Author Topic: Sinovljevi tripovi...  (Read 207662 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

SIMERIJANAC

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.447
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #100 on: 07-04-2010, 10:48:14 »
E,da to sam zaboravio.To bi bilo idealno.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #101 on: 07-04-2010, 12:22:39 »
Sine, mogao bi da uklopiš svoju priču sa pričom svog deda-strica, kao paralelna radnja a ustvari dve različite epohe, Ubistvo s predumišljajem i te priče.
Jako, ali jako dobra ideja mac, naravno nemam ja tolko materijala (mrzi me da bas tolko drvim) te bi mozda bilo zanimljivije da izdvojim njegove najjace delove, onaj pocetak sa turcima i tako neke bitke i streljanja...a sreca pa je deda mrtav, da ga ne bude sramota jbga... 

vilja

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.277
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #102 on: 07-04-2010, 17:07:58 »
Već na ova druga 2 narkomanska bloga je bilo malo drugačije.

 :lol: 

Sjajno S.O.M.-e! Keep writing... :)  :D

johnson bronson

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.440
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #103 on: 12-05-2010, 00:19:31 »
Ovo je sve do jaja! True to the grind.

Cornelius

  • 5
  • 3
  • Posts: 4.599
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #104 on: 13-05-2010, 09:20:54 »
Sine, pročitao sam sinoć tvoja pisanija. Sasvim je u redu. Bilo bi dobro da nastaviš da pišeš i da čitavom tekstu daš odredjenu strukturu. Na primer (ovo je samo "na primer"), da kreneš od ulaska u zatvor i da vodiš priču do izlaska iz zatvora. Kako imaš dobru moć opažanja (detalja, karaktera, ljudskih odnosa, društvenih zbivanja), tvoje zatvorsko putešestvije dobija drugačiju dimenziju. Istovremeno, mogao bi da povedeš drugu narativnu liniju, dogadjanja pre zatvora, odnosno kako je pripovedač dopao zatvora, ne fizički, nego više u kom je bio mentalnom stanju. Sećanja bi mogla da budu utkana i sadržana u glavnoj narativnoj liniji. Motivacija bi mogla da ti bude da je zatvor srpsko društvo u malom, sa istim pravilima i odnosima kao i na slobodi.

Što se tiče jezika i stila, nastavi da pišeš prirodno, kako možeš. Kasnije, neko bi mogao sve da pročita, da koriguje i da održi tvoj duh naracije, govornog jezika i idioma.

Imaš dosta primera prvih knjiga koje su u sebi nosile gorčinu, protest i analizu društva: "Last Exit to Brooklyn" Huberta Selbyja, "Voyage au bout de la nuit" Célina (gde je književni jezik stilizovan do krajnjih granica da zvuči kao govorni, da bi se time ukazalo na raspad sistema), "On the Road" Kerouaca...

Svakako nastavi.
Je n'ai aucune confiance dans la justice, même si cette justice est faite par moi.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #105 on: 22-05-2010, 09:10:55 »
E jebiga, ovo tek sad videh. Ko mi kriv kad ne zalazim na ovaj podforum. Iskreno, ja sam celu tu pricu oko tvorza vec par puta ispricao sebi u glavi, tako da bacanje na papir nije nikakav problem, samo treba sacekati talas, tj. volju, ili jos bolje tzv. PLUS fazu, ne mogu da pisem o tome kad sam na pozitivnoj nuli...

Fala Cornelijuse, casna starino, inace Last Exit (pa i Rekvijem) je jedna od retkih knjiga koje sam i procitao (sa razumevanjem), tako da skroz kontam poentu. :D

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #106 on: 25-10-2010, 16:56:43 »
Narode, jel znade iko gde se u WORDu 7 podesava A4 format ?  :idea:

mac

  • 3
  • Posts: 12.546
    • http://www.facebook.com/mihajlo.cvetanovic
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #107 on: 25-10-2010, 17:24:44 »
Šta ti je to Word 7? U Wordu XP idi na meni File > Page Setup > kartica Paper, i pod Paper Size odaberi A4. U Wordu 2010 (verovatno i 2007) idi na ribbon Page Layout > u grupi Page Setup imaš ikonu Size > odaberi A4.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #108 on: 25-10-2010, 17:57:50 »
To mi reci mac  xremyb

Džek

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.732
  • Instalater raznih šejtanluka.
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #109 on: 25-10-2010, 18:56:58 »
Smetaju mi predugačke rečenice, kobasice.
Zamara. Jeste da čitaoca treba uhvatiti za gušu, ne dat' mu pogled skrenuti sa dela, ali čitaoc nije glup. Naročito onaj koji čita fantastiku.

Prebrz tempo. Nema pauze za dramatiku, da se malo "ohane" i svari pročitano. Nema "momenta" u pripovedanju.
Kao kad kasirka u supermarketu laserom prelazi preko artikala, a ne stižem ispratiti na displeju cene i nazive.

Evidentan pripovedački vulkan, malo je reći žar.
Lepo je ući "rollercoaster-om" u priču, ali treba i neka horizontala za smirenje, upijanje impresija pročitanog.

Ostalo mi se čini OK.
Gramatika i ostale zanatske finese dolaze vremenom ( sam učim , i uvek ću.)


Napominjem da je to moj kont, subjektivan, sve sa željom da autor nastavi!
 Pročitaću i resto, ovo samo na prvi pogled.












 
Moj imaginarni drug mi govori da sa tvojom glavom nešto nije u redu.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #110 on: 25-10-2010, 22:57:22 »
Fala tebreks, svaka kritika je vise nego dobrodosla  8-)

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #111 on: 26-10-2010, 08:51:50 »
Mada kad malo bolje razmislim, pa ne pisem ja tako sto volim, nego sto moram, i dzaba sva kritika iako je dobrodosla, ja drugacije nit znam niti mogu, i mislim da je upravo to ono sto razdvaja pisce od nas koji samo tako piskaramo kad nam dodje, jer npr. ja sad nema sanse da bi seo da kao nesto pisem, kao odlucio sam da napisem to i kraj, nego iskljucivo spontano, a to spontano je jednom u 2-3 meseca kad mi nadodje, zato ja i nisam podoban za tako te narucene tekstove, tipa da mi neko kaze napisi tekst o tome i tome do 10. novembra, to nema sanse, uostalom imo sam takvo jedno ruzno iskustvo da mi je taj neki jaran tamo iz popboksa reko da napisem tekst na stanovitu temu i onda mi dao tekstove drugih ljudi da vidim kako to otprilike treba da izgleda, pa naravno da sam se u startu smorio, i da nista od toga nije bilo iako su hteli cak i da plate. Jebiga al' tako je, mislim ko da ja ne bi voleo ko Ghoul da mogu svaki dan, kad mi se oce, kolko god oces i slicno.

pokojni Steva

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.040
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #112 on: 26-10-2010, 11:39:52 »
Posle prvog pročitanog segmenta,sva kolegijalna tapšanja po ramenu su mi imala neku ispraznu, 'terapeutsku' notu.Nije mi se dojmilo.Srećom,nastavio sam dalje (tvoj prvi plus od mene,čitam sa mob displejčića).U narednom segmentu sam kleo ono malo na silu mi ulivenog interpunkcijskog i nekakvog 'zanatskog' znanja,pecanje 'grešaka' mi je odvlačilo pažnju a nisam mogao prekinuti.Kad sam se toga kurtalisao,klizilo je kao namašćene sanke!Lepo je zato što je iskreno.Neko podebljavanje stila bi to urušilo.Lepo je.
Jelte, jel' i kod vas petnaes' do pola dvanaes'?

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #113 on: 27-10-2010, 09:57:34 »
Upravo taj rad, takve akcije se pisu iskljucivo na dah, i svako "podebljavanje stila" bi definitivno pokvarilo trip. Inace, te tekstove sam pisao pre jedno godinu dana i jace, pa su mi ljudi odavle u medjuvremenu savetovali da ipak malo pripazim na pravopis, a posebno na interpukcije i zapete, tako da sad kad bi pisao takav tekst to bi bilo skroz na nivou sto se barem pravopisa tice, doduse te zapete ja i dalje pisem po cistom osecaju i naravno da vrlo cesto mora da konsultujem Scallopa i Ghoula oko nekih nedoumica, sto no kazu, "covek se uci dok je ziv , gospodjice Dobrila"  ;)

Anomander Rejk

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.017
  • Strah je ubica uma.
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #114 on: 27-10-2010, 10:11:53 »
Pisano je iz duše, i to se oseti, to je bitno.
Tajno pišem zbirke po kućama...

pokojni Steva

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.040
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #115 on: 27-10-2010, 16:28:48 »
Uputiće te već odgovorna lica šta i kako, to te neće mimoići. Bilo bi lepo da ne izgubiš tu jednostavnu i iskrenu naraciju. Pretpostavljam da ćeš jednom,ako već nisi, napisati i nešto što nije proživljeno. Bilo bi interesantno takvo šta pročitati.
Jelte, jel' i kod vas petnaes' do pola dvanaes'?

Džek

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.732
  • Instalater raznih šejtanluka.
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #116 on: 03-11-2010, 23:16:37 »
Prepričavanje skrivaš u prezentu.
Zajebi to. Naracija ti je jaka, pripovedanje takođe, al', zajebi to sve.
Elem, skontaj šta ti fali?

