Istina o ubistvu Bojana Majića, i još ponešto
- BOJAN MAJIĆ (1976-2005) -http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2015/03/o-bojanu-majicu-invalidima-taurunum.htmlAjde kad već prosipam ovih dana masovno da bacim i par reči o Invalidima, navijačima FK Voždovca. Svi se mi ili bar velika većina jasno sećamo tog kobnog 4. avgusta 2005. kada je pri polasku navijača Voždovca na svoju prvu prvoligašku utakmicu u Golubovac, na stanici Rakovica, došlo do upada Forsa u voz kojim su ovi putovali. Invalida je bilo sveukupno 6 dok su Radovci brojali oko 20-ak ljudi. Ovom prilikom dva momka su izbodena noževima, navijač Vozdovca R.O. više puta je uboden u predelu leđa, dok je BOJAN MAJIĆ uboden u vrat više puta te je podlegao povredama u Urgentnom Centru oko ponoći. Ovo je bilo prvo ubistvo tog tipa na srpskoj navijačkoj sceni, pa je i te kako bitno iznova podsećati ljude na taj tragičan događaj, jer nakon njega usledio je realni pokolj, gde se sa noževa lagano prešlo i na pištolje, a ja sam konačno shvatio da to definitivno više nije moja priča, jer nit znam da pucam nit da bodem, a kriminalac zaista nisam, tako da sam 2006. i definitivno napustio utakmice i nastavio da pratim navijačku scenu isključivo preko foruma. Što je najveći apsurd u celoj ovoj priči upravo je preko jednog od tih foruma i započeo sukob koji je na kraju eskalirao ovim užasnim ubistvom.
Dakle, bez da na bilo koji način opravdavam ovo svirepo i kukavičko ubistvo koje je sramota samo po sebi za počinioca, znači o tome uopšte ne želim da diskutujem, ipak sam dužan radi sopstvene savesti da pojasnim kako je zapravo došlo do sukoba ove dve grupe, a i da vas novinarski ološ ne bi više lagao pričama kako su to tek tako neki tamo navijači upali drugima u voz i izboli ljude u nameri da ih ubiju. Znači, odgovorno tvrdim, da je tadašnji vođa Invalida, inače moj kolega sa SKC radija gde smo imali emisiju o navijačima 2002-2003, verovatno pod dejstvom heroina (znam ga i lično pa mogu opušteno da tvrdim, jer da je bio strejt to ne bi ni u ludilu uradio), najvećim delom isprovocirao ovaj napad koji je rezultirao ubistvom Bojana Majića. Naime, na internet forumu "srpska tribina", inače kao nekoj verziji navijačkog ogranka političkih stranaka kao što su Dveri i DSS, posle utakmice Voždovac-Rad, nedeljama otvoreno napušavao jednog od osnivača i vođa grupe United Force rečima koje zaista nema potrebe da ponavljam.
Uostalom možete i sami da zamislite na šta to liči kad neko na pajdu krene da pušta muda i da šišti na sve strane, misleći naravno da je nepobediv, da ima armiju ludih klinaca iza sebe. Vratimo se još za trenutak toj sudbonosnoj tekmi, tzv. derbiju na Voždovcu. Postavlja se pitanje zašto je zapravo ovaj napušavao ovog drugog? Navodno je bilo nekih sukoba između Forsa i ovih drugih pre tekme, ali nije to problem, to se uvek dešava, it's a part of the game, problem je što je već isto veče na istom tom forumu krenulo sa prepucavanjima i napušavanjima, gde je vođa Invalida tvrdio da su uradili to i to, a ovi drugi to i to, a zatim je skroz prso i krenuo da "svršava u usta" njihovom, pa može se reći glavnom čoveku.
Ja sam još tad skontao da to neće na dobro izaći jer brate ma koliko da sam ja bio hool nešto baš i nisam bio u fazonu da svršavam vođi bilo koje ozbiljnije grupe u usta i slično. Dakle to može da uradi ili lud čovek ili drogiran, jer Beograd nije Njujork i sve se očas posla sredi, a pošto sam znao ovog Invalida znao sam da je bio zgudran i to teško, jer da nije 2 puta bi razmislio i iskulirao.
