Forbidden Woods je još jedno Mijazakijevo mini remek delo, fantastičan set pis u svakako vrhunskoj igri kakva je BB. Počinje relativno lagano, mada se po dizajnu može videti da igrača ne čeka ništa lepo, nema grandioznih remek dela arhitekture, samo mrak, ruševine i zlokobna vegetacija. Kako igrač napreduje, tako postaje sve zajebanije, a utisak se pojačava dizajnom same mape, koja je ogromna i koncipirana tako da se silazi sve dublje u šumu. Istovremeno se menja i struktura neprijatelja, od relativno bezopasnih, do vrlo zajebanih. Sve ovo kod igrača proizvodi spektar emocija i osećanja, od očaja i usamljenosti zbog toga što se nalazi u tri pizde materine daleko od sigurne tačke, do straha i napetosti zbog gomile zajebanih neprijatelja i dizajna same mape kojoj se kraj ne vidi. Čak bih rekao da se ovde daje omaž genijalnom RE4, da ne spojlujem sad previše ali ko je odigrao obe igre znaće, jer ne verujem da je Mijazaki lik koji bi ukrao dizajn nekog monstera iz druge igre. Čak se i slična fora koristi prilikom prvog susreta, jer izgleda kao običan neprijatelj. Možda sam ovo i umislio, ali sumnjam, previše je slično. Da završim ovo ne baš kratko izlaganje, došao sam do kraja mape i do bossa, otvorio sve prečice, i sad je malo lakše, ali nisam pokupio sav loot i nisam pobio svo življe kako obično radim u prvom prolazu, jer nemoguće je pobiti sve te zmijurine na trenutnom levelu. Ali vratiću se.
E da, ovo je zapravo analogija Blighttownu u Dark Souls.
Sent from my SM-A715F using Tapatalk