Da se razumemo, ja uopšte ne sporim da ima žena koje uživaju u toj vrsti povlašćenosti, i ne doživljavaju je kao relikt patrijarhata. Ili da ima žena koje koriste tradicionalne metode koje su razvijene u patrijarhalnom društvu (sponzoruše), i tako dalje. Ono što znam pouzdano jeste da je moje drugove na faksu i poneke momke jako nerviralo što im ja pridržavam vrata da prođu, što ja plaćam piće (zvala sam kelnera kad odu u wc), što sama nosim kofere na treći sprat bez lifta i tome slično. O tome koliko je takav stav uticao na to da me ne gledaju kao žensko - da preskočim, ipak su za to odgovorni i nekakvi fizički atributi.
Ne znam, ovakve su rasprave, na ovaj način kako je vodite, aktuelne kad ljudi imaju malo godina i kad se muvaju, pa se muvaju tim pričama...vi ste žene ovakve, a muškarci onakvi. Posle postanu besmislene.
I slažem se sa D. da ovde ljudi ne znaju šta je feminizam, pa ga izjednačuju sa agresivnim feminizmom
sifražetkinja koji je takođe imao svoju svrhu.
Primetila sam da i muškarci i žene imaju težnju da emancipaciju koriste sebično i selektivno.
Muškarci očekuju od žene da zarađuje ravnopravno, vole jake i samostalne žene na koje se čak oslanjaju, a sa druge strane ništa od tog starog džentlmentskog ophođenja nije preživelo, pa čak ni od onog praistorijskog impulsa da se zaštiti žena i mladunče.
Za to su upola krive žene, jer su postale polumuškarci, i time uopšte nisu postale ravnopravnije, naprotiv.
Da bi se bila snažna žena, ne treba se ponašati kao muškarac, već koristiti ženske moći, koje mogu biti mnogo veće. Treba promovisati ženske vrednosti i suprotstaviti ih dominantnoj agresivnoj muškosti koja još uvek vlada svetom. Dakle, ljubav, nega, briga, saosećanje, očuvanje prirode i planete, introspekcija, razvoj svesnosti, umetnost, istinska duhovnost... Redefinisanje odnosa prema seksualnosti, oduhovljenje tela,
ženska samosvest koja doživljava sebe kao celinu, nipošto odricanje od svoje privlačnosti, seksualnosti ili materinskog u sebi na bilo koji način, živeti sebe kao majku kroz stvaralaštvo, recimo, ako ne može biološki.
Svi smo dvopolni psihološki i svi imamo i muški i ženski princip u sebi, i potrebno je da ga živimo ravnopravno.
Ženske vrednosti su potisnute, i same žene ih smatraju inferiornijim, pokušavajući da budu muškarci, što je besmislica.
Vidim sve više muškaraca koji brinu o svojoj deci, koji su otvoreni u svojim emocijama, koji razgovaraju o
stvarima svoje duše bez foliranja, koji imaju iskrena prijateljstva sa ženama, koji nemaju tu agresivnu aroganciju...i to je super, stvari se ipak menjaju.
Ako sam ceo dan kuvala divnu hranu za prijatelje, ne mislim da je nositi kecelju inferiorno.
Danas to muškarci rade bolje od žena.
Ako sam lečila, negovala biljke, mazila životinju, igrala se sa decom, bacila tarot, protumačila san, napisala horor priču, naslikala svoju fantaziju...nisam inferiorna što se ne bavim politikom, ne vodim firmu, ne menjam partnere agresivno i bezdušno da bih se osvetila što su oni to radili nama, ako mrzim kratku kosu i da izlazim bez šminke, ako volim ženstvenu odeću, ako ne volim da pišem bez bogatih opisa, mirisa i boja, ako mrzim mehaničko i intelektualno pisanje, a volim ono iz utrobe i instinkta, to ne znači da sam neravnopravna, naprotiv...
Potvrđuješ svoju ženstvenost samo ukoliko živiš ženske vrednosti i podstičeš muškarce da bez stida žive svoj
ženski princip, ali ih ne pretvaraš u sebe i ne takmičiš se sa njima, jer su oni drugačiji od tebe.
Sva ova zbrka zbog mrtvog patrijarhata i nedorasle emancipacije ima jednu jedinu svrhu:
da se ispravi jednostrana ženstvenost ili muškost.
Kada dobijemo ženu koja je sigurna u sebe, samopouzdana i samostalna, ali nije zanemarila svoju ženstvenost i materinsko u sebi, i kada dobijemo saosećajnog i nežnog muškarca kome nije frka da presvuče dete, posavetuje prijateljicu i razgovara otvoreno o osećanjima, spremi doručak ili usisa stan, ali je zato ostao muškarac (sa sve onim otvaranjem vrata, što se mene tiče) proces je završen.
Prvo u mnogim pojedinačnim primerima, a onda će se valjda promeniti i globalna svest.
Izgleda lako i jednostavno, ali nije.
Glupo je deliti i svađati.
Još je Virdžinija Vulf rekla da muškarac i žena treba da idu zajedno, kada je kroz prozor videla
dvoje mladih ljudi koji su ulazili u automobil.
Ali za to je potrebno redefinisanje odnosa muskaraca i žena, i da - zbog toga je potreban feminizam.