Author Topic: Sinovljevi tripovi...  (Read 207612 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Sinovljevi tripovi...
« on: 08-01-2010, 14:40:01 »
Znam da nije SF al kad nemamo gde drugde, naime ovo je jedan od mogucih INTROA, zanima me misljenje ljudi ovde...naravno sve napisano se i desilo u real lajfu, ostre kritike su vise nego pozeljne :


22h, svetla se gase. Šta sad da radim u pičku materinu ? Noga me i dalje cima nesmanjenim intenzitetom, nema šanse da se smirim i zaspim, i kolko vidim ostale su mi samo dve opcije, il' da kukam dežurnoj sestri il' da probdijem čitavu noć u mukama. A kad kažem MUKE zaista tako i mislim jer mi je izgleda zbog reakcije na neki od buljuk lekova kojim nas ovde kljukaju i bodu, desna noga počela opasno da se grči i da se uvrće na unutrašnju stranu, ma ne mogu to stanje ni da opišem kako treba, to mora se doživi.

Dok su svetla bila upaljena još sam i mogao da smanjim tenziju ćopajući u krug ko manijak po odeljenju, ali sad kad su ih pogasili nema znači šanse, izbaciće me dežurna sa hodnika na keca ako me izvali da bauljam. Prilazi ortak mom krevetu, Ivan se zove, zapamtio sam mu ime jer sam sa njim bio najbolji, i pritiska mi iz sve snage nožne prste, iz fazona da ih istegne, al' džaba kad nije problem u nogama nego u glavi. Očigledno su mi u ovih proteklih mesec i po dana dali neki "ludomil" koji je kod mene izazvao neželjeni efekat, naravno odma' sam posumnjao na Haldol jer sa njim nikad nisam imao iskustva do tad, ali nisam ja ekspert pobogu.

Ležim u krevetu sav u haosu i šta ću, morao sam da presečem, ustajem i onako ukočene noge odlazim do sobe za sestre. Otvaram vrata, a iznutra sve tapacirano, valjda da ne slušaju krike i urlike pacijenata u noćnoj smeni. Sreća moja što sam mogao da se krećem, jer da nisam zvao bi je tako do jutra SESTRO, SESTRO, i nema šanse da bi me čula, a i da me je čula baš bi se mnogo potresla. Stojim na vratima, ona me gleda onako nadrkano, ometam je u gledanju TV-a, i veli ŠTA JE SPAIĆU, ŠTA TE MUČI ?

Ja reko sestro, noga mi se koči, ne mogu da se smirim već satima, ne mogu da stojim, ne mogu da sedim, da ležim, ma ništa, nešto me uvatilo i ne pušta, samo me tera da šetam a ne mogu celu noć ovako.

OK. AJDE ZA MNOM. Odlazimo u ambulantu koja se nalazi sobu do, i sestra vadi neku injekciju, OVO ĆE TE SMIRI. Stojeći tako svlačim samo malo donji deo pidžame, taman za prostor gde će da me pukne iglom. Boli tj. peče u pm. Ovde su uvek bahati sa tim injekcijama, nema ono da legneš kulturno, nego sve stojećki, stanemo tako u red i samo štancuju. Al' navikli smo pa se niko ni ne buni više, uostalom taj fizički bol je smešan u odnosu na duševni. Tucite me, razbijte me, svog me polomite, bolje ću se osećati nego u depresiji, al' bez zajebancije. I dade ona meni tu injekciju nečega i kao AJ SAD NA SPAVANJE, DA TE NISAM ČULA DA MI BUDIŠ PACIJENTE. Ja reko dojaja, otišo do sobe, lego, i kontam injekcija treba odma' da prošljaka, al malo morgen, muke sa nogom su se nastavile, i nastavile, i ne vredi, pola sata sam ja tako lež'o u nadi da ću se nekako ipak smiriti i zaspati ali džaba, samo mi je bilo još gore.

Ustajem opet onako sav preznojan, pola sobe sam probudio al šta ću, frka, odlazim smesta do sestrinske sobe i molim sestru, kumim je da mi da injekciju Valorona, ona me gleda ne može da veruje šta sam tražio, jer svi vrlo dobro znamo šta je Valoron, jedna vrsta opijata. Znači to nema šanse da dobijem pa ne znam koliko da sam prso, ali ja pošto sam utripovao da sam prošli put kad sam imao identičnu ovakvu frku dobio injekciju Valorona, ja zapeo, i ne puštam, uvrteo sebi u glavu i kraj, a i realno nisam više mogao racionalno da razmišljam jer taj NEIZDRŽ sa nogom je u tom trenutku trajao već preko 10 sati sigurno, tako da sam ja tu verovatno i bio na ivici ludila ako je nisam i prešao, jer bio sam maksimalno iscrpljen od šetanja i od tog grčenja noge, tako da bi realno uzeo bilo šta samo da me oslobodi te bede. Dakle polu-lud, lud, bez zajebancije.

Sestra ustala, videla da sa mnom više nema šale i kaže mi SEDI SAD TU U TRPEZARIJI, SAD ĆU DA TI DONESEM VALORON. I ja seo, ali pošto sam video da je uzela ključeve i otišla sa odeljenja već tad mi beše jasno šta će da usledi.

Sedim tako, cupkam onom nogom i grčim se, dolazi ortak iz druge sobe, kolega po suicidu, seda tu preko puta mene, smeška se i pita JE LI, ŠTA JE BRATE, FRKA A ? Ja reko IZGLEDA ĆE DA ME VEZUJU MAMU JOJ JEBEM ONU MALU BRKATU.

- Ta krava je najgora od svih sestara, potvrđuje ortak.
- I ne samo ona, skoro svi, GLEDAju NAS BRE KO MESO, KO STOKU, KO DA NISMO LJUDI.

Odgovaram : Pa verovatno po njima i nismo jer se sečemo, trujemo, ajde ovi pošteni šizofreničari, oni nisu krivi što su bolesni, a mi sami sebi pravimo problem gde ga nema. Mada pitanje je i to dal' ga nema. Postoje razni razlozi zašto se mlad čovek odluči da počini samoubistvo. Nije sve to eto tek tako, iz bezobrazluka.

U tom trenutku se začu otključavanje spoljašnjih vrata, ortak ustade i reče E BRATE PALIM JA, DRŽ SE i namignu mi.

Ustajem lagano i snimim kako prema meni maršira ovaj mali debeli brkati midžet a za njom idu dve gorile od 2 metra u belim mantilima koji samo što ne popucaju po šavovima, il se bar meni tad tako učinilo. AJDE SPAICU, NISI HTEO DA SE SMIRIS, SAD ĆEMO LEPO DA TE VEZEMO I IMA DA SPAVAS. Ja šta ću jbga, da pružam otpor ne vredi, samo šamara ima da se napasem bezveze, jer sam već ranije viđao kako ove gorile operišu sa neposlušnima, tako da sam u miru pošao sa njima ka sobi.

Kaže brkata, OVO TI JE PRVA OPOMENA, ZNAČI BIĆEŠ VEZAN SAMO OVU NOĆ, A SLEDEĆI PUT AKO OPET BUDEŠ PRAVIO PROBLEME IDE VEZIVANJE NA DVA DANA PA TI RAZMISLI DAL TI SE ISPLATI...

Ležem u krevet, ovaj jedan gorila vadi nekakve kaiševe, nekakva čuda, i svo troje počinju simultano da me vezuju. Ovaj jedan BAKI mi kaže ispruži ruke, ja ispružim, i tu počne da mi vezuje desnu ruku za krevet, pa preko stomaka, pa opet ruku za krevet, dok mi za to vreme ovaj brkati midžet vezuje noge, isto za krevet, i to tako da nisam mogao ni makac da napravim. Kad su završili bio sam skroz što se kaže restrained, znači nisam mogao ništa da pomerim osim glave. Nikad takvo iskustvo nisam imao u životu, i osećaj je zaista neopisiv, a ja sam ladno naivan mislio pre nego što sam došao na M odeljenje da to više ne rade, da su tu sad moderne metode, lekovi koji relaksiraju mišiće i smiruju pacijenta. Kako sam se gadno zajebao.

Onda su me samo tako pokrili ćebetom i otišli, i sad da je tu bila neka budala mogla je da mi radi šta god poželi, ja sam samo mogao da vrištim eventualno, ali sva sreća pa je bila relativno OK ekipa u sobi, sve pošteni paranoidni-shizofreničari i ostale psihoze. Pokušao sam kao malo da se pomerim, da istripujem Hudinija, al' džaba, iz ovoga se ni Hudini ne bi izvukao, jer nije ovo ludačka košulja sa početka veka, ne, ne, jok. Tako sam ležao neko vreme a pošto mi je brkati brdski tenk dao još jednu injekciju pre vezivanja malo sam se kao smirio i konačno utonuo u davno željeni san. Spavao sam ko bebica.

Još jedna mirna noć na M odeljenju bolnice Laza Lazarević u okviru Kliničkog Centra.

Ali ovo nikako nije početak priče, da bi skontali suštinu mora da se vratimo unazad kroz vreme tačno 30 godina, dakle iz 2007. idemo na sam početak, u 1977. i to ne tako daleko od Laze, možda 100-tinak metara ispod u GAK Višegradska. Tu sam se rodio.       

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #1 on: 08-01-2010, 16:05:34 »
Sine, nemoj mi reći da si konačno započeo ono što dugo čekam - autobiografiju?
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

scallop

  • 5
  • 3
  • Posts: 28.511
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #2 on: 08-01-2010, 16:38:40 »
Ovaj deo ti je jako dobar. Ajd' da vidimo kako je počelo. xcheers
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #3 on: 08-01-2010, 16:43:44 »
Rejnoldse - ma jok, ovo je vise fazon terapije putem pisanja, dakle napises sta te sve muci i na taj nacin se oslobodis problema, ono, zavrsis sa tim jednom za svagda...a ako budem uspeo ovo nekako da dovrsim onda ce da vidimo...volja je tu problem jbga, ceo zivot me maltretira...


smrklja

  • 5
  • 3
  • Posts: 557
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #4 on: 08-01-2010, 16:50:48 »
samo udri sine, do sada sve što si napisao vezano za tvoje dogodovštine je bilo interesantno i jako dobro, čak mi je par puta bilo žao što više nisi više pisao.

lilit

  • 5
  • 3
  • Posts: 11.013
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #5 on: 08-01-2010, 17:25:19 »
cekam nastavak.


That’s how it is with people. Nobody cares how it works as long as it works.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #6 on: 08-01-2010, 17:25:37 »
Hvala na podrsci  :|

Ali dobro bre ljudi ja sam trazio kritike, savete, naravno svestan sam ja da je ovo sirovina samo takva, da treba dijalozi da se srede i trista cuda, ali ovako dal je dovoljno zanimljivo za pocetak neke gistro-knjige, da navuce prosecnog srpskog omladinca pa i stariju raju da dalje citaju ?

Jer pazi, imam ja tu jos par brutalnih introa ali nekako mi Laza najsuroviji rad, jer kontam treba ljude na pocetku svojski pomeriti sa mesta, dati im nesto sto ce da ih kupi da nastave da citaju, a ne sad ja da pocnem od toga kako sam se rodio pa kako sam bio nestasan kad sam bio mali i slicno, takav pocetak bi svakoga smorio...

Inace jos jedna super ideja je bila da prica pocinje tako sto se budim iz epi-napada u kolima hitne pomoci, i ne znam kako se zovem, pitaju me tako neka glupa pitanja a ja ne znam da odgovorim jer mi ovo oshurilo mozak, i tako taj maltret po urgentnom, al mi to zavucalo mnogo filmski, klasika, lik se budi i ne zna kako se zove, doduse ovde se brzo prisetis ko si pa krene te grize savest, al opet, pojma nemam...

scallop

  • 5
  • 3
  • Posts: 28.511
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #7 on: 08-01-2010, 17:32:22 »
Ako si već zapeo: Ima tu tački i zapeta, ali to se rešava tako što baciš pregršt preko teksta, pa gde se zadrži tu i treba. Ostalo će počistiti koke-lektori. Tempo je odličan. Voleo bih da znam da li se Spaić na kraju onesvestio ili zaspao.
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #8 on: 08-01-2010, 17:33:28 »
zaspao ko bebica, ja mislim da sam to jasno naglasio ili mozda ne ?  :idea:

Lord Kufer

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.102
    • Poems and Essays
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #9 on: 08-01-2010, 17:34:06 »
Jesi li ti brale iščitao relevantnu literaturu o Ludilu i Instituciji? Kupera, Lenga, Fukoa, Lakana, Bazalju, De Sada? Nemoj da ponavljaš ono što je već odavno opisano i objašnjeno.

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #10 on: 08-01-2010, 17:46:14 »
Sine, malo sredi dijaloge jer su ti negde velikim slovom, negde klasičan upravni govor. Inače, dopada mi se ono kad velikim slovima ubacuješ neke kratke replike, rečenice, itd. Neobično je to, ali za tvoj nekonvencionalni stil pripovedanja izgleda ubitačno dobro. Lično bih napravio neki štos oko toga, na taj način bih potencirao dramatičnost. Npr, tako bih ostavio ono bolničarkino AJDE SA MNOM i OVO ĆE TE SMIRI, kao i tvoje SESTRO, SESTRO. Ne i "šta je Spaiću" i razgovor sa kolegom sapatnikom (osim onog DRŽSE BRATE što je ponovno dizanje tenzije). Pazi sad - znajući tebe ovakve savete shvati kao korisne za redigovanje teksta, ne za lupanje glave oko toga tokom pisanja. Glavni impakt na čitaoca imaš kad iz sebe to istreseš u dahu (u kojoj god da si lično fazi, ap or daun); posle se to može polirati i možda dovoditi u stanje čitljivije neupoznatima u tvoje dosadašnje stvaralaštvo.
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Lord Kufer

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.102
    • Poems and Essays
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #11 on: 08-01-2010, 17:50:57 »
Nije dobro razrešenje situacije, pošto te i vezuju a istovremeno daju inekciju od koje zaspiš. Treba da se odlučiš šta je od ta dva. Oni očigledno imaju rešenje za tvoj problem, a to nije vezivanje.


scallop

  • 5
  • 3
  • Posts: 28.511
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #12 on: 08-01-2010, 17:51:25 »
zaspao ko bebica, ja mislim da sam to jasno naglasio ili mozda ne ?  :idea:

Vidiš, tu je mali problem. Ako je zaspao kao bebica, onda je pitanje da li je delovala prva ili druga injekcija, da li zaista ima samo trip, da li... I tako dalje. Ako čitalac krene sa junakom priče da šeta kroz priču, onda želi da zna s kim šeta. Zbog odnosa prema liku. Ako je bilo bola, onda se pitamo zašto, čekamo novu turu, pitamo se šta ga je izazvalo. Ako je bol bio umišljen, onda je odnos drugi. Ne bih da te maltretiram, ali ako već zgrabiš čitaoca, drži ga.

I ne obraćaj pažnju na Kufera. On je sve navedene autore pročitao i nije naučio bolje da piše. :lol:
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Lord Kufer

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.102
    • Poems and Essays
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #13 on: 08-01-2010, 17:53:14 »
A, be, preduhitrija sam te  xrofl

scallop

  • 5
  • 3
  • Posts: 28.511
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #14 on: 08-01-2010, 17:56:42 »
A, be, preduhitrija sam te  xrofl

Jeb'ga!
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Lord Kufer

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.102
    • Poems and Essays
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #15 on: 08-01-2010, 18:03:44 »
Priča zapravo ima dve teme (trebalo bi). Jedno je ludilo bolnice, a drugo ludilo pacijenta. Ta dva ludila dolaze u međusobni odnos, koji može da bude veoma svakakav: od čistog međusobnog nasilja, do čiste komedije, pomešano prema ukusu i veštini pisca.
Mislim da ne bi trebalo da se potroši samo na specifičnom načinu artikulacije, već treba da artikuliše uzrok i način na koji sve to funkcioniše. (Kao, recimo, u poznatom delu "Kvaka 22").

Ne vidi se u početku zbog čega je pacijent stigao na kliniku. Nije valjda zbog noge stigao do LL?

Ne vidi se ni zbog čega problem s nogom (to je samo u spekulaciji "od buljuk lekova"). Problem može da bude i kičma, izležavanje, itd.


angel011

  • PsychoKitty
  • 5
  • 3
  • Posts: 8.352
  • meow
    • Hronika mačjeg škrabala
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #16 on: 08-01-2010, 19:31:18 »
Dobro ti je ovo, Sine. Ima tu gramatičkih i pravopisnih grešaka, ali s obzirom na naratora ne smetaju, daju autentičnost. Teraj dalje, sređuj posle.
We're all mad here.

Ygg

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.281
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #17 on: 08-01-2010, 20:06:44 »
Teraj dalje, sređuj posle.
Taj rad! :|
"I am the end of Chaos, and of Order, depending upon how you view me. I mark a division. Beyond me other rules apply."

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #18 on: 08-01-2010, 20:34:10 »
sine, ovo je izvanredno: ti znaš da sam ja od starta podržavao tvoje pisanje svake vrste - da, tvoje mini-tirade o doku-filmovima takođe računam - a ovo je potpuno prajsles, duguješ budnom čovečanstvu JOŠ OVOGA, a kao što ti neko već reče - ne zamaraj se s padeži, pravo pisi, gramotike i ostala sranja - piši iz duše, kao što ti lepo već ide, a ima ko će to da sređuje kasnije, gde zatreba.

znači, teraj dalje!

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #19 on: 08-01-2010, 21:16:52 »
@Rejnoldse - ovo je takav rad da moze samo tako da se pise, dakle u dahu, a odlicna ideja ovo za dijaloge.  :D

@Lord Kufer - nema sta tu da se razresava situacija, to mi se zaista dogodilo bas tako i samo tako, ne mogu da sad tu mrsim ako vec postoji rad, a slazem se da moz malo da se sredi, da onaj koji cita zna sta me dokusurilo, mada kolko sam ja skontao cim su me vezali meni noga vise nije mogla da igra po svom i malo me injekcija doradila i ja sam bio realno u komi. I naravno da ne treba da se vidi zasto je pacijent u bolnici na pocetku, ne mogu pobogu da otvaram sve karte, nego lagano, u pocetku ljudima nije jasno sta se desava i gde se nalazim a onda lagano ubacujem podatak po podatak kao sto sam i uradio.

@scallope - de ja znam brate koja injekcija me dokusurila, pa jbte zar se ne vidi iz teksta da sam bio u totalnom haosu, samo 2 puta u zivotu mi se takvo nesto desilo, bio sam u fazonu samo da mi to prestane uzecu, uradica sta god...

Uch'telj je objasnio a takva podrska mi najvise znaci ! Hvala. xwink2

crippled_avenger

  • 4
  • 3
  • Posts: 21.207
    • http://dobanevinosti.blogspot.com
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #20 on: 08-01-2010, 21:52:48 »
Sine, pročitaj knjigu Radovana Hiršla ŽVAKA ZA LUDAKA. To ti je ozbiljna konkurencija.
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #21 on: 08-01-2010, 22:22:14 »
Gde to naci, jer se bavi samo ludarom ?

Naravno, kod mene je ovo samo jedan segment od pola godine, ima tu mnogo zanimljivijih stvari od Laze...

crippled_avenger

  • 4
  • 3
  • Posts: 21.207
    • http://dobanevinosti.blogspot.com
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #22 on: 08-01-2010, 23:21:30 »
Pa ne znam, pogledaj u knjizarama. Imao sam ja neke delove u formi e-mailova koje je Radovan slao na Papicevu listu ali sam te mejlove nazalost izgubio. Dacu ti kicoshev mejl na PM pa pitaj njega, on je fan.
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #23 on: 08-01-2010, 23:24:09 »
aj, bas da vidim dal ima ko gori  :lol:

Agota

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.804
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #24 on: 09-01-2010, 00:52:13 »
dobro si opisao sestre ,tacno mogu da zamislim te odrone,najbitnije je da je tebi do jaja da te puca dok sam citas sopstveni tekst  i da se ne opterecujes dal je to zanatski dobro napisano ,ima li pravopisnih greski ....to su gluposti, jebote kako si talentovan... nerealno skroz...kakva parodija sopstvenog zivota
This is a gift, it comes with a price. Who is the lamb and who is the knife. Midas is king and he holds me so tight. And turns me to gold in the sunlight ...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #25 on: 09-01-2010, 08:50:10 »
Sto bi reko Moskri : to smo mi talenti...u mozak  xwink2

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #26 on: 09-01-2010, 10:30:19 »
Evo još jedan segment, a pošto ima par rupa i nejasnoća moram da naglasim da bi ovo bila neka sredina tog mog pisanog materijala, pa bi sve bilo objašnjeno ranije :


Mrkli mrak, al kad kažem mrkli onda zaista tako mislim, mrak iz koga se ne može uteći, jedini mrak koga sam se for real uplašio u poslednjih mnogo godina, mrak kakav postoji samo u Centralnom Zatvoru kada pogase svetla. Budi me neka lupnjava, nemam ideju koliko je sati, tripujem da dolazi komandir da povede prvu smenu na rad u kuhinji. Jeste, komandir je al' još je prerano za kuhinju, kaže ajde dvojica, treba da se nešto ponese. Svi ubijeni, komirani, nikome se ne ustaje. Cimer dobacuje ajde ti Spajo, nisi skoro išao. Šta ću, ustajem i oblačim se, usput dižu još jednog alkosa sa C odeljenja, inače lik za nepoverovati, pravi onaj seljak iz Arilja, 40-ak godina, bavi se malinama, pao za nasilje u porodici, pijan tuko ženu i slično.

I inače kod alkosa su uglavnom sve tako neka dela, i sve nešto na po samo par meseci, gistro tripuju da će da ih izleče pa ih dovedu tu da se malo otrezne (leče ih bensedinima) pa kad ih puste na slobodu logično sve po starom, tako da ima dosta povratnika. Zato su i izdvojeni od narkomanskih blokova, jer zna se, ko bije ženu ili dete i sam dobije batine na kraju, pa makar sa druge strane bio i hardkor džanki koji je maltretiro rođenu kevu za pare, koji je uremio dete za gram dopa i slično, kažem vam, čudo jedno kako narkomani postaju IZUZETNO moralni kad dopadnu mardelja, mada ja bi to pripisao više želji za maltretiranjem pa bilo koga, jer dosadno je bre, mnogo je dosadno.

Komandir nas požuruje AJMO, AJMO MOMCI, DA TO ZAVRŠIMO PA DA MOŽETE DA NASTAVITE DA SPAVATE, a ja onakav kakav sam bio bunovan, nisam realno znao gde je levo, izlazim sa našeg bloka i direktno zabadam čelom u okvir od prozora koji je baš za inat bio u mojoj visini. Kako je to puklo sunce ti jebem. Komandir samo što nije pao od smeha, ovaj alkos malo umerenije, dakle smejuljio se, jer vrlo dobro zna da kad se vratimo da smo u istoj sobi, mada ja nikad nisam bio u tom fazonu, ali drugi jesu, pa zato, za svaki slučaj. Pametan alkos. I ovaj umire tako od smeha, mene glava razvaljuje al' kao foliram se nije mi ništa, idemo dalje, a glava ovolika.

Ulazimo u glavni hodnik, pa na stepenište i ja skonto sad ćemo dole u prizemlje da nosimo neke džakove, tipa stigo šećer i slično, naravno skroz nerealno u 4 izjutra al' ajd kao. Al ne krenusmo dole nego gore, a gore ima samo još jedan sprat, 4. sprat na kom se nalazi psihijatrija, znači tamo gde leže criminally insane likovi. Smrad koji se oseća na tom spratu je neopisiv, kao da ste ušli u štalu samo ne običnu štalu, nego za ljude, jer se celim tim glavnim hodnikom proteže NEZABORAVNA mešavina mirisa fekalija i znoja. Komandir nas vodi ka 3. bloku, kolega mu otključava vrata i ulazimo, prva soba desno, najmanja, zatvorenici je zovu i šok soba jer kao nalazi se najbliže ulazu da bi osoblje moglo da interveniše, što palicama, što iglama, po potrebi, a i tu leže navodno najteži slučajevi.

Sa leve strane leže tri lika i opušteno prže pljugice (PUŠENJE je zabranjena reč u zatvorima) a desno na krevetu leži LADNO mrtav čovek prekriven samo čaršafom. Ovaj seljak iz Arilja se znači zaledio, meni takođe neprijatno, zajeban osećaj, nikad nisam nosio leš pobogu. Alkos traži hirurške rukavice da nam daju, i srećom dobijamo ih. Pitam ovu trojicu kad je umro, a oni u tripu valjda da sam medicinski brat svi u glas odgovaraju, pre 3 sata, tako nešto. Ja gledam, ne verujem da su tri sata proveli sa mrtvakom u istoj sobi, mada ovo je CZ i tu je sve moguće, živ čovek se na sve navikne, bez zajebancije.

Dovlačimo nosila i to ne ona klasična nego jbte ko partizanska, ko direktno sa Neretve da su ih nabacili. Al kako sad leš prebaciti na nosila, komadir nam dade direktivu, MA SAMO GA UVATITE ZA RUKE I NOGE I PREBACITE, pa logično, lepo nam čovek reče, ja ga vatam za pod mišku, alkos za noge, al malo morgen, ovaj težak bre u pizdu materinu, kako ga cimamo malo pomalo spada onaj čaršav, alkos se ufrčio jer je u vojsci imao neka loša iskustva sa tim leševima, al' ubrzasmo to i blaženopočivši se ubrzo nađe na nosilima sa sve čaršafom da ne mora da ga gledamo.


Inače na toj MERI BEZBEDNOSTI na 4. spratu ljudi u većini slučajeva izlaze sa nogama napred, jer obično porodica ne želi da ih primi nazad posle odležane kazne ili više ni nemaju nikog svog jer su sve pobili, tako da ako nema niko da potpiše za njih ostaju u CZ-u do kraja života, čak sam upoznao lika koji je već 25 godina tamo i iako je odležo kaznu niko ga nije prihvatio od rodbine, e takvi ljudi tu umiru u bivaju sahranjeni tamo u neke zajedničke rake il' tako nešto, nisam baš siguran da država puca od želje da se isprsi za spomenik ili bilo šta slično. Državi regularno cvile jajca za svoju neželjenu decu. Vazda tako bilo i ostalo.     

I privatismo se mi onih partizanskih nosila, ja gornji deo, alkos donji, al' pošto ne možemo liftom, suviše je mali, jebo ga onaj ko ga napravio, moramo pešaka stepeništem. I tu nastaje haos, jer je stepenište na pojedinim delovima toliko strmo da ovaj čova počinje da spada i da nogama udara alkosa u bulju, a kako ga udari ovaj valjda od straha i neprijatnosti samo pojača korak, tako da nam je u jednom trenutku umalo spao sa nosila. Na kraju smo nekako ipak prešli ta 4 sprata, i našli se u dvorištu gde su čekala mrtvačka kola. I ovaj grobar reče ma samo ga ubacite unutra, mi ga ubacili, al' uredno pokupili čaršaf nazad, tako da čovek ode na onaj svet ko od majke rođen, čak su mu i pidžamu skinuli. Užasna scena.

Vraćamo se na blok, skroz zadihani, alkos mi prepričava usput te akcije iz vojske ali se žali i na mrtvačeve noge koje su ga stalno udarale u bulju dok smo silazili. Ležem u krevet da odspavam još malo...

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #27 on: 09-01-2010, 12:15:48 »
Hell, YEAH!!!  :|  Fenomenalno. Dodaj samo jednu rečenicu, pola rečenice, neki glimpse na leš dok mu je spadao čaršav dok ste ga prebacivali na nosila. Dakle, nikakvo detaljisanje, patetisanje, nego neki detaljčić pa da čitalac zamisli ostalo, posebno na kraju kad ga odvoze.
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #28 on: 09-01-2010, 12:43:42 »
AWESOME ideja al sam vaistinu slab sa fikcijom, a znam tacno na sta mislis. Nesto tipa jezik do poda, nije imao jedno oko i tako to, ili podugacki kitnjaci su mu se taman tako fino presavili preko ulaza u kombi da kad je mrtvozornik zalupilo zadnja vrata zapljusnu nas...nesto, meni je cak delic uletelo i u usta, njam , njam.  :evil: :|

Daj neku ideju jbga, vis da lupetam. Sta bi raja volela da vidi na mrtvacevom telu ?

Jbga ja kad ovo pisem meni sve to jasno, ko da gledam  sad, a ne razmisljam da citalac zapravo pojma nema kako to sve izgleda i da mora da ubacim vise tih detalja da bi bilo jasnije...jbga...

angel011

  • PsychoKitty
  • 5
  • 3
  • Posts: 8.352
  • meow
    • Hronika mačjeg škrabala
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #29 on: 09-01-2010, 12:48:43 »
Pa, ako si video, ne treba ti nikakva fikcija. Ne mora da je imao jedno oko ni bilo šta te vrste, samo neki mali detalj, nešto drugačije od izgleda živog golog čoveka.

I izbaci ono "Užasna scena", pusti čitaoca da sam zaključi.
We're all mad here.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #30 on: 09-01-2010, 12:51:13 »
Ali problem je sto nista nisam video, samo mrtvacku kozu, i malo kose, jel to dovoljno ?

I prihvatam savet za Uzasno, mada takvih omaski ce biti bas brdo ako se ozbiljno budem prihvatio pisanja - ko ce to da koriguje ?  :(

cutter

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.910
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #31 on: 09-01-2010, 12:52:15 »
sjajno bajno! meni ne fali glimpseova budući da je pomenuto skidanje pidžame, prženje pljugica pored leša (ledenog, je li); dok ga nosite dole mogao bi da napišeš samo da ovaj napred vrluda (pre toga si rekao da je alkos), da je strmo, da mrtvak spada a kao punchline da dođe njegovo žaljenje na noge koje ga udaraju u bulju.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #32 on: 09-01-2010, 13:01:05 »
da, da OK ideja, da se ovaj posle zali...a i sta bezveze to dva puta da pominjem, prihvaceno !

angel011

  • PsychoKitty
  • 5
  • 3
  • Posts: 8.352
  • meow
    • Hronika mačjeg škrabala
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #33 on: 09-01-2010, 13:04:16 »
Ali problem je sto nista nisam video, samo mrtvacku kozu, i malo kose, jel to dovoljno ?

Dovoljno. Pomeni šta si video, i boju kože.
We're all mad here.

cutter

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.910
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #34 on: 09-01-2010, 13:04:48 »
ja bi garant pogledo dok mu svlače pidžamu jel ima gaće, dal su flekave i na šta mu liče genitalije  xnerd

cutter

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.910
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #35 on: 09-01-2010, 13:15:38 »
i davaj ove zatvorsko-ludničke inner workingse - pušenje je zabranjena reč, dakle sleng, dnevne rutine osoblja i gostiju, sašaptavanja...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #36 on: 09-01-2010, 15:49:57 »
Nisam lepo objasnio to sa pidzamom, oni su ga vec ranije skinuli do gole koze i samo prekrili tim carsafom, dakle nisu ga skidali dole jer bi to bila muka, nego su ga komotno pripremili da mi dodjemo i da ga snesemo...jbga nisam bio bas najjasniji tu, stracu se da ubuduce pazim na takve stvari.

A sto se tice slenga toga ima bas dosta, i to je zapravo i najjaci rad.  :|

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #37 on: 09-01-2010, 19:31:42 »
ja bi garant pogledo dok mu svlače pidžamu jel ima gaće, dal su flekave i na šta mu liče genitalije  xnerd

Kao Barker u najboljim danima.

Sine, već sam ti rekao gore, ti samo šibaj, pa posle pogledaj savete "unazad" i dodaj tu i tamo šta misliš da bi trebalo.
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Bilja

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.150
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #38 on: 11-01-2010, 08:59:39 »
Kakvo iznenadjenje, pogotovo za ponedeljak ujutro! Sjajno ti je ovo, covece, samo nastavi. Ja cu ovo da stampam da citam jos kuci.  :|
Bilja
----------------------------------------@

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #39 on: 12-01-2010, 12:23:30 »
Ladno perem sudove za celu sobu (ćeliju) već mesec i jače dana a sad je došao ovaj mali nabildovani i žešće napaljeni novosađanin i umesto da me zameni, Babić mu kaže da on ne mora da pere, jer kao momak je na mestu, ima muda, nije pičkica ko svi mi ostali, a zapravo ovaj mu se svideo tako nabildovan, jer je istripovo da bi mu dobro došao u ekipi ako dođe do neke frke. A zapravo ovaj mamlaz uzeo kreatin metar dana pre dolaska u tvorza, malo se nabucao u teretani da bi ljudi tripovali da je fajter, i to je to, realno naduvani balon koji očas posla pukne. A inače u našoj sobi, trojci, do tad je važilo pravilo da ko poslednji dođe, on pere sve sudove dok ne dođe neko nov, dakle po 7 tanjira i sve što ide uz to, i to je tako skroz OK funkcionisalo dok nije došao ovaj komleksaš. Dakle, posle svakog obroka moje je bilo da odnesem sudove u TV-a salu, prvu sobu do rešetke tj. izlaza sa bloka, i da ih išamaram. Meni to nije bio problem, jer sam kontao svi smo to prošli, i zašto bi se ja sad bunio ako je fer dogovor, mada su me ponekad podjebavali likovi iz petice koji bi se našli u "dnevnom boravku", u fazonu ide neka reklama za deterdžent na TV-u i ovaj jedan kurčeviti Bulidža dobacuje SPAIĆU, DA TI KUPIMO CEO KARTON, ZATREBAĆE TI DOK SI OVDE, i onda naravno zloban smeh. Inače petici su držali Novosađani, dok je trojka bila za Beograđane, s tim što je Babić koji je tad vodio blok (bio glavni na bloku, za sve se pitao) pustio ovog nabildovanog kod nas da bi imao što jaču ekipu. Dalje, kec je bio za ove što nit smrde nit mirišu, znači mešano meso, a četvorka za one na samom dnu lestvice, zvali smo je i radna soba, jer uvek kad je imalo nešto da se šljaka cimali su likove iz te sobe, i verujte mi, uopšte im nije bilo prijatno, nikad nisu mogli da se opuste, stalno ih je neko maltretirao za nešto i ponižavao. Meni naravno to nije bilo pravo, ali koliko sam se nepravdi i užasa nagledao za ovih mesec i po dana, pogledi na svet su mi se zaokrenuli za 180 stepeni, i skontao sam da treba samo svoju robiju da gledam, znači samo sebe, da ne obraćam pažnju na patnje drugih.

Naravno ničega ovoga ne bi ni bilo da sam se ja pravilno postavio u startu kad sam došao na blok, ali ja sam naivno tripovao da je to zaista bolnica za narkomane, pojma nisam imao, ništa se nisam raspitao šta i kako se treba ponašati, jer logično do tad nisam ni znao nikoga ko je bio u zatvoru, tako da realno nisam ni imao koga da pitam. Došao sam sa vizijom bolnice sa sve krevetima, sa medicinskim osobljem, a naišao na prave zatvorske uslove, sa tim što su nas kljukali lekovima, i to uglavnom bensedinima čisto radi reda, da budemo mirni, i to je bukvalno jedina stvar tu koja je imala veze sa bolnicom, sve ostalo je bio surovi mardelj. Čak i komandiri su retko ulazili u blok, samo kad su nas prebrojavali, tako da je tu vladala jedna vrsta jako ružne anarhije, gde se uspostavila hijerarhija po zakonu jačeg i namazanijeg. Ja sam bio ćutljiv, što je i logično jer sam se do dolaska u CZ, mesecima unazad ubijao svim i svačim samo da zaboravim na užas koji me čeka, a najviše sam cepao ekstazije i efedrin, jer sam radio u kladionici pa sam mogao sebi da priuštim svakodnevni "tretman", tako da kad sam došao na blok nisam bio baš pri sebi, nisam mogao da govorim, jedva sam mucajući progovarao, depresija me samo tako sabila, po ceo dan sam ležao u krevetu i eventualno malo čitao Odiseju 2001, i naravno prao sudove. Nikad tako nisam bio ubijen u životu ko tih prvih dana tamo. Ko zombi, bez zajebancije.

Što je još gora stvar bila, svi oko mene su imali neke smešne kaznama, tipa 4 meseca, 6 meseci, a bilo ih je i sa po 2, i ladno su takvi likovi najviše kukali nad svojom sudbom kletom, a ja ih gledam i znači ne verujem, jer oni izlaze za koji mesec a ja gulim celu godinicu. I zaista ja sam imao ubedljivo najveću kaznu na bloku jer je to bio blok za kazne do godinu dana, još taj Babić je imao malo veću kaznu ali je čekao na transport u Zabelu i nije bio siguran dal' će da ga puste posle 8 meseci ili pravac Zabela na još robije za druga dela. 

I tako, ljuštim ja te sudove već mesec i po, očekujem logično smenu kad je došao ovaj novi i Babić me tek tako ispali. Kad sam izvalio da ću prati sudove još ko zna koliko počelo je da mi se mrači, zle misli su me zaposele i nisam mogao da ih odagnam, nisam mogao da se pomirim sa sudbinom.

Bila je sreda, 18. januar 2004. a svake srede i nedelje se RADI soba, znači džogerom se pređe cela soba, jedan čisti klonjaru, i tako, higijena gistro. I bio je fazon da svi učestvuju u tome, ali ovaj put ova trojica koji su slovili za navodno najjače na bloku su samo komotno izašli i otišli u TV salu. Steva Jarac, matori narkoman, je bio pošteđen jer im je na poseti pre nedelju dana uneo dop i to na baš surov način, ladno se ljubio u usta sa rođenom ćerkom koja je inače i sama narkomanka (i prostitutka), i ne samo ona, nego cela porodica mu je džanki, i to baš ono, hardkor, na igli, 2 žene, 2 ćerke i on, jedino sin koji je bio baš dete nije cepao pajdo. S vremena na vreme Babić bi ga podjebavao iz fazona MATORA DRTINO, VI KUĆI KAD SE OKUPITE MORA ZAPALITE SLAVSKU SVEĆU I KUVATE NA KUTLAČU. Surovih šala na konto matorog Jarca je bilo svakodnevno, al' je on iskusno naučio da ne reaguje, jer kad bi počeo da odgovara ovaj bi ga još više ubio od zajebancije, i cela soba se smejala tim psihološkim maltretima jer je Babić baš umeo da ga zavuče. Izuzetno duhovit lik.

Znači, svi zapalili iz sobe u fazonu tra-la-la-laaa, i ostalo nas troje da uradimo celu sobu, e tu sam DEFINITIVNO PUKO, to je bila ona granica preko koje nisam mogao da pređem, i svako ima tu granicu, uveren sam, samo je pitanje gde mu je postavljena. Samo sam reko ma neću da radim sobu, zabole me. Steva Jarac je to jedva dočekao da se ušlihta ovoj prvoj ekipi, i reče jednom potrčku da odma pozove ovu trojicu. Tad sam već bio skroz svestan da će doći do frke, ali ušao sam u to, i nazad nema, il' pukovnik il' pokojnik.

Ulazi Babić sa ovima i ja mu kažem da ne želim više da delim sobu sa njima kad stalno ispaljuju, dakle menjam sobu. Seo je na krevet i rekao OK, i pozvao starešine četvorke i petice, a ja se već dogovarao ranije sa jednim likom Fakijem da pređem u peticu, ali u petici bila neka žešća jajara za starešinu, taj Bulidža, inače sin nekog muda iz DSS-a, koji je naravno na pitanje dal' ima mesta u petici odgovorio ko po naredbi NEMA, a ja ga pitam kako bre nema kad mi Faki reče da ima, tako da su odmah maltret prebacili i na Fakija.

U četvorci su već hteli da me prime, doduše ionako je to bila radna soba u koju niko nije hteo, i ja krenuo da se pakujem, tj. da vadim kutije ispod kreveta. U tom trenutku Babić mi je prišao i lupio mi šamar, u fazonu TI IZGLEDA NE ZNAŠ KAKO SE U CZ-u NAPUŠTA SOBA, SAMO U ĆEBETU. Ovo "u ćebetu" je značilo da te tolko odvale od batina da ne možeš ni da hodaš tako da moraju da te iznesu u ćebetu. Čim mi je lupio taj šamar meni je nešto kvrcnulo u glavi, proradilo je ono na šta sam čekao, jer verujte psihička tortura je daleko gora od malo batina, batine bole samo fizički a i ta bol brzo prođe, a konstantni psihički maltret i ponižavanje može da bukvalno uništi čoveka, da ga dovede do ludila, nažalost bio sam svedok bar 2 slučaja gde su ljudi skroz popucali. I u zatvoru, ja sam ubeđen, nema ništa gore od toga, jer ko što reče Moša Pijade NIJE TEŽAK ZATVOR, TEŠKI SU ZATVORENICI. I vaistinu sama robija ko robija nije teška kad se uđe u rutinu, uz dobre knjige i barem jednog OK cimera, ali ako ti se nakači neka budala na vrat, nema druge, il' ćeš da se pobiješ pa u samicu na 7 dana obojica, il' mora da trpiš.

Kako sam ustao sa kreveta Babić je malo ustuknuo jer sam viši od njega ali je uleteo ovaj novosađanin i krenuo da premešta moje kutije da bi mi kao prišao da me zabode, ali od toga ništa nije bilo. Sklonili su se, ja sam pokupio kutije i prešao u četvorku znajući vrlo dobro šta se sprema, seo sam na jedan krevet i rekao ovima koji su tu bili da će sad da bude frke, da će doći da me umlate, a usput sam skinuo i naočare i odložio ih na kasetu. A oni počeli da me teše, kao ma neće ti ništa opusti se, istripovo si, i slično.

Naravno ko što sam predpostavio, ulazi prvi mali Faki koga su maksimalno izgasirali a za njim i Bulidža, Babić i svi likovi iz petice, i ovaj novosadski kompleks. Faki onako sav zajapuren, verovatno mu lupali šamare, kreće da me proziva, u fazonu kad je on to meni rekao da mogu da pređem u peticu. Naravno sve ovo je radio da njega ne bi maltretirali više, i to je tako u zatvoru, il' jebeš il' bivaš jeban, izuzeci su zaista retki. I ladno mi klinac lupi šamar, ja mu vratim pesnicom, a ovaj Bulidža koji je stajao iza kao ŠTO UDARAŠ MALOG FAKIJA ? Znači, klasična ulična fora kad likovi oće nekog da prebiju, pa pošalju tako klinca da zabode ili isprovocira nekog starijeg, i kad mu stariji lupi šamar oni ulete kao što si nam dirao druga, i naravno polome ga. Tu me i Bulidža nabode i krene opšta tuča, a ja kako sam sedeo na krevetu naslonim se i nogama pokušavam da im ne dam da mi priđu, ali kako je to bilo nemoguće jer ih je bilo previše, odlučio sam se da skočim na lika koji mi je to i namestio, dakle na Babića. Uspeo sam nekako da ga dovatim, jer je stajao u drugom redu, valjda tripujući da komanduje i kvarno nabadao sa strane. No kad sam ga dovatio znači nisam ga pustio do kraja tuče, ovi su me zabadali sa svih strana ali ja ništa nisam osećao, meni je bilo bitno samo da izudaram kolovođu. Ali nisam uspeo predugo da se održim na površini, sapleli su me i krenuli da me šutiraju, ali sam posle jednog baš onako poštenog šuta u glavu isfolirao da sam se onesvestio, ma ko mrtav sam izgledao, tako da su svi posrali i pobegli iz sobe. Čim su izašli, i razbežali se po sobama, ja sam skočio na noge, ovi likovi iz četvorke gledaju nije im jasno, kako me je cepao adrenalin ja ništa od bolova nisam osećao, predivan osećaj, kao na koki, sav utrneš. Prišao sam ogledalu da vidim na šta ličim, i video da su mi oplavili oko, čelo mi je bilo u masnicama, i ovaj što me šutn'o na kraju mi pocepao kožu ispod oka, tako da je malko krvarilo, ali i pored toga ja sam bio srećan da srećniji nisam mogao biti jer sam znao da su ovom akcijom sve moje muke završene, da nikad više neću morati da perem sudove i trpim ponižavanja. I zaista, minut kasnije Babić ulazi u sobu i kao brate molim te vrati se kod nas u sobu, jbga istripovao sam da si pička jer si bio ćutljiv, znaš koliko mi sad žao što su te majmuni prebili...klasična priča...

I bi tako, vratio sam se u sobu ali ko što rekoh, od tog dana je robija bila banja, ništa nisam morao da radim ali sam ipak pomagao u čišćenju sobe, i tako, ljudi su me posmatrali drugim očima, možda malo i sa strahopoštovanjem, jer onaj koji skoči sam na desetoricu il' zna da se bije, ili zaista nije normalan a takvi su najopasniji. Ja nisam bio ni jedno ni drugo, nit sam znao da se bijem, nit sam bio kamikaza, išao sam na BLEF i dobio.   

Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 57.788
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #40 on: 12-01-2010, 12:48:09 »
 :| :| :| :| :| :|

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #41 on: 22-01-2010, 00:00:48 »
Smislio sam jednu novu rec koju cu upotrebiti u svojim nikad objavljenim memoarima :

Naime, umesto UBITI od sad ce se koristiti rec BLAŽENOZAPOČETI, pa tako kada ocu da kazem UBICU TE KAD TE NAVATAM ja cu reci BLAŽENOZAPOČEĆU TE KAD TE UFATIM (Pavluško, drtino matora :?xtwak

Ako mogu Hrvati, mozemo vala i mi, lepo vratimo taj staroslovenski il koji li je i dojaja... 8-)

Mica Milovanovic

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 8.626
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #42 on: 22-01-2010, 00:24:11 »
Quote
Smislio sam jednu novu rec koju cu upotrebiti u svojim nikad objavljenim memoarima :

Futur prošli (Jeb'o sam te kad te stignem) i njegove varijacije se sve više ustaljuju u našem jeziku  :|
Mica

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #43 on: 22-01-2010, 00:38:24 »
Nista nisam skonto al dojaja  :evil: :|

cutter

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.910
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #44 on: 22-01-2010, 00:40:51 »
bzvz ti je ta reč.

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #45 on: 22-01-2010, 00:42:15 »
bzvz ti je ta reč.

nekako nisam imao srca da mu to kažem, al sad mi lakše.
u društvu ćemo lakše da ga napenalimo.

dakle: sine, reč ti je sranje.

ali je zato poslednjeokačeni raport iz ludnice super, i nestrpljivo očekujem JOŠ!

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #46 on: 22-01-2010, 01:18:01 »
Žao mi je ali reč mora doživeti barem jednu primenu, jer naša borba protiv SPC ne sme stati ni posustati !!!  :|

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #47 on: 22-01-2010, 16:32:44 »
IL' SI ZABELA I MITROVICA, IL LAZA I DREZGA

Krevet do mene u Lazi ležao je Drezga, tako smo ga zvali a tako se i prezivao, inače mršavi i žilavi čičica poreklom iz Dalmacije, pravi onaj Dalmatinac sa sve naglaskom, ali nikako nisam mogao da utvrdim koliko ima godina jer je delovao isuviše matoro a opet nije se tako ponašao, dakle negde oko 6 banki je imao, gore, dole. Inače, nekada je bio vojno lice pa su ga tako premeštali po SFRJ, pa je na kraju završio u Skoplju.

Tamo se oženio, dobio dve ćerke, al' se i propio. Kad je počeo rat '91 hteli da ga cimaju na front, a on im ga utero, komotno se štekovao u Skoplju i odjebo ih, tako da se spasao ratnih užasa a i nije okrvavio ruke što je najbitnije, ali je na drugu stranu izgubio status u vojsci a samim tim i potencijalnu penziju, tako da ga je žena jedno vreme izdržavala a posle i ćerke. Ali pošto je mnogo cirkao ovima na kraju pukao film jbga i izbace ga iz kuće, i on šta će, aj kod sestre u Beograd.

A sestra izbegla iz Dalmacije početkom rata i imala taman vremena da se situira kolko tolko, da obezbedi svoju porodicu, stančić mali ali njen, i Drezga im uleteo ko padobranac, samo im je on još falio, bez posla, bez penzije, a "i dalje loče", da citiram malo njegovu sestru koja ga je posetila jedared. Došla je samo taj jedan jedini put za 2 meseca robijanja tamo, tako da sam iskoristio priliku da čujem šta se zapravo dešavalo i da uporedim to sa onim šta mi je on pričao, a i sve i da nisam želeo da slušam, morao sam jer je bio krevet do mog.

Koliko sam skontao iz priče njegove sestre, on je zapravo bio notorni alkos i teški folirant, i pošto nije htela da ga trpi onako pijanog i besposlenog kući ona mu rekla idi bre u Skoplje kod žene, šta ćeš mi ovde takav ? Naravno, ta akcija nije bila u igri jer žena ga se poodavno odrekla, pa i ćerke, a nije imao ništa svoje tamo da bi se vratio solo, tako da bi morao na ulicu ili u prihvatilište za beskućnike na Voždovcu koje je realno gora opcija nego ulica, tako da se namazani čiča dosetio, samo ne znam odakle mu tako jaka ideja, pazi ovo, da isfolira psihozu il' neku shizofreniju i da ga prime komotno u Lazu, jer iako jedva da greju u sred zime, smrzavali smo se najstrašnije, barem ima gde da se prespava, a i hrana je redovna, nema veze što su pomije. I zaista ono čime tamo hrane pacijente, to jedino može da se jede uz one lekovi koji baš otvaraju apetit pa onda pojedeš alavo šta god ti poture. No, na stranu to, uslovi u Lazi su definitivno mnogo bolji nego u prihvatilištu za odrasle, i tu nema zbora.

Kad sam ja čuo šta je njegova sestra napričala sve, ja premotam film i setim se da je Drezga kad je došao na odeljenje folirao da ne može da ustane iz kreveta pa ga jedna OK (naivna) sestra hranila, a psihijatrima i svima nama iz sobe je pustio priču kako mu rastu neke antene na glavi, i kako preko njih prima poruke, i zaista, ja jednom pogledao izbliza njegovu glavu i vidim na ćelavom temenu nekakve izrasline, ko bradavice, i on mi još govori, pipni, pipni da vidiš da su antene, ja reko beži u kurac. Naravno, bilo je tu još mnoštvo prijava, al' mu je najjača bila za kamere koje nas non-stop snimaju, i pokaže mi neku rupu na uglu zida i plafona iz koje izlazi nekakva žica, i kaže to je kamera, posmatraju nas 24h šta radimo, a monitori su navodno u sobi za osoblje. Ja reko daj ne zezaj, kakve crne kamere, to se zgrada raspada, a stvarno ono kad pogledaš po uglovima sobe sve neke rupčage, i nije ni čudo da neki nesrećni paranoidni shizofrenik možda utripuje da tu ima kamera i ko zna čega još, jer tu mašta radi svašta, a što mašta može da ti priredi to vaistinu niko ne može. Ali u ovom slučaju se nije radilo ni o kakvoj shizofreniji nego o Drezgi, matorom folirantu koga sam baš zagotivio za ta 2 meseca. Sve ih je izjebo na foru, pa čak i psihijatre. Isto tako je folirao da je gistro nepokretan, a onda kad je trebao sebi da nabaci nov, bolji krevet, da vidite samo kako je skočio, ko mladić u najboljim godinama, i ladno očas posla sebi prebaci krevet oko koga sam se i ja mučio. Ja gledam, ne verujem, kakva namazana faca. Dalmatinac jbga. Car.


