http://www.popboks.com/tekst.php?ID=6098
solidan text, koji bi bio još bolji da je iskreno kazao ono što sve vreme skriva između redova – odnosno kad ne bi po svaku cenu, pristrasno, insistirao na nečemu što zapravo ničim ne argumentuje.
konkretno: tvrdi se da se skrobonjine priče 'neosetno ulivaju u maticu glavnotokovske književnosti', ali nam se baš nigde ne kazuje kako i čime se on približava tom glavnom toku, sem kroz jednu (zaista preteranu) paralelu sa ballardom.
ostatak (miloševog) texta uzgredno priznaje da je centralna novela, O VUKOVIMA… - 'palpična' (i stim delom se slažem), ali nigde ne kazuje kako se to njen PALP sliva u 'u maticu glavnotokovske književnosti'!
takođe, za priče 'Sve vreme sveta' i 'Lako je biti Bog' ispravno sudi da su 'dužine otprilike kao Tihi gradovi, ali po svemu ostalom daleko iza njih' – dakle, da su čak i žanrovski gledano tek OK, ali ništa posebno ('propuštena šansa ili, manje strože gledano, kao originalna SF dosetka').
sa tvrdnjom da ' Crveno nebo nad poljima ilovače' predstavljaju 'autentični srpski vestern' se neću složiti, ne samo zato što je izjava oksimoronska (kako može VESTERN da bude AUTENTIČNO srpski?!) nego i zato što se radi o nepodnošljivo derivativnoj i nemaštovitoj priči, možda i najgoroj skrobonjinoj ikada u kojoj ja ne videh ni da je 'Skrobonja… pustio mašti na volju' niti videh 'futurističkog Sergia Leonea' – budući da su sve dosetke u toj priči puko mehaničko zamenjivanje jednog klišea drugim… u svakom slučaju, ni ovde nam miloš ne reče kako se ovaj 'autentični srpski vestern' ulio u mejnstrim maticu.
budući da je 'Pak i ja' sasvim dobra priča, tu miloš nije imao potrebu da siluje stanej stvari, nego je to realno ocenio: posebno je lepo kazao ovo: 'Neki mlađi pisci koji neuspešno pokušavaju da dočaraju sve draži psihopatologije sopstvenih vršnjaka mogli bi od Skrobonje puno da nauče, pogotovo kad je reč o uverljivosti kojom on slika junaka iz generacije koja mu je po godinama udaljena.' now, that's milosh we all know and love!
povodom priče 'U 5 i 15 za Nekropolis' on zapaža da je ona 'bolno predvidiva' i 'tek na nivou blagog golicanja mašte' i (neshvatljivo smelo) da je 'nezadovoljavajući je zaključak i ove priče i zbirke u celini' – ali čak i tada vrlo neubedljivo svoj isforsirano pozitivan sud (kao da ga je neko unajmio da knjigu ishvali, po svaku cenu) bazira ne na pričama, nego na NADAMA da će neke naredne biti bolje: 'Ova zbirka nije nadmašila prethodnu Šilom u čelo (odnosno tri njene vrhunske novele: Sveti rat, Gorko srce i Supernova), ali naredna će možda uspeti.'
a možda i neće.
sve u svemu, text je loš posmatran kao prikaz (jer vrvi od neargumentovanih i neubedljivih tvrdnji i gromoglasnih pohvala koje se, donekle, mogu povezati samo sa 2 KRAĆE priče u zbirci, dok ih sve ostale negiraju) - ali pristojan je kao 'stranačka aktivnost' (hvalimo fandom u glasilima mejnstrima!).
ja ostadoh neubeđen da te priče 'nesumnjivo su Skrobonjin korak ka književnoj matici do koga je došlo prirodno i neusiljeno'.
po čemu – 'nesumnjivo'? na osnovu kojih to citata i dokaza? cause he says so?