Skontaj šta ti zaista fali?
Pročitaj još desetak puta svoj rad... ajd da dam smernicu... otvoriš navodnik, karakterišeš sve između, pa zatvoriš, mislim, navodnik.

 
Moj imaginarni drug mi govori da sa tvojom glavom nešto nije u redu.

Džek

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.732
  • Instalater raznih šejtanluka.
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #117 on: 03-11-2010, 23:32:23 »
Magična reć se zove "Dijalog"

Izvini što ovako nastupam, al zaista, zaista, nisam sve pročitao zato što mi upravo to fali.
Lepo je za prolog i tako... veruj da je (moj subjektivni kont) dijaloge najlakše pisati. Mislim da bi tebi to išlo jako lako od ruke.
Moj imaginarni drug mi govori da sa tvojom glavom nešto nije u redu.

Svevid

  • Велики Мамелук
  • 4
  • 2
  • Posts: 278
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #118 on: 04-11-2010, 23:34:12 »
Отпратих део теме, али на крају морам да кажем - Џече, ја тебе ништа не разумем.
Не волим југословене.

scallop

  • 5
  • 3
  • Posts: 28.511
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #119 on: 04-11-2010, 23:59:26 »
Vidiš da vodi dijalog sam sa sobom.
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Svevid

  • Велики Мамелук
  • 4
  • 2
  • Posts: 278
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #120 on: 05-11-2010, 00:24:57 »
:) А то је, како вели, најлакше написати. Нарација је јака.  :mrgreen:
Не волим југословене.

Plut

  • 4
  • 3
  • Posts: 4.669
  • Šetajuća žuta antena
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #121 on: 06-11-2010, 01:42:24 »
Apsolutno zanemarivši interpunkciju, velika i mala slova, štamparske i one druge greške (nek' je sve to savršeno, džaba ako fali ono nešto) meni je ovo lepo napisano. Čovek ga tera, juri, ne zastaje i meni je to ok. K'o da sedim preko puta njega, on nemilice prosipa i sve ga gledam i nekako k'o da živim to s njim. Ubi me ono njegovo vezivanje za krevet (odapela bih istog trena kad bi mi samo jedan prst fiksirali), toliko mi realno dočarao.

Ne umem baš mnogo da hvalim, a da kudim neću jer toga nema mnogo, a i popravljivo je.
Vrlo opušteno i nepretenciozno, jednostavnim stilom ume da dočara jačinu doživljaja i mentalnog stanja.

Bilja

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.150
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #122 on: 20-02-2011, 23:06:44 »
Sta je bilo sa ovim tekstom? Hoce li biti stampana knjiga, ima li nastavak?
Bilja
----------------------------------------@

pokojni Steva

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.040
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #123 on: 25-02-2011, 16:25:42 »
Čovek objavio knjigu 'treće vrste'; još uvek čekamo na pravog njega. Sine, stvarno, radiš li šta po pitanju objave onog što narod ište? :-)
Jelte, jel' i kod vas petnaes' do pola dvanaes'?

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #124 on: 25-12-2011, 14:00:01 »
    
Danas ću vam pričati kako smo jurišali na njemačke bunkere, a zapravo govoriću o tome kako sam se jedared otrovao Karbapinima. Naime, Karbapin je lek (a ja mislio makrobiotika), znači anti-epileptik i psiho-stabilizator, na zapadu poznatiji kao Karbamazepin i Tegretal, i pije se obično radi preventive ako je neko imao te neke epilepsiji slične napade od gudre i alkohola. Naravno, ja kao stari tabletoman uvek sam voleo da eksperimentišem na sebi. Tako sam nabavio legalno čitave dve kutije tog sranja (uđem u apoteku, dobar dan, dobar dan...) a to mu dođe otprilike 80 komada, a pre toga u CZ-u smo se mi narkomani time nagutavali jer smo menjali cigare sa alkosima, a oni su dobijali brdo tih karbapina od sestara, a pošto su to sve uglavnom klošari i siromasi, pa nisu imali ni za cigare a mi imali cigara brdo a gudre ni za leka, te smo tako ušli u robnu razmenu na obostranu korist, i to tako što smo menjali sa njima te cigare za lekove, znači bendžose, bromove i sve žive, ali sa posebnim osvrtom na ove karbapine.
 
Kad se uzme tri ta karbapina rad je jebemliga ko neki blaži stond tako da je većina to gutala da bi stondirala mada u suštini nema neki rad poseban da budem iskren, i više je to bilo gudranje na suvo tj. placebo. Naravno, ja kao megaloman sam jednom preterao i uz'o 6 komada i bio ko mrtav pijan, vid'o sve duplo, što mi se nikad ranije u životu nije dogodilo, pa tako nisam krevet mogao da nađem, znači jedno totalno DNO sa vertikalnim porinućem. I sad uglavnom, ja to na slobodi kupio sebi da se malo zezam, bilo jeftino jebiga, ono, baš sića, a ubaci te u neki spid, možeš bukvalno da usisaš stan bez po muke, a cimala me baba tih dana u Zemun da joj usisam i skinem neke hardkor zavese od 100 kila, tako da mi dobro došlo, odradio sam ga ko ništa.
 
I tako, popizdim ja nešto tamo početkom 2006, i rek'o sad ću se ubijem, ovo, ono, i u'vatim pa progutam tih 70-ak komada što mi ostalo, te lepo legnem da zaspim forever, mirno i spokojno, rek'o ovo će me ubije provereno, odo' ja u večna lovišta gde sam jedini plen zapravo ja, al' bolje čak i to nego ovaj patetično-luzerski život, i libo me ckura, kad eto kurca i to u gro planu. Ladno sanjam da sam ispred SKC-a i da spavam i peglam tamo gde su pokojni Sulja i ekipa žickali. I ono, muka mi baš heavy, ne znam gde je gore, gde dole, o levo da ne pričam, dakle raspadam se u fulu. Vičem njima da me podignu na neki zidić da tu legnem, da bar ne spavam na trotoaru jebiga. A zapravo ja sam sve to vreme bio u svojoj sobi a ne ispred SKC-a, i umesto tim žicarošima pričao sam mojoj nesretnoj bivšoj curi (jadna devojka, šta je sve preživela nije ni čudo što me šutnula), i uglavnom ja i dalje ne kapiram da sam gajbi nego ispred SKC-a i molim ih, kumim, da me dignu na zidić da prespavam taj užas. Naravno, ispegl'o sam tepih najstrašnije, ali džaba sva pomoć kad ja i dalje ne znam đe je gore a đe dole. Ova nesretnica pokušavala da me digne na krevet, i popnem se nekako ali automatski odma'padnem jer je to totalan poremećaj ravnoteže, zbogom hipofizo i taj rad, znači nikakvo pijanstvo ne mož' se poredi sa ovim trovanjem.
 
Uglavnom, nekako sam doživeo i to jutro, i naravno nisam mog'o ustanem iz kreveta jer kako bi ustajao tako bi padao, jednostavno nok daun, a pišalo mi se najstrašnije, i na kraju mi cura donela jadan lavor da iz nekog polusedećeg-ležećeg položaja pokušam da se izuriniram, ali kurac, otišli bubrezi, otiš'o bešiktaš, neće da krene pa neće. I tako, to trajalo baš dosta dok se ja nisam malo po malo ispišao u taj lavor koji sam naravno na kraju uspeo i da više puta prevrnem, tako da je dušek i dan danas upišan a tepih nikad više nije bio isti, tako da sad više nemam tepih nego samo parket tako da sve izlučevine mogu lagano da brišem onim džogerom. Iskusno. Uglavnom, posle nekih 24 časa delovanja tog zla ja sam preživeo na moju veliku.......žalost. I eto, tako sam ja hteo da se ubijem prvi put, stoga nikad, ali ni u ludilu ne uzimajte karbapin van prepisane doze od otprilike 2-3 dnevno. Ja toliko, hvala na razumevanju, pa se čitamo...

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #125 on: 25-12-2011, 22:38:19 »
Знаш ли како је тачно скончао Суља? И кад је то било?
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #126 on: 26-12-2011, 15:47:51 »
Mislim da je overio pre jedno 5 godina npr.  :idea:

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #127 on: 02-01-2012, 10:04:19 »
Evo eSkluzivno na Sagiti, tekst u celini, a kad ga objavim i na blogu, turiću link da vidite i sve te prajsles fotke  :-|



Repriza Nove Godine: 1. na 2. januar 2012.



I ove godine reprizu novogodišnje žurke proveli smo radno, naime kao što može da se vidi svodili smo utiske, šta se sve pojelo i popilo tokom meseca decembra i svih tih slava i proslava te evo i zvaničnih rezultata. Naime na Bromazepame je potrošeno 26 evra za 33 kutije, a za kafetin ulična (apotekarska) cena je izašla na 14 evra za 18 kutija. Što se mene tiče skroz fer, i mogu da kažem da sam više nego odlično prošo. Što se alkohola tiče tu sam ovog meseca malo utanjio, te su me tri plastike od pola litre hardkor hemije koštale tričavih 570 dinara aka cirka 5,7 evra. Jedno unuče vodke je izašlo samo neverovatnih 65 dinara, onda tri vina (bela, zna se) 6 evra. a za jednu bombu LAV piva sam puko oko 200 dinara i naravno zažalio jer je DNO. Flajka koja se vidi u kranjem desnom uglu je zapravo bila domaća šljiva koju mi je doneo na poklon drugar sa kojim sam 90-ih svirao u jednom bendu, jer se zaista dugo nijesmo videli, i vaistinu mora da priznam da je bila baš prava, onako, ne prejaka, ma potaman za moju krhku dušu. Uglavnom kad se sve zbroji, iće i piće me je izašlo 55 evra da zaokružim, što i nije tolko loše ako znamo kako se pojedinci bezobzirno bahate.

