Znam da nije SF al kad nemamo gde drugde, naime ovo je jedan od mogucih INTROA, zanima me misljenje ljudi ovde...naravno sve napisano se i desilo u real lajfu, ostre kritike su vise nego pozeljne :
22h, svetla se gase. Šta sad da radim u pičku materinu ? Noga me i dalje cima nesmanjenim intenzitetom, nema šanse da se smirim i zaspim, i kolko vidim ostale su mi samo dve opcije, il' da kukam dežurnoj sestri il' da probdijem čitavu noć u mukama. A kad kažem MUKE zaista tako i mislim jer mi je izgleda zbog reakcije na neki od buljuk lekova kojim nas ovde kljukaju i bodu, desna noga počela opasno da se grči i da se uvrće na unutrašnju stranu, ma ne mogu to stanje ni da opišem kako treba, to mora se doživi.
Dok su svetla bila upaljena još sam i mogao da smanjim tenziju ćopajući u krug ko manijak po odeljenju, ali sad kad su ih pogasili nema znači šanse, izbaciće me dežurna sa hodnika na keca ako me izvali da bauljam. Prilazi ortak mom krevetu, Ivan se zove, zapamtio sam mu ime jer sam sa njim bio najbolji, i pritiska mi iz sve snage nožne prste, iz fazona da ih istegne, al' džaba kad nije problem u nogama nego u glavi. Očigledno su mi u ovih proteklih mesec i po dana dali neki "ludomil" koji je kod mene izazvao neželjeni efekat, naravno odma' sam posumnjao na Haldol jer sa njim nikad nisam imao iskustva do tad, ali nisam ja ekspert pobogu.
Ležim u krevetu sav u haosu i šta ću, morao sam da presečem, ustajem i onako ukočene noge odlazim do sobe za sestre. Otvaram vrata, a iznutra sve tapacirano, valjda da ne slušaju krike i urlike pacijenata u noćnoj smeni. Sreća moja što sam mogao da se krećem, jer da nisam zvao bi je tako do jutra SESTRO, SESTRO, i nema šanse da bi me čula, a i da me je čula baš bi se mnogo potresla. Stojim na vratima, ona me gleda onako nadrkano, ometam je u gledanju TV-a, i veli ŠTA JE SPAIĆU, ŠTA TE MUČI ?
Ja reko sestro, noga mi se koči, ne mogu da se smirim već satima, ne mogu da stojim, ne mogu da sedim, da ležim, ma ništa, nešto me uvatilo i ne pušta, samo me tera da šetam a ne mogu celu noć ovako.
OK. AJDE ZA MNOM. Odlazimo u ambulantu koja se nalazi sobu do, i sestra vadi neku injekciju, OVO ĆE TE SMIRI. Stojeći tako svlačim samo malo donji deo pidžame, taman za prostor gde će da me pukne iglom. Boli tj. peče u pm. Ovde su uvek bahati sa tim injekcijama, nema ono da legneš kulturno, nego sve stojećki, stanemo tako u red i samo štancuju. Al' navikli smo pa se niko ni ne buni više, uostalom taj fizički bol je smešan u odnosu na duševni. Tucite me, razbijte me, svog me polomite, bolje ću se osećati nego u depresiji, al' bez zajebancije. I dade ona meni tu injekciju nečega i kao AJ SAD NA SPAVANJE, DA TE NISAM ČULA DA MI BUDIŠ PACIJENTE. Ja reko dojaja, otišo do sobe, lego, i kontam injekcija treba odma' da prošljaka, al malo morgen, muke sa nogom su se nastavile, i nastavile, i ne vredi, pola sata sam ja tako lež'o u nadi da ću se nekako ipak smiriti i zaspati ali džaba, samo mi je bilo još gore.
Ustajem opet onako sav preznojan, pola sobe sam probudio al šta ću, frka, odlazim smesta do sestrinske sobe i molim sestru, kumim je da mi da injekciju Valorona, ona me gleda ne može da veruje šta sam tražio, jer svi vrlo dobro znamo šta je Valoron, jedna vrsta opijata. Znači to nema šanse da dobijem pa ne znam koliko da sam prso, ali ja pošto sam utripovao da sam prošli put kad sam imao identičnu ovakvu frku dobio injekciju Valorona, ja zapeo, i ne puštam, uvrteo sebi u glavu i kraj, a i realno nisam više mogao racionalno da razmišljam jer taj NEIZDRŽ sa nogom je u tom trenutku trajao već preko 10 sati sigurno, tako da sam ja tu verovatno i bio na ivici ludila ako je nisam i prešao, jer bio sam maksimalno iscrpljen od šetanja i od tog grčenja noge, tako da bi realno uzeo bilo šta samo da me oslobodi te bede. Dakle polu-lud, lud, bez zajebancije.
Sestra ustala, videla da sa mnom više nema šale i kaže mi SEDI SAD TU U TRPEZARIJI, SAD ĆU DA TI DONESEM VALORON. I ja seo, ali pošto sam video da je uzela ključeve i otišla sa odeljenja već tad mi beše jasno šta će da usledi.
Sedim tako, cupkam onom nogom i grčim se, dolazi ortak iz druge sobe, kolega po suicidu, seda tu preko puta mene, smeška se i pita JE LI, ŠTA JE BRATE, FRKA A ? Ja reko IZGLEDA ĆE DA ME VEZUJU MAMU JOJ JEBEM ONU MALU BRKATU.
- Ta krava je najgora od svih sestara, potvrđuje ortak.
- I ne samo ona, skoro svi, GLEDAju NAS BRE KO MESO, KO STOKU, KO DA NISMO LJUDI.
Odgovaram : Pa verovatno po njima i nismo jer se sečemo, trujemo, ajde ovi pošteni šizofreničari, oni nisu krivi što su bolesni, a mi sami sebi pravimo problem gde ga nema. Mada pitanje je i to dal' ga nema. Postoje razni razlozi zašto se mlad čovek odluči da počini samoubistvo. Nije sve to eto tek tako, iz bezobrazluka.
U tom trenutku se začu otključavanje spoljašnjih vrata, ortak ustade i reče E BRATE PALIM JA, DRŽ SE i namignu mi.
Ustajem lagano i snimim kako prema meni maršira ovaj mali debeli brkati midžet a za njom idu dve gorile od 2 metra u belim mantilima koji samo što ne popucaju po šavovima, il se bar meni tad tako učinilo. AJDE SPAICU, NISI HTEO DA SE SMIRIS, SAD ĆEMO LEPO DA TE VEZEMO I IMA DA SPAVAS. Ja šta ću jbga, da pružam otpor ne vredi, samo šamara ima da se napasem bezveze, jer sam već ranije viđao kako ove gorile operišu sa neposlušnima, tako da sam u miru pošao sa njima ka sobi.
Kaže brkata, OVO TI JE PRVA OPOMENA, ZNAČI BIĆEŠ VEZAN SAMO OVU NOĆ, A SLEDEĆI PUT AKO OPET BUDEŠ PRAVIO PROBLEME IDE VEZIVANJE NA DVA DANA PA TI RAZMISLI DAL TI SE ISPLATI...
Ležem u krevet, ovaj jedan gorila vadi nekakve kaiševe, nekakva čuda, i svo troje počinju simultano da me vezuju. Ovaj jedan BAKI mi kaže ispruži ruke, ja ispružim, i tu počne da mi vezuje desnu ruku za krevet, pa preko stomaka, pa opet ruku za krevet, dok mi za to vreme ovaj brkati midžet vezuje noge, isto za krevet, i to tako da nisam mogao ni makac da napravim. Kad su završili bio sam skroz što se kaže restrained, znači nisam mogao ništa da pomerim osim glave. Nikad takvo iskustvo nisam imao u životu, i osećaj je zaista neopisiv, a ja sam ladno naivan mislio pre nego što sam došao na M odeljenje da to više ne rade, da su tu sad moderne metode, lekovi koji relaksiraju mišiće i smiruju pacijenta. Kako sam se gadno zajebao.
Onda su me samo tako pokrili ćebetom i otišli, i sad da je tu bila neka budala mogla je da mi radi šta god poželi, ja sam samo mogao da vrištim eventualno, ali sva sreća pa je bila relativno OK ekipa u sobi, sve pošteni paranoidni-shizofreničari i ostale psihoze. Pokušao sam kao malo da se pomerim, da istripujem Hudinija, al' džaba, iz ovoga se ni Hudini ne bi izvukao, jer nije ovo ludačka košulja sa početka veka, ne, ne, jok. Tako sam ležao neko vreme a pošto mi je brkati brdski tenk dao još jednu injekciju pre vezivanja malo sam se kao smirio i konačno utonuo u davno željeni san. Spavao sam ko bebica.
Još jedna mirna noć na M odeljenju bolnice Laza Lazarević u okviru Kliničkog Centra.
Ali ovo nikako nije početak priče, da bi skontali suštinu mora da se vratimo unazad kroz vreme tačno 30 godina, dakle iz 2007. idemo na sam početak, u 1977. i to ne tako daleko od Laze, možda 100-tinak metara ispod u GAK Višegradska. Tu sam se rodio.
Sine, nemoj mi reći da si konačno započeo ono što dugo čekam - autobiografiju?
Ovaj deo ti je jako dobar. Ajd' da vidimo kako je počelo. xcheers
Rejnoldse - ma jok, ovo je vise fazon terapije putem pisanja, dakle napises sta te sve muci i na taj nacin se oslobodis problema, ono, zavrsis sa tim jednom za svagda...a ako budem uspeo ovo nekako da dovrsim onda ce da vidimo...volja je tu problem jbga, ceo zivot me maltretira...
samo udri sine, do sada sve što si napisao vezano za tvoje dogodovštine je bilo interesantno i jako dobro, čak mi je par puta bilo žao što više nisi više pisao.
cekam nastavak.
Hvala na podrsci :|
Ali dobro bre ljudi ja sam trazio kritike, savete, naravno svestan sam ja da je ovo sirovina samo takva, da treba dijalozi da se srede i trista cuda, ali ovako dal je dovoljno zanimljivo za pocetak neke gistro-knjige, da navuce prosecnog srpskog omladinca pa i stariju raju da dalje citaju ?
Jer pazi, imam ja tu jos par brutalnih introa ali nekako mi Laza najsuroviji rad, jer kontam treba ljude na pocetku svojski pomeriti sa mesta, dati im nesto sto ce da ih kupi da nastave da citaju, a ne sad ja da pocnem od toga kako sam se rodio pa kako sam bio nestasan kad sam bio mali i slicno, takav pocetak bi svakoga smorio...
