Što se, gospodo, iščuđavate? Onaj mali iz Niš je mogao da sprži trotomnu knjigu "Vukovi sudbine" bez da je uopšte upućen u kanone epske fantastike i time dokazao kako je neznanje blagoslov.
Moguće gde je poenta u tome: sedi i piši, ne misli o tome koja su pravila, gramatičke zavrzlame, broj zareza i raspored tački, čime se veliki deo forumaša bavi, da li zaplet ima smisla, o tome šta je poenta, karakterizacija i ostale tandara mandara broć gluposti... Drukaš što više stranica, nadješ ko će to da objavi i bole mene...
A ne ko ovde: šta ćemo drugovi, kako ćemo drugovi, te gde ćemo drugovi...
Možete samo da zavidite i zelenite od toga, valjajući se smajlijima. Oni, na kraju, ipak to objave.
I zovu ih piscima.