13a.
Zbog velike prezuzetosti obavezama, nisam bio u prilici da prisustvujem svecanim otvaranjima. Pozivnicu su poslali po djaku, no taj nikad nije stigao do mene.
Ko sto vidis, Johnsone, Keljmendijevi nisu pocetnici.
Mozda je zanimljiv detalj da je jedan od prvih konstruktivnih poteza oslobodjenih Arbanasa bio da poseku hrast zapis u Pristini, za koji predanje kaze da ga je svojom rukom Car zasadio.
Dosta dana sam utrosio razgovarajuci sa skolovanim Arbanasima, tada iredentistima marksisticko-lenjinisticke orjentacije, pokusavajuci da bolje shvatim. Bilo sta.
Bio sam fasciniran disciplinom i organizacijom, i ne narociti optimista.
Samo par godina posle toga, oko pojave Slobe, shvatio sam da klizaju, da postaju kao mi:
poceli su da konzumiraju svoju drogu, mladez je pocela da se kurva po "privatnim skolama"...
Pocetak kraja im je bio kad su krajem osamdesetih isturili zene i decu pred pandure; to je lepo izgledalo na zapadnim televizijama, ali ih je dokrajcilo. Od oruzja im je ostala disciplina straha, najnizeg reda, i laz, laz, laz.
U novcaniku nosim zavrsne stihove jedine shiptarske epske pesme o kosovskoj bitci.
Devojce srpce pita majku pri bezaniji hoce li se ikad vratiti na Kosovo; majka joj odgovara da hoce kad se shiptari iskvare kao sto smo se mi iskvarili i Cicevica pude posecena kao sto smo je mi posekli...
14.
Sheik Uzicanin-Sheho je jedina turska licnost ziva u kolektivnom secanju Uzicana. Dervis, pesnik i ratnik, covek principa. Hteo je castan suzivot s Kaurima: zato su ga, posle borbi i potere njegovi skratili za glavu. Na mestu gde je ubijen i danas, kazu, rastu ruze sehovke.