Sad malo ozbiljno.
Koja je svrha ovakvih seminara u zemlji kakva je Srbija? Izdavači kukaju gde se ništa ne prodaje, autori su srećni kada im biloko bilo šta objavi. U velikom broju slučajeva sufinasiraju ili sami finansiraju svoja dela. Tržište potpuno nesređeno, pri čemu većina štampanih medija tipa novina, više služi za pranje novca, te se autorski tekstovi pojavljuju samo za one koji su odabrani ili kojima se čini usluga (ako se nekom i plati). Neko drugi je srećan ako mu uopšte nešto objave. Sami izdavači uglavnom gledaju kako da izbegnu plaćanje honorara, pri čemu plaćaju samo ako moraju i to stranim agencijama. Čuven je slučaj G. Markesa i "Dečijih novina" (dok su postojale) koje su objavile neko njegovo delo bez poštovanja isplate autoru (a radilo se o mizernoj svoti od 100-tinak dolara i to u sretna vremena) dok je sistem još bio uredjen. Markes nije želeo zbog toga da razgovara sa bilo kim iz Jugoslavije.
U slučaju razvijenog sistema, u kome bi postojalo konstantno tržište, konkurencija izdavača i nezavisna knjižarska mreža, sa nekim minimumom iznosa za autre u pogledu avansa, isplate za rukopis i tantijema, ovo bi imalo svrhe. Zar samo nabrajanje svih ovih stvari ne zvuči suludo?
Postoji zakon o autorskim pravima. Tu je sve uređeno za pismene. Nema potrebe za seminarima. Država sama, kod nekih njenih servisa (RTS) ne poštuje ispaltu autorima za reprize, premijere. Honorari kasne mesecima, ili se uopšte ne isplaćuju. Osim ako niste dobri sa nekim. Banalna je stvar da država duguje ogroman novac veštacima,sudskim porotnicima i advokatima na imeslužbenog angažovanja, u situacijama koje su mnogo vrednije, priznaćete, od nekog malog, šugavog esejčića ili pola šlajfne priče u štampi. Kada država u situacijam gde se odlučuje o ljudskim sudbinama i životima čitavih prodica izigrava slepog, gluvog i mutavog majmuna u krajnje opsetljivoj materiji,šta očekivati kod zabave, šege, umetnosti, jednom rečju? Zbog toga ironišem, jer mi sve što ste ovde pisali i okačili deluje naivno. Iz vaše dobrote ispadate naivni i pomalo smešni, kao sa nekedruge planete, kao da živite u nekom pralelnom univezmumu kako bi trebalo biti.
Oprostite što sam gnjavio i davio i na greškama u kucanju, ali se trudim da brzo kucam na lošoj tastaruri.
I sad, nanovo idemo da se zezamo i zabavljamo...