Nego da se vratim ja na te rupčage i halucinacije. Pošto je većina oko mene non-stop pričala o ugrađenim pejdžerima sa kojih im stižu poruke, o raznim antenama, kamerama, čudima, vremenom i ti počneš da tripuješ svašta, jer realno S'KIM SI TAKAV SI. I tako jednog dana, ležim u krevetu smoren ko i svih ostalih 60-ak dana, sa mnom u sobi možda bila još dva lika koji su spavali komirani od hardkor lekova, a svi ostali bili u trpezariji, gledali valjda Bolji Život il' tako nešto, i tišina u sobi, tajac, samo se disanje čuje, niko nije hrkao, i čujem ja malo-pomalo nekakvo cijukanje, i reko jbte ladno miš u sobi, spustim se da pogledam ispod kreveta, loma morgen, nema ga, ali i dalje čujem jasno cijukanje. Pogledam u ćošak, a ono rupčaga alal vera, al' i dalje ne vidim miša. I još par puta čuh taj cijuk a onda prestade. I tu sam se baš gadno utripovo da je to možda neka ogromna pacovčina, onako sva rutava, koja noću pravi zulum po sobi. Jer aj' da je to bila mala rupica u zidu, nego baš rupčaga, dovoljno široka da uđe monstrum. I tako to prođe, kad drugi dan opet cijukanje, gledam svuda, miševa i pacova nema pa nema. Zbun. Počinjem lagano da tripujem da su i meni počele da se javljaju slušne halucinacije, i da tako to zapravo počinje, prvo čuješ samo tihi cijuk a kako se bolest razvija kasnije čuješ užasne urlike direktno iz pakla, glasove koji ti naređuju šta da činiš i slično. I ništa, ja se pomirio sa sudbinom da su u Lazi od mene napravili shizofrenika injekcijama Haldola i ko zna još čega, i to za kaznu. Naime, pazi sad paranoju, država me kažnjava jer sam mnogo počeo da talasam, i sad šta god da uradim mogu da me diskredituju izjavom da buncam jer sam psihijatrijski slučaj. Uostalom nije tajna da su nekada disidente slali u ludnice, i to posebno u SSSR-u, a ne znam kako je bilo kod nas.

I tako, prođe ta 2 meseca mrtvila i dosadne dosade, 2 najgora meseca mog patetičnog života definitivno, i jedno nedelju dana pred otpust ladno snimim malecnog miša kako trčkara sobom, auuuu, kako sam se ja tome obradovo, ko detence kad utekne Pahomiju. Znači, bio sam u pravu, to je sve vreme bio mišić koji se štekovao u rupi pa ga nisam video. I tako, ja sav srećan, radostan, al' mi onda ko za inat pade na um zloslutna misao : A ŠTA AKO JE I TAJ MIŠ BIO HALUCINACIJA, šta ako je bolest uznapredovala pa sad pored audio imam i vizuelne haludže ?  Ajme meni, kuku lele.

------------------------------------------

P.S. Pitanje za nadlezno osoblje, kako izbaciti ili zaobići uzrečice na počecima rečenica tipa NARAVNO, INAČE itd. ? Hvala unapred.

angel011

  • PsychoKitty
  • 5
  • 3
  • Posts: 8.352
  • meow
    • Hronika mačjeg škrabala
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #48 on: 22-01-2010, 16:42:06 »
Najčešće je dovoljno da ih samo šutneš, i vidiš da rečenica funkcioniše i bez njih (nemoj samo da tripuješ šutiranje uzrečica :mrgreen:).

Ako ne funkcioniše, preradiš malo.
We're all mad here.

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #49 on: 22-01-2010, 17:38:27 »
Odlično, kao i uvek, Sine.

Nego, taj Dalmatinac nije jedini. U vreme mojih povremenih celonoćnih bazanja i cirkanja, upoznao sam jednom prilikom tipa, matorca, izbeglicu iz Hrvatske. Tip puko skroz, "moje noge nose mrtvog čoveka", taj rad. Sedeli smo u roštiljarnici kod Palilulske pijace, ona dalja, koja nije "Nišlija" i on je klopao pečenje bez hleba. Povremeno se histerično cerekao, pričao neke budalaštine, psovao Tuđmana i žalio za puškom "papovkom" koju je dao ne-znam-kome i taj mu je nije vratio, pa ovaj nije stigao da se odbrani od Tuđmana, te je morao za Beograd. Sve u svemu, u jednom trenutku čiča na jedvite jade ustade i zapita - gde je ovde beše policija? Najbliža policija u Keve Jevrosime, naravno, ali šta ćeš ti čiča tamo? "Idem u policiju da spavam", reče on, "jer nemam gde." Dakle, čiča ladno pandurima bane mrtav pijan i traži da ga privedu ne bi li prespavao.
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #50 on: 22-01-2010, 17:51:04 »
Klasika, snalaze se ljudi na razne načine, a posebno zimi...i kad to vidim uvek se uplašim da ću i ja tako završiti...

Mica Milovanovic

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 8.626
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #51 on: 22-01-2010, 19:35:50 »
Quote
Nego da se vratim


Izbegavaj i ove poštapalice. Vrati se.
Mica

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #52 on: 22-01-2010, 22:23:31 »
Aj bas cu probati da napisem neku zajebanciju bez tih postapalica, mozda stvarno bude bilo OK, nikad mi do sad to nije uspelo, doduse nisam ni probao. :shock:

Agota

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.804
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #53 on: 22-01-2010, 22:34:28 »
Sad sam procitala na blogu,ovo je sve bolje i bolje. :!:
Ovo mora da se izda,i ovo ce da prodje, ovde nema dileme HOLIVUD ILI PROPAST
Virujen u te,.... :)
This is a gift, it comes with a price. Who is the lamb and who is the knife. Midas is king and he holds me so tight. And turns me to gold in the sunlight ...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #54 on: 22-01-2010, 23:23:06 »
Mogo bi da napravim tako skup tih pricica, dakle da ne bude u komadu nego ovako u segmentima, ko fragmenti secanja Timoti Lirija...i to je lako za citanje, jer ljudi nemaju zivaca ni vremena da sad sednu pa da citaju nesto duze, naravno ne svi ljudi, ali ova siva masa radje cita nesto ovakvo...a ako cemo iskreno i ja spadam u tu masu, ne secam se kad sam knjigu procito, cito sam Helter Skelter 3 meseca, al sad da mi neko da nesto i kao aj citaj, pa nema sanse, koncentracija 0,00, a i kompijuter oduzima vreme...uvece kad legnem nekad sam citao knjigu, sad gledam filmove...jbga, al tako je...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #55 on: 23-01-2010, 00:39:37 »
A evo i konkretnog dokaza da obicni ljudi radje citaju kratku formu, naime, napravio sam eksperiment i postavio link danasnje price na navijacki forum, a tamo 98% ljudi sigurno ne cita knjige, ali ovakav kratak rad im odgovara, i sad sta god da postavim sa predznakom kratka prica oni ce da citaju jer znaju da je to neki uzas-komedija, zapravo "komedija strave i uzasa" hehe, a njima se to svidja iz razno-raznih razloga, naravno na prvom mestu jer nije prepotentno, pa onda redom...



Mica Milovanovic

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 8.626
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #56 on: 23-01-2010, 00:46:03 »
Ta ti teorija važi za ljude koji čitaju na internetu. Vrlo malo ljudi će uzeti da čita roman sa ekrana - pogotovu starijih. Radije će posvetiti pet minuta priči.

S druge strane, kada su knjige u pitanju, romani imaju mnogostruko veću čitanost nego zbirke priča.
Mica

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #57 on: 23-01-2010, 00:54:46 »
Naravno, ovo za romane je skroz tacno, ja kad bi napravio od ovoga zbirku pricica to provereno niko ne bi kupovo, mozda par ljudi (agota), jedino ako bi delio besplatno tipa ko hoce da dadne prilog i to, ali DIY fora i jeste u tome da to ide za DZ jer ionako para od pisanja u Srbiji nema. A ja nit sam ja Shelic nit Vidojkovic, niti bi zeleo da budem, pu, pu, pu, daleko bilo, da dozivim da mi reklamiraju knjigu na TV-u pre dnevnika...jbes takav pank... xuzi

Evo nas drugar stakmen ima dobru foru za izdavanje u NS-u, tipa tiraz od 300 primeraka, das tolko i tolko para i oni ti nastampaju a ti posle radi sa tim sta god ti volja, e to je za mene awesome opcija.  :) 

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #58 on: 23-01-2010, 01:12:07 »
Ne pričaj gluposti, Sindžo, šta te briga da li ljudi čitaju ili ne. Pazi, evo ideje... Ti piši ovako rascepkarno, fragmentarno, pa će na kraju neka dobra duša odavde tebi sugerisati kojim bi redosledom trebalo postaviti epizode da bi se dobila zanimljiva celina (ne mora ići hronološki). Onda ti samo dopišeš nešto testa da popuniš rupe i - eto ti romana i to sjajnog, kakav Vidojković, Šelić i slični ološ koji je ulicu video samo kad ju je prelazio.

Shvati da ti ovde imaš veoma jak materijal i na tebi je da li ćeš u svom stilu stati na pola ili ćeš isterati do kraja. Samo ne zaboravi da ti je blog postao jedan od relevantnijih NA SVETU; imaj to na umu pre pada u minus fazu, kad ti možda ovo pisanje bude dosadilo. Ovo ti poručujem najiskrenije, najdirektnije, pa ti sad vidi.
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Agota

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.804
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #59 on: 23-01-2010, 01:13:33 »
sto mora roman ,ja volim kratke rezove,tj price ,skoro sam citala ,,uvrnute price latinske amerike ,,meni je to o.k.,samo nemoj guja da te ujede da drugima das da ti kroje kako ce biti naslov ili korica, sve sam ,a za novce  i tiraze opusteno
This is a gift, it comes with a price. Who is the lamb and who is the knife. Midas is king and he holds me so tight. And turns me to gold in the sunlight ...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #60 on: 23-01-2010, 09:45:02 »
Joj ta minus faza, kad me saceka, auuuu, mada pijem taj Litijum i to bi trebalo da spreci preveliki minus, kao sto sprecava preveliki plus, jer ovo jeste manicno stanje, vidi se i po pisanju a i ovako, dobro se osecam, nema stida ni morala, al ipak nisam onako HIGH kako mogu... i dok traje traje, treba iskoristiti dok traje,  a posle cu samo malo da usporim, i bice to OK.  xcheers


Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 57.788
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #61 on: 23-01-2010, 09:52:15 »
Joj ta minus faza, kad me saceka, auuuu, mada pijem taj Litijum i to bi trebalo da spreci preveliki minus

Videli smo koliko je Litijum pomogao Kurtu Kobejnu. Kaži ti ćaletu da oružje drži pod ključem, za svaki slučaj.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #62 on: 23-01-2010, 11:47:47 »
Litijum je napravljen da te drzi na zlatnoj sredini, znaci da nisi ni srecan ni nesrecan, a nekima to smeta jer ih otupi, postanu ravnodusni i nezainteresovani za svet oko sebe...

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #63 on: 23-01-2010, 11:52:20 »
Ma, Kurt je ubijen. Lepo je El Duče pričao o tome kako je Kortni Lav tražila ubicu. Nije baš otvarala fejsbuk naloge ili nešto tome slično, ali je bar nudila svoju lovu.
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #64 on: 23-01-2010, 12:09:46 »
Ma, Kurt je ubijen. Lepo je El Duče pričao o tome kako je Kortni Lav tražila ubicu. Nije baš otvarala fejsbuk naloge ili nešto tome slično, ali je bar nudila svoju lovu.
Upravo, ima i dokumetarac koji objasnjava.

Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 57.788
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #65 on: 23-01-2010, 12:54:05 »
I Kriplova predstava.

Bilja

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.150
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #66 on: 26-01-2010, 13:09:09 »
Whatever covece, meni je ovo bas odlicno! Samo ti postavljaj dalje... :)

A i knjigu bih uzela, zasto da ne?
Bilja
----------------------------------------@

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #67 on: 26-01-2010, 15:11:31 »
Ma zezaju me te manicne faze inace bi ja ocas posla napisao sve sta imam, mora da cekam jbga sledeci talas...

drf

  • 5
  • 3
  • Posts: 993
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #68 on: 28-01-2010, 00:37:32 »
Uzmi neki rokovnik i nabacuj crtice.
Kad se noću vrtiš i neka idejica te burgija, razvijaš je, a spavao bi - upali svetlo i zapiši je, jer te nikad više neće napasti na taj način.
Kad ti dođe, udri. Piši.
list-rujanski.com

Savajat Erp

  • gospodar izgubljenog vremena
  • 4
  • 3
  • Posts: 5.700
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #69 on: 30-01-2010, 03:29:31 »
Ово је одлично, синак...можда мало да се уобличи, мада је то не бих много мењао, може да буде на фору Петријиног венца, оно парлај како стигнеш-фазон!
Niste mi verovali da ću da pucam?!
ZAŠTO MI NISTE VEROVALI?!!!!

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #70 on: 30-01-2010, 13:58:30 »
Januar 1996. Spale, Klinko i ja, strejt edž ekipa sa Vidikovca. Liman, Novi Sad. Krenuli kod Srđana iz Strive for More-a, pa onda njegovim kolima za Budimpeštu. Zvonimo na vrata, otvara Srđanova keva. Dobar dan, mi došli, gde je Srđan? Srđan vam polaže ispit. Kakav ispit?! Vozački ispit. Auuu. Mrak. Snimim njegovog burazera. De si. Opa otkud vi, kojim dobrom, naravno nije to tako rekao, al' kao. Mi krenuli u Budimpeštu. Aaa, u Budimpeštu, busom ili vozom ? Nama i dalje nije dobro jer sve jače slutimo zlo. Ma sa Srđanom kolima. Pa on je na polaganju, kako ćete sa njim kolima, čijim kolima ? Njegovim. Hehe, najbolje da će keva da ga pusti, nema šanse. Nama se tu već smračilo dobrano, pomrčina krenula da se vata, al' eto ga Srđan na vratima. Položio sam, još samo da podignem vozačku! Mama, jel mogu sa drugarima u Budimpeštu kolima ? I tu kreće natezanje gde ga keva logično nije pustila na kraju, jer em što je tek položio, em što je krenula da pada surova ledena kiša, i plus o inostranstvu se radi, a on ni domaću vozačku nema. Mi u bedak, ne verujemo kako nas je izjebo. Mislim, mogao je da kaže unapred da nema vozačku, da tek treba da polaže a ne da nas loži danima unapred kao dojaja, idemo u Budimpeštu kolima, celodnevno zezanje, šoping i šta god. Kako smo besni bili, al' šta da mu radiš, ne mož' ništa.

Ništa jebiga, ne isplati nam se da se vraćamo za Beograd, odlučimo da ipak idemo nekim busem koji je u to doba išao. Uvatimo neki švercerski bus, jer samo takvi su tada i išli, znači bus za regularnu šverc turu, u Budimpešti se ostaje samo nekih 6 sati ukupno i paljba nazad. Reko ajde pa ćemo da vidimo dal' ćemo tim da se vraćamo il' kako ćemo, šta ćemo. Seli u bus, bus naravno pošto je krenuo naveče stigo rano izjutra u Budimpeštu, al' baš baš rano, i parkiro kod nekakve ogromne kineske pijace, a tad još Kinezi nisu tako masovno zaposeli Beograd tako da nam to bilo malo čudno. Kao eto malo egzotike, strana zemlja i to, s obzirom da niko osim mene pre toga nije napuštao Srbijicu. I valjda je cilj te ture bila ta pijaca, tu kao sve ima i rano počinje da radi, al' malo morgen kad za nas tu nema ništa, mi oćemo skejt šopove, prodavnice ploča i slično. Srđan kao aj' idemo do Hrama, znam gde se nalazi. Pa ajde, ionako nema šta da radimo, sve zatvoreno, 5, 6 izjutra bilo. I odemo mi nekakvim modernim gradskim busem gde se ladno plaćala karta, mi gledamo jebote što ti je inostranstvo, u Beogradu tad nikom ništa nisi plaćao, anarhija opšta, kak'e crne karte za bus gradski onaj bre obični ?!

Stigli mi do hrama ono vila dojaja na 2-3 sprata, zapravo kuća, serem. Uđemo ovaj nas predstavi kao bhakte iz Beograda, a mi ko najveći klošari, unutra sve miriše na incese, a mi smrdimo na švercerski duvan, i to se baš onako oseća, zračimo. Hari Bol, Hari Bol, pozdravljamo se kako ko naiđe od domaćina. Izvalim da je kuća podeljena tačno na dva dela, pola je za matađis tj. devojke, a pola za bramaćari tj. muške. Taman počeo jutarnji arotik, zapravo jutarnje obožavanje božanstava, e sad ne sećam se šta su imali od božanstava pošto je u svakom hramu drugačija kombinacija, a i u Vaišnava tradiciji i uopšte Hinduizmu ima ih na hiljade. Uglavnom božanstvo u obliku H.D.G. Šrila Prabupada u prirodnoj veličini se nalazilo sa leve strane, to mi se urezalo. Već tada sam batalio bhakti jogu ali mi ostalo da se uvek kada ulazim u hram poklonim božanstvima, gistro osnovni red. Znači naklon ko kod muslimana, da čelo dotakne pod i Om-nama-om Višnu padaja itd. kako već ide molitva. Matađis nas gledaju u fazonu kako to da ovi majavadis aka klošari-grešnici znaju molitve, ili su barem meni tako izgledali ti pogledi. Ništa, otpevamo mi sa njima tu jutarnju "liturgiju", i znamo sad sledi doručak, a ja, ko i svi zapravo, obožavam PRASADAM, i zaista nije bilo bolje hrane u Beogradu od one u Hare Krišna templu na Karaburmi tih 90-ih. To ko nije probo ne zna jebiga. E da, u to neko doba sam zbog pohađanja hrama skroz prestao da psujem, nekako mi ušlo pod kožu da ne valja psovati, čudo jedno kako se čovek nauči da bude kulturica. Vaistinu opijum za narod.



Jedva dočekali taj prasadam al' umalo, nije isti ko onaj naš beogradski, ma ne mož' se poredi, Srbi to kad naprave, sad opet serem, u beogradskom hramu je bilo svih nacionalnosti, najviše izbeglica iz Bosne i Hrvatske, zapravo najviše ljudi iz Sarajeva, a sa njima i čuveni Minka iz Nadrealista i još brdo zajebantski raspoložene raje. Uglavnom nije se znalo ko je ko tu jer su svi imali vaišnavska imena. Otaljali smo nekako taj mađarski prasadam i rešili da palimo dalje, dosta je bilo produhovljavanja. Zbogom Krišna, mi odosmo po patike. I stvarno se tako ispostavilo, jer u to vreme, malo ranije, skroz sam prestao da idem u Hram. Tad sam upao u trip slušam Robin Hood, C-ya, Madball i naravno sav taj HCpunk, i idem u teretanu. I dalje sam bio vegetarijanac ali se nisam hranio u templu nego ovako po bio-radnjama, viršle od soje i tofu. Jadna ponuda, al' šta ćeš, bolje nema. Pošto je tad trajao maničan lov na sekte i sektaše u Beogradu najviše sam se začudio da njih u Budimpešti niko ne cima jer su Hare Krišna. To mi nekako ostalo čudno, kao tolerantan narod i to, nejasno jebiga, nepojmljivo zapravo.



Otišli u centar grada i taman smo imali vremena da pojurimo te patike, al' ni to nije lako išlo jer je Srđan dobio domaći da nađe neki specijalan začin koji voli njegov potencijalni duhovni učitelj Saćinanda-na Svami. Au, kako smo tu tek ispizdeli čekajući ga ispred prodavnice sa začinima. Takav razvoj događaja zacementirao je naše odnose sa novosadskom ekipom, znači ispala za kola plus sada ovo, nije bilo povrataka nazad, posle toga je došlo i do definitivnog raskola, jer pre toga je Spale svirao bubanj u Strive for More, išao redovno vikendom za Novi Sad a i ja često sa njim, ovi dolazili kod nas, svirali zajedničke koncerte i tako, posle ovog incidenta ništa više nije bilo kao pre.

Jedva smo našli skejtersku prodavnicu. Bila je to kupovina bukvalno "na trkača", jer morali smo da uvatimo onaj bus za nazad, jer gde bre da zanoćimo u Budimpešti a ledena kiša i dalje pada. Ulazim u prodavnicu, prve patike koje su imale moj broj uzeo sam, i ujedno to su najjače patike koje sam ikad imao, crni airwalk sa malom šargarepicom na jeziku, znači tvrdim, u to doba u Beogradu niko nije imao takve, ma bre niko nije šetao AIRWALK u Beogradu, ni VANS ni ništa, tek godinu dana kasnije je krenula ta skejterska moda. Ali mi smo na ovo gledali više ko na HC obuću jer se u to doba samo taj rad nosio po svetu. Klasičan fazon, šorc malo duži, sportske bele čarape i plitke skejterske patike, naravno majica sa imenom benda, u mom slučaju Gorilla Biscuits, i dan danas je čuvam. Neki su baš u to doba počeli da nose i chain-wallets ali meni je to bilo malo too much, sve je počelo da liči na neku modu u šta se vrlo brzo zapravo i pretvorilo, i već za pola godine si mogao da vidiš brdo nepoznatih klinaca po Beogradu tako odevenih. A te '96 je i ekspanzija na beogradskoj HCpunk sceni počela da jenjava, groznica koja nas je držala skoro 3 godine počela je naglo da pušta, zapravo dok su bile svirke u TREN-u to je još bilo kao to, al' kad je leta te godine TREN zatvoren to je označilo i kraj do tad nezapamćenog ludila i masovnosti na HCpunk svirkama, i to se definitivno više nikad nije ponovilo. Sad da odeš na koncert sloši ti se koja tuga, a sad dolaze i stranci regularno, a tad samo domaći bendovi svirali, pa opet 200-300 ljudi i KEOS. Uglavnom, ja sam nekako potisnuo tu bol koju nam je naneo Srđan ovim novim patikama, i jedva sam čekao da se vrnemo da ih prošetam do škole, tad sam išao u 4. beogradsku gimnaziju, bio završni razred.

Kad smo kupili šta smo imali, svako što je više stvari mogao za što manje vremena, Spale patike i jaknu, Klinko patike i ne sećam se, opet smo trčali al' ovaj put za busom. Pre granice nam zbog trkelja neki švercer uvalio bukvalno pola svoje robe, kao častiće nas samo da prođemo, i prošli sve OK i on nam da banane, i kao oćete viski i nategne, a mi tad svi strejt edž, niko nije ni pio ni pušio, nit bilo šta, tako da smo prošli ko po zasluzi. Za mlade majmune banane.

CorwinM

  • 4
  • 2
  • Posts: 414
  • The ugliest man to have ever crossed the Atlantic
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #71 on: 30-01-2010, 17:12:08 »
Samo mi nije jasno kako si spojio vegetarijanstvo sa teretanom???
There are no desperate situations, there are only desperate people.

scallop

  • 5
  • 3
  • Posts: 28.511
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #72 on: 30-01-2010, 17:21:39 »
Šta se čudiš? I Cornelius je maraton-vegetarijanac.
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

CorwinM

  • 4
  • 2
  • Posts: 414
  • The ugliest man to have ever crossed the Atlantic
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #73 on: 30-01-2010, 18:08:26 »
Za maraton ajde i nekako, ali mišići ne rastu od trave.
There are no desperate situations, there are only desperate people.

scallop

  • 5
  • 3
  • Posts: 28.511
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #74 on: 30-01-2010, 18:12:02 »
Krave se ne bi složile. A ni zecovi. :lol:
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 57.788
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #75 on: 30-01-2010, 18:21:06 »
Nije on to izmislio. Cela generacija je bila manje više u tom fazonu.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #76 on: 30-01-2010, 21:25:00 »
Pobogu nisam ja nista spajao, ja sam bio vegetarijanac i ranije i samo sam krenuo u teretanu. Sta sam trebao, da pocnem da jedem meso ako sam krenuo u teretanu ? Kolko vegetarijanaca ima u svetu koji idu u teretanu i izgledaju full. To samo ako hoces da bildujes profi onda ti trebaju ta sranja iz mesa...

CorwinM

  • 4
  • 2
  • Posts: 414
  • The ugliest man to have ever crossed the Atlantic
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #77 on: 30-01-2010, 21:29:25 »
Ili makar da piješ proteinske napitke? Ako vježbaš sa težinama, a ne unosiš dovoljno proteina, kao rezultat ti se mišići smanjuju umjesto da rastu. Mišićno tkivo se troši vježbanjem, a jedini način da novo poraste je da se unese dovoljno proteina.
Zato mi je bilo čudno.
There are no desperate situations, there are only desperate people.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #78 on: 30-01-2010, 21:35:34 »
Ma nisu to bile nikakve tezine, sta sam tad imao 18 godina, prvi put u teretani, to je bilo smesno, vise sam vezbao kuci zgibove, tu sam bio neprikosnoven.  8-)

Neki su tad poceli da uzimaju Bioanabol iz Bugarske i naravno time bataljivali strejt edz ili pravili nekakav kompromis...a to je bas izgledalo smesno, jer kod klinaca od 17-18 godina to se bas vidi...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #79 on: 31-01-2010, 14:01:08 »
Sad kad sam ponovo pogledo skonto sam da je ova pricica bas interna i retko ko moz da je skonta u fullu. Naravno Meho i Rejnolds znaju otprilike o cemu se tu radi, o kakavim mentalnim sklopovima, ali neko sa strane - tesko, za siru citalacku publiku bih morao malo vise da pojasnjavam okolnosti i zbivanja oko i uoci, a onda to ne bi bila bas kratka prica, smorio bi sa tim detaljima, prvenstveno sebe bi smorio, a jebbes pisanje bilo cega ako sebe ubijes...

cutter

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.910
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #80 on: 31-01-2010, 14:32:08 »
Nije, eto ja pojma nemam o tim Strive for Moreima, ali je očigledno iz konteksta da su deo domaće scene. Možda je ponegde potrebno pojasniti scensku poziciju, ali za ovakav vid intimne istorije suva faktografija nije naročito bitna; realno, imaš materijala i za tri zasebna dela (knjige, zbirke, ili jednu uber haotičku) - jedan hcpunkerski, jedan popravno-medikamentski i jedan navijačko-huliganski. Sad, dal će to biti hronološki sređena poglavlja ili fragmenti (meni bolje) sa okvirnim datumima između kojih mogu da se kao poveznice ubace neke statistike ili nešto različito...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #81 on: 31-01-2010, 15:02:06 »
Ma da bre, Ok je za Strive for More, ali ovo za Hare Krisna, tu mora da ide predistorija, otkud mi grupno u toj prici, to mora da se podupre pricicom koja bi isla pre ove, ovako tako samo kad stoji nije ni upola tolko zanimljivo kao kad bi se znala prica iz BGD templa, nosenje uglja, nindza bhakte, ashikovanje sa matadjis, Minkine izvale, Nele u poseti hramu, dolazak duhovnih ucitelja i euforija koja to prati, sankirtan aka deljenje knjiga aka maltretiranje ljudi po ulicama i zgradama (nikad nisam imo muda za to), ma bre tu ima materijala za ceo jedan TOM u Sheshkovom stilu.  :lol:   

cutter

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.910
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #82 on: 31-01-2010, 15:11:18 »
Tim bolje, tvoj korpus dela ima pozamašan potencijal rasta a kao pretežno subkulturan i zagarantovanu publiku. Predlažem da naslov svakog toma bude u Šeškovom stilu...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #83 on: 31-01-2010, 15:23:03 »
Taj rad, KURVA DEL PONTE i to.  :evil:

angel011

  • PsychoKitty
  • 5
  • 3
  • Posts: 8.352
  • meow
    • Hronika mačjeg škrabala
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #84 on: 31-01-2010, 16:01:13 »
Meni nije bio problem ni Hare Krišna deo, mislim, jasno mi je da ne znam sve, ali kapiram dovoljno da se ne osećam pogubljeno. Možda će mlađim čitaocima da bude manje jasno nego meni koja sam imala ortaka koji je sa prijateljem otišao do njihovog hrama (beše na Karaburmi?) u nadi da će tamo biti neke super vutre, mada, sa druge strane, verovatno će im svejedno bar deo biti jasan, neka tamo sekta, vi koji se izmotavate po Budimpešti...

Onima koji znaju više će bolje da legne, ali mislim da će biti zanimljivo i onima koji manje znaju i koji su manje iz te priče.
We're all mad here.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #85 on: 31-01-2010, 16:14:22 »
Pa dobro, ne mora bas da se bude iz te price, jer nema nas puno, tako da je moje da pojasnim.

angel011

  • PsychoKitty
  • 5
  • 3
  • Posts: 8.352
  • meow
    • Hronika mačjeg škrabala
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #86 on: 31-01-2010, 16:17:58 »
Jeste, samo nemoj da previše prostora trošiš na pojašnjavanje, smorilo bi.
We're all mad here.

scallop

  • 5
  • 3
  • Posts: 28.511
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #87 on: 31-01-2010, 16:22:09 »
Mani se dobrih saveta. Ja sam mator pa mi nije smetalo. I nisu to razdvojene priče jer se oseća jedan narator. U jednom trenutku će sve postati celina, pa ako bude nešto za doterivanje, doteraće se. S'n ti piči.
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Agota

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.804
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #88 on: 31-01-2010, 17:49:29 »
Da bre, nemoj nista da pojasnjavas ,meni je potpuno jasno kakva se ekipa okupljala kod Voje Kostica u Trenu mene je tu prvi put odvukla Ivona Ramone (YU rock magazin)na nastup Staće (ex Sunshine, ex Bloodbath).
A u hram su ljudi odlazili iz raznoraznih  razloga ,jedna moja drugarica kad pobegne od kuce zbog keceva u skoli zbrise u hram I onda mi lazemo njenu kevu ,gde da joj kazemo istinu da se rokne zena.
A I cini mi se da je Minka bio kod Vanje Bulica u ,,Biserima’’ I pricao o tome kolko se secam.
A mozda I moras da pojasnjavas ,kad naposletku moras da objasnjavas I elementarno ne znanje o veganima,(a lepo si pomenuo proteinsku zamenu u vidu soje ,tofu)danas bre ovi magrobioticari sto jedu hranu za ptice se pucaju sa fortimelom ili nesto jacim nutridrinkom ,samo bije….

This is a gift, it comes with a price. Who is the lamb and who is the knife. Midas is king and he holds me so tight. And turns me to gold in the sunlight ...

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #89 on: 31-01-2010, 19:14:37 »
Ne bih se složio da je HC počeo da jenjava '96, pre će biti oko '98. Ako vratiš film, '97 su u Beogradu svirali Biohazard u Hali sportova, a Body Count u Pioniru. Pro-Pain su svirali tri godine zaredom (do '98), i svaki put punili veliku salu SKC. Tu do '97 još uvek su se mogle videti krišne po koncertima, što je meni išlo na živce jer je ta moda potpuni ciganski krš. A i domaći bendovi (već sam počeo da lutam i odmičem se od poente) su bili svi na isti kalup, neki post-Youth of Today zvuk koji ni kod svojih začetnika nije bio bogzna kakav. Domaći HC je zgasnuo zato što nije imao ni trunku autentičnosti i nijedan bend nije se uzdigao (posmatran u svetkim okvirima) više od nivoa slabijeg prosečnog. Praktično imaš Overdose kao izuzetak, ali oni nisu ta vrsta HC-a. I, eto, ljudi se smore. Vrti se jedno te isto, iste face, isti zvuk, ista meta, isto odstojanje. Meni je lično, naravno, ceo taj strejt trip bio potpuno stran i nisam bio ništa do povremeni i sve ređi posmatrač sa strane. Inače, još '91 napisao sam tekst BGHC za Akroholiju koji ide otprilike ovako, ne sećam se baš najbolje: Na sklepanoj bini drnda neki bend / sa nezainteresovanom publikom utisak je bled / gomila pozera, ljudi bez ideja / gomila bendova, robova klišea / BG-HC!
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #90 on: 31-01-2010, 20:25:04 »
Nisam bio ni na Biohazardu ni na Propainu, tako da za mene to ko da se nije ni dogodilo, tj. nemam pojma sta je bilo, nisam informisan nit bilo sta. A '98 je to bilo poodavno mrtvo vec, da se nadjemo negde na '97 mada sto se mene tice ja ti kazem dok je bio TREN to je liclo na dojaja, posle toga se ja ne secam dobrog koncerta. Jbes SKC,a da, bilo je eventualno par dobrih gigova u Bunkeru, jer tu moz se nagura masa.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #91 on: 06-02-2010, 15:09:52 »
Narode kako da prevedem ovo, naime imam poteskoca samo sa zadnjim izrazom koji sam boldovo :

"Some people are so obsessed with the subject that they carry on correspondence with men behind bars, design trading cards or board games, or indulge in a more expensive hobby: purchasing art made by killers or depicting their murders."

Dakle ovo mi je jasno, kupuju umetničke predmete napravljene od strane ubica ali ovo dalje, depicting je nacrtati, naslikati, ali ne mogu da provalim u kom kontekstu ?

Hvala unapred na odgovoru. :)

Melkor

  • 5
  • 3
  • Posts: 5.547
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #92 on: 06-02-2010, 15:19:03 »
art depicting their (killers) murders

depicting u ovom slucaju vise znaci predstavljati, ne mora nuzno biti naslikano (mada bih voleo da vidim vajarsku predstavu ubistva)
znaci "umetnicka" dela na/u kojima su predstavljena/opisana ubistva
"Realism is a literary technique no longer adequate for the purpose of representing reality."

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #93 on: 06-02-2010, 15:20:12 »
"...kupovanje slika koje su napravile ubice ili prikazuju ubistva koja su ovi počinili."

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #94 on: 06-02-2010, 15:24:28 »
inače, u ovom kontextu 'art' znači bilo koje likovno delo (ali što lukavo reče melkor, pre svega slike) i ne treba slepački to prevoditi kao 'umetničko delo', jer znaš i sam da je većina 'arta' tih ubica zapravo amatersko črčkanje nekih čiča gliša bez ikakve UMETNIČKE vrednosti - ono ima vrednost za idolopoklonike tih likova koji će da obožavaju svako njihovo govno koje ovi razmažu po artiji, ali to ta 'dela' ipak ne čini 'umetničkim'.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #95 on: 06-02-2010, 20:00:57 »
To mi je za gićblo, tako da umetnost ostaje, a naravno da ovde nije bitno kako se slika nego ko slika, uostalom ko je gledo Collectors dok. zna koja je to priča...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #96 on: 07-04-2010, 08:26:55 »
Delic jedne vece storije...dakle nemam jos naslov nit bilo sta...

Kako je sve zapravo počelo ? Moram prvo da pojasnim kako funkcioniše ta KPD Bolnica u okviru Centralnog Zatvora. Naime, to je 3. i 4. sprat CZ-a i to je navodno odvojena ustanova od istrage koja se nalazi na prva dva sprata i u prizemlju. Znači skroz različito osoblje, različiti komandiri, pravila itd. a uslovi robijanja, pa uslovi su otprilike bili isti, s'tim što ovi dole na istrazi nema šanse da izađu iz soba i da se šetkaju opušteno po bloku, jer ipak, sudski proces je u toku i kao mora ta izolacija da ne bi padalo usaglašavanje izjava, svedočenja i slično. I naravno dole je daleko strožiji režim, komandiri imaju pravo da te umlate na pogrešan pogled, na pogrešnu reč, zapravo mogu da rade šta god im volja, oni su tamo šerifi i tu nema boga. E sad, kad kažem da imaju pravo da maltretiraju ne mislim da se to po pravilu službe tako radi, nego jednostavno nema nikakve kontrole, tu samo oni gazduju i onda naravno da tu ima i psihopata i sadista, i svakak'ih ljudi, koji se tu iživljavavaju i teraju neku svoju politiku. I još jedna jako bitna stvar, istraga je al' bukvalno pretrpana, čak su za vreme Sablje bili i kreveti na tri sprata, pa vi sad zamislite na šta je to ličilo, onako jedna veća soba i 20-30 ljudi u njoj. Bre tu i da su svi kolko tolko miroljubivi ne mož' da ne dođe do sukoba, jer kad čovek nema svoj prostor za bilo šta, on postaje jako nervozan, uostalom setimo se gužvi po autobusima, po domovima zdravlja, u redovima, jako neprijatno, zar ne? Pola sata čekaš u domu zdravlja pa ti se ogadi ona gužva, a ne da si 24 časa, 7 dana u nedelji u tom i još mnogo gorem fazonu. E, sa te strane je nama gore u "bolnici" bilo daleko, daleko opuštenije. Em što nas je bilo u sobama do 12, em što su sobe bile otvorene i imao si nekih 100-tinak metara da prošetaš od poslednje sobe, petice, pa do rešetke tj. izlaza na glavni hodnik. Ako ste gledali film Šok Koridor onda kapirate otprilike kako to izgleda, hodnik širine metar i po, gledajući prema izlazu sobe su sa leve strane a desno su prozori koji gledaju na šetnju, doduše sa tih prozora nije predviđeno da se gleda bilo šta tako da su oni postavljeni jako visoko, jer i plafon je baš-baš visok, i naravno, nikako nismo smeli da se pentramo na te prozore jer komandir sedi non-stop u kućici u glavnom hodniku, 2 metra od rešetke, i malo čita novine, ili šta već radi, a malo kao gleda vamo.

Druga i po meni najbitnija razlika je u tome što komandiri bez opravdanog razloga nemaju pravo da biju, znači uopšte nema ono 10 palica i tako tih premlaćivanja, ja sam video jednog dečka da su iscimali jer kad je izlazio na telefon komandir ga pozvao da završio a on nastavio, i komandir krenuo prema njemu da mu uzme slušalicu a ovaj stao u gard. E sad, ovo će neke možda šokirati, naime, komandir nije odma' u'vatio slobodanku i udri, nego sve po P.S-u, molim lepo. Zamolio ga da odstupi, da stavi ruke na zid, da raširi noge i ko da mu čita presudu, reko mu nešto u fazonu za ovaj prekršaj ide toliko i toliko palica, ja gledam kroz rešetku, pošto je telefon u glavnom hodniku, i znači ne verujem. Ništa, ovaj se okrenuo prema zidu, valjda već zna fazon sa istrage, i komandos ga bez ikakvih emocija pendrekom po donjem delu leđa lagano izudara. E sad, koliko je jako udarao - jebemliga baš. Uglavnom, kontam da to i nije tolko strašno pošto vrlo dobro znam kako mlate ovi pubovi uličari, onako krvnički, sa entuzijazmom, ovo bre nije ništa u poređenju sa tim, jer nema udaranja po glavi, bubrezima i jajima, jedino što dobiješ npr. 20 slobodanki po istom mestu, to ti brzo utrne i miran si, tek kasnije boli, mada šta i ja serem kad nisam imao tu čast da iskusim takav tretman.

Osim tog incidenta, mi sa stražom nismo imali al' bukvalno niti jedan jedini problem za celih godinu dana koliko sam ja boravio tamo. Naravno, možda je nečega i bilo ali ja to nit' sam video nit' saznao. Dakle, atmosfera između nas i komandosa je bila aj' da kažem tako, opuštena, jer ipak je to bolnica pobogu, mislim barem se tako zove. Znači, komandiri su gledali svoja posla i ulazili da nas prebrojavaju s'vremena na vreme, ali nije bio onaj loš trip ko u ostalim zatvorima da moraš da stojiš mirno pored svog kreveta, ko u vojsci, nego brate mi ležimo po krevetima, ovi igraju šah, treći gledaju TV, komandir ako je neki opušten lik još nas i pozdravi, kako ste momci, šta se radi i slično, ja bre prvih metar dana nisam mogao da verujem da je to zatvor, tek kasnije su mi objasnili ljudi koji su bili u Zabeli kako to zapravo izgleda fo' real. Znači, to je bila jedna banja robija, i sve bi bilo skroz OK i opušteno da nema pogodite koga. Pa robijaša naravno, to je zapravo i najveći problem, jer tu se baš vidi na konkretnim, svakodnevnim primerima da je čovek čoveku bre vukodlak, jer ne tebaju nama komandiri da nas biju mi ćemo sami da se poubijamo između sebe. I vaistinu, sad kad gledam, pa jebote sreća da je bilo tih komandira da nas nadgledaju povremeno, jer da njih kojim slučajem nije bilo to bi bre bilo krvi do kolena i to na dnevnoj razini, za glupost, zbog frke oko reda za tuširanje, zbog teretane, zbog duga na kantini, zbog raznih prevara (narkomanska posla, ne bih o tome), zbog borbe za prevlast, ili na bloku ili u sobi, pa onda zbog kreveta, ko će gde da spava, ko gore a ko dole, i još tisuću hiljada razloga, a najviše ubedljivo zbog tih kompleksaških akcija, to kao, ja neću da ribam hodnik, neću da perem sudove, neću klonjaru, neću ovo, neću ono, to sve bre razmaženo, ko da su napolju bili neki opaki krimosi, a zapravo svi džankiji oni najgori, e takvi obično prvi najebu ako nisu baš jaki ili imaju zaleđinu da mogu da odbrane taj svoj stav. I da bre, narkomani kad dođu na tu meru lečenja u CZ pošto nisu više na gudri onda počinju svašta da tripuju, pa tako i te priče o kriminalu, a da pitaš bilo koga iz realnog krimi miljea svako će ti reći da je taj što se kurčio zapravo ološ onaj najgori ulični, i zaista tako beše, tek kad sam izašao na slobodu pa se raspitao za neke ljude ko su i šta su saznao sam o čemu se tu radilo. Nama prodavali priču avioni, kamioni, šleperi (ne bukvalno) a vamo skinuo ženi zlatan lančić na trkača, ili kuhinjskim nožem startovo prodavačicu u kiosku i slične krizaške akcije, al' džaba, puni sebe, da ne poveruješ. Mene bi bio blam, i zapravo mene i jeste bio blam zbog dela koje sam počinio, bila me bre sramota, tek posle 2 meseca sam skontao da su skoro svi tu zbog tako nekih pa i daleko gorih akcija, retko da je bilo pravih dilera ili krimosa, tj. barem na mom bloku ih nije bilo pošto su kazne bile do godinu dana. Mislim, šta reći a ne smoriti kad je sa nama bio klinac, ma dete bukvalno, iz Subotice, koji je za paketić trave dobio 4 meseca il' tako nešto.

Već na ova druga 2 narkomanska bloga je bilo malo drugačije. To su blokovi 5-1 i 5-2. 5-1 je bio za povratnike, dakle jedna prolazna stanica gde ih dovedu na par meseci da se kao skinu i onda ih teraju dalje u Zabelu, Mitrovicu ili Niš, i to je bio najzajebaniji blok, iskusni lopovi, dileri i ostali, i mnogo starija ekipa sa robijama i do 20 godina i slično. Na 5-2 su bili ljudi kojima je to bilo prvo delo ali koji su dobili više od godinu dana, dakle opet do 20 godina, znam to jer sam bio sa jednim dečkom na prijemnom, moje godište, dobio 20 godina za ubistvo pumpadžije, dakle delo iz člana 169, razbojništvo sa smrtnim ishodom, i još mu se javni žalio i tražio 40 godina. Jebem ti život. E takvi likovi su bili na ova dva bloka tako da mi je bilo jako, jako drago što sam na 4-2, i ne kažem to što su ovi likovi bili neki manijaci nit' bilo šta slično, nego jednostavno zajebano je da ja sa godinu dana delim sobu sa nekim ko ima 20 godina, pre ili kasnije doći će do pičvajza, čak mi je kasnije pričao jedan stariji alkos, da su ljudi sa dužim robijama mnogo bolji za saradnju od ovih što imaju male kazne, i zaista je bilo tako, kod nas su ovi sa najmanjim kaznama bili najgori, jer zamisli dođeš tek na blok sa tako kaznom ko što sam ja imao, a lik koji ima 2 meseca svako veče pred spavanje pomera onaj kalendar na zidu, i kao raduje se, jedan dan manje, još tolko i tolko dana, pa jebo bi mu mamu realno. Posle par dana smo mu skinuli taj kalendar sa zida i oterali ga u pičku materinu, samo bezveze diže tenziju, jer šta sad, ja treba da krenem kao da brojim od 365 unazad ?! Ili ovaj što ima 20 godina da krene da broji mesece ?! Nemojmo se zajebavati jebiga...

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #97 on: 07-04-2010, 09:05:00 »
samo teraj dalje, sinko, ja bi ovo čito i da ima 500 strana.

imaš redak dar da ne smoriš - a to ti kaže neko koga 99% stvari pisanih na srpskom žešće gnjavi i čija je tolerancija na bullshit patološki niska.

SIMERIJANAC

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.447
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #98 on: 07-04-2010, 10:19:58 »
Sine,ja ne znam kako tebe naterati da sve ovo složiš u jedan autobiografski roman.Autentična priča o odrastanju tipičnog  beogradskog omladinca(dobro ne baš tipičnog  :lol:) u mračnim devedesetim.
Sa tvojim stilom pisanja koji je originalan,bogat i nikad dosadan što Gul reče, to je  bestseler u najavi.Tu bre ima materijala da se zadovolje svi ukusi-politika,kriminal,droga,navijači,hcpunk scena..Ubaciš i neku ljubavnu priču da malo začiniš pa da i žene čitaju.
Pazi,ti i inače nemaš problem da staneš iza onoga što kažeš/misliš,zato ti ne bi bio problem da u tom romanu prikažeš realne likove,a za neke za koje misliš da bi sa tim imali problem promeniš imena,malo izmeniš opis da ne mož niko od njih da tvrdi-e ja sam taj narkos o kome si piso.Znaš kako se to radi u romansiranim autobiografijama slavnih ličnosti  :) ?
Bez zajebancije ti ovo kažem,uostalom ljudi koji su se ovde pohvalno oglašavali glede tvojih pisanija su većinom i sami pisci koji znaju da prepoznaju kvalitet i potencijal.Naravno,to bi sve na kraju trebalo izbrusiti i skockati da ima neki koncept glavu i rep al to je najmanji problem čak i za prosečnog lektora ili iskusnog čitača ako taj roman ima dovoljno kvalitetnog mesa.
Ajd nemoj se zajebavaš nego počni da slažeš te ideje i da polako to uobličavaš u neku širu celinu.Ako ti nije do slave,valjda ti je do kinte a siguran sam da bi se za ovo lako našao izdavač i da bi išlo ko alva.Ako ništa,bilo bi obožavateljki kolko oćeš  xlove5 pa bi mogao i da nađeš ženu svog života.
Mojne bre da dozvoliš da nam se usrani Vidojković prodaje kao "autentični pisac mlade generacije sa beogradskog asfalta" kako vole da ga opisuju režimski mediji.
Kod tebe nema laži i nema prevare,to mož da prepozna svako ko je nekad bio deo te scene ili pokreta o kojima između ostalog pišeš.Mogu ja da se ne složim sa nekim tvojim političkim stavovima ali iskrenost i stav uvek poštujem.
Zato prioni!

mac

  • 3
  • Posts: 12.546
    • http://www.facebook.com/mihajlo.cvetanovic
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #99 on: 07-04-2010, 10:40:47 »
Sine, mogao bi da uklopiš svoju priču sa pričom svog deda-strica, kao paralelna radnja a ustvari dve različite epohe, Ubistvo s predumišljajem i te priče.

SIMERIJANAC

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.447
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #100 on: 07-04-2010, 10:48:14 »
E,da to sam zaboravio.To bi bilo idealno.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #101 on: 07-04-2010, 12:22:39 »
Sine, mogao bi da uklopiš svoju priču sa pričom svog deda-strica, kao paralelna radnja a ustvari dve različite epohe, Ubistvo s predumišljajem i te priče.
Jako, ali jako dobra ideja mac, naravno nemam ja tolko materijala (mrzi me da bas tolko drvim) te bi mozda bilo zanimljivije da izdvojim njegove najjace delove, onaj pocetak sa turcima i tako neke bitke i streljanja...a sreca pa je deda mrtav, da ga ne bude sramota jbga... 

vilja

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.277
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #102 on: 07-04-2010, 17:07:58 »
Već na ova druga 2 narkomanska bloga je bilo malo drugačije.

 :lol: 

Sjajno S.O.M.-e! Keep writing... :)  :D

johnson bronson

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.440
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #103 on: 12-05-2010, 00:19:31 »
Ovo je sve do jaja! True to the grind.

Cornelius

  • 5
  • 3
  • Posts: 4.599
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #104 on: 13-05-2010, 09:20:54 »
Sine, pročitao sam sinoć tvoja pisanija. Sasvim je u redu. Bilo bi dobro da nastaviš da pišeš i da čitavom tekstu daš odredjenu strukturu. Na primer (ovo je samo "na primer"), da kreneš od ulaska u zatvor i da vodiš priču do izlaska iz zatvora. Kako imaš dobru moć opažanja (detalja, karaktera, ljudskih odnosa, društvenih zbivanja), tvoje zatvorsko putešestvije dobija drugačiju dimenziju. Istovremeno, mogao bi da povedeš drugu narativnu liniju, dogadjanja pre zatvora, odnosno kako je pripovedač dopao zatvora, ne fizički, nego više u kom je bio mentalnom stanju. Sećanja bi mogla da budu utkana i sadržana u glavnoj narativnoj liniji. Motivacija bi mogla da ti bude da je zatvor srpsko društvo u malom, sa istim pravilima i odnosima kao i na slobodi.

Što se tiče jezika i stila, nastavi da pišeš prirodno, kako možeš. Kasnije, neko bi mogao sve da pročita, da koriguje i da održi tvoj duh naracije, govornog jezika i idioma.

Imaš dosta primera prvih knjiga koje su u sebi nosile gorčinu, protest i analizu društva: "Last Exit to Brooklyn" Huberta Selbyja, "Voyage au bout de la nuit" Célina (gde je književni jezik stilizovan do krajnjih granica da zvuči kao govorni, da bi se time ukazalo na raspad sistema), "On the Road" Kerouaca...

Svakako nastavi.
Je n'ai aucune confiance dans la justice, même si cette justice est faite par moi.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #105 on: 22-05-2010, 09:10:55 »
E jebiga, ovo tek sad videh. Ko mi kriv kad ne zalazim na ovaj podforum. Iskreno, ja sam celu tu pricu oko tvorza vec par puta ispricao sebi u glavi, tako da bacanje na papir nije nikakav problem, samo treba sacekati talas, tj. volju, ili jos bolje tzv. PLUS fazu, ne mogu da pisem o tome kad sam na pozitivnoj nuli...

Fala Cornelijuse, casna starino, inace Last Exit (pa i Rekvijem) je jedna od retkih knjiga koje sam i procitao (sa razumevanjem), tako da skroz kontam poentu. :D

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #106 on: 25-10-2010, 16:56:43 »
Narode, jel znade iko gde se u WORDu 7 podesava A4 format ?  :idea:

mac

  • 3
  • Posts: 12.546
    • http://www.facebook.com/mihajlo.cvetanovic
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #107 on: 25-10-2010, 17:24:44 »
Šta ti je to Word 7? U Wordu XP idi na meni File > Page Setup > kartica Paper, i pod Paper Size odaberi A4. U Wordu 2010 (verovatno i 2007) idi na ribbon Page Layout > u grupi Page Setup imaš ikonu Size > odaberi A4.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #108 on: 25-10-2010, 17:57:50 »
To mi reci mac  xremyb

Džek

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.732
  • Instalater raznih šejtanluka.
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #109 on: 25-10-2010, 18:56:58 »
Smetaju mi predugačke rečenice, kobasice.
Zamara. Jeste da čitaoca treba uhvatiti za gušu, ne dat' mu pogled skrenuti sa dela, ali čitaoc nije glup. Naročito onaj koji čita fantastiku.

Prebrz tempo. Nema pauze za dramatiku, da se malo "ohane" i svari pročitano. Nema "momenta" u pripovedanju.
Kao kad kasirka u supermarketu laserom prelazi preko artikala, a ne stižem ispratiti na displeju cene i nazive.

Evidentan pripovedački vulkan, malo je reći žar.
Lepo je ući "rollercoaster-om" u priču, ali treba i neka horizontala za smirenje, upijanje impresija pročitanog.

Ostalo mi se čini OK.
Gramatika i ostale zanatske finese dolaze vremenom ( sam učim , i uvek ću.)


Napominjem da je to moj kont, subjektivan, sve sa željom da autor nastavi!
 Pročitaću i resto, ovo samo na prvi pogled.