Neki se sasvim opravdano pitaju šta će na ovim fotkama i Kafetin, kad je to lek protiv bolova glave, mislim, kakve to veze ima sa ovim sirotinjskim gudrama ?! Pokušaću da vam odgovorim pitanjima: dal' ste se ikad zapitali kako to da tako brzo prestane bol u glavi kada uzmete kafetin za razliku npr. od Brufena ? A jel ' se sećate one fore kad vas boli zub pa samo utrljate malo kafetina na sporno mesto i bol smesta prestane ? I aj' sad, kako je to moguće ako je to samo običan lek ? Pa naravno pobogu da nije običan, uostalom dole imate dokaz, gde jasno piše da između ostalog sadrži i KODEIN, a kodein je i opijat koji se koristi kao analgetik, tako da džankiji kad nemaju da se urade, kupe sebi kutiju Kafetina, izmrve svih 12 tableta i popiju sa nečim ne bi li stondirali. Naravno to je tolko odvratno da ja to ne bi ni neprijatelju preporučio, jer bukvalno razara želudac, pa ako uspeš da ne ispeglaš i ono što si juče jeo, onda si dojaja, ali baš dojaja. Dakle ja kafetin ne koristim u te svrhe , mene zaista boli glava često, tako da kad skembam 2 komada sve mi probleme reši, a posebno probleme sa mamurlukom, npr. ako planiram da cirkam bilo šta alkoholno obavezno nabacim i kafetin jer prosto znam da će i od piva da me razbije glava i zaista nema goreg osećaja, još moja keva ima i migrenu pa sam kontam na nju povukao. Nedobognikom, al' zaista, ne zezam se!

Inače Kafetin je poklon prijateljskog nam naroda Makedonije i proizvode ga samo oni jer po nekim mojim dojavama kodein u bilo kom leku takvog kalibra je strogo zabranjen, tako da ako Makedonci uđu u EU realno smo ga najebali, i moraćemo da se svim silama borimo protiv te veštačke tvorevine koja nikom dobro nije donela, al' bez zajebancije.

Što se tiče Bromazepama, radi se o leku iz grupe benzodiazepina, dakle opušta i smiruje, pa su tako neki humani ljudi iz Šapca odlučili da udarnički doprinesu našem beogradskom klošaritetu svojim konditorskim proizvodima u vidu Bromazepam bombonica od 6 miligrama. Hvala im svima od srca (preko kurca ?!)...

E sad, sigurno će se neki zapitati otkud ovom ološu Bromazepam od 6 mg kada mene za onaj bedni od 1.5 miligrama uvek cimaju za recept, i još ga dva puta proveravaju i nešto zapisuju ?! Reć'u vam samo jednu stvar, ja čak ni nemam recept, AHA !!! Tj. ima ga moja keva al' samo za onu dozu koju mi je prepisao psihijatar, a to je 3 x 3 mg dnevno, a i to neće da daju nekada, navodno u Srbiji se to masovno zloupotrebljava, pa neki umesto kako je prepisano, 9 mg dnevno, piju i do 15 mg a nekad i jače kad se brezobrazno raspojasaju. Dakle, poštena penzionerka si jedva nabavi jednu kutiju mesečno od 3 mg za 95 dinara, a ovaj ološ i raspad, ovo đubre, nabavlja ladno 6 miligrama za samo 80 dinara po kutiji. Naravno, neko će reći, pa sigurno je ova od 3 skuplja jer ima 30 tableta umesto samo 20 u kutiji od 6 mg. E, tu dolazimo sad mi matematičati i pobornici teorije haosa. Dakle sa jedne strane (u crvenim gaćicama) imamo kutiju od 3 mg puta 30 komada, a u drugom uglu kutiju od 6 mg puta 20 komada, i aj sad koja kutija ima više miligrama ? Pa naravno, ova jeftinija od 6 miligrama, jer 20 puta 6 je 120 miligrama, a 30 puta 3 je patetičnih i ničemu ne služevših 90.

Kada sam pitao u apoteci kako to da je kutija od 3 mg za 15 dinara skuplja dobio sam jako elokventan odgovor koji provereno pali kod penzionera ali ne i kod mene. Kaže meni midžet od drske apotekarke, pa kako me pitaš takvu glupost, zar ne vidiš da lepo piše da ovde ima 30 tableta a ovde samo 20. I vaistinu, kako se samo ne setih te ključne činjenice, šta mi bi, a delovo sam relativno pametno. A na drugu stranu, kako mi pade samo na pamet da pitam takvo jedno glupo pitanje na tako finom mesto kakvo je privatna apoteka. Sve akademski tehničar do golog intelektualca (ispod belog mantila, mmmmmm).

Naravno, neki će se i dalje pitati kako ja to nabavljam u oho-ho-ovolikim količinama bez recepta, dakle uđem u po bela dana, dobar dan, dobar dan, dajte mi 6 kutija (ne mora ni da kažem čega) dam keš, limpa i nema me više. Eh, eh, eh, nek to za sad ipak ostane tajna, nije u redu da remim ljude po Rakovici, nisam vi ja drukara, mislim možda jesam klošar i tabletoman, ali brate, drukara nikad bio nisam, molim lepo, hvala lepo...

I znam, ljubomorni ste sad na mene jer sam našao combination for ejaculation without pentration or any kind of desanka-šakić false visualisation, but jebiga braćo i sestre, život nekom majka, nekom otac pijanac, a nekom bogme i deda pedofil, da ne kažem Pahomije, no dosta o tome, smorio sam sa tim vladikom čak i sebe samoga, ko o čemu ja samo o Pahiju, adokurca bre više, jebo me on da me jebo (a ja mu uzo posle milionče po privatnoj tužbi) !  8)

Nego sad gledam ovu prvu fotku, jebote koji sam ja terorista , tek sad to kontam, ko oni dileri droge (druga ruka) kad ih navataju, pa onako vezani lisicama u gaćama leže na parketu, a na krevetima kilogrami heroina, i ide priča novinara preko, iz fazona: u združenoj akciji specijalnog odeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala i MUP-a Rakovica zaplenjeno je 9,88 kilograma čistog heroina, od koga na zapadnom tržištu, kome je očigledno i namenjena ova pošiljka, može da se zaradi i do toliko i toliko miliona evra po uličnoj vrednosti. Srećom, prema dojavi, inspektori MUP-a Rakovica sprečili su ove već optuživane kriminalce (dakle nisu ni za šta još osuđivani kako to već po običaju biva u Srbiji, iako im se na teret stavlja naramak dela svih vrsta) da prenesu drogu sa Kosova u zemlje zapadne Evrope tj. konkretno Holandiju, te ih je ministar policije Ivica Dačić i odlikovao povodom ovog vaistinu izuzetnog pothvata, a dobili su i svaki po 3000 dinara za iskazanu hrabrost. Bravo, bravo, bravo, još jedan lanac šverca narkotika na zapadnom Balkanu uspešno je prekinut. Šta reći osim: nebo je granica...

Prilikom akcije, pravde su lišeni vođa grupe B.T. (54), zatim čovek za likvidacije I.D. (46), ali i glavni finansijer grupe M.D. (47), dok je trenutno u bekstvu Č.J. (40), no policija mu je već ušla u trag, te će i on vrlo brzo biti priveden pravdi. Takođe se osnovano sumnja da ovo nije prva akcija ovog narko klana, ali im je glavni čovek, stanoviti M.U. (46) u međuvremenu zaglavio robiju, te su imali pauzu od par godina i tako skroz zbunili policiju, inače bi ih ova sigurno uhapsila mnogo, mnogo ranije. Lica lišena pravde se nalaze trenutno kod istražnog sudije gde daju iskaze, a kako Tanjug saznaje pominje se i veoma izgledno ponovno pokretanje postupka sa nekakvim koferom prepunim para, u koji je navodno umešan i član ove grupe I.D.