Inace jos jedna super ideja je bila da prica pocinje tako sto se budim iz epi-napada u kolima hitne pomoci, i ne znam kako se zovem, pitaju me tako neka glupa pitanja a ja ne znam da odgovorim jer mi ovo oshurilo mozak, i tako taj maltret po urgentnom, al mi to zavucalo mnogo filmski, klasika, lik se budi i ne zna kako se zove, doduse ovde se brzo prisetis ko si pa krene te grize savest, al opet, pojma nemam...
Ako si već zapeo: Ima tu tački i zapeta, ali to se rešava tako što baciš pregršt preko teksta, pa gde se zadrži tu i treba. Ostalo će počistiti koke-lektori. Tempo je odličan. Voleo bih da znam da li se Spaić na kraju onesvestio ili zaspao.
zaspao ko bebica, ja mislim da sam to jasno naglasio ili mozda ne ? :idea:
Jesi li ti brale iščitao relevantnu literaturu o Ludilu i Instituciji? Kupera, Lenga, Fukoa, Lakana, Bazalju, De Sada? Nemoj da ponavljaš ono što je već odavno opisano i objašnjeno.
Sine, malo sredi dijaloge jer su ti negde velikim slovom, negde klasičan upravni govor. Inače, dopada mi se ono kad velikim slovima ubacuješ neke kratke replike, rečenice, itd. Neobično je to, ali za tvoj nekonvencionalni stil pripovedanja izgleda ubitačno dobro. Lično bih napravio neki štos oko toga, na taj način bih potencirao dramatičnost. Npr, tako bih ostavio ono bolničarkino AJDE SA MNOM i OVO ĆE TE SMIRI, kao i tvoje SESTRO, SESTRO. Ne i "šta je Spaiću" i razgovor sa kolegom sapatnikom (osim onog DRŽSE BRATE što je ponovno dizanje tenzije). Pazi sad - znajući tebe ovakve savete shvati kao korisne za redigovanje teksta, ne za lupanje glave oko toga tokom pisanja. Glavni impakt na čitaoca imaš kad iz sebe to istreseš u dahu (u kojoj god da si lično fazi, ap or daun); posle se to može polirati i možda dovoditi u stanje čitljivije neupoznatima u tvoje dosadašnje stvaralaštvo.
Nije dobro razrešenje situacije, pošto te i vezuju a istovremeno daju inekciju od koje zaspiš. Treba da se odlučiš šta je od ta dva. Oni očigledno imaju rešenje za tvoj problem, a to nije vezivanje.
Quote from: Son of Man on 08-01-2010, 17:33:28
zaspao ko bebica, ja mislim da sam to jasno naglasio ili mozda ne ? :idea:
Vidiš, tu je mali problem. Ako je zaspao kao bebica, onda je pitanje da li je delovala prva ili druga injekcija, da li zaista ima samo trip, da li... I tako dalje. Ako čitalac krene sa junakom priče da šeta kroz priču, onda želi da zna s kim šeta. Zbog odnosa prema liku. Ako je bilo bola, onda se pitamo zašto, čekamo novu turu, pitamo se šta ga je izazvalo. Ako je bol bio umišljen, onda je odnos drugi. Ne bih da te maltretiram, ali ako već zgrabiš čitaoca, drži ga.
I ne obraćaj pažnju na Kufera. On je sve navedene autore pročitao i nije naučio bolje da piše. :lol:
A, be, preduhitrija sam te xrofl
Priča zapravo ima dve teme (trebalo bi). Jedno je ludilo bolnice, a drugo ludilo pacijenta. Ta dva ludila dolaze u međusobni odnos, koji može da bude veoma svakakav: od čistog međusobnog nasilja, do čiste komedije, pomešano prema ukusu i veštini pisca.
Mislim da ne bi trebalo da se potroši samo na specifičnom načinu artikulacije, već treba da artikuliše uzrok i način na koji sve to funkcioniše. (Kao, recimo, u poznatom delu "Kvaka 22").
Ne vidi se u početku zbog čega je pacijent stigao na kliniku. Nije valjda zbog noge stigao do LL?
Ne vidi se ni zbog čega problem s nogom (to je samo u spekulaciji "od buljuk lekova"). Problem može da bude i kičma, izležavanje, itd.
Dobro ti je ovo, Sine. Ima tu gramatičkih i pravopisnih grešaka, ali s obzirom na naratora ne smetaju, daju autentičnost. Teraj dalje, sređuj posle.
sine, ovo je izvanredno: ti znaš da sam ja od starta podržavao tvoje pisanje svake vrste - da, tvoje mini-tirade o doku-filmovima takođe računam - a ovo je potpuno prajsles, duguješ budnom čovečanstvu JOŠ OVOGA, a kao što ti neko već reče - ne zamaraj se s padeži, pravo pisi, gramotike i ostala sranja - piši iz duše, kao što ti lepo već ide, a ima ko će to da sređuje kasnije, gde zatreba.
znači, teraj dalje!
@Rejnoldse - ovo je takav rad da moze samo tako da se pise, dakle u dahu, a odlicna ideja ovo za dijaloge. :D
@Lord Kufer - nema sta tu da se razresava situacija, to mi se zaista dogodilo bas tako i samo tako, ne mogu da sad tu mrsim ako vec postoji rad, a slazem se da moz malo da se sredi, da onaj koji cita zna sta me dokusurilo, mada kolko sam ja skontao cim su me vezali meni noga vise nije mogla da igra po svom i malo me injekcija doradila i ja sam bio realno u komi. I naravno da ne treba da se vidi zasto je pacijent u bolnici na pocetku, ne mogu pobogu da otvaram sve karte, nego lagano, u pocetku ljudima nije jasno sta se desava i gde se nalazim a onda lagano ubacujem podatak po podatak kao sto sam i uradio.
@scallope - de ja znam brate koja injekcija me dokusurila, pa jbte zar se ne vidi iz teksta da sam bio u totalnom haosu, samo 2 puta u zivotu mi se takvo nesto desilo, bio sam u fazonu samo da mi to prestane uzecu, uradica sta god...
Uch'telj je objasnio a takva podrska mi najvise znaci ! Hvala. xwink2
Sine, pročitaj knjigu Radovana Hiršla ŽVAKA ZA LUDAKA. To ti je ozbiljna konkurencija.
Gde to naci, jer se bavi samo ludarom ?
Naravno, kod mene je ovo samo jedan segment od pola godine, ima tu mnogo zanimljivijih stvari od Laze...
Pa ne znam, pogledaj u knjizarama. Imao sam ja neke delove u formi e-mailova koje je Radovan slao na Papicevu listu ali sam te mejlove nazalost izgubio. Dacu ti kicoshev mejl na PM pa pitaj njega, on je fan.
aj, bas da vidim dal ima ko gori :lol:
dobro si opisao sestre ,tacno mogu da zamislim te odrone,najbitnije je da je tebi do jaja da te puca dok sam citas sopstveni tekst i da se ne opterecujes dal je to zanatski dobro napisano ,ima li pravopisnih greski ....to su gluposti, jebote kako si talentovan... nerealno skroz...kakva parodija sopstvenog zivota
Sto bi reko Moskri : to smo mi talenti...u mozak xwink2
Evo još jedan segment, a pošto ima par rupa i nejasnoća moram da naglasim da bi ovo bila neka sredina tog mog pisanog materijala, pa bi sve bilo objašnjeno ranije :
Mrkli mrak, al kad kažem mrkli onda zaista tako mislim, mrak iz koga se ne može uteći, jedini mrak koga sam se for real uplašio u poslednjih mnogo godina, mrak kakav postoji samo u Centralnom Zatvoru kada pogase svetla. Budi me neka lupnjava, nemam ideju koliko je sati, tripujem da dolazi komandir da povede prvu smenu na rad u kuhinji. Jeste, komandir je al' još je prerano za kuhinju, kaže ajde dvojica, treba da se nešto ponese. Svi ubijeni, komirani, nikome se ne ustaje. Cimer dobacuje ajde ti Spajo, nisi skoro išao. Šta ću, ustajem i oblačim se, usput dižu još jednog alkosa sa C odeljenja, inače lik za nepoverovati, pravi onaj seljak iz Arilja, 40-ak godina, bavi se malinama, pao za nasilje u porodici, pijan tuko ženu i slično.
I inače kod alkosa su uglavnom sve tako neka dela, i sve nešto na po samo par meseci, gistro tripuju da će da ih izleče pa ih dovedu tu da se malo otrezne (leče ih bensedinima) pa kad ih puste na slobodu logično sve po starom, tako da ima dosta povratnika. Zato su i izdvojeni od narkomanskih blokova, jer zna se, ko bije ženu ili dete i sam dobije batine na kraju, pa makar sa druge strane bio i hardkor džanki koji je maltretiro rođenu kevu za pare, koji je uremio dete za gram dopa i slično, kažem vam, čudo jedno kako narkomani postaju IZUZETNO moralni kad dopadnu mardelja, mada ja bi to pripisao više želji za maltretiranjem pa bilo koga, jer dosadno je bre, mnogo je dosadno.
Komandir nas požuruje AJMO, AJMO MOMCI, DA TO ZAVRŠIMO PA DA MOŽETE DA NASTAVITE DA SPAVATE, a ja onakav kakav sam bio bunovan, nisam realno znao gde je levo, izlazim sa našeg bloka i direktno zabadam čelom u okvir od prozora koji je baš za inat bio u mojoj visini. Kako je to puklo sunce ti jebem. Komandir samo što nije pao od smeha, ovaj alkos malo umerenije, dakle smejuljio se, jer vrlo dobro zna da kad se vratimo da smo u istoj sobi, mada ja nikad nisam bio u tom fazonu, ali drugi jesu, pa zato, za svaki slučaj. Pametan alkos. I ovaj umire tako od smeha, mene glava razvaljuje al' kao foliram se nije mi ništa, idemo dalje, a glava ovolika.
Ulazimo u glavni hodnik, pa na stepenište i ja skonto sad ćemo dole u prizemlje da nosimo neke džakove, tipa stigo šećer i slično, naravno skroz nerealno u 4 izjutra al' ajd kao. Al ne krenusmo dole nego gore, a gore ima samo još jedan sprat, 4. sprat na kom se nalazi psihijatrija, znači tamo gde leže criminally insane likovi. Smrad koji se oseća na tom spratu je neopisiv, kao da ste ušli u štalu samo ne običnu štalu, nego za ljude, jer se celim tim glavnim hodnikom proteže NEZABORAVNA mešavina mirisa fekalija i znoja. Komandir nas vodi ka 3. bloku, kolega mu otključava vrata i ulazimo, prva soba desno, najmanja, zatvorenici je zovu i šok soba jer kao nalazi se najbliže ulazu da bi osoblje moglo da interveniše, što palicama, što iglama, po potrebi, a i tu leže navodno najteži slučajevi.