 
Moj imaginarni drug mi govori da sa tvojom glavom nešto nije u redu.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #110 on: 25-10-2010, 22:57:22 »
Fala tebreks, svaka kritika je vise nego dobrodosla  8-)

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #111 on: 26-10-2010, 08:51:50 »
Mada kad malo bolje razmislim, pa ne pisem ja tako sto volim, nego sto moram, i dzaba sva kritika iako je dobrodosla, ja drugacije nit znam niti mogu, i mislim da je upravo to ono sto razdvaja pisce od nas koji samo tako piskaramo kad nam dodje, jer npr. ja sad nema sanse da bi seo da kao nesto pisem, kao odlucio sam da napisem to i kraj, nego iskljucivo spontano, a to spontano je jednom u 2-3 meseca kad mi nadodje, zato ja i nisam podoban za tako te narucene tekstove, tipa da mi neko kaze napisi tekst o tome i tome do 10. novembra, to nema sanse, uostalom imo sam takvo jedno ruzno iskustvo da mi je taj neki jaran tamo iz popboksa reko da napisem tekst na stanovitu temu i onda mi dao tekstove drugih ljudi da vidim kako to otprilike treba da izgleda, pa naravno da sam se u startu smorio, i da nista od toga nije bilo iako su hteli cak i da plate. Jebiga al' tako je, mislim ko da ja ne bi voleo ko Ghoul da mogu svaki dan, kad mi se oce, kolko god oces i slicno.

pokojni Steva

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.040
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #112 on: 26-10-2010, 11:39:52 »
Posle prvog pročitanog segmenta,sva kolegijalna tapšanja po ramenu su mi imala neku ispraznu, 'terapeutsku' notu.Nije mi se dojmilo.Srećom,nastavio sam dalje (tvoj prvi plus od mene,čitam sa mob displejčića).U narednom segmentu sam kleo ono malo na silu mi ulivenog interpunkcijskog i nekakvog 'zanatskog' znanja,pecanje 'grešaka' mi je odvlačilo pažnju a nisam mogao prekinuti.Kad sam se toga kurtalisao,klizilo je kao namašćene sanke!Lepo je zato što je iskreno.Neko podebljavanje stila bi to urušilo.Lepo je.
Jelte, jel' i kod vas petnaes' do pola dvanaes'?

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #113 on: 27-10-2010, 09:57:34 »
Upravo taj rad, takve akcije se pisu iskljucivo na dah, i svako "podebljavanje stila" bi definitivno pokvarilo trip. Inace, te tekstove sam pisao pre jedno godinu dana i jace, pa su mi ljudi odavle u medjuvremenu savetovali da ipak malo pripazim na pravopis, a posebno na interpukcije i zapete, tako da sad kad bi pisao takav tekst to bi bilo skroz na nivou sto se barem pravopisa tice, doduse te zapete ja i dalje pisem po cistom osecaju i naravno da vrlo cesto mora da konsultujem Scallopa i Ghoula oko nekih nedoumica, sto no kazu, "covek se uci dok je ziv , gospodjice Dobrila"  ;)

Anomander Rejk

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.017
  • Strah je ubica uma.
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #114 on: 27-10-2010, 10:11:53 »
Pisano je iz duše, i to se oseti, to je bitno.
Tajno pišem zbirke po kućama...

pokojni Steva

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.040
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #115 on: 27-10-2010, 16:28:48 »
Uputiće te već odgovorna lica šta i kako, to te neće mimoići. Bilo bi lepo da ne izgubiš tu jednostavnu i iskrenu naraciju. Pretpostavljam da ćeš jednom,ako već nisi, napisati i nešto što nije proživljeno. Bilo bi interesantno takvo šta pročitati.
Jelte, jel' i kod vas petnaes' do pola dvanaes'?

Džek

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.732
  • Instalater raznih šejtanluka.
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #116 on: 03-11-2010, 23:16:37 »
Prepričavanje skrivaš u prezentu.
Zajebi to. Naracija ti je jaka, pripovedanje takođe, al', zajebi to sve.
Elem, skontaj šta ti fali?

Skontaj šta ti zaista fali?
Pročitaj još desetak puta svoj rad... ajd da dam smernicu... otvoriš navodnik, karakterišeš sve između, pa zatvoriš, mislim, navodnik.

 
Moj imaginarni drug mi govori da sa tvojom glavom nešto nije u redu.

Džek

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.732
  • Instalater raznih šejtanluka.
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #117 on: 03-11-2010, 23:32:23 »
Magična reć se zove "Dijalog"

Izvini što ovako nastupam, al zaista, zaista, nisam sve pročitao zato što mi upravo to fali.
Lepo je za prolog i tako... veruj da je (moj subjektivni kont) dijaloge najlakše pisati. Mislim da bi tebi to išlo jako lako od ruke.
Moj imaginarni drug mi govori da sa tvojom glavom nešto nije u redu.

Svevid

  • Велики Мамелук
  • 4
  • 2
  • Posts: 278
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #118 on: 04-11-2010, 23:34:12 »
Отпратих део теме, али на крају морам да кажем - Џече, ја тебе ништа не разумем.
Не волим југословене.

scallop

  • 5
  • 3
  • Posts: 28.511
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #119 on: 04-11-2010, 23:59:26 »
Vidiš da vodi dijalog sam sa sobom.
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Svevid

  • Велики Мамелук
  • 4
  • 2
  • Posts: 278
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #120 on: 05-11-2010, 00:24:57 »
:) А то је, како вели, најлакше написати. Нарација је јака.  :mrgreen:
Не волим југословене.

Plut

  • 4
  • 3
  • Posts: 4.669
  • Šetajuća žuta antena
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #121 on: 06-11-2010, 01:42:24 »
Apsolutno zanemarivši interpunkciju, velika i mala slova, štamparske i one druge greške (nek' je sve to savršeno, džaba ako fali ono nešto) meni je ovo lepo napisano. Čovek ga tera, juri, ne zastaje i meni je to ok. K'o da sedim preko puta njega, on nemilice prosipa i sve ga gledam i nekako k'o da živim to s njim. Ubi me ono njegovo vezivanje za krevet (odapela bih istog trena kad bi mi samo jedan prst fiksirali), toliko mi realno dočarao.

Ne umem baš mnogo da hvalim, a da kudim neću jer toga nema mnogo, a i popravljivo je.
Vrlo opušteno i nepretenciozno, jednostavnim stilom ume da dočara jačinu doživljaja i mentalnog stanja.

Bilja

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.150
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #122 on: 20-02-2011, 23:06:44 »
Sta je bilo sa ovim tekstom? Hoce li biti stampana knjiga, ima li nastavak?
Bilja
----------------------------------------@

pokojni Steva

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.040
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #123 on: 25-02-2011, 16:25:42 »
Čovek objavio knjigu 'treće vrste'; još uvek čekamo na pravog njega. Sine, stvarno, radiš li šta po pitanju objave onog što narod ište? :-)
Jelte, jel' i kod vas petnaes' do pola dvanaes'?

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #124 on: 25-12-2011, 14:00:01 »
    
Danas ću vam pričati kako smo jurišali na njemačke bunkere, a zapravo govoriću o tome kako sam se jedared otrovao Karbapinima. Naime, Karbapin je lek (a ja mislio makrobiotika), znači anti-epileptik i psiho-stabilizator, na zapadu poznatiji kao Karbamazepin i Tegretal, i pije se obično radi preventive ako je neko imao te neke epilepsiji slične napade od gudre i alkohola. Naravno, ja kao stari tabletoman uvek sam voleo da eksperimentišem na sebi. Tako sam nabavio legalno čitave dve kutije tog sranja (uđem u apoteku, dobar dan, dobar dan...) a to mu dođe otprilike 80 komada, a pre toga u CZ-u smo se mi narkomani time nagutavali jer smo menjali cigare sa alkosima, a oni su dobijali brdo tih karbapina od sestara, a pošto su to sve uglavnom klošari i siromasi, pa nisu imali ni za cigare a mi imali cigara brdo a gudre ni za leka, te smo tako ušli u robnu razmenu na obostranu korist, i to tako što smo menjali sa njima te cigare za lekove, znači bendžose, bromove i sve žive, ali sa posebnim osvrtom na ove karbapine.
 
Kad se uzme tri ta karbapina rad je jebemliga ko neki blaži stond tako da je većina to gutala da bi stondirala mada u suštini nema neki rad poseban da budem iskren, i više je to bilo gudranje na suvo tj. placebo. Naravno, ja kao megaloman sam jednom preterao i uz'o 6 komada i bio ko mrtav pijan, vid'o sve duplo, što mi se nikad ranije u životu nije dogodilo, pa tako nisam krevet mogao da nađem, znači jedno totalno DNO sa vertikalnim porinućem. I sad uglavnom, ja to na slobodi kupio sebi da se malo zezam, bilo jeftino jebiga, ono, baš sića, a ubaci te u neki spid, možeš bukvalno da usisaš stan bez po muke, a cimala me baba tih dana u Zemun da joj usisam i skinem neke hardkor zavese od 100 kila, tako da mi dobro došlo, odradio sam ga ko ništa.
 
I tako, popizdim ja nešto tamo početkom 2006, i rek'o sad ću se ubijem, ovo, ono, i u'vatim pa progutam tih 70-ak komada što mi ostalo, te lepo legnem da zaspim forever, mirno i spokojno, rek'o ovo će me ubije provereno, odo' ja u večna lovišta gde sam jedini plen zapravo ja, al' bolje čak i to nego ovaj patetično-luzerski život, i libo me ckura, kad eto kurca i to u gro planu. Ladno sanjam da sam ispred SKC-a i da spavam i peglam tamo gde su pokojni Sulja i ekipa žickali. I ono, muka mi baš heavy, ne znam gde je gore, gde dole, o levo da ne pričam, dakle raspadam se u fulu. Vičem njima da me podignu na neki zidić da tu legnem, da bar ne spavam na trotoaru jebiga. A zapravo ja sam sve to vreme bio u svojoj sobi a ne ispred SKC-a, i umesto tim žicarošima pričao sam mojoj nesretnoj bivšoj curi (jadna devojka, šta je sve preživela nije ni čudo što me šutnula), i uglavnom ja i dalje ne kapiram da sam gajbi nego ispred SKC-a i molim ih, kumim, da me dignu na zidić da prespavam taj užas. Naravno, ispegl'o sam tepih najstrašnije, ali džaba sva pomoć kad ja i dalje ne znam đe je gore a đe dole. Ova nesretnica pokušavala da me digne na krevet, i popnem se nekako ali automatski odma'padnem jer je to totalan poremećaj ravnoteže, zbogom hipofizo i taj rad, znači nikakvo pijanstvo ne mož' se poredi sa ovim trovanjem.
 
Uglavnom, nekako sam doživeo i to jutro, i naravno nisam mog'o ustanem iz kreveta jer kako bi ustajao tako bi padao, jednostavno nok daun, a pišalo mi se najstrašnije, i na kraju mi cura donela jadan lavor da iz nekog polusedećeg-ležećeg položaja pokušam da se izuriniram, ali kurac, otišli bubrezi, otiš'o bešiktaš, neće da krene pa neće. I tako, to trajalo baš dosta dok se ja nisam malo po malo ispišao u taj lavor koji sam naravno na kraju uspeo i da više puta prevrnem, tako da je dušek i dan danas upišan a tepih nikad više nije bio isti, tako da sad više nemam tepih nego samo parket tako da sve izlučevine mogu lagano da brišem onim džogerom. Iskusno. Uglavnom, posle nekih 24 časa delovanja tog zla ja sam preživeo na moju veliku.......žalost. I eto, tako sam ja hteo da se ubijem prvi put, stoga nikad, ali ni u ludilu ne uzimajte karbapin van prepisane doze od otprilike 2-3 dnevno. Ja toliko, hvala na razumevanju, pa se čitamo...

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #125 on: 25-12-2011, 22:38:19 »
Знаш ли како је тачно скончао Суља? И кад је то било?
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #126 on: 26-12-2011, 15:47:51 »
Mislim da je overio pre jedno 5 godina npr.  :idea:

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #127 on: 02-01-2012, 10:04:19 »
Evo eSkluzivno na Sagiti, tekst u celini, a kad ga objavim i na blogu, turiću link da vidite i sve te prajsles fotke  :-|



Repriza Nove Godine: 1. na 2. januar 2012.



I ove godine reprizu novogodišnje žurke proveli smo radno, naime kao što može da se vidi svodili smo utiske, šta se sve pojelo i popilo tokom meseca decembra i svih tih slava i proslava te evo i zvaničnih rezultata. Naime na Bromazepame je potrošeno 26 evra za 33 kutije, a za kafetin ulična (apotekarska) cena je izašla na 14 evra za 18 kutija. Što se mene tiče skroz fer, i mogu da kažem da sam više nego odlično prošo. Što se alkohola tiče tu sam ovog meseca malo utanjio, te su me tri plastike od pola litre hardkor hemije koštale tričavih 570 dinara aka cirka 5,7 evra. Jedno unuče vodke je izašlo samo neverovatnih 65 dinara, onda tri vina (bela, zna se) 6 evra. a za jednu bombu LAV piva sam puko oko 200 dinara i naravno zažalio jer je DNO. Flajka koja se vidi u kranjem desnom uglu je zapravo bila domaća šljiva koju mi je doneo na poklon drugar sa kojim sam 90-ih svirao u jednom bendu, jer se zaista dugo nijesmo videli, i vaistinu mora da priznam da je bila baš prava, onako, ne prejaka, ma potaman za moju krhku dušu. Uglavnom kad se sve zbroji, iće i piće me je izašlo 55 evra da zaokružim, što i nije tolko loše ako znamo kako se pojedinci bezobzirno bahate.

Neki se sasvim opravdano pitaju šta će na ovim fotkama i Kafetin, kad je to lek protiv bolova glave, mislim, kakve to veze ima sa ovim sirotinjskim gudrama ?! Pokušaću da vam odgovorim pitanjima: dal' ste se ikad zapitali kako to da tako brzo prestane bol u glavi kada uzmete kafetin za razliku npr. od Brufena ? A jel ' se sećate one fore kad vas boli zub pa samo utrljate malo kafetina na sporno mesto i bol smesta prestane ? I aj' sad, kako je to moguće ako je to samo običan lek ? Pa naravno pobogu da nije običan, uostalom dole imate dokaz, gde jasno piše da između ostalog sadrži i KODEIN, a kodein je i opijat koji se koristi kao analgetik, tako da džankiji kad nemaju da se urade, kupe sebi kutiju Kafetina, izmrve svih 12 tableta i popiju sa nečim ne bi li stondirali. Naravno to je tolko odvratno da ja to ne bi ni neprijatelju preporučio, jer bukvalno razara želudac, pa ako uspeš da ne ispeglaš i ono što si juče jeo, onda si dojaja, ali baš dojaja. Dakle ja kafetin ne koristim u te svrhe , mene zaista boli glava često, tako da kad skembam 2 komada sve mi probleme reši, a posebno probleme sa mamurlukom, npr. ako planiram da cirkam bilo šta alkoholno obavezno nabacim i kafetin jer prosto znam da će i od piva da me razbije glava i zaista nema goreg osećaja, još moja keva ima i migrenu pa sam kontam na nju povukao. Nedobognikom, al' zaista, ne zezam se!

Inače Kafetin je poklon prijateljskog nam naroda Makedonije i proizvode ga samo oni jer po nekim mojim dojavama kodein u bilo kom leku takvog kalibra je strogo zabranjen, tako da ako Makedonci uđu u EU realno smo ga najebali, i moraćemo da se svim silama borimo protiv te veštačke tvorevine koja nikom dobro nije donela, al' bez zajebancije.

Što se tiče Bromazepama, radi se o leku iz grupe benzodiazepina, dakle opušta i smiruje, pa su tako neki humani ljudi iz Šapca odlučili da udarnički doprinesu našem beogradskom klošaritetu svojim konditorskim proizvodima u vidu Bromazepam bombonica od 6 miligrama. Hvala im svima od srca (preko kurca ?!)...

E sad, sigurno će se neki zapitati otkud ovom ološu Bromazepam od 6 mg kada mene za onaj bedni od 1.5 miligrama uvek cimaju za recept, i još ga dva puta proveravaju i nešto zapisuju ?! Reć'u vam samo jednu stvar, ja čak ni nemam recept, AHA !!! Tj. ima ga moja keva al' samo za onu dozu koju mi je prepisao psihijatar, a to je 3 x 3 mg dnevno, a i to neće da daju nekada, navodno u Srbiji se to masovno zloupotrebljava, pa neki umesto kako je prepisano, 9 mg dnevno, piju i do 15 mg a nekad i jače kad se brezobrazno raspojasaju. Dakle, poštena penzionerka si jedva nabavi jednu kutiju mesečno od 3 mg za 95 dinara, a ovaj ološ i raspad, ovo đubre, nabavlja ladno 6 miligrama za samo 80 dinara po kutiji. Naravno, neko će reći, pa sigurno je ova od 3 skuplja jer ima 30 tableta umesto samo 20 u kutiji od 6 mg. E, tu dolazimo sad mi matematičati i pobornici teorije haosa. Dakle sa jedne strane (u crvenim gaćicama) imamo kutiju od 3 mg puta 30 komada, a u drugom uglu kutiju od 6 mg puta 20 komada, i aj sad koja kutija ima više miligrama ? Pa naravno, ova jeftinija od 6 miligrama, jer 20 puta 6 je 120 miligrama, a 30 puta 3 je patetičnih i ničemu ne služevših 90.

Kada sam pitao u apoteci kako to da je kutija od 3 mg za 15 dinara skuplja dobio sam jako elokventan odgovor koji provereno pali kod penzionera ali ne i kod mene. Kaže meni midžet od drske apotekarke, pa kako me pitaš takvu glupost, zar ne vidiš da lepo piše da ovde ima 30 tableta a ovde samo 20. I vaistinu, kako se samo ne setih te ključne činjenice, šta mi bi, a delovo sam relativno pametno. A na drugu stranu, kako mi pade samo na pamet da pitam takvo jedno glupo pitanje na tako finom mesto kakvo je privatna apoteka. Sve akademski tehničar do golog intelektualca (ispod belog mantila, mmmmmm).

Naravno, neki će se i dalje pitati kako ja to nabavljam u oho-ho-ovolikim količinama bez recepta, dakle uđem u po bela dana, dobar dan, dobar dan, dajte mi 6 kutija (ne mora ni da kažem čega) dam keš, limpa i nema me više. Eh, eh, eh, nek to za sad ipak ostane tajna, nije u redu da remim ljude po Rakovici, nisam vi ja drukara, mislim možda jesam klošar i tabletoman, ali brate, drukara nikad bio nisam, molim lepo, hvala lepo...

I znam, ljubomorni ste sad na mene jer sam našao combination for ejaculation without pentration or any kind of desanka-šakić false visualisation, but jebiga braćo i sestre, život nekom majka, nekom otac pijanac, a nekom bogme i deda pedofil, da ne kažem Pahomije, no dosta o tome, smorio sam sa tim vladikom čak i sebe samoga, ko o čemu ja samo o Pahiju, adokurca bre više, jebo me on da me jebo (a ja mu uzo posle milionče po privatnoj tužbi) !  8)

Nego sad gledam ovu prvu fotku, jebote koji sam ja terorista , tek sad to kontam, ko oni dileri droge (druga ruka) kad ih navataju, pa onako vezani lisicama u gaćama leže na parketu, a na krevetima kilogrami heroina, i ide priča novinara preko, iz fazona: u združenoj akciji specijalnog odeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala i MUP-a Rakovica zaplenjeno je 9,88 kilograma čistog heroina, od koga na zapadnom tržištu, kome je očigledno i namenjena ova pošiljka, može da se zaradi i do toliko i toliko miliona evra po uličnoj vrednosti. Srećom, prema dojavi, inspektori MUP-a Rakovica sprečili su ove već optuživane kriminalce (dakle nisu ni za šta još osuđivani kako to već po običaju biva u Srbiji, iako im se na teret stavlja naramak dela svih vrsta) da prenesu drogu sa Kosova u zemlje zapadne Evrope tj. konkretno Holandiju, te ih je ministar policije Ivica Dačić i odlikovao povodom ovog vaistinu izuzetnog pothvata, a dobili su i svaki po 3000 dinara za iskazanu hrabrost. Bravo, bravo, bravo, još jedan lanac šverca narkotika na zapadnom Balkanu uspešno je prekinut. Šta reći osim: nebo je granica...

Prilikom akcije, pravde su lišeni vođa grupe B.T. (54), zatim čovek za likvidacije I.D. (46), ali i glavni finansijer grupe M.D. (47), dok je trenutno u bekstvu Č.J. (40), no policija mu je već ušla u trag, te će i on vrlo brzo biti priveden pravdi. Takođe se osnovano sumnja da ovo nije prva akcija ovog narko klana, ali im je glavni čovek, stanoviti M.U. (46) u međuvremenu zaglavio robiju, te su imali pauzu od par godina i tako skroz zbunili policiju, inače bi ih ova sigurno uhapsila mnogo, mnogo ranije. Lica lišena pravde se nalaze trenutno kod istražnog sudije gde daju iskaze, a kako Tanjug saznaje pominje se i veoma izgledno ponovno pokretanje postupka sa nekakvim koferom prepunim para, u koji je navodno umešan i član ove grupe I.D.

Inače, pred kraj novogodišnje Crne Hronike ne bi bilo loše ni da spomenemo hapšenje ovog klošara-tabletomana, naravno već osuđivanog, samo što je on za razliku od svojih kolega, krupnih zverki već odležao svoju robiju u celosti. Radi se o P.B. (34) ali on je već sproveden u Centralni Zatvor jer je odranije poznat organima gonjenja, te zaista nema šta da se više priča sa njim, jednom ološ, uvek ološ i kraj priče. Pored čitavog do sad nezapamćenog kontigenta ilegalno nabavljenih lekova koji su inače svi redom na crnoj listi, kod P.B. koji je u klošarskom podzemlju poznatiji i kao "Som" (to valjda ono na fazon Vlada "Budala" pa postalo popularno ?!) nađene su i tri (slovima 3) kapsule opojne droge LITIJUM, koje inače poodavno nema u apotekama, tako da se postavlja pitanje kojim kanalima je ovaj izgrednik došao do ovog zla, koje je, pretpostavlja se, nameračio da proda u nekom od školskih dvorišta srpskoj nejači, ne bi li ista umrla, jer sumnja se da se i čuveni pevač rejv benda Nirvana, Kurt Kobejn, ubio upravo tom drogom, gde je dovoljna samo jedna kapsula pa da čovek padne u komu, a da ne pričamo ako se srbskoj dečici to podmetne kao mrvljeni ekstazi, trenutno jako popularan, ili kao amfetamin koji se i ovako prodaje po školskim dvorištima najčešće u kapsulama, i sastoji se od istog ovakvog belog praha dole. Takođe, tu je i prepoznatljivi bedž sa likom Vojislava Šešelja, inače notornog haškog optuženika, što samo govori da je ovaj klošar provereno član ako ne i predsednik opštinskog odbora stranke jer taj ološ bolji kadar nema, svi pošteni domaćini su prešli kod nas...ups, greška, mislim svi pošteni građani koji su nekad bili članovi SRS-a sad su u časnom SNS-u, ali i DS-u pa i SPS-u.

Dakle eto konačno dokaza kakve oni low-life kadrove drže, mada je to u neku ruku i dobro jer ih neće biti na al' niđe na sledećim izborima. A uz sve to, pored onih baba narikača i veštica koje uzgajaju po skupštini, i kod ovog starijeg maloletnika od cirka 34 godine, smo našli konkretne dokaze o praktikovanju mađiji, dakle skroz fazon Novih Banovaca, jer realno, to su sve te knjige. Uostalom uverite se i sami, sve sama ekstremna levica (terorizam) do satanizma i ostalog okultizma. Komunjare bre, komunjare, eto šta su oni ako mene pitate.

Iznad bedža sa Šešeljevim likom se vide i specijalne lampe kupljene u inostranstvu, a specijalno pravljene za potrebe prženja te pretvaranje Leponexa, inače takođe teškog opijata amfetaminskog tipa, u smesu koja se kuva a onda ušpricava u venu, i vaistinu je čudo čega će se taj narkomanski ološ svega setiti samo da bi se drogiro, ko da je droga ne znam ni ja šta, šta fali našoj domaćoj šljivovici, po čemu je to npr. heroin bolji od domaće dajrektli sa kazana ? Pa bre nema šanse da bi ja to probo, doduše probo sam za vreme rata '99 neku kao travu, ponudili me klinci koji su sa mnom bili u rovu i ja da ne ispadnem pičkica ja cimnem dva-tri dima, al' verujte ništa nisam osetio, a ionako je to droga za pedere, tako da mi, PRAVI SRBI, THE PATRIOTE I DOMAĆINI, to sve i da 'oćemo ne mož' nam stigne do mozga, i džaba, mogu sad popušim i 10 takvih cigareta meni ništa, ko da sam do proplanka trč'o te hranio ovčice koje su jurile vuka, beše vaistinu smešna scena al' glavu dajem da je tako bilo kad sam pušio sa ti mladići, beži vuk niz jarugu ko da ga juri čopor krvožednih pasa, a gde sam tačno mogao da vidim, kako su im se bale pomešane sa krvlju razlivale po potoku, pretvarajući boju vode u bukvalno sve dugine boje. Neverovatan prizor, ali mi moji saborci potvrdiše da se stvarno tako dogodilo, jer aj' da jedan čovek poludi pa i OK, ali nema šanse trojica isto da vide, zar ne ? Pa jasno, nisam ja sad tu neki indijanac da me voza i drogira kako ko hoće, eventualno bi samo Tomi dao, mada i to je pitanje.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...

Karl Rosman

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.799
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #129 on: 02-01-2012, 11:40:11 »
nece nesto ovaj link?
"On really romantic evenings of self, I go salsa dancing with my confusion."
"Well, I've wrestled with reality for 35 years, Doctor, and I'm happy to state I finally won over it"

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #130 on: 02-01-2012, 11:51:46 »

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #131 on: 02-01-2012, 12:45:42 »
Fala Doktore, cijenim i štujem, jeb'ga, mi tabletaši slabo vatamo taj link sa stvarnošću te su nam uvek potrebni zdravorazumski elementi poput Vas.  xjap

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #132 on: 04-01-2012, 15:49:22 »
Ladno je 99% ljudi skontalo da sam ja ovo kupio, pozvo jarane i napravio žurku i da smo sve sjebali za jedno veče  :-x

Agota

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.804
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #133 on: 05-01-2012, 14:41:35 »
99% ma nije moguce.

Pa ova kolicina lekova je horror ako si to zaista popio za mesec dana  ukoliko ne lazes .

Molim te nemoj to vise da pijes, razumem alcohol ako bas moras,  ovo je uzas.

Porobala sam jednom taj bromazepam da se ukokam da mogu da zaspim jer imam problem ne mogu da zaspim   u autobusu  a put je bio 20 ikusur sati i kad sam trebala da izadjem iz istog zbog trajekta  jedva sam sisla  niz stepenice.
This is a gift, it comes with a price. Who is the lamb and who is the knife. Midas is king and he holds me so tight. And turns me to gold in the sunlight ...

pokojni Steva

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.040
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #134 on: 05-01-2012, 15:25:08 »
U busu ti se ne knjava?! Sažaljevam te...
Jelte, jel' i kod vas petnaes' do pola dvanaes'?

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #135 on: 05-01-2012, 21:00:50 »
Baš je alkohol veće zlo nego bromovi...a to što si se razbila od jedne tablete to ti je jer nisi ranije rabila, nemaš toleranciju nikakvu, to ko kad bi sad neko ko ne pije stuko unuče vodke, zar ne ?  :lol:

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #136 on: 06-01-2012, 00:58:21 »
Да, брате, али 120 милиграма дневно је бизарно много. Спуцаће те једном таква зикра да, као што сам умеш да кажеш, нећеш знати где је десно.
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Bilja

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.150
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #137 on: 16-01-2012, 12:58:27 »
Mada kad malo bolje razmislim, pa ne pisem ja tako sto volim, nego sto moram, i dzaba sva kritika iako je dobrodosla, ja drugacije nit znam niti mogu, i mislim da je upravo to ono sto razdvaja pisce od nas koji samo tako piskaramo kad nam dodje, jer npr. ja sad nema sanse da bi seo da kao nesto pisem, kao odlucio sam da napisem to i kraj, nego iskljucivo spontano, a to spontano je jednom u 2-3 meseca kad mi nadodje, zato ja i nisam podoban za tako te narucene tekstove, tipa da mi neko kaze napisi tekst o tome i tome do 10. novembra, to nema sanse, uostalom imo sam takvo jedno ruzno iskustvo da mi je taj neki jaran tamo iz popboksa reko da napisem tekst na stanovitu temu i onda mi dao tekstove drugih ljudi da vidim kako to otprilike treba da izgleda, pa naravno da sam se u startu smorio, i da nista od toga nije bilo iako su hteli cak i da plate. Jebiga al' tako je, mislim ko da ja ne bi voleo ko Ghoul da mogu svaki dan, kad mi se oce, kolko god oces i slicno.

Rezon u kome sam se u potpunosti pronašla.   :|
Bilja
----------------------------------------@

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #138 on: 30-03-2012, 16:35:57 »
Biki :-| xremyb  :|


O katani, čekiću od 5 kila i osveti - deo prvi



http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/03/o-katani-cekicu-od-5-kila-i-osveti-deo.html

Odma' da napomenem, da se pojedinci ne bi paranoisali, ovo nikako nije priča o osveti, ali jebiga, lepše mi tako zazvučao naslov. Naravno, nije da ovaj psiho-triler sa elementima misterije nema u sebi kao opciju osvetu ali za sad "smo" učinili sve što je u našoj moći da do toga zaista ne dođe jer nasilje rađa nasilje & shit, il' kako već ide ta priča. I da, još nešto, svi koji su došli da se zabave uz moj pulp fiction nek odma' zaborave na to jer ovo se zaista dogodilo (ima jedno metar dana) i uopšte nije zabavno za čitanje, već baš naprotiv, mučno je i u suštini jako ružno od mene što ovo radim na ovakav jedan način, ali sateran sam u ćošak, a kako to lepo reče jedan veliki beogradski filozof, da ga parafraziram, dakle mačku običnu saterate u ćošak pa je zajebana, a ne čoveka sa izgrađenim stavovima itd.etc. De sam ono stao, da bre, znači BACDAFUCUP, you betta BACDAFUCUP, jer neću posle da mi neko moralan dojaja bilo šta kenja i slično, te da mi šalje komentare koji logično neće biti objavljeni. I još jedna napomena (jebote, kolko napomena), možda i najbitnija, ova priča je 108% istinita, uz zadršku da sam morao da izostavim pojedine detalje i naravno imena, jer zaista ne želim da inkriminišem bilo koga ko je nevin, ko je pokušao da smiri situaciju i uopšte ljude koji su se našli na pogrešnom mestu u pogrešno vreme.


Svi koji redovno ili bar sporadično pohode ovaj blog su već mogli da primete da sam pisao o katani i tom čekiću ali nisam hteo mnogo da detaljišem, jer taj tekst i nije trebao da bude o tome, nego eto, jebiga, šta da vam kažem, uvatilo me ono moje i mor'o sam jednostavno, nešto me gonilo, ko što me i dan danas goni, te ovaj tekst ide baš u tom pravcu da to nekako pokušam da uklonim ako je ikako moguće, a mislim da jeste, i doista želim da verujem da ima bar još malo zdravog razuma na ovoliko ludila po kubnom Beograda. Dakle, shvatite ovo kao jedan poučan i veoma upozoravajući tekst o porastu nasilja međ' omladinom grada nekad beloga, jer ja sam uvek prvi za nenasilno rešavanje sukoba, za mirnu koegzistenciju i kako to već ide redom. Znači, ja tvrdim da ja u ovoj priči nisam kriv za incident koji ću opisati, a vi procenite dal' ja lažem, dal' previđam neke stvari ili o čemu se ovde uopšte radi ako se o nečemu uopšte i radi, što u prevodu znači da ću svaki takav komentar, pa bio i totalno negativan prema mojim postupcima najopuštenije objaviti, mada je najrealnije da ovde to niko ni neće komentarisati nego zna se gde...


Pored toga, tekst koji sledi pokušajte da posmatrate kao upravo ono po čemu je ovaj blog i poznat međ' balkanskom nejači, a što su primetili i bukvalno svi recezenti moje knjige, da je ne imenujem, jer zaista nije bitna u ovoj priči, mada nije da je nema u svojoj malešnoj ali veoma značajnoj epizodici ove nemile ujdurme. E sad, šta ono beše kažu recezenti, kažu da autor putem svojih tekstova vrši jednu vrstu autoterapije, ili još bolje rečeno autoegzorcizma, gde rešava gistro te neke svoje šatro probleme i navodno tera te duhove iz prošlosti koji ga uporno gone, i gone, i gone, i gone with the wind aupičkumaterinu! Naravno moja omiljena drugarica a ujedno i najbolji drugar, znači ne zezam se, organima gonjenja od ranije poznata, stanovita M :), koja inače redovno prati sve moje aktivnosti, i u neku ruku brine o meni, te je ovim putem od srca pozdravljam i šaljem joj thousand little kisses, bi na ovo samo rekla - MA TO MU JE BRE DEO DIJAGNOZE A NE POSLEDICA, FOLIRANT MORE :)...i što je najgore, sve sam više počeo da sumnjam da je M. skroz u pravu, ali reko' sebi, daj da ostavimo to stručnim licima da reše, tako da sam posle skoro tačno godinu dana apstinencije kontaktiro mog psihijatra ne bi li mu se požalio na novonastali problem, a sve u cilju da mi pomogne, jer ko će ako ne on, zar ne? Čovek se bre time bavi u vidu zanata, i brate više je nego bravurozan, uostalom ovaj blog je plod ponajviše njegove stručne pomoći, stoga zašto izbegavati psihijatre ako su nam već tu, bukvalno na dohvat ruke? Ma bre svaka pomoć je bre dobrodošla kada je u pitanju jedan ovakav vaistinu zamršen slučaj prepun misterija i suludih obrta, dakle eto, čisto sam ovo napomenuo da naslutite koliko je stvar doista ozbiljna kada sam morao čak i jednog od eminentnijih beogradskih psihijatara da cimam ne bi li mi se ukazalo svetlo na kraju tunela.......ispod bosanske piramide Sunca...


I još samo jedna stvar da ne bi bilo zbunjivanja, dakle ovaj incident nema nikakve veze sa tamo nekim bandama, sa nekakvim navijačima, niti bilo čime sličnim, znači ovo je po mom mišljenju isključivo lični sukob koji se izrodio u nešto u šta nikako nije smeo, te se najiskrenije nadam da se radilo o nesporazumu, mada bi i odbranu poput "bio sam zgudran" ili npr. "pogrešno sam čuo šta si rekao osobi R." prihvatio kao validnu i oslobađajuću, ali ne sad u fazonu da ću ja nekog da ganjam pa ga kao oslobađam, i gistro opraštam zbog te katane, nego oslobađajuća za mene brate moj, jer ja bre imam problem, ja svako veče pred spavanje spremam osvetu do detalja, u najsitnija crevca ulazim, i oću da mi se to konačno skine s kurca, da se to prekine jednom za svagda, jer koji će mi to kurac u životu? Ma tačno mi samo još to fali, da opet najebem za glupost, pa nema šanse burazeru ovaj put, no, no, nema šanse, razumeš?


E, da krenemo konačno sa mojom verzijom događaja koja naravno ne mora da bude tačna, jer logično, uvek postoji i ta druga strana, koja je najopuštenije beogradski pozvana da se javi, dakle znate moj mobilni, zovite, pa da rešimo ovo bez puno cimanja sa iscimavanjem, jer zaista nema potrebe da padne bilo čija krv, a i ja barem ako niko drugi mogu donekle da razumem kad se neko tako gadno izdrogira pa poludi i istripuje nindžu ili šta već, samuraja nekakvog, jbmliga, dakle sve je to ljudski, i verujte mi, nije mi strano, al' nimalo. Uostalom, tolerancija je jedno od mojih bezbroj imena, o tako mi Abraxasa! Znači sad definitivno počinjem, evo obećavam.


Noć je bila topla i vlažna.....................e, evo vam kurac što ćete tek tako sve ovo sad da pročitate, pa nije vam ovo crna hronika, alo, donji dom, se čujemo dole, a?! Znači, nema šanse ovo u komadu da napišem, ova priča može eventualno da se reši tek na sledećem ročištu koje je zakazano za koji dan, bićete blagovremeno obavešteni, jer advokat odbrane mi se žalio preko fejsa, a sad nema šanse da ga navatam, jurim ga već duže vreme, ima naime neke primedbe na regularnost suđenja, navodno ovakve priče nisu za sud već gistro za vansudsko poravnanje, a kad sam mu ja odgovorio na pritužbu više ga nije bilo u kancelariji, a to je bilo pre cirka 3 nedelje, što je, priznaćete, jako neprofesionalno...u najmanju ruku...eto, znači vidimo se back in court ovih dana, OK? ;)

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #139 on: 25-07-2012, 15:35:30 »
Gore od pogibije na Planeti Majmuna

Znam ja da bi vi sad voleli da vam ja pričam kako sam se peo na Himalaje, skak'o padobranom,  kar'o najbolje pičke beloga grada, vozio 220 kroz Srpskih Vladara, al' jok, jer sve i da je sve ovo istina, to je bre brate dosadno, zar ne? A i ima ko je zadužen za tako te priče, zapravo pun ih je grad, gde god da se okreneš naiđe jaran sa herojskom pričom do moga, a i falabogu ima ko to voli, no neka ih, leba ne traže. Pošto ovih dana intenzivno čitam Branka Ćopića, inače mog omiljenog pisca, odlučio sam se da vam pišem o jednoj svojoj dogodovštini iz detinjstva.

Kao sam ja bio mali, ja sam živeo na Vidikovcu, doduše tu i dan danas živim, što baš i nije pohvalno za moje godine, ali me dovodi u neprocenjivu ulogu jedne vrste hroničara većine dešavanja u ovom bizarnom predgrađu na samom jugu Beograda, jer iza nas su samo Labudovo i Petlovo Brdo i dalje nema više bukvalno ništa, samo plodna oranica, notorious Ibarska Magistrala i groblje Orlovača. Naravno  tu je i gomila prigradskih naselja al' ko će ih sve pobrojati, jer ko što neko sa npr. Zvezdare mož' samo da nagađa gde je Vidikovac, e tako ja maštam o Sremčici, dakle znam da je tu negde , al' nit sam bio tamo nit znam ikoga, mada realno ne znam nikoga ni sa Labudovog Brda al' ajd' sad, to je valjda i neki sticaj okolnosti da raje sa Labudovog ko da i nema, jer nije ih bilo 90-ih u gradu al' niđe. Jedino sam Stoleta i Drulovića znao al' oni se ubrzo odseliše, tako da se i dan danas pitam ima li tamo uopšte mladih ljudi. Mada ako ćemo realno ima i toga da su ovi iz opštine rešili iz nekih svojih razloga da Vidikovac bude centar svega za taj gornji deo Rakovice, pa da se kao tu sjati sav narod, sve od Skojevskog naselja, preko Filmskog Grada, Ceraka, itd. I vaistinu bi tako, jer sad kad pogledam Vidikovac 80-ih, pa tu bre nisi mog'o ljudsko biće sresti u po bela dana, a danas, danas ne mož' se prođe bukvalno od gužve, jer tu je i okultna pijaca, tu je Mekdonalds, tu su razni super-super-marketi, tu je Bazar, tu je Garden Centar i štatijaznam šta već nema sve. Dakle, najebasmo ko žuti, i realna priča je Centre Beograda zbogom, al' bez zajebancije, jer sve što nam treba imamo tu na par stotina metara od zgrade, jedino nemamo bioskop i pozorište, al' koji će nam to kurac, mada kako je krenulo i to će da izgrade. Jebe mi se! I posle me neko pita što me nema po gradu, u kom bre gradu, pa evo ti ovde tri grada, jer to je takva gužva od ljudi da ja to vama ne mogu da opišem. I tu kreće moja priča, dakle 80-ih nije bilo tolko ljudi, o ne, i Vidikovac beše zaista  raj za nas decu...

Događaj koji ću vam opisati desio se kad sam imao tako 6-7 godina, dakle beše to neka '83. E sad, pošto ne mogu da vam objasnim kako je Vidikovac izgleda (videću da nađem neku fotku) reć'u vam samo da se taj glavni deo, koji je i prvi sagrađen tamo '78-'79 (ima onaj detalj iz serije „Vruć Vetar“ kad se gistro useljavaju), sastojao od buljuka zgrada, podeljenih u 7 krugova od po 6 komada, pa sve to opet u krug, tako da pošten čovek i dan danas teško nalazi željenu adresu ako nije iz kraja. Inače, Vidikovac nije tol'ko veliko naselje, što se kaže razuđeno, ko npr. Cerak, nego je na malom prostoru nabudžen toliki broj veoma visokih zgrada da to al' zaista ni na šta ne liči. Uglavnom na tom prostoru smo se mi igrali svakojakih igara, od sadističke igre sa sve mučenjem pod imenom „šifra“ pa do ovih regularnih tipa „janjine“ i „trule kobile“, mada su i obe igre u našoj izvedbi bile i te kako sadističke, zapravo sve igre su bile nasilne osim možda klikera, al' valjda su takva sva deca bila i ostala, jebemliga,  vole da nanose bol jedni drugima, pa to ti je. Doduše, ja se nisam puno žalio, vazda sam bio najviši u društvu, i ne tako mršav, tako da su pucale kičme podamnom, al zato mi sportovi al' nikako nisu išli, što je možda najviše pogađalo mog starog koji je maštao o tome da jednog dana postanem košarkaš, pa me slao na sve žive sportove al' sam ih ja logično iskusno eskivir'o. Naravno, najviše sam mrzeo fudbal, pa ga ni dan danas nešto preterano ne volim, mislim volim da odem na tekmu, al' ako pogledam 5 minuta šta se dešava na terenu - i to je previše, uostalom zna se šta je danas na stadionima mnogo interesantnije od ovih kaljavih što trče za loptom. Pa jasno...

Mi smo, deca, uglavnom bili podeljeni po tim krugovima od 6 zgrada, pa se tako nismo mešali sa drugom omladinom, nego čak naprotiv, tu je bilo i opštih ratova između krugova, al' ne bih sad o tome, druga je tema. Dakle, nas 10-15 klinaca iz drugog kruga (brojevi zgrada od 13 do 23) smo se logično ko fol družili, a ovu drugu decu nismo ni znali, i tu sad dolazim do ključnog mesta ove priče. Odma' preko puta ulice nalazilo se odlagalište otpada, koji su nagomilali radnici koji su gradili ceo Vidikovac, i to je bio baš onako pozamašan teren, sa sve brdšacima od gline, nekim šipkama, armaturom i čime sve ne, a naravno po starom dobrom običaju po završetku gradnje to niko nije odneo, tako da je ostalo a kome drugom nego nama, da tu pravimo svoje kolibe, skrovišta i štekove. E, neko je u startu to nazvao Planeta Majmuna jer je zaista izgledalo nadrealno, ma skroz ko površina neke vukojebine. Tu smo mi vodili ratove, pravili kružoke i kako već to ide, ali evo šta se meni jedared desilo.

Imao sam jednog drugara Dekija iz moje zgrade koji je mnogo voleo da laže, i to je tol'ko voleo da laže da mi je pri „čistoj svesti“, tamo negde u 2-3 razredu, uporno tvrdio da aždaje postoje, gde smo se tolko posvađali da smo na kraju otišli kod njegove keve da to proverimo, iako sam ja vrlo dobro znao još tada da ni bog ne postoji a ne tamo nekakve aždaje il' koja već sranja. No, u to se doba to vodilo kao da dete ima bujnu maštu i šta da mu radiš? Zbog tog opsesivnog laganja druga deca su izbegavala da se druže sa njim, a ja, pošto smo bili iz zgrade, a i njega sam prvog upoznao kad sam se doselio '82, to mi nimalo nije smetalo,a i sviđala mi se ta njegova potreba za suludim avanturama, ali ono, baš suludim, pa smo tako često ulazili u mračne katakombe ispod zgrada, što se na kraju ispostavilo da su to zapravo atomska skloništa, pa onda pentranje na vrhove svih živih objekata, gde sam ja sa svojim strahom od visine im'o žešću frku, dok bi on odradio hop-cup i eto ga na vrhu, ma ko da ništa nije bilo. I tako, bilo je tu dosta al' baš samoubilačkih akcija, gde danas kad pogledam to nikad ne bi radio, al' u to doba valjda misliš da si besmrtan, jebemliga?! Inače, taj moj ko fol najbolji drugar Deki i dan danas živi u istoj zgradi, al' se za razliku od mene oženio i ima bar jedno dete, i logično ne družimo se više ni u najavi.

Tog kobnog dana, bili smo ispred zgrade na platou, i ja sam jedno, što bi se reklo, 100 puta, trčao do kuće da pijem vode i slično, gde je moja keva na kraju tolko popizdela da mi je rekla - uđeš li još jednom nema više napolje! E, tu me sasekla samo tako, jer ja sam bio jedno od one dece koje je poštovalo kakva takva pravila, tipa učiteljica kaže pišite sastav, ja moram nešto da obavim, i budite mirni, i ja pišem sastav, dok većina đaka pravi haos po učionici. Znači, bio sam bukvalista samo takav (od bukve sazdan) i sve sam to kontao isuviše ozbiljno, umesto da se zajebavam ko i sva ostala deca, primereno svojim godinama, tako da se desilo da se meni baš žešće prikenjalo, ali nisam smeo da odem kući jer sam tripovo da mi mater neće dati napolje više kako je navodno i obećala. Naravno, Deki je ko i uvek imao hiljade ideja gde se sve može israti, pa smo se tako uputili na Planetu Majmuna jer ta brdašca su bila savršen štek da te niko ne izvali dok kenjaš. Već je počeo i mrak da pada, ovaj se isro, a meni govno ko za inat stalo na pola. E sad, ko se seća onog sedimenta iz jedne druge moje dogodovštine otprilike mož da skapira kako je to izgledalo. Znači, govno ko stećak jebote, i džaba sva muka i napinjanje, al' neće napolje pa neće. Ja se ufrčio, utripov'o od one zime da se govno smrzlo i da sam najebo. Tu smo bili jedno po ure, i logično uvatilo me beznađe, i to toliko beznađe da sam rek'o Dekiju da ide da izvesti mog ćaleta o stanju na frontu. I ode ovaj, a ja ostadoh sa nadom da ipak neću prenoćiti čučeći na Planeti Majmuna.

Sad dolazimo do onoga zašto sam i počeo da pišem ovaj napis. Pazi sad! Deki je imao žešću fobiju od liftova, tako da smo se uvek pentrali pešice po zgradi, a i sam je živeo u prizemlju, i nikako nije mogao na moj sprat, a beše tolko pametan pa nije pokušo ni pešaka, nego je ispred zgrade iz sveg glasa povikao: „Čika Slobodane, Bojanu se zaglavilo govno na planeti!“. I aj' što je to povikao nego što je na platou bio buljuk devojčica, od kojih je jedna bila i moja simpatija. I tako, moj otac, onako u panici sa tolet papirom izlete iz zgrade za Dejanom, a za njima sve ove klinke. Ostatak, ja se nadam, da ne moram da vam opisujem, jer takav blam i traumu ja u životu doživeo nisam, ni pre ni posle toga, uostalom zamislite sebe u toj pozi-ciji...ajmeee!

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/07/gore-od-pogibije-na-planeti-majmuna.html

zakk

  • Očigledan slučaj RASTROJSTVA!
  • 3
  • Posts: 10.902
    • IP Tardis
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #140 on: 26-07-2012, 13:28:11 »
 xremyb

Jel ta Planeta Majmuna tamo gde je sad crkva ili sa druge strane?
Why shouldn't things be largely absurd, futile, and transitory? They are so, and we are so, and they and we go very well together.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #141 on: 26-07-2012, 14:35:45 »
Ne, ne, ta planeta je kod moje zgrade blizu, znači sa druge strane ulice.  :)

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #142 on: 29-07-2012, 21:42:16 »

Karl Rosman

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.799
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #143 on: 30-07-2012, 00:08:14 »
Sjajno!!!  :| :| :|
"On really romantic evenings of self, I go salsa dancing with my confusion."
"Well, I've wrestled with reality for 35 years, Doctor, and I'm happy to state I finally won over it"

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #144 on: 14-11-2012, 11:12:41 »
Realna patetika?!

Imam 35 godina - '77 sam. Živim sa roditeljima i nemam ali baš nikakvu nameru da menjam taj status dogod sam single i realno nesposoban za život. Već 10-ak godina uporno i veoma uspešno izbegavam sve vrste obaveza, tako da sad kad bi me turili u neki stančić u gradu ja realno ne bi mogao da preživim prvih mesec dana. Naravno, situacija bi se kasnije pod silom prilika promenila, jer dete kad baciš u vodu ono il' počne da pliva il' se udavi, nema treće. Znači, realno ja bih mogao sad da odem da živim solo ko i većina moje generacije pa i dosta mlađe ekipe, ali zaista, evo najiskrenije vam kažem, nemam tu želju ni u najluđim snovima, jer na prvom mestu ovde mi je komp sa hiljadu priključaka i sranja, ovde mi je gramofon, tu su mi tri obroka dnevno, veš mašina, i sve što ide uz to, I što je možda najbitnije, tu su mi roditelji. Ovde posebno mislim na majku, jer sam klasični onaj edipov kompleksaš i iskreno zaista nemam problem sa tim da se izjasnim tako, čak mislim da mi je majka najbolji prijatelj jer drugih baš nešto i nemam.

Naravno, kad kažem prijatelji mislim na one prave, a ne na ljude koje viđam jednom u mesec dana i manje, ili se čujemo svakog dana preko fejsa i sl. Dakle, to provereno nije to, ali za takvu situaciju sam isključivo ja jedini krivac, ali ne bih sad o tome jer ako bih bio potpuno iskren, sutra na ulici ljudi ne bi hteli ni da mi se jave a kamoli bilo šta drugo. Inače, moj stav je uvek bio hardline po tom pitanju, još iz osnovne škole, ali ko što rekoh, zaobiđimo tu temu barem ovaj put. Da ja nastavim sa izgovorima, znači, i da nađem neki stančić, ajmo realno, s kim bi živeo? Koja to osoba ženska ili muška bi pristala na takvo jedno psihičko samoubistvo u najavi, a na drugu stranu, sa kojom bi ja to osobom hteo takvo nešto uopšte, pa ja bre obožavam da budem sam, kad mi neko dođe u posetu ovde, OK smo jedno 3-4 sata max, ali posle toga već osećam zamor i želim samo da ostanem sam sa svojim kompjuterom, te da me niko ne dira. E, a sad zamislite situaciju gde bi mi neko sedeo na glavi 24 časa i ja njemu, i gde bi se znači sigurica otimali oko kompa. Pa nema znači šanse, barem ne u skorije vreme. E, sad, šta život nosi, ko to brate zna? Realno je da bi situacija mogla da se promeni očas posla, ali je sada takva kakva je, i nemam ideju ni u naznakama o bilo kakvoj promeni ovog agregatnog stanja.

Druga bitna stavka u ovoj mojoj odiseji je nemanje posla, a u poslednjih godinu dana i totalni odustanak od traženja istog. Doduše, povremeno prodam po neku knjigu ili prebacim filmove nekome na eksterni disk, ali je sve to isuviše retko da bi ja bilo šta mogao sa tim novcem, znači uglavnom taj keš završi u kućnom budžetu, jer mene baš i nema nešto po gradu, da bi ja sad tu kao nešto trošio, što znači da izađem jednom u 2 meseca u "noćni provod", a i tad se realno grebem o švecu i drugaricu, i iskreo se ne sećam kad sam sebi platio piće a ne da sam ja častio.

Ali zašto ja nemam posao, zapitaće se neko. Zdrav si, prav si, možeš na keca da se zaposliš, naravno to neće biti neki sad ko zna kakav posao, jer nemaš faks, ali moći ćeš da zaradiš bar 20.000. E, upravo tu leži kvaka i moja možda najjača vadilica kada je u pitanju regularan život i izbegavanja da učestvujem u njemu. Naime, dosta ljudi zna da sam ja 2007. hospitalizovan u Lazi zbog suicida u pokušaju na 2 meseca, da su me tamo rokali Haldolima i sličnim užasima, te da sam izašao bukvalno ispranog mozga, dakle nisam mogao da se sastavim jedno 6 meseci sigurno. E, od tad počinju moji onako malo ozbiljniji problemi, npr. problem sa besom, patološkom mržnjom prema dušmanima, zatim paranojama i strahovima, ekstremnim promenama raspoloženja, gde sam npr. mesec dana skroz OK na Prozaku i Litijumu, pišem dosta, osećam se ispunjeno, a onda bukvalno samo jedan dan sve to pukne tek tako, i završim u krevetu sa najcrnjim mislima i razmišljanjima o samoubistvu, ali pošto srećom već imam iskustva sa pokušajima suicida, nikad to ne ostvarim, jer u slučaju da ne bih uspeo znam tačno šta me čeka, povratak u Lazu, i uslovi gori nego u najgorim srpskim zatvorima. Nedobog nikom!