Na taj način on je konstantno i uporno dizao tenziju bez ikakve potrebe, te pravio od Invalida nešto što realno nikada nisu ni bili. Kako je ono rekao, Voždovac-Rad to je sad postao lokalni derbi ko Millwall-West Ham. E sad, ko zna šta predstavljaju navijači Millwall-a i West Ham-a u Londonu i uopšte u navijačkom svetu tome je skroz jasno šta je čovek izjavio bez ikakvog blama. Baš zato i kažem da je morao biti skroz drogiran, jer znam ga privatno i znam da nikako nije u tom fazonu, e sad dal' je bila koka ili pajdo, isti kurac kada se sagledaju užasne posledice.
Dakle, dečko je zaista istripovo da su Invalidi preko noći postali grupa koja skroz može da se nosi sa Forsima, i tako se i ponašao, tako je pisao na forumu, a zapravo uglavnom divljao i napušavao Radovce, pa baš iz tog razloga ja još od 2005. za Majićevu smrt prvenstveno krivim ubicu, zatim ex-vođu Invalida, a onda i administraciju foruma srpska tribina, na čelu sa velikim nacionalistom i Srbinom, inače čovekom koji je zaposlen u marketingu TV B92 još od samih početaka ove televizije.
E sad, kakva je krivica jedne obične forumske administracije, zapitaće se neko? Odgovor je skroz jednostavan: umesto da su odmah obrisali takve postove oni pustili da stoje tako nedeljama, kao da su prizivali ZLO, pa kad sam im ja pisao - šta kenjate o pravoslavlju kad vam se lica ozare čim čujete o bilo kakvom sukobu, pa još ako ima stradalih DOJAJA, onda automatski bivam označen kao neprijatelj pravoslavlja i srbstva uopšte, pa mi ko fol prete al' naravno na fer po običaju niko ne sme, jer znaju oni vrlo dobro da je to ISTINA I TO SAMO TAKVA, uostalom mi i pratimo te forume najviše zbog toga, samo što niko logično nije u fazonu da neko smrtno strada, mada i takvih budala nažalost ima sve više, verujte mi na reč, svakakav ološ se tu okupio u poslednjih 15-ak godina, al' šta da im radiš?
Znači, nemo su posmatrali to ludilo danima, nedeljama, i namerno nisu reagovali i banovali ovog jer im je cela situacija i te kako išla u prilog, jer logično - čim je neka frka na forumu veća je i čitanost 33 puta a onda tu idu i reklame i šta sve ne, al' ne bih da ulazim u to jer zaista nisam upućen koliko su uzimali tada na reklamama. Dakle po meni su oni ološ al' onaj najgrđi, tačno ko i novinari što su ološ, i to sam im svima u lice rekao, i tom sada već bivšem vođi Invalida ali i administraciji "tribine", ali naravno da ih je skroz boleo kurac što sam se ja jedan pobunio dok su svi ostali ćutali. Dakle, pucao im kurac baš, jedan mrtav manje-više, postave mu topik "Bojan Majić R.I.P.", svi izjave saučešće i od njih dosta. Svako čudo za tri dana...
Inače, Invalidi su i danas aktivni ali sa skroz novom, zdravom ekipom na čelu. Imaju i novi stadion, pa i tribinu možda najlepšeg izgleda u Srbiji sa sve onom mrežom preko. Jbga, nažalost brojčano nisu više ona grupa koja su bili jer pre par godina im je pala jedna od glavnih zastava na skroz bezvezan način, pa su se tu baš sjebali i smorili, a dosta ljudi je i skroz zabatalilo priču.
Dakle nikako više nije to isto ono ludilo ko onomad kada ih je zadesila totalna ekspanzija, ali ima ih skroz OK cifra. Ih, kad se samo setim, kada je tamo 2002-2003 (možda i ranije) krenula totalna pomama za Invalidima, doduše tome je dosta doprineo i po meni kultni dokumentarac Ciklotron na TV B92, gde su ih baš vrhunski prezentovali. I dan danas umirem na onu foru kad ortak kao otvara pivo zubima, a onda posle priznaje da je to bila samo fora jer je pivo već bilo otvoreno. Po meni je taj fazon vrhunac onoga što ja zovem možda malo rogobatno "ultra-šmekerizam", znači kada je ekipa toliko opuštena da može da se našali čak i na svoj račun a ne samo standardno hvalisanje i kurčenje tipa, mi ovo, mi ono, mi tukli ove, svi bežali od nas. Naravno ima i ovde toga, tipa ona fora na groblju, ali zato ima mnogo više zajebancije i tog nekog specifičnog old school duha sa kojim sam se susreo tek kada sam prvi put pohodio Voždovac, a na koji me je naravno zvao isti onaj moj kolega sa radija koji je po meni ogrešio dušu kasnije i to debelo.