Sa leve strane leže tri lika i opušteno prže pljugice (PUŠENJE je zabranjena reč u zatvorima) a desno na krevetu leži LADNO mrtav čovek prekriven samo čaršafom. Ovaj seljak iz Arilja se znači zaledio, meni takođe neprijatno, zajeban osećaj, nikad nisam nosio leš pobogu. Alkos traži hirurške rukavice da nam daju, i srećom dobijamo ih. Pitam ovu trojicu kad je umro, a oni u tripu valjda da sam medicinski brat svi u glas odgovaraju, pre 3 sata, tako nešto. Ja gledam, ne verujem da su tri sata proveli sa mrtvakom u istoj sobi, mada ovo je CZ i tu je sve moguće, živ čovek se na sve navikne, bez zajebancije.
Dovlačimo nosila i to ne ona klasična nego jbte ko partizanska, ko direktno sa Neretve da su ih nabacili. Al kako sad leš prebaciti na nosila, komadir nam dade direktivu, MA SAMO GA UVATITE ZA RUKE I NOGE I PREBACITE, pa logično, lepo nam čovek reče, ja ga vatam za pod mišku, alkos za noge, al malo morgen, ovaj težak bre u pizdu materinu, kako ga cimamo malo pomalo spada onaj čaršav, alkos se ufrčio jer je u vojsci imao neka loša iskustva sa tim leševima, al' ubrzasmo to i blaženopočivši se ubrzo nađe na nosilima sa sve čaršafom da ne mora da ga gledamo.
Inače na toj MERI BEZBEDNOSTI na 4. spratu ljudi u većini slučajeva izlaze sa nogama napred, jer obično porodica ne želi da ih primi nazad posle odležane kazne ili više ni nemaju nikog svog jer su sve pobili, tako da ako nema niko da potpiše za njih ostaju u CZ-u do kraja života, čak sam upoznao lika koji je već 25 godina tamo i iako je odležo kaznu niko ga nije prihvatio od rodbine, e takvi ljudi tu umiru u bivaju sahranjeni tamo u neke zajedničke rake il' tako nešto, nisam baš siguran da država puca od želje da se isprsi za spomenik ili bilo šta slično. Državi regularno cvile jajca za svoju neželjenu decu. Vazda tako bilo i ostalo.
I privatismo se mi onih partizanskih nosila, ja gornji deo, alkos donji, al' pošto ne možemo liftom, suviše je mali, jebo ga onaj ko ga napravio, moramo pešaka stepeništem. I tu nastaje haos, jer je stepenište na pojedinim delovima toliko strmo da ovaj čova počinje da spada i da nogama udara alkosa u bulju, a kako ga udari ovaj valjda od straha i neprijatnosti samo pojača korak, tako da nam je u jednom trenutku umalo spao sa nosila. Na kraju smo nekako ipak prešli ta 4 sprata, i našli se u dvorištu gde su čekala mrtvačka kola. I ovaj grobar reče ma samo ga ubacite unutra, mi ga ubacili, al' uredno pokupili čaršaf nazad, tako da čovek ode na onaj svet ko od majke rođen, čak su mu i pidžamu skinuli. Užasna scena.
Vraćamo se na blok, skroz zadihani, alkos mi prepričava usput te akcije iz vojske ali se žali i na mrtvačeve noge koje su ga stalno udarale u bulju dok smo silazili. Ležem u krevet da odspavam još malo...
Hell, YEAH!!! :| Fenomenalno. Dodaj samo jednu rečenicu, pola rečenice, neki glimpse na leš dok mu je spadao čaršav dok ste ga prebacivali na nosila. Dakle, nikakvo detaljisanje, patetisanje, nego neki detaljčić pa da čitalac zamisli ostalo, posebno na kraju kad ga odvoze.
AWESOME ideja al sam vaistinu slab sa fikcijom, a znam tacno na sta mislis. Nesto tipa jezik do poda, nije imao jedno oko i tako to, ili podugacki kitnjaci su mu se taman tako fino presavili preko ulaza u kombi da kad je mrtvozornik zalupilo zadnja vrata zapljusnu nas...nesto, meni je cak delic uletelo i u usta, njam , njam. :evil: :|
Daj neku ideju jbga, vis da lupetam. Sta bi raja volela da vidi na mrtvacevom telu ?
Jbga ja kad ovo pisem meni sve to jasno, ko da gledam sad, a ne razmisljam da citalac zapravo pojma nema kako to sve izgleda i da mora da ubacim vise tih detalja da bi bilo jasnije...jbga...
Pa, ako si video, ne treba ti nikakva fikcija. Ne mora da je imao jedno oko ni bilo šta te vrste, samo neki mali detalj, nešto drugačije od izgleda živog golog čoveka.
I izbaci ono "Užasna scena", pusti čitaoca da sam zaključi.
Ali problem je sto nista nisam video, samo mrtvacku kozu, i malo kose, jel to dovoljno ?
I prihvatam savet za Uzasno, mada takvih omaski ce biti bas brdo ako se ozbiljno budem prihvatio pisanja - ko ce to da koriguje ? :(
sjajno bajno! meni ne fali glimpseova budući da je pomenuto skidanje pidžame, prženje pljugica pored leša (ledenog, je li); dok ga nosite dole mogao bi da napišeš samo da ovaj napred vrluda (pre toga si rekao da je alkos), da je strmo, da mrtvak spada a kao punchline da dođe njegovo žaljenje na noge koje ga udaraju u bulju.
da, da OK ideja, da se ovaj posle zali...a i sta bezveze to dva puta da pominjem, prihvaceno !
Quote from: Son of Man on 09-01-2010, 12:51:13
Ali problem je sto nista nisam video, samo mrtvacku kozu, i malo kose, jel to dovoljno ?
Dovoljno. Pomeni šta si video, i boju kože.
ja bi garant pogledo dok mu svlače pidžamu jel ima gaće, dal su flekave i na šta mu liče genitalije xnerd
i davaj ove zatvorsko-ludničke inner workingse - pušenje je zabranjena reč, dakle sleng, dnevne rutine osoblja i gostiju, sašaptavanja...
Nisam lepo objasnio to sa pidzamom, oni su ga vec ranije skinuli do gole koze i samo prekrili tim carsafom, dakle nisu ga skidali dole jer bi to bila muka, nego su ga komotno pripremili da mi dodjemo i da ga snesemo...jbga nisam bio bas najjasniji tu, stracu se da ubuduce pazim na takve stvari.
A sto se tice slenga toga ima bas dosta, i to je zapravo i najjaci rad. :|
Quote from: cutter on 09-01-2010, 13:04:48
ja bi garant pogledo dok mu svlače pidžamu jel ima gaće, dal su flekave i na šta mu liče genitalije xnerd
Kao Barker u najboljim danima.
Sine, već sam ti rekao gore, ti samo šibaj, pa posle pogledaj savete "unazad" i dodaj tu i tamo šta misliš da bi trebalo.
Kakvo iznenadjenje, pogotovo za ponedeljak ujutro! Sjajno ti je ovo, covece, samo nastavi. Ja cu ovo da stampam da citam jos kuci. :|
Ladno perem sudove za celu sobu (ćeliju) već mesec i jače dana a sad je došao ovaj mali nabildovani i žešće napaljeni novosađanin i umesto da me zameni, Babić mu kaže da on ne mora da pere, jer kao momak je na mestu, ima muda, nije pičkica ko svi mi ostali, a zapravo ovaj mu se svideo tako nabildovan, jer je istripovo da bi mu dobro došao u ekipi ako dođe do neke frke. A zapravo ovaj mamlaz uzeo kreatin metar dana pre dolaska u tvorza, malo se nabucao u teretani da bi ljudi tripovali da je fajter, i to je to, realno naduvani balon koji očas posla pukne. A inače u našoj sobi, trojci, do tad je važilo pravilo da ko poslednji dođe, on pere sve sudove dok ne dođe neko nov, dakle po 7 tanjira i sve što ide uz to, i to je tako skroz OK funkcionisalo dok nije došao ovaj komleksaš. Dakle, posle svakog obroka moje je bilo da odnesem sudove u TV-a salu, prvu sobu do rešetke tj. izlaza sa bloka, i da ih išamaram. Meni to nije bio problem, jer sam kontao svi smo to prošli, i zašto bi se ja sad bunio ako je fer dogovor, mada su me ponekad podjebavali likovi iz petice koji bi se našli u "dnevnom boravku", u fazonu ide neka reklama za deterdžent na TV-u i ovaj jedan kurčeviti Bulidža dobacuje SPAIĆU, DA TI KUPIMO CEO KARTON, ZATREBAĆE TI DOK SI OVDE, i onda naravno zloban smeh. Inače petici su držali Novosađani, dok je trojka bila za Beograđane, s tim što je Babić koji je tad vodio blok (bio glavni na bloku, za sve se pitao) pustio ovog nabildovanog kod nas da bi imao što jaču ekipu. Dalje, kec je bio za ove što nit smrde nit mirišu, znači mešano meso, a četvorka za one na samom dnu lestvice, zvali smo je i radna soba, jer uvek kad je imalo nešto da se šljaka cimali su likove iz te sobe, i verujte mi, uopšte im nije bilo prijatno, nikad nisu mogli da se opuste, stalno ih je neko maltretirao za nešto i ponižavao. Meni naravno to nije bilo pravo, ali koliko sam se nepravdi i užasa nagledao za ovih mesec i po dana, pogledi na svet su mi se zaokrenuli za 180 stepeni, i skontao sam da treba samo svoju robiju da gledam, znači samo sebe, da ne obraćam pažnju na patnje drugih.
Naravno ničega ovoga ne bi ni bilo da sam se ja pravilno postavio u startu kad sam došao na blok, ali ja sam naivno tripovao da je to zaista bolnica za narkomane, pojma nisam imao, ništa se nisam raspitao šta i kako se treba ponašati, jer logično do tad nisam ni znao nikoga ko je bio u zatvoru, tako da realno nisam ni imao koga da pitam. Došao sam sa vizijom bolnice sa sve krevetima, sa medicinskim osobljem, a naišao na prave zatvorske uslove, sa tim što su nas kljukali lekovima, i to uglavnom bensedinima čisto radi reda, da budemo mirni, i to je bukvalno jedina stvar tu koja je imala veze sa bolnicom, sve ostalo je bio surovi mardelj. Čak i komandiri su retko ulazili u blok, samo kad su nas prebrojavali, tako da je tu vladala jedna vrsta jako ružne anarhije, gde se uspostavila hijerarhija po zakonu jačeg i namazanijeg. Ja sam bio ćutljiv, što je i logično jer sam se do dolaska u CZ, mesecima unazad ubijao svim i svačim samo da zaboravim na užas koji me čeka, a najviše sam cepao ekstazije i efedrin, jer sam radio u kladionici pa sam mogao sebi da priuštim svakodnevni "tretman", tako da kad sam došao na blok nisam bio baš pri sebi, nisam mogao da govorim, jedva sam mucajući progovarao, depresija me samo tako sabila, po ceo dan sam ležao u krevetu i eventualno malo čitao Odiseju 2001, i naravno prao sudove. Nikad tako nisam bio ubijen u životu ko tih prvih dana tamo. Ko zombi, bez zajebancije.