Dakle, ja mogu da radim, sposoban sam i mentalno i fizički, delujem OK ovako ko pojava, ali nikako te poslove gde može da mi se desi da popizdim, da nešto utripujem gadno, neku paranoju, tako da sam u poslednjih 5 godina uglavnom tražio poslove gde bi mogao da sedim za kompom, ali naravno za takve radove se ljudi danas bukvalno kolju, i teško da bi bilo ko mene primio ovakvog.

Naravno, uvek može da mi se prigovori da sam i previše razmažen, da bih sigurno našao posao da sam ga dovoljno tražio, i sve je to legitimna kritika, ali molim vas da me zaobiđete sa tim ovaj put, jer to slušam bukvalno od kad sam odustao od fakulteta, dakle preko 10 godina, iako sam bio zaposlen jedno 4-5 puta, i to sam jednom radio baš odgovoran posao u kladionici duže vreme, ali to je, razume se, bio posao preko veze, i iako znam super kako se to radi, niti jedna kladionica me ne bi primila opet. Da zaključim, glavni moj izgovor za trenutno nemanje plaćenog posla je bolest, i nameravam da guram ovako dogod budem mogao, a činjenica je da neću moći još dugo, jer krajnja su vremena došla, ekonomska kriza se i te kako odrazila na moju porodicu, no više o tome sledeći put, jer patetike zaista nikad dosta, doduše nekog ovakvi napisi jednostavno jako iznerviraju i verovatno bi me prebili kad bi mogli, ali ima i mnogo više onih koje ovo teši, jer eto, nisu oni najgori, te u to ime ću nastaviti sa ovakvim radovima, jer čega se pametan stidi, lud se time ponosi, a ja mu dođem tu negde između. Živeli?

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #145 on: 20-12-2012, 07:07:00 »
Neki deo nečega... xrotaeye


Odma’ na početku se pronela informacija od studenata sa filozofskog koji su bili tu prvog dana protesta, jer logično, plato im ispred fakulteta, da je protest pokrenula Demokratska stranka, navodno izašli neki likovi ispred faksa sa zastavama DS-a i počeli da bune narod, što je i pored sve euforije bio težak faul jer je protest gistro trebao da bude spontan i vođen od strane isključivo studenata. Da, da, verovali ili ne, jasno se sećam da je i pored današnje neverice to bilo jako, jako važno u datom trenutku. A već tada sam se deklarisao kao anarhista, iako realno pojma nisam imao o tome, možda sam jednu knjigu pročito u vr’ glave, Kropotkina nekog, il’ tako nešto, tako da smo tu odmah na licu mesta napravili  naš anarhistički kružok, u kom su pored mene bili Jovana i Vladimir, brucoši ko i ja, ali sam Jovanu znao i od ranije, a Vladimir joj je bio drugar iz gimnazije, tako da smo se skontali na keca i od možda već drugog, trećeg dana, krenuli da idemo zajedno u te šetnje. Mora da napomenem da je te ’96 u Beogradu bilo možda u vr’ glave 20-ak anarhista i onih koji su se tako nazivali, sa sve Trivom Inđićem u paketu, ali većinom su to bili anarho-pankeri, dakle ljudi koje si mogao na ulici da prepoznaš po načinu odevanja, po dugoj kosi i dredovima, ali i po jako čudnoj muzici koju su slušali. Naravno, svi znamo za eventualno Crass, ali ovi ostali bendovi, pa to niko drugi osim njih nije slušao, a valjda je u tome I bila poenta, jer sećam se po sebi, ja sam pre toga bio fanatični strejter (straight edge), nisam pio, pušio, niti se drogirao od rođenja, još plus postao i vegetarijanac, ali je nas, strejtera, opet u celom gradu bilo možda jedva 10-ak, a i to je diskutabilno, i fazon nam je bio da budemo jebiga posebni, da se izdvojimo iz te sive mase dizelaša i ostalih šabana, da bend koji obožavamo sluša možda 5 ljudi u Srbiji, što je tad bilo i te kako realno, jer retko ko da je imao vinile, tako da smo uglavnom presnimavali jedni od drugih sa kaseta. I onda kad odemo petkom u KST, kad na jedvite jade namolimo DJ-a da nam pusti Crippled Youth pesmicu od 30-ak sekundi, tu nije bilo veće ekstaze, jer ceo KST gleda belo i nije im uopšte jasno o čemu se radi, a nas 5 divljamo, i automatski smo bar tih 30-ak sekundi bili u centru pažnje, što je logično imalo svoj jako poseban rad za nas, tada klince, tinejdžere. I bukvalno smo išli u taj KST samo da bi tu jednu pesmu čuli, jer ništa drugo od muzike koju smo mi kao slušali nije prolazilo. Slušao se Rage, Body Count, Ministry i uglavnom muzika sa onog soundtracka Judgement Night. I to se tako vrtelo i po više puta, pa si tako npr. mogao da čuješ za veče i po četiri pesme Rage-a, i ceo KST bi opušteno skakao i pevao, a čega smo se mi naravno i te kako gnušali, jer bukvalno svakog petka je bila ista jebena muzika. Znači, DJ ko da je imao winamp u doba kad još nije izmišljen, jer čovek ladno pusti listu i ne menja je godinu dana, i to bez ikakvog blama. Takvo vreme bilo, nije šala.

Nego gde sam ja ono stao? Da bre, anarhisti i strejteri. To ti je bilo jako blisko u to doba, jer logično je bilo da sa strejt edž stavovima možeš vrlo lako da se podvedeš pod anarhistu, ali je bilo malo teže da kao anarho-panker budeš i strejter, jer su anarhisti npr. pušili marihuanu, što je nama tada bio smrtni greh. Ali opet smo se družili, jer Beograd je malo selo bio i ostao, svako je tu svakoga znao i smešno je bilo deliti se. Kad pomenuh anarhiste-strejtere, zaboravio sam da napomenem da je zapravo egzistirala jedna takva ekipa u Kraljevu, vezana za kultni bend Hoću?Neću!, ali znaš gde je tad bilo Kraljevo? Bukvalno ko sad preko bare, i viđali smo se svake prestupne, a komunicirali isključivo pismima. I dan danas čuvam Popova pisma, i to ne četr’ pisma, nego brdo pisama, mada sam i sa Sićkom bio jako dobar, izuzetno sam ga cenio, jer taj dečko je stvarno imao muda, ko retko ko na tadašnjoj sceni. Dakle, masovna korešpodencija tu beše u pitanju. Inače, Pop je tad pravio čuveni fanzin Kontrapunkt koji sam ja jako obožavao, jer anarhističkih knjiga logično nije bilo. Bile su možda 3-4 knjige, 2 Kropotkina, jedan Bakunjin, a sve u prevodu, verovali ili ne, Zorana Đinđića. To sad kad pokažem nekim ljudima oni se čudom čude, nije im jasno, a sve članovi i simpatizeri DS-a. I eto koliko takvi znaju o Đinđiću a kunu se u njega, pa bre Zoki bio bre šmeker kad je bio mlad, po Nemačkoj diz’o bune, ovde prevodio, i da nije bilo njega pa kurac bi imali bilo kakvu ozbiljniju literaturu na tu temu 80-ih i 90-ih godina prošlog veka. Doduše kasnije je istripovao da Srbija može da se menja iz korena, da ima nade za ovaj čemer, ovu rđu, pa otiš’o u politiku, al’ zaista ne bih sad o tome, ima ko je zadužen za tu priču.

Vratimo se ovom našem kružoku. Vladimir je bio, pa i ostao, jedna vrlo posebna persona, onako u onom svom đubretarcu koji nije skidao čitavo vreme protesta, znači mogao si da ga opušteno prepoznaš u najgušćoj masi, sav živahan i po mojim procenama skoro pa maničan, i uvek sam se pitao odakle mu tol’ka energija. A beše načitan u pizdu materinu, jer taj je samo čito i čito. Što on pročita za jedan dan, ja za godinu dana, jebeš mi sve, a sve stručna literatura, u fazonu npr. Marksovog Kapitala, što složićeš se nije nimalo naivno štivo, nije za usputno čitanje pred spavanje, na klonji i slično, nego brate sa razumevanjem, znači nema zajebancije, tako da sam mu se oduvek divio, što na fanatizmu, što na neiscrpnoj energiji, jer ja sam morao da se dopingujem da bi bio ko on, a njemu to bilo ko dobar dan, doduše danas se malo konsolidovo te ne skače više okolo naokolo, ali tačno vidiš da mu se oči I dalje sijaju, i da je to taj isti čovek, samo je eto energiju usmerio na mnogo ozbiljnije stvari.

Za razliku od Vladimira, Jovana je više bila anarho-panker, ili se bar tako odevala, i naravno feministkinja, a već je poodavno bila uključena u rad mnogih nevladinih organizacija, koje tad uopšte nisu bile na lošem glasu, nego čak naprotiv, jer su svi ganjali Miloševića, i niko se nije bavio “izdajnicima srpstva” I sranjima. Npr. Žene u crnom su tad bile udarna grupa, i ja sam uz neke moje jarane sa HCpunk scene bio redovan na tim protestima, a posebno onima protiv vojne obaveze, ali to je već druga priča. Uglavnom, Jovana je mene iscimala da se malo pokrenem, svuda smo išli i svašta pohodili, a ko je upoznat sa Beogradom 90-ih sigurno zna tu ekipicu, znači Romca, Bangavog, Acu Destilatora, i tako redom. To je bilo malo društvo ali odabrano, doduše lenjo za bilo kakvo akcijanje, ali valjda takvo vreme bilo, jer naci-skinsi su tad cvetali i nije bilo baš poželjno talasati previše, jer su se vrlo lako dobijale batine, a nisu svi baš bili raspoloženi za batine. Danas kad šetaš gradom u bilo koje doba vidiš million policajaca na svakom uglu, a tad si mogao opušteno da popaseš dobrane batine od 10-ak takvih jarana u sred Knez Mihajlove, i nikom ništa, ti u urgentni a oni nazad na Akademiju. Šta je bilo? Ništa. I sutra opet Jovo nanovo. I to je tako trajalo dok ja nisam izvalio da su to bre iste pičketine ko i mi samo što se kreću jajarski u čoporima pa su logično jači, i tad sam rešio da nema više bežanja ili kako navijači vole to da kažu, strateškog povlačenja. Dakle, staneš na crtu, najkrupniji te nabode, ti eventualno padneš ako je jači, ali ustaneš istog momenta, ovi klinci njihovi krenu da oklevaju jer su navikli samo da šutiraju, i kraj priče. Doduše bilo je tu svega, i razbijanja flaša o glavu, i krvi do kolena, ali poenta je bila da više nije bilo bežanja i to po cenu al’ bukvalno bilo čega, ili sam barem ja takav fanatik bio, mazohista jebiga, mene je taj adrenalin samo dizao i budio onaj praiskonski inat u meni, isti onaj inat što se prenosi genetski, sa kolena na koleno. Mada i oni su dobijali svoje. Samo nek se sete Doma omladine i noćnih autobusa za Vidikovac-Cerak. Ma bre, cimao bi ja njih i više samo da sam imao s kim, ali cela ekipa beše smorena, i sve što je iole vredelo batalilo je priču još ’96, tako da su ostali samo pojedinci iz mase. A i murija je taj naci ološ bukvalno rasformirala ’97, posle ubistva onog deteta u Beogradskoj ulici, tako da nisi više mogao da vidiš klasičnog skinsa bilo gde u gradu, tako da su se samo presvukli u ono što se danas zove casual moda, dakle barberi, fred peri, huligan, stoun ajlend, i sve ono što u principu danas šetaju ponajviše navijači, i nastavili sa svojim kurčenjem, ali više to nije bilo to, jer cokula je ipak cokula a patika realno kurac...

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #146 on: 20-12-2012, 13:48:48 »
 :|

Само шибај даље.
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

zakk

  • Očigledan slučaj RASTROJSTVA!
  • 3
  • Posts: 10.902
    • IP Tardis
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #147 on: 20-12-2012, 17:33:08 »
Naravno, svi znamo za eventualno Crass, ali ovi ostali bendovi, pa to niko drugi osim njih nije slušao, a valjda je u tome I bila poenta, jer sećam se po sebi, ja sam pre toga bio fanatični strejter (straight edge), nisam pio, pušio, niti se drogirao od rođenja, još plus postao i vegetarijanac, ali je nas, strejtera, opet u celom gradu bilo možda jedva 10-ak, a i to je diskutabilno, i fazon nam je bio da budemo jebiga posebni, da se izdvojimo iz te sive mase dizelaša i ostalih šabana, da bend koji obožavamo sluša možda 5 ljudi u Srbiji, što je tad bilo i te kako realno, jer retko ko da je imao vinile, tako da smo uglavnom presnimavali jedni od drugih sa kaseta. I onda kad odemo petkom u KST, kad na jedvite jade namolimo DJ-a da nam pusti Crippled Youth pesmicu od 30-ak sekundi, tu nije bilo veće ekstaze, jer ceo KST gleda belo i nije im uopšte jasno o čemu se radi, a nas 5 divljamo, i automatski smo bar tih 30-ak sekundi bili u centru pažnje, što je logično imalo svoj jako poseban rad za nas, tada klince, tinejdžere. I bukvalno smo išli u taj KST samo da bi tu jednu pesmu čuli, jer ništa drugo od muzike koju smo mi kao slušali nije prolazilo.


Hipsteru!
Why shouldn't things be largely absurd, futile, and transitory? They are so, and we are so, and they and we go very well together.

Father Jape

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.325
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #148 on: 20-12-2012, 17:45:50 »
Sin je takav kralj. -.-
Blijedi čovjek na tragu pervertita.
To je ta nezadrživa napaljenost mladosti.
Dušman u odsustvu Dušmana.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #149 on: 21-12-2012, 10:28:43 »
Fala Oče na lepoj reči  xjap

Zače de la roša: Može definicija hipstera?  :)

zakk

  • Očigledan slučaj RASTROJSTVA!
  • 3
  • Posts: 10.902
    • IP Tardis
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #150 on: 21-12-2012, 10:53:37 »
U biti, već si rekao: "da budemo jebiga posebni, da se izdvojimo iz te sive mase dizelaša i ostalih šabana, da bend koji obožavamo sluša možda 5 ljudi u Srbiji". S tim da hipsteraj odlikuje i nezdrav poslednji deo - kad DJ pusti tvoju pesmu zato što više od 5 ljudi to sluša, vreme je da se menja bend i slične gluposti.

U praksi: to su oni žgoljavi sa brčićima, kačketima, V-izrezima i torbama na jedno rame.
Why shouldn't things be largely absurd, futile, and transitory? They are so, and we are so, and they and we go very well together.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #151 on: 21-12-2012, 13:23:45 »
ahahahaha, dojaja, nisam znao a čuo sto puta izraz  :mrgreen:

pokojni Steva

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.040
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #152 on: 21-12-2012, 13:29:26 »
Jelte, jel' i kod vas petnaes' do pola dvanaes'?

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #153 on: 21-12-2012, 15:01:21 »
Fala na konciznom pojašnjenju Stevo  xrofl

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #154 on: 23-12-2012, 14:54:35 »
Aftermath party: 21-22. decembar

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/12/aftermath-party-21-22-decembar-2012.html

Konačno dođoh sebi posle skoro dvodnevnog šoka, te reših da se oglasim, a i brate da proverim dal' ima još preživelih. Dakle, šta se desilo sa zimskim solsticijem? Kao što smo i nagađali, naizgled ništa, doduše i dalje je mrak, i tako će biti sve do ovog zapadnjačkog Božića sad, a to smo već poodavno znali. Ali ako još ima onih koji misle da se baš ništa promenilo nije, verujte mi, duboko greše, jer prva i jedina bitna stavka koja je izmenjena je moja percepcija, znači ne znam za druge ali meni je bilo dovoljno i to jedno veče, da obiđem sve bitnije klubove nekad belog grada, ne bi li skontao o čemu se zapravo radi. Dakle, sve se iskristalisalo. Doduše, ako ima raje kojoj može biti još nije jasno šta se desilo u toj noći 21. na 22. decembar, nek se slobodno jave, jer jako je lako za skontavanje ako na celu stvar gledamo iz ugla Left Hand Path filozofije, dakle iz lične percepije, iz "PRVO JA, pa tek tamo iza svi ostali" načina razmišljanja i delovanja.

Po ko zna koji put smo pobedili hrišćanstvo, još samo temelje da mu razgulimo-ba na sve strane sveta, da se naivan narod ne bi greškom vraćao iznova i iznova kao što je do sad radio, jer navika je doista čudo, svaki dan kupuješ u istoj prodavnici, pa i kad promeni i ime i vlasnika ti i dalje nastavljaš tu da pazariš jer ti je najbliže. E, tako su se i komunisti zajebali, lepo im je rečeno šta i kako treba da se radi, ali jok, oni mora da pametuju, i evo šta im se desilo, korov iznik'o iz svih pa i onih najmanjh pukotina. Što reče Sejo, što je bila partija sad je opet crkva, i to se tako al' bukavlno milenijumima vrti u krug. Jedna religija smenjuje drugu da bi došla treća radi četvrte, pa se menjaju. E, vidite, to više neće da može, jer KO JE IMO - E NEĆE!

Ali sve je stvar, opet ponavljam, lične percepcije i doživljaja sveta, tako da će oni i dalje slaviti te njihove praznike, i dalje će njihov patrijarh da talasa po medijima, a njihovi popovi da leče od narkomanije i da ih venčavaju i sa'ranjuju za evre, dakle nije to problem, pustimo ih neka delaju po svojoj volji, kako im se god ište, jer samim tim delovanjem čine ono što se od njih i očekuje, tj. ono što mi očekujemo. Jer nema veće satisfakcije nego kad vidiš osobu koja je totalno izdala sva svoja uverenja, kako i dalje maše tim mrtvim idealima na papiru, samo da neko slučajno ne bi provalio da nije više iz iste priče. Boje se bre promena ko stanovitog Šejtana, istog onog Šejtana koji nije ništa drugo do plod njihove paranoje, jer ništa bolje nisu mogli da smisle, a ta priča o dobru i zlu uvek upali, ta čuvena bajka o moralu koji se gazi dnevno i po 365 puta. E, to će upravo da im se desi sad, i to baš za ovaj zapadnjački Božić, uostalom evo ga ide za dva dana, samo ih posmatrajte, biće to ista ta mimika i gestikulacije, isti patern ponašanja ko i prethodnih 100 godina, jedino Boga neće biti, jer se čak i Bog smorio od njihove pokvarene ploče. Vrte je bre od same zore čovečanstva i logično da se pohabala, jer ipak je to samo vinil, dakle potrošna roba, i nikako nije Vlado Dapčević pa da i posle 20 i kusur godina tamnovanja i mučenja po njihovim Golim Otocima ostane utvrđen u svojim stavovima, nepokolebljiv ka no klisurine, jer ga praksa ni u jednom trenutku nije opovrgla.

I po 1000 puta su udarili glavom o isti zid a i dalje im nije jasno, pa bi sad opet da udaraju, a Planeta Zemlja opet da trpi taj njihov teror, e to loma morgen, ako treba srušićemo im i taj zid da nema gde da se cepaju, jer prošli put smo ga samo pomerili na drugi kraj sveta, ali dokone budale ga i tamo našle ladno, našle ga samo da bi se udarale, zato ovaj put idemo na rušenje do temelja, znači nema više zajebancije, a ovi fanatici ako opet budu počeli da grade te zidove oko sviju nas, ima da po kazni slušaju Y.O.T. i po 108 puta dnevno ako treba, i nazad, jer Rej Kapo tu lepo kaže, uostalom pogledajte taj skroz neverovatni video snimak, a ja odo da rušim tuđe jer mi tako slađe...

P.S. "Smo črni duhovi od tega sveta, opevamo noro podobo gorja. Po stotič razbite zrcalo sveta, vaš trud je zaman. Presegli smo noć, naš dolg je poplaćan, in naša je luč."

saturnica

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 3.196
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #155 on: 24-12-2012, 09:28:26 »
Odlično, sjedni 5!! :)

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #156 on: 24-12-2012, 16:58:42 »
Fala vi uč'telj'ce!  :!:

O mojoj babi i Višegradu: Kako sam zamrzeo popove

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/12/o-mojoj-babi-i-visegradu-kako-sam.html

Višegrad, Kraljevina Jugoslavija, tridesete godine prošlog veka. Familija moje babe po majčinoj strani, dakle notorious Šunderići i selo Bosanska Jagodina, koje gle čuda, ili barem kako mi baba veli, uopšte i nije bilo u Bosni, već je 'amo, s ove strane duge aka Drine. Dakle, kolko sam ja to skonto, iz Užica kad idete ka Višegradu, Bosanska Jagodina vam dođe taman tu negde između, možda ne baš na drumu, ali tu je, na 5 kilometara od Višegrada, a dalje ide Dobrun, pa i najluđa rečica ever - Rzav, čije samo ime dovoljno govori kakva joj je priroda i kako izgleda kupati se u njoj. I vaistinu, bejah dete, možda 5-6 godina, al' se jasno sećam tih brzaka i ladne ledene vode, al' opet se skupilo naroda na kupanju. Inače, Rzav vam se kod Višegarada uliva u Drinu, tako da je to u principu ta ista divlja priča. Al' dobro, da baš ne preterujem sa istorijskim detaljima, jer ipak mi je izvor jedino i isključivo moja baba Radosava od 82. godine, tako da bi' se osvrno samo na taj čuveni fenomen "grada i sela" u to doba, ali i mnogo kasnije, pa skoro sve do ovog poslednjeg rata kada se sve izmenilo. Dakle, kao što je većini poznato, ili se ja bar nadam da vam je poznato, Srbi pravoslavne veroispovesti pa i ovi drugi pagani, živeli su po selima oko grada, dok su muslimani dominirali u samom Višegradu, mada je naravno, ko i uvek, bilo izuzetaka na obe strane.

Da bi došla do svoje osnovne škole u gradu, baba je vatala voz, pa onda lagano peške preko čuvene ćuprije. To beše neke 1938. godina, kada je i krenula u prvi razdred, naime, u školi je veronauku za srpsku ali i muslimansku nejač, držo jedan jako zajebat i bradat pop, naravno preke naravi, tako da baba od sve te izuzetne ljubavi prema Hristu i bližnjem svome pamti jedino incident koji se dogodio evo baš ovako:

Znači, zamislite samo na tren to suludo vreme. Deca od 7-8 godina, ko zna kakva osnovna škola, i ovo bradato čudovište ko bog i batina. Pa to je tempirana bomba u najavi, zar ne? Zaboravih da napomenem, razredi su bili skroz izmešani tako da je tu bilo svih ljudskih vrsta i rasa, možda samo crnaca nije bilo eventualno. I moja baba se posvađa sa nekom jaranicom, inače Begovom ćerkom koja je sedela tačno ispred nje i zajebavala je što je sa sela, i tako u tom klasnom podjebavanju ova mala valjda izrekla neku zajebanu uvredu, al' očigledno toliko gadnu da je baba na keca dovatila ono novo penkalo i duboko joj ga zarila u leđa, iz sve snage naravno, gde je jaranica logično krenula da vrišti, znači orila se škola. Kako je to izvalio ovaj pop pa logično da je skroz popizdeo, jer em se radilo o Begovoj ćeri, em međunacionalni sukobi, i đubre bradato zaključa malo dete u školi posle časova, i to tako da se do kasnih noćnih sati nije znalo šta je sa malom Radosavom, te je njen otac Mihajlo u sred noći osedlao konja i pravac Višegrad, ne bi li je oslobodio iz ove iknvizicijske tamnice.

Al' nije ni to, posle kad su se deca prebacila u seosku školu, i tamo beše jedan most sadistic pop koji je terao decu da kleče na kukuruzu, i to bukvalno za najmanji prekršaj. E, tu je baba ali skroz zamrzela popove i sve vezano za hriščanstvo, jer je bila jedna od problematičnijih, tako da je bila baš redovna na tim kuruzima, a to se nikad ne zaboravlja, a kamoli oprašta...

No, ubrzo je došla i '41 sa sve Švabovima i ostalima, tako da je krenulo masovno drukanje i cinkanje po selu, te je jedan musliman odruko ove moje kako navodno sarađuju sa partizanima i četnicima, što naravno nije bilo tačno ni pod razno, jer ljudi su imali strugaru i boleo ih kurac za rat. Znači sa majčine strane ja mogu da potvrdim sa sigurnošću da nije bilo tako tih ratobornih u familiji ko npr. ovih sa očeve strane koji skoro svi izgiboše. Al' ne lezi vraže, jedan drugi musliman, mlad dječko, je sve tačno čuo kako je ova jajara drukala, te brže bolje potrča uz brdo prema kući Šunderića ne bi li ih upozorio da ovi dolaze i da se sprema zlo. I jadan, kako je to onako zadihan preneo mom pradedi Mihajlu, krenuo je da se vraća nizbrdo prema centru sela, al' ga dušmani očigledno izvalili, te sačekali i skenjali tu na licu mesta. Al' moji su ipak uspeli nekako da pobegnu, te se nastanili kod Zaovine na Tari, gde nemačka čizma teško da je kročila ikada i tu zablejali sve do kraja rata, da bi već '45 došli u Zemun, i evo baba i dan danas živi u istom tom Zemunu.

E, sad ide glavni deo priče, dakle od kad znam za sebe prve babine priče su bile o tom odrastanju u Višegradu i okolini, a posebno o toj njenoj praiskonskoj mržnji prema popovima, te nas je zavetovala da kad bude umrla da joj ni u kom slučaju ne dovodimo popa na sa'ranu, što smo mi naravno prihvatili, a ja kasnije bio čak i jako ponosan što imam tako hrabru babu koja ima svoje ja, i ne jebe tu masovnu histeriju oko pravoslavlja, koja se pokrenula tamo krajem 80-ih. Ali ni tu nije kraj, baba je tad imala ipak jedva 60-ak godina, a danas ima 82, tako da ju je pored 300 bolesti pre nekoliko godina u'vatila i žešća paranoja od umiranja, i uz to strah od "onog sveta", tako da je čak i ona, tako jaka celoga života, potpala pog uticaj Gebelsovske propagande SPC, a koju gledamo bukvalno svaki dan po svim medijima, te je rešila da ipak dovedemo popa na sahranu.

Pogađate, bio sam blago je reći šokiran, a onda se to pretvorilo u mržnju prema popovima i svemu onom što predstavlja SPC, tako da sam babi sad zabranio da umre dok ne raskrsti sa ovim zlikovcima (ko Radovan III), i šta me briga, ima vala da živi sad ako treba i preko 100 godina al' ja popa na sa'rani nema šanse da gledam, eventualno bi ga pustio da priđe kada bi prihvatio da baje i nariče za DŽ, ali pošto isuviše dobro znamo naše popove, to je u praksi al' totalno nemoguće, tako da ima BAN do daljnjeg. U svakom slučaju, ako baba ipak ostane pri svom stavu, pustiću ovu jareću bradicu da isere svoju priču do kraja, a onda mu komotno izotimati sve te evre i lagano ga dotući lopatom. E, tako, čisto da se zna, da upozorim na vreme, da ne bude da nisam rek'o, molim lepo! Hvala.

scallop

  • 5
  • 3
  • Posts: 28.511
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #157 on: 24-12-2012, 17:11:41 »
Sine, inače si vrh, ali ovo ti je šiljak na vrh. Bravo. :-|
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

angel011

  • PsychoKitty
  • 5
  • 3
  • Posts: 8.352
  • meow
    • Hronika mačjeg škrabala
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #158 on: 24-12-2012, 17:21:59 »
 :-|
We're all mad here.

Agota

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.804
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #159 on: 24-12-2012, 17:26:44 »
Ali ni tu nije kraj, baba je tad imala ipak jedva 60-ak godina, a danas ima 82, tako da ju je pored 300 bolesti pre nekoliko godina u'vatila i žešća paranoja od umiranja, i uz to strah od "onog sveta", tako da je čak i ona, tako jaka celoga života, potpala pog uticaj Gebelsovske propagande SPC, a koju gledamo bukvalno svaki dan po svim medijima, te je rešila da ipak dovedemo popa na sahranu.

  :-D :-D :-D :-D :-D
This is a gift, it comes with a price. Who is the lamb and who is the knife. Midas is king and he holds me so tight. And turns me to gold in the sunlight ...

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #160 on: 24-12-2012, 17:35:28 »
Сине, да ли је то она баба што се плашила смака света? Ако јесте, ето видиш, прегурала је и то.  :lol:
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #161 on: 24-12-2012, 18:27:36 »
Nije to ta baba, ova izbosne se plašila smaka, a ova poredbosne jok  :wink:

Mica Milovanovic

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 8.626
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #162 on: 24-12-2012, 23:32:29 »
Po majčinoj liniji moji preci su takođe bili jako miroljubivi ljudi, te takođe završiše u Zaovinama, odakle se kasnije spustiše u Bajinu Baštu...

Mica

M.M

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.868
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #163 on: 25-12-2012, 15:15:19 »
Sine, ovo je sjajno!  xjap
Nijedan poraz nije konačan.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #164 on: 31-12-2012, 13:15:47 »
 xjap


5. oktobar 2000. - adrenalinski izveštaj

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/12/5-oktobar-2000-adrenalinski-izvestaj.html

Ovo prvo sam pisao 5. oktobra naveče, dakle dajrektli from da keos, a drugi tekst je napisan šestog, tj. sredio sam ovaj prvi i dodao brdo detalja na koje sam zaboravio, tako da se već šestog našao na mejling listama diljem ex-YU. Naravno, i prvi i drugi sam pisao onako skroz adrenalinski, na keca, na dah, tako da je tekst možda na nekim mestima malo isuviše euforično-maničan, ali to možda i najbolje dočarava atmosferu tih dana. Inače, Ica koji se pominje u drugom tesktu je notorious Ivan Bogdanov, nekima poznatji i kao "Zver iz Đenove", ali ja meni bio i ostao najjači lik ikada, toliko puta mi je pomogao kada su me cimali nacisti, da sam mu dužan do kraja života, a dok su se na drugu stranu tzv. levičari pravili da me ne znaju, da ne bi i oni slučajno popili po koji šamar, jer to su tada bile strašne stvari, to boli jebotebog! Mislim, zakuni se. Uglavnom, nacisti su tih godina dobili tolko batina od Ice, da čoveku treba realno dići spomenik na Trgu, a ne da ga se ovako pljuje po medijima i svuda.

Primetićete takođe da se u uvodu prvog izveštaja ova sisaljka Aco P. Pop (ex-Hoću?Neću!, Kontrapunkt) ograđuje od mene, al' šta da se radi, takvo vreme beše, trebalo je dokazati svoju političku korektnost kolegama iz okolnih država pa po cenu i da prodaš jarana najrođenijeg. Uostalom zna Ratibor šta je posle bilo, prodade me sisa kraljevačka al' bukvalno ni za šta, gistro da se ogradi od huligana i desničara. Ma zakuni se! No na stranu to srpsko-seljačko sektašenje na ekstremnoj levici, čitajte izveštaje, jer mislim da sam čak i tad, pre 12 godina, umeo skroz solidno da opišem akcijanje. I ne bih zaista sad iznosio svoj stav o 5. oktobru, jer nama je bio trip samo da srušimo Slobu, a za tu neku bolju budućnost u vidu demokratskog društva nam realno pucao kurac, jer brate realno je bilo da će da se opare samo ovi što su bili po većim strankama a mi svi ostali da ga duvamo ko i uvek. Uostalom tako je i bilo, vrlo se brzo pokazalo ko je tu ko, ali ja se nisam razočarao nimalo, jer ništa lepo nisam ni očekivao. Meni je bilo samo bitno da ne gledam više Dačića i slične po TV-u. A i činjenica stoji, da je tad Sloba hteo da nas razbije mogao je i to vrlo lako, dakle samo da je izveo prave jedinice za razbijanje demonstracija a ne one klovnove i rezerviste kojima su dali pendreke i kacige čisto da liče na zajebanu muriju, mi bi bežali, ne bi se okretali. Znači smejurija, i to režirana jako, jako loše, jer je bilo tolko providno da nam je bilo žao da ih bijemo, tj. barem meni. Toliko, ajd' sad.

Anomander Rejk

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.017
  • Strah je ubica uma.
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #165 on: 31-12-2012, 14:18:27 »
Jbga, Dačić je sad više na ekranu nego u Slobino vreme, još je čovek premijer...
Tajno pišem zbirke po kućama...

Lord Kufer

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.102
    • Poems and Essays
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #166 on: 31-12-2012, 14:32:16 »
Jbga, Dačić je sad više na ekranu nego u Slobino vreme, još je čovek premijer...

Jedva čekam da vidim dal sme da se dokači sa Šiptarima. Baš da vidim i to čudo.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #167 on: 01-01-2013, 12:54:59 »
I tako, poč'o taj protest, i na početku delovo ko da će bude dojaja, ono, masa ljudi, a svi ludi i željni svega, al’ se ko i sve izjalovio, jer došle tu neke gistro studentske vođe, neki pizde materine vizionari i slični, no jedine face koje sam ja upamtio su bili Čeda Seks i Čeda Antiseks. Za Čedu Seksa se zaista ne sećam ni šta je studiro, al’ se jasno sećam njegovih populističkih izvala tipa POMOZ BOG, a studentarija odgovara zna se šta, ne smem ni da citiram kolko je gadno. Znači uglavnom je ložio raju na foru nacionalno-verskog proseravanja, mada se odma’ jasno videlo da se folira, te ga mnogi nisu voleli. Na drugu stranu, Čeda Antiseks je studirao istoriju, a svi znamo da su istoriju vazda upisivali ovi razni desničari, pa je tako bilo čak i dosta otvorenih fašista u to doba, i to onih najgrđih, što ih ja zovem metak-u-potiljak-ljotićevci. E, Čeda ti je nekako sve to jako lepo primio na se i poda se, i skrpio u jednu filozofiju, tako da su njegovi govori delovali bukvalno ko poziv u rat, onako dramatični sa sve svetosavsko-apokaliptičnim prizvukom. Danas kad vidim tog dečka na TV-u ja ne mogu da poverujem da je to isti onaj lik, jer danas je mnogo pitomiji, a izlaganja su mu čak jako zanimljiva, i baš volim da ga gledam, a samo se na tren trena može naslutiti da ponekad malo više povuče udesno, tako da smo njega kontali ko pravu, ozbiljnu budalu sa misijom, dok ovog seksi Čedu više ko foliranta i pozera, što se kasnije i potvrdilo, jer svi vrlo dobro znamo gde su ti jarani danas, i jedan i drugi, o da, o da...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #168 on: 15-01-2013, 22:10:03 »
17.01. ABRAXAS 365 promocija u Sremskoj Mitrovici



17. januara, u kafe-knjižari Bookbar, u Sremskoj Mitrovici (Zanatlijska 3), održaće se promocija knjige "Abraksasov vodič niz dokumentarni film", istaknutog člana SANU, pisca ozloglašenog memoranduma, Bojana Pandže. Pored promocije biće održano i kratko ali vrlo zanimljivo predavanje na temu "SOCIOPATA: JA, BOJAN PANDŽA". Prostor nije preterano veliki stoga po'itajte da zauzmete najbolja mesta jer kontraverzna organizacija ABRAXAS 365 će u četvrtak biti u Mitrovici a već u petak s one strane duge, te ćete je teško još jedared zabosti, al' baš, baš heavy teško. RISE!

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #169 on: 25-01-2013, 19:03:40 »


MOLIM VAS DA OVAJ TEKST NIKAKO NE NAPUSTI SAGITU JER JE VERZIJA NECENZURISANA, TAKO DA IMA NEKIH PODATAKA KOJI BI MOGLI DA BUDU LOŠE PROTUMAČENI, A VEZANI ZA H. KRSNA POKRET, OK?

NARAVNO, CENZURISANA VERZIJA ĆE SE POJAVITI OVIH DANA NA BLOGU, I DAKLE SVE NAPISANO JE ČISTA PURE FIKCIJA (FREE STYLE FB LOŽENJE JEDNOG LIKA KOJI JE IZ TE PRIČE, AL' JE OK OVAKO, SAMO MLAD JBGA, I PRISTAO JE DA SE OVO OBJAVI) OSIM MOŽDA PAR REČENICA O GAY AKCIJAMA U BGD HRAMU 90-ih. DAKLE IMAJMO RAZUMEVANJA, BUDIMO NELJUDI IAKO LIČIMO NA LJUDE. (KO DRUKA KEVA MU KUKA!) HVALA.


T - T. DAS (nije inicrano ime nego običan nik)
S - SIN (ime inficirano HIV-om)



T: Smem da pitam zašto si bio u zatvoru?
 
S: silovo sam neku maloletnicu
 
T: Nemoj me ložiti
 
S: pa zar ti nisu pričali zašto sam izbačen iz Templa?
 
T: Ja se nisam ni raspitivao o tebi, samo sam pozdravio S.
Nisi valjda -.-*
 
S: brate kako ti nije rekla, pa i nju sam napastvovao jbte
 
T: Samo je odmahnula rukom :S
Sada sam se zainteresovao sa kime se ja zaista dopisujem.
 
S: Pa odmahnula je rukom jer se i nisam baš najbolje pokazo, to je htela da kaže
 
T: Ne nego me je pitala odakle sam te našao
 
S: pa to, odma je istripovala da si prso
 
T: I posle toga je odmahnula tipa pusti temu imam nešto bitnije sada
 
S: pa to, nece o tom uzasnom iskustvu
 
T: Rekao sam ti da je bila svejedno nešto bezveze raspoložena taj dan
'Ajd sada na tenane koga si ti silovao, kako i zašto? Neću se istripovati i blokirati te ili slično, ali pretpostavljam da sebi mogu dozvoliti to pitanje
 
S: pa brate seksualni sam manijak to si valjda izvalio

T: (iako imam svoje mišljenje i silovateljima i pedofilima)
Ne nisam, čime, golim slikama?
Ženska golotinja me ne uzbuđuje, vidi se na svakom koraku i u potpunosti je banalizovana u ovome društvu
 
S: pa vido si kod mene na zidu samo golotinja i to najperverznija?
 
T: I?
 
S: ček da ti kažem prvo to za hram, se sećaš da sam ti pričo za gej ekipu koja se karala po onim kupaonama?
 
T: Da valjda :S

S: a šta misliš šta smo mi strejt onda radili u matadji ašramu?
 
T: Ok to je meni jasno
Ali silovanje?
 
S: stani

T: Sedim.
 
S: ustani
 
T: ?
 
S: zezam se, sedi
 
T: Pričaj
 
S: gle, u matadji ašramu su realno bile orgije, a posebno ove starije matađis, i sam znaš koja je najviše volela nas klince
 
T: dalje?
Seks iz potrebe i silovanje se razlikuju pobogu. Ne okolišaj, Pljuni
 
S: znači nećeš deo o orgijama sa MILF matadjis?
 
T: Meni nije cilj da blatim ovde ikoga.
Već da saznam nešto više o sagovorniku
Mada možeš i milf matađisima
 
S: uglavnom, pošto sam bio poznat ko seksualni manijak
ne baš sad tolko poznat jer sam delovo ko fin dečko, sladak, mršav, visok
i jbga
ja bio kod te klinke gajbi, njena keva bila tu
ja se napalio najstrašnije, zguto neki efedrin
 
T: Koliko mlađa od tebe?
 
S: pa ja sam tad imo 24 ona 16
 
T: Sine mitre
 
S: i ja krenem na kevu dok je klinka bila u prodavnici
pošto više gotivim starije, logično
a keva bila ko bog
ono, mlada rodila, možda imala 36 godina
ja joj pokidam onu kecelju jer je kuvala, a kurva namerno obukla minić da me izazove
i krenem da je skidam otpozadi, prvo se primila
al' kao mojne sad će dođe Brankica
 
T: Izvini, ali trebaju mi činjenice, a ne erotske priča.
 
S: ja reko ma šta mojne kurvo sad ces da vidis
ok ok sorry
bramaćari moj
 
T: Nisam bramaćari ali se od takve 'literature' grozim
 
S: i tu je zabodem u glavu, ona se onesvesti al' eto kurca, na vratima klinka
ja kevu brze bolje sakrijem u malu sobu
odvučem je, i ova kao gde je keva, ja reko ma otišla do komšinice
i kako sam bio napaljen krenem na klinku na keca a klinka dojaja riba na kev
 
T: Da li si sada svesniji toga da možeš da kontrolišeš to u sebi. Ja nisam osoba da ti pridikuje, pogotovo ne o tome
 
S: polako stićićemo i do toga
 
T: :)
 
S: i brate tu je lagano silujem jedno 3 sata jer nisam mogao da svršim od efedrina
 
T: (kako su te dve duše danas, nadam se da im ništa ne fali)
(ti si je silovao ili ste se jebali ko ljudi pobogu?!)
 
S: Ma ništa im ne fali, klinka je završila u Lazi, a keva se dobro drži, ipak je starija bila
 
T: Mada ne možeš očekivati od ex sexual offendera da bude objektivan po tome pitanju
 
S: ma silovo brate, klinka bila nevina, bilo krvi do balčaka
 
T: Jadna duša
 
S: ma ćuti, sve su to kurve
i taman ja da svršim posle tih tri sata, ono, ne možeš više, jebo sam je u sve šupljine, smučilo mi se
kad neko kuca na vrata
njene sobe
i znači ja se brate iseko
prvi put u zivotu da mi se bukvalno smrzla jaja
 
T: Mada ti sada džabe govorim da si kreten i sve ostalo kada to znaš. Nije naše da sudimo o tome ko je kakav, nije na meni. Ali moraš shvatiti da ono što si uradio neće dobiti odobravanje sa moje strane - iako ti to ništa ne znači.
 
S: i samo ko u filmu upadaju likovi sa kamerama...
specijalci
ja reko sa ce me zgaze na licu mesta
 
T: Da li si bio silovan u zatvoru i koliko puta?
 
S: Brate jebali su mi kevu u zatvoru za to delo, jeo sam govna, pišali mi u usta, jer to je tamo najgori prekršaj....tukli me svaki dan, spavo sam u klonjari sa govnima,
ali me nisu silovali jer je bio fazon to djubre treba ubiti, necemo da prljamo kurčeve
no na stranu to, cek kraj price
 
T: Ne želim da zvučim ortodoksno i kao fundamentalista, ali karmu ćeš tek dobiti, kao i svi mi za sve urađeno ili ne urađeno u životu.
Kako je ta devojka sada? Osećaš li grižu savesti?
 
S: Znam brate, završavam u sledećem životu na paklenim planetama sigurica, ali čeeekaj jbteeee
 
T: Ne na paklenim planetama, precenjenu su one
Ali hajde, neću te prekidati više
 
S: ne osećam nikakvu grizu savesti, pa brate ja sam sociopata, pričao sam ti, i na prozaku ti nemaš taj osecaj
Dakle, al' iza tih specijalaca ulazi neki lik odeven u neko ko šareno odelo, ja gledam šta je ovo jbte, i odjedared svi kreću da viču:

T. DAS KAKO SI TOLKO NAIVAN JBTEBOGDATEJEBO KAD TE ABRAXAS OVAKO SJEBO !!!!!

xwink2

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #170 on: 28-01-2013, 21:53:04 »
kad na jedvite jade namolimo DJ-a da nam pusti Crippled Youth pesmicu od 30-ak sekundi, tu nije bilo veće ekstaze, jer ceo KST gleda belo i nije im uopšte jasno o čemu se radi, a nas 5 divljamo, i automatski smo bar tih 30-ak sekundi bili u centru pažnje, što je logično imalo svoj jako poseban rad za nas, tada klince, tinejdžere.

Ко хоће да проба - КЛИК

Или пребаците у JDownloader. Реч је о комплетној дискографији бенда Bold који је први сингл издао под именом Crippled Youth:

http://en.wikipedia.org/wiki/The_Search:_1985-1989
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #171 on: 29-01-2013, 11:09:27 »
I biciklisti su ljudi (Bikers Are People Too) (2010)

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/01/i-biciklisti-su-ljudi-bikers-are-people.html

"Dalibor Anđić was born in 1972. He grew up as a chld without parents. He is in Macedonia at the moment looking for sister he has not seen for 19 years. As a present he brings her bicycle made out of scrap."

Dalibora sam upoznao juče, i to "sasvim slučajno", u Indijskom Centru JayRam, i već u startu mi se iz nepoznatog razloga nakačio (lud se ludom raduje) sa nekom pričom kako je on beskućnik, kako nema ni prozore u tom podrumu gde spava a brate zaled'la brava, zatim kako ga je država sjebala još u startu, kada je kao dete bez oca i majke, dakle siroče, bio prinuđen da umesto u regularnu školu, ide u školu za mentalno retardirane. Ja reko OK, dečka život očigledno nije mazio, nema gore stvari nego ostati ko klinac bez majke, plus još kasnije postati i beskućnik. E sad, sve bi to bilo lepo da on od tad kad se predstavio znači nije stao dok ga nisam bukvalno oterao jer sam potpuno popizdeo. Dakle, čovek nije stao sa svojom tužnom pričom za koju donekle imam razmevanja, ali kad neko ponovi iste stvari i po više puta ne možeš a da se ne zamisliš ko tu koga jebe, da li uvek treba biti empatičan prema takvim osobama i ispoštovati ih do kraja po cenu bilo čega ili ih odjebati, iz fazona, brate dobro je, rek'o si šta si hteo, nisam došao u ovo zdanje da slušam tvoju teoriju o zaveri države protiv beskućnika no da popričam s čovekom s kojim sam naumio.

I taman mu ja kažem da mu je priča surova al' da ne potencira previše taj politički deo jer je nerealan, i on kao skonta, al' opet krene dalje al' ovaj put iznova, ispočetka. I tu skontam da nešto definitivno nije u redu i da nešto fali na toj slici. Ovaj jaran što je pokušavao da razgovara sa mnom sve vreme, samo me gledao u fazonu, pusti ga, on je takav, jebiga, šta da se radi. I ja ga tu konrektno pitam, si ti druže siguran da su oni tebe poslali u tu školu samo zato što si bio siroče, znači nije bilo nikakvih psihologa, psihijatara da utvrde činjenično stanje, mislim, malo mi je čudna postala priča kad sam skonto da će on tako nas sad do u nedogled da kara u mozak. I ovaj kao ma jok, ne, ne, JA SAM REALAN, i nastavlja sa svojim iznova. E sad, na nekim temama se moglo komunicirati s njim al' i to slabo jer on te nešto pita, ti mu odgovoriš, al' ko da nisi, glumi da te registruje al' i dalje gura ko sivonja isključivo svoje. Čak se do imecilnosti divio Palmi kako je eto on uspeo tako na lokalnom nivou da napravi pravi mali raj na zemlji od Jagodine, i ja tu već počinjem da pizdim jer prošlo već pola sata kako čovek usta ne zatvara, a još gore ništa sa strane ne prihvata ako se ne slaže sa njegovom teorijom. I tu konačno skontam da se radi o nekom malo težem poremećaju, i da ga nisu džaba slali tek tako u specijalnu školu. I tu mu kažem, brate tvoj pristup je skroz, ali skroz nerealan, ti živiš u svom svetu izazvanom nekim očiglednim poremećajem koji bi ja nazvao čak i jednom debinom dijagnozom koju sam čuo dan pre toga, koja se zove polu-autitizam, gde navodno čovek jeste autističan ali opet dovoljno sposoban da neizvaljeno fukncioniše "najnormalnije" u spoljašnjem svetu, dakle k'o NEŠTO IZMEĐU, što je naravno skroz nerealno i nepostojeće u praksi, ali neki balvan se eto, i toga dosetio, pa mi to nekako najbolje pristajalo u tom trenutku, ne bi li ga zaustavio u njegovom krstaškom pohodu.

Ništa nije vredelo, samo je rekao ALI JA PRIČAM REALNO, NE PRIČAM O NEBESKOJ SRBIJI i nastavio. E, tu se već oklizn'o bio, jer je pomeno da voli često da ode i u pravoslavnu crkvu, ja rek'o koju bre crkvu? On kao, pa pravoslavnu, u ove naše po gradu. Zgrožen, smesta ustajem i iz fazona kao ja zaista ne mogu da sedim sa čovekom koji pohodi objekte SPC i još se time i hvali pritom ko da je to nešto ultra-dojaja a ne najveći blam srpske zatucanost, najveća sramota za jednog Srbina. I kažem mu aj' sad beži da ne bi došlo do icidenta, ipak nije ni mesto ni prilika. I on gleda, nije baš siguran dal' se zezam ili ja to ozbiljno, i kreće se smeje nervozno, ja mu rek'o poštujem te brate, ispoštuj i ti mene pa mojne više u mom prusutvu o SPC i sličnim kriminalnim organizacijama, jer sam jako religijski osetljiv i netolerantan. I kontam sad će konačno da ode, al' eto kurca, kako sam ja seo tako je i on seo i naravno nastavio sve po starom, ali sad sa mnogo većim žarom, i pitam ovog mog jarana, iz zajebancije, jer su vam svi ovde ovakvi, i ovaj mi kaže ma ima raznih frikova, ali sa ovim sam samo jednom popričao na drugarskom nivou i od tad me ne pušta, ko pit bul se zakačio. Samo ortak valjda vremenom naučio da ga baci na ignore, tako da kad priča sa nekim a ovaj ga i po 10 puta u 5 minuta cima uporno po imenu da nešto "dojaja važno" pita, ortak ga kulira, pusti ga čak i da priča al' on nastavi sa svojim poslom, dakle totalni ignore, ko da nije tu, jer jedino se tako može i biti u njegovom društvu. Ja rek'o auuu jebote, ja još ne znam za tu foru, i ne mogu se pravim da sam OK, reko daj ja sve da mu kažem lepo iskreno pa valjda će skonta. I kažem mu alooo, rođače, svaka tebi čast što ti kidaš život za gušu, što se ne daš da se nikada ne predaš, ali ja ovde nisam došao da sat i po vremena slušam isljučivo tebe sa tim patetikama, nego da se vidim sa jaranom, da sa njim razgovaram. I ovaj kao, da, da, ali ja pričam SKROZ REALNO, i tu sam valjda at last čak i ja shvatio da sa ovakvim pojavama al' nema šale, da on tebe gistro zaista sasluša kad mu nešto kažeš ali da to ne jebe ni 2,8 posto. Iz fazona, da, da, lepo je to što ti pričaš ali ček da ti ja završim prvo ovu moju borbu protiv države i njene zavere proti beskućnika.

I taman je nešto pričao, jako bitno naravno, i ja kažem ovom mom drugaru, i to naglas da i ovaj čuje, jebotebog pa ovaj uopšte ne shvata šta mu mi govorimo, dakle ne zarezuje nas, ko da smo mu mi tu neki random botovi koji služe isključivo da ga saslušaju, pa kolko traje da traje. I uveren sam, da ga tu nisam prekinuo, smarao bi sve do kraja, i do smrti ako treba, bez ikakvih problema, najopuštenije. I kažem mu, aj' sad brate leba ti stvarno idi, došao sam da pričam sa ovim čovekom, a ti već skoro čuku držiš monolog, nije fer ako ne prema meni a onda prema tom dečku koga navodno ceniš i znate se od ranije. I on tu falakurcu konačno ode, ja rek'o aupičkumaterinu, zaista je vazda bilo takvih faca po ovakvim mestima al' ovaj je zaista neuništiv, znači definitivni pobednik nesalomivosti. I tek tad saznam da o liku postoji čak i neki dokumenatarac, pod nazivom I BICIKLISTI SU LJUDI, te vam ga evo na. Dobar je dok. jedino što nema ovaj drugi deo priče o kome sam pisao, no i ovo je zanimljivo, najverovatnije zato što je kratko i što ne mora uživo da ga slušaš. Dakle samo iskreno sa ovakvim osobama i sve OK, a ne iz kurtoazije da slušaš tako nekog nadahnutog, jer mnogi to trpe, valjda im neprijatno da kažu u lice. Iz fazona, kao jadan dečko, pa još bolestan pritom, treba imati strpljenja za takve, i mislim OK, ali ko da smo mi svi ostali pa zdravi u pičkumaterinu, zar ne?

