Pogledo sam House of Darkness (2022), kojeg lejbeluju ni manje ni više comedy/ horror/ mystery
valjda jer je misterija kako je ovo komično ili hororično. Ali ne mislim da je loše, naprotiv, samo što je ovo razvučena epizodica nečega a ne znam je li film.
Reditelj LaBute je prije 20 godina snimio Shape of Things, koji se takođe bavio muško-ženskim odnosima, ali iz drugačijeg ugla, i meni je film bio super, maltene jedino što je Mali Buto kršteno snimio. Ovo bih rekao da se nadovezuje na taj ne-horor i da je horor ovdje samo usputno došao.
Ja više ne znam kako da procijenim dokle je došlo sa tim lingvističkim hodom po jajima u Americi, jer se film na to i svodi. Sve što može biti protumačeno tendenciozno biće protumačeno tendenciozno. Sve što može biti izvađeno iz kontektsa biće izvađeno iz konteksta.
Od početka komunikacija između muškaraca i žena u filmu je ciljano izvrtana i svaka scena je, bar meni, potpuno nadrealna jer mi besmisleno da tako razgovaraju ljudi koji su sjeli popiti piće. Nije došo Endru Tet da razgovara sa nekom feministkinjom, jer niti je muški lik Tejt niti je ženski lik feministkinja. Samo ti diskursi ulijeću u razgovor, a sudeći po kraju filma - sami su sebi svrha.
Tako da ono mož se gleda kao neka simulacija nevolja sa rodnim identitetima, ali više kao podkast nego film, kamoli horor film.
Razmišljam kako bi Ken Rasel snimio ovaj isti scenario, mislim 10 puta bolje. Jer ima to potencijala, otvara neka zanimljiva pitanja ali ništa ne zaokruži i završi.