Što je još gora stvar bila, svi oko mene su imali neke smešne kaznama, tipa 4 meseca, 6 meseci, a bilo ih je i sa po 2, i ladno su takvi likovi najviše kukali nad svojom sudbom kletom, a ja ih gledam i znači ne verujem, jer oni izlaze za koji mesec a ja gulim celu godinicu. I zaista ja sam imao ubedljivo najveću kaznu na bloku jer je to bio blok za kazne do godinu dana, još taj Babić je imao malo veću kaznu ali je čekao na transport u Zabelu i nije bio siguran dal' će da ga puste posle 8 meseci ili pravac Zabela na još robije za druga dela.
I tako, ljuštim ja te sudove već mesec i po, očekujem logično smenu kad je došao ovaj novi i Babić me tek tako ispali. Kad sam izvalio da ću prati sudove još ko zna koliko počelo je da mi se mrači, zle misli su me zaposele i nisam mogao da ih odagnam, nisam mogao da se pomirim sa sudbinom.
Bila je sreda, 18. januar 2004. a svake srede i nedelje se RADI soba, znači džogerom se pređe cela soba, jedan čisti klonjaru, i tako, higijena gistro. I bio je fazon da svi učestvuju u tome, ali ovaj put ova trojica koji su slovili za navodno najjače na bloku su samo komotno izašli i otišli u TV salu. Steva Jarac, matori narkoman, je bio pošteđen jer im je na poseti pre nedelju dana uneo dop i to na baš surov način, ladno se ljubio u usta sa rođenom ćerkom koja je inače i sama narkomanka (i prostitutka), i ne samo ona, nego cela porodica mu je džanki, i to baš ono, hardkor, na igli, 2 žene, 2 ćerke i on, jedino sin koji je bio baš dete nije cepao pajdo. S vremena na vreme Babić bi ga podjebavao iz fazona MATORA DRTINO, VI KUĆI KAD SE OKUPITE MORA ZAPALITE SLAVSKU SVEĆU I KUVATE NA KUTLAČU. Surovih šala na konto matorog Jarca je bilo svakodnevno, al' je on iskusno naučio da ne reaguje, jer kad bi počeo da odgovara ovaj bi ga još više ubio od zajebancije, i cela soba se smejala tim psihološkim maltretima jer je Babić baš umeo da ga zavuče. Izuzetno duhovit lik.
Znači, svi zapalili iz sobe u fazonu tra-la-la-laaa, i ostalo nas troje da uradimo celu sobu, e tu sam DEFINITIVNO PUKO, to je bila ona granica preko koje nisam mogao da pređem, i svako ima tu granicu, uveren sam, samo je pitanje gde mu je postavljena. Samo sam reko ma neću da radim sobu, zabole me. Steva Jarac je to jedva dočekao da se ušlihta ovoj prvoj ekipi, i reče jednom potrčku da odma pozove ovu trojicu. Tad sam već bio skroz svestan da će doći do frke, ali ušao sam u to, i nazad nema, il' pukovnik il' pokojnik.
Ulazi Babić sa ovima i ja mu kažem da ne želim više da delim sobu sa njima kad stalno ispaljuju, dakle menjam sobu. Seo je na krevet i rekao OK, i pozvao starešine četvorke i petice, a ja se već dogovarao ranije sa jednim likom Fakijem da pređem u peticu, ali u petici bila neka žešća jajara za starešinu, taj Bulidža, inače sin nekog muda iz DSS-a, koji je naravno na pitanje dal' ima mesta u petici odgovorio ko po naredbi NEMA, a ja ga pitam kako bre nema kad mi Faki reče da ima, tako da su odmah maltret prebacili i na Fakija.
U četvorci su već hteli da me prime, doduše ionako je to bila radna soba u koju niko nije hteo, i ja krenuo da se pakujem, tj. da vadim kutije ispod kreveta. U tom trenutku Babić mi je prišao i lupio mi šamar, u fazonu TI IZGLEDA NE ZNAŠ KAKO SE U CZ-u NAPUŠTA SOBA, SAMO U ĆEBETU. Ovo "u ćebetu" je značilo da te tolko odvale od batina da ne možeš ni da hodaš tako da moraju da te iznesu u ćebetu. Čim mi je lupio taj šamar meni je nešto kvrcnulo u glavi, proradilo je ono na šta sam čekao, jer verujte psihička tortura je daleko gora od malo batina, batine bole samo fizički a i ta bol brzo prođe, a konstantni psihički maltret i ponižavanje može da bukvalno uništi čoveka, da ga dovede do ludila, nažalost bio sam svedok bar 2 slučaja gde su ljudi skroz popucali. I u zatvoru, ja sam ubeđen, nema ništa gore od toga, jer ko što reče Moša Pijade NIJE TEŽAK ZATVOR, TEŠKI SU ZATVORENICI. I vaistinu sama robija ko robija nije teška kad se uđe u rutinu, uz dobre knjige i barem jednog OK cimera, ali ako ti se nakači neka budala na vrat, nema druge, il' ćeš da se pobiješ pa u samicu na 7 dana obojica, il' mora da trpiš.
Kako sam ustao sa kreveta Babić je malo ustuknuo jer sam viši od njega ali je uleteo ovaj novosađanin i krenuo da premešta moje kutije da bi mi kao prišao da me zabode, ali od toga ništa nije bilo. Sklonili su se, ja sam pokupio kutije i prešao u četvorku znajući vrlo dobro šta se sprema, seo sam na jedan krevet i rekao ovima koji su tu bili da će sad da bude frke, da će doći da me umlate, a usput sam skinuo i naočare i odložio ih na kasetu. A oni počeli da me teše, kao ma neće ti ništa opusti se, istripovo si, i slično.
Naravno ko što sam predpostavio, ulazi prvi mali Faki koga su maksimalno izgasirali a za njim i Bulidža, Babić i svi likovi iz petice, i ovaj novosadski kompleks. Faki onako sav zajapuren, verovatno mu lupali šamare, kreće da me proziva, u fazonu kad je on to meni rekao da mogu da pređem u peticu. Naravno sve ovo je radio da njega ne bi maltretirali više, i to je tako u zatvoru, il' jebeš il' bivaš jeban, izuzeci su zaista retki. I ladno mi klinac lupi šamar, ja mu vratim pesnicom, a ovaj Bulidža koji je stajao iza kao ŠTO UDARAŠ MALOG FAKIJA ? Znači, klasična ulična fora kad likovi oće nekog da prebiju, pa pošalju tako klinca da zabode ili isprovocira nekog starijeg, i kad mu stariji lupi šamar oni ulete kao što si nam dirao druga, i naravno polome ga. Tu me i Bulidža nabode i krene opšta tuča, a ja kako sam sedeo na krevetu naslonim se i nogama pokušavam da im ne dam da mi priđu, ali kako je to bilo nemoguće jer ih je bilo previše, odlučio sam se da skočim na lika koji mi je to i namestio, dakle na Babića. Uspeo sam nekako da ga dovatim, jer je stajao u drugom redu, valjda tripujući da komanduje i kvarno nabadao sa strane. No kad sam ga dovatio znači nisam ga pustio do kraja tuče, ovi su me zabadali sa svih strana ali ja ništa nisam osećao, meni je bilo bitno samo da izudaram kolovođu. Ali nisam uspeo predugo da se održim na površini, sapleli su me i krenuli da me šutiraju, ali sam posle jednog baš onako poštenog šuta u glavu isfolirao da sam se onesvestio, ma ko mrtav sam izgledao, tako da su svi posrali i pobegli iz sobe. Čim su izašli, i razbežali se po sobama, ja sam skočio na noge, ovi likovi iz četvorke gledaju nije im jasno, kako me je cepao adrenalin ja ništa od bolova nisam osećao, predivan osećaj, kao na koki, sav utrneš. Prišao sam ogledalu da vidim na šta ličim, i video da su mi oplavili oko, čelo mi je bilo u masnicama, i ovaj što me šutn'o na kraju mi pocepao kožu ispod oka, tako da je malko krvarilo, ali i pored toga ja sam bio srećan da srećniji nisam mogao biti jer sam znao da su ovom akcijom sve moje muke završene, da nikad više neću morati da perem sudove i trpim ponižavanja. I zaista, minut kasnije Babić ulazi u sobu i kao brate molim te vrati se kod nas u sobu, jbga istripovao sam da si pička jer si bio ćutljiv, znaš koliko mi sad žao što su te majmuni prebili...klasična priča...
I bi tako, vratio sam se u sobu ali ko što rekoh, od tog dana je robija bila banja, ništa nisam morao da radim ali sam ipak pomagao u čišćenju sobe, i tako, ljudi su me posmatrali drugim očima, možda malo i sa strahopoštovanjem, jer onaj koji skoči sam na desetoricu il' zna da se bije, ili zaista nije normalan a takvi su najopasniji. Ja nisam bio ni jedno ni drugo, nit sam znao da se bijem, nit sam bio kamikaza, išao sam na BLEF i dobio.
:| :| :| :| :| :|
Smislio sam jednu novu rec koju cu upotrebiti u svojim nikad objavljenim memoarima :
Naime, umesto UBITI od sad ce se koristiti rec BLAŽENOZAPOČETI, pa tako kada ocu da kazem UBICU TE KAD TE NAVATAM ja cu reci BLAŽENOZAPOČEĆU TE KAD TE UFATIM (Pavluško, drtino matora :?) xtwak
Ako mogu Hrvati, mozemo vala i mi, lepo vratimo taj staroslovenski il koji li je i dojaja... 8-)
QuoteSmislio sam jednu novu rec koju cu upotrebiti u svojim nikad objavljenim memoarima :
Futur prošli (Jeb'o sam te kad te stignem) i njegove varijacije se sve više ustaljuju u našem jeziku :|
Nista nisam skonto al dojaja :evil: :|
bzvz ti je ta reč.
Quote from: cutter on 22-01-2010, 00:40:51
bzvz ti je ta reč.
nekako nisam imao srca da mu to kažem, al sad mi lakše.
u društvu ćemo lakše da ga napenalimo.
dakle: sine, reč ti je sranje.
ali je zato poslednjeokačeni raport iz ludnice super, i nestrpljivo očekujem JOŠ!
