Ne znam, nisam dovoljno filozofije nauke pročitao da bih ovde smeo da polemišem na tako visokom nivou. Ono malo epistemologije što sam u prolazu zakačio raspravlja o znanju i njegovom odnosu prema istini ali, Rasel pogotovo, se najviše bavio kvalitetom znanja (da li nešto "znaš" ako ne znaš da ga diskurzivno objasniš itd.) Ovo što ti pričaš, opet ću reći, tu već zalazimo u metafizičke vode i pošto je dobar deo prirodnih nauka koje poznajem zasnovan na određenom broju aksiomatskih načela, mislim da one sebi ne stavljaju u opis posla iznalaženje apsolutne istine. Već, ako smem ja da ovako superlaički "objašnjavam" nauku, najboljeg opisa stanja stvari uz dostupna sredstva. A podrazumeva se da će se taj opis menjati kako sredstva postaju iterativno bolja. Opet, aksiomi se uglavnom ne menjaju niti se (uobičajeno) traži da se oni obrazlažu, oni se doživljavaju kao ti neki fundamentalni principi naše percepcije stvarnosti i verovatno ne možemo da izađemo iz njih.
U tom smislu, nisam siguran šta želiš da kažeš ovim za kruženje elektrona oko jezgra. Postoje precizni matematički modeli kojim se opisuje atom i ti modeli uglavnom nisu zasnovani na planetarnom modelu (on se u osnovnoj i srednjoj školi koristi kao aproksimacija dovoljna za taj nivo rasprave, ali niko se ne pravi kao da je to najnoviji, najsvežiji naučni model) već govore o dualnoj, čestično-talasnoj prirodi ovog fenomena i tu kvantni fenomeni dolaze do izražaja. Uvođenjem Šredingerovog modela "zvanično" je napušten Njutnov model kojim je do tada aproksimativno opisivana priroda stvari na tom nivou i pošto su kvantnomehanički fenomeni po prirodi različiti od makromehaničkih, poseglo se za diferencijalnim računom. Naravno, što se dublje išlo u istraživanje kvantnih modela, stvari su sve složenije ali, fundamentalno Šredingerove postavke još uvek važe i eksperimentalno se potvrđuju. Naravno da će, možda, sa daljim istraživanjem doći do toga da na nekom još sitnijem nivou više ne važi šredingerovsko opisivanje i shvatanje stanja, kao što je njegovo shvatanje ukinulo njutnovsko na svom nivou, ali ja zaista ne znam ništa o tome da bih mogao da raspravljam.
Takođe, nisam uopšte siguran ni šta misliš kada kažeš da u svemiru važi jedna fizika a na Zemlji druga. O čemu pričamo? Podela na kvantnu i klasičnu mehaniku postoji ali ona važi i u svemiru i na Zemlji i tiče se talasnih svojstava čestica koje dolaze do izražaja tek kada imamo veoma male čestice, ali ovo ne znači da čestice veličine mene ili tebe nemaju svojstva talasa, samo da su ta svojstva, ako smem ovako ultralaički da se izrazim, ekstremno neizražena

Dakle, ne znam na koje dve fizike misliš. Možeš da pojasniš?
I, ne mislim da je "ego" u pitanju kada pričamo o tome da mi život prevashodno tražimo u vodi i u procesu oskidacije, već opet pre to antropičko načelo: ako je sve što znamo o životu došlo sa ove planete, onda je logično da ćemo u okvirima modela koje razumemo i umemo da objasnimo raspravljati i o životu negde tamo. Naravno, naučna fantastika ali i klasična kosmologija uveliko raspravljaju o drugim oblicima života, ali postoje određeni modeli koji se ponavljaju u vrlo različitim okruženjima na Zemlji pa ima smisla da smatramo da bi mogli statistički biti solidno zastupljeni i izvan Zemlje.