Inače, pred kraj novogodišnje Crne Hronike ne bi bilo loše ni da spomenemo hapšenje ovog klošara-tabletomana, naravno već osuđivanog, samo što je on za razliku od svojih kolega, krupnih zverki već odležao svoju robiju u celosti. Radi se o P.B. (34) ali on je već sproveden u Centralni Zatvor jer je odranije poznat organima gonjenja, te zaista nema šta da se više priča sa njim, jednom ološ, uvek ološ i kraj priče. Pored čitavog do sad nezapamćenog kontigenta ilegalno nabavljenih lekova koji su inače svi redom na crnoj listi, kod P.B. koji je u klošarskom podzemlju poznatiji i kao "Som" (to valjda ono na fazon Vlada "Budala" pa postalo popularno ?!) nađene su i tri (slovima 3) kapsule opojne droge LITIJUM, koje inače poodavno nema u apotekama, tako da se postavlja pitanje kojim kanalima je ovaj izgrednik došao do ovog zla, koje je, pretpostavlja se, nameračio da proda u nekom od školskih dvorišta srpskoj nejači, ne bi li ista umrla, jer sumnja se da se i čuveni pevač rejv benda Nirvana, Kurt Kobejn, ubio upravo tom drogom, gde je dovoljna samo jedna kapsula pa da čovek padne u komu, a da ne pričamo ako se srbskoj dečici to podmetne kao mrvljeni ekstazi, trenutno jako popularan, ili kao amfetamin koji se i ovako prodaje po školskim dvorištima najčešće u kapsulama, i sastoji se od istog ovakvog belog praha dole. Takođe, tu je i prepoznatljivi bedž sa likom Vojislava Šešelja, inače notornog haškog optuženika, što samo govori da je ovaj klošar provereno član ako ne i predsednik opštinskog odbora stranke jer taj ološ bolji kadar nema, svi pošteni domaćini su prešli kod nas...ups, greška, mislim svi pošteni građani koji su nekad bili članovi SRS-a sad su u časnom SNS-u, ali i DS-u pa i SPS-u.

Dakle eto konačno dokaza kakve oni low-life kadrove drže, mada je to u neku ruku i dobro jer ih neće biti na al' niđe na sledećim izborima. A uz sve to, pored onih baba narikača i veštica koje uzgajaju po skupštini, i kod ovog starijeg maloletnika od cirka 34 godine, smo našli konkretne dokaze o praktikovanju mađiji, dakle skroz fazon Novih Banovaca, jer realno, to su sve te knjige. Uostalom uverite se i sami, sve sama ekstremna levica (terorizam) do satanizma i ostalog okultizma. Komunjare bre, komunjare, eto šta su oni ako mene pitate.

Iznad bedža sa Šešeljevim likom se vide i specijalne lampe kupljene u inostranstvu, a specijalno pravljene za potrebe prženja te pretvaranje Leponexa, inače takođe teškog opijata amfetaminskog tipa, u smesu koja se kuva a onda ušpricava u venu, i vaistinu je čudo čega će se taj narkomanski ološ svega setiti samo da bi se drogiro, ko da je droga ne znam ni ja šta, šta fali našoj domaćoj šljivovici, po čemu je to npr. heroin bolji od domaće dajrektli sa kazana ? Pa bre nema šanse da bi ja to probo, doduše probo sam za vreme rata '99 neku kao travu, ponudili me klinci koji su sa mnom bili u rovu i ja da ne ispadnem pičkica ja cimnem dva-tri dima, al' verujte ništa nisam osetio, a ionako je to droga za pedere, tako da mi, PRAVI SRBI, THE PATRIOTE I DOMAĆINI, to sve i da 'oćemo ne mož' nam stigne do mozga, i džaba, mogu sad popušim i 10 takvih cigareta meni ništa, ko da sam do proplanka trč'o te hranio ovčice koje su jurile vuka, beše vaistinu smešna scena al' glavu dajem da je tako bilo kad sam pušio sa ti mladići, beži vuk niz jarugu ko da ga juri čopor krvožednih pasa, a gde sam tačno mogao da vidim, kako su im se bale pomešane sa krvlju razlivale po potoku, pretvarajući boju vode u bukvalno sve dugine boje. Neverovatan prizor, ali mi moji saborci potvrdiše da se stvarno tako dogodilo, jer aj' da jedan čovek poludi pa i OK, ali nema šanse trojica isto da vide, zar ne ? Pa jasno, nisam ja sad tu neki indijanac da me voza i drogira kako ko hoće, eventualno bi samo Tomi dao, mada i to je pitanje.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...

Karl Rosman

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.799
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #129 on: 02-01-2012, 11:40:11 »
nece nesto ovaj link?
"On really romantic evenings of self, I go salsa dancing with my confusion."
"Well, I've wrestled with reality for 35 years, Doctor, and I'm happy to state I finally won over it"

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.204
    • The Cult of Ghoul
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #130 on: 02-01-2012, 11:51:46 »

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #131 on: 02-01-2012, 12:45:42 »
Fala Doktore, cijenim i štujem, jeb'ga, mi tabletaši slabo vatamo taj link sa stvarnošću te su nam uvek potrebni zdravorazumski elementi poput Vas.  xjap

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #132 on: 04-01-2012, 15:49:22 »
Ladno je 99% ljudi skontalo da sam ja ovo kupio, pozvo jarane i napravio žurku i da smo sve sjebali za jedno veče  :-x

Agota

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.804
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #133 on: 05-01-2012, 14:41:35 »
99% ma nije moguce.

Pa ova kolicina lekova je horror ako si to zaista popio za mesec dana  ukoliko ne lazes .

Molim te nemoj to vise da pijes, razumem alcohol ako bas moras,  ovo je uzas.

Porobala sam jednom taj bromazepam da se ukokam da mogu da zaspim jer imam problem ne mogu da zaspim   u autobusu  a put je bio 20 ikusur sati i kad sam trebala da izadjem iz istog zbog trajekta  jedva sam sisla  niz stepenice.
This is a gift, it comes with a price. Who is the lamb and who is the knife. Midas is king and he holds me so tight. And turns me to gold in the sunlight ...

pokojni Steva

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.040
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #134 on: 05-01-2012, 15:25:08 »
U busu ti se ne knjava?! Sažaljevam te...
Jelte, jel' i kod vas petnaes' do pola dvanaes'?

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #135 on: 05-01-2012, 21:00:50 »
Baš je alkohol veće zlo nego bromovi...a to što si se razbila od jedne tablete to ti je jer nisi ranije rabila, nemaš toleranciju nikakvu, to ko kad bi sad neko ko ne pije stuko unuče vodke, zar ne ?  :lol:

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #136 on: 06-01-2012, 00:58:21 »
Да, брате, али 120 милиграма дневно је бизарно много. Спуцаће те једном таква зикра да, као што сам умеш да кажеш, нећеш знати где је десно.
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

Bilja

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.150
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #137 on: 16-01-2012, 12:58:27 »
Mada kad malo bolje razmislim, pa ne pisem ja tako sto volim, nego sto moram, i dzaba sva kritika iako je dobrodosla, ja drugacije nit znam niti mogu, i mislim da je upravo to ono sto razdvaja pisce od nas koji samo tako piskaramo kad nam dodje, jer npr. ja sad nema sanse da bi seo da kao nesto pisem, kao odlucio sam da napisem to i kraj, nego iskljucivo spontano, a to spontano je jednom u 2-3 meseca kad mi nadodje, zato ja i nisam podoban za tako te narucene tekstove, tipa da mi neko kaze napisi tekst o tome i tome do 10. novembra, to nema sanse, uostalom imo sam takvo jedno ruzno iskustvo da mi je taj neki jaran tamo iz popboksa reko da napisem tekst na stanovitu temu i onda mi dao tekstove drugih ljudi da vidim kako to otprilike treba da izgleda, pa naravno da sam se u startu smorio, i da nista od toga nije bilo iako su hteli cak i da plate. Jebiga al' tako je, mislim ko da ja ne bi voleo ko Ghoul da mogu svaki dan, kad mi se oce, kolko god oces i slicno.

Rezon u kome sam se u potpunosti pronašla.   :|
Bilja
----------------------------------------@

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #138 on: 30-03-2012, 16:35:57 »
Biki :-| xremyb  :|


O katani, čekiću od 5 kila i osveti - deo prvi



http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/03/o-katani-cekicu-od-5-kila-i-osveti-deo.html

Odma' da napomenem, da se pojedinci ne bi paranoisali, ovo nikako nije priča o osveti, ali jebiga, lepše mi tako zazvučao naslov. Naravno, nije da ovaj psiho-triler sa elementima misterije nema u sebi kao opciju osvetu ali za sad "smo" učinili sve što je u našoj moći da do toga zaista ne dođe jer nasilje rađa nasilje & shit, il' kako već ide ta priča. I da, još nešto, svi koji su došli da se zabave uz moj pulp fiction nek odma' zaborave na to jer ovo se zaista dogodilo (ima jedno metar dana) i uopšte nije zabavno za čitanje, već baš naprotiv, mučno je i u suštini jako ružno od mene što ovo radim na ovakav jedan način, ali sateran sam u ćošak, a kako to lepo reče jedan veliki beogradski filozof, da ga parafraziram, dakle mačku običnu saterate u ćošak pa je zajebana, a ne čoveka sa izgrađenim stavovima itd.etc. De sam ono stao, da bre, znači BACDAFUCUP, you betta BACDAFUCUP, jer neću posle da mi neko moralan dojaja bilo šta kenja i slično, te da mi šalje komentare koji logično neće biti objavljeni. I još jedna napomena (jebote, kolko napomena), možda i najbitnija, ova priča je 108% istinita, uz zadršku da sam morao da izostavim pojedine detalje i naravno imena, jer zaista ne želim da inkriminišem bilo koga ko je nevin, ko je pokušao da smiri situaciju i uopšte ljude koji su se našli na pogrešnom mestu u pogrešno vreme.