Dakle, ekipa nije bila velika, barem ne ta starija, ali je bila jako kvalitetna i što je meni bilo najbitnije sve duhoviti i inteligentni momci, a ne tamo neki ološ poput...da ne imenujem sad nikoga, hehe. Dakle, ja sam iskreno 2002. bio oduševljen Invalidima, čak sam bio i na jednoj tekmi Voždovca kada je "kolega" sve vreme gađao kamenčićima trenera suparničkog kluba, jer im je kop bio skoro pa iza klupe. Tolko ga je gađao da ovaj na kraju nije više ni smeo da izađe iz onog šteka, jer kako bi pomolio nos tako bi ga ovaj pogodio kamen. Ali nisu sad to bile neki ubojite kamenčine, jer "kolega" nije hteo da ga povredi, nego bukalno šljunak odvaljen sa tribine. Meni je to bilo jako smešno kolko je ovaj bio uporan sa tim gađanjem i preciznim pogodcima , a naravno murije niđe pa smo celu tekmu proveli u smejanju, varenju i zajebanciji.
Ali da nastavim o dokumentarcu, ono kad Gušter priča kako su upali nekima na tribinu i razjurili ih, ali je neki stariji čovek dovatio zastavu, ovi ga štangliraju dole na zemlji da je pusti, a on onako ubiven i krvav i dalje ne pušta, pa ga Invalidi iz rispekta ipak pustili da sačuva zastavu, ako se dobro sećam priče. E to mi bio vrh, jer to je baš onaj ultra fazon kako sam ga ja kontao i još uvek ga kontam, al' se sad malo jbga izvitoperio nažalost, jer realno koja grupa bi u to doba uradila bilo šta slično? 80% likova bi rađe osakatili čoveka da mu otmu zastavu nego što bi ga pustili jer je ispao faca i nije je dao ni po koju cenu. Ali to su po meni bili tek počeci ultra pokreta kod nas, iako većina prodaje priču da je to bilo krajem 80-ih, početkom 90-ih, ja ipak mislim da je kod nas u Beogradu, u Srbiji to krenulo tek početkom milenijuma, npr. to sa kodeksima, te akcije da se poštuje suparnik iako se mrzi, da se ne napadaju ortaci s ribama, da se ne gazi 5 na jednoga, da se ne maltretiraju klinci (Pampijev primer), da im se ne otimaju, pare, šalovi, da ih se ne ponižava, pa onda da su svi u grupi u načelu jednaki, da se širi to drugarstvo a ne kurčenje po tribini i konstantno međusobno kačenje, da se privatne razmirice ostave za van stadiona, i tako redom, da ne nabrajam sad, jer kontam da većina vas vrlo dobro zna sve ovo a ja se pravim pametan, tj. otkrivam da vutra može i da se puši a ne samo bode u venu.
Mada, naravno da je toga bilo i ranije ali nije postojao nikakav precizan kodeks, tako da bi te jednom pustili a drugi put ubili, jednom bi te napali dok si s ribom da ti skinu šal, drugi put bi kulirali, a sve u zavisnosti od toga na koga naletiš. Pa jbte, sećam se 2003. - krenuo ja kod babe u Zemun s ribom i najnormalnije šetam šal, i snime me u Glavnoj ulici neka dečurlija u busu, a vidi se sve ekipa od zlog oca i rđave majke, prava ona zločesta deca (wicked kids), ma bre u očima nekih od njih se tačno vidi da će za koju godinu da valjaju dop il' da prave razbojništva i slično. Ja prvo tripovo da su grobari jer nikakva obeležja nisu imali a i tad je u Zemunu bilo dosta grobara ili sam barem ja tako tripovao. Što je najgore provali ih i moja tadašnja riba da nas zagledaju, i pošto je studirala "akademiju primenjenih umetnosti" uvek je u rancu nosila skalpel oštar ko žilet da bi sekla one materijale i tkanine za rad. I kakva je bila namazana fino ga diskretno izvadi i stavi u desni džep a već je sekla neke manijake ranije pa zna proces, i kao kuliramo, čekamo našu stanicu kod naselja Save Kovačevića i pravimo se ludi.
