E, sad ozbiljno. Pročitao sam tekst Ane Milanović. Ima par delova sa kojima mogu da se složim (taj u kojem pominje Sergeja i njegovo parazitiranje nad problemom te devojčice i Istokov hvala-Bogu-Wow!!!-smisao za humor), ali je ceo tekst samo konstatacija nečega što je bilo prisutno i pre Sergeja, Istoka, Tijane, interneta i bloga Ane Milanović, a to je trend za koji svi (iskreno se nadam) znamo kako funkcioniše i zašto postoji, te nema potrebe da nam slepi pratilac tog istog trenda (ista blog-twit-Ana) objašnjava. Ukoliko je mislila da je tim svojim tekstom otkrila toplu vodu, onda je svakako pogrešila, a ukoliko si joj ti, D., poverovala u vezi sa otkrićem te tople vode, onda su marketinške vode za tebe jedno veliko i neistraženo područje. A ukoliko je Ana-tuga-modernih-dana već toliko osvešćena, da je spremna da podvaljuje te pubertetske anarho-pričice pred spavanje, nek' se dokaže kao pravi mali mamin i tatin angažovani građančić (intelektu-alo' bre-alac, al' sa mudima do zemlje!!!), nek' izbriše svoj blog, prestane da pljucka klinačka zapažanja po netu, pa nek ide i iznosi pravdu na ulici, gde je zaista potrebna (ili bar tako dežurni dušebrižnici+cinici misle), nek' spašava svratišta, prilaže kintu, pali skupštine, baca bombe na utvrđenja Farme i VB-a, protestvuje svuda i protiv svega, bude Anonimus i glumi Vendetu, ako misli da to može da pomogne. Ništa meni te isprazne pričice o svesti iza svesti i velikom masterplanu estrade da nam ispere mozak ne vrede, dok ne vidim dela. Zaključak: Marketing je surov, al' da vidiš tek šta je surovost kad izvučeš guzicu iz fotelje, iskoračiš iz okvira marketinga i vidiš nezamaskiran proizvod.