Svi koji redovno ili bar sporadično pohode ovaj blog su već mogli da primete da sam pisao o katani i tom čekiću ali nisam hteo mnogo da detaljišem, jer taj tekst i nije trebao da bude o tome, nego eto, jebiga, šta da vam kažem, uvatilo me ono moje i mor'o sam jednostavno, nešto me gonilo, ko što me i dan danas goni, te ovaj tekst ide baš u tom pravcu da to nekako pokušam da uklonim ako je ikako moguće, a mislim da jeste, i doista želim da verujem da ima bar još malo zdravog razuma na ovoliko ludila po kubnom Beograda. Dakle, shvatite ovo kao jedan poučan i veoma upozoravajući tekst o porastu nasilja međ' omladinom grada nekad beloga, jer ja sam uvek prvi za nenasilno rešavanje sukoba, za mirnu koegzistenciju i kako to već ide redom. Znači, ja tvrdim da ja u ovoj priči nisam kriv za incident koji ću opisati, a vi procenite dal' ja lažem, dal' previđam neke stvari ili o čemu se ovde uopšte radi ako se o nečemu uopšte i radi, što u prevodu znači da ću svaki takav komentar, pa bio i totalno negativan prema mojim postupcima najopuštenije objaviti, mada je najrealnije da ovde to niko ni neće komentarisati nego zna se gde...


Pored toga, tekst koji sledi pokušajte da posmatrate kao upravo ono po čemu je ovaj blog i poznat međ' balkanskom nejači, a što su primetili i bukvalno svi recezenti moje knjige, da je ne imenujem, jer zaista nije bitna u ovoj priči, mada nije da je nema u svojoj malešnoj ali veoma značajnoj epizodici ove nemile ujdurme. E sad, šta ono beše kažu recezenti, kažu da autor putem svojih tekstova vrši jednu vrstu autoterapije, ili još bolje rečeno autoegzorcizma, gde rešava gistro te neke svoje šatro probleme i navodno tera te duhove iz prošlosti koji ga uporno gone, i gone, i gone, i gone with the wind aupičkumaterinu! Naravno moja omiljena drugarica a ujedno i najbolji drugar, znači ne zezam se, organima gonjenja od ranije poznata, stanovita M :), koja inače redovno prati sve moje aktivnosti, i u neku ruku brine o meni, te je ovim putem od srca pozdravljam i šaljem joj thousand little kisses, bi na ovo samo rekla - MA TO MU JE BRE DEO DIJAGNOZE A NE POSLEDICA, FOLIRANT MORE :)...i što je najgore, sve sam više počeo da sumnjam da je M. skroz u pravu, ali reko' sebi, daj da ostavimo to stručnim licima da reše, tako da sam posle skoro tačno godinu dana apstinencije kontaktiro mog psihijatra ne bi li mu se požalio na novonastali problem, a sve u cilju da mi pomogne, jer ko će ako ne on, zar ne? Čovek se bre time bavi u vidu zanata, i brate više je nego bravurozan, uostalom ovaj blog je plod ponajviše njegove stručne pomoći, stoga zašto izbegavati psihijatre ako su nam već tu, bukvalno na dohvat ruke? Ma bre svaka pomoć je bre dobrodošla kada je u pitanju jedan ovakav vaistinu zamršen slučaj prepun misterija i suludih obrta, dakle eto, čisto sam ovo napomenuo da naslutite koliko je stvar doista ozbiljna kada sam morao čak i jednog od eminentnijih beogradskih psihijatara da cimam ne bi li mi se ukazalo svetlo na kraju tunela.......ispod bosanske piramide Sunca...


I još samo jedna stvar da ne bi bilo zbunjivanja, dakle ovaj incident nema nikakve veze sa tamo nekim bandama, sa nekakvim navijačima, niti bilo čime sličnim, znači ovo je po mom mišljenju isključivo lični sukob koji se izrodio u nešto u šta nikako nije smeo, te se najiskrenije nadam da se radilo o nesporazumu, mada bi i odbranu poput "bio sam zgudran" ili npr. "pogrešno sam čuo šta si rekao osobi R." prihvatio kao validnu i oslobađajuću, ali ne sad u fazonu da ću ja nekog da ganjam pa ga kao oslobađam, i gistro opraštam zbog te katane, nego oslobađajuća za mene brate moj, jer ja bre imam problem, ja svako veče pred spavanje spremam osvetu do detalja, u najsitnija crevca ulazim, i oću da mi se to konačno skine s kurca, da se to prekine jednom za svagda, jer koji će mi to kurac u životu? Ma tačno mi samo još to fali, da opet najebem za glupost, pa nema šanse burazeru ovaj put, no, no, nema šanse, razumeš?


E, da krenemo konačno sa mojom verzijom događaja koja naravno ne mora da bude tačna, jer logično, uvek postoji i ta druga strana, koja je najopuštenije beogradski pozvana da se javi, dakle znate moj mobilni, zovite, pa da rešimo ovo bez puno cimanja sa iscimavanjem, jer zaista nema potrebe da padne bilo čija krv, a i ja barem ako niko drugi mogu donekle da razumem kad se neko tako gadno izdrogira pa poludi i istripuje nindžu ili šta već, samuraja nekakvog, jbmliga, dakle sve je to ljudski, i verujte mi, nije mi strano, al' nimalo. Uostalom, tolerancija je jedno od mojih bezbroj imena, o tako mi Abraxasa! Znači sad definitivno počinjem, evo obećavam.


Noć je bila topla i vlažna.....................e, evo vam kurac što ćete tek tako sve ovo sad da pročitate, pa nije vam ovo crna hronika, alo, donji dom, se čujemo dole, a?! Znači, nema šanse ovo u komadu da napišem, ova priča može eventualno da se reši tek na sledećem ročištu koje je zakazano za koji dan, bićete blagovremeno obavešteni, jer advokat odbrane mi se žalio preko fejsa, a sad nema šanse da ga navatam, jurim ga već duže vreme, ima naime neke primedbe na regularnost suđenja, navodno ovakve priče nisu za sud već gistro za vansudsko poravnanje, a kad sam mu ja odgovorio na pritužbu više ga nije bilo u kancelariji, a to je bilo pre cirka 3 nedelje, što je, priznaćete, jako neprofesionalno...u najmanju ruku...eto, znači vidimo se back in court ovih dana, OK? ;)

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #139 on: 25-07-2012, 15:35:30 »
Gore od pogibije na Planeti Majmuna

Znam ja da bi vi sad voleli da vam ja pričam kako sam se peo na Himalaje, skak'o padobranom,  kar'o najbolje pičke beloga grada, vozio 220 kroz Srpskih Vladara, al' jok, jer sve i da je sve ovo istina, to je bre brate dosadno, zar ne? A i ima ko je zadužen za tako te priče, zapravo pun ih je grad, gde god da se okreneš naiđe jaran sa herojskom pričom do moga, a i falabogu ima ko to voli, no neka ih, leba ne traže. Pošto ovih dana intenzivno čitam Branka Ćopića, inače mog omiljenog pisca, odlučio sam se da vam pišem o jednoj svojoj dogodovštini iz detinjstva.

Kao sam ja bio mali, ja sam živeo na Vidikovcu, doduše tu i dan danas živim, što baš i nije pohvalno za moje godine, ali me dovodi u neprocenjivu ulogu jedne vrste hroničara većine dešavanja u ovom bizarnom predgrađu na samom jugu Beograda, jer iza nas su samo Labudovo i Petlovo Brdo i dalje nema više bukvalno ništa, samo plodna oranica, notorious Ibarska Magistrala i groblje Orlovača. Naravno  tu je i gomila prigradskih naselja al' ko će ih sve pobrojati, jer ko što neko sa npr. Zvezdare mož' samo da nagađa gde je Vidikovac, e tako ja maštam o Sremčici, dakle znam da je tu negde , al' nit sam bio tamo nit znam ikoga, mada realno ne znam nikoga ni sa Labudovog Brda al' ajd' sad, to je valjda i neki sticaj okolnosti da raje sa Labudovog ko da i nema, jer nije ih bilo 90-ih u gradu al' niđe. Jedino sam Stoleta i Drulovića znao al' oni se ubrzo odseliše, tako da se i dan danas pitam ima li tamo uopšte mladih ljudi. Mada ako ćemo realno ima i toga da su ovi iz opštine rešili iz nekih svojih razloga da Vidikovac bude centar svega za taj gornji deo Rakovice, pa da se kao tu sjati sav narod, sve od Skojevskog naselja, preko Filmskog Grada, Ceraka, itd. I vaistinu bi tako, jer sad kad pogledam Vidikovac 80-ih, pa tu bre nisi mog'o ljudsko biće sresti u po bela dana, a danas, danas ne mož' se prođe bukvalno od gužve, jer tu je i okultna pijaca, tu je Mekdonalds, tu su razni super-super-marketi, tu je Bazar, tu je Garden Centar i štatijaznam šta već nema sve. Dakle, najebasmo ko žuti, i realna priča je Centre Beograda zbogom, al' bez zajebancije, jer sve što nam treba imamo tu na par stotina metara od zgrade, jedino nemamo bioskop i pozorište, al' koji će nam to kurac, mada kako je krenulo i to će da izgrade. Jebe mi se! I posle me neko pita što me nema po gradu, u kom bre gradu, pa evo ti ovde tri grada, jer to je takva gužva od ljudi da ja to vama ne mogu da opišem. I tu kreće moja priča, dakle 80-ih nije bilo tolko ljudi, o ne, i Vidikovac beše zaista  raj za nas decu...

