STRIPOVI, ILUSTRACIJE, ANIMACIJA > MANGE I ANIME

Japanska Kultura i Književnost

<< < (3/6) > >>

Perin:
JAPANSKA ULIČNA MODA (DEO PRVI)



Gledajući anime, čitajući mange, igrajući igre, svi smo se pre ili kasnije susreli sa autentičnom japanskom modom. Problem nastaje kada tu hrpu različitih kolorita, krojeva i detalja pokušamo da objedinimo kao Harajuku stil, time ne samo uprošćavajući već i unižavajući značaj nečega veoma opširnog i uticajnog.

U srcu Shibuye, jedne od centralnih tokijskih opština, nalazi se Harajuku, oblast oko istoimene železničke stanice, najpoznatije stecište mladih predstavnika različitih japanskih uličnih stilova. Visual kei, lolita i EGA, decora, oshare kei, ganguro, cosplay, kawaii, kogal... isuviše ih je i isuviše se razlikuju da bi bili podvođeni pod jedan termin, te ću stoga napraviti mali uvod u svaki.

Visual Kei

Ovaj naziv koristi se više za pokret japanskih rok muzičara krajem 80’ih, kada su se bendovi poput X Japan, Color i Buck~Tick pojavili teško našminkani, jarko ofarbanih i natapiranih kosa, u komplikovanim scenskim kostimima. Takođe se odnosi i na podžanr japanskog roka.

Samu modu karakteriše miks različitih stilova, kao što su zapadnjački goth i punk pomešani sa elementima tradicionalne japanske nošnje, a katkad i komadima garderobe inspirisanim barokom ili modom 19. veka. Na sve to dodati asimetrične (nekada i neprirodno simetrične), raznobojne i tapirane frizure, dosta ajlajnera, čizme sa ekstremno visokim platformama, detalje kao što su lanci, bodlje, mnogobrojno prstenje i nakit and you’re ready to go.

Lolita

Na početku treba razjasniti da lolita nema nikakvih dodirnih tačaka sa istoimenim romanom Vladimira Nabokova, naprotiv, ova moda odbacuje svaki vid seksualnosti i vulgarnosti. Na modu utiču rokoko, barok i dečija viktorijanska moda s kraja 19. veka. Autorkin favorit, stil je nastao početkom 80’ih, kada su prvi brendovi poput Milk i Angelic Pretty počeli da se šire po Kansai regionu, da bi 90’ih napokon stigli do Tokija i stil doživeo bum sa dva danas najpoznatija brenda ~ Baby, the Stars Shine Bright i Manifesteange Metamorphose Temps de Fille.

Tipična lolita kombinacija su pufnasta suknja/haljina upadljivog dezena (ispod koje su podsuknja i bloomers gaće), jednobojna bluza sa dosta detalja u vidu čipke, falti i karnera, dokolenice ili natkolenice i mary-jane cipele. Sve se mora uklapati po kroju, boji i dezenu, i trebalo bi da bude elegantno, slatko i sa merom, bez obzira koji stil nosite.

Postoji preko 20 podvrsta lolita mode, a samo neke od njih su gothic lolita, sweet lolita, classic lolita, shirololita, kurololita, punk lolita, wa lolita, country lolita, sailor lolita, kodona (dandy)...

Elegant Gothic Aristocrat

Podvrsta lolita stila, odlikuju je jednostavni krojevi i elegancija, tamne boje i crno-bele kombinacije, ukrasi u vidu čipke i karnera. Teška šminka i beo ten se podrazumevaju, dok se na nogama najčešće nose čizme sa velikim platformama i dosta kaiševa. Poželjni su i detalji poput korseta, bodlji, lanaca, podvezica, cilindara, rukavica, ručnih torbica u različitim oblicima (npr. mrtvački kovčeg, šišmiš, krst...). Za razliku od lolita stila, ovde se nose duge suknje i pantalone i kaputi do zemlje. I na EGA je najveći uticaj izvršila moda 19. veka, a muškarci i žene se vrlo slično oblače, čime se postiže androgini izgled. Jedan od osnivača i najveća ikona ovog stila je Mana, gitarista benda Malice Mizer, koji ima i svoj EGA & Elegant Gothic Lolita brend ~ Moi-même-Moitié.

Decora

Decora je japanska skraćenica engleske reči ’decoration’. Stil karakteriše upravo to ~ dekoracija, što više drečavih i fluorescentnih boja kako na odeći tako i na kosi i licu, slojevitost i raznovrsnost dezena. Devojke nose mnogo detalja, ogrlica, šnalica, gumica, perli, narukvica, i po 4 para čarapa, desetine privezaka, torbe i novčanike sa slatkim likovima iz animea i mangi... Ovaj stil je šaren, sladak i potpuno različit od svega što ste videli. Njegov cilj nije isticanje tela već sopstvene kreativnosti, snalažljivosti i vraćanje u najsrećnije trenutke detinjstva. Pravila gotovo i da nema, osim da ipak treba paziti na količinu različitih boja koje na sebi nosite. Magazin FRUiTS je decora modi doneo slavu, a nekada i sam stil može biti nazvan ’fruits’. Postoji nekoliko podkategorija: pink decora, childlish decora, colourful decora, dark decora...