Žao mi je ali reč mora doživeti barem jednu primenu, jer naša borba protiv SPC ne sme stati ni posustati !!! :|
IL' SI ZABELA I MITROVICA, IL LAZA I DREZGA
Krevet do mene u Lazi ležao je Drezga, tako smo ga zvali a tako se i prezivao, inače mršavi i žilavi čičica poreklom iz Dalmacije, pravi onaj Dalmatinac sa sve naglaskom, ali nikako nisam mogao da utvrdim koliko ima godina jer je delovao isuviše matoro a opet nije se tako ponašao, dakle negde oko 6 banki je imao, gore, dole. Inače, nekada je bio vojno lice pa su ga tako premeštali po SFRJ, pa je na kraju završio u Skoplju.
Tamo se oženio, dobio dve ćerke, al' se i propio. Kad je počeo rat '91 hteli da ga cimaju na front, a on im ga utero, komotno se štekovao u Skoplju i odjebo ih, tako da se spasao ratnih užasa a i nije okrvavio ruke što je najbitnije, ali je na drugu stranu izgubio status u vojsci a samim tim i potencijalnu penziju, tako da ga je žena jedno vreme izdržavala a posle i ćerke. Ali pošto je mnogo cirkao ovima na kraju pukao film jbga i izbace ga iz kuće, i on šta će, aj kod sestre u Beograd.
A sestra izbegla iz Dalmacije početkom rata i imala taman vremena da se situira kolko tolko, da obezbedi svoju porodicu, stančić mali ali njen, i Drezga im uleteo ko padobranac, samo im je on još falio, bez posla, bez penzije, a "i dalje loče", da citiram malo njegovu sestru koja ga je posetila jedared. Došla je samo taj jedan jedini put za 2 meseca robijanja tamo, tako da sam iskoristio priliku da čujem šta se zapravo dešavalo i da uporedim to sa onim šta mi je on pričao, a i sve i da nisam želeo da slušam, morao sam jer je bio krevet do mog.
Koliko sam skontao iz priče njegove sestre, on je zapravo bio notorni alkos i teški folirant, i pošto nije htela da ga trpi onako pijanog i besposlenog kući ona mu rekla idi bre u Skoplje kod žene, šta ćeš mi ovde takav ? Naravno, ta akcija nije bila u igri jer žena ga se poodavno odrekla, pa i ćerke, a nije imao ništa svoje tamo da bi se vratio solo, tako da bi morao na ulicu ili u prihvatilište za beskućnike na Voždovcu koje je realno gora opcija nego ulica, tako da se namazani čiča dosetio, samo ne znam odakle mu tako jaka ideja, pazi ovo, da isfolira psihozu il' neku shizofreniju i da ga prime komotno u Lazu, jer iako jedva da greju u sred zime, smrzavali smo se najstrašnije, barem ima gde da se prespava, a i hrana je redovna, nema veze što su pomije. I zaista ono čime tamo hrane pacijente, to jedino može da se jede uz one lekovi koji baš otvaraju apetit pa onda pojedeš alavo šta god ti poture. No, na stranu to, uslovi u Lazi su definitivno mnogo bolji nego u prihvatilištu za odrasle, i tu nema zbora.
Kad sam ja čuo šta je njegova sestra napričala sve, ja premotam film i setim se da je Drezga kad je došao na odeljenje folirao da ne može da ustane iz kreveta pa ga jedna OK (naivna) sestra hranila, a psihijatrima i svima nama iz sobe je pustio priču kako mu rastu neke antene na glavi, i kako preko njih prima poruke, i zaista, ja jednom pogledao izbliza njegovu glavu i vidim na ćelavom temenu nekakve izrasline, ko bradavice, i on mi još govori, pipni, pipni da vidiš da su antene, ja reko beži u kurac. Naravno, bilo je tu još mnoštvo prijava, al' mu je najjača bila za kamere koje nas non-stop snimaju, i pokaže mi neku rupu na uglu zida i plafona iz koje izlazi nekakva žica, i kaže to je kamera, posmatraju nas 24h šta radimo, a monitori su navodno u sobi za osoblje. Ja reko daj ne zezaj, kakve crne kamere, to se zgrada raspada, a stvarno ono kad pogledaš po uglovima sobe sve neke rupčage, i nije ni čudo da neki nesrećni paranoidni shizofrenik možda utripuje da tu ima kamera i ko zna čega još, jer tu mašta radi svašta, a što mašta može da ti priredi to vaistinu niko ne može. Ali u ovom slučaju se nije radilo ni o kakvoj shizofreniji nego o Drezgi, matorom folirantu koga sam baš zagotivio za ta 2 meseca. Sve ih je izjebo na foru, pa čak i psihijatre. Isto tako je folirao da je gistro nepokretan, a onda kad je trebao sebi da nabaci nov, bolji krevet, da vidite samo kako je skočio, ko mladić u najboljim godinama, i ladno očas posla sebi prebaci krevet oko koga sam se i ja mučio. Ja gledam, ne verujem, kakva namazana faca. Dalmatinac jbga. Car.
Nego da se vratim ja na te rupčage i halucinacije. Pošto je većina oko mene non-stop pričala o ugrađenim pejdžerima sa kojih im stižu poruke, o raznim antenama, kamerama, čudima, vremenom i ti počneš da tripuješ svašta, jer realno S'KIM SI TAKAV SI. I tako jednog dana, ležim u krevetu smoren ko i svih ostalih 60-ak dana, sa mnom u sobi možda bila još dva lika koji su spavali komirani od hardkor lekova, a svi ostali bili u trpezariji, gledali valjda Bolji Život il' tako nešto, i tišina u sobi, tajac, samo se disanje čuje, niko nije hrkao, i čujem ja malo-pomalo nekakvo cijukanje, i reko jbte ladno miš u sobi, spustim se da pogledam ispod kreveta, loma morgen, nema ga, ali i dalje čujem jasno cijukanje. Pogledam u ćošak, a ono rupčaga alal vera, al' i dalje ne vidim miša. I još par puta čuh taj cijuk a onda prestade. I tu sam se baš gadno utripovo da je to možda neka ogromna pacovčina, onako sva rutava, koja noću pravi zulum po sobi. Jer aj' da je to bila mala rupica u zidu, nego baš rupčaga, dovoljno široka da uđe monstrum. I tako to prođe, kad drugi dan opet cijukanje, gledam svuda, miševa i pacova nema pa nema. Zbun. Počinjem lagano da tripujem da su i meni počele da se javljaju slušne halucinacije, i da tako to zapravo počinje, prvo čuješ samo tihi cijuk a kako se bolest razvija kasnije čuješ užasne urlike direktno iz pakla, glasove koji ti naređuju šta da činiš i slično. I ništa, ja se pomirio sa sudbinom da su u Lazi od mene napravili shizofrenika injekcijama Haldola i ko zna još čega, i to za kaznu. Naime, pazi sad paranoju, država me kažnjava jer sam mnogo počeo da talasam, i sad šta god da uradim mogu da me diskredituju izjavom da buncam jer sam psihijatrijski slučaj. Uostalom nije tajna da su nekada disidente slali u ludnice, i to posebno u SSSR-u, a ne znam kako je bilo kod nas.
I tako, prođe ta 2 meseca mrtvila i dosadne dosade, 2 najgora meseca mog patetičnog života definitivno, i jedno nedelju dana pred otpust ladno snimim malecnog miša kako trčkara sobom, auuuu, kako sam se ja tome obradovo, ko detence kad utekne Pahomiju. Znači, bio sam u pravu, to je sve vreme bio mišić koji se štekovao u rupi pa ga nisam video. I tako, ja sav srećan, radostan, al' mi onda ko za inat pade na um zloslutna misao : A ŠTA AKO JE I TAJ MIŠ BIO HALUCINACIJA, šta ako je bolest uznapredovala pa sad pored audio imam i vizuelne haludže ? Ajme meni, kuku lele.
------------------------------------------
P.S. Pitanje za nadlezno osoblje, kako izbaciti ili zaobići uzrečice na počecima rečenica tipa NARAVNO, INAČE itd. ? Hvala unapred.
Najčešće je dovoljno da ih samo šutneš, i vidiš da rečenica funkcioniše i bez njih (nemoj samo da tripuješ šutiranje uzrečica :mrgreen:).
Ako ne funkcioniše, preradiš malo.
Odlično, kao i uvek, Sine.
Nego, taj Dalmatinac nije jedini. U vreme mojih povremenih celonoćnih bazanja i cirkanja, upoznao sam jednom prilikom tipa, matorca, izbeglicu iz Hrvatske. Tip puko skroz, "moje noge nose mrtvog čoveka", taj rad. Sedeli smo u roštiljarnici kod Palilulske pijace, ona dalja, koja nije "Nišlija" i on je klopao pečenje bez hleba. Povremeno se histerično cerekao, pričao neke budalaštine, psovao Tuđmana i žalio za puškom "papovkom" koju je dao ne-znam-kome i taj mu je nije vratio, pa ovaj nije stigao da se odbrani od Tuđmana, te je morao za Beograd. Sve u svemu, u jednom trenutku čiča na jedvite jade ustade i zapita - gde je ovde beše policija? Najbliža policija u Keve Jevrosime, naravno, ali šta ćeš ti čiča tamo? "Idem u policiju da spavam", reče on, "jer nemam gde." Dakle, čiča ladno pandurima bane mrtav pijan i traži da ga privedu ne bi li prespavao.
Klasika, snalaze se ljudi na razne načine, a posebno zimi...i kad to vidim uvek se uplašim da ću i ja tako završiti...
QuoteNego da se vratim
Izbegavaj i ove poštapalice. Vrati se.
Aj bas cu probati da napisem neku zajebanciju bez tih postapalica, mozda stvarno bude bilo OK, nikad mi do sad to nije uspelo, doduse nisam ni probao. :shock:
Sad sam procitala na blogu,ovo je sve bolje i bolje. :!:
Ovo mora da se izda,i ovo ce da prodje, ovde nema dileme HOLIVUD ILI PROPAST
Virujen u te,.... :)
Mogo bi da napravim tako skup tih pricica, dakle da ne bude u komadu nego ovako u segmentima, ko fragmenti secanja Timoti Lirija...i to je lako za citanje, jer ljudi nemaju zivaca ni vremena da sad sednu pa da citaju nesto duze, naravno ne svi ljudi, ali ova siva masa radje cita nesto ovakvo...a ako cemo iskreno i ja spadam u tu masu, ne secam se kad sam knjigu procito, cito sam Helter Skelter 3 meseca, al sad da mi neko da nesto i kao aj citaj, pa nema sanse, koncentracija 0,00, a i kompijuter oduzima vreme...uvece kad legnem nekad sam citao knjigu, sad gledam filmove...jbga, al tako je...