M.M

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.868
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #172 on: 29-01-2013, 11:38:47 »
Sine, ič nisi tolerantan.
Nijedan poraz nije konačan.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #173 on: 12-05-2013, 15:51:50 »
Kroz rajeve pakla urgentnog centra

Šta da vam pričam. Bruka i sramota. Naime, zbog mog učestalog eksperimentisanja sa raznoraznim medikamentima prestali da mi rade bubrezi, sreća pa je bilo akutno te sam završio u urgentnom centru na prvom spratu, ležo 10 dana, al' kao povratila mi se funkcija bubrega 100% i nikom ništa, jedino mora da pripazim na tako te kafetine i sranja koja su baš toksična. Uglavnom, moja poruka posle bravka tamo je jednostavna, i glasi NEMOJ NIKAD DA SE RAZBOLITE JER NEĆE VAS SJEBATI BOLEST NO USLOVI KOJI VLADAJU PO BOLNICAMA. Dakle, ono je ne daj bože. Turili me u neku urgentno-urgentnu sobu odma' preko puta tog pulta gde su sestre i priključili me na infuziju, a u sobi haos, em sto je nikad manja, em što je preko puta mene ležo čovek od 70 godina na samrti bukvalno a pritom još paraplegičar, Jovica se zove, a pored njega Sloba, godište moje keve, ugrađuju mu fistulu da bi mogao da ide na dijalizu. Dakle, usro sam se živ, jer ja jesam čuo za tu dijalizu al' nisam pojma imao šta je to zapravo, i kad su ova dvojica počeli da mi pričaju kakve su to muke Isusove ja se prepolovio jer sam mislio da će to i meni da rade. Znači te neki kateteri, pa onda te fistule gde ti spajaju krvni sud sa nekom aortom il' tako nečim, jbmliga, i onda bukvalno ti naprave ko utikač od krvnih sudova, da kad ideš na te dijalize 3 puta nedeljno da te samo priključe i 4 sata ti prečišćavaju krv jer bubreg logično ne radi, i što reče ovaj Sloba iz moje sobe, kaže blago Tomi Zdravković, njemu rikno bubreg, on pao u komu i komotno umro, nije ni bio svestan da je bacio kašiku. Znači muka živa, nije mi bilo dobro uopšte. Druga stvar koja me šokirala je to što je ovaj Sloba imo ugrađen neki kateter u stomak, pa mu nije uspela operacija tako da se svake noći useravao a još pritom je non stop imao proliv pa mu ni one pelene nisu pomagale, te je to bio haos, tako da sam morao da svedočim kako ga sestre i braća svako jutro presvlače onako usranog, ja reko đe ba nestalo ljudsko dostojanstvo, ali očigledno je bilo da kad tako zaglaviš sve to više nema nikakvo značenje, samo radiš šta ti kažu, nemaš izbora. Doduše ja sam sklanjao pogled da ne moram svaki put da gledam njegovo usrano međunožje. Mada ni ja nisam bolje prošao, dobijao sam po 8 infuzija dnevno jer su istripovali da odbijam hranu, i to je taj rad, od jutra pa do ponoći vezan za krevet. A i brate, kako ne bi odbijao onu njihovu hranu, to bre neslano, ne mož se jede, ko pomije, al' su mi zato moji donosili od kuće sendviče, al' ove doktore to nije zanimalo. I sad pošto sam logično moro i da pišam umesto da me skinu sa infuzije doneli mi nekakve boce te sam morao da pišam i to u sobi, ej bre. Mislim ja se okrenem od ovih ljudi, ali kad dođu posete, ovom žena, ovom sestra, a meni prigusti e to je bio realni užas, tako da sam se izvinjavo ljudima al’ šta ću, mora da se ispraznim, tako da je bilo jako neprijatno, ali s obzirom da je naše zdravstvo na nivou štapa i kanapa nisam mogo puno da se bunim. Jebiga, prihvatiš stanje takvo kakvo je i guraš, na kraju se i navikneš, jer to država plaća i to ti je što ti je, uostalom svi znamo kolko su privatne klinike skupe, tako da više ne mogu ni da se kurčim kako sam tamo neki anarhista kad me država zbrinula i navodno izlečila jer kad sam primljen imao sam kreatinin 150 npr. a treba da bude preko 1000. Dalje, od tog svakodnevnog smrada govana koji se protezao tim sobičkom nije moglo se diše, a još kad se i ovaj nesrećni paraplegičar usere to bude stereo rad, pa sam u nedostatku kiseonika svašta halucinirao. Druga stvar, poslali mi nekog psihijatra, pošto sam bio na prozaku da me gistro proceni, i budala popriča sa mnom 2 minuta i utvrdi kako mora da prestanem da pijem prozak da bi navodno bubrezi bili skroz čisti od tih hemikalija, i ja kreten pristanem. Ajoj kako sam se tu zajebo, jer prozak ne sme naglo da se ukida, no o tom potom, duga je priča. Pošto su ova dva moja sapatnika spremali za te operacije imali su pored uveta vezano nešto što je meni ličilo na ono što imaju Snorkijevci, ono kao za ronjenje, te sam u magnovenju tog smrada tripovo da smo u selu Štrumpfova, al bukvalno, jer ovaj Jovica je imao neke svoje crvene jastuke, i ćebe mi bilo crveno te sam za njega mislio da je Veliki Štrumpf, a Sloba je imo naočare i bio pljunuti Kefalo, i te halicunacije su bile onako više kroz neki polusan, jer nam je nedostajalo kiseonika, a kad nema kiseonika mozak svašta tripuje. Tek kad sam malo ustao iz kreveta, kad sam uhdahnuo komad vazduha, bilo mi bolje, i čudom se čudio kako se odjedared sve promenilo. I tako, došla ta doktorka što beše zadužena za moj slučaj, i kao izvuko si se, bubrezi ti sad rade 20 posto, al’ kao ne možeš kući mora da isprobamo da vidimo dal' će skroz da se povrate, i kao da piješ što više vode da bubreg što više radi, i onda provere po onim bocama dal' sam dovoljno pišao, da vide dal’ sam izbacio svu vodu koju sam uneo, da se ne zadržava o organizmu. A meni iskreno bilo muka od one vode jer sam preko tih silnih infuzija dobijao sve što mi treba tako da mi se nikako nije dalo da pijem bilo šta. Tek tad sam skontao kako ovi štrajkači glađu kad ih prikače na infuziju mogu da izdrže baš dugo, jer tu ima bukvalno sve što ti treba za održavanje životnih funkcija. Uglavnom, svako jutro kad je bila vizita su me prozivali što ne pijem dovoljno vode, a tek kasnije se neka OK starija sestra setila da mi kaže da mogu i voćne sokove da pijem pa sam se tu popravio. Dalje, za tih 10 dana su mi izboli ruke najstrašnije, malo za infuziju, malo za vađenje krvi i tako, tako da mi je ruka bila nedajboze, sva u ranama, a još plus pola tih sestara znači pojma nema da bode, uglavnom ove mlađe jer za to radno mesto ti treba debela veza, a došle bez ikakvog iskustva, sve bre neka deca, tako da se nebrojeno puta dešavalo da su mi probijale venu, pa je to šikljalo na sve strane, a one onako u panici jurile starije sestre po drugim odeljenjima da ih spašavaju bruke. Jebiga, šteta što nisam uslikao tu levu ruku da vidite na šta je to ličilo, ma ko iz rata da sam doš'o, dalekobilo. I naravno, nisu mi dale da sam menjam infuzije kad se potroše, ko da je to neka teška nauka, nego sam svaki put onako vezan ko besan pas mora da urlam SESTROOO, SESTRO-O-O, a one sede u tamo nekoj njihovoj sobi i igraju igrice na kompu najopuštenije. Mada da ne grešim dušu ove starije sestre su bile skroz OK, ono, imaju iskustva jebiga, i lepo ti se osmehnu, a verujte da mi je osmeh tamo mnogo više značio od bilo čega jer je smrt vrebala bukvalno na svakom ugla, ili sam barem ja to tako istripovo zbog ljudi koje sam viđao da šetaju tu po spratu a i ovi moji jarani iz sobe, sve bre matori ljudi, ja bukvalno najmlađi, tako da sam se poistovećivao sa ovom dvojicom i tripovo da će i mene da ture na tu dijalizu. Ako sam za 10 dana spavao 2 noći, evo ovde me secite, dakle non stop budan, realna insomnija, a noć u urgentnom mož’ da zamislite kakva je. Još se potrefilo da je dan posle mene onaj nesrećnik pobio onolke ljude u Velikoj Ivanči pa je i on ležao u urgentnom, pa još posle onaj bombaški napad u Bostonu, i užas, ja poč’o paranoišem da to ima veze sa mnom, da će me optuže da sam podstrekivao ovog ubicu, i još da stvar bude gora nama su vrata sobe stalno bila otvorena, tako da sam jasno mogao da čujem sve što se dešavalo u hodniku, pa sam tako izvalio i zvuk nekih motorola, i policiju koja se tu muva, ma bre svi moji strahovi i paranoje izašli na videlo, a najviše zbog tog sranja sa prozakom. O WC-ima nema šta da vam pričam, ej bre na ceo sprat samo jedan WC, pa gde to ima, a kao klinički centar Srbije, ugledna ustanova, ma nedobog nikom. Posle krenuli da mi dolaze neki drugari u posetu, ja sve gledam, jebote došli ljudi da se oproste od mene jer neke nisam video brdo, i naravno noćni napadi panike zbog frke sa prozakom, al' baš znači ono, horor, vreme se skroz zakrivilo, krenulo da ide unazad, ma neka neopisiva ludila, voleo bih da mogu to da objasnim rečima al' nema šanse jer to je sve apsurd do apsurda, a sve vezano za Ajnštajnovu teoriju relativiteta, moju staru boljku. I tako sav u panici, puls preko 100 vazda, ko zna kolko, izlazim u hodnik, a hodnik skroz prazan, dakle mogo sam komotno da odšetam iz bolnice niko ne bi izvalio. Dežurne sestre naravno spavaju u svojoj sobi I zabole ih, ali na kraju kad mi bilo baš gadno, kad nisam mogo da izdržim taj neizreciv strah morao sam da ih budim te su negodovale, al’ ono, daju mi bromazepam od 3 mg I kao aj’ sad spavaj, a ja pre bolnice uzimao i po 60 mg u komadu. Smešno, tako da mi ništa nisu pomogle, jedino što mi je bilo lakše da ima bar neko budan na jebenom spratu. Ej bre, nije to bilo koja bolnica tamo, nego bre urgentni centar, al džaba.

I tako, kako su dani odmicali meni psihički bilo sve gore i gore jebiga. Inače ta urgentna nefrologija, pošto ja nikad pre nisam čuo za taj izraz, to mi zvučala ko neka nekrologija, dakle sve horor do horora. I dođe taj načelnik i kaže mi kao pustio bi te ja već u četvrtak, a primili me u ponedeljak, ali bi onda morao na svakih tri sata da piješ po šolju vode 2 dana, dakle i noću. I meni se naravno sloši krenem da padam u nesvest i krene najluđi trip ever. Istripovo sam da napuštam telo, da sam ovaj put stvarno gotov, I lepo vidim neke konce koji sijaju, na koje smo svi u sobi povezani, gistro to je veza sa nekim drugim svetom, i kako sam ja kreno da umirem tako se sjatila cela kamarila sestara, jer je i ovim mojim saborcima u sobi automatski bilo loše, i kao pošto smo mi venama povezani za taj glavni tok počele vene da izlaze, da paraju one pokrivače, ma ko žilet, I ja tačno osetim kako me nešto vuče, I ja krenem za tim venama a ovaj paraplegičar Jovica me još pita, šta je bilo, znači ideš Bojane, ko da me moli da povedem i njega u smrt. A ja ne mogu reč da progovorim, jer sam valjda osto bez kiseonika, pojma nemam, samo posmatram šta se dešava onako prestravljen, i što je najgore kako sam usto, oni krenu da mi presvlače krevet, a ja umislim da sam rikno i da spremaju krevet za novog pacijenta, da bezveze ne zvrji prazan. I stojim tako, tripujem da sam duh, i na kraju mi ona moja doktorka kaže aj sad vrati se u krevet. Ja onako zbunjen joj odgovorim, a kako kad sam mrtav? Mislim, kako mogu da hodam ako sam umro jebiga, zar ne? Ništa ja se vratim u krevet al’ mi ništa ne beše jasno. Vidim kroz vrata stoji neki čovek obučen skroz u crno sa nekom crnom kožnom tašnom, istripujem evo ga mrtvozornik il’ kako se to već zove, došo da potvrdi smrt pa da me spuste u podrum na patologiju. Još neka sestra mlada plačući prolazi kroz hodnik, I kaže, ja na ovo nikad neću moći da se naviknem, a ove druge je teše, iz fazona umro pacijent jebiga, nije joj svejedno. A ja u sobi počenjem da skontavam nove moment, kao, eto kako je smrt ipak “zarazna bolest” jer ja sam povuko ovu dvojicu sa mnom, jedva ih spasili, a pre par dana bilo i ovo u Velikoj Ivanči, i kao to je to, smrt kad krene da hara to samo nosi svakog ko je u blizini. Sve sam ja to do detalja povezo, i zaista neverovatno nešto šta mozak mož’ da ti priredi. I ništa, ležim ja u krevetu i sad gledam kako da napustim telo jebiga, ne ide mi se u mrtvačnicu al’ nikako. I dođe sestra I priključi me na infuziju pomešanu sa nekim lekom tako da bila žućkasto tamna, i kao kad ovo isteče do kraja onda sam konačno umro i to je to. Ko izvršenje smrtne kazne injekcijom. I ja se setim kako se duša obično skuplja u nosu, I tuda negde treba da ode jbmliga. Naravno, prvo sam istripovo da sam ja Đavo lično jer sam povuko tolke ljude u smrt, pa onda da sam Bog I tako redom, jer toj infuziji treba jedno sat i po da isteče, uglavnom umislio sam da sam neka zajebana faca, ko onaj kosač, dakle smrt glavom i bradom. A i brate zajebavao sam se u životu sa razno raznim užasima i to sam baš preterivao sa serijskim ubicama I tako tim akcijama, uostalom pogledajte ovaj blog na šta liči, i jednostavno to se odrazilo na moju dušu, plus sam još proširivao svest raznim halucinogenima i jebiga, što sam tražio to sam i dobio, znači ZLO I samo ZLO. I tako, ležim ja I gledam u onu infuziju, sve je manje I manje tečnosti, tripujem kad se potroši da ću početi da se gušim ili šta već ide dalje kad je u pitanju smrna kazna tog tipa, jebiga otkud znam, nisam imao tu čast da umrem ranije ili se bar ne sećam, ovo mi bio prvi put. Dakle, iscurela infuzija, I kreće nova frka pošto sam zarazio ceo sprat i dosta ih je riknulo, tako da su duše pravoslavaca stale u jedan red, katolika u drugi, muslimana u treći, i sad neko tamo proziva a ja gledam, alo bre a šta je sa nama ateistima i ostalima. Znači jako konfuzna situacija, ko pravi near death experience. Zanimljivo je bilo da u tim hodnicima nisu bili samo pacijenti koji su tad umrli nego još neke jako sumnjive duše koje su se tu muvale tako mi ništa nije bilo jasno. Pošto od straha nisam imao za šta da se uhvatim, setio sam se da na ruci imam urezanu indijsku svastiku, te sam da bi se smirio sve vreme gledao u nju a ona je počela da svetli nekim čudnim iskričavim sjajem. Na kraju svi ti ljudi koji su čekali u tom hodniku su i ostali tu, tako da sam zaključio da nema ničega posle smrti, da smo ostavljeni da tako bauljamo po tim hodnicima do kraja vremena sa nekim lažnim obećanjima o raju i paklu koja plasiraju crkve. Tek sutradan kad mi je keva donela uputstvo prozaka bilo mi je jasnije šta se desilo, jer tamo lepo piše da ako se naglo prekine uzimanje leka da dolazi do snažnih živih snova što se otprilike odnosi na ovo moje near death iskustvo. Al’ džaba, jer treba objasniti to ovim nadrilekarima, jebiga njima ovaj 2-minuta-psihijatar rek’o da se prozak akumulira i kraj priče, a što uopšte nije istina, pa ne bi ga ja pio svaki bogovetni dan da mož’ da se akumulira, a i meni je moj lični psihijatar lepo objasnio kako to sve deluje, dakle veze s vezom nema ova priča. I jeste, mož’ ti par dana da ne uzimaš prozak, ali već preko 5 dana to je realni horror. Ali ni to im nije bilo dovoljno. Pošto su tamo u mojim otpusnim listama iz raznih bolnica videli da sam zlorabio droge a izvalili da mi bubreg proradio i da je sve OK, brže bolje se načelnk setio da me pošalje u Drajzerovu, gistro na pregled a zapravo hteo me se otarasi a da me ne pusti kući jer kao navodno sam kritičan. I što je još gore ja utripovo da me vode u Lazu zbog tih mojih napada panike, i naravno prestravio se još više, baš mi nije bilo dobro. Odvezli me u Drajzerovu, ja seo pred onaj tim lekara ko na optuženičkoj klupi, I krenuli me ispituju kolko dugo uzimam heroin I slično, ja reko ne uzimam heroin, ja imam problem sa prozakom, heroin sam možda uzo 50-ak puta u životu, I oni gledaju nije im jasno, I kao aj da ti daš mokraću pa da vidimo. Dam mokraću, piše pozitivan na kanabis, I oni kao pa ti nisi naš pacijent koja budala te ovde poslala I slično, i tako se ja sav srećan vrnem u urgentni jer sam znao da sad mora da me puste kući, funkcija bubrega se vratila na 100% i nema šta tu dalje da se foliramo, samo im zauzimam krevet. Naravno, još jednu noć sam morao da “prespavam” na nefrologiji, opet sam imao te strahove, na kraju me jedna onako korpuletnija sestra pitala kao čega se plašiš. Ja reko svega se plašim, igala, bolnice, ludila, smrti, al’ najviše vas, pa me kao tešila, neke fore kao, nema čega da se plašiš ti si već veliki dečko, haha, ko da sam joj reko da se plašim kera, strašno znači. I ta njihova površnost, to jedno savršeno bolenje kurca za sve, to me vaistinu oduševilo, al’ baš ono oduševilo onako ljucki, humano, čast izuzecima.

I tako dođe nekako i taj dan da se ide kući, al’ ja to nisam znao. Krenula vizita, I ovi uvek kad je vizita presvlače nam krevete al’ sam se ja tako uplašio te vizite i svega, radila me paranoja 300 na sat kao i napetost, da kad su me smestili u krevet nije mi bilo jasno šta se dešava. I tako krenuli od jednog do drugog, a sve što je načelnik pričao, pola je bilo cenzurisano i to ono, ide priča i kad treba da kaže nešto bitno samo muk, znači MUTE, a vidim da mu se otvaraju usta, a takvu halucinaciju zaista nisam imao priliku da iskusim, blago je reći da sam bio šokiran, a onda od te paranoje sam počeo da tripujem da se nalazim u nekoj maloj drvenoj kutiji sa točkićima, i da zapravo nisam tu bio zbog bubrega, nego da kad sam se vraćao iz Banjaluke par nedelja ranije sa sestrom njenim dečkom i jaranicom, da smo se nešto posvađali i da smo se slupali najstrašnije, I da su svi poginuli jedino ja ost’o živ al kao saznalo se da sam ja odgovoran za tu nesreću. I sad kao ostao sam bez donjeg dela tela, ali moj mozak to nedeljama nije mogao da prihvati, kao postoji taj neki odbrambeni mehanizam koji te štiti da ne poludiš, i sve poriče, i zato sam ja bio tu da bi me opravili što se opraviti može, i sad sam u toj kutiji, džaba što sam ja sve vreme opipavao svoje noge koje su i dalje bile tu. Naravno, svi me se odrekli, jedino majka ostala uz mene, otac neće ni da čuje jer sam mu ubio ćerku i tako redom. Ludilima nikad kraja. I doš’o načelnik do mene, kaže evo kao što sam ti obećo, ideš kući, kao šta je tu je, bubreg se povratio i ćao, zdravo. I dođe sestra donese mi sve one papire silne, ja gledam još mi nije jasno, a na televizoru koji je dono ovaj Sloba ide neka emisija i tu bukvalno sve opišu, ja nisam mogao da vidim televizor al’ sam jasno čuo, kao jedna osoba (ime poznato redakciji) je platila skupe troškove tvog lečenja da ti se napravi novo telo na VMA, skroz zdravo, koje ćeš dobiti samo pod uslovom da nikad više ne vidiš tu osobu, znači ili to ili da ostaneš u toj kutiji a to tvoje novo telo ide na Kosovo da se bori tamo za svetu srpsku zemlju i slična lupetanja. Još gledam one izveštaje, I lepo piše VMA. Logično, ja izaberem prvu opciju, jer iskreno jebe mi se za Kosovo I te šuplje priče, i ovaj jedan medicinski brat se kao razočara jer je gistro veliki patriota & shit, i nešto opsuje. I tako, ostave me tu da neko dođe po mene jer nisam imao patike niti bilo šta. Al’ eto kurca opet, i to u niskom letu. Malo pre nego što će doći moj ćale, uvedu nekog čiču al bukvalno na samrti, žena mu u crnini, sin takođe, postave ga na krevet do mog, a smrdi ko zna kolko se nije kupao, i ja sklon tripovanju umislim da je to smrad smrti, da matori odbija da umre iako mu žena u crnini, ono maltretira ih jer ne mož’ da skonta da mu je došlo vreme, I tu se isečem i utripujem ponovo da sam mrtav i da mi nema izlaza iz urgentnog. Uvati me tu žešća panika, kako uzmem one papire za otpust tako u glavi tj. gistro sa televizora čujem ubrzane vesti, tipa umro Tito, počinje nacionalizam da se rabuktava, naravno usledi rat, i onda brže bolje spustim papire i ide skroz druga priča, kako nije ni bilo rata na ovim prostorima, ma idila jedna, i na kraju skontam da uz’o to telo ili ne meni nema mi izlaza, I da sam gotov, a u glavi mi odzvanja rečenica RAZLIČITO JE ISTO, a što se ticalo te dve verzije odvijanja događaja u ex-YU. Dakle, to me najviše podsetilo na Orvelovu 1984. Jer kako bih digao otpusnu listu krenuli bi užasi i strahote rata na ovim prostorima, a kako bi spustio sve bi bilo umirujuće spokojno, s tim da bi se sve na kraju svelo na to da nema šanse ja da izađem iz te bolnice I da sam obrni okreni umro, samo se to mozak zajebavao sa mnom. I došo ćale, krenuo da me pakuje, ja mu reko stani, kako ćeš da me vodiš ako sam mrtav, a on me ubeđuje logično da sam živ jer kako bi pričao sa njim, al’ džaba ja sam umislio da sam umro i kraj priče, nisam uopšte hteo da se obučem, reko mu evo pitaj ove ljude ako meni ne veruješ. Na kraju me ćale izvuko nekako iz bolnice onako u pidžami, još u prolazu čujem priča neka sestra, kao ah to je uvek tako, ne mogu da shvate da su mrtvi pa se hvataju za slamku. Izađemo napolje a ono bila neka vrućina nedajbože, ja reko au kako je gadno u materijalnom svetu, a još je gadnije kad se leš usmrdi, i krenem da se vraćam nazad ćale me strpa u kola, ja ga molim da ne vozi jer ćemo se slupati negde. I tako smo se natezali jer ja sam utripovo da je to neka greška u administraciji, da su pustili mrtvog čoveka, dakle mrtvo telo kući, i da će pre ili kasnije reagovati, da će zvati ćaleta da me vrati, i kad smo stigli na pola puta, ja krenuo da se čudim naglas kako smo im utekli, nije mi bilo jasno kako mogu da puste leš iz bolnice, još ćale da najebe zbog krađe tela preminulog. Stigli kući, ja opet krenuo sa mojom pričom da treba da me vrati, jer sam još osećao onaj upečatljivi miris “smrti” od onog dede, i pitao ga jel’ me se plaši, sve očekivajući da će ovi iz urgentnog da zovu da me vrati nazad. I zvoni telefon, ja tripujem evo ih, a ćale krene neku petu priču oko posla, a meni se sve činilo da je konačno shvatio šta se dešava i da se usro pošto sam mrtav a govorim, dakle hodajući leš, mislim ko se ne bi usro, ko zombi samo svestan jebiga. Užasno zar ne? I onda došla keva, zagrlila me al kako mi prišla ja utripovo da se uplašili onog mirisa smrti jer se brže bolje udaljila, ko struja da ju je udarila, pa je zvala našu rođaku koja je neuropsihijatar, dala mi neki anti-psihotik (leponex) i sve se to lagano smirilo, primirilo, ali evo i dan danas ja ne mogu da razlučim šta je od svega što mi se desilo za tih 10 dana bilo istina a šta plod halucinacija, kao da je ta tanka linija između stvarnosti i uobrazilje skroz nestala, što je još više produbilo moje nepoverenje prema ljudima i uopšte institucijama. Sad sam opet na prozaku i nadam se najiskrenije da više nikad neću završiti u bolnici, jer to je jedini spas za paranoike poput mene.

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #174 on: 12-05-2013, 16:23:08 »
lepo si patio i još lepše to opisao!  :|

svaka čas!

saturnica

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 3.196
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #175 on: 12-05-2013, 20:09:38 »
Opet +5!

Agota

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.804
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #176 on: 12-05-2013, 21:40:27 »
muko moja sta te snaslo.
 cuvaj se...
This is a gift, it comes with a price. Who is the lamb and who is the knife. Midas is king and he holds me so tight. And turns me to gold in the sunlight ...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #177 on: 11-07-2013, 16:31:30 »
Fragmenti sećanja 1993: Kako sam sistematski zamrzeo policiju vol.1

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/07/fragmenti-secanja-1993-kako-sam.html

Evo još jedne istinite pričice koja nas ovaj put vraća u meni ne tako davnu, a po zlu čuvenu 1993. godinu. I doista, nekome su te 90-e već poodavno zaboravljena prošlost koje se nerado prisećaju, a meni bukvalno ko da sam sinoć sve to proživeo, i u besanim noćima me redovno pohode svi ti duhovi prošlosti, te se često zapitam iz kojih razloga. Zašto se ja, i za čije babe zdravlje, do detalja sećam tako nekih doživljaja od pre 20-ak godina, i to uglavnom jako burnih i nemilih, umesto da gledam smelo, visoko podignutog čela u budućnost ko sav normalan svet? Kakvo je to prokletstvo, kakve su to mađije bačene na me, da se ja zaista slabo čega lepog sećam no sve bre nešto bre zlo i naopako, jer većina raje se trude da upamte samo lepe stvari a ružne da zaborave, i uspeva im, a kod mene je to skroz obrnuto. Čim krenem da razmišljam eto mojih dušmana da mi zagorčaju noć, da oka ne sklopim, dušicom da ne danem, i aj' da jednom dođu, nego se ta plejada likova samo vrti u krug, iznova i iznova. Toliko su uporni da čak i kad pustim neki film, ne bi li smeo misli, oni me i tu pobede, pa i po 15 minuta ne znam šta sam gled'o, samo džaba struju trošim. I znam, neki će reći - to ti je zato što si negativan, previše živiš u prošlosti, bolje se okreni budućnosti, il' kako već to ide, a ja ih pitam, alo bre, kojoj budućnosti, pa nisam ja vidovit? Doduše, vremenom sam skrpio kao neki odgovor na ovo pitanje. Naime, očigledno postoji neka, jebemliga, greška u mom mozgu, a šta bi drugo bilo, pa mi se tako te turbulentne akcije sa pregršt negativnih emocija, ko onaj žig za stoku, zarivaju u psihu, sprže mi koru mozga, i to onda ostane tako, što se kaže foreva', do smrti žigosano, i vremenom onda isplivavaju, ko leševi dalekobilo. Ja ih gurnem dole u podsvest, al' eto njih opet na površini 100 metara nizvodno, i tako u nedogled. Kontam da jedino alchajmer mož' da me spasi ovog prokletstva jer demencija definitivno neće. I evo gledam moju babu, žena je odrobijala 8 banki hardkor života i tek sad joj krenula demencija, i naravno, počinje da zaboravlja blisku prošlost. Te jeste popila lekove, te nije, pa kako se ono beše pali šporet, pa šta je to kredit za mobilni, i tako redom, al' zato kad je pitaš šta je radila u Višegradu '39, to ko iz rukava, ma samo veze, tako da sam ja istripovo da imam tu neku pritajenu mladalačku demenciju il' kako već to može da se krsti, jer zaista sve je iz tog fazona, sve se bolje sećam daleke prošlosti a nemam pojma npr. o nekim dešavanjima pre mesec dana i slično. Evo, nije me bilo mesec dana na internetu, gde sam bio, šta sam radio, pojma nemam. Poj'o vuk magarca, što bi rekli anglo-saksonci.   

Dakle, šta? Jesen '93, sweet 16 godinica, poš'o u 2. razred IV BGD gimnazije, i to su kao neke lafo činjenice da bi se vi koji čitate pozicionirali, jer i ja obavezno kad čitam neko štivo gde se pominje tako neka godina, skoro pa opsesivno-kompulsivno gledam gde sam ja u to vreme bio i šta sam radio, a ako se nisam rodio onda gde su moji roditelji ili preci bili i tako redom, a i inače godine i sve te brojke su mi jako bitne al' ne u horoskopskom smislu nego ovako, jebiga, nešto me goni, ima to sve svoje zašto, numerologija & shit & ko zna šta. Nadam se da ne mora da vas podsećam kakva je bila ta 1993. godina, znači ubedljivo najgora godina u novijoj srpskoj istoriji, možda gora čak i od notorious '99, ali to je kontam sve do percepcije. Znači, sankcije, ratovi, haos na ulicama, bezakonje, inflacija, redovi, da ne nabrajam sve, samo ću da smorim, a realno sve i da nabrojim nema šanse to kvalitetno da opišem, dakle to je jednostavno trebalo doživeti, mada moja generacija to i nije tol'ko osetila jer smo realno bili klinci, ali su zato naši roditelji najebali žestoko, i jedino što eto nije bilo tog konkretnog rata u Beogradu, al' je zato samo par 100-tina kilometara zapadno bila surova klanica, pa se taj rat u neku ruku preneo i na ulice prestonice, od "nevinog" skidanja patika pa sve do sačekuša i ubistava. Mislim, šta reći kad su nas još u osnovnoj školi pretresali na ulazu jer su klinci ladno unosili kašikare koje su mogle da se kupe za po 10-ak maraka na Vidikovačkoj pijaci preko puta škole. I tako, beše to "veselo" vreme, što neko reče - barem nam nikad nije bilo dosadno.

E, u to neko doba, kraj osnovne, početak srednje ('91-'92) počela je i ona čuvena podela na "padavičare" i "dizelaše". I dan danas se jasno sećam tog ludila, tih ekskurzija, gde su nas naravno dizelaši pojeli samo tako, tako da se na 90% žurki puštao Dino Dvornik, Viktorija (njen "Rat i mir" mi na nos izašao) , naravno Džej ("Mrak, mrak" na AC/DC melodiju, sunce ti jebem), i sve što je išlo uz taj prvi talas seljane, dok još turbo-folk nije totalno prevladao, tako da smo mi metalci, pankeri i ostali morali da zbijamo redove, i tu su počela ta prva ozbiljnija druženja po kraju, sećam se, okupljali smo se kod Tehnogasa (zgrada u staklu na sred Vidikovca), tačno tamo na onim stepenicama gde je danas ulaz u policijsku stanicu. Tu se povazdan vozio bajs, roleri i skejt, a čuvar nas je u početku terao al' je ubrzo skontao da mu je džaba. Dosta ljudi je tu dolazilo, i to ne samo sa Vidikovca, npr. sa Labudovog Brda su dolazili Stole (kasnije vokal u Unison, Stonewall), pa Drulović, onda sa Ceraka, iz Skojevskog naselja, pa neke ribe metalke iz Rakovice, i naravno mi tu iz kraja, Peđa, Spale (originalni bubnjar Unisona), Klinko (vokal u Rejected) i još dosta njih kojima nažalost nisam popamtio imena, jebiga to mi je isto žešći problem, imena i nadimke skroz slabo pamtim, pa tako ispadnem dojaja loš kad sretnem tako neke ljude u gradu, užas, al' šta ću, nazad u pamćenje ne mogu. I tako, to je sve bilo jako zatvoreno, jer je bilo poglavito na nivou kraja, i tek kad smo se dokopali grada tj. kad smo krenuli u srednje škole počeli su lagano da nam se šire vidici, po prvi put smo krenuli da svakodnevno putujemo do grada, jer ipak je Vidikovac i okolina u to doba bio al' baš žešće-najgrđe predgrađe. Spale je išao u Drvnu na Dorćol, Peđa i Klinko u Teslu, Stole u Grafičku na NBG, a ja vamo na Dedinje. Novo okruženje je baš dosta uticalo na sve nas, jer to ti je tad bilo ko da si sa sela došao u grad, odma' i sve u glavu: koncerti, nove ekipe, hardkor, straight edge, ma hiljadu ludila u jednom. I tu smo već počeli svi da slušamo Suicidal Tendencies, Bad Religion, Judge, Y.O.T. ali i Biohazard, Body Count i te komercijalne akcije koje su bile aktuelne petkom u KST-u, i naravno na proleće '93, Spale, Stole, Klinko i ja, oformili smo i svoj sopstveni straight edge bend - Stop It! od koga je godinu dana kasnije nastao Unison, ali to je već neka druga priča, da se ne ponavljam, smorio sam i boga i narod.

Nadam se da sam uspeo da vam kol'ko tol'ko uspešno dočaram, što bi Timothy Leary rekao, SET, znači još vam dođem SETTING, tj. ono zbog čega smo se i okupili, zar ne? Dakle, beše to jesen '93, ja sam tad već imao svoju prvu dužu "ozbiljnu" vezu, devojka se zvala (i zove se, falabogu) Staša, išla je u V BGD gimnaziju i živela na Miljakovcu. Inače cura je bila i ostala pravi laf, što se kaže, umetnica raznih domena, tad je ubijala kako je crtala, a ja onako neozbiljan i smešan, realno, nisam je bio dostojan da budem skroz iskren, al' jebiga, bili smo klinci od po 15-16 godinica pa nam se kao i oprašta. Znači, dan pre tog kobnog moj ćale je otputovao sa firmom u Beč, i sećam se da sam mu rek'o ako naleti da mi kupi majicu, pa sam mu napisao spisak bendova, al' je uspeo da nađe samo Biohazard i pride vunenu kapu Public Enemy, al' me posle bio blam da nosim majicu pa sam je utrapio Lesi, koji je to uvaljao nekoj svojoj ribi, mislim, nebitno skroz, ne znam zašto ovo uopšte pišem, valjda me opet goni ono opsesivno-kompulsivno, da sve bude popisano, sve do detalja. I tako, to veče došla Staša kod mene, bili tu malo po kući, i kao ja fin, ne znam šta mi je bilo, inače to nikad nisam radio (lenjost i nekultura bolest najteža), kao aj' da je ispratim, i prolazimo pored Tehnogasa, tamo bili Spale i Peđa koji je izveo kera, i kao aj' i oni s nama do stanice. Prolazimo pored apoteke, Spale im'o neki auto-lak, i ja fino lakom na apoteci napišem STOP IT! i ispod XXX, jer to nam bio vrh tad, kao napisati ime svog benda u svom kraju. I bogami stajao je taj grafit (žvrljotina realno) tu jedno 10-ak godina, oho-ho. I prođemo tu pored C-marketa i tadašnjeg restorana Kijevo i izađemo pravo na onu glavnu stanicu na Vidikovcu da sa Stašom sačekamo 59-ku. Ali avaj, iz restorana Kijevo nas valjda snimila skupina dizelaša koji su tu valjda visili na onim poker aparatima. Vidim prilazi nam njih jedno 7-orica i prepoznam dvojicu, išli su sa Spaletom u razred, ove ostale nikad vid'o. Priđe mi ovaj jedan koji je slovio za opaku facu još u školi, ne mogu imena da mu se setim, znam samo da mu je ćale bio pandur, i kaže mi nešto tipa - Pandžo, dođi vamo nešto da te pitam - ja prilazim a već mi jasno šta će da bude, što reče Ćume u dokumentarcu - Upalila se lampa! I normalno krenu da me mlate sa svih strana, a meni to bila, iskreno, prva tuča u životu, da ne računam ona smešna valjanja po prašini i travi na fudbalu, i ja sam se zaista mnogo plašio tih tuča jer sam mislio da je to nešto najstrašnije što mož' da ti se desi u tim godinama, ali pošto nisam imao ranijih iskustva, skroz sam zanemario jako bitnu stavku, adrenalin. Ja sam mislio ima da padnem mrtav dole, i da će da me izgaze najstrašnije, ono, već sam video krv, jer u strahu su velike oči, ali nije bilo tako, jer srećom nisu imali nikakve palice niti boksere i ostala sranja, nego me tukli samo rukama, a realno i to su bili samo obični klinci od 15-16 godina, i ma kolko važili za opasne u kraju, ne mogu mnogo jako da udare, tako da pod naletom adrenalina skoro ništa nisam osetio. A ova dvojica, Spale i Peđa, moji najbolji ortaci, umesto da ulete, oni se odsekli, samo stajali i gledali, bukvalno se više usrali od mene, i to sam im prvo jako zamerio, ali posle kad sam razmislio, da je bila obrnuta situacija, bogme ni ja se ne bi bolje poneo, jer mi smo bili bre fina deca, niko tu nije imao takva iskustva ranije, jer fora je da tek kad se prvi put aktivno pobiješ sa nekim onda skontaš da to nije tako strašno, a dok sa strane to posmatraš strah se samo gomila, i zato su se oni mnogo više uplašili nego ja, a Staša, jadna devojka se rasplakala, a kako i ne bi. I tako, udaraju me ovi mamlazi, al' kako sam se okuražio jer mi bilo smešno da su to ti opaki dizelaši kojih smo se tol'ko plašili, ja do'vatim ovog kolovođu, ono crno pandursko dete, i fino ga zabodem par puta ljucki, i tako, kako sam bio povisočiji od sviju njih, a držeći se za ovog što ga jebo otac, na moju pogolemu sreću, i pored njihovog upornog nastojanja, nisu uspeli da me obore na zemlju, pa su stali, valjda se i oni umorili, imaju i oni dušu iako su dizeli, zar ne? Sagnem se, podignem kapu sa zemlje koja mi je pala, i ništa, ovi zapale nazad u Kijevo, a mi jebiga na stanicu da konačno sačekamo Stašin bus. Verovali ili ne, nikad nisam saznao zašto su me napali, ali s obzirom kakvi su to bili mentalni sklopovi ni ne čudi me. Znači, skroz nebitno za ovu priču.

Ode Staša gajbi, a nas i dalje cepa adrenalin najstrašnije, i logično šta drugo nego odma' osveta da se izorganizuje, kratak fitilj, nema vrdanja. I ku' ćemo, šta ćemo, Peđa predloži da odemo do njegove zgrade i da pozovemo danas pokojnog Ćelu, koji je godinama slovio za najjačeg u kraju, a išao je i sa mnom u razred, bili smo baš dobri, a i Peđin je komšija. Pre nego što smo krenuli, Spale je skoknuo do kuće i uzeo hokejašku palicu i neku motkicu, čisto ono, da ne čuje zlo. Da bi došli do Peđine zgrade koja je odma' do Tehnogasa, morali smo da ponovo prođemo pored Kijeva, a da slutili nismo da je u restoranu pored dizela visila i patrola policije. Inače, u to doba policajci su nosili one maskirne uniforme i beretke, i izgledali realno ko vojska, a ponašali se bahato, znači nedobog nikom. Prošli smo pored apoteke, sišli niz stepenice kod Tehnogasa, kada smo 20-ak metara iza nas začuli repetiranje pištolja uz povik - policija, ne mrdaj!

NASTAVIĆE SE...

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #178 on: 11-07-2013, 17:15:37 »
prokletniče, gde baš sad prekinu?! :?

ko fol digresije, priča bezveze, ne zna šta mu je, a zapravo sve iskusno pripoveda, gradi atmosferu, saspens, akciju - i lukavo prekida baš na klifhengeru!

lepo sam ja govorio, i ponavljam: ti si bre rođeni pisac, al samo za ove autobiografske stvari! :|

ajde, cepaj dalje!!!  :!:

angel011

  • PsychoKitty
  • 5
  • 3
  • Posts: 8.352
  • meow
    • Hronika mačjeg škrabala
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #179 on: 11-07-2013, 17:19:41 »
Teraj dalje, Sine!  :-|
We're all mad here.

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #180 on: 11-07-2013, 18:15:52 »
Генијално. Син је рођени приповедач, има јасан ток мисли (ма колико то бизарно звучало) и што је најважније - не труди се да кити. Јбт, овај текст би могао директ у штампу, можда свега неколико речи да се избаци и то је то.

Него, реци Сине, јеси ли ти то имао тактику да ако си малобројнији, да чврсто пригрлиш једног левом руком и цепаш само десном? Некако ми се чинило да си ти од оних улетача. И кад адреналин проради, све ионако делује као успорен филм.
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

saturnica

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 3.196
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #181 on: 11-07-2013, 18:57:57 »
+5!

Mme Chauchat

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 4.761
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #182 on: 11-07-2013, 19:15:07 »
prokletniče, gde baš sad prekinu?! :-?

ko fol digresije, priča bezveze, ne zna šta mu je, a zapravo sve iskusno pripoveda, gradi atmosferu, saspens, akciju - i lukavo prekida baš na klifhengeru!

lepo sam ja govorio, i ponavljam: ti si bre rođeni pisac, al samo za ove autobiografske stvari! :-|

ajde, cepaj dalje!!!  :!:


Istina!!!1

Father Jape

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.325
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #183 on: 11-07-2013, 23:35:11 »
Zamislite da je 2004. umesto Vidojkovića Sin napisao Kandže, samo bez fantastičnih elemenata. Eh.  :lol:
Blijedi čovjek na tragu pervertita.
To je ta nezadrživa napaljenost mladosti.
Dušman u odsustvu Dušmana.

pokojni Steva

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.040
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #184 on: 12-07-2013, 11:58:48 »
Син је рођени приповедач


Sasvim se slažem, i odavno vrečim da je grehota što ne uspeva da ubaci malo, ne mnogo, minimalno discipline u svoj život, pa da organizuje već napisano u nešto tipa zbirke priča. Verujem da bi se našao izdavač.
Nego, ono što je mene obradovalo - čini mi se da je ovaj uvodni deo njegove nove ispovesti mnogo ozbiljnije napisan. I dalje nema šminke niti preteranog filozofiranja, ali su rečenice mnogo finije, bez previše "uličnog" i zamuckivanja u digresijama. Da kažem, podigao je "produkciju" do sledećeg nivoa jasnoće "zvuka". Ako je iko do sad sumnjao, prdili mu na sa'rani - Sin radi na sebi, i dobar je budući pisac.  xjap

Jelte, jel' i kod vas petnaes' do pola dvanaes'?

Karl Rosman

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.799
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #185 on: 12-07-2013, 13:06:00 »
Zamislite da je 2004. umesto Vidojkovića Sin napisao Kandže, samo bez fantastičnih elemenata. Eh.  :lol:
+6
"On really romantic evenings of self, I go salsa dancing with my confusion."
"Well, I've wrestled with reality for 35 years, Doctor, and I'm happy to state I finally won over it"

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #186 on: 12-07-2013, 13:10:55 »
Sasvim se slažem, i odavno vrečim da je grehota što ne uspeva da ubaci malo, ne mnogo, minimalno discipline u svoj život, pa da organizuje već napisano u nešto tipa zbirke priča. Verujem da bi se našao izdavač.

Искористићу и ову прилику...

Говорим му ја то већ веома дуго и иако сам ваљда од ретких које хоће да саслуша и послуша, та "дисциплина" не иде па не иде. Кажем му, нађи неки посао, било какав, макар само на неко време, пар месеци, само да се мало промени колосек... Ма био би ко нов. Ал киту, капира Син, али теже је зубима из блата пуна кола лубеница извући него њега покренути. И још нешто, па нека чита, зна он јер сам му директно рекао. Ономад кад смо радили Панцрама, а то је било мало после болнице, иначе најмање рекламирано дешавање.. Е, тад је Синџа изгледао никад боље, расположен, усредсређен, са наводно неком варијантом да се на неко време и макне из Србије што сам подржао као добру ствар. Али јебига, све иде тако споро...

Издавач би се, наравно, нашао. Уосталом, већ има књигу која није прошла баш незапажено.

едит: А за ту 2004. годину, то џабе јер мислим да је тада Син увелико сакупљао материјале за писаније јер је био на мардељу.
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Tex Murphy

  • 4
  • 3
  • Posts: 16.886
    • Radioaktivna aleja
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #187 on: 12-07-2013, 14:41:48 »
Син је једна од ријетких особа која може да ми држи пажњу дуже од два пасуса. Ако је наставак на нивоу овог првог дијела, пиши сценарио и јављај се М. Касовицу!

SuperSynthetic

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.195
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #188 on: 12-07-2013, 15:43:02 »

 Bilo jednom na Vidikovcu.
He who makes a beast of himself gets rid of the pain of being a man

ivica

  • 4
  • 2
  • Posts: 322
    • ivica milarić - online prisustvo istoimenog autora
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #189 on: 12-07-2013, 18:04:22 »
Stvarno je sve što sam do sada pročitao ovde odlično i drži pažnju uprkos velikm blokovima teksta u kojima se često izgubim.

Ja ljudima već neko vreme hvalim delo koje uopšte ne postoji, jer mi se čini da je Son of Man negde navodio da planira da piše, valjda je to najbolje reći memoare o početku devedesetih, straight edge HC pokretu u BG i Hare Krišni (ukoliko sam dobro razumeo/sećam se). Moja generacija je malo mlađa, ali svima kojima sam taj zaplet spominjao bili su oduševljeni (pošto niko od ljudi koja je poznajem ne zna ništa o tome, ja nisam ni znao da je bila XX scena u Srbiji još tada).
Cela ta kombinacija, kakva god da je zapravo bila, zvuči potpuno opičeno i veoma rado bih čitao o tome, ako ikada to delo nastane, a nadam se da hoće.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #191 on: 28-10-2013, 21:38:20 »
O TV seriji "Državni Posao" (kako sam pokraden)

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/10/o-tv-seriji-drzavni-posao-kako-sam.html

Sigurno ste svi već pogledali bar jednu epizodu genijalne humorističke serije "Državni posao" koja već 2 godine svakog radnog dana ide na RTV Vojvodini, a ko još nije tu su bukvalno sve epizode na jutjubu pa nek se baci na gledanje da se nadoknadi propušteno, jer doista, tvrdim dakle tako je, da je ovo najjači humor na ovim prostorima još od kultne Top Liste Nadrealista sa kraja 80-ih godina prošlog veka.

Sve je to lepo i krasno, i stvarno je uživancija gledati takav program, a ja se čak i smejem naglas kolko su duhoviti, ali avaj, postoji samo jedan problem tu. Naime, ja odgovorno tvrdim, da je autor serije i glumac ujedno, Dimitrije Banjac, mazno, da ne kažem ukro il' posudio, ovaj jedinstveni koncept humora direktno sa mog bloga. Da, da, dobro ste pročitali, drsko ukro a bez da mi je dao bar par procenata na tu anti-intelektualnu svojinu.

Ako ko od novijih čitalaca ovog bloga i sumnja ili nije siguran da ja govorim istinu, nek prelista slobodno blog na 2009. godinu koja je bila i najplodnija i nek pročita samo par tih tekstova od kojih sam neke objavio i u svojoj knjizi "Abraksasov vodič niz dokumentarni film", a koja je inače skrajnuta od strane države i to samo zato što sam Srbin i anarhista, pa će videti da sam ja taj "ignorant koncept" kako sam ga sam krstio, a ovaj lopov ga sad prisvojio pod ko zna kakvim nazivom, osmislio još kao mlad dečko a sticajem okolnosti ga primenio u praksi tek 2008. na 2009. godinu, te će logičnim zaključivanjem skontati da ako je "Državni posao" pokrenut 2012. da tu nešto ne štima i da je to zapravo originalno delo ovih mojih 10 prstiju, mada ako ćemo iskreno kucam po tastaturi samo sa 2 prsta, al' to se samo tako kaže, ne misli se tu bukvalno. Dakle, da se neko ne zbuni, ja ovde ne govorim ni o ideji niti o scenariju, jer nisam vam ja scenarista (dalekobilo), nit' nekakav filmski radnik il' šta ti ja znam, nego običan siromašni, pošteni bloger koji zbog ovakvih pojava poput gospodina Banjca nema da plati čak ni pivo u Klagenfurtu, nego mora da žicka i moli gazdu da ga časti, pa vi sad vidite kako bi se vi osećali da npr. vaš originalni koncept mazne tamo neki autonomaš, Mađar, il' šta li je već, znači Srbin sigurno nije jer Srbi brate ne kradu na taj način, da se odma' razumemo.

Znači, dok on sad ubira plodove mog ličnog umnog rada, i ko zna kakve nepokretnosti ima i bahanališe se po Novom Sadu, ja ovde u siromašnom predgrađu Beograda džaba kitu o tastaturu mlatim jer nemam bre ni da jebem pošteno a da ne pričamo o bilo čemu drugom najosnovnijem. Pa bre roditeljima ne silazim sa grbače ni u najavi a imam ej bre 36 godina, malo li je? I aj' sad, gde je tu pravda, gde je nezavisno pravosuđe da zaštiti nas poštene Srbe koji i pored ozbiljnih psihijatrijskih problema svaki dan teško radimo za ovu zemlju i na svakom koraku edukujemo srpsku nejač o širokom dijapazonu jako bitnih socijalnih tema za ovo duboko posrnulo društvo? Zar ne bi bilo daleko pravednije da umesto što ministarstvo kulture daje pare za tamo nekakve očajne filmove poput...ma da ih ne navodim sad, nisu ni vredni pomena, i finansira razne državne televizije sa serijama sumnjivog porekla, da se evo npr. lupam meni dodeli ona najobičnija invalidska državna penzija da mogu u miru da nastavim sa svojim prosvetiteljskim radom a ne da svaki bogovetni dan kad se u znoju probudim mora da brinem za svoju osnovnu egzistenciju, da nemam bre ni za lekove koje mi je ista ta država prepisala, a ne ja što sam kao sam na svoju ruku što me zli jezici kleveću?

I evo, ko po navici opet nema Litijuma u apotekama, a niko gistro pojma nema zašto, i kada pitam kad će dobiti taj jako bitan stabilizator oni kažu ovih dana, i tako već mesec dana, pa alo bre, koga vi zajebavate? I nije ni čudo što je tolki porast samoubistava međ' psihijatrijskim slučajevima u poslednjih mesec dana kada onaj najosnovniji lek ne možeš ni na vidikovačkoj pijaci da pronađeš a to nam je bilo poslednje utočište i štek. Vi kad bi znali kako se ja sad nervno labilno osećam vi bi smesta kroz evo ovaj prozor skočili, ma bez razmišljanja, al' srećom ja imam taj panični strah od visine pa ne smem ni da pogledam niz bezdan, i pre bi motornom testerom vratnu žilu sebi sada preseko nego što bi skočio sa četvrtog sprata, al' bez zajebancije. Idi bre, pa ja ko mali na bazenu Košutnjak nisam smeo sa jebene dvojke da skočim dok su moji vršnjaci skakali sa desetke ko iz pičke, ma i sa tornja onog ponajvišeg, a meni se samo od pogleda na te skokove odsecale noge i nije mi uopšte bilo dobro, i o čemu mi sad dalje da pričamo?