Događaj koji ću vam opisati desio se kad sam imao tako 6-7 godina, dakle beše to neka '83. E sad, pošto ne mogu da vam objasnim kako je Vidikovac izgleda (videću da nađem neku fotku) reć'u vam samo da se taj glavni deo, koji je i prvi sagrađen tamo '78-'79 (ima onaj detalj iz serije „Vruć Vetar“ kad se gistro useljavaju), sastojao od buljuka zgrada, podeljenih u 7 krugova od po 6 komada, pa sve to opet u krug, tako da pošten čovek i dan danas teško nalazi željenu adresu ako nije iz kraja. Inače, Vidikovac nije tol'ko veliko naselje, što se kaže razuđeno, ko npr. Cerak, nego je na malom prostoru nabudžen toliki broj veoma visokih zgrada da to al' zaista ni na šta ne liči. Uglavnom na tom prostoru smo se mi igrali svakojakih igara, od sadističke igre sa sve mučenjem pod imenom „šifra“ pa do ovih regularnih tipa „janjine“ i „trule kobile“, mada su i obe igre u našoj izvedbi bile i te kako sadističke, zapravo sve igre su bile nasilne osim možda klikera, al' valjda su takva sva deca bila i ostala, jebemliga,  vole da nanose bol jedni drugima, pa to ti je. Doduše, ja se nisam puno žalio, vazda sam bio najviši u društvu, i ne tako mršav, tako da su pucale kičme podamnom, al zato mi sportovi al' nikako nisu išli, što je možda najviše pogađalo mog starog koji je maštao o tome da jednog dana postanem košarkaš, pa me slao na sve žive sportove al' sam ih ja logično iskusno eskivir'o. Naravno, najviše sam mrzeo fudbal, pa ga ni dan danas nešto preterano ne volim, mislim volim da odem na tekmu, al' ako pogledam 5 minuta šta se dešava na terenu - i to je previše, uostalom zna se šta je danas na stadionima mnogo interesantnije od ovih kaljavih što trče za loptom. Pa jasno...

Mi smo, deca, uglavnom bili podeljeni po tim krugovima od 6 zgrada, pa se tako nismo mešali sa drugom omladinom, nego čak naprotiv, tu je bilo i opštih ratova između krugova, al' ne bih sad o tome, druga je tema. Dakle, nas 10-15 klinaca iz drugog kruga (brojevi zgrada od 13 do 23) smo se logično ko fol družili, a ovu drugu decu nismo ni znali, i tu sad dolazim do ključnog mesta ove priče. Odma' preko puta ulice nalazilo se odlagalište otpada, koji su nagomilali radnici koji su gradili ceo Vidikovac, i to je bio baš onako pozamašan teren, sa sve brdšacima od gline, nekim šipkama, armaturom i čime sve ne, a naravno po starom dobrom običaju po završetku gradnje to niko nije odneo, tako da je ostalo a kome drugom nego nama, da tu pravimo svoje kolibe, skrovišta i štekove. E, neko je u startu to nazvao Planeta Majmuna jer je zaista izgledalo nadrealno, ma skroz ko površina neke vukojebine. Tu smo mi vodili ratove, pravili kružoke i kako već to ide, ali evo šta se meni jedared desilo.

Imao sam jednog drugara Dekija iz moje zgrade koji je mnogo voleo da laže, i to je tol'ko voleo da laže da mi je pri „čistoj svesti“, tamo negde u 2-3 razredu, uporno tvrdio da aždaje postoje, gde smo se tolko posvađali da smo na kraju otišli kod njegove keve da to proverimo, iako sam ja vrlo dobro znao još tada da ni bog ne postoji a ne tamo nekakve aždaje il' koja već sranja. No, u to se doba to vodilo kao da dete ima bujnu maštu i šta da mu radiš? Zbog tog opsesivnog laganja druga deca su izbegavala da se druže sa njim, a ja, pošto smo bili iz zgrade, a i njega sam prvog upoznao kad sam se doselio '82, to mi nimalo nije smetalo,a i sviđala mi se ta njegova potreba za suludim avanturama, ali ono, baš suludim, pa smo tako često ulazili u mračne katakombe ispod zgrada, što se na kraju ispostavilo da su to zapravo atomska skloništa, pa onda pentranje na vrhove svih živih objekata, gde sam ja sa svojim strahom od visine im'o žešću frku, dok bi on odradio hop-cup i eto ga na vrhu, ma ko da ništa nije bilo. I tako, bilo je tu dosta al' baš samoubilačkih akcija, gde danas kad pogledam to nikad ne bi radio, al' u to doba valjda misliš da si besmrtan, jebemliga?! Inače, taj moj ko fol najbolji drugar Deki i dan danas živi u istoj zgradi, al' se za razliku od mene oženio i ima bar jedno dete, i logično ne družimo se više ni u najavi.

Tog kobnog dana, bili smo ispred zgrade na platou, i ja sam jedno, što bi se reklo, 100 puta, trčao do kuće da pijem vode i slično, gde je moja keva na kraju tolko popizdela da mi je rekla - uđeš li još jednom nema više napolje! E, tu me sasekla samo tako, jer ja sam bio jedno od one dece koje je poštovalo kakva takva pravila, tipa učiteljica kaže pišite sastav, ja moram nešto da obavim, i budite mirni, i ja pišem sastav, dok većina đaka pravi haos po učionici. Znači, bio sam bukvalista samo takav (od bukve sazdan) i sve sam to kontao isuviše ozbiljno, umesto da se zajebavam ko i sva ostala deca, primereno svojim godinama, tako da se desilo da se meni baš žešće prikenjalo, ali nisam smeo da odem kući jer sam tripovo da mi mater neće dati napolje više kako je navodno i obećala. Naravno, Deki je ko i uvek imao hiljade ideja gde se sve može israti, pa smo se tako uputili na Planetu Majmuna jer ta brdašca su bila savršen štek da te niko ne izvali dok kenjaš. Već je počeo i mrak da pada, ovaj se isro, a meni govno ko za inat stalo na pola. E sad, ko se seća onog sedimenta iz jedne druge moje dogodovštine otprilike mož da skapira kako je to izgledalo. Znači, govno ko stećak jebote, i džaba sva muka i napinjanje, al' neće napolje pa neće. Ja se ufrčio, utripov'o od one zime da se govno smrzlo i da sam najebo. Tu smo bili jedno po ure, i logično uvatilo me beznađe, i to toliko beznađe da sam rek'o Dekiju da ide da izvesti mog ćaleta o stanju na frontu. I ode ovaj, a ja ostadoh sa nadom da ipak neću prenoćiti čučeći na Planeti Majmuna.

Sad dolazimo do onoga zašto sam i počeo da pišem ovaj napis. Pazi sad! Deki je imao žešću fobiju od liftova, tako da smo se uvek pentrali pešice po zgradi, a i sam je živeo u prizemlju, i nikako nije mogao na moj sprat, a beše tolko pametan pa nije pokušo ni pešaka, nego je ispred zgrade iz sveg glasa povikao: „Čika Slobodane, Bojanu se zaglavilo govno na planeti!“. I aj' što je to povikao nego što je na platou bio buljuk devojčica, od kojih je jedna bila i moja simpatija. I tako, moj otac, onako u panici sa tolet papirom izlete iz zgrade za Dejanom, a za njima sve ove klinke. Ostatak, ja se nadam, da ne moram da vam opisujem, jer takav blam i traumu ja u životu doživeo nisam, ni pre ni posle toga, uostalom zamislite sebe u toj pozi-ciji...ajmeee!

http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/07/gore-od-pogibije-na-planeti-majmuna.html

zakk

  • Očigledan slučaj RASTROJSTVA!
  • 3
  • Posts: 10.902
    • IP Tardis
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #140 on: 26-07-2012, 13:28:11 »
 xremyb

Jel ta Planeta Majmuna tamo gde je sad crkva ili sa druge strane?
Why shouldn't things be largely absurd, futile, and transitory? They are so, and we are so, and they and we go very well together.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #141 on: 26-07-2012, 14:35:45 »
Ne, ne, ta planeta je kod moje zgrade blizu, znači sa druge strane ulice.  :)

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #142 on: 29-07-2012, 21:42:16 »

Karl Rosman

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.799
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #143 on: 30-07-2012, 00:08:14 »
Sjajno!!!  :| :| :|
"On really romantic evenings of self, I go salsa dancing with my confusion."
"Well, I've wrestled with reality for 35 years, Doctor, and I'm happy to state I finally won over it"

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #144 on: 14-11-2012, 11:12:41 »
Realna patetika?!

