Najtflajere, moguće da se nisam precizno izrazila: ne protivim se ja tvom viđenju Monolita kao antologije ili almanaha ili štaliveć, nego ti samo skrećem pažnju da jedno tako masivno izdanje poput Monolita ne bi trebalo računati kao tek jedan prost naslov. U svakom Monolitu je bilo dovoljno materijala za 3 ili 4 vrlo pristojne knjige, pa bi zato, shodno tome, trebalo i uzeti u obzir i vreme za pripremu tolikog materijala i platežnu moć kupca. Da li bi ti zaista i danas (a kamoli onda) mogao da smatraš 3 ili 4 naslova godišnje kao “malo”, od strane malog privatnog izdavača? Recimo, ja i danas smatram da, za izdanje kao što je bio Monolit, češći ritam od godišnjeg bi bio van granica pristojnog, po obe gore pomenute stavke. A to što ti misliš da to nije edicija – pa, možda nam taj termin ima različita značenja, to je sve. Po meni, to ne samo da je bila edicija, nego je ujedno i bila jedina originalna edicija po kojoj Bobana pamtim kao izdavača. Sve ostalo mi je bila sića.
A od ne-američkih pisaca u Monolitu sećam se tek nekolicine - Serge Brussolo, Philippe Curval, Jan-Pierre Andrevon, Aleksandar Šalimov, Stanislaw Lem – ali ima negde valjda da se izgugla sadržaj Monolita, pa…