A evo i konkretnog dokaza da obicni ljudi radje citaju kratku formu, naime, napravio sam eksperiment i postavio link danasnje price na navijacki forum, a tamo 98% ljudi sigurno ne cita knjige, ali ovakav kratak rad im odgovara, i sad sta god da postavim sa predznakom kratka prica oni ce da citaju jer znaju da je to neki uzas-komedija, zapravo "komedija strave i uzasa" hehe, a njima se to svidja iz razno-raznih razloga, naravno na prvom mestu jer nije prepotentno, pa onda redom...
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg37.imageshack.us%2Fimg37%2F3109%2F1111aun.jpg&hash=98ee1ff3e18471e959436e34fe79e7711fc84a23) (http://img37.imageshack.us/i/1111aun.jpg/)
Ta ti teorija važi za ljude koji čitaju na internetu. Vrlo malo ljudi će uzeti da čita roman sa ekrana - pogotovu starijih. Radije će posvetiti pet minuta priči.
S druge strane, kada su knjige u pitanju, romani imaju mnogostruko veću čitanost nego zbirke priča.
Naravno, ovo za romane je skroz tacno, ja kad bi napravio od ovoga zbirku pricica to provereno niko ne bi kupovo, mozda par ljudi (agota), jedino ako bi delio besplatno tipa ko hoce da dadne prilog i to, ali DIY fora i jeste u tome da to ide za DZ jer ionako para od pisanja u Srbiji nema. A ja nit sam ja Shelic nit Vidojkovic, niti bi zeleo da budem, pu, pu, pu, daleko bilo, da dozivim da mi reklamiraju knjigu na TV-u pre dnevnika...jbes takav pank... xuzi
Evo nas drugar stakmen ima dobru foru za izdavanje u NS-u, tipa tiraz od 300 primeraka, das tolko i tolko para i oni ti nastampaju a ti posle radi sa tim sta god ti volja, e to je za mene awesome opcija. :)
Ne pričaj gluposti, Sindžo, šta te briga da li ljudi čitaju ili ne. Pazi, evo ideje... Ti piši ovako rascepkarno, fragmentarno, pa će na kraju neka dobra duša odavde tebi sugerisati kojim bi redosledom trebalo postaviti epizode da bi se dobila zanimljiva celina (ne mora ići hronološki). Onda ti samo dopišeš nešto testa da popuniš rupe i - eto ti romana i to sjajnog, kakav Vidojković, Šelić i slični ološ koji je ulicu video samo kad ju je prelazio.
Shvati da ti ovde imaš veoma jak materijal i na tebi je da li ćeš u svom stilu stati na pola ili ćeš isterati do kraja. Samo ne zaboravi da ti je blog postao jedan od relevantnijih NA SVETU; imaj to na umu pre pada u minus fazu, kad ti možda ovo pisanje bude dosadilo. Ovo ti poručujem najiskrenije, najdirektnije, pa ti sad vidi.
sto mora roman ,ja volim kratke rezove,tj price ,skoro sam citala ,,uvrnute price latinske amerike ,,meni je to o.k.,samo nemoj guja da te ujede da drugima das da ti kroje kako ce biti naslov ili korica, sve sam ,a za novce i tiraze opusteno
Joj ta minus faza, kad me saceka, auuuu, mada pijem taj Litijum i to bi trebalo da spreci preveliki minus, kao sto sprecava preveliki plus, jer ovo jeste manicno stanje, vidi se i po pisanju a i ovako, dobro se osecam, nema stida ni morala, al ipak nisam onako HIGH kako mogu... i dok traje traje, treba iskoristiti dok traje, a posle cu samo malo da usporim, i bice to OK. xcheers
Quote from: Son of Man on 23-01-2010, 09:45:02
Joj ta minus faza, kad me saceka, auuuu, mada pijem taj Litijum i to bi trebalo da spreci preveliki minus
Videli smo koliko je Litijum pomogao Kurtu Kobejnu. Kaži ti ćaletu da oružje drži pod ključem, za svaki slučaj.
Litijum je napravljen da te drzi na zlatnoj sredini, znaci da nisi ni srecan ni nesrecan, a nekima to smeta jer ih otupi, postanu ravnodusni i nezainteresovani za svet oko sebe...
Ma, Kurt je ubijen. Lepo je El Duče pričao o tome kako je Kortni Lav tražila ubicu. Nije baš otvarala fejsbuk naloge ili nešto tome slično, ali je bar nudila svoju lovu.
Quote from: John Reynolds on 23-01-2010, 11:52:20
Ma, Kurt je ubijen. Lepo je El Duče pričao o tome kako je Kortni Lav tražila ubicu. Nije baš otvarala fejsbuk naloge ili nešto tome slično, ali je bar nudila svoju lovu.
Upravo, ima i dokumetarac koji objasnjava.
I Kriplova predstava.
Whatever covece, meni je ovo bas odlicno! Samo ti postavljaj dalje... :)
A i knjigu bih uzela, zasto da ne?
Ma zezaju me te manicne faze inace bi ja ocas posla napisao sve sta imam, mora da cekam jbga sledeci talas...
Uzmi neki rokovnik i nabacuj crtice.
Kad se noću vrtiš i neka idejica te burgija, razvijaš je, a spavao bi - upali svetlo i zapiši je, jer te nikad više neće napasti na taj način.
Kad ti dođe, udri. Piši.
Ово је одлично, синак...можда мало да се уобличи, мада је то не бих много мењао, може да буде на фору Петријиног венца, оно парлај како стигнеш-фазон!
Januar 1996. Spale, Klinko i ja, strejt edž ekipa sa Vidikovca. Liman, Novi Sad. Krenuli kod Srđana iz Strive for More-a, pa onda njegovim kolima za Budimpeštu. Zvonimo na vrata, otvara Srđanova keva. Dobar dan, mi došli, gde je Srđan? Srđan vam polaže ispit. Kakav ispit?! Vozački ispit. Auuu. Mrak. Snimim njegovog burazera. De si. Opa otkud vi, kojim dobrom, naravno nije to tako rekao, al' kao. Mi krenuli u Budimpeštu. Aaa, u Budimpeštu, busom ili vozom ? Nama i dalje nije dobro jer sve jače slutimo zlo. Ma sa Srđanom kolima. Pa on je na polaganju, kako ćete sa njim kolima, čijim kolima ? Njegovim. Hehe, najbolje da će keva da ga pusti, nema šanse. Nama se tu već smračilo dobrano, pomrčina krenula da se vata, al' eto ga Srđan na vratima. Položio sam, još samo da podignem vozačku! Mama, jel mogu sa drugarima u Budimpeštu kolima ? I tu kreće natezanje gde ga keva logično nije pustila na kraju, jer em što je tek položio, em što je krenula da pada surova ledena kiša, i plus o inostranstvu se radi, a on ni domaću vozačku nema. Mi u bedak, ne verujemo kako nas je izjebo. Mislim, mogao je da kaže unapred da nema vozačku, da tek treba da polaže a ne da nas loži danima unapred kao dojaja, idemo u Budimpeštu kolima, celodnevno zezanje, šoping i šta god. Kako smo besni bili, al' šta da mu radiš, ne mož' ništa.
Ništa jebiga, ne isplati nam se da se vraćamo za Beograd, odlučimo da ipak idemo nekim busem koji je u to doba išao. Uvatimo neki švercerski bus, jer samo takvi su tada i išli, znači bus za regularnu šverc turu, u Budimpešti se ostaje samo nekih 6 sati ukupno i paljba nazad. Reko ajde pa ćemo da vidimo dal' ćemo tim da se vraćamo il' kako ćemo, šta ćemo. Seli u bus, bus naravno pošto je krenuo naveče stigo rano izjutra u Budimpeštu, al' baš baš rano, i parkiro kod nekakve ogromne kineske pijace, a tad još Kinezi nisu tako masovno zaposeli Beograd tako da nam to bilo malo čudno. Kao eto malo egzotike, strana zemlja i to, s obzirom da niko osim mene pre toga nije napuštao Srbijicu. I valjda je cilj te ture bila ta pijaca, tu kao sve ima i rano počinje da radi, al' malo morgen kad za nas tu nema ništa, mi oćemo skejt šopove, prodavnice ploča i slično. Srđan kao aj' idemo do Hrama, znam gde se nalazi. Pa ajde, ionako nema šta da radimo, sve zatvoreno, 5, 6 izjutra bilo. I odemo mi nekakvim modernim gradskim busem gde se ladno plaćala karta, mi gledamo jebote što ti je inostranstvo, u Beogradu tad nikom ništa nisi plaćao, anarhija opšta, kak'e crne karte za bus gradski onaj bre obični ?!