Imam 35 godina - '77 sam. Živim sa roditeljima i nemam ali baš nikakvu nameru da menjam taj status dogod sam single i realno nesposoban za život. Već 10-ak godina uporno i veoma uspešno izbegavam sve vrste obaveza, tako da sad kad bi me turili u neki stančić u gradu ja realno ne bi mogao da preživim prvih mesec dana. Naravno, situacija bi se kasnije pod silom prilika promenila, jer dete kad baciš u vodu ono il' počne da pliva il' se udavi, nema treće. Znači, realno ja bih mogao sad da odem da živim solo ko i većina moje generacije pa i dosta mlađe ekipe, ali zaista, evo najiskrenije vam kažem, nemam tu želju ni u najluđim snovima, jer na prvom mestu ovde mi je komp sa hiljadu priključaka i sranja, ovde mi je gramofon, tu su mi tri obroka dnevno, veš mašina, i sve što ide uz to, I što je možda najbitnije, tu su mi roditelji. Ovde posebno mislim na majku, jer sam klasični onaj edipov kompleksaš i iskreno zaista nemam problem sa tim da se izjasnim tako, čak mislim da mi je majka najbolji prijatelj jer drugih baš nešto i nemam.

Naravno, kad kažem prijatelji mislim na one prave, a ne na ljude koje viđam jednom u mesec dana i manje, ili se čujemo svakog dana preko fejsa i sl. Dakle, to provereno nije to, ali za takvu situaciju sam isključivo ja jedini krivac, ali ne bih sad o tome jer ako bih bio potpuno iskren, sutra na ulici ljudi ne bi hteli ni da mi se jave a kamoli bilo šta drugo. Inače, moj stav je uvek bio hardline po tom pitanju, još iz osnovne škole, ali ko što rekoh, zaobiđimo tu temu barem ovaj put. Da ja nastavim sa izgovorima, znači, i da nađem neki stančić, ajmo realno, s kim bi živeo? Koja to osoba ženska ili muška bi pristala na takvo jedno psihičko samoubistvo u najavi, a na drugu stranu, sa kojom bi ja to osobom hteo takvo nešto uopšte, pa ja bre obožavam da budem sam, kad mi neko dođe u posetu ovde, OK smo jedno 3-4 sata max, ali posle toga već osećam zamor i želim samo da ostanem sam sa svojim kompjuterom, te da me niko ne dira. E, a sad zamislite situaciju gde bi mi neko sedeo na glavi 24 časa i ja njemu, i gde bi se znači sigurica otimali oko kompa. Pa nema znači šanse, barem ne u skorije vreme. E, sad, šta život nosi, ko to brate zna? Realno je da bi situacija mogla da se promeni očas posla, ali je sada takva kakva je, i nemam ideju ni u naznakama o bilo kakvoj promeni ovog agregatnog stanja.

Druga bitna stavka u ovoj mojoj odiseji je nemanje posla, a u poslednjih godinu dana i totalni odustanak od traženja istog. Doduše, povremeno prodam po neku knjigu ili prebacim filmove nekome na eksterni disk, ali je sve to isuviše retko da bi ja bilo šta mogao sa tim novcem, znači uglavnom taj keš završi u kućnom budžetu, jer mene baš i nema nešto po gradu, da bi ja sad tu kao nešto trošio, što znači da izađem jednom u 2 meseca u "noćni provod", a i tad se realno grebem o švecu i drugaricu, i iskreo se ne sećam kad sam sebi platio piće a ne da sam ja častio.

Ali zašto ja nemam posao, zapitaće se neko. Zdrav si, prav si, možeš na keca da se zaposliš, naravno to neće biti neki sad ko zna kakav posao, jer nemaš faks, ali moći ćeš da zaradiš bar 20.000. E, upravo tu leži kvaka i moja možda najjača vadilica kada je u pitanju regularan život i izbegavanja da učestvujem u njemu. Naime, dosta ljudi zna da sam ja 2007. hospitalizovan u Lazi zbog suicida u pokušaju na 2 meseca, da su me tamo rokali Haldolima i sličnim užasima, te da sam izašao bukvalno ispranog mozga, dakle nisam mogao da se sastavim jedno 6 meseci sigurno. E, od tad počinju moji onako malo ozbiljniji problemi, npr. problem sa besom, patološkom mržnjom prema dušmanima, zatim paranojama i strahovima, ekstremnim promenama raspoloženja, gde sam npr. mesec dana skroz OK na Prozaku i Litijumu, pišem dosta, osećam se ispunjeno, a onda bukvalno samo jedan dan sve to pukne tek tako, i završim u krevetu sa najcrnjim mislima i razmišljanjima o samoubistvu, ali pošto srećom već imam iskustva sa pokušajima suicida, nikad to ne ostvarim, jer u slučaju da ne bih uspeo znam tačno šta me čeka, povratak u Lazu, i uslovi gori nego u najgorim srpskim zatvorima. Nedobog nikom!

Dakle, ja mogu da radim, sposoban sam i mentalno i fizički, delujem OK ovako ko pojava, ali nikako te poslove gde može da mi se desi da popizdim, da nešto utripujem gadno, neku paranoju, tako da sam u poslednjih 5 godina uglavnom tražio poslove gde bi mogao da sedim za kompom, ali naravno za takve radove se ljudi danas bukvalno kolju, i teško da bi bilo ko mene primio ovakvog.

Naravno, uvek može da mi se prigovori da sam i previše razmažen, da bih sigurno našao posao da sam ga dovoljno tražio, i sve je to legitimna kritika, ali molim vas da me zaobiđete sa tim ovaj put, jer to slušam bukvalno od kad sam odustao od fakulteta, dakle preko 10 godina, iako sam bio zaposlen jedno 4-5 puta, i to sam jednom radio baš odgovoran posao u kladionici duže vreme, ali to je, razume se, bio posao preko veze, i iako znam super kako se to radi, niti jedna kladionica me ne bi primila opet. Da zaključim, glavni moj izgovor za trenutno nemanje plaćenog posla je bolest, i nameravam da guram ovako dogod budem mogao, a činjenica je da neću moći još dugo, jer krajnja su vremena došla, ekonomska kriza se i te kako odrazila na moju porodicu, no više o tome sledeći put, jer patetike zaista nikad dosta, doduše nekog ovakvi napisi jednostavno jako iznerviraju i verovatno bi me prebili kad bi mogli, ali ima i mnogo više onih koje ovo teši, jer eto, nisu oni najgori, te u to ime ću nastaviti sa ovakvim radovima, jer čega se pametan stidi, lud se time ponosi, a ja mu dođem tu negde između. Živeli?

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #145 on: 20-12-2012, 07:07:00 »
Neki deo nečega... xrotaeye


Odma’ na početku se pronela informacija od studenata sa filozofskog koji su bili tu prvog dana protesta, jer logično, plato im ispred fakulteta, da je protest pokrenula Demokratska stranka, navodno izašli neki likovi ispred faksa sa zastavama DS-a i počeli da bune narod, što je i pored sve euforije bio težak faul jer je protest gistro trebao da bude spontan i vođen od strane isključivo studenata. Da, da, verovali ili ne, jasno se sećam da je i pored današnje neverice to bilo jako, jako važno u datom trenutku. A već tada sam se deklarisao kao anarhista, iako realno pojma nisam imao o tome, možda sam jednu knjigu pročito u vr’ glave, Kropotkina nekog, il’ tako nešto, tako da smo tu odmah na licu mesta napravili  naš anarhistički kružok, u kom su pored mene bili Jovana i Vladimir, brucoši ko i ja, ali sam Jovanu znao i od ranije, a Vladimir joj je bio drugar iz gimnazije, tako da smo se skontali na keca i od možda već drugog, trećeg dana, krenuli da idemo zajedno u te šetnje. Mora da napomenem da je te ’96 u Beogradu bilo možda u vr’ glave 20-ak anarhista i onih koji su se tako nazivali, sa sve Trivom Inđićem u paketu, ali većinom su to bili anarho-pankeri, dakle ljudi koje si mogao na ulici da prepoznaš po načinu odevanja, po dugoj kosi i dredovima, ali i po jako čudnoj muzici koju su slušali. Naravno, svi znamo za eventualno Crass, ali ovi ostali bendovi, pa to niko drugi osim njih nije slušao, a valjda je u tome I bila poenta, jer sećam se po sebi, ja sam pre toga bio fanatični strejter (straight edge), nisam pio, pušio, niti se drogirao od rođenja, još plus postao i vegetarijanac, ali je nas, strejtera, opet u celom gradu bilo možda jedva 10-ak, a i to je diskutabilno, i fazon nam je bio da budemo jebiga posebni, da se izdvojimo iz te sive mase dizelaša i ostalih šabana, da bend koji obožavamo sluša možda 5 ljudi u Srbiji, što je tad bilo i te kako realno, jer retko ko da je imao vinile, tako da smo uglavnom presnimavali jedni od drugih sa kaseta. I onda kad odemo petkom u KST, kad na jedvite jade namolimo DJ-a da nam pusti Crippled Youth pesmicu od 30-ak sekundi, tu nije bilo veće ekstaze, jer ceo KST gleda belo i nije im uopšte jasno o čemu se radi, a nas 5 divljamo, i automatski smo bar tih 30-ak sekundi bili u centru pažnje, što je logično imalo svoj jako poseban rad za nas, tada klince, tinejdžere. I bukvalno smo išli u taj KST samo da bi tu jednu pesmu čuli, jer ništa drugo od muzike koju smo mi kao slušali nije prolazilo. Slušao se Rage, Body Count, Ministry i uglavnom muzika sa onog soundtracka Judgement Night. I to se tako vrtelo i po više puta, pa si tako npr. mogao da čuješ za veče i po četiri pesme Rage-a, i ceo KST bi opušteno skakao i pevao, a čega smo se mi naravno i te kako gnušali, jer bukvalno svakog petka je bila ista jebena muzika. Znači, DJ ko da je imao winamp u doba kad još nije izmišljen, jer čovek ladno pusti listu i ne menja je godinu dana, i to bez ikakvog blama. Takvo vreme bilo, nije šala.

