Iskren da budem, štampani primerak torte mi ne bi doneo bolji osećaj. Ne zato što se, tobože prosvetljen, kunem u e format - već zato što samu Tortu nisam tako doživeo. U startu smo hteli besplatnu e antologiju, ciljano zacrtali decembar kao deadline, i ona je to što jeste. Svi autori zastupljeni u zbirci, voleli bi da imaju štampano delo svojih ruku, ali to nije ovo.
Hajde da ne ignorišemo prednosti interneta. Potpuno se slažem sa Kuferom, kada kaže da se sud o delu ne formira u njegovom startu. To je jasno kao dan. Istorija je pokazala da su dela koja su u svoje vreme bila popularna, padala u zaborav i obrnuto. Knjiga živi nekim životom, i njena distribucija donosi mogućnost da će nekada, negde nastaviti da čeka svoj trenutak i vreba čitaoca.
Ali, gubi li se to u e varijanti? Možemo li hard disk uporediti sa policom? File sharing sajtovi, hubovi, mesta su gde se razmenjuju fajlovi raznih sorti. Možda će neko nekada iznajmiti knjigu u biblioteci i reći ovo je super. Ali zar isto tako nije moguće, da će neki pojedinac podeliti folder sa eknjigama, i proslediti elektronsku kopiju na nečiji računar. Google je čudo, indeksiran fajl uvek može iskočiti kao rezultat nečije pretrage. Postoji nebrojeno mogućnosti da se dođe do cilja.
Što se tiče izdavača, hteo bih da naglasim jednu stvar. Niko od nas, ni u jednom trenutku nije negirao njihov značaj. Danas treba imati petlju, pa se uhvatiti u koštac sa objavljivanjem. Od momenta štampe nečijeg dela, pa do trenutka kada ste tim činom profitirali, krije se gotovo nemoguć put. Neki autori, revoltirani činjenicom da im je traženo finansiranje ili sufinansiranje, zaborave da ona druga strana plaća publikaciju njihovog rada, i da je u ovim ludim vremenima skoro unapred osuđena da ta sredstva neće povratiti (namerno ne kažem zaraditi). Ovoga smo potpuno svesni, baš kao i činjenice da nismo spremni da platimo, i zato smo odabrali ovakav put.
Pomalo zvučim kao da je torta stvar koju bi svako objavio - to mi nije namera. Samo želim da naglasim, a mislim da će se i ostatak ekipe složiti, da ni u jednom trenutku nismo omalovažavali način na koji se danas (u većini slučajeva) radi, već smo shodno okolnostima odabrali drugi put. Koliko smo u tome uspeli pokazaće vreme.