A ja ko za inat opet poneo onaj moj sivi bar šal što liči na grobarski, pa mi bilo skroz zbunjujuće što su se ovi baš na mene nakalemili. I stignemo na stanicu, izađemo, ovi za nama, njih jedno 7. Ja reko, ajme meni, sad će bit belaja. Prilazi mi najkurčevitiji naravno i kao lep ti šal, a ovi ostali nas opkole. I tu me pita čiji je šal, i ja kud ću, šta ću, morao sam da priznam da je Obilićev, iako zaista ni po čemu nije moglo da se izvali, mislim da smo ih tek pre metar pravili. I ovaj kao dojaja šal, mogu da ga vidim, ma klasična ona fol priča, ja reko možeš da ga vidiš, nije problem, skinem šal i dam mu "da pogleda" al' držim drugi kraj u ruci jbga.
I tu već bilo očigledno da će zlo da bude, vidim Marina već stavila ruku u džep i samo čekam da krene ludilo. Znači incident je bio već viđen, kao i posledice delimično, jer nisam znao kolko klinci imaju noževa (tad su ih svi šetali a najnormalnije lagali da nisu), niti sam znao koliko daleko su spremni da idu kad Marina bude krenula da im para jakne i face, ali po ponašanju sam samo najgrđe zlo slutio, jer ko što rekoh - tu "zlu decu" izvališ na kilometar, i tu nema greške, nikad se nisam zajebao, jer kreću se u čoporima ko hijene i napadaju samo kad je sigurica.
I taman da mi ovaj otrgne šal iz ruke, bukvalno sekundi su bili u pitanju, tek sa moje leve strane nailazi neko i viče, parafraziram: "gde si bre brate, otkud ti u našim krajevima?". Ja okrenem glavu, i dalje sav bukvalno od adrenalina sazdan, kad ono ladno J. tadašnji i sadašnji "organizator" Taurunum Boys-a, navijača Zemuna. Ja se bre obradovo ma ko da sam Deda Mraza lično video, samo što mu nisam skočio u zagrljaj, hehe. I tu se izljubimo nako srpski, zna se, zagrlim ga ko brata najrođenijeg, i J. odma' izvali klince i kao šta se dešava, ja reko ma evo idem kod babe tu u kraj a ovi "razgledaju" šal jbga. Nije uopšte razmišljao, samo ih je "poslao kući", znači nije bilo nikakve rasprave, odma' su nestali bez pogovora. I ja mu onda ispričam šta se dogodilo, a on mi reko ma brate bolje skloni šal u ovom kraju, i gde si bre ovde našao šal da nosiš, ovo je sve krcato takve ekipe, posebno te zgrade gde ti ideš.
Ja reko, zaista brate pojma nisam imao, a svuda se krećem, svaki dan nosim šal, plus danas mi tu i riba, idemo da posetimo baku, da joj odnesemo košaricu s kolačima, crvenkapa trip skroz, znači ne idem s ekipom da se kurčim jbga? A ovaj meni - ma kakva crna riba, pa takvi ne znaju za te fore, oni uvate pa biju i bezveze najebeš. Ja reko, ma opušteno, kapiram rad, štekujem šal smesta, i od sad je po Zemunu fazon "pusti, pusti modu". I tu se pozdravimo i razgulimo. Dakle bukvalno su nas sekunde tad tu delile od opšteg pokolja, a posebno jer moj brat, Marina Korać, burazeru, nikad nije bila šala, uvek je bila u tripu "hold your ground", i ovako a i u životu. To je jbga taj neki stav koji ili imaš ili nemaš, tako da sam je jako cenio, i kao curu ali i kao ortaka, saborca. I nikad brate znači nije izdala...osim naravno ono kad me šutnula 2006. al' to se ko fol ne računa, hehe. No dosta o tome za danas, opet sam skrenuo s teme naširoko, mada možda zapravo i nisam, šta vi mislite?