Ali nije ni to, Banjcu nije bilo dovoljno što se nelegalno opario na "Državnom poslu" nego je nedavno svoju imperiju proširio i na "Prvu srpsku televiziju" a koja je sve samo ne srpska, al' ne bih sad o toj TV da me dušmani ne bi prozvali da širim ksenofobiju il' koju već od tih gistro netrpeljivosti, pa da me njihovi advokati iz one terorističke "države" dole što je na pravdi boga okupirala Palestinu, ošure tako da ni moji praunuci koje nažalost neću ni imati jer realno koja će nesrećnica sa mnom da pravi decu, dakle ni moji čukun-unuci ne bi to mogli da otplate, a ne ja! I gde sam sad stao? Da bre, znači taj Banjac na PRVOJ sad ladno ima i seriju pod nazivom "Srbi u svemiru", i to na isti onaj moj fazon iz 2008-e, a koja naravno ide u udarnom terminu, petkom u 22h u okviru ultra gledane emisije sa Ivanom Ivanovićem, i aj', šta nam to govori? Pa govori nam da ljudska pohlepa zaista nema granice, jer šta, mogo je fino, ispod tezge razume se, da mi dadne ma samo 300 evra mesečno, čisto da preživim do prvog, i evo ne bih mu tražio ni dinara više ovoga mi krsta, ali jok, on je rađe uzo sve to za sebe, a ko zna koliko hiljada evara je u igri, i kakve se tu mutne kombinacije prave, jer te serije su počele od nedavno da niču ko pečurke posle kiše, a na napaćeni narod da deluju ko "gljive ludare", jer nema ko to više ne gleda, a nemajući ni u najavi ideju da sam zapravo ja, Bojan Pandža, od oca Slobodana i majke Ljiljane, kreator tog konceptualnog humora o kom sam već govorio, znači ni na thanks listu se nisu udostojili da me uguraju. Dakle sramota pogolema! I eto, toliko za ovaj put, čisto sam hteo da vam nagovestim šta sve ljudi poput Banjca i sličnih, a bez trunke griže savesti i empatije rade ne bi li se domogli tog ogromnog kapitala, a sve na štetu nas skroz marginalizovanih i obespravljenih Srba, koji smo s mukom preneli taj prastari duh zajebancije naših predaka čak iz čestite Bosanske Krajine sa okolinom, ne bi li pomogli našoj majčici Srbiji po svaku cenu, i eto, dok smo se mi žrtvovali drugi su najopuštenije profitirali, i dok ja ovde sad pijem Step sok iz kesice i uništavam svoj ionako ruinirani želudac, oni piju ko zna kakve strane sokove i alkohole, a vrlo se dobro zna kolko nas je taj isti alkohol uništio kao narod, kolko je brakova razorio, kolko ubistava i ratova potpalio. Toliko o tome, seme li im i pleme, znači nećemo stati, o ne!

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #192 on: 28-10-2013, 22:11:22 »
e, pa, sine - slatko si me nasmejao!  xrofl

a to što kažeš da nemaš pare za lek - pa to je super! da imaš lekove ne bi piso ovako dobre textove!
koristi tu muku i azatotu zahvaljuj na njoj: transformiši i kondenzuj i sublimiraj to, piskaraj, i živećeš večno!!!

tako je i lavkraft živeo na krekerima i sardinama iz konzerve dok su mu creva krčala i na kraju dobio rak - a vidi ga sad!

tako ćeš i ti, samo vredno, bez dangubljenja, nulla dies sine pandžo linea!!!

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #193 on: 29-10-2013, 00:36:24 »
niko me više ne shvata ozbiljno  :cry:

 :evil: :-|

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #194 on: 13-11-2013, 09:02:49 »
Treći srpski rat!



http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/11/treci-srpski-rat.html

Od kad poče ovi Treći Srpski Rat (SWIII) u kome učešće uzeše svi Srbi, od Banjaluke pa do Pirota, i od Subotice pa sve do Kosovske Mitrovice, a gde se ne zna ni koji pije a kamoli plaća, i gde se koristi svo ono dobro znano naoružanje, od sitnih tzv. opleti-štanglica, boksera, armatura, štanglica sa šrafovima na vrhu, cigli, flaša, piksli, teleskopa, letvi, seljačkih kobri, lopata i ostalog poljoprivrednog oruđa, zatim baklji, topovskih udara, bejzbolki, kuvanih motki u narodu poznatijih i kao kuvana glava, pa sve do mačeta, sekira, skalpela, noževa sviju vrsta, i naravno neizbežnih pištolja svih kalibara (duge cevi za sad još nisu primećene), ništa više nije isto. Dakle, od kad poče taj rat čije se dimenzije ni ne naziru, ja odma' uvideh da sam realno najebo u startu, jer nit sam naoružan ko svaki pošteni srpski domaćin, nit previše pokretljiv pa da mogu da uteknem kad zagusti ko nekada, te sam u'vatio sebe na pravdi boga kako duboko razmišljam šta mi je činiti. Na tren se čak i zastideh svojih dubokoumnih misli, ali se brže bolje prenu' u surovu realnost Srbije today, i tada, u deliću kvotera sekunde, konačno spoznah svoje jastvo a sa njim i sve ono šta mi je odraditi.

Shvatio sam, moram preseći tu šuplju priču i preći na dela. Ne časivši ni časa smesta sam otišao do lokalne frizerke i samouvereno joj rekao - "More ženska glavo, ošišaj me na 'ljotićevku' i ništa me ne pitaj!" - a žena zabezeknuta, godinama naviknuta da me šiša na keca, bez i jedne reči prionula je na posao, jer ipak je to Vidikovac i tačno se zna koja frizura je 'ljotićevka', mada sam snimio i neke klince kako su se pod uticajem Sekuline most pathetic serije "Ravna Gora" već ošišali na "dražinku" pa i brade ladno počeli da puštaju bogati! I tako, sredim se ja tu u fulu i vratim kući, te pristupim mrštenju, nadrkavanju i zauzimanju pravog stava pred ogledalom, a sve ne bi li ustoličio svog novog sebe punog samopouzdanja i kuraži, onog Abraxasa koga kada vidiš na ulici odma' zazireš i povlačiš se u divljem begu, a ne ko do sad dok sam nosio plast sena umesto kose na glavi i hipi bradurinu pa mi se svako drugo napaljeno derište kurobecalo i pretilo mačetama i čime sve ne. E, toga brajko više biti neće, dosta je bilo, jer realno ovo je jedini način da delimično pošten čovek, koji ne koristi svo ovo gore navedeno oružje danas opstane u ovom prljavom ratu svih protiv sviju. Dakle nek nam je bogupomoći jer svašta će biti, upamtite moje reči!

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #195 on: 17-11-2013, 18:02:50 »
Sumanuta potraga za sedištem ds-a po Beogradu



http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/11/sumanuta-potraga-za-sedistem-ds-po.html

Došo mi u petak jaran iz Tuzle (nazovimo ga Amir) da malo ko fol obiđe nekada beli grad i da se zadojimo pivom kako i priliči staroj raji. A dogovarali se mi preko fejsa da on fino uvati bus iz Tuzle koji kreće u 11.15 a da ga ja nako domaćinski, uz trubače, sačekam na štajgi oko 15.30, ali pre nego što smo zaključili deal njemu iz meni skroz nepoznatog razloga pade na pamet opsesivno-kompulsivna ideja da mora što pre da se učlani u ds, navodno čuo čovek da su to neki mnogo fini brzi ljudi sa brzim i konkretnim rešenjima za ubrzani razvoj ne samo čitavog regiona nego i građana kao pojedinaca, i ladno navalio da to uradi što pre, na vrat na nos. Eh, džaba sam ja i preko po ure objašnjavao Amiru da demokratska stranka ordinira samo po Srbiji a i to svakim danom sve manje od kad su ih Grobar i Miljacka poterali u doživotnu opoziciju, te da u Bosni neće naći ni SDS a posebno ne u Tuzli, a kamoli ds, jer poslednji put kad je neko iz ds-a posle onog vola na Palama (ne, tad Tijanić još nije bio zreo za ražanj) išo u te krajeve to je bio Maneken kada je išo da se izvinjava rodbini žrtava onog pokolja u Srebrenici, i to iz fazona - prvo će vas malo ubijamo pa će se posle kajemo i izvinjavamo, jer ako već katolici to mogu da rade u svetoj ustanovi kao što je crkva, što mi Srbi ne bismo mogli da odradimo to na jednoj finoj livadi kraj Srebrenice, mislim, što mi moramo vazda da budemo gori od tijeh Hrvata? Naravno Maneken je na tom groblju prošo ko Ganciji u Solunu, prisutni narod ga je počastio ma bolje nego što bi prošo ko specijalan gost na mitingu SNS-a. No batalimo se mi Manekena, ionako je politički poodavno mrtav, a o mrtvima valja sve ponajbolje govoriti, jer ipak tako nam nalaže naša hrišćansko-paganska tradicija, a mi tradiciju i te kako poštujemo, a posebno onu vazda aktuelnu pored kazana za rakiju. I tako, Amir i pored mojih uveravanja da toga u Bosni nema ma ni u najavi najave, i da se strpi do dolaska u Beograd gde bi ga ja lično odveo žutima na vrata, ipak ode u potragu za kantonalnim odborom tuzlanskog ds-a, a sve uz obećanje da će čim se učlani tj. popuni pristupnicu, po'itati na onaj bus za Beograd, i ja reko sebi, evo opet sam džaba krečio kad je to izbosne tvrdoglavo by nature i tu boga znači nema al' ni na tarabi.

I tako vam kažem, kreno on po Tuzli okolo naokolo, a ja za to vreme vodio žestoku bitku inaćenja sa nekim omladincima iz SAD-a na fejsu, taman da ubijem vreme do dolaska busa na beogradsku štajgu. Zovnem ja štajgu za svaki slučaj, pitam kad dolazi bus iz Tuzle, ova mi veli u 15.30, i ja reko dojaja, znači mogu opušteno da krenem sat vremena ranije jer iako živim na Vidikovcu u najgrđem predgrađu, Slobin metroom stižem do štajge za tričavih čuku vremena. I bi tako, pojavih se ja na štajzi u pola 4, pitam na informacijama odma' jel' stigo bus iz Tuzle, a fina jedna gospoja mi odgovara, kaže, ma jok bre, samo što nije.

A udario neki vetar, neka ladnoća, tako da sam se vrlo brzo smrzo ko pička, al' šta ću, nema mi druge, mora sačekam čoveka. I prođe tako jedno 20-ak minuta i stiže mi poruka od Amira na mob, piše nešto iz fazona - e kao jbga, nisam uspeo da nađem ds, pa sam zakasnio na ovaj bus u 11.15 al' kao nema frke dolazim sledećim koji kreće u 16.45, i ja tu več snimim d se sprema propast širih razmera, jer čovek mi u 16h javlja da je zakasnio na bus u 11, i teši me time da vata prvi sledeći za koji sam ubrzo saznao da stiže na štajgu oko 20.15. Dakle morao bi da čekam još tričavih 4 sata na onoj ciči zimi, a beše tolko hladno da samo što sneg ne poče padati na behar na voće. Šta da radim sad koji kurac, šta mi je činiti - pitao sam sebe onako u panici, a bez i dinara u džepu da makar odem da se zagrejem u neku od okolnih kafanica. I setim se ja jedne cure sa kojom sam kasnije te večeri trebao da se nađem, navodno je neko muvanje trebalo da padne jer je ašik dobro prošo, pa bi nam ovo bio prvi dejt i tako to, i javlja se ona, ja joj objasnim da me ovaj jaran zakuco i kako ne znam ku' ću ni šta ću u sledeća 4 sata, te je zamolih da me primi u to njeno navodno ogromno društvo sa Mirijeva, da ne umrem bezveze ko vlak u snijegu. Ali avaj, odjeba me mala na keca, kaže - nema šanse, ja sad moram da idem kod ortaka na kafu, pa posle da se nađem sa ostatkom društva, a ti i ja ćemo se naći u 20h ispred ulaza u železničku stanicu, a tu smo dogovarali nalaženje jer smo trebali da idemo u neku kafanu kod Železničkog Mosta, i dodaje na kraju, ma jak si ti, izdržaćeš ti to, i ja slušam, znači ne mogu da verujem šta je riba upravo rekla?! Ladno me odjeba na keca jbotebogdatejebo, i što je još gore, čak se ni ne potrudi da zamaskira svoje potpuno bolenje kurca, i ja onako zbunjen, pa malo jer reći totano sjeban i ubiven u pojam, pomislih u trenutku, pa dobro, cura je barem skroz iskrena, udara odma' u glavu, ne folira se, ali se onda opet setih da imam još 4 sata praznog hoda tj. ničega u ničemu na ovoj vetrojebini te se moja panika samo još više produbila.

I taman kad sam već počeo ozbiljno da razmišljam da odjebem sve i da se fino vratim kući, dosetih se da moja jaranica još iz 90-ih, Olja, živi tu gore kod skupštine sa mužem i sitnom dečicom, pa sam je odma' okrenuo i konačno čuo jednu lepu vest u bujici nikakvih. Duša moja me pozvala da svratim do nje, dala mi adresu i to je bila ona topla ljudska reč koja mi je bila toliko neophodna, te bejah spašen u poslednji čas. Lagano sam se uputio na surovi uspon ka Terazijama, ali čak i pored toga što sam bio svestan da ću realno da umrem do gore, zatim dobijem hardkor plikove i upale sviju mišića, opet mi bilo izuzetno drago jer je Olja jedna od najpozitivnijih osoba koje znam, a tamo će biti i njena dečica pa ću imati i s kime da se poigram. Nastaviće se.

P.S. Ko prvi provali o čemu se ovde zapravo radi dobije veoma simpatičnu nagradu!

Karl Rosman

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.799
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #196 on: 17-11-2013, 18:38:06 »
Ko ce te znati. Ja na primer konstantno sanjam slicne situacije - this one time, umesto DS-a, trazio sam zgradu Politike posto sam kasnio na gostovanje kod Minimaksa.  xdrinka
"On really romantic evenings of self, I go salsa dancing with my confusion."
"Well, I've wrestled with reality for 35 years, Doctor, and I'm happy to state I finally won over it"

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #197 on: 17-11-2013, 19:34:51 »
Alo bre Novi Banovci, mojne da lažeš, Minimaks je mrtav, kako si mogo kasniti na gostovanje kod njega, sram te bilo?  xtwak

Karl Rosman

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.799
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #198 on: 17-11-2013, 21:05:01 »
Mrtav? Sve te jeb'lo... Nego, jesam li zaradio pivu?
"On really romantic evenings of self, I go salsa dancing with my confusion."
"Well, I've wrestled with reality for 35 years, Doctor, and I'm happy to state I finally won over it"

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #199 on: 20-11-2013, 01:29:25 »
A čime s to zaradio pivu kad ništa nisi izvalio?!  xnerd

Karl Rosman

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.799
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #200 on: 20-11-2013, 03:33:44 »
Vredelo je pokusati.
"On really romantic evenings of self, I go salsa dancing with my confusion."
"Well, I've wrestled with reality for 35 years, Doctor, and I'm happy to state I finally won over it"

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #201 on: 10-12-2013, 16:47:44 »
Moskva putopis (22.XI - 30.XI) vol.1



http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/12/moskva-putopis-22xi-30xi-vol1.html

Pozvali me teta Rade i čika Vujo da dođem malo kod njih u Rusiju, kao aj' dođi, ovde je sad baš fina klima, najbolja u godini, narod se sunča po parkovima, deca jure za kerovima, međedi i serijske ubice jure za decom i slično. Teškog srca sam pristao jbga, nije red da ih odbijem, jer takvi smo mi Srbi, tradicija je to. Sestra, majka i otac me ispratili do aerodroma, pa ne putuje se pobogu svaki dan avionom, nije to mala stvar, zar ne, valja to i proslaviti? I uputi mene moja dobra seka Jeca šta i kako na aerodromu, kako da se ophodim s ljudima i to, al' mi nije baš najbolje objasnila suštinu tako da sam seo na neke klupice i tu čeko jedno sat vremena te se čudio što ne prozivaju moj avion tamo na razglasu. Čudio se ja tako, čudio, čudom se iščuđavao, mal' ne zaspah kad me iz stonda prenu grub pa skoro preteći glas - poziva se putnik Bojan Pandža da dođe tu i tu, ja reko šta sad upičkumaternu, pa ni izašo iz Srbije nisam a već sam terorista, švercer droge i šta sve ne, sad će golog da me skidaju, da mi traže bombe po analnim otvorima. Po'itao ja odma, bez razmišljanja, nisam hteo da dajem dole nikakav prtljag no sve sa sobom teglim, jer sam gledo po filmovima da se taj prtljag često zagubi, pa posle mož se žališ kolko ti duša ište ali tvog omiljenog ćebenceta koje svuda sa sobom nosiš nema pa nema. Džaba što ti oni posle plate golemu nadoknadu kad si izgubio zanavijek svoje milo ćebence. A tek moj buraz od strica Goga što se prepo, on sticajem okolnosti isto bio na aerodromu, putovo kod Ban Ki Muna u neku egzotičnu zemlju evropske unije, pa kad je čuo da me ceo aerodrom proziva ne beše mu baš najjasnije, šta, kome, čemu, jer pojma nije imo da i ja idem neđe. A kad se samo (ne)setim, poslednji put sam putovo avionom tamo neke '87 kad smo išli sa školom u Milnu na Braču, Hvaru il' tako nekom ostrvu, tako da sam ja otad ubeđen bio da je to sa avionima prevara ko onaj čovek na mesecu i slične manipulacije. Ništa, dotrčo ja do onog za ulaz, viču na mene drsko, ajde, treba svi samo na tebe da čekaju, šta s ti, Dobrica Ćosić, član SANU možda? A ja se mislim u sebi, pa i jesam u neku ruku, doduše budući član SANU, hvala na pitanju, jer ja sam sebi u životu postavio samo jedan jedini cilj, ne zanimaju mene ni žene ni bogatstva ta vaša, samo THE ČLAN da postanem, stremim ja tome još od malijeh nogu, još od 8. sednice, jer jebo taku akademiju nauka pa još srpsku gde mene nema na platnome spisku, a svi znaju da ja kad nešto zacrtam ja to bre zubima kidam (pitajte Rašu kako je prošo), sve pršti, spreman sam i preko mrtvih da gazim samo da bi se domogo željenog položaja. I evo ovde me secite ako ne postanem član pa makar i posthumno.

Kaže meni ona zajebana redarka - skidaj kaiš, ja reko more ženska glavo ja kaiš nisam skido ni pred mnogo jačim neprijateljem no što si ti, imam ja svoje dostojanstvo, ne skidam kaiš jer Srbija se saginjati neće, o ne! A ona će meni, ma budalo jedna, kretenu, to mora da skineš da bi prošo kroz ove infracrvene zrake gde se vidi svaka koščica u tvom telu, ahilova tetiva i to, ma čak i govno koje nisi izasrao, i čim ona pomenu govno ja reko onda OK, ali inače jok ja, i da to uđe u zapisnik, tamo u moj tajni dosije, da nisam izdo državu ni kad je bilo najteže, ni kad su me ko malog Radojicu pod nokte i to, molim lepo, da ne bude posle još ni u avion nije ušo a već izdade Srbiju sa sve serijom Ravna Gora i štatijaznamčim. Ušo u avion, dobio fino jedno mesto do prozora, a mesta sva po tri u komadu, al' nema šanse tu da sednu tri osobe, no jedna baba na spoljašnje sedište, pa prazno, pa ja. I zaista bre, mali neki avioni, ja u filmovima vido drugačije scene, sav sam se zgurio, bolje sam sedeo u busplusu jbga, al' to valjda što je avion bio Aeroflotov, ruski onaj, da je bio naš Air Srbija sigurno bi bio prostraniji, uveren sam, jer ovo mi bre delovalo ko malo veći autobus sa krilima, al' ne onaj fin, gospodski, no ko onaj iz "Ko to tamo peva", samo je falila ona baba u crnini da nagovesti smrt, jebešmisve. Preko razglasa pričaju malo ruski, malo mnogo manje engleski, jedva sam uspeo da razberem nešto, kaže dobrodošli u naš avion Vladimir Žirinovski, ja reko auuuu, de su se njega setili, i onda mi se javi, pa da bre, oni imaju na hiljade aviona u tom aeroflotu, pa im se može da dele imena, pa kao aj i Žirinovskom jedan da damo, imo je i on nekakijeh zasluga tu i tamo, a kontam da neki nosi i sveto ime Alana Čumaka, mislim što da ne?

I zarola se konačno onaj avion i uzlete, ladno bre uzlete ko ništa, a ja sve gledam de im stoje padobrani suncetijebemkrvavo. Ali kad sam vido stjuardesu, Ruskinju, brate moj kakva je bila, visoka, građena ko Sasha, a oči one prave, tačno se vidi zemlja porekla, i tako samo stoji, pokazuje nešto rukama, kao šta ovo, ono, maska ovde, diši, ja reko batali, ako nešto krene po zlu krenulo je, neću da se vadim i preživljavam na silu ko pička, dovoljno mi što sam vido malo sveta i avion da leti, ja bre stvarno ranije mislio to neka prevara, da to samo tako u filmovima, kao zarola se pa uzleti a ono zaista tako, odosmo u kurac ladno, i ako ne mogu da bilo šta u životu, pa brate bolje da me nema, a ne mogu vala mnogo toga, i tu je zapravo pravi sjeb sa tim akcijašenjima, putovanjima, jer ti tako odeš preko pa vidiš da može i bolje, da može i drugačije a svestan si da živiš realno na dnu onog zlog bunara sa sve lovačkom puškom uperenom ka gore, večito u paranoji, i vrlo dobro znaš da nikad neće biti bolje iako se sve to u principu može, jer mi bre volimo da nam je loše, ja prvi, ceo smisao postojanja je u tom smoru, u toj for life depresiji, ma to više nije ni depresija, to je jedno realno stanje, način života, evolutivna stranputica, ali sve je poodavno ukazivalo kuda se krećemo, jos od naših pradedova, mi samo nastavljamo gde ja stadoh ti produži filozofiju i libo nas ckura, a kad ne bude moglo više tako - fino, lagano u crnu raku i mir božiji, jer ja sam ovde samo svratio, nije mi ovo dedovina, i ne sviđa mi se al' nimalo, pa stoga idem dalje, ali je fora da čovek bude sposoban da sam odlučuje PO SVOM IZBORU kada će da krene dalje a ne da čeka da se nešto kao desi, jer ništa se desiti neće, nema tog Isusa koji će po drugi put sići međ' ljude, a i to je samo priča, bajka, to ja mogu očas posla da smislim da bude još i jači trip, al' realno.

Dakle, uzletesmo mi nekako, a bio još dan tj. jutro pa sam mogo kroz ono nikad manje prozorče sve fino da vidim, jedino me malo jebalo krilo aviona i motor koji je varničio, a ispod tačno vidiš, ej bre, ko na Google Earthu, sve ulice male, ma ko mapa neka, od Surčina avion kreno dole prema Srbiji, vidim prešli Savu, preko Senjaka ka Rakovici i tek tamo kod Avale ga majstor smotao vamo prema severu, i kako ga je smotao taman sam i rodni Vidikovac vido kako se gubi u izmaglici sećanja, pa i Orlovaču, jer to je ta konekcija - od kolevke pa do groba, i onda krenuli dalje preko Vojvodine, izvalim onaj kanal Dunav-Tisa-Dunav, ma kažem vam, ko Gugl Earth samo bez onih granica i naziva što iskaču. I odjedared sve se pretvori ko u nekake smetove, nekakav sneg silni, a znam da nije padao tih dana. Čitavih 10 minuta sam ja buljio u to pokušavajući da skontam o kakvim se to planinama ludila radi dole, kad se konačno dosetih da smo se to mi sa avionom zapravo popeli na veliku visinu pa ja to vidim oblake ispod, a ne sneg jebo ga ti. Kad sam to ustanovio, onda mi bilo dosadno da gledam kroz prozorče pa se okrenuh unutrašnjosti ovog šinobusa na krilima. Reko sebi, stvarno nisam znao da su Rusi vako sitan narod kad je sve minijutarno, ali eto stjuadresa, hitaju nose sokove, kokakole i šta ko pije, ja uzo sok od nečega, prevela mi ova baba Ruskinja što je sedela do mene, mada je niš' razumeo nisam, a baba samo što kokošku nije unela u avion, takva je faca bila. Posle smo i jeli ali iskren da budem nema to veze sa onom raskošnom hranom ko u filmovima, no sve nešto malecno, majušno, za četvrt zalogaja i manje, sve nešto gricni, glocni, ali da ne grešim dušu, moram priznati da mi je to sa hranom bio najzanimljiviji deo puta, jer brate 3 sata se voziti nebu pod oblake je mnogo bre dosadno, al' bez zajebancije.

Stigli u Moskvu, al' kurac, mrak tamo već pao, ne vidiš ni aerodroma, sreća pa na razglasu objaviše kao slećemo na aerodrom Josif Visarionovič Džugašvili Staljin, au jebote, zar je dotle došlo, da od tolko moskovskih aerodroma baš ja sletim na Staljinov? Metastaza, nije fraza. Fino se prizemljili, ovi putnici krenuli da tapšu, ja reko šta tapšete koji kurac pa nismo na Rankovićevoj sahrani?! Lud neki narod, al' šta da im radiš. Uzo ja ono svoje malo kuferče, što je sigurno sigurno, i kreno ka izlazu, i vidim stoji čovek sa kartonom na kom piše moje ime, auuuu, preseko me, znači i ovde me znaju, poče paranoja opet da me puca. Pa zar i ovde? Srećom to beše samo pitomi taksista, odvede me do svojih kola, kreno nešto da mi priča o rubljama, ja mu na čistom srpskom reko "ne znam ti ja to druže", pa je moro konsultovat kolegu šta će sa mnom da rade. Srećom stigo brzojav iz Kremlja da se tako bitna ličnost ko ja vozi fraj, il' sam barem ja tako skonto. I vozimo se mi vozimo, stiže mi poruka od teta Radeta, kaže ima da se voziš bar sat vremena ko te jebe. Reko aupičkumaterinu, kakav je to aerodrom i brzi letovi kad ti čitav sat treba do centra Moskve. A majstor zajebant neki, pa kako snimi muriju tako stavi preko sebe onaj pojas, tj. tačno zna gde stoje pubovi pa pre toga stavi kao pojas, a kad ih prođe skine ga. Meni to bilo smešno jer me podsetilo na mog starog, kako se po Beogradu vozilo donedavno dok nisu pooštrili zakone, te mu ja to na srpskom ispričo, a on se pravio da me razume, pa i on meni nešto reko a ja ga sve razumeo, ma čudo jedno, poliglota!

Ali sama ta vožnja taksijem od aerodroma do Prospekta Mira koji je u samom centru je bila skroz prajsles, jer tačno vidiš kolko je Moskva zapravo ohoho-ogroman grad. A ja uvatio po onom mraku da se nekako jbmliga orjentišem pa gledam kroz prozor i kao OK, ovo je ko naša Fontana otprilike, ovo su ko oni blokovi 60 i neki, ovo je 70. blok a evo i kineskog tržnog centra, pa onda evo nas i kod Sava Centra, ali pazi sad ovo, umesto da smo sve bliže i bliže gradu kako blokovi odmiču, sve se vraća unazad ko na pokretnoj traci, pa opet vidiš Fontanu, pa opet jedno 5 blokova 70 i 10-ak ovih drugih blokova i tako sve u krug, ma ko Alisa kad pade u onu rupu zečiju, niđe kraja ludilu, reko sebi, oću li živ stići? I ipak stigoh živ, sve mi se ono sedište preznojilo kolko sam se zbunjevao, i taman stadosmo tu negde kod Hale Sportova, mada smo istu takvu sa varijacijama jedno 10-ak puta prošli, al' kao to se ja tako orjentišem jbga, moj mozak tako radi, od tog se ne mere pobjeći, naviklo to na Beograd i tu nema boga. Dakle zaključak, Moskva je brate moj mnooogo veliki grad, a posebno za mene čak i nepojmljivo veliki jer ja uopšte nemam tolke parametre u glavi da bi takvo nešto skontao, jer šta sam ja vido, ono malo Atine na eskurziji, Solun i Trst, i nema dalje. Turista sam do moga, mož' se kaže da sam eventualno proputovo istočni Balkan, mada i to je pod znakom pitanja. Znači Moskva oko 13 miliona stanovnika a cela Srbijica jedva 7 pa vi vidite kolko je to.

Čim je taksi stao istrča teta Rade razdragano, zagrli me i izljubi domaćinski, te me povede za sobom u neku jako čudnu zgradu, gde imaš ogromna metalna vrata na ulazu, ma ko mali zamak, pa ukucaš neku šifru, pa se ta vrata otvore, ali onda imaš još jedna vrata metalna, ko u sef da ulaziš, pa kad uđeš tu a ono te sačeka čuvar mrkog pogleda, neki mlađi Rus u kožnoj jakni koji tu ima sve one monitore, nadgleda sve ko banku da čuva, ko da smo u mauzolej Lenjonov ušli, meni bre neprijatno bilo, posebno kad sam se setio staklenih vrata na svojoj zgradi i onog smešnog interfona, pa tu mož bre svako da uđe kad god mu se oće, a ovde bome jok. No objasni mi teta Rade da je tolko obezbeđenje jer je to kao srpska zgrada, skoro sve žive Srbi, pa kao Rusi onda moraju da čuvaju strance da ne bi bilo ovo, ono, kao ranije bilo mnogo razbojništava, ipak centar grada kao a nisi ni u pregrađu realno. I tako, uvela me u stan, tu bio jedan simpatični bucko, čika Vujo, izljubismo se 3 puta, sve po protokolu kako i priliči, odma čika Vujo izvadio Jim Beam, a ja nisam znao šta je to, nego sam samo vido poznata mi nalepnica iz filmova, al' fino neko piće, posle mi drugari rekli da je G.G. Allin to najviše gotivio pa ga i saranili sa flašom, uglavnom to je ono da se pije, pije al' da se čovek ne napije odma, nego lagano, kao sa uživanjem gistro mi ga šatro. Naravno ja se tu ojadio momentalno, jer ipak tolki put, nadmorska visina, geografska širina, ma imam iljadu izgovora. Plus oni tamo puše hašiš, nešto malo ko patrljak od čokoladice, ja to u Beogradu možda ako sam par puta probo, i ja ne znam taj rad, nisam naviko, neprijatno mi jbga. Inače ova slika gore to je čika Vuja sliko, ta mi je omiljena jer je napravio i nalepnice iste takve pa mi je teta Rade donela kad je bila u Beogradu, pa sam lepio po svuda, pa neko pocepa a ja opet nalepim, pa opet, pa ja opet, ćeraćemo se i ti fazoni, uglavnom izuzetan jedan rad. Toliko za ovaj ko fol intro, a ja se nadam da ću i nastavke uspeti da napišem, jer sam ranije uspešno izvrdavo. Hvala.

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #202 on: 10-12-2013, 19:03:13 »
ajd s verom u azatota, ovaj možda nekad i dovršiš.... valjalo bi!

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #203 on: 11-12-2013, 08:45:37 »
I couldn't agree more o vel'ki učitelju, a i red je da konačno završim bar evo jedan ovaj tekst, jer cijeloga života samo ošljarim li ošljarim... :(

scallop

  • 5
  • 3
  • Posts: 28.511
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #204 on: 11-12-2013, 08:46:39 »
Samo počinješ, a ništa ne dovršavaš.
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Mica Milovanovic

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 8.626
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #205 on: 11-12-2013, 09:59:14 »
Kakvi ste to ljudi? Završio je dobru knjigu, čime se malo ljudi može podičiti...
Mica

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #206 on: 11-12-2013, 14:10:46 »
Eh da je to barem knjiga, pa da sam ju završio, no skrpljeni tekstovi s koca i konopca  :(

Moskva putopis (22.XI - 30.XI) vol.2

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/12/moskva-putopis-22xi-30xi-vol2.html

E ljudi, jel' imate vi nekad trip da čujete ko neke razgovore u sebi, tj. ne one prave shizofreničarske razgovore da ih i bukvalno čuješ nego ko neka drama, ko pozorište, a sve u nekakvim rečenicama kao da ih i bukvalno vidiš i čitaš in your mind's eye. To mi je pričo moj brat Goga, kaže postoji to kad sve vidiš u slikama i ovo drugo gde sa rečenicama, e al' on za razliku od mene sve vidi tako u slikama, što ja ne mogu ni da zamislim, pa je stoga i otišo na tu stranu u dizajnere i tako to. Uglavnom, evo šta se meni dešava npr. Idem ulicom, tra-la-la, vidim nešto ili neku konverzaciju, interakciju, i već tu na licu mesta razvijam u svojoj glavi kako idu ti dijalozi, ma čitav scenario ja tu napravim. A tek kad uđem u autobus, e tu nastaje pravo lud'lo, znači ko film da gledam, jer i ljudi su mi bliži, zatvoren je prostor, pa mnogo jasnije čujem šta razgovaraju. A naravno, kakav bi ja to Srbin bio kad ne bi bacio palačinku da čujem ko šta s kim, ostade nam to nasleđe još od vremena UDBE i ne mož' ga se otarasiti, i ja sve kao neću da slušam al' džaba nešto me goni te me goni. Osećam se u tim trenicima bre ko Biljana Srbljanović kad je uvati ona njena histerija.

A najgore mi kad tako krenem da gledam neki film il' dokumentarac, pa ja tu brate ne mogu na miru sa razumevanjem da pogledam ni 5 minuta u komadu kolko mi radi mozak, a sve u smislu - joj kako bi se ovo moglo dobro opisati, joj al' bi ova rečenica ovde odlično uletela, ih što mi nije tu komp da odma zapišem ovaj panč lajn, zaboraviću jbga i slično. I na kraju filma, kad ja zapravo shvatim da ja film uopšte nisam bre ni gledo rasterećen, ko čovek, da se opustim i zabavim, no sam sve vreme razmišljo šta ću o njemu pisati na blogu, a realno pola tog osmišljenog u međuvremenu pozaboravljo (nažalost Tesla nisam), tek onda ja skontam da sam džaba krečio, i da sam čitavih 5 godina isključivo tako i samo tako radio, i evo sad da me pitaš setio bi se nekih specifičnih detalja samo iz ovih mojih omiljenih dokumentaraca, a ovo sve ostalo zdravo i aj' zdravo, i tu nema nazad, gone with the wind što bi rekli. E baš u tom deliću trenutka smospoznaje shvatio sam da mi je došlo vreme da se lagano povučem u mirovinu, naravno ne ovu bukvalnu, nego brate da smanjim sa tim rivjuovima i ko fol recenzijama, jer tu ima bre preko 800 tekstova samo o dokumentarcima a da ne pričam ovo okolo naokolo što sam pisao ko međed svaštojed. Mnogo je to druže, i previše a posebno kad sve to radiš ko indijanac za slavu, a keša niđe, i aj' da te bar neko plati za taj cim, onda to kao i ima smisla, znači upri, bori se, zaradi taj krvav dinar, nego čista zajebancija i dokolica. E, to mi je i došlo glave, ali mi je trebalo čitavih 5 godina da to skontam, eeej, jer moje gledanje filmova se pretvorilo i bukvalno u recenziranje u glavi, dakle onaj tamo manijak dovatio neku ženu, a ja već konstruišem te zašto je to baš tu uradio, te koji su mu porivi, modus operandi, detinjstvo, odma vidim onaj Google Earth i tražim u glavi gde je taj gradić, gledam okoliš, ispitujem persons of interest, ma hiljadu nekih sranja mi opterećuje moj i ovako slabašni mozak, tako da sam jednostavno puko, ne mogu dalje, oću bre da gledam filmove sa uživanjem a ne da mislim šta ću i kako ću kad sednem za blog, opterećuje me to, greater expectations ako me kontate. I nema problema, ja zaista poštujem ljude koji mogu u isto vreme i da uživaju u filmu, i da razmišljaju, pa kad se ispiše The End na ekranu oni fino sednu, rasterećeni i porode taj rivju ko ništa, ko dobar dan, ali nismo svi takvi, evo ja sam siguran da dosta vas koji se takođe bavite pisanjem bilo kakvih recenzija i pizdarija imate možda ne baš tako ekstreman ali svakako sličan problem ko ja, i to je muka živa bre! E zato sam ja odlučio da od sad pišem rivjuove samo kad sam ono baš napaljen dojaja, kad me nešto tolko oduševi ili pak razgnevi da ne mogu se suzdržim nego mora hitno u pisanu reč sve to da pretvorim da im se najebem majke majčine ili da ekstatično podržim a sve balaveći nad tastaturom. Toliko o tome a sad nazad u majčinu...Rusiju.

Ako se dobro sećam ja sam u petak naveče došo, čika Vujo i ja se nadžimbimovali, onda smo malo svirali gitaru i pevali "Sa tvojih usana" od Crvene Jabuke i "Death Comes Ripping" od Misfitsa onako pjani, a ja mu pričo kako smo je '98 sa Unisonom svirali na koncertima. I kao petak je, red je da se ide u grad, došo i čika Crnogorac te odosmo u neki Ajriš pab (Katie O'Shea's Irish Bar), uglavnom tu kao ima i stranaca dosta, al' sam ja tako bio pjan da sam se skino u majicu sa Čarlijevim likom na prsima, turio Radov GODS šal (namerno sam pono samo radov, kad je provokacija nek je brate full) i pevo tako neke navijačko-huliganske pesme a sve u nadi da će se neko zajebe. Al' eto kurca, oni Rusi svi mali, nikakvi bre, ja kad sam ušo tamo osećo sam se ko međed međ liliputancima, idi bre, pa tolki sam bio da su svi samo begali a cure panično zazirale iz fazona "samo ne mene, samo ne mene".

A onda me neke barabe nako razvaljenog što od alkohola što od vremenske zone ložile da su tu neka 2 navijača CSKA, ja reko dojaja, evo braće Grobara, odma' im priđem bez kompleksa, pitam na engleskom, ovo, ono, pokazujem im šal ložim ih da je grobarski, kad oni meni - a jok, mi smo Spartakovi, ja reko auuuu, kako me namestiše dušmani, lako im sirotinju zajebavati, a tamo u uglu umiru od smeha vidim ih krajičkom oka sveimjebem. I ništa tu se ispostavi da su to neki indijanci koji su za Radov teget-svetlo plavi bar šal pomislili da je grobarski, toliko o njima, a ja taman pomislio našo sam si društvo da bistrimo trenutačno stanje na navijačkoj sceni istočne Evropi, i naravno čiji fazon je najjači, njihov i poljski, ili naš i grčki. Jbga.

I tako, dalje se i ne sećam baš najbolje svega, beše to prekid stvarnosti, neka nejasna zona, a teta Rade me samo dolivao pivom, jer to bre neko malo pivo, pivce, ko za dečicu, mada i Rusi su tako malešni pa im valjda potaman. E da, onda nam prišla neka grmalj riba, ne baš visoka, ali ono, kozačka varijanta, divljina i to, od ovaca sa Vladivostoka samo što je došla, i ja se naravno oduševio njenim gabaritom, odma joj komplimentirao, te al' si lepa, te jebo bi te samo da mož' mi se digne, i za kraj ispalim onu moju ubitačnu za specijalne prilike - ti si bre prava CRUMB devojka, ona koju sam oduvek tražio, a ona se oduševila mnome u pičkumaternu, nije srela valjda do tad naš srbski šarm, visinu i ljepotu, a posebno joj se svidelo što sam nako malo krupniji, da me ima, da mogu da prionem i to, pa nego šta! Odma' joj se javio međed u meni, jer ipak iz tih je krajeva, zov prirode i to, pa me nazvala Miška, al' to rekla teta Radetu tek kad smo odlazili, iz fazona "već mi odvodiš Mišku", a meni posle bedak bio, što me ne ostavi Rade bogteubio, viš da napaćene Ruskinje prosto iskaju nešto zdravo, neku krpunu divljač sa juga, šta će jadne sa ovim ispijenim pigmejima?

Ali da ne zaboravim, desila se još dogodovština u međuvremenu, naime, snimio ja ekstra ribu, visoka, male sise, plava, po mojoj meri, ma ko bog. Pitam ja Radeta, što je ono oče Makarije, posrnuli anđeo kojeg kažnjava bog, ili Sotona u ženskom obliku? Možete samo da predpostavite šta mi je otac Makarije odgovorio, i aj' što mi je odgovorio, nego mi reče, ej, pa ja znam tu ribu, ta voli da se ljubi sa svima. Pa to mi reci Rade gade, već sat vremena smo u pabu a ti mi ćutiš aman zaman?! Rade na to dodade, al' frajeru, zipa samo, ko zna kakav je to hajvan, ona ti radi u NASI, Amerikanka jebojeti. Ja gledam, jbte šta će Amerikanka koja radi u NASI u sred Moskve u kafani i to u vidno alkoholisanom stanju? Al' brzo mi ta misao nestade iz vidokruga, zaleteh se ko bik na Grmečkoj koridi - Hi, my name is Bojan, I heard that you work for NASA? I ja sad sav onako ushićen, čekam da mi kaže šta već treba kad ona veli - NO, who told you that? I ja šta ću, reko daj mi bar reci kako je u Americi, iz koje si države? A ona - pa bre nisam iz Amerika, Ruskinja ja! Ajoooj bruke i sramote, ajme meni, to mi teta Rade sve sredio, ljubomorna bila što sam ja imo šanse jebat a ona jok. I ono, ja šta ću, ku'ću kreno se izvinjavam tu postiđen, kad cura onako sva vesela i pozitivna zagrli me iz sve snage i poljubi me i to ladno od srca, eeeej bre poljubi me i to u ustaaaaa. Ne beše mi dobro al' nimalo, ipak prošle su decenije od kad me poslednja baš dobra riba poljubila u usta, evo i dan danas se sećam tog poljubca, samo on je bio sladak, samo tada sam drhtao, al' onda su nestala osjećanja, ne osjećam ništa, samo se sjećam...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #207 on: 23-12-2013, 07:34:19 »
U šetnji kroz Vidikovac: Graffiti watch 21.XII 2013

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/12/u-setnji-kroz-vidikovac-graffiti-watch.html

NE BAŠ TOLIKO BITNA NAPOMENA: Grafiti prezentovani u ovom blogpostu ne oslikavaju stavove autora bloga...osim naravno ovoga za muriju i političare, to mu ovde dođe ko dobar dan.



Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #208 on: 30-12-2013, 20:10:29 »
Evo jednog istinitog teksta, čovek mi je dao samo grub opis i par detalja ostalo je sve moje. Znači incident se danas u podne desio, bruka i sramota!

Policijska represija nad građanima Srbije se nastavlja a mi i dalje ćutimo?



http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/12/policijska-represija-nad-graanima.html

Evo teksta koji mi je malopre poslao naš sugrađanin sa Zvezdare iako je on i sam i te kako svestan da teško može bilo šta da uradi protiv ove organizovane kriminalne grupe poznatije i kao POLICIJA, ali naše je da pokušamo svim sredstvima, jer jedino to i možemo. Dakle braćo novinari i ostali blogeri overite ovaj tekst, svi relevantni podaci su tu, policijska stanica Zvezdara noćas mora pasti!

Danas, dana 30. decembra 2013. kod Cvetkove Pijace oko 12.30 - 12.45 vraćajući se iz apoteke i kupovine u Maxiju naleteo sam na trojicu policajaca, dvojicu iz interventne i jednog klasičnog poštara. Usledilo je rutinsko legitimisanje, i taman kada je poštar hteo me pusti jer sam bio čist ko suza, ova druga dvojica odlaze u neki tu hodnik i domunđavaju se nešto, nisam ih čuo, ali čim su se pojavili bilo je "Ej, ajde dodjite ovamo!". Naravno, došao sam sa ovim trećim likom pandurom i ovi su me samo uterali u hodnik. Pitali su me "Jel' imaš nešto kod sebe, znaš na šta mislimo?" - odgovorio sam im da drogu nemam ako su na to mislili. Zatim su me pitali - a jel' imas iglu? Odgovorio sam im potvrdno, ali sam im odmah napomenuo da je to ogromna igla i špric koji su upakovani jer sam ih upravo kupio u apoteci, naime nedavno sam počeo da nosim sočiva pa im čak i pokazao onu flašicu sa hemijskim rastvorom u kesi, dakle bilo je očigledno da to nije nikakva narkomanska insulinska igla no igletina debela ona muskularna, za probijanje vrha tog rastvora, ko nosi sočiva zna tačno o čemu pričam, i špric od 10 miligrama, onaj najveći, ko se još drogira time?

Naravno, to ovog jednog policajca - broj znacke 1278256 (prezime poznato redakciji) nije al' nimalo zanimalo, šta on zna šta je igla, u njegovom selu kad vidiš tolku iglu odma' begaš u brda i ne vraćaš se dok ne smrkne, jer u "Balkanskom Špijunu" je to lepo opisao Ilija Čvorović: "2 sata se drogirao sa OVOLIKOM iglom!", tako da mi je smesta tu drknuo šamarčinu, udario me pesnicom u glavu i zaurlao - "Jel' hoćeš da se ubodem i da umrem a imam troje dece? Jel' to oćeš bre?". Odgovorio sam onako u neverici: "Pa odgovorio vam sam čim ste me me pitali, a i nisam imao razloga da kažem ranije pošto ste me samo legitimisali." E, a onda je počeo da se dernja na sav glas da bi ga čuli i potencijalni svedoci: "OPIREŠ SE HAPŠENJU, HOĆEŠ DA ME BIJEŠ, PSUJEŠ MI SVE PO SPISKU!" - i to baš histerično urlajući ne bi li svi čuli. Onda me je uhvatio za revere i ščepao za gušu, i tako nekoliko puta. Nabio me je uza zid, raširio mi noge bahato tako što me šutno cokulom u jednu, stavio mi lisice i nastavio sa maltretiranjem. Posle ne zna ni ja kolko vremena, meni je trajalo ko večnost, rekao je kolegi da pozove vozilo i pojačanje jer se opirem i ne sarađujem. Tada sam se pobunio i rekao mu da to nije istina i da nije u redu što tako priča.

Ništa, priveli su me u policijsku stanicu Zvezdara i tu su me detaljno pretresli. Ko kec na deset im je legla pvc kesica u mom levom džepu skroz prazna, ali koga to zanima, kesica je kesica, i naravno da je ovaj odma požurio da prijavio šefu sledeće: "blah, blah, blah, pored šprica našli smo i kesicu koja je sadržala praškastu materiji, verovatno se radi o heroinu". A kesica nova, skroz čista, ma ko suza. Kad im je glavni inspektor rekao da nisu imali niti jedan zakonski osnov da me privedu, morali su da nabudže kakav takav izveštaj i da izmisle bilo kakav razlog zasto su me priveli. Napisali su da sam ih vređao, psovao i da sam se opirao pri legitimisanju i privođenju i da sam pokušao da udarim policajca 1278256. Zaboravih da napišem, dok su čekali da dođe patrolni auto u hodniku su me tukli nekom debelom sveskom i pesnicama u glavu, hvatali za gušu, šutirali, širili uza zid i vređali me, 1278256 mi je čak u jednom trenutku rekao - "kada te budem negde u civilu sreo na ulici zaklaću te, dece mi moje", e sad dal' je bio pijan ili drogiran da ovakvo nešto izjavi ja zaista pojma nemam, ali strejt sigurno nije bio.

Kada su stigla kola na silu me je ubacivao na zadnje sedište i pri tome me udarao na svakih 20 sekundi! U kolima je opet izrekao onu kletvu: "kunem ti se u decu da ću te zaklati kad te sretnem negde" - a kada sam njegov kolegama napomenuo "jeste li culi?" njihov odgovor je bio "čuli smo da ga vređas i da se buniš!" i još su pritom i oni urlali na mene. U stanici Zvezdara sam skoro dva sata stajao onako raščerečen uza zid i slušao svakakve sprdnje i uvrede na moj račun a s vremena na vreme dobijao i pokoji udarac. Kada je došao inspektor i rekao ovom da ne postoji ništa protivzakonito što sam uradio, ovaj je prepun besa zaurlao: "ZAR BAŠ NIŠTA NE MOŽEMO DA URADIMO?!". Odmah su me posle toga pustili ali ja nisam hteo odmah da izađem i rekao sam da se neće na ovome završiti na šta sam opet bio izvređan i bukvalno isteran iz stanice, a da pri tome nisam dobio nikakvo uverenje da sam bio priveden i lišen slobode, čak su me i vređali kada sam to tražio! Navodno, mogu da podnesem molbu pisaru pa da mi to stigne na adresu ili tako nešto, i to samo ecidiencija da sam doveden ali ne i izvestaj!!!

I poslednji put pred izlazak iz kancelarije koja je bila bukvalno prepuna policije (bilo ih je sigurno 8-9 u tom trenutku) policajac broj 1278256 (kaže da je iz Vranja) mi je po treći put rekao svoje a to je bilo ovako. Ja sam rekao "hoću taj izveštaj jer ne želim da dozvolim da dobijem prekršajnu prijavu i kaznu za nešto što nisam uradio a i vaš kolega mi je pretio životom", na šta je on odgovorio - "pa rekao sam ti zaklaću te!" i to pred punom sobom policijaca koji će naravno svedočiti u njegovu korist tj. da mi ništa takvo nije rekao.
 
ZNAČI, NEOSNOVANO SAM PRIVEDEN I TUKLI SU ME, VREĐALI, MALTRETIRALI I SPRDALI SE NA MOJ RAČUN, TAKO DA NEMA ŠANSE DA ĆE SE OVO NA OVOME ZAVRŠITI I TO SAMO IZ MRŽNJE I BESA PREMA TAKVIM POLICAJCIMA KOJI SE IZ ČISTE OBESTI IŽIVLJAVAJU NAD POŠTENIM GRAĐANIMA I GRAĐANKAMA SRBIJE!

HVALA...

Albedo 0

  • Guest
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #209 on: 30-12-2013, 20:56:03 »
tradicionalno srpsko maltretiranje u policijskoj stanici među prijateljima

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #210 on: 30-12-2013, 21:03:48 »
Uh kako jak naslov BATO, što se ja toga nisam setio :mrgreen:

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #211 on: 04-01-2014, 03:08:51 »
Da bre, život niskog intenziteta.
Zanimljivo zvuči, ali šta ti to dođe zapravo?
Pa to ti je brate kad ja npr. uvatim pa se ko ona kornjača uvučem u oklop samo tamo ne ostanem neko vreme nego ostanem oho-ho, zabole mene baš za outside world, ima čak i sjajnih primera takvog ponašanja i međ životinjama, ima onih žaba pa i riba koje se uvaljaju u blato i tako žive mesecima, pa eto čak i mudri međed spava taj neki svoj zimski san, tako nešto, spustiš sve životne funkcije na minimalu i bežiš u neki taj zdrav razum što bi reko legenda Krile. Ma ko dobrovoljno padanje u komu samo što si kao svestan, jer odeš ti do WC-a, gledaš ti TV, ali nisi tu, i upravo u tome je čar, to je dojaja, i ja to redovno upražnjavam, pa kako ti misliš da sam ja do sad onim svojim nedobog načinom života uspeo da preživim do te i te godine? E, al' samo onda isključiš i mobilni, batališ internet, jer kakva kurac komunikacija, što će ti to jadan kad si sam sebi dovoljan, što bi rekli ovi na rubu znanosti, samoodrživi razvoj ali uz malu pomoć prijatelja, jer ipak treba ti neko voljan da ti obezbedi one osnovne životne funkcije, jer ne možeš bit nit redovno zasposlen nit školu pohađati, a valja pojesti, valja popiti, a ko će platit komunalije, pa struja, a normalno struja ti treba isključivo da bi gledo filmove i serije, npr. za takva stanja preporučujem lagani old school, tipa Kamiondžije one prve crno-bele, Paja i Jare, a još savršenije legne Državni Poso jer smo Kamiondžije gledali na RTS-u i previše puta mada ih ja vazda iznova gledam sa još većom strašću. Prvo mi mnogo bio drag Paja Čutura, jer logično ko je taj a da sme da kaže da nije volio takvu ljudnu kao što je bio Pavle Vuisić, ali kasnije kako sam gledo izvalim ja i Jareta lagano, i tek onda shvatim zašto su se naše babe i dede tolko ložile na Čkalju i njegove fazone, pa on je bre bio jugoslovenski Džeri Lujs, to su tačno sve ti gegovi i forice, pa moja baba i dan danas kad vidi Čkalju ko Tita da je vid'la, i tako ja to gledajući skontavam lagano šta je bila zapravo ta Jugoslavija i kakav je to trip opasan bio njima koji su to proživeli, iako sam ja samo malo 80-ih zakačio al' i to malo mi bilo vrh. Ih kad se samo setim. Ma to se ne može rečima opisati, i tačno sad ovoj omladini danas to ne vredi objašnjavati, to je se valjalo doživjeti. Ko ono kad te neko pita a kakav LSD ima rad, i aj' kako da mu objasniš? Nemoguće burazeru, nemoguće dok sam ne proba, e al' s time što LSD danas i možeš očas posla nabaviti al' onu Jugoslaviju loma morgen, i to ti je ko u onom filmu Irreversible, nema nazad, zlo je urađeno i kraj priče, ma znaš bre kolko puta se meni desi da ja skroz živo sanjam kako ja bre vraćam vreme unazad, kako menjam ej bre istorijske događaje samo da bih to sprečio, da bih sprečio ona klanja i užase, al' džaba, ne može, šta god ja uradio na kraju opet dođe sve na isto. Isto tako sanjam često i da sam Jevrejin na putu ka Aušvicu, samo što ja za razliku od ostalih sapatnika u onim vagonima vrlo dobro znam šta će da se desi, i vičem, molim, kumim, zaustavite voz, ljudi aj' da bežimo, barem će se neko spasti, i opet sve isto, nepovratno, e to je brate moj horror, pravi onaj užas, a ne ovi filmovi. Isto tako, onaj moj komšija Milovan Šerbedžija što ima vikendicu kraj moje kolibe dole u banji, on je Slavonac i još ko dete je prošo i Jasenovac i Gradišku Staru, i svega se seća u detalje, sve mi pričao, jer to kad si klinac, kad ti se ti užasi urežu u koru mozga to ostaje zanavjek, a on ti sad ima oko 70 godina, tu negde, nisam siguran tačno koje je godište, znam samo da je mlađi od moje babe, uglavnom vitalan je, odličnu orahovaču pravi al' ubaci još pride na desetine onih lekovitih biljaka što nabere tu okolo, jer tu je još bukvalno netaknuta priroda, četnički kraj pa se ništa nije ni gradilo do skora, baš zabit, pa šta misliš odakle mojoj babi para da kupi taj plac, to bre bilo džaba 60-ih, ceo taj kraj, Valjevski, Mionica i okolo, pa Ravna Gora 10-ak kilometara dalje u brda, samo to nije ona Ravna Gora kako ju je onaj kreten Bajić sa Tijanićem prikazao, nema to veze s mozgom, to treba otić pa videti uživo. Ma do pre 10 godina tu puta bilo nije, samo blato, a mi fino uvatimo bosi pa uz brdo, pa niz brdo, pa uz brdo, ma divota. Nema većeg zadovljstva nego bos stati na onu zemlju, pa pričo sam ti to, kad sam onomad tripovo da umirem, da napuštam telo, majke mi kažem ti, poslednja želja mi je bila da još samo jedan jedini put bos stanem na onu toplu zemlju prošaranu travicom. Eto ako mi veruješ, a stvarno sam mislio da je kraj, nije zajebancija...     