Stigli mi do hrama ono vila dojaja na 2-3 sprata, zapravo kuća, serem. Uđemo ovaj nas predstavi kao bhakte iz Beograda, a mi ko najveći klošari, unutra sve miriše na incese, a mi smrdimo na švercerski duvan, i to se baš onako oseća, zračimo. Hari Bol, Hari Bol, pozdravljamo se kako ko naiđe od domaćina. Izvalim da je kuća podeljena tačno na dva dela, pola je za matađis tj. devojke, a pola za bramaćari tj. muške. Taman počeo jutarnji arotik, zapravo jutarnje obožavanje božanstava, e sad ne sećam se šta su imali od božanstava pošto je u svakom hramu drugačija kombinacija, a i u Vaišnava tradiciji i uopšte Hinduizmu ima ih na hiljade. Uglavnom božanstvo u obliku H.D.G. Šrila Prabupada u prirodnoj veličini se nalazilo sa leve strane, to mi se urezalo. Već tada sam batalio bhakti jogu ali mi ostalo da se uvek kada ulazim u hram poklonim božanstvima, gistro osnovni red. Znači naklon ko kod muslimana, da čelo dotakne pod i Om-nama-om Višnu padaja itd. kako već ide molitva. Matađis nas gledaju u fazonu kako to da ovi majavadis aka klošari-grešnici znaju molitve, ili su barem meni tako izgledali ti pogledi. Ništa, otpevamo mi sa njima tu jutarnju "liturgiju", i znamo sad sledi doručak, a ja, ko i svi zapravo, obožavam PRASADAM, i zaista nije bilo bolje hrane u Beogradu od one u Hare Krišna templu na Karaburmi tih 90-ih. To ko nije probo ne zna jebiga. E da, u to neko doba sam zbog pohađanja hrama skroz prestao da psujem, nekako mi ušlo pod kožu da ne valja psovati, čudo jedno kako se čovek nauči da bude kulturica. Vaistinu opijum za narod.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg63.imageshack.us%2Fimg63%2F8834%2Flordkesava1.jpg&hash=9110b3c21337929424ae157bdb652fd562c43b6f) (http://img63.imageshack.us/i/lordkesava1.jpg/)
Jedva dočekali taj prasadam al' umalo, nije isti ko onaj naš beogradski, ma ne mož' se poredi, Srbi to kad naprave, sad opet serem, u beogradskom hramu je bilo svih nacionalnosti, najviše izbeglica iz Bosne i Hrvatske, zapravo najviše ljudi iz Sarajeva, a sa njima i čuveni Minka iz Nadrealista i još brdo zajebantski raspoložene raje. Uglavnom nije se znalo ko je ko tu jer su svi imali vaišnavska imena. Otaljali smo nekako taj mađarski prasadam i rešili da palimo dalje, dosta je bilo produhovljavanja. Zbogom Krišna, mi odosmo po patike. I stvarno se tako ispostavilo, jer u to vreme, malo ranije, skroz sam prestao da idem u Hram. Tad sam upao u trip slušam Robin Hood, C-ya, Madball i naravno sav taj HCpunk, i idem u teretanu. I dalje sam bio vegetarijanac ali se nisam hranio u templu nego ovako po bio-radnjama, viršle od soje i tofu. Jadna ponuda, al' šta ćeš, bolje nema. Pošto je tad trajao maničan lov na sekte i sektaše u Beogradu najviše sam se začudio da njih u Budimpešti niko ne cima jer su Hare Krišna. To mi nekako ostalo čudno, kao tolerantan narod i to, nejasno jebiga, nepojmljivo zapravo.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg32.imageshack.us%2Fimg32%2F6310%2Flordnrsimhadevaslaysthe.jpg&hash=af714c30264c24801e3aa9828072daa59adfedd1) (http://img32.imageshack.us/i/lordnrsimhadevaslaysthe.jpg/)
Otišli u centar grada i taman smo imali vremena da pojurimo te patike, al' ni to nije lako išlo jer je Srđan dobio domaći da nađe neki specijalan začin koji voli njegov potencijalni duhovni učitelj Saćinanda-na Svami. Au, kako smo tu tek ispizdeli čekajući ga ispred prodavnice sa začinima. Takav razvoj događaja zacementirao je naše odnose sa novosadskom ekipom, znači ispala za kola plus sada ovo, nije bilo povrataka nazad, posle toga je došlo i do definitivnog raskola, jer pre toga je Spale svirao bubanj u Strive for More, išao redovno vikendom za Novi Sad a i ja često sa njim, ovi dolazili kod nas, svirali zajedničke koncerte i tako, posle ovog incidenta ništa više nije bilo kao pre.
Jedva smo našli skejtersku prodavnicu. Bila je to kupovina bukvalno "na trkača", jer morali smo da uvatimo onaj bus za nazad, jer gde bre da zanoćimo u Budimpešti a ledena kiša i dalje pada. Ulazim u prodavnicu, prve patike koje su imale moj broj uzeo sam, i ujedno to su najjače patike koje sam ikad imao, crni airwalk sa malom šargarepicom na jeziku, znači tvrdim, u to doba u Beogradu niko nije imao takve, ma bre niko nije šetao AIRWALK u Beogradu, ni VANS ni ništa, tek godinu dana kasnije je krenula ta skejterska moda. Ali mi smo na ovo gledali više ko na HC obuću jer se u to doba samo taj rad nosio po svetu. Klasičan fazon, šorc malo duži, sportske bele čarape i plitke skejterske patike, naravno majica sa imenom benda, u mom slučaju Gorilla Biscuits, i dan danas je čuvam. Neki su baš u to doba počeli da nose i chain-wallets ali meni je to bilo malo too much, sve je počelo da liči na neku modu u šta se vrlo brzo zapravo i pretvorilo, i već za pola godine si mogao da vidiš brdo nepoznatih klinaca po Beogradu tako odevenih. A te '96 je i ekspanzija na beogradskoj HCpunk sceni počela da jenjava, groznica koja nas je držala skoro 3 godine počela je naglo da pušta, zapravo dok su bile svirke u TREN-u to je još bilo kao to, al' kad je leta te godine TREN zatvoren to je označilo i kraj do tad nezapamćenog ludila i masovnosti na HCpunk svirkama, i to se definitivno više nikad nije ponovilo. Sad da odeš na koncert sloši ti se koja tuga, a sad dolaze i stranci regularno, a tad samo domaći bendovi svirali, pa opet 200-300 ljudi i KEOS. Uglavnom, ja sam nekako potisnuo tu bol koju nam je naneo Srđan ovim novim patikama, i jedva sam čekao da se vrnemo da ih prošetam do škole, tad sam išao u 4. beogradsku gimnaziju, bio završni razred.
Kad smo kupili šta smo imali, svako što je više stvari mogao za što manje vremena, Spale patike i jaknu, Klinko patike i ne sećam se, opet smo trčali al' ovaj put za busom. Pre granice nam zbog trkelja neki švercer uvalio bukvalno pola svoje robe, kao častiće nas samo da prođemo, i prošli sve OK i on nam da banane, i kao oćete viski i nategne, a mi tad svi strejt edž, niko nije ni pio ni pušio, nit bilo šta, tako da smo prošli ko po zasluzi. Za mlade majmune banane.
Samo mi nije jasno kako si spojio vegetarijanstvo sa teretanom???
Šta se čudiš? I Cornelius je maraton-vegetarijanac.
Za maraton ajde i nekako, ali mišići ne rastu od trave.
Krave se ne bi složile. A ni zecovi. :lol:
Nije on to izmislio. Cela generacija je bila manje više u tom fazonu.
Pobogu nisam ja nista spajao, ja sam bio vegetarijanac i ranije i samo sam krenuo u teretanu. Sta sam trebao, da pocnem da jedem meso ako sam krenuo u teretanu ? Kolko vegetarijanaca ima u svetu koji idu u teretanu i izgledaju full. To samo ako hoces da bildujes profi onda ti trebaju ta sranja iz mesa...
Ili makar da piješ proteinske napitke? Ako vježbaš sa težinama, a ne unosiš dovoljno proteina, kao rezultat ti se mišići smanjuju umjesto da rastu. Mišićno tkivo se troši vježbanjem, a jedini način da novo poraste je da se unese dovoljno proteina.
Zato mi je bilo čudno.
Ma nisu to bile nikakve tezine, sta sam tad imao 18 godina, prvi put u teretani, to je bilo smesno, vise sam vezbao kuci zgibove, tu sam bio neprikosnoven. 8-)
Neki su tad poceli da uzimaju Bioanabol iz Bugarske i naravno time bataljivali strejt edz ili pravili nekakav kompromis...a to je bas izgledalo smesno, jer kod klinaca od 17-18 godina to se bas vidi...
Sad kad sam ponovo pogledo skonto sam da je ova pricica bas interna i retko ko moz da je skonta u fullu. Naravno Meho i Rejnolds znaju otprilike o cemu se tu radi, o kakavim mentalnim sklopovima, ali neko sa strane - tesko, za siru citalacku publiku bih morao malo vise da pojasnjavam okolnosti i zbivanja oko i uoci, a onda to ne bi bila bas kratka prica, smorio bi sa tim detaljima, prvenstveno sebe bi smorio, a jebbes pisanje bilo cega ako sebe ubijes...
Nije, eto ja pojma nemam o tim Strive for Moreima, ali je očigledno iz konteksta da su deo domaće scene. Možda je ponegde potrebno pojasniti scensku poziciju, ali za ovakav vid intimne istorije suva faktografija nije naročito bitna; realno, imaš materijala i za tri zasebna dela (knjige, zbirke, ili jednu uber haotičku) - jedan hcpunkerski, jedan popravno-medikamentski i jedan navijačko-huliganski. Sad, dal će to biti hronološki sređena poglavlja ili fragmenti (meni bolje) sa okvirnim datumima između kojih mogu da se kao poveznice ubace neke statistike ili nešto različito...
Ma da bre, Ok je za Strive for More, ali ovo za Hare Krisna, tu mora da ide predistorija, otkud mi grupno u toj prici, to mora da se podupre pricicom koja bi isla pre ove, ovako tako samo kad stoji nije ni upola tolko zanimljivo kao kad bi se znala prica iz BGD templa, nosenje uglja, nindza bhakte, ashikovanje sa matadjis, Minkine izvale, Nele u poseti hramu, dolazak duhovnih ucitelja i euforija koja to prati, sankirtan aka deljenje knjiga aka maltretiranje ljudi po ulicama i zgradama (nikad nisam imo muda za to), ma bre tu ima materijala za ceo jedan TOM u Sheshkovom stilu. :lol:
Tim bolje, tvoj korpus dela ima pozamašan potencijal rasta a kao pretežno subkulturan i zagarantovanu publiku. Predlažem da naslov svakog toma bude u Šeškovom stilu...
Taj rad, KURVA DEL PONTE i to. :evil:
Meni nije bio problem ni Hare Krišna deo, mislim, jasno mi je da ne znam sve, ali kapiram dovoljno da se ne osećam pogubljeno. Možda će mlađim čitaocima da bude manje jasno nego meni koja sam imala ortaka koji je sa prijateljem otišao do njihovog hrama (beše na Karaburmi?) u nadi da će tamo biti neke super vutre, mada, sa druge strane, verovatno će im svejedno bar deo biti jasan, neka tamo sekta, vi koji se izmotavate po Budimpešti...
Onima koji znaju više će bolje da legne, ali mislim da će biti zanimljivo i onima koji manje znaju i koji su manje iz te priče.
Pa dobro, ne mora bas da se bude iz te price, jer nema nas puno, tako da je moje da pojasnim.
Jeste, samo nemoj da previše prostora trošiš na pojašnjavanje, smorilo bi.
Mani se dobrih saveta. Ja sam mator pa mi nije smetalo. I nisu to razdvojene priče jer se oseća jedan narator. U jednom trenutku će sve postati celina, pa ako bude nešto za doterivanje, doteraće se. S'n ti piči.
Da bre, nemoj nista da pojasnjavas ,meni je potpuno jasno kakva se ekipa okupljala kod Voje Kostica u Trenu mene je tu prvi put odvukla Ivona Ramone (YU rock magazin)na nastup Staće (ex Sunshine, ex Bloodbath).
A u hram su ljudi odlazili iz raznoraznih razloga ,jedna moja drugarica kad pobegne od kuce zbog keceva u skoli zbrise u hram I onda mi lazemo njenu kevu ,gde da joj kazemo istinu da se rokne zena.
A I cini mi se da je Minka bio kod Vanje Bulica u ,,Biserima'' I pricao o tome kolko se secam.