Nego gde sam ja ono stao? Da bre, anarhisti i strejteri. To ti je bilo jako blisko u to doba, jer logično je bilo da sa strejt edž stavovima možeš vrlo lako da se podvedeš pod anarhistu, ali je bilo malo teže da kao anarho-panker budeš i strejter, jer su anarhisti npr. pušili marihuanu, što je nama tada bio smrtni greh. Ali opet smo se družili, jer Beograd je malo selo bio i ostao, svako je tu svakoga znao i smešno je bilo deliti se. Kad pomenuh anarhiste-strejtere, zaboravio sam da napomenem da je zapravo egzistirala jedna takva ekipa u Kraljevu, vezana za kultni bend Hoću?Neću!, ali znaš gde je tad bilo Kraljevo? Bukvalno ko sad preko bare, i viđali smo se svake prestupne, a komunicirali isključivo pismima. I dan danas čuvam Popova pisma, i to ne četr’ pisma, nego brdo pisama, mada sam i sa Sićkom bio jako dobar, izuzetno sam ga cenio, jer taj dečko je stvarno imao muda, ko retko ko na tadašnjoj sceni. Dakle, masovna korešpodencija tu beše u pitanju. Inače, Pop je tad pravio čuveni fanzin Kontrapunkt koji sam ja jako obožavao, jer anarhističkih knjiga logično nije bilo. Bile su možda 3-4 knjige, 2 Kropotkina, jedan Bakunjin, a sve u prevodu, verovali ili ne, Zorana Đinđića. To sad kad pokažem nekim ljudima oni se čudom čude, nije im jasno, a sve članovi i simpatizeri DS-a. I eto koliko takvi znaju o Đinđiću a kunu se u njega, pa bre Zoki bio bre šmeker kad je bio mlad, po Nemačkoj diz’o bune, ovde prevodio, i da nije bilo njega pa kurac bi imali bilo kakvu ozbiljniju literaturu na tu temu 80-ih i 90-ih godina prošlog veka. Doduše kasnije je istripovao da Srbija može da se menja iz korena, da ima nade za ovaj čemer, ovu rđu, pa otiš’o u politiku, al’ zaista ne bih sad o tome, ima ko je zadužen za tu priču.

Vratimo se ovom našem kružoku. Vladimir je bio, pa i ostao, jedna vrlo posebna persona, onako u onom svom đubretarcu koji nije skidao čitavo vreme protesta, znači mogao si da ga opušteno prepoznaš u najgušćoj masi, sav živahan i po mojim procenama skoro pa maničan, i uvek sam se pitao odakle mu tol’ka energija. A beše načitan u pizdu materinu, jer taj je samo čito i čito. Što on pročita za jedan dan, ja za godinu dana, jebeš mi sve, a sve stručna literatura, u fazonu npr. Marksovog Kapitala, što složićeš se nije nimalo naivno štivo, nije za usputno čitanje pred spavanje, na klonji i slično, nego brate sa razumevanjem, znači nema zajebancije, tako da sam mu se oduvek divio, što na fanatizmu, što na neiscrpnoj energiji, jer ja sam morao da se dopingujem da bi bio ko on, a njemu to bilo ko dobar dan, doduše danas se malo konsolidovo te ne skače više okolo naokolo, ali tačno vidiš da mu se oči I dalje sijaju, i da je to taj isti čovek, samo je eto energiju usmerio na mnogo ozbiljnije stvari.

Za razliku od Vladimira, Jovana je više bila anarho-panker, ili se bar tako odevala, i naravno feministkinja, a već je poodavno bila uključena u rad mnogih nevladinih organizacija, koje tad uopšte nisu bile na lošem glasu, nego čak naprotiv, jer su svi ganjali Miloševića, i niko se nije bavio “izdajnicima srpstva” I sranjima. Npr. Žene u crnom su tad bile udarna grupa, i ja sam uz neke moje jarane sa HCpunk scene bio redovan na tim protestima, a posebno onima protiv vojne obaveze, ali to je već druga priča. Uglavnom, Jovana je mene iscimala da se malo pokrenem, svuda smo išli i svašta pohodili, a ko je upoznat sa Beogradom 90-ih sigurno zna tu ekipicu, znači Romca, Bangavog, Acu Destilatora, i tako redom. To je bilo malo društvo ali odabrano, doduše lenjo za bilo kakvo akcijanje, ali valjda takvo vreme bilo, jer naci-skinsi su tad cvetali i nije bilo baš poželjno talasati previše, jer su se vrlo lako dobijale batine, a nisu svi baš bili raspoloženi za batine. Danas kad šetaš gradom u bilo koje doba vidiš million policajaca na svakom uglu, a tad si mogao opušteno da popaseš dobrane batine od 10-ak takvih jarana u sred Knez Mihajlove, i nikom ništa, ti u urgentni a oni nazad na Akademiju. Šta je bilo? Ništa. I sutra opet Jovo nanovo. I to je tako trajalo dok ja nisam izvalio da su to bre iste pičketine ko i mi samo što se kreću jajarski u čoporima pa su logično jači, i tad sam rešio da nema više bežanja ili kako navijači vole to da kažu, strateškog povlačenja. Dakle, staneš na crtu, najkrupniji te nabode, ti eventualno padneš ako je jači, ali ustaneš istog momenta, ovi klinci njihovi krenu da oklevaju jer su navikli samo da šutiraju, i kraj priče. Doduše bilo je tu svega, i razbijanja flaša o glavu, i krvi do kolena, ali poenta je bila da više nije bilo bežanja i to po cenu al’ bukvalno bilo čega, ili sam barem ja takav fanatik bio, mazohista jebiga, mene je taj adrenalin samo dizao i budio onaj praiskonski inat u meni, isti onaj inat što se prenosi genetski, sa kolena na koleno. Mada i oni su dobijali svoje. Samo nek se sete Doma omladine i noćnih autobusa za Vidikovac-Cerak. Ma bre, cimao bi ja njih i više samo da sam imao s kim, ali cela ekipa beše smorena, i sve što je iole vredelo batalilo je priču još ’96, tako da su ostali samo pojedinci iz mase. A i murija je taj naci ološ bukvalno rasformirala ’97, posle ubistva onog deteta u Beogradskoj ulici, tako da nisi više mogao da vidiš klasičnog skinsa bilo gde u gradu, tako da su se samo presvukli u ono što se danas zove casual moda, dakle barberi, fred peri, huligan, stoun ajlend, i sve ono što u principu danas šetaju ponajviše navijači, i nastavili sa svojim kurčenjem, ali više to nije bilo to, jer cokula je ipak cokula a patika realno kurac...

Джон Рейнольдс

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.507
  • @
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #146 on: 20-12-2012, 13:48:48 »
 :|

Само шибај даље.
America can't protect you, Allah can't protect you… And the KGB is everywhere.

#Τζούτσε

zakk

  • Očigledan slučaj RASTROJSTVA!
  • 3
  • Posts: 10.902
    • IP Tardis
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #147 on: 20-12-2012, 17:33:08 »
Naravno, svi znamo za eventualno Crass, ali ovi ostali bendovi, pa to niko drugi osim njih nije slušao, a valjda je u tome I bila poenta, jer sećam se po sebi, ja sam pre toga bio fanatični strejter (straight edge), nisam pio, pušio, niti se drogirao od rođenja, još plus postao i vegetarijanac, ali je nas, strejtera, opet u celom gradu bilo možda jedva 10-ak, a i to je diskutabilno, i fazon nam je bio da budemo jebiga posebni, da se izdvojimo iz te sive mase dizelaša i ostalih šabana, da bend koji obožavamo sluša možda 5 ljudi u Srbiji, što je tad bilo i te kako realno, jer retko ko da je imao vinile, tako da smo uglavnom presnimavali jedni od drugih sa kaseta. I onda kad odemo petkom u KST, kad na jedvite jade namolimo DJ-a da nam pusti Crippled Youth pesmicu od 30-ak sekundi, tu nije bilo veće ekstaze, jer ceo KST gleda belo i nije im uopšte jasno o čemu se radi, a nas 5 divljamo, i automatski smo bar tih 30-ak sekundi bili u centru pažnje, što je logično imalo svoj jako poseban rad za nas, tada klince, tinejdžere. I bukvalno smo išli u taj KST samo da bi tu jednu pesmu čuli, jer ništa drugo od muzike koju smo mi kao slušali nije prolazilo.


Hipsteru!
Why shouldn't things be largely absurd, futile, and transitory? They are so, and we are so, and they and we go very well together.

Father Jape

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.325
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #148 on: 20-12-2012, 17:45:50 »
Sin je takav kralj. -.-
Blijedi čovjek na tragu pervertita.
To je ta nezadrživa napaljenost mladosti.
Dušman u odsustvu Dušmana.

Son of Man

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.960
  • See ya in Bambiland...
Re: Sinovljevi tripovi...
« Reply #149 on: 21-12-2012, 10:28:43 »
Fala Oče na lepoj reči  xjap

Zače de la roša: Može definicija hipstera?  :)