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #212 on: 04-01-2014, 13:21:10 »
Počujte Srbi (ništa lično) by moj ćale

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/01/pocujte-srbi-nista-licno-by-moj-cale.html

Ali o Srbima najgore mišljenje ima, iako smo naravno ubedljivo najjači na svetu kada je sport u pitanju i kada se kurčimo bahato, mada Novak se malo prekurčio, već je to počeo da smeta narodu, a i gubi brate, tako da zna se, ali ovako smo mnogo gadan narod, pure uncut seljačka posla. Užičani i taj kraj, Zlatibor i to, najnamazaniji seljaci i štekare u Srba, gori i od Piroćanaca. Kosovari jako, jako gadni, bahate se po Beogradu, imamo odličan primer u komšiliku, znači za izbegavanje. Beograd puko poodavno, Zemun je bio OK 70-ih u Sinagogi uz YU Grupu i Zorana Modlija. Novi Sad nemamo nikakvo mišljenje a to mu dođe možda i najgore. Ovi svi po Vojvodini, Mađari i ostali, zna se, zavisi od kraja ali npr. sela oko Pančeva sve bogato a dobro uštekovano, namazana seljačka posla na fin, vojvođanski način, onda Šapčani cigani i teške jajare, Kragujevac je Toma, pravih čestitih četnika možeš naći samo oko Valjeva i taj kraj, ima tu i dobrog naroda al' uglavnom ne valja tu niko. Čačak je Velja seljačina, bahato ponašanje al' napiju ga barabe, nije on kriv, dobar je u duši. Bor, Majdanpek i Zaječar, dakle Timočka krajina, jad i čemer, moja priča: antiratna kampanja '98, otišli smo u Bor kod čoveka-domaćina, navodno građanski nastrojenog, član DS-a, smestio nas u nezavršenu kuću, skroz otvorenu, smrzli se ko pičke tu noć, nije nam dao ni da jedemo bre, ništa, isto tako neki predsednik opštine il' mesne zajednice, član DS-a, ma sve domaćin srpski do srpskog domaćina, nema tu života a kamoli Srba, sve prebogati gastos do Rumuna-Vlaha. Niš, Pirot i taj jug ceo dole, "će dođe prinetko će te utepa", oni bre ni srpski ne umeju da govore alo, onaj "film" Zamfirova Zona (puši qrac za tablu trodona) je odlično prikazao taj low-life mentalitet, ali nažalost to i te kako jesu Srbi, možda i najbolji reprezentativci Srba iz Srbije su ti južnjaci, najtužnije ali najistinitije. Uglavnom, Srbija je jedno veliko dno na dnu dna, tačno ono crnogorsko kurčenje bez kurca, drkanje u prazno, i jedini pravi Srbi žive preko Drine što čak i ja iz mog skromnog iskustva sa Srbima mogu da kao potvrdim, mada da se razumemo odma', nikako nije isto Sarajevo, Bijeljina i Banjaluka, to su tri jaaaako različita pojma, ma bre tri sveta, i to se u Srpskoj jako dobro zna, ali činjenice, dakle fakti, govore da u Bosanskoj Krajini ima ne najboljih Srba, no uopšte najboljih ljudi na svijetu, jer takve proste, naivne a čiste duše Slovenske nećeš niđe naći, pa eno ti Kočića, eno ti Branka našeg Ćopića, a da ne pričamo kakvi su to junaci i ratnici, od prvog sveckog rata, preko čuvene druge krajiške brigade, pa onda Kozara, i tako dalje, a to što je bilo u poslednjem ovom ratu zna se tačno ko je činio one sramne zločine po Bosni, znaju se imena i tačna prezimena, i naših tu nema, niko ruke krvlju nevinih uprljao nije, jedino dobri stric Brana što pogibe u VRS, i dan danas ga se sećam iako sam dete bio kad smo posećivali NAŠE 1914 tamo 80-ih, al' ne zato što je puco na nekoga, daleko bilo, nego kako je bio privržen jedinoj majci prirodi, otišo da bere pečurke i nagazio, a sve minirano bilo jbga, ostavio iza sebe ženu i tri ćerke, a sve 4 kraljice, idi bre, obožavam ih, e to su ti najbolji ljudi na svetu, za mene su to Srbi, ma ne Srbi, šta i ja serem, to su dobri ljudi bre, i ne znam šta bi moj stari sad reko na ovu moju upadicu al' sigurno bi se složio u načelu, ali bi mi ipak reko da se batalim svega toga jer ću samo bez potrebe najebati, jer mi brate igramo srcem a ovi seljaci zatucani majku im jebem onu seljačku taktikom, i zato je sve to kurac, zato je Srbija kurac, i MI SRBI jesmo kurac, kraj priče bre!

Anomander Rejk

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.017
  • Strah je ubica uma.
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #213 on: 04-01-2014, 20:58:20 »
 xjap
Tajno pišem zbirke po kućama...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #214 on: 22-02-2014, 13:10:45 »
Kakav deda takav unuk: kontra-miting 1996.

Decembar 1996, kontra-miting onaj kad je Slobo reko "volim i ja vas", a eto baš se potrefilo da sam i ja tad bio student-brucoš. Da, da, verovali ili ne, i ja sam jedared bio student no bogu hvala nije me dugo držala ta psihoza. Naravno, sa jedne strane bili Slobini a sa druge strane mi "studenti", zatim ovi Vukovi, Đinđićevi, šačica Vesninih, a Koštunica po običaju bojkotovo, još tad se znalo ko vazda minira, a između sukobljenih strana samo ono malo policije. Tad ja to nisam znao, al' mi posle prepričavali, moj deda, onaj izbosne, stari komunista, logično došo na ovaj Slobov miting, pa neće valjda međ ove četnike Vukove pobogu? A bio dobar čovek, pravičan, al' eto za razliku od većine prisutnog naroda voleo jebiga da popije. A mislim šta će, pa nije on čovek kriv, što reče moj ćale to je tako kod nas u Bosni, pije se od malih nogu, deca se uspavljuju rakijom, žene takođe piju, ma rakija je svuda prusutna da ne kažem sveprisutna, ne mož' joj uteći pa da si bog. I tako, jedno 2-3 sata pred početak kontra-mitinga mi "studenti" krenuli u šetnju, al' sve nešto okolo naokolo, u pizdu materinu nas poveo Čeda koji je tad bio poznatiji i kao Čeda Sex jer je bio i ovaj drugi, Čeda Antić koga smo zvali Čeda anti-sex, jer se tripovo na boga i držo tako neke govore ko bre da studira bogosloviju a ne istoriju, mada je istorija i tad ko i sad bila leglo tzv. klero-fašista, ako smem tako politički nekorektno da se izrazim. I znači umesto da krenemo direktno na ove Slobine, da se ko ljudi pobijemo, da podelimo megdan, ovi foliranti nas odveli čak tamo iza Slavije, a sve u širokom luku da slučajno neko ne bi zalutao na Terazije gde su bili Slobini. Kad sam ja uvideo da nas ovi zavlače, ja reko ćao, zdravo, i sa dva jarana fino od Slavije pa niz Kralja Milana direktno na Terazije izašo, prošo komotno kroz onu Slobinu masu, malo se prozivo sa sirotinjom, jer ni ja nisam bio baš strejt da budem iskren al' bar nisam bio pijan, no na trodonima ko i sva druga poštena srpska nejač tih godina. Ja njima majku i ono čuveno marš iz Beograda stoko seljačka i sve u tom fazonu, oni meni majku i tako redom, al' sve kulturno i na nivou, bez ijednog incidenta. I ja fino prođem kroz tu gužvu, uđem u knez Mihajlovu međ "naše", i tu već vidim krenulo dobacivanje kockama i kamenjem, al' ništa strašno. A moj deda, već malo popio kontam i pre nego što je krenuo na miting organizovano autobusom iz Batajnice, i pošto tad policija još nije bila postavila kordon no je svako mogao da oda tamo amo kako mu se oće, deda kakav je bio druželjubiv, čovekoljubiv, veliki humanista, vido jebiga neke vesele, malo bradatije ljude kako vrte flašu rakije u krug i prišo im, a oni ga domaćinski, po starom srpskom običaju kako i priliči primili u krug, i fino se on tu s njima družio, jer rakija, neki to možda i ne znaju, ona prosto spaja ljude, spaja nespojivo, ruši te barijere, znači može da bude i jako korisna ako se pravilno dozira a što naravno nikad ne biva. I malo po malo, od tih zaraćenih strana tu nastade jedan omanji urbani Vudstok na srpski način, gde su ljudi fino pili, ovi drugi se drogirali, uostalom ko šta voli, jedino eto možda nije bilo eksplicitnog seksa.

Ali avaj, kako to obično biva na svakom većem okupljanju na ovim prostorima, kako je rakija tokom ta 2 sata uzela maha, a droga krenula da pušta, tako je i u narodu počelo da se budi ono naše zlo, koje je možda najbolje opisao dobri Branko Ćopić rečenicom "znam ja nas, jebo ti nas", znači ona naša podsvesno kolektivno nesvesna želja za autodestrukcijom, a i policija je lagano krenula da razdvaja ljude i da ih cima, tako da su ove fine vesele bradonje, a zapravo Vukovi četnici, udarna pesnica SPO-a, krenuli da negoduju i naravno da viču nešto protiv Slobe što je tad bilo aktuelno. Kad je to moj deda čuo, on se zaprepastio, nije mogo da veruje u kakvu je vučiju jazbinu upao, te ga ko fleš u pijanu glavu udari sećanje iz '42-'43 kad se ko mlad partizan sa četnicima i ustašama vijao po vukojebinama Bosanske Krajine, i naravno, kakav je bio, umesto da oćuti i lagano neprimetno pređe kod ovih svojih, on ladno kreno ovima nešto u fazonu kao šta vi protiv Slobe, majku vam četničku, hteo bre da se bije ladno, poludeo skroz. Ovi naravno kad su videli da se matora komunjara infiltrirala u njihove redove, udri po njemu, radile su tu i pesnice i letve, ma sve živo, deda jedva živu glavu izvuko, i dan danas se pitam kako se spasao, a ja bre u tom trenutku bio bukvalno možda 100 metara dalje u Knezu, i tačno vidim krenulo komešanje, nabacivanje kamenjem, a krcato ne mož' se makneš, i murija počela da bije al' lete one kamene kocke, tako da ni njima nije bilo baš svejedno. Ostatak znate, Sloba je uspeo na kukavno da održi taj miting, a sporadično lemanje se nastavilo do duboko u noć jer kako su kontra-mitingaši po završetku skupa krenuli ka svojim autobusima a naravno nisu poznavali Beograd, u svakoj uličici su ih čekali ovi s motkama i to je onda bila žurka do zore, al' eto moj deda je nekim slučajem preživeo a i ja sam, mada kad sad pogledam, brate bolje da nisam, dakle Pinki je skroz bio u pravu, a deda je preživeo čak i NATO bombardovanje, al' je eto umro istog tog leta 1999. kontam od tuge jer nikako nije mogao da preboli što smo izgubili taj rat, a možda sam i sve to samo utripovo...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #215 on: 22-03-2014, 18:01:40 »
Bio ja danas u Lazi da posetim jednog drugara (ne, nisu me zadržali, hvala na pitanju zlobnici nijedni) kad ono bre skroooz renovirali M odeljenje, nisam mogo da prepoznam, sve tapacirano i pod konac, pa ljubazno osoblje, nema više onih mesara i bradatih sestara no sve milf i to kvalitetni alooo, a da ne pričam o sređenom dnevnom boravku, nove fine stolice, pa plazma TV od ko zna kolko inča, svaka pepeljara na svom mestu a ne otimanje ko onomad, pa kupatilo uredno, cakli se, moš jesti s poda, a nema bre čak ni klošara, sve probrani pacijenti, agresivne što su nekad bili prebacili valjda na F odeljenje, ma milina jedna, a sobe ko suza čiste, i nema više po 12 kreveta nego 5-6 u vrh glave, mir božiji, ma totalno sam ostao bez daha, sve sam se štipao da vidim ne sanjam li ja to, i tačno mi došlo u jednom trenutku da isfoliram neki pokušaj samoubistva jbga, pa da odmorim dušu jedno metar dana u ovakvoj banji bre u centru Beograda i to za DŽ o trošku državu, samo za VIP onaj nekršteni, all bre inclusive!

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #216 on: 22-03-2014, 18:02:55 »
Ajme, bio ja sinoć na jednoj sedeljci na nekoj fensi gajbi kod ETF-a, jbga nisam bio mesecima u gradu pa rešio kao da odem, jer ko zna, možda se desi neko čudo pa mi bude dojaja. I vaistinu, beše alal vera dojaja, bilo džina, bilo rakije, pa i skanka, ma svega bilo, i ja se skroz opustio, ubio se ko mamara, mal' nisam kljucao kolko sam se napiJo ali na stranu to. Dolazi oko ponoći neki par, riba i ortak, i riba već na ulazu kreće da se pravda kako su eto pazarili tekilu za ovaj skup al ju je njen jaran Dino popio u najavi, il' što bi moj stari reko: Dino, staro srpsko ime - al' moj babo je stari šovinista, tako da se ovo i ne računa realno. Uglavnoj taj Dino the Srbin kreno laaaadno da me proziva, jer je naravno bio pijan. Prvo je kao hteo da igramo basket u 20 evra, pa ko dobije, a ja ladno 193 cm, i svaki njegov promašaj il' najmanja greška moj koš jbga, tako da bi ga ubio na keca, al' pošto sam video da je labilan ja mu reko jbga jarane, ja nemam tih 20 evra da priložim , a neću te izvaram ako izgubim jbga. Fer, zar ne? E, tu je već popizdeo u vidno alkoholisanom stanju i kreno ladno da me zove na fer. Džaba što su ga drugari smirivali, ovaj zapeo pa zapeo, oće se bije, eeej! I ja šta ću, kažem mu OK buraz, ali da bude skroz fer tuča, jedan na jedan, bez ikakih pomagala, samo ruke, i ovaj pristane. Ali u tom trenutku njegov jedan drugar koji je cirkao s nama se skroz zabedačio jer dečko ne voli tu agresiju i ladno rešio da zapali gajbi. Znači, jedva smo ga sprečili da nam ne utekne, jer sam mu ja reko da je to tradicionalna srpska tuča među prijateljima, ko što se vekovima u Srbiji praktikuje, da ne kažem milenijumima, i ovaj se kao smiri. Al' kurac, ovaj Dino zapeo da se bije i ne pušta, džaba što sam mu ja objašnjavao da danas u tim tučama vlada ono staro fizičko pravilo: masa puta ubrzanje, a s obzirom da je on imo možda 80 kila na 190 cm a ja 120 na 193, ja sam u startu znao šta će bude, jer očigledno je bilo da dečko nije fajter a nisam bogme ni ja, da budem iskren. I ništa, ja mu reko aj kad si već zapeo, pobijemo se drugarski, nema ljutnje, ko pobedi pobedio je, sve kul, i on pristane: Izađemo mi ispred zgrade, jbga nije red da se peglamo na fensi gajbi, ja ga naravno pustim da me ko fol udari, al kako me udario, tako ga bacim na zemlju potrbuške, sednem na njega sa namerom da ga oplevim u vugla, i umalo nije bio fazon ko onomad kad je Raša anarho-panker stradavao, pa je skvičao za milost dok su me njegov drugari držali za ruke a ja mu radio ono što sam mu već radio - ko zna zna jbga. Ali Dino za razliku od Sande Rašete bejaše čestit momak, pa čim je provalio da je gotov, reko predajem se i mirna Bačka, i svaka mu brate čast , jer retko ko danas u Beogradu ima jaja da tako nešto izjavi. I znači uglavnom ostali smo dojaja drugari, sve skroz kul, i baš mi drago što me s njim upozno Nikola 'Nico' Prljeta, konačno bre neko normalan i čestit, jer mnogo veći navodni huligani poput onog Mikse-Fukse, jednog od vođa Otrova Zaječarskih, inače navijača Timoka, nisu smeli da izađu na fer, a ovaj lik, skroz van svake priče najopuštenije stao na crtu, i uopšte nije bitno dal' je dobio fer ili jok, jer samim tim što je pokazao ta jaja da izađe na linijicu je sasvim dovoljno uradio, jer kažem vam, neki navodni huligani, ultrasi, starija ekipa navijača Timoka, ladno nemaju ta muda, beži mi taj klipan Vlaški već dve godine, ne mogu ga ulovim, stalno se seli jbga. Dakle, Dino brate RISPEKT, ljubi te brat!

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #217 on: 23-03-2014, 11:16:11 »
Uvreženo je mišljenje da ako umeš da sklopiš 2-3 smislene rečenice, i da im malo kao izmeniš red reči da bude veselije kad se čita, da onda ti onda mora da si extra načitan. Skroz bre pogrešno, ali skroz, jer evo mog primera. Ako sam ja za života pročitao 150 knjiga evo ovde me secite, čak tripujem da je brojka tu negde oko 100, jer otprilike tačno znam šta sam čito. Znači ono, obavezna lektira al' naravno bez ruskih pisaca, to me baš smaralo, onda one gistro urbane knjige kad si klinac u razvoju poput "Trejnspotinga" i "Mi djeca s kolodvoza Zoo", i na kraju ovo što mene zanima, dakle Ćopić i ove druge akcije, al' pošto ništa od toga nije prevedeno na srpski mora jbga nabavljam originale, a to ide malo teže, tako da ja u principu godišnje pročitam jedno 5-6 knjiga ako i toliko, jer ja jednu knjigu čitam bre po mesec dana minimum, i stoga se zaista divim ljudima koji sjebu 100-200 strana za jedan dan, ma ko ništa, jer meni je to nezamislivo, moja koncentracije kad čitam je svuda okolo samo ne u tekstu, razmišljam o medama i zekama u šarenoj šumi a bledo gledam u onaj tekst, al' kad me nešto baš zainteresuje ja onda budem ko fol malo uporniji, pa izguram nekako do tih mesec dana. Pre par godina kad sam nabavio onaj Helter Skelter od 650 strana ja sam ladno morao da odem čak u Grčku na more na jedno 28 dana ne bi li to pročitao. Sreća moja pa imam tetku tamo, pa sam mogao kod nje, inače otići na more metar dana je bre nemoguća misija, ali iako smo bili u kampu, na 20 metara od mora, ja brate plažu i more ako sam vido 5 puta to beše dojaja, jer sam ja po ceo dan samo čitao, a i ne volim bre ono sunce, meni je to bolesno ležati tako po tim plažama, jedared sam čak i alergiju dobio, ajoj koje su to muke bile, ma ne želim uopšte ni da se prisećam. Jbga, nisam se plažirao, plivo i gnjurao al' sam zato pročito knjigu, i to je najobimnija knjiga koju sam do dana današnjeg pročito. Doduše sad sam nabacio jednu još zajebaniju, preko 1000 strana, i opet na engleskom, počeo sam da je čitam krajem januara, i za svo ovo vreme jedva sam do 70. strane stigao eeej, što znači da mi je neka izolacija preko potrebna ako planiram da je pročitam do kraja ovoga života, dakle jedno metar dana u banji mi ne gine, jer čitati se mora, a posebno takva literatura, a da ne pričamo o tome da bez knjiga nema ni duhovnog uzdizanja, a meni bukvalno samo to fali pa da se skroz slobodno vinem u te neslućene visine i da se nikada ne vratim nazad, jer realno koji ću bre ovde, zar ne?

Savajat Erp

  • gospodar izgubljenog vremena
  • 4
  • 3
  • Posts: 5.700
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #218 on: 23-03-2014, 12:46:36 »
Mi, djeca sa kolodvora Zoo...где се тога сети?  :lol:
Niste mi verovali da ću da pucam?!
ZAŠTO MI NISTE VEROVALI?!!!!

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #219 on: 23-03-2014, 14:28:02 »
Pa rekoh li ja da se sećam svih knjiga koje sam pročitao jer ih nema puno jbga.  :mrgreen:

дејан

  • омнирелигиозни фанатични фундаменталиста
  • 4
  • 3
  • Posts: 3.565
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #220 on: 24-03-2014, 14:25:23 »
Quote
Uvreženo je mišljenje da ako umeš da sklopiš 2-3 smislene rečenice, i da im malo kao izmeniš red reči da bude veselije kad se čita, da onda ti onda mora da si extra načitan. Skroz bre pogrešno, ali skroz, jer evo mog primera


потпуно се слажем, ево ти и мог примера: било је година када сам читао по педесет и више књига годишње, а н'умем ни пост да напишем како треба.
...barcode never lies
FLA

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #221 on: 24-03-2014, 18:22:39 »
hehehe, zezaj, zezaj  :lol:

дејан

  • омнирелигиозни фанатични фундаменталиста
  • 4
  • 3
  • Posts: 3.565
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #222 on: 24-03-2014, 18:53:20 »
ма не зезам  :(
...barcode never lies
FLA

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #223 on: 10-04-2014, 12:07:30 »
Napiso bi jedan kratak probni roman, al ne znam kako se to pise, tipa prvo kraj pa ovo, ono i slično, te bi da vas pitam dal postoji neka šema kako to ide, da me neko usmeri na neki topik ovde?  xwink2

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #224 on: 10-04-2014, 12:26:23 »
Napiso bi jedan kratak probni roman, al ne znam kako se to pise, tipa prvo kraj pa ovo, ono i slično, te bi da vas pitam dal postoji neka šema kako to ide, da me neko usmeri na neki topik ovde?  xwink2

dođi u ponedeljak u kinoteku da ti ukratko objasnim, a i da vidiš na delu kako to izgleda.

Albedo 0

  • Guest
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #225 on: 10-04-2014, 12:47:22 »
Napiso bi jedan kratak probni roman, al ne znam kako se to pise, tipa prvo kraj pa ovo, ono i slično, te bi da vas pitam dal postoji neka šema kako to ide, da me neko usmeri na neki topik ovde?  xwink2


od tebe očekujem srpsku verziju Slike Dorijana Greja, smještenu u Beograd devedesetih :)

inače, mislim da je to jedan od najbolje organizovanih romana

ALEKSIJE D.

  • 3
  • Posts: 2.047
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #226 on: 10-04-2014, 12:53:37 »
http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php/topic,6273.0.html
Ima tu korisnih savete iskusnih romanopisaca.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #227 on: 10-04-2014, 12:59:57 »
Ma bre oću samo da vidim kako se to piše uopšte. Hvala ALEKSIJE na linku.  xjap

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #228 on: 10-04-2014, 13:10:55 »
Mada meni bi pre trebala neka omanja šema, tipa kraj ide vako, likovi vako, početak vako, između smisli sam. :(

ALEKSIJE D.

  • 3
  • Posts: 2.047
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #229 on: 10-04-2014, 13:24:21 »
Sad  bi ti rekao, al ćeš se uvrediti ako shvatiš zaozbiljno, jer svi ovde sve shvataju preozbiljno...
More, nek ide život:
Prvo napiši NASLOV - eto ti početak, odbroj 16o strana, za manji roman
Onda napiši na 160 -toj strani: KRAJ
I izmedju raspali po volji. Dovoljno ovo šti si pisao ovde da uradiš-kopiraš i eto ti andergraund psihodelija, podznačenja, roman toka svesti, urbano urbano o jeee ...
Nin zagrantovan. O Crnjanskom i da ne pričam, mada ti se i Meša smeši.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #230 on: 10-04-2014, 13:32:08 »
Pa u principu to je to, nego mene zanima ono gde se kao kraj piše na početku pa ti onda lagano kreneš ka tom kraju okolo naokolo.

ALEKSIJE D.

  • 3
  • Posts: 2.047
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #231 on: 10-04-2014, 13:43:43 »
Sad ozbiljno, postoji takav roman ali ne mogu se setiti naslova, kad roman ide u "rikverc". Jedan naš pisac počinje tako što glavni junak se ubija na početku i onda, tako mrtav, priča pričicu. Moraće neko šire pameti i boljeg sećanja i načitaniji da se seti autora.
I, čisto me zanima, a pitanje je upućeno svim znalcima, šta se smatra romanom? Pošto ti napisa nešto kao mali roman? Da li je merilo unutrašnji obuhvat ideja ili fizička forma? Primera radi, Jovan Hristić smatrao je kako roman mora imati najmanje 50.000 reči, jer anglosakosonci romanom smatraju ono što ima minimum 40.000 reči. Kako je, po njemu, naš rečinik malko sakat, to treba biti za 10.000 reči više. Laguna nije htela da prihvata tekstove, kada je objavila pravilnik o rukopisima, ispod 250.000 karaktera ne uključujući razmake.
U tu kategoriju se ne uklapa nikako, recimo, B. Šćepanović i njegov roman "Usta puna zemlje".
Sad, zanima me kriterijum određivanja kad nešto postaje roman? Suštinski, po svojoj suštini tematskog obuhvata i idejnom sadržaju ili po fizičkoj formi?

Albedo 0

  • Guest
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #232 on: 10-04-2014, 13:57:20 »
e da, Usta puna zemlje su npr totalno dezorganizovan roman, naravno u skladu sa apsurdom kao glavnim motivom, ali Sin bi mogao na osnovu Šćepanovićevog romana da opiše neko sranje na bg ulicama, ako je ikad učestvovao, ako je bježao od pajkana to je to :)

inače, kad vidim ko je sve dobio onog Pegaza, ili kako se već zove ona edicija za pisce početnike, ne znam što se Sin brine, jel on zna uopšte kakvih mamlaza tamo ima

ja nisam filolog, ali jasno je da moraš da imaš jednu nit koja povezuje početak i kraj

u tom romanu od 160 šlajfni važno je samo da nemaš nekih velikih digresija od te niti koju moraš da provučeš kroz priču, ma šta ta nit bila

kad bi htio da opišeš jednu noć u BG, već imaš mjesto i vrijeme, od sumraka do svitanja, i sranja koja se dešavaju se nalaze između

apsolutno ne vjerujem u te priče o formama, Dostojevski je svoje ''romane'' pisao tako što je dijelove objavljivao u novinama, pa onda na kraju sastavio u knjigu, da je imao na umu neku konačnu strukturu dok je škrabao da zaradi za sutrašnji ručak, čisto sumnjam

u suštini, trebaš da počneš da pišeš, napišeš jedno 20 šlajfni pa potražiš nečije mišljenje, šta nedostaje i kako dalje usmjeriti priču. Ako ti imaš temu, ništa te ne može zaustaviti

Kimura

  • 4
  • 3
  • Posts: 3.605
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #233 on: 10-04-2014, 14:14:03 »
Ne slušaj ovoga što tvrdi da sve na svetu može da sačeka!
Dostojevski je zaista objavljivao delove romana u novinama, zaista je smišljao usput, dok je pisao (ovo mnogi kritičari smatraju glavnim nedostatkom njegovih dela), ali je i on razmišljao o strukturi.
Moraš da smisliš priču.
Ja nisam neki stručnjak, naravno, ali po svom skromnom iskustvu znam da ne valja ako ne učiniš tako.

ALEKSIJE D.

  • 3
  • Posts: 2.047
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #234 on: 10-04-2014, 14:16:31 »
Idi, bre, Bato sa postavkom u peršun.
Postavka koju daješ važi za principe dramaturgije: jedinstvo vremena, radnje i prostora. To je Aristotelova vizija, a savremena teorija ni u pozorišteu više ne želi tako nešto. Imaš lepu knjižicu "Aristotel, vampir zapadnog pozorišta", koja postaje moderna biblija za sve pozorište delatnike. To ne mora funkcionisati tako u romanu. U startu  je rečeno kako hoće atipičan roman, od kraja. Čitava konstrukcija vreme - prostor dolazi u pitanje i ne mora se primenjivati u romanu ( Hazarski rečnik, primera radi).
Organizovanost romana, kao i organizovanost svakog dela je u umu pisca i čitaoca i ono što sam hteo reći zapitanom i zabrinutom, jeste kako ne treba da vodi računa o tome. Neka piše kako hoće i šta hoće. Neka ispadne  kako ispadne, ako je on zadovoljan to je roman i šlus. Sve drugo je kalup, kurs kreativnog pisanja i pokušaj racionalizacije kreativnog čina kakve su želeli stvoriti socrealistički pisci. Pisanje nije nauka nego subjektivni čin koji se ne mora ( i ne treba ) svakom dopasti.

Albedo 0

  • Guest
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #235 on: 10-04-2014, 15:27:53 »
nije on bre rekao da hoće atipičan roman, već ono klasično, da se počne sa nekom udarničkom scenom, i onda cut to 5 godina ranije, i odatle kreće naredno poglavlje i roman ćera ponovo do udarničke scene, objašnjavajući je

mislim da npr Borilački klub tako počinje, već znaš da će ovaj da prospe sebi mozak, samo ne znaš zašto je to učinio, i čitaš da saznaš

a to sve može unutar tebi mrske Aristotelove koncepcije

ali ako imaš šta da kažeš koncepcija je ništavna, ako nemaš onda postaneš Mondrian pa izmišljaš kako je forma sve

naravno, slažem se sa kimurom da mora da se misli na strukturu, ali nije Sin neko ko ima 10 romana iza sebe, ta struktura stvarno treba biti jednostavna, posebno jer je Sin vrlo lucidan u svojim pričama, mislim da njega obavezno treba ''zatvoriti'' u prostor-mjesto okvire i da udara đe stigne, jer on već ima stil koji gruva, ne trebaju mu atipične forme

šta bi bila struktura jedne bg noći
prvo poglavlje priprema za izlazak, čuo se sa pajtosima, planiraju da rade nešto, a šta je to određuje Sin

drugo poglavlje jebanje po bg prevozu, sinoć je na ulici razbio hipika, ustao babi u busu, odakle znam, prevoz u BG je priča za sebe

treće poglavlje, stigao je na dogovoreno odredište, derbi u fudbalu, demonstracije protiv Slobe, opet Sin bira, atmosfera ispred stadiona, ili tek počelo okupljanje na ulicama, opis, opis, priprema naredog poglavlja itd

četvrto - stoka sa tribine južne, ili demonstranti jedu pljeske iz Meka, malo ideologije, šta se dešava, još nisu došli pajkani, s njima se mlatimo u narednom poglavlju

peto poglavlje prelomno, ili umlate pajkana, ubace mu baklju u usta, ili utjeraju kontejner u RTS, kreću specijalci da ih jure po gradu, kreće trka za život, ima i ranjenih, priča ubrzava, spasavaj se ko može


eo, ovako napiši pa ćeš već i sam vidjeti šta je promašeno, ja već vidim da bi 2. i 3. poglavlje moglo da bude stopljeno u jedno, i slično

jednostavno, pogotovo kad imaš normalan prostor-vrijeme okvir, čim izađeš iz jedne sobe možeš dobiti drugo poglavlje, drugu atmosferu, nastavak priče, kamoli kad izađeš na ulicu, u tramvaj i slično, sve to mogu biti posebna poglavlja ako ti imaš šta da kažeš o tome

naravno, prvo zamisli generalno priču od početka do kraja,mada to vjerovatno i imaš čim hoćeš da pišeš

sad čekamo filologe da nam kažu kako nemamo pojma

ALEKSIJE D.

  • 3
  • Posts: 2.047
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #236 on: 10-04-2014, 16:35:23 »
Pet poglavalja - pet činova.
Ti mu već napisa koncept.
Onako, uzgred, koncept klasične dramske strukture upravo je ono što mene kolje, pošto se toga i pridržavam kad nešto piskaram a to sad je demode. A raja oće nešsto veslo, drukče bolan! Oće neku mistiku, ukradene dijamante, krv u ćilibaru, tajne službe u pohodu na manastire i blagi miris pljuvanja po vlstima, pa to sve zakukuljeno u satanizam i slatko pravolsavlje koje pobedjuje.

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #237 on: 10-04-2014, 21:59:52 »
kad bi htio da opišeš jednu noć u BG, već imaš mjesto i vrijeme, od sumraka do svitanja, i sranja koja se dešavaju se nalaze između

Одмах ми паде на памет Прилепинова прича "Шест цигарета и тако даље", доживљаји избацивача у једном руском клубу, откад почне вече па до ујутру. Описи колега, ликови који долазе у клуб, међусобни односи, дође нека незгодна екипа и наравно избије жестока туча са необичним обртом, а главни лик све време покушава да мало дане душом и пизди,  пизди и пизди... И нећу да откријем крај, али прича од четрдесет страна тече баш како Син и иначе пише и не да се испустити из руку. Дакле, може то.
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #238 on: 06-05-2014, 02:21:35 »
Šta sve raditi na netu za 21 sat kad nisi mrtav a ko da jesi

21 sat sam budan i svo to vreme sam proveo pogađate gde, piskarao ovde, skidao filmove od kojih većinu nikada neću pogledati, pravio listu dokumentaraca na IMDB-u jer sam utripovo da će se neko oduševi i da ću da pokažem tim pacerima šta je the lista nad listama, pa onda dalje pretraživao neki opak dok. sajt sa forumom, doduše skroz prazan, nigde žive duše, a greota jer zaista ima dojajnih rare filmova, i samo jedna cura se ladno sama cima i sve to postavlja, ko da jadna ne zna da su forumi poodavno popucali zbog FB-a i sličnih akcija a download prešao na privatne trekere. Stoga sam brzo poitao na sinemagedon da vidim da im se nije potkrao neki iole valjan rad, al' loma morgen burazeru, bolje akcije sam našao čak i na sajber reinstaliranom docs4you, ima ladno čak i najnoviji dok. o Divajn pa i ono ludilo "Da li su svi muškarci pedofili?" što mi se savršeno uklapilo u ovaj serijal o zlostavljanju dece na svim poljima. Nastavio sam dalje i to najopuštenije na notorious Znak Sagite od koje deci rastu kite, ako smem (jok ti smeš) tako da se izrazim, a tamo žustra polemika o novoj vladi, o Putinu, ma omanji nuklearni rat bez ikakog blama, te utekoh u mirnu oazu svog manastirskog bloga, kelija broj 365. Tu pocepo 2-3 lajne, i došo ovde da se porazgovaram sa ljudima, jer ipak taj fizički kontakt kad se pije kafa il' sok u kafiću je jako bitan, molim lepo, a ne da se otuđujemo dalekobilo. Navatam tu jarana iz Kragujevca, pojadamo se jedan drugom kako su nam sudbe klete a životi osvete, porazgovaram se sa 2 fine cure koje me još nisu odjebale, zatim svratim do kupinda da malo parim oči jer sam poodavno u dugu od 75 dinara i što bi rekla moja baba "mogu se slikam", al' mi tu pade na um grandiozna misao te se odma vratih na FB i postavih fino ovde neke stvari koje sam ja imao na prodaju i obogatih se u startu za 10 evara, ma milina jedna, još sutra da pokupim pare i nedelju dana sam car, što se kaže život na visokoj nozi, nikako na drozi. Otišo zatim još na jedan hool forum da vidim ludila od vikenda, i tu cigani i forsi al' definitivno izdominirali, kalašture po do sad doista neviđenoj koreografiji a forsi jer su forsi jbga FORSI, da budemo skroz iskreni. I to je vam je u principu to, dakle popijeno dve litre step soka, jedna kafa, 2 jaja na oko, 3 prozaka, komad litijuma, i 21 sat proleteo ko 2-3 čuke, i sad jedino još ostaje to malo nus pajkenja, al' prvo da se popuši jedan duvan cigara, a za jedno 4 sata brate moj opet sve po starom, samo sad sa daleko većim žarom. I šta kažete, a? Sam u pravu, jel' se dobro provodim? Ma ja bre skroz kontam da vodim full kvalitetan i zdrav život za razliku od mnogih i ovde i vani. Se slažete sa mnom, ja se npr. skroz slažem, a?

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #239 on: 08-05-2014, 16:01:44 »
Kad udari brat na brata

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/05/kad-udari-brat-na-brata.html

Nećete verovati ali ovo nije zajebancija. Upravo sam saznao od oca da mu je njegov brat a moj stric, pre 2 godine, pijan, tj. bili su obojica pijani jer to kod nas u familiji uvek ide u paru, jbga ipak se radi o Ljuuutoj Krajini, nije šala, znači njegov rođeni brat mu je ladno reko onako besan u žučnoj svađi oko verovatno ničega da sam ja tamo 2001-2002 otišao na fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu i pretuko profesora jer me verovatno mrko pogledao a i sigurno je bio neki starac jer ja bijem isključivo decu, starce, i naravno mater svoju, uostalom ako mi ne verujete postoje dokazi crno na belo u Palati Pravde da sam zbog teškog prebijanja majke i robijao onomad godinu dana, a i to je poznata činjenica međ beogradskom urbanom omladinom, tako da tu sramotu i da sam hteo nisam mogao da prikrijem, pitajte znači bilo koga od starije ekipe, svi će vam reći, jer jbga, to mi fetiš, jače je od mene, ja kad vidim jednu od ove tri vrste osoba meni pesnica sama krene, znači mozak nema ništa s tim, nisam ja kriv, genetika je u pitanju.

Al' gle sad obrta da ne kažem twista, na taj fax pored moje bivše cure išao je tad i moj burazer od strica, moj jedini brat koga imam, Goran Pandza, pa kad se saznalo da sam zabo profesora, znači fraktura vilice u startu na tri mesta, nagnječenje mozga, ma bre teške telesne na neviđeno, nekako je taj dekanat faxa, tj. student prodekan saznao kako se ja zovem i prezivam (bia snajka, bia), a falabogu vrlo dobro se znalo da još jedan Pandža pohodi navedeni fakultet, a to, priznaćete, i nije baš često prezime u Beogradu, tako da su mu odma' uzeli na obradu porodično stablo koje se može naći za bukvalno svakog građanina republike Srbije i to u opštinskoj stanici MUP-a, i na keca našli da sam mu ja bliži rod, tako da je dečko ni kriv ni dužan, alo bre umetnik, dizajner, nikad privođen eeej bre, smesta izbačen sa fakulteta bez prava na žalbu, i tako bukvalno samo godinu dana pre diplomiranja, i karijere koja je i te kako obećavala, ubijen u pojam, izopšten iz svih tih umetničkih krugova, osuđen na crtanje portreta na plažama po hrvatskom primorju za hranu i smeštaj, ostavljen od dugogodišnje devojke, a sve zbog to samo i isključivo zbog bahatosti najrođenijeg brata, inače osvedočenog narkomana i klošara, a da ne pričam da se sumnja i da je peder i anarhista.

Znači ja nisam verovao kad sam ovo čuo, ali sam malopre nazvao burazera i dečko mi ladno potvrdio priču, kaže bio mu bedak da mi kaže sve ove godine, jer ipak sam ja stariji buraz pa me kao gotivio, a i realno nije hteo da ima posla sa budalom, jer za mene se već znalo još od malih nogu, prvo sam počeo da ubijam sitne životinje sa 5 godina, a posle sam krenuo da povređujem i ljude jer meni je sve to isto, i ta maltretiranja vršnjaka, to se i dan danas prepričava po Vidikovcu sa nevericom, a da ne pričamo o seksualnim zlostavljanjima koje sam vršio nad svojom mlađom sestrom Jecom, devojka znači i dan danas ima traume, ne može da nađe dečka jer ima taj strah i gađenje, ma život joj je uništen još na samom izvoru. Eto, ja sam rekao svoje, a naravno da sve to može da se proveri i kod mog burazera, mislim evo ga, tu je na fejsu, a i šta će dečko jbga kad je dobrica, na lebac da ga mažeš, tako da smo i dalje u kontaktu iako se slabije viđamo ali to je nekako i logično. Toliko od mene, a ako saznam još nešto poput onog da sam umro 2007. pa me ortaci iz centra dobrano oplakali, samo što mi na grob nisu venac odneli, ja ću vam naravno javiti, jer bolje je sve reći, izbaciti to sranje na taj papir, jer čuvati takve traume u sebi samo vodi ka suicidu, uostalom been there, done that, dakle sve je jasno, sranje nije slasno, sve ću reći glasno samo ako nije kasno!

ALEKSIJE D.

  • 3
  • Posts: 2.047
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #240 on: 08-05-2014, 16:22:42 »
Son, sve ti ovo lepo odštampaj, pa pravac neki B92, Samizdat ili kod onog u Rende.
Tebi Bukovski mož da prdne pod pendžer. Ono, prdno je davno, ali...
Zapisi starog pokvarenjaka. barabar.

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #241 on: 08-05-2014, 16:35:22 »
baš sam mu noćas to isto reko.
al tvrda je to glava, brdskoplaninska...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #242 on: 08-05-2014, 16:59:18 »
Moja menadžerka iz Mitrovice rešava upravo taj problem. xjap

ALEKSIJE D.

  • 3
  • Posts: 2.047
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #243 on: 08-05-2014, 17:19:28 »
Ako je problem tvrde glave - uzmi čekić. Zamoli nekog ljubaznog prolaznika da ti omekša temeni deo. Verujem da će svako uslišiti ljubeznu molbu. Ako mu se pozoveš na mater i sestru - problem rešen.

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #244 on: 30-05-2014, 03:07:37 »
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #245 on: 06-06-2014, 12:54:04 »
Brate, znači zareko sam se, ako ikad budem uspeo da posetim SAD, prva destinacija ima da bude VVest Virginia i to pravac šuma ona najgrđa, da mogu komotno da odam bos po "mesečini" :lol:

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #246 on: 06-06-2014, 13:00:59 »
Kuća, pos'o al' bez posla



http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/06/kuca-poso-al-bez-posla.html

O, majku vam jebem, o majku vam onu zatucanu američku jebem, o jebo vam bog mater glupu. Pa zar je moguće da su toliko glupi, pička im materina blesava? O, jebi im Putine 365 majki, lansiraj im 666 atomskih sad i odma'. Živeo bre slobodarski narod Irana, Palestine i Severne Koreje, mada jebali bi ih mi i solo samo jednu omanju atomsku da smo imali u šteku, pa lagano putićem uz reku. Nek ide bukvalno sve u kurac i mi svi u kompletu nek izginemo ako takvi treba da nam vladaju planetom, o jebem ti i takvu planetu da ti jebem, nabijem i nju na kurac sa sve sunčevim sistemom i mlečnim putem, i još 108 paralelnih univerzuma preko toga. Ništa bre ne treba da ostane čitavo, ni kamen na kamenu a ne čovek mrtvi.

O, jebem ti čitav ljudski nakot, to bre ko kuga neka, ko variola vera, eeej?! To se bre bahato naselilo tu, ko da im je dedovina, razmnožili se ko pacovi, krsnu li im slavu i svetu neđelju, što bi reko moj pokojni deda. Sve sjebaše, i prirodu i životinje, i šume, reke, okeane, ma sve sjebasmo bog nas ubio, jebem li ti boga. Pa bolje bre niko da ne vlada planetom nego takvi low-life-white-trash-scums da mi se tu non-stop kurče, ma nek bude i totalni haos ako treba, jebem ti sunce krvavo. O, jebem im krvavu majku američku, kakve su to budala, pa to nigde drugde na svetu nema, to bre sve needukovano, nezainteresovano, bahato, osiono, ne znaju bre na karti Evropu da pokažu, sve što je van njihovog sela to im varvarska teritorija, ko džungla sa kanibalima, jer tako ih cepa ta paranoja, rastura ih, a za Srbiju najopuštenije misle da je Slovačka, Sirija, Sibir, ej bre?!

Pa ja ovako neuk, bez i jedne godine fakulteta bre bolje znam američku istoriju i pop kulturu od 96% tih Amerikanaca krv im jebem, i da sam ja učio te nji'ove "A,B,C or D" škole, imo bi u startu jebeni PhD, ma predav'o bi već uveliko na Berkliju ko redovan profesor na kojoj god katedri. O'š filozofiju, o'š sociologiju, o'š forenziku, o'š psihologiju, može i psihijatrija, o'š kvantnu mehaniku, o'š ezoteriju, religiju, književnost, ma šta god bukvalno, ko moj drugar što predaje na njujorškom univezitetu, zajebava se tamo, kara studentkinje, tačno ga zabole kurac. A sećam ga se jasno, evo ko sad da ga vidim, jedva bio "vrlo dobar" u gimnaziji, malltretirali ga profesori, dobij'o kečeve, i onda samo jednog lepog dana otišo preko i naravno pokido, raščinio i vladiku i patrijarha i papu u komadu. Pa normalno, jer dečko je vazda bio bistar, samo naši "profesori" po tim polu-debilnim srednjim školama to nikako nisu mogli da skapiraju. Pa šta dalje da vam pričam kad sam ja samo trojke i dvojke dobijao na pisanim zadacima iz srpskog, jer ako se ko seća, prvo su bili "pismeni zadaci" pa se onda neko prepametan dosetio da treba "pisani", jer naravno, u Srbiji je bitna samo forma, samo dizajn, samo da lepo izgleda i lepo se oblači, a zajebi suštinu, teraj to u kurac. I možda ako sam 2 petice dobio za te 4 godine maltreta u IV beogradskoj gimnaziji to je dojaja, tj. jedne se jasno sećam a za drugu mi pre 15-ak dana rekla jaranica-halfinica iz razreda, inače cura diskretno poznata po surovo apgrejdovanoj memoriji, her divine grace Marija Kovačević sa Banjice. Kaže bila tema "Kako vidim sebe za 10 godina" a ja pisao kako i dalje čekam trolu kod bolnice Dragiša Mišović, tamo gde je sad Pinkova zgrada, jer tu dole u Drajzerovoj smo išli u školu (ne u tu "školu" zlobnici), pa smo čekali buseve i trole tih godina (1992-1996) satima. Znači, kiša pada, veje sneg, grad lomi penzionerima kišobrane, prži sunce, udara direktno na čeoni režanj, vetar nosi bolesnike na štakama i hardkor džankije na metadonu, mi sve to bre uopšte nismo izvaljivali, jer baš tu, na toj stanici, zbog tolikog vremena provedenog u iščekivanju "gradskog" prevoza, javljale su se i prve simpatije, prve ljubavi, drugarstva, zbijale se šale, ali se brate moj i plakalo a da ne kažem kakve su to tuče bile redovne, ma čitava jedna drama se odvijala svakodnevno, znači totalno je bio fazon "od kolevke pa do groba", jedino možda seksa nije bilo, tj. možda je i bilo, al' ne da ja znam. Dakle, bili smo (i ostali) mi djeca s kolodvora KBC Dragiša Mišović. I realno više sam vremena proveo na toj stanici no na časovima kad se sve sabere, a bogme sam i mnogo više naučio, da se ne lažemo, tj. da budem skroz iskren u gimnaziji ama baš ništa naučio nisam, i evo iskreno ne znam ni što sam uopšte išao u tu srednju školu, kontam da su me roditelji naterali, da bi kao mogao posle gistro da upišem fax, i baš tako se i ispostavilo, sve posle toga bilo je gistro osim eventualno šatroa. No dobro, što te ne ubije osakati te, znači opušteno, digresija je u fulu.

Znači šta, Amerikanci? Ma zakuni se. Dakle, takav ljudski otpad treba da mi bude nadređen u firmi, da mi šefuje, da me mobinguje? Ma da neće možda i seksualno da me izrabljuje? Hm, vidiš, to još nisam probao, možda baš tu leži ključ za moj "rak rana" problem nezaposlenosti? Kažem možda, al' sa naglaskom na jok ja. Pa bre bolje slamu da jedem i koru s drveća nego da mi takvi govore šta ću da radim, bolje da prosim na ulici, da žickam, da pošteno kraduckam, nego da radim za takve jajare, da me eksploatišu, da me tlače, da mi zakidaju na plati i toplom obroku, a na kraju da ne dobijem ni socijalno. Da, da, kako da ne, how yes no...al' loma morgen burazeru, ma zmiuga loma, cause there will be no compromise, no more negotiating, and if you refuse to change then you're guilty and must be destroyed. Jebiga.

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #247 on: 06-06-2014, 15:08:24 »
Znači šta, Amerikanci? Ma zakuni se. Dakle, takav ljudski otpad treba da mi bude nadređen u firmi, da mi šefuje, da me mobinguje?

sad zvučiš isto ko onaj simpatični nesrećnik što pre 7-10 dana pobi nekolicinu u americi, onaj što okačio snimak na jutjub: "nećeš da mi daš? e, onda si kurveštija najgora, majke ti ga nabijem kurvinske, crkla daboga što nećeš da se jebeš sa mnom!"

a da mu je samo dala - tj. da su ti ovi dali poso - bilo bi danke dojčland und amerika sve u 16!!!

Kimura

  • 4
  • 3
  • Posts: 3.605
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #248 on: 06-06-2014, 15:15:43 »
Taj i da je dobio ono što nije ne bi bi bio manje lud.
Danke dojčland je stvar prirode, a ne okolnosti.

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #249 on: 06-06-2014, 15:28:08 »
Taj i da je dobio ono što nije ne bi bi bio manje lud.
Danke dojčland je stvar prirode, a ne okolnosti.

a zar je neko reko/implicirao da bi bio manje lud?
isto ko i sin - samo bi DRUGAČIJU PESMU PEVAO u svom ludilu, to je sve.

Kimura

  • 4
  • 3
  • Posts: 3.605
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #250 on: 06-06-2014, 15:31:37 »
To sa danke dojčland je suviše racionalno, nema šanse.
 