Nastavak sledi...

NAPOMENA: Tekst je napisala član Anime Jedinice, Twamp.

Perin:
TERU TERU BOOZU (SUNČANI BUDISTIČKI SVEĆENIK)



Teru teru boozu (Sunčani Budistički svečenik) je malena tradicionalna lutkica, izrađena od papira (salvete) ili tkanine, koju su japanski farmeri vješali za špagicu na prozore. Ovaj amulet bi trebao imati moći kojim će dovesti lijepo vrijeme ili zaustaviti, odnosno otjerati kišoviti dan.

„Teru“ je japanski glagol 'sjati', a „boozu“ je Budistički svečenik (od riječi 'bonze'), ili u modernom slengu, 'ćelavac'. No, najvjerojatnije je da se "boozu" u imenu ne odnosi na Budističkog redovnika, već na okruglu, ćelavu glavu lutke koja je nalik na redovnika, a "teru teru" podsmjehno se odnosi na jako sunce koje se odbija od ćelave glave.

Teru teru boozu je postao popularan u Edo periodu među djecom koja su dan prije nego su željela lijepo vrijeme pjevali: „Divni svečenće vremena, molim te daj da sutra dube lijepo vrijeme.“
Danas, djeca izrađuju Teru teru boozu- a od salveta ili pamučnih tkanina sa špagicom s kojim ga objese na prozor kada žele lijepo vrijeme za školski piknik. Vjašajući ga naopako, tako da mu glava visi prema dole, dobiva se suprotni efekt, tj. svečenik priziva kišu.

Postoji jedna poznata warabe uta (Japanska tradicionalna pjesma za djecu, nešto kao naše brojalice) povezana s Teru teru boozu- om:

Teru-teru-boozu, teru boozu
Ashita tenki ni shite o-kure
Itsuka no yume no sora no yoo ni
Haretara kin no suzu ageyo

Teru-teru-boozu, teru boozu
Ashita tenki ni shite o-kure
Watashi no negai wo kiita nara
Amai o-sake wo tanto nomasho

Teru-teru-boozu, teru boozu
Ashita tenki ni shite o-kure
Sore de mo kumotte naitetara
Sonata no kubi wo chon to kiru zo


Što bi u slobodnom projevodu zvučalo otprilike ovako:

Teru-teru-bozu, teru bozu
Načini sutra sunčan dan
Kao da nebo u nekadašnjem snu
Ako bude sunčano, dati ću ti zlatno zvonce

Teru-teru-bozu, teru bozu
Načini sutra sunčan dan
Ako možeš ostvariti moju želju
Piti ćemo puno slatkog rižinog vina (sake)

Teru-teru-bozu, teru bozu
Načini sutra sunčan dan
Ali ako bude oblačno i budeš plakao (aludira se na kišu)
Tada ću ti odsjeći glavu

Kao većina brojalica i o ovoj se priča kako je imala mračniju stranu. Potekla je od priče o svečeniku koji je obećao farmerima kako će zaustaviti kišu, koja je nemilice padala, i donijeti lijepo vrijeme kako im ista ne bi uništila usjev. Budući da svečenik nije uspio dozvati Sunce, smaknut je.

Eto, sada znate... ako želite sutra lijepo sunčano vrijeme, samo objesite Teru teru Boozu- a na prozor i on će ga dozvati ^^

NAPOMENA: Tekst je napisala član Anime Jedinice, .Suna.

Perin:
FUYUKO MATSUI, SLIKARKA TAME



Iako slikarstvo nije moj domen, nisam mogao kad-tad dublje da ne dođem u kontakt sa njim. Pažnju mi je privukao novi pokret koji se u Japanu zove Neo-Nihonga (Nihonga znači ”japanske slike”) koji koristi tradicionalne metode slikanja ali daje im novi život savremenim temama i problemima. Uticaj Takašija Murakamija se nije mogao izbeći i teme će često biti bliske modernim otakuima. Akira Jamagući (Akira Yamaguchi), Kumi Maćida (Kumi Machida), Hisaši Tenmjoja (Hisashi Tenmyouya) i slikarka najmračnije tematike od svih navedenih, Fujuko Macui (Fuyuko Matsui).

Fujuko (冬子) na japanskom znači “zimsko dete” i prigodno tome, rođena je 20. januara 1974. Ono što iznenađuje u susretu sa njom, ako ste prvo videli njene slike, je njena lepota, a ako prvo sretnete nju, iznenadile bi vas njene sklonosti, tako vidljive u delima.

