Postoji nekoliko definicija inteligencije, mada je najprihvaćenija ona: Inteligencija je sposobnost snalaženja u novim situacijama. Ja sam se, iskreno, na faksu uvek bunio protiv definicija inteligencije (ne samo definicija nego inteligencije kao pokazatelja uspešnosti ili nečeg takvog), a borio sam se samo za, hajde da kažemo, grubu procenu inteligencije - čisto da se razjasni neka granica između normalnog i umno zaostalog. E sad, postoje razni teoretičari u psihologiji koji su davali svoje teze, podele inteligencije. Tu su:
Spirman - Inteligencija se može svesti na opšti, generalni faktor i više specifičnih faktora, koji navodno dolaze do izražaja kod obavljanja nekih specifičnih poslova.
Terston - Slično je Spirmanu, samo po njemu ti specifični faktori nisu nezavisni, nego se mogu grupisati, čini mi se u 7-8 faktora, ne sećam se baš.
Vernon - hijerarhijska struktura - Opšti faktor je na vrhu, ispod idu dve više grupe faktora, ne sećam se tačno koji, nešto verbalni i mehanički, zaboravio sam.
Kibrnetika - njihov model, koji spada u novije modele inteligencije, glasi da je inteligencija sposobnost obrade određenih informacija.
Gardnerov model multiple inteligencije - prvi koji je napustio shvatanje o "jedinstvenom" faktoru inteligencije, podelio ju je u 7 tipova. Ako nekoga zanima koji su to tipovi, nabrojaću, ali ih se ne sećam tačno po redu...
Inače, sam Gardner mi je i ponajbolji.
Inteligencija je možda neki pokazatelj "potencijala" koji neko ima, ali da li će taj potencijal ostvariti zavisi od same osobe - kakvog je mentalnog sklopa, naravi, volje, kretanja njegovog ka samoaktualizaciji...Tja, Jim Morrison je imao IQ preko 140, pa je opet umro mlad i lud.