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #251 on: 06-06-2014, 15:34:42 »
To sa danke dojčland je suviše racionalno, nema šanse.

mnogo si bre bukvalista!

jel ti ono beše rekla da u ZAVODNIKU nema humora? :)

Kimura

  • 4
  • 3
  • Posts: 3.605
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #252 on: 06-06-2014, 15:39:39 »
Ja sam ta.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #253 on: 06-06-2014, 22:33:13 »
Hehe, jbga mislio sam da ćeš bar ti shvatiti da nije baš sve tako kao što izgleda u mojim tekstovima. Uostalom, seti se onomad kad sam pisao da sam bio u zatvoru jer sam tuko majku, pa je pola fejsbuka palo u bedak, pa su mi pisali iz fazona - jao, nismo verovali da si ti zapravo takva osoba, delovo si normalan. Dakle, ne radi se o tome Ghoule, i nemoj sad i ti jbga biti bukvalista kad poglavito nisi. Znači, ovaj tekst je pisan sa predumišljajem, verovo ti meni ili ne, a da ne kažem da postoji zapravo i koncept jer bi to zvučalo ipak malo too much. Znači, ja sam planirao da već kolko sutra postavim ovaj klip dole, tj. već sam napravio post sa sve prevodom na engleski, da bude totalan trip i ovima koji baš ne kontaju te naše jezike i psovke, ali kad si baš tolko navalio evo ti klipa i ovde u "predpremijeri" da bi skontao o čemu se tu zapravo radi. ;)

Znači, to što ti misliš da sam ja u tekstu jaaako besan i ogorčen, pa bre ti me bar valjda znaš da nisam u tom fazonu i da se uglavnom samo zajebavam non-stop na tu temu. Dakle, sve ove sočne psovke i kletve su zapravo "semplovane" iz ovog genijalnog klipa, ali i iz psovki mog pokojnog dede, tipa ono "svetu neđelju i krsnu slavu" jer je deda bio i komunista al' nije baš najbolje konto suštinu cele te priče. Dakle, ček out the clip and chill man. :mrgreen:

http://youtu.be/k3DoUe6LVfU

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #255 on: 12-06-2014, 01:32:23 »
Зашто си уклонио ону фотку где лежиш на "кецу"?
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #256 on: 12-06-2014, 16:38:09 »
Zato jer sam postavio link i na jedan ozbiljan najvijački forum pa da dušmani ne bi zloupotrebili. :wink:

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #257 on: 19-06-2014, 08:18:17 »
A sad ne baš tolki spektakl, konačno sam završio review Laibach koncerta, naravno najmanje ima o koncertu a najviše o svemu ostalome, sa posebnim osvrtom na diverzantski upad u kafanu Mornar gde je gospoda ručavala.

LAIBACH, 14-06-14, DOB

OPREZ: Tekst višekilometarski, krdo slika i eskluzivni snimak so-so pro kamerom jedinih bitnih pesama, dakle BRAT MOJ + Ti, Ki Izzivaš:

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/06/review-laibach-koncerta-u-beogradu-14.html

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #258 on: 14-10-2014, 13:11:34 »
Bosanski minimalizam il' primitivizam?

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/10/bosanski-minimalizam-il-primitivizam.html

Nešto sam razmišljo ovih dana pošto sam pod IZUZETNIM utiskom ove Neletove knjige (ajmo raja, fajronat) te mi se vrti po glavi onaj bre specifični "bosanski minimalizam" u izražavanju, ako smem tako da ga krstim, dakle oni izrazi tipa IĆU (ići ću), DOĆU (doći ću), STIĆU (stići ću) a koje sam ja prvobitno čuo od moje babe koja se iako daleke '54 doselila iz Banjaluke u Zemun, evo i dan danas nije odustala od svih tih prekodrinskih umotvorina, pa ni toga da se SMIJE, GRIJE, da SIJE, i tako redom, a što je meni još od malena bilo jako simpatično, jer mi nekako ta ijekavica vazda bila nekako toplija za čuti ali i pročitati, i to najviše verovatno zbog Branka Ćopića jer je on tu toplinu prvi nekako na pravi način definiso u svojim pesmama i pripovetkama za decu. Još od tih dečačkih dana meni je npr. uvek MLIJEKO bilo mnogo jači izraz za MLEKO, a posebno jer mi se odma vrate one divne scene iz legendarnog dečijeg filma VUK SAMOTNJAK iz '72 gde je Slavko Štimac ko dete odigro svoju prvu ulogu i naravno pokido, a posle taj film dobivo i neke nagrade preko, sinhronizovali ga Francuzi ladno, znači ko nije to vido obavezno da overi. Dakle, da ne bude zabune Nele je u knjizi bio sav po P.S-u, nije čak ni klasično guto slova ko što moj ćale npr. radi iako je odrasto u Beogradu (čudna sorta), znači trudio se da to bude pismeno sa sve apostrofima ako negde baš zapne. Znate na šta mislim, znači na one forice VIDO, DOŠO, ma sve živo gde ima taj "višak" u obliku slova "E" ili "A", a koji realno samo smeta i usporava komunikaciju. E, zato se to skine i onda dobiješ jedan baš nako fin flow, a što su možda...ma šta možda, to su sigurno širem auditorijumu ponajbolje objasnili momci iz Elvisa J. Kurtovića, Zabranjenog Pušenja, Bombaj Štampe i naravno Nadrealista, al mi je ubedljivo najslađe bilo kad je pokojni DRAŽEN RIČL PARA poznatiji i kao ZIJO na prvom albumu Crvene Jabuke u seča-pesmi "Sa tvojih usana" otpevo u strofi: "Ja SIĆU, SIĆU do bašče, šatro šljive da poberem". Ajme meni majko draga kolko je to bilo jako i kako iskusno urađeno, jer realno ta pesma drugačije i ne bi mogla biti otpevana. Uostalom zamislite da je on tu pevo "ja sići ću, sići ću do bašče", to bi kao i moglo da se uklopi nekako, ali DUŠA te pesme bi se zagubila jebiga.

E, čim sam se ja prvi put dovatio tastature još onomad, ja sam sve to odmah prihvatio i usvojio ko svoje maternje jer mi nekako izgledalo skroz logično, dakle ko neki sleng gde se sve pojednostavljuje, gde se te bespotrebno komplikovane reči i izrazi svode na suštinu. Naravno, bilo je tu i prigovora čitalaca jer sam i apostrofiranje skroz batalio, tipa napišem fino DOŠO, jer što ja moram da stavljam apostrof između Š i O kad je skroz jasno o čemu se radi, čovek je DOŠO pa je DOŠO, s apostrofom ili bez, pa zar nije tako? Ali da se ne lažemo, prvi put je auditorijum širom Jugoslavije za tako jake prijave u svom izvornom obliku čuo tek kad su se pojavili Nadrealisti i ljudi su se smejali tome možda po prvi put kao nečemu dojajnome...ili sam bar tako ja to istripovo jer sam bio klinac od 12 godina, jer ja sam tačno bio V razred osnovne kad je išla druga sezona Top Liste. A taman sam u to doba počo da slušam i muziku kao, a kako su kod nas na Vidikovcu u O.Š. "Branko Ćopić" glavne face iz starijih razreda bili sve metalci, naši idoli, Andrej Brukner, Slonče, Maslovarić, pa i legenda ne samo Vidikovca nego i Ceraka, pokojni Ćela, koji je bio s nama u razredu, a koji je šeto Slayer prišivač na leđima, logično je bilo da se i mi dečurlija priklonimo pre metalu nego panku, a da ne pričam o tome da su ovi metalci maltretirali sve ove šabane, čobane i ostale budale i tako nas kupili. Dakle, ko što su zeldiji početkom 90-ih cimali "padavičare", e 80-ih je bilo malo drugačije, da ne kažem obrnuto, ili je bar takav fazon na Vidikovcu bio, jer tako se ispostavilo jbga da je najjača faca u školi bio hardkor metalac. Uglavnom, brzo sam se ja tu navuko prvenstveno na Anthrax a onda i na Slayer i tako redom, ali ta Top Lista koja je bukvalno praznila ulice nekad belog grada, vrlo brzo me ponukala da poslušam i te razne domaće bendove, znači ceo taj novi primitivizam, ali logično, podrazumeva se i Šarlo i Disciplinu, pa normalno, bez toga jednostavno ne mere, a to čak i Nele u knjizi priznaje, sve, sve ali Šarlo je Šarlo jbga. No dobro, ja sam baš bio odlepio s tim, otišo u klasični manični fanatizam ko i u svemu, ali kasnije se to falabogu nivelisalo ko i kod svakog tinejdžera pa sam slušo što je moja ekipa tad volela da kaže "Sve od Džeja pa do Napalma". E, da, umalo zaboravih, ima i ona fora, u Srbiji se kaže npr. "Hajde da sednemo", a preko je i to minimalizovano, pa se veli "Ajmo sjesti", i sve tako u tom fazonu redom po spisku. U svakom slučaju jako, jako zanimljivo, a vala primilo se to i kod nas kroz ovu internet zajebanciju, pa tako eto na fejsbuku imate onu surovo jaku stranicu, meni omiljenu "Dnevna doza prosečnog Srbende" gde je to dovedeno ma do savršenstva, jer je čak i Vuk Karadžić skroz lepo reko "PIŠI KAO ŠTO GOVORIŠ - ČITAJ KO ŠTO JE NAPISANO". I vaistinu...bi svetlo bogtejebo!!!

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #259 on: 26-10-2014, 15:20:58 »
Kako sam smarao sudove u CZ-u i o advokatima



http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/10/kako-sam-smarao-sudove-u-cz-u-i-o.html

Ovo je ko fol trebalo da izađe u mojoj zbirci kratkih istinitih pričica sad u septembru, al' pošto je danas izdati knjigu u Srbiji a bez da imaš bahatu podršku što pisanih što elektronskih medija poput b92 i studija b (nivo 23), ravno samoubistvu ili još gore totalnom psihičkom slomu i bankrotu, zabatalio sam akciju skroz, a i realno ionako se leba od te prodaje ne bi najeo, a lažne slave mi zaista prepun kurac. Pa bre rađe ću se zaposlim u Maxiju da sređujem rafove za 22.000 nego da se ponižavam i pišem tu kao neku knjigu, da hranim nezasite hipstere, jebeš mi sve.

--------------------

Ladno perem sudove za celu sobu već mesec i jače dana a sad je došao ovaj mali nabildovani i žešće napaljeni novosađanin i umesto da me zameni, sobni starešina Babić mu kaže da on ne mora da pere, jer kao momak je na mestu, ima muda, nije pičkica ko svi mi ostali, a zapravo ovaj mu se svideo tako nabildovan, jer je istripovo da bi mu dobro došao u ekipi ako dođe do neke veće frke. A ovaj mamlaz, iz aviona se vidi, uzeo kreatin metar dana pre dolaska u tvorza, malo se nabucao u teretani da bi ljudi tripovali da je gistro fajter, i to je to, realni naduvani balon koji očas posla mož' da pukne (što se naravno i desilo par meseci kasnije).

A inače u našoj sobi, trojci, do tad je važilo pravilo da ko poslednji dođe, on pere sve sudove dok ne dođe neko nov, dakle po 7 tanjira i sve što ide uz to, i to je tako skroz OK funkcionisalo dok nije došao ovaj maneken. Dakle, posle svakog obroka moje je bilo da odnesem sudove u TV salu, prvu sobu do rešetke tj. izlaza sa bloka, i da ih išamaram. Meni to nije bio problem, jer sam kontao svi smo to prošli, i zašto bi se ja sad bunio, imao kompleks, ako je fer dogovor, mada su me ponekad podjebavali likovi iz petice koji bi se našli u "dnevnom boravku", i to u fazonu ide neka reklama za deterdžent na TV-u i ovaj jedan kurčeviti Bulidža dobacuje - PANDŽO, DA TI KUPIMO CEO KARTON, ZATREBAĆE TI DOK SI OVDE? - i onda naravno svi u smeh a ja mora ćutim i trpim jer druga opcija je jbga šibanje a stražar je na samo par metara dalje u kućici i nema šanse da ne čuje kad krene gaženje.

A onda kad te tako navataju na delu u tuči, prvo vas obojicu ili kolko ima učesnika postroje uza zid, raširenih nogu i ruku, ko kad te policija hapsi na ulici, i onda sad tu kao imaju neka "Pravila Službe" (čuveni P.S.) koja ja ne znam tačno, ali otprilike za taj i taj prekršaj ide toliko i toliko palica pa donjem delu leđa, dakle nije ni direktno po dupeti ni po leđim nego tu gde se spajaju, valjda tu ima taj neki specifična bol ili se možda smanjuje opasnost od težih povreda, jer te palice tzv. "slobodanke" to nije običan onaj pandurski pendrek, već naprava rađena baš isključivo i samo za ovu namenu, a stoji im ispred svakog bloka na toj stražarskoj kućici gore da im uvek bude pri ruci ako izbije incident pa mora se uleće na blok da se reaguje ekspresno. I to je znači ko interventa brigada, imaju i te štitove i zaštitnike za razbijanje pobune ali ja nisam video da je to ikad korišćeno dok sam ja bio, jer zatvorska pobuna je bila 2000-te posle promene vlasti 5. oktobra, kad su zapalili Zabelu, Mitrovicu, i valjda Niš, a u Centralnom Zatvoru su se ljudi kako sam ja čuo a verovatno nije baš najpouzdanja informacija, zabarakadirali u blokove na MERI, nagurali sve krevete na glavnu rešetku i kao nije bilo nasilja ali čisto u znak solidarnost sa ostalim zatvorenicima širom Srbije jer tu su išle informacije manje preko TV-a jer su im to lako presekli a više preko mobilnih telefona kojih ima na svakom bloku bahato. E sad, dal’ je sve to bilo baš tako i u CZ-u na ovom 3. spratu gde leže narkomani i alkoholičari, zaista ne mogu da tvrdim.

Inače, to što se zove MERA, tu zapravo imaju 3 mere, ima psihijatrija koja je zasebno na 4. spratu i gde su baš ove višestruke hardkor ubice, a ima i ova gde sam ja bio, kao mera lečenja od narkomanije mada naravno da to veze s lečenjem nema no jbga, napravili to forme radi. Kao mora zakon da se ispoštuje gistro. A i uopšte ceo taj 3. sprat je jako zanimljiv, jer tu su naravno i alkoholičari, pa onda ova opšta bolnica, interno KPD-omsko tj. mesto gde dovode bolesne i ostale povređene u tzv. šaberizacijama, štangliranjima, i svim ostalim vidovim nasilja koja se u srpskim zatvorima dešavaju uglavnom radi prevlasti nad prodajom droge i tako tih sitnih kompleksa, tipa što si me onako pogledao, šta me ovaj gleda, onaj te gleda misli da si peder mora da reaguješ, uglavnom ko je gledao čuvenog Rakca kod Milomira Marića u emisiji "Goli Život" taj zna realno stanje jer svi ostali vole da lažu, a tačno se videlo na tom snimku da je Rakac čovek koji je dobio nešto oko 20 godina robije i on je to prihvatio da odleži, bez foliranja, laži, sve je rekao kako jeste, i zato ga je većina robijaša poštovala u svim zatvorima u kojima je bio, i retko ko ga je dirao osim kad su onomad hteli da ga ubiju, ma ko je gledo emisiju seća se, ko nije ima valjda na jutjubu, uglavnom Marić je to pokidao ali ne bi on to mogao sam bez takvih jedinstenih faca koje pristanu da pričaju otvoreno bez lažnog morala, malograđanštine i one sramote od priče "ovaj je bio u zatvoru". Danas realno više toga nema jer je pola Srbije utamničilo onu drugu polovinu tako da su ljudi počeli da govore otvoreno o tome bez blama, i danas svaki građanin Srbije zna bar jednog čoveka koji je ležao robiju zbog nekih gluposti ili težih dela. A ranije u SFRJ npr. toga je isto bilo ali daleko manje, i ćutalo se o tome, krilo se, nisi mogo da se zaposliš sa dosijeom, ali javna tajna da se razumemo ne može da se sakrije tako da je stanje bilo još i gore, jer ovako bar znaš ko je šta radio, a pre si mogao imati lupam pedofila u dvorištu a da si sumnjao, da nisi bio siguran jer svi ćute, ko mafija se bre ponašaju te komšije majku im jebem seljačku onu namazanu, a na drugu stranu mogo si izaći iz zatvora za neko delo glupe krađe a da samo čuješ šuškanja, ogovaranja iza leđa i da te piči paranoja jer ne znaš dal’ pričaju istinu ili ti kaleme da si bio neki monstrum, uostalom i sam sam to doživeo, ima opisano, moji najbliži drugari tj. "drugar" iz kraja je pustio buvu da sam bio u zatvoru jer sam pretuko majku izdrogiran ili u krizi, ma ko zna koja priča zapravo, ja sam načuo samo deo, jer svi se plaše da ti kažu otvoreno a sve da ne bi došlo do još većeg sranja, da ga uvatiš koji je pa da mu se usereš u život jer nema gore stvari za ležanje robije od pedofilije pod jedan, pod dva nasilja nad majkom, pod tri uopšte nad ženama. To sam uživo video kako funkcioniše kad su maltretirali nekog klinca iz Smedereva valjda jer je tuko kevu, e sad dal je on stvarno tuko kevu, ili su ovi pustili priču da bi opravdali taj maltreat a zapravo je cinkario to ja nisam mogao da znam.

Nikom ja tamo nisam verovao, možda jednom čoveku do dva, ovo sve ostalo je sekta za sebe sa svojim sopstvenim interesima i čuvaš se tih priča, dakle zaboravite američke filmove i serije jer to je samo jedna od mnogobrojnih reflekcija stvarnog stanja, dakle to dok ne vidiš svojim očima ne znaš šta je, deluje ko neki dosadni spori film, možda i reality show, gde radnja traje 24/7 a jako realno može da se najebe ako nisi u gardu i uvek spreman za te akcije, jer čim ti zaboraviš gde si samo dobiješ šaber npr. u leđa jer je neko tamo nešto rekao, i ne mora to uopšte da bude tačno, ali ti si dopustio da se priča proširi, nisi demantovo i ekipa neka te sjebe, pa bre mi smo nosilima iz prizemlja dizali ljude u bolnicu izbodene. Dok ga nosiš na taj 3. sprat on ako oceni da nisi cinkaroš on ti kaže ili ne kaže šta je tačno bilo, i ja se sećam stanoviti R.M. koji se pojavio i u onom TV serijalu Dosije Zatvor kao jedan od zajebanijih likova koji kontroliše neku priču u jednom od paviljona u Zabeli, i gde je otvoreno pričao kako robijaši kontrološu zatvor a ne uprava i straža, cimer i ja smo ga nosili skroz izbušenog leta 2004. I tačno vidiš dečko se pati od bolova al' nema šanse da on to sad javno pokaže da ispadne pička pred nama i stražom, nego ćuti i trpi, samo mu vidiš u očima mnogo zajeban bol, ali je uspeo da nam kaže svoju verziju šta je bilo, neki navodno narkomani, kontrola neke gudre, pa je jedna ekipa dilera napala njegovu ekipu tipa na basket terenima, ovi igrali, nisu bili spremni, ovi ih skenjali preuzeli to, e sad kolko je to istina to određeni ljudi i mogu da provere, a ja nikad nisam znao niti me zanimalo jer sam shvatao da tu mož’ svako da priča šta oće, dakle ne veruješ mu, na jedno uvo ti uđe na drugo izađe jer šta ti imaš sa tim, bezveze se upleteš i najebeš, a nit luk jeo nit luk miriso. Takođe sam viđao i to da su ljudi stradavali jer je "mačku ubila radoznalost", ali to je stvar od osobe do osobe, kako se postaviš u startu ili što pre moguće, tako će ti i biti, mada na dosta stvari ni ne možeš da utičeš i onda ako ti tu uleti paranoja, ako si sklon tripovanju ulaziš u samo grotlo pakla, više ni ne znaš šta je stvarnost, svako ti priča svoju priču, svako te vozi za svoj interes a ne možeš da provališ odakle preti najveća opasnost, i zato je dobro biti u tim tzv. kolektivima , gde ima više ljudi, gde ovaj što sedi preko puta tebe gleda iza tvojih leđa, on čuva tebe ti paziš na njega, da se izrazim figurativno, ali i to nekada može da ima jako zajebanu cenu ako naletiš na loše ljude, znači mora da budeš i psiholog i sve živo još preko toga. Znači bukvalno PhD fazon.

Naravno, ja sam to naučio na teži način, jer kroz čitav život prolazim tako, ne gledam okolo, slabo učim na tuđim greškama, tek kad mene snađe sranje onda počnem da koristim mozak a svo ostalo vreme ja sam ti bukvalno ko zombi, doduše malo življi zombi, koji izgleda kao da je živ čovek, da je tu, prisutan, i da kao nešto radi a zapravo me nema ni u najavi, moje telo je samo ljuštura koja vrši neki rutinski posao svakodnevni a moj duh je ko zna gde na slobodi i onda ako te snime takvog ovi predatori stradaš na ovaj ili onaj način, pre ili kasnije.

I evo, vidite kako to ide, kreneš od "slobodanke" a stigneš do "zombija", pa se ti sad vrati putićem po kom si posuo komadiće hleba a ptičice pozobale u međuvremenu. Dakle, kad te navataju da se šibaš, da tebe tuku il’ ti da nekog gaziš, ide ta slobodanka po Pe-Esu (P.S.), a to sam video da su radili liku koji je izašao na telefon, naime ugrađene su one govornice na karticu po spratovima nekoliko komada, i sad ti pričaš a stražar ti broji minute odokativno ili ako je u tripu onda i bukvalno u sekundu, e sad ne sećam se dal’ je bilo 15 minuta il’ koliko, uglavnom ovaj lik potroši svoju minutažu, stražar ga opomene, ovaj ga kulira i nastavi, ovaj mu opet vikne, po prezimenu ga pozove, Petroviću završavaj da te ja ne završim, ovaj mu odmahne rukom, ne jebe taj, stražar ustane sa svog mesta gde je gledo tekmu na malom tv-u, al’ kako je stigao na 3 metra od osuđenika ovaj umesto da ustukne ladno mu stao u gard. Pub tu stane, samo se okrene, jer nije mu cilj da ulazi u sukob za glupost, da sebe dovodi u opasnost, te se vrati do "kućice", pozove šefa smene, uzme "slobodanku", dođe još par kolega, ovaj lik i dalje stoji u gardu, jer je tako naučen od malena, jer je npr. navijač Partizana i tako bi uradio i na slobodi da neko krene na njega, ali ovo jbga nije sloboda, tako da mu stražar snažnim glasom pročita iz tih "pravila službe" koliko će palica dobiti za taj prekršaj. Zatim ga postave uza zid i udri, ali ravnomerno, ne divljački, nego svaki udarac istom snagom na isto mesto, a kontam da ih čak i jačini udarca uče na toj obuci da se kao ne bi preteralo. Kad završe ostave ga tu da stoji uza zid jedno pola sata npr. da se malo smiri i posle toga ga vrate na blok. E, al' za pravu tuču među osuđenicima se ne ide nazad na blok nego komotno 7 dana samice, što baš i nije prijatno kada znaš kako izgledaju te ćelije u prizemlju, na tzv. nuli. Dakle, nadam se da je sad jasno zašto u početku nisam imao nameru da ulazim u bilo kakav fizički sukob sa bilo kim, ali verujte na reč, nisam siguran šta je gore, dal' otrpeti poniženje i psihički biti sjeban ili dobiti te palice i samicu, a sad kad gledam sa vremenske distance shvatam da je možda bolja opcija bila da sam išao na palice, jer previše toga sam istrpeo za ta prva 2 meseca ćutke, živci su mi skroz otišli, neko to bolje trpi ja jbga jako loše, fitilj mi isuviše kratak. A na drugu stranu što ja zaista ne znam da se "bijem" po onim uličnim pravilima jer ja nisam iz te priče nikad bio, ali instikt kad se probudi mozak samo šalje poruku telu da se ide bukvalno na sve il' ništa, i tu onda nema nikakve fer tuče što je sad kao moderno, tu se ide po principu cilj opravdava sredstvo i everything goes što bi rekli preko, tako da su to obično neki kvarni udarci, ugrizi, čelom iz sve snage u nos, ali ja to nisam primenjivao nikad jer nisam imao potrebe, samo jednom sam ugrizo nekog boksera, jer aj' kako ću ja da se bijem sa bokserom, pa nije to ring pobogu? Fino ga ja oborim na zemlju jer sam krupniji (masa puta ubrzanje), sednem mu na grudi, spremim se da krenem da ga punim u glavu i svuda, ali njegovi drugari ulete i ladno me uhvate za ruke, i ja šta ću, a nisam imao puno vremena da razmišljam, samo instinktivno krenem zubima za vrat i krenem da stežem iz sve snage, al baš ono, dok ovaj nije počeo da skviči ko prase kad ga kolju. Čim je to uradio ja sam ga pustio jer da sam nastavio ko zna šta bi bilo, ipak su tu arterije, žile, i moglo je da bude baš krvavo, a to mi nikako nije u interesu jer neki “pošteni” građanin - law abiding, god fearing citizen, bi pozvao policiju, ja bi završio u 29. novembru sa dal' izazivanjem opšte opasnosti, dal’ teškim ili kojim telesnim povredama, zaista se ne razumem u taj krivični zakonik.

A inače, svi ti pravnici tj. advokati i tužioci su mi najljigavije osobe koje postoje i to otvoreno kažem ma kolko to meni ne išlo u prilog i snosio posledice nekad negde kad budem dalekobilo ponovo došao u sukob sa zakonom, jednostavno to je tako, stvari treba nazivati pravim imenima, a ovaj korumpirani ološ bez trunke morala, čast izuzecima, to je ono najgore ljudsko dno, scum of the earth, al’ su maskirani tim odelima i kravatama pa ne možeš da vidiš psihopatu u punom svom svetlu, nego te prevari, uzme mito, tebi kaže treba mu da plati sudiju i tužioca, a sve pare zadrži za sebe računajući ako prođe - prođe, ako ne vratiće ti pare ako baš budeš insistirao, a cifre su znači preko soma evra, i ti naivno pomisliš rešio si se muke, kad ono na kraju presuda i zatvorska i novčana. Tu automatski upadaš u šok, paniku, zoveš advokata, on ti saopštava jebiga okružni javni tužilac nije hteo da prihvati pare ili u mom slučaju ja sam prvo dobio uslovnu kaznu jer nikad ranije nisam osuđivan, imao sam skroz prazan dosije, čist ko suza, i ja mislio gotovo sve, sav srećan, zaposlio se bio na dobro plaćenom poslu sa mogućnošću brzog napredovanja, znači sve mi krenulo full u životu po prvi put, kad ono posle nekih 4-5 meseci stiže poštar (ima oštar), ladno se javni žalio vrhovnom, traži zatvorsku kaznu, ja u bedak, ali advokat mi kaže, ma nije to ništa strašno, njemu je gistro obaveza da se žali, biće to OK. Prolazi još tri meseca, ja šljakam, ušo skroz u posao, ali avaj opet evo poštara, moja sestra uzima kovertu jer sam ja spavao, čita, budi me u suzama, kaže Boki ideš u zatvor na godinu dana, a prvostepena presuda bila 8 meseci na 2 godine. Ja u haosu, ne znam šta mi je činiti, u očaju zovem advokata, ne javlja se, zvoni do kraja, okrenem ponovo, pozvani korisnik nije dostupan, bam, pali se lampa! Pošto konačno shvatamo da je bog-vrag odneo šalu moj stari uzima stvar u svoje ruke jer to je njegov trip. Zove uporno, ovaj se ne javlja, odlazi u kancelariju, pita šta je bilo mada je njemu prvom bilo jasno, jer jbga odrasto u Zemunu, poznaje to jajarsko foliranje. Advokat kaže kao nažalost se javni ipak žalio, nismo mogli ništa ali ako date još tipa 1500 evra možemo da sredimo žalbu vrhovnom pa da se tamo plati. Moj ćale reko ma važi, daj ti meni vrati moje pare. Ovaj ladno pokušo da eskivira, kao nešto se meškolji, ustaje iz stolice bez potrebe a za pojasom brate prangija, dakle čisto da ćale vidi da nema šanse da bude cimanja, ali ipak izvlači pare koje smo dali, ne odmah, nego neko foliranje na rate što je još i super jer je moglo da bude bukvalno ništa. Pita ćale dalje a šta ćemo za onaj viskiji što ste "morali" da počastite sudiju, ovaj kreno se folira kao pa nećemo se valjda spuštati na taj nivo, ćale reko jbga, možda je taj viski vama ništa al’ meni je to veliki novac, i ovaj tu padne. E, tako vam izgleda kada imate posla u Srbiji sa advokatima raznim. Dakle, da sam mogao, i imao čime, ubio bih ga tad bez trunke griže savesti, usro mi se u život, znači nije mi se sudija usro no advokat, moj branilac, čovek koji je trebao da zastupa moje interese, I zato kad vidim onog sedog proćelavog midžet bucka iz "čuvene i ugledne" advokatske familije kako talasa i kurči se po televizijama na temu kako je Milošević bio nevin i kako je sve to bila nepravda, zavera, dođe mi, ma jasno je tačno šta mi dođe, kad bi ga na ulici vido…eh, al’ taj ne hoda trotoarom nit prolazi ulicom no ga voze kolima, i tek posle ovog ličnog iskustva sam shvatio odakle takvima tolika bogatstva, pa taj bre dnevno može da uzme soma, o čemu dalje mi da pričamo?

No, da se vratim ja onoj mojoj priči sa početka teksta ako je to sad uopšte i moguće. Dakle, taj Bulidža što me prozivo i podjebavo za to pranje sudova je bio sin nekog visokog funkcionera DSS-a iz nekog grada tipa Jagodina il’ Svilajnac, a Koštunica tad tek bio došao na vlast tj. posto premijer pa ovaj bio baš u gasu. Inače taj DSS je bio sobni starešina u sobi broj 5 – petici, i tu su većinom bili Novosađani i jug Srbije, dok je trojka bila za Beograđane, s tim što je Babić koji je tad vodio blok tj. bio glavni na bloku (i u našoj sobi), dakle za sve se pitao, pustio ovog nabildovanog kod nas da bi imao što jaču ekipu. Dalje, kec je bio za ove što nit' smrde nit' mirišu, znači mešano meso, a četvorka za one na samom dnu lestvice, i to se obično zove "radna soba", jer uvek kad je imalo nešto da se šljaka cimali su likove iz te sobe, i verujte mi, uopšte im nije bilo prijatno, nikad nisu mogli da se opuste, stalno ih je neko maltretirao za nešto i ponižavao. Meni naravno to nije bilo pravo, ali koliko sam se nepravdi nagledao za ovih mesec i po dana, pogledi na svet su mi se okrenuli za 180 stepeni, i skontao sam da treba samo svoju robiju da gledam, znači samo sebe, da ne obraćam pažnju na patnje drugih jer bi mogao skroz realno da najebem.

Naravno, ničega ovoga ne bi ni bilo da sam se ja pravilno postavio u startu kad sam došao na blok, jer ja pojma nisam imao, a ništa se nisam raspitao šta i kako se treba ponašati, jer logično do tad nisam ni poznavao nekoga ko je bio u zatvoru, tako da realno nisam ni imao koga da pitam. Došao sam sa vizijom nekakve bolnice sa sve krevetima, sa medicinskim osobljem, a naišao na prave zatvorske uslove, sa tim što su nas kljukali lekovima, i to uglavnom bensedinima čisto radi reda, da kao budemo mirni, i to je bukvalno jedina stvar tu koja je imala veze sa bolnicom, sve ostalo je bio mardelj.

Čak i komandiri su retko ulazili u blok, samo kad su nas prebrojavali, tako da je tu vladala jedna vrsta jako ružne “anarhije”, gde se uspostavila hijerarhija po zakonu jačeg i namazanijeg. Ja sam bio ćutljiv, što je i logično jer sam se do dolaska u CZ, mesecima unazad ubijao svim i svačim samo da zaboravim na užas koji me čeka, a najviše sam cepao spid i efedrin, jer sam radio u kladionici pa sam mogao sebi da priuštim svakodnevni "tretman", tako da kad sam došao na blok nisam bio baš pri sebi, nisam mogao da govorim, jedva sam mucajući progovarao, depresija me samo tako sabila, po ceo dan sam ležao u krevetu, čitao Odiseju 2001, i naravno prao sudove. Nikad tako nisam bio ubijen u životu ko tih prvih dana tamo, bez zajebancije.

Što je još gora stvar bila, svi oko mene su imali neke smešne kazne, tipa 4 meseca, 6 meseci, a bilo ih je i sa po 2, i ladno su takvi likovi najviše kukali nad svojom sudbom kletom, a ja ih gledam i znači ne verujem, jer oni izlaze za koji mesec a ja gulim celu godinicu. I zaista ja sam imao ubedljivo najveću kaznu na bloku jer je to bio blok za kazne do godinu dana, i samo još taj Babić je imao malo veću kaznu ali je čekao na transport u Zabelu i nije bio siguran dal' će da ga puste posle 8 meseci ili pravac Zabela na još robije za druga dela.

I tako, ljuštim ja te sudove već mesec i po, očekujem logično smenu kad je došao ovaj novi i Babić me tek tako ispali. Kad sam izvalio da ću prati sudove još ko zna koliko počelo je lagano da mi se mrači u glavi, zle misli su me zaposele i nisam mogao da ih odagnam, nisam mogao da se pomirim sa sudbinom al' nikako.

Bila je sreda, 18. januar 2004. jasno se sećam datuma, a svake srede i nedelje se "radi" soba, znači džogerom se pređe cela soba, jedan čisti klonjaru, i tako, higijena gistro. I bio je fazon da svi učestvuju u tome, ali ovaj put ova trojica koji su slovili za navodno najjače na bloku su samo komotno izašli i otišli u TV salu. Steva Jarac, matori narkoman, je bio pošteđen jer im je na poseti pre nedelju dana uneo dop i to na baš surov način, ladno se ljubio u usta sa rođenom ćerkom koja je inače i sama narkomanka i prostitutka, i ne samo ona, nego cela porodica mu je bila džanki, i to baš ono, hardkor, na igli, 2 žene, 2 ćerke i on, jedino sin koji je bio baš dete nije cepao pajdo. S vremena na vreme Babić bi ga podjebavao iz fazona MATORA DRTINO, VI KUĆI KAD SE OKUPITE MORA ZAPALITE SLAVSKU SVEĆU I KUVATE NA KUTLAČU, ahahahaha! Surove šale na konto matorog Jarca su bile svakodnevne, al' je on iskusno naučio da ne reaguje, jer kad bi počeo da odgovara ovaj bi ga još više ubijao od zajebancije, i cela soba se smejala tim psihološkim maltretima jer je Babić baš umeo da ga zavuče. Izuzetno zao duhovit lik.

Da nastavim, svi zapalili iz sobe u fazonu tra-la-la-la, i ostalo nas troje da uradimo celu sobu, e tu sam DEFINITIVNO PUKO, to je bila ona granica preko koje nisam mogao da pređem, i svako ima tu granicu, uveren sam, samo je pitanje gde mu je postavljena. Samo sam reko ma neću da radim sobu, zabole me! Steva Jarac je to jedva dočekao da se ušlihta ovoj prvoj ekipi, i reče jednom potrčku da odma’ pozove ovu trojicu. Tad sam već bio skroz svestan da će doći do frke, ali ušao sam u to, i nazad nema, pukovnik il' pokojnik, do or die jbga.

Ulazi Babić sa ovima i ja mu odma' saopštim da ne želim više da delim sobu sa njima kad stalno ispaljuju, dakle menjam sobu. Seo je na krevet i rekao OK, te pozvao starešine četvorke i petice, a ja se već dogovarao ranije sa jednim likom i on mi rekao da ako hoću mogu da pređem u peticu, ali u petici bio sobni taj Bulidža, koji je naravno na pitanje dal' ima mesta u petici odgovorio ko po naredbi NEMA, a ja ga pitam kako bre nema kad mi ovaj reče da ima, tako da su odmah maltret prebacili i na tog klinca.

U četvorku su već hteli da me prime, doduše ionako je to bila radna soba u koju niko nije hteo, i ja šta ću, krenuo da se pakujem, tj. da vadim kutije ispod kreveta. U tom trenutku Babić mi je prišao i lupio šamar, u fazonu TI IZGLEDA NE ZNAŠ KAKO SE U CZ-u NAPUŠTA SOBA? SAMO U ĆEBETU! Ovo "u ćebetu" je značilo da te tolko odvale od batina da ne možeš ni da hodaš tako da moraju da te iznesu u ćebetu. Čim mi je lupio taj šamar meni je nešto kvrcnulo u glavi, proradilo je ono na šta sam čekao, jer verujte psihička tortura je daleko gora od malo batina, batine bole samo fizički a i ta bol brzo prođe, a konstantni psihički maltret i ponižavanje može da bukvalno uništi čoveka, da ga dovede do ludila, i nažalost bio sam svedok bar 2 slučaja gde su ljudi skroz popucali. I u zatvoru, ja sam ubeđen, nema ništa gore od toga, jer ko što reče Moša Pijade, parafraziram, NIJE TEŽAK ZATVOR, TEŠKI SU ZATVORENICI. I vaistinu sama robija ko robija nije teška kad se uđe u rutinu, uz dobre knjige i barem jednog OK cimera, ali ako ti se nakači neka budala na vrat, nema druge, il' ćeš da se pobiješ pa u samicu na 7 dana obojica, il' mora da trpiš.

Kako sam instinktivno ustao sa kreveta posle tog šamara Babić je malo ustuknuo jer sam viši od njega ali je uleteo ovaj novosađanin pulen i krenuo da premešta moje kutije da bi mi kao prišao da me zabode, ali od toga ništa nije bilo. Sklonili su se, ja sam pokupio kutije i prešao u četvorku znajući vrlo dobro šta se sprema. Seo sam na jedan krevet i rekao ovima koji su tu bili da će sad da bude frke, da će doći da me umlate, a usput sam skinuo i naočare i odložio ih na sigurno. A ovi počeli ladno da me teše, kao ma neće ti ništa opusti se, istripovo si, i slično.

Naravno, ko što sam pretpostavio, ulazi prvi onaj klinac koga su maksimalno izgasirali a za njim i Bulidža, Babić i svi likovi iz petice, i naravno ovaj novosadski kompleks. Klinac onako sav zajapuren, verovatno mu lupali šamare, kreće da me proziva, u fazonu - kad je on to meni rekao da mogu da pređem u peticu i slično. Naravno, sve ovo je radio da njega ne bi maltretirali više, i to je tako u zatvoru, il' jebeš il' bivaš jeban, izuzeci su zaista retki. I ladno mi i klinac lupi šamar, ja mu vratim pesnicom najkulturnije, a ovaj Bulidža koji je stajao iza odradi klasičnu foru kao ŠTA BRE UDARAŠ KLINCA? Znači, klasična ona ulična fora kad likovi oće nekog da prebiju, pa pošalju tako klinca da zabode ili isprovocira nekog starijeg, i kad mu stariji lupi šamar oni ulete kao što si nam dirao druga. Tu me i Bulidža nabode i krene "opšta tuča", a ja kako sam sedeo na krevetu naslonim se i nogama pokušavam da im ne dozvolim da mi priđu, ali kako je to bilo nemoguće jer ih je bilo previše, odlučio sam se da skočim na lika koji mi je sve to i namestio, dakle na Babića pa nek ide sve u kurac.

Uspeo sam nekako da ga dovatim, jer je stajao u drugom redu, valjda tripujući da komanduje i kvarno nabadao sa strane. No kad sam ga dovatio znači nisam ga pustio do kraja , ovi su me zabadali sa svih strana ali ja ništa nisam osećao, meni je bilo bitno samo da izudaram kolovođu. Ali nisam uspeo predugo da se održim na površini, sapleli su me i krenuli da me šutiraju, ali sam posle jednog baš onako poštenog šuta u glavu isfolirao da sam se onesvestio, ma ko mrtav, tako da su svi posrali i pobegli iz sobe. Čim su izašli, i razbežali se po sobama, ja sam skočio na noge, ovi likovi iz četvorke gledaju nije im jasno, kako me je cepao adrenalin ja ništa od bolova nisam osećao, predivan osećaj, kao na spidu. Prišao sam ogledalu da vidim na šta ličim, i video da su mi oplavili oko, čelo mi je bilo u masnicama, i ovaj što me šutno na kraju mi pocepao kožu ispod oka, tako da je malko krvarilo, ali i pored toga ja sam bio srećan da srećniji nisam mogao biti jer sam znao da su ovom akcijom sve moje muke završene, da nikad više neću morati da trpim ponižavanja od gorih od sebe na bloku.

I vaistinu, samo minut kasnije Babić ulazi u sobu i kao brate molim te vrati se nazad kod nas, jebiga istripovao sam da si pička jer si bio ćutljiv, znaš koliko mi sad žao što su te majmuni prebili...ma klasična ona priča, foliranje, manipulacija providna, ali sam ipak odlučio da iskoristim novonstalu situaciju. Dakle, vratio sam se u sobu ali ko što rekoh, od tog dana robija je bila banja, ništa nisam morao da radim ali sam ipak pomagao u čišćenju sobe, i tako, ljudi su me posmatrali drugim očima, klasično se istripovali, jer onaj koji skoči sam na desetoricu taj il' zna da se bije, ili zaista nije normalan a takvi su najopasniji. Ja nisam bio ni jedno ni drugo, da se ne lažemo, nit' sam znao da se bijem, nit' sam bio kamikaza, išao sam na BLEF i brate dobio, jer jbga, neko igra na masu a neko na definiciju, i masa možda zaista jeste mama ali se onda postavlja logično pitanje: a ko je tata?

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #260 on: 14-11-2014, 11:33:43 »
Prequel: Kako smo forsirali Ratkovu gajbu (13. 11. 2014.)

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/11/prequel-kako-smo-forsirali-ratkovu.html

Sedim ja za kompom tog jutra, probudio se naravno ko i svi udarnici oko 5, kucam kao nešto, lajkujem nebuloze da bi i ljudi meni lajkovali, komentarišem curama fotke iz fazona možda se neka i zajebe, i tako, činim sve ono što si svaki (zlo)rabitelj fejsbuka radio, znači ništa neuobičajeno, sve kežual i opušteno. Kad oko jedno 6, e sad ne znam baš dal' je bilo pola 6 il' pola 7, iskoči meni ovaj čet prozor, vidim Tobić Tobić (onaj ko fol umetnik) mi se javlja, veli aj siđi do mene, imam rakiju i pesmu. Ja reko dojaja je sve to al' imaš li ti kafetina druže, 3 komada mi treba, jer ja bez kafetina iz kuće ne izlazim, mene glava povazdan boli, tolko je prenapunjena pametnim mislima da jednostavno mora da boli, a posebno ako se još pride aplicira i alkohol. Kaže Tobić, ma imam bre kafe, skuvaću ti i 4 ako oćeš, samo ti siđi, cepaćemo tamburaše. Tek tad ja izvalih vidnu alkoholisanost u njegovom glasu kad nije uspeo da izvali razliku između kafe i kafetina, te sam moro da mu potanko objasnim koji je problem, jbga dečko očigledno nema tih muka, blago njemu.

E, tek kad smo ustanovili i složili se da ima kafetina u vidu leka, ja reko evo me brate moj dolazim ti, tj. silazim...jer naime tako se u našem kraju to od vajkada govorilo. SILAZIM. Naime, to su sve okolo brda i padine južnog Beograda, tako da sam ja na Vidikovcu, a to vam je jedno poveće brdo, a on se nastanio na Čukaričoj Padini koja se nalazi tik ispod Banovog Brda, koje se izdiže jedno bar 200 metara iznad Padine, tako da on u principu živi u rupi, taman tamo pored Makiške Šume pa se nastavlja dalje Ada Ciganlija. Uglavnom fin jedan kraj, zgrade - nova gradnja, sredinom 80-ih je iznikao bukvalno iz onoj najsitnijeg peska koji je Sava vekovima izbacivala na desnu obalu. Dakle, ja sam morao ne da dođem nego kako je i on to lepo primetio da SIĐEM do njega, jer nismo mi daleko, nego ta nadmorska visina produžava put, pa mi je trebalo jedno 10-ak minuta. Seo sam na 56-icu na Ibarskoj Magistrali i onda se vozio skroz vamo pred Belih Voda dalje niz Žarkovo, da bi naleteo na jednu rupčagu, jedan nagli pad koji je zapravo put ka Padini. I tako, izišo ja, pitam one meštane gde je ta ulica i broj, niko pojma nema, svaki me uputio u suprotnom smeru, al sreća pa jedan čiča ču kako se ja raspitivam pa me pozva na stranu te mi reče tačnu lokaciju, kaže tu mu živi ćera. Ja reko e baš vam hvala čiko, a njemu valjda bi drago, pa mi reče, e za ovo "čiko" sledeći put imaš piće od mene i osmehnu se. Ja malo bejah u zbunu al' reko ko zna koji je trip pa mu pokazah thumbs up i namignu, iz fazona "nemaš frke ćale".

Ušo u zgradu, zvonim niko ne otvara, zvonim još nasilnije, ono baš bahato, opet ništa. Reko ajoj majko draga ladno me izjeba ovaj Tobić, ajme meni, il' mi dade pogrešan broj stana nako pjan, il se komiro i ne moš ga probuditi, te sam moro iz sve snage prionuti na ono zvono i to bez puštanja pa nek ide život, jer ko će sad nazad kući nako sjeban. I zvonim ja tako jedno 2 minuta kad čujem neko komešanje, reko hvala dragom kurcu, kad ono otvori mi Tobićeva cura, preplašila se mučenica, ne zna ko sam jbga, te sam joj moro objašnjavati šta sam se dogovorio sa ovim. Kaže ma eno ga kenja u WC-u. Reko, uh, dobro sam prošo, ipak je tu. Izišo konačno iz WC-a sav razdragan, kaže ajmo kod mene u kabinet i odma mi pustio Tomu Zdravkovića i dodao neku rakiju kaže dono iz tazbine, takovski kraj, ja pitam curu jel' si mu ovo ti dala? Ona veli nemam ja veze s tim, to je on oto od seljaka, ograđujem se, i ode da spava kaže mora još malo pa na posao, kao da ne puštamo glasno muziku. Ja reko nemaš frke, nikad ja problem pravio nisam ljudima na gajbama, doduše ako ćemo iskreno niko me i ne zove, jebeš mi sve ako znam zašto.

I tako mi nastavismo s rakijom, ja reko daj batali tog alkoholičara Tomu, pusti mi neku sevdalinku, pa ipak se rakija pije bogteubio, te smo do daljnjeg slušali isključivo Himzu, dakle "Snijeg pade na behar na voče", "Višegrade grade" i naravno "Eminu". Dojaja beše. I tako, al' vidim ja on nešto mnogo bre veseo, pitam ga des to bio sinoć, kaže ma kod Ratka, skupilo se društvo staro, svega bilo, nije baš za priču. Šta bre nije za priču bre, oni su sigurno još uvek tamo, ajde da im banemo, a i ja vala nikad nisam bio kod Ratka za ovih 15 godina, uvek je tripovo da sam cinkaroš il' incidentan, a baš bi volio da vidim odakle on to ruje, a sigurno imaju i bolji alkohol. Ma ja, ajmo, šta koji kurac - preseče Tobić - fino sednemo u taxi i tamo smo za 10 minuta. Ja reko ma dojaja, idemo bre, zezanje, ludilo i sve u kurac. Ostatak (ne) znate.

scallop

  • 5
  • 3
  • Posts: 28.511
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #261 on: 14-11-2014, 11:43:55 »
Malo ga prepunjuješ sa "dojaja". Kad si originalan mora da budeš i raznovrstan. Capishe?
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #262 on: 14-11-2014, 11:46:12 »
Kapiram tačno šta oćeš da mi kažeš, i u pravu si, ali nažalost tekst ne sme da odstupi od realnog govora, takav je koncept jbga.

scallop

  • 5
  • 3
  • Posts: 28.511
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #263 on: 14-11-2014, 11:53:13 »
Samo da obrazložim: od mnogo uvek boli glava, imo ti kafetin ili ne. Malo prorediš, da ne uleće u oko i u redu je. U ovom kratkom tekstu imaš tri komada. Briši jedan od dva na kraju.

Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #264 on: 14-11-2014, 11:54:44 »
Da, da, sad sam i ja prebrojo, ta 2 na kraju možda nekom i zabodu oko a veruj mi ja ih osetio nisam.

mac

  • 3
  • Posts: 12.546
    • http://www.facebook.com/mihajlo.cvetanovic
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #265 on: 14-11-2014, 11:56:17 »
Jedno dojaja nije u govoru nego u tvojim mislima, a tu može da bude i bolje od dojaja.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #266 on: 14-11-2014, 12:01:52 »
Ma pusti, nisam ja solo kriv za to, uostalom ja to "dojaja" nikad nisam ni koristio, nego sam jedared 3 meseca delio sobu sa likom kome je svaka treća bila dojaja, i to je još naglašavao DO-JAJA, tako da mi to ušlo u glavu i jbga...

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #267 on: 14-11-2014, 12:05:41 »
U svakom slučaju STARAĆU se oko toga ubuduće, jer ladno mi do sad niti jednom ne zapade za oko.  xjap

tomat

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.490
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #268 on: 19-11-2014, 00:01:13 »
daj dalje.
Arguing on the internet is like running in the Special Olympics: even if you win, you're still retarded.

CorwinM

  • 4
  • 2
  • Posts: 414
  • The ugliest man to have ever crossed the Atlantic
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #269 on: 19-11-2014, 11:41:01 »
Meni, najiskrenije, nije jasno kako ovo niko neće da objavi i promoviše. Ovo je pet puta bolja, originalnija i zanimljivija pisanija od 90% "omladinske" literature, da ti neko pomogne da se sve ovo sredi i poveže ovo bi bilo na nivou Adrijana Mola i Nika Tvispa.
There are no desperate situations, there are only desperate people.

pokojni Steva

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.040
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #270 on: 19-11-2014, 20:36:57 »
Meni, najiskrenije, nije jasno kako ovo niko neće da objavi i promoviše. Ovo je pet puta bolja, originalnija i zanimljivija pisanija od 90% "omladinske" literature, da ti neko pomogne da se sve ovo sredi i poveže ovo bi bilo na nivou Adrijana Mola i Nika Tvispa.


+1
Jelte, jel' i kod vas petnaes' do pola dvanaes'?

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #271 on: 21-11-2014, 12:39:46 »
Jel to ono "dnevnici Adrijana Mola", ono što smo u osnovnoj čitali u nastavcima, gde je najzajebaniji deo kad drka u kadi? :mrgreen:

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #272 on: 21-11-2014, 12:44:38 »
Oduvek sam maštao da postanem pisac za decu, ko dobri Branko Ćopić, ko ulemani Raša Popov  xcheers

CorwinM

  • 4
  • 2
  • Posts: 414
  • The ugliest man to have ever crossed the Atlantic
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #273 on: 21-11-2014, 20:46:02 »
Adrijan Mol ima jedno 7 djelova, a dnevnici se nastavljaju do srednjih godina glavnog junaka. U svakom slucaju prvih par djelova je smehotresno, a Nik Tvisp je jos bolji.

Pa dobro, ovo tvoje bi bilo prihvatljivije za "young adults" i starije tinejdzere. Imam jednog 17ogodisnjaka za kojeg sam siguran da bi bio fasciniran ovim tekstovima. Samo ti definitivno treba urednik, i to neko ko zna sta radi. Jedini problem je sto je ovo neprevodivo, mada mi i dalje nije jasni zasto to neko ne bi objavio, jer sam ubijedjen da bi se citalo.
There are no desperate situations, there are only desperate people.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #274 on: 22-11-2014, 08:49:57 »
Da brate, bravo, urednik definitivno, jer ja ne znam de udaram, treba neko objektivan, bez sumanutih misli o veličini a ni onih drugih opozitnih misli. I ima bre ko oće da objavi, ljudi su mi zaista izašli u susret ali je problem što ja mislim da nemam dovoljno materijala, a druga stvar priče su skroz nepovezane, to je jedan ćušpajz, tako da sam ja hteo da sočinim kao zbirku kratkih "istinitih" pričica na fazon "Fragmenata sećanja" od Timoti Lirija gde je isto sve tako u polu-haosu al' ni to nisam uspeo. No, polako, mlad sam ja, nemam ni 40, ako može Raša Popov sa 80+ godina da vara decu i prodaje se ko dečiji pisac pa ga onda umlate kad ga izvale, mogu i ja sa 37.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #275 on: 01-12-2014, 15:24:03 »