Evo šta sama kaže (u intervjuu sa časopisom za kulturu, Culturekiosque-om):
"I don’t like sweet and cute art. Japanese art nowadays is like that, but if we think in centuries, in the Kamakura period for example, it was scarier, more ghostly. I want to return to that taste in my art."

Prikazuje samo žene, odrasle, stare ili mlade, ali nikad muškarce. Zašto?
"Men and women are different. A man’s power is throughout his body, but a woman has her power in her uterus, so I think a women’s body is centred in the uterus. In a way, she is actually showing off, just like the flowers in the picture are showing off their sexual parts."

"I don’t have any message. I just want to tell how it feels to be a woman. Because I’m a woman and I don’t have a man’s body, I can only paint a woman’s feeling."
Zaista nema šta mnogo da kažem o njenim slikama što se ne može videti – i sam sam tek početnik u njenom svetu. Osim da dodam da je završila Tokijski nacionalni univerzitet lepih umetnosti i muzike kao najbolja u klasi.

"In a way I’m doing something that the viewer can’t do himself. It’s like people who occasionally think about jumping under a train. In my art I’m actually jumping under the train. That shock – I’m doing it for you."

NAPOMENA: Tekst je napisao član Anime Jedinice, Ridiculus.

Perin:
KOKESHI LUTKE



Kokeshi su japanske lutke podrijetlom iz sjevernog Japana. Ručne su izrade, prave se od drva te imaju jednostavno tijelo i veliku glavu s nekoliko tankih naslikanih linija koje definiraju lice. Tijelo je ukrašeno cvijetnim dizajnom i obojano crvenom, crnom ili katkad žutom bojom, te premazano voskom. Karakteristika Kokeshi lutka je to da nemaju ruke i noge. Na njihovom se dnu uvijek nalazi potpis autora.

U 'Looking for the Lost' Alan Booth sugerira kako bi kokeshi moglo biti fetiš zamjena za neželjenu djecu ubijenu nakon rođenja. Čedomorstvo je bilo uobičajeno u Japanu do 20. –og stoljeća no ipak nije dokazano da ima ikakve veze s Kokeshi lutkama. Budući da sva ranija napominjanja u literaruri datiraju tek od 1965. Riječ kokeshi je podrijetlom iz Sendai dijalekta, a lutke su poznate kao deko, kaideko, dekoroko u Fukashima; kibako, kihohoko, obokko u Miyagi; kangyu i kiningyo u Naruko, mada niti jedna od riječi ne pojašnjava podrijetlo imena. S toga je najjednostvnije objašnjenje da je kokeshi drvena (ki, ko) ili mala (ko) lutka (keshi).

Prve Kokeshi lutke proizveli su Kiji-shi (majstori za drvo) u Shinshi- u, u Togatta/Miyagi Prefekturi iz koje su se tehnike za izradu lutaka proširile u druga područja Tohoku Regije. Vjeruje se kako su lutke izrađene sredinom Edo perioda (1600. – 1868.) kako bi se prodavale ljudima koji su posjećivali tople izvore na sjeveroistoku zemlje.

Tradicionalne Kokeshi lutke imaju oblik i uzorak jedinstven području iz kojeg potiču, te se djele u jedanaest tipova: Tsuchiyu, Togatta, Yajiro, Naruko, Sakunami, Yamagata, Kijiyama, Nanbu, Tsugaru, Zao-takayu i Hijioro. Najdominantnije tip je Naruko koja potječe iz Miyagi Prefekture, te se može pronaći u Akita, Iwate i Yamagata Prefekturi. Glavna ulica Naruko boravišta s Toplim Izvorima poznata je kao Kokeshi Ulica i ima trgovina u kojima se prodaju lutke koje su izradili originalni Kokeshi majstori.

Kreativni kokeshi (shingata-kokeshi) omogućuju umjetniku potpunu slobodu koja se odnosi na oblik, dizajn i boju, te se taj princip rada razvio nakon Drugog svijetkog rata (1945.) nisu specifične za niti jedno područje Japana, već se izrađivaći kreativnoh Kokeshi- a obično mogu pronaći u gradovima.

Drvo koje se upotrebljava za izradu je trešnjino zbog svoje tamne boje i izuzetne kvalitete. Koristi se i Itaya-kaede, Japanski javor (i za tredicionalne i za kreativne lutke). Drvo se mora ostaviti da odstoji od jedne do pet godina prije nego li se upotrijebi.

NAPOMENA: Tekst je napisala član Anime Jedinice, .Suna.

Event Horizon:

--- Quote from: Perin on 14-11-2009, 18:25:47 ---KOKESHI LUTKE


--- End quote ---
hej! izgleda da imam jednu od tih lutaka!! moja je nekako okrugla, mala i debela.

Navigation

[0] Message Index

[#] Next page

[*] Previous page