A mozda I moras da pojasnjavas ,kad naposletku moras da objasnjavas I elementarno ne znanje o veganima,(a lepo si pomenuo proteinsku zamenu u vidu soje ,tofu)danas bre ovi magrobioticari sto jedu hranu za ptice se pucaju sa fortimelom ili nesto jacim nutridrinkom ,samo bije....
Ne bih se složio da je HC počeo da jenjava '96, pre će biti oko '98. Ako vratiš film, '97 su u Beogradu svirali Biohazard u Hali sportova, a Body Count u Pioniru. Pro-Pain su svirali tri godine zaredom (do '98), i svaki put punili veliku salu SKC. Tu do '97 još uvek su se mogle videti krišne po koncertima, što je meni išlo na živce jer je ta moda potpuni ciganski krš. A i domaći bendovi (već sam počeo da lutam i odmičem se od poente) su bili svi na isti kalup, neki post-Youth of Today zvuk koji ni kod svojih začetnika nije bio bogzna kakav. Domaći HC je zgasnuo zato što nije imao ni trunku autentičnosti i nijedan bend nije se uzdigao (posmatran u svetkim okvirima) više od nivoa slabijeg prosečnog. Praktično imaš Overdose kao izuzetak, ali oni nisu ta vrsta HC-a. I, eto, ljudi se smore. Vrti se jedno te isto, iste face, isti zvuk, ista meta, isto odstojanje. Meni je lično, naravno, ceo taj strejt trip bio potpuno stran i nisam bio ništa do povremeni i sve ređi posmatrač sa strane. Inače, još '91 napisao sam tekst BGHC za Akroholiju koji ide otprilike ovako, ne sećam se baš najbolje: Na sklepanoj bini drnda neki bend / sa nezainteresovanom publikom utisak je bled / gomila pozera, ljudi bez ideja / gomila bendova, robova klišea / BG-HC!
Nisam bio ni na Biohazardu ni na Propainu, tako da za mene to ko da se nije ni dogodilo, tj. nemam pojma sta je bilo, nisam informisan nit bilo sta. A '98 je to bilo poodavno mrtvo vec, da se nadjemo negde na '97 mada sto se mene tice ja ti kazem dok je bio TREN to je liclo na dojaja, posle toga se ja ne secam dobrog koncerta. Jbes SKC,a da, bilo je eventualno par dobrih gigova u Bunkeru, jer tu moz se nagura masa.
Narode kako da prevedem ovo, naime imam poteskoca samo sa zadnjim izrazom koji sam boldovo :
"Some people are so obsessed with the subject that they carry on correspondence with men behind bars, design trading cards or board games, or indulge in a more expensive hobby: purchasing art made by killers or depicting their murders."
Dakle ovo mi je jasno, kupuju umetničke predmete napravljene od strane ubica ali ovo dalje, depicting je nacrtati, naslikati, ali ne mogu da provalim u kom kontekstu ?
Hvala unapred na odgovoru. :)
art depicting their (killers) murders
depicting u ovom slucaju vise znaci predstavljati, ne mora nuzno biti naslikano (mada bih voleo da vidim vajarsku predstavu ubistva)
znaci "umetnicka" dela na/u kojima su predstavljena/opisana ubistva
"...kupovanje slika koje su napravile ubice ili prikazuju ubistva koja su ovi počinili."
inače, u ovom kontextu 'art' znači bilo koje likovno delo (ali što lukavo reče melkor, pre svega slike) i ne treba slepački to prevoditi kao 'umetničko delo', jer znaš i sam da je većina 'arta' tih ubica zapravo amatersko črčkanje nekih čiča gliša bez ikakve UMETNIČKE vrednosti - ono ima vrednost za idolopoklonike tih likova koji će da obožavaju svako njihovo govno koje ovi razmažu po artiji, ali to ta 'dela' ipak ne čini 'umetničkim'.
To mi je za gićblo, tako da umetnost ostaje, a naravno da ovde nije bitno kako se slika nego ko slika, uostalom ko je gledo Collectors dok. zna koja je to priča...
Delic jedne vece storije...dakle nemam jos naslov nit bilo sta...
Kako je sve zapravo počelo ? Moram prvo da pojasnim kako funkcioniše ta KPD Bolnica u okviru Centralnog Zatvora. Naime, to je 3. i 4. sprat CZ-a i to je navodno odvojena ustanova od istrage koja se nalazi na prva dva sprata i u prizemlju. Znači skroz različito osoblje, različiti komandiri, pravila itd. a uslovi robijanja, pa uslovi su otprilike bili isti, s'tim što ovi dole na istrazi nema šanse da izađu iz soba i da se šetkaju opušteno po bloku, jer ipak, sudski proces je u toku i kao mora ta izolacija da ne bi padalo usaglašavanje izjava, svedočenja i slično. I naravno dole je daleko strožiji režim, komandiri imaju pravo da te umlate na pogrešan pogled, na pogrešnu reč, zapravo mogu da rade šta god im volja, oni su tamo šerifi i tu nema boga. E sad, kad kažem da imaju pravo da maltretiraju ne mislim da se to po pravilu službe tako radi, nego jednostavno nema nikakve kontrole, tu samo oni gazduju i onda naravno da tu ima i psihopata i sadista, i svakak'ih ljudi, koji se tu iživljavavaju i teraju neku svoju politiku. I još jedna jako bitna stvar, istraga je al' bukvalno pretrpana, čak su za vreme Sablje bili i kreveti na tri sprata, pa vi sad zamislite na šta je to ličilo, onako jedna veća soba i 20-30 ljudi u njoj. Bre tu i da su svi kolko tolko miroljubivi ne mož' da ne dođe do sukoba, jer kad čovek nema svoj prostor za bilo šta, on postaje jako nervozan, uostalom setimo se gužvi po autobusima, po domovima zdravlja, u redovima, jako neprijatno, zar ne? Pola sata čekaš u domu zdravlja pa ti se ogadi ona gužva, a ne da si 24 časa, 7 dana u nedelji u tom i još mnogo gorem fazonu. E, sa te strane je nama gore u "bolnici" bilo daleko, daleko opuštenije. Em što nas je bilo u sobama do 12, em što su sobe bile otvorene i imao si nekih 100-tinak metara da prošetaš od poslednje sobe, petice, pa do rešetke tj. izlaza na glavni hodnik. Ako ste gledali film Šok Koridor onda kapirate otprilike kako to izgleda, hodnik širine metar i po, gledajući prema izlazu sobe su sa leve strane a desno su prozori koji gledaju na šetnju, doduše sa tih prozora nije predviđeno da se gleda bilo šta tako da su oni postavljeni jako visoko, jer i plafon je baš-baš visok, i naravno, nikako nismo smeli da se pentramo na te prozore jer komandir sedi non-stop u kućici u glavnom hodniku, 2 metra od rešetke, i malo čita novine, ili šta već radi, a malo kao gleda vamo.
Druga i po meni najbitnija razlika je u tome što komandiri bez opravdanog razloga nemaju pravo da biju, znači uopšte nema ono 10 palica i tako tih premlaćivanja, ja sam video jednog dečka da su iscimali jer kad je izlazio na telefon komandir ga pozvao da završio a on nastavio, i komandir krenuo prema njemu da mu uzme slušalicu a ovaj stao u gard. E sad, ovo će neke možda šokirati, naime, komandir nije odma' u'vatio slobodanku i udri, nego sve po P.S-u, molim lepo. Zamolio ga da odstupi, da stavi ruke na zid, da raširi noge i ko da mu čita presudu, reko mu nešto u fazonu za ovaj prekršaj ide toliko i toliko palica, ja gledam kroz rešetku, pošto je telefon u glavnom hodniku, i znači ne verujem. Ništa, ovaj se okrenuo prema zidu, valjda već zna fazon sa istrage, i komandos ga bez ikakvih emocija pendrekom po donjem delu leđa lagano izudara. E sad, koliko je jako udarao - jebemliga baš. Uglavnom, kontam da to i nije tolko strašno pošto vrlo dobro znam kako mlate ovi pubovi uličari, onako krvnički, sa entuzijazmom, ovo bre nije ništa u poređenju sa tim, jer nema udaranja po glavi, bubrezima i jajima, jedino što dobiješ npr. 20 slobodanki po istom mestu, to ti brzo utrne i miran si, tek kasnije boli, mada šta i ja serem kad nisam imao tu čast da iskusim takav tretman.
Osim tog incidenta, mi sa stražom nismo imali al' bukvalno niti jedan jedini problem za celih godinu dana koliko sam ja boravio tamo. Naravno, možda je nečega i bilo ali ja to nit' sam video nit' saznao. Dakle, atmosfera između nas i komandosa je bila aj' da kažem tako, opuštena, jer ipak je to bolnica pobogu, mislim barem se tako zove. Znači, komandiri su gledali svoja posla i ulazili da nas prebrojavaju s'vremena na vreme, ali nije bio onaj loš trip ko u ostalim zatvorima da moraš da stojiš mirno pored svog kreveta, ko u vojsci, nego brate mi ležimo po krevetima, ovi igraju šah, treći gledaju TV, komandir ako je neki opušten lik još nas i pozdravi, kako ste momci, šta se radi i slično, ja bre prvih metar dana nisam mogao da verujem da je to zatvor, tek kasnije su mi objasnili ljudi koji su bili u Zabeli kako to zapravo izgleda fo' real. Znači, to je bila jedna banja robija, i sve bi bilo skroz OK i opušteno da nema pogodite koga. Pa robijaša naravno, to je zapravo i najveći problem, jer tu se baš vidi na konkretnim, svakodnevnim primerima da je čovek čoveku bre vukodlak, jer ne tebaju nama komandiri da nas biju mi ćemo sami da se poubijamo između sebe. I vaistinu, sad kad gledam, pa jebote sreća da je bilo tih komandira da nas nadgledaju povremeno, jer da njih kojim slučajem nije bilo to bi bre bilo krvi do kolena i to na dnevnoj razini, za glupost, zbog frke oko reda za tuširanje, zbog teretane, zbog duga na kantini, zbog raznih prevara (narkomanska posla, ne bih o tome), zbog borbe za prevlast, ili na bloku ili u sobi, pa onda zbog kreveta, ko će gde da spava, ko gore a ko dole, i još tisuću hiljada razloga, a najviše ubedljivo zbog tih kompleksaških akcija, to kao, ja neću da ribam hodnik, neću da perem sudove, neću klonjaru, neću ovo, neću ono, to sve bre razmaženo, ko da su napolju bili neki opaki krimosi, a zapravo svi džankiji oni najgori, e takvi obično prvi najebu ako nisu baš jaki ili imaju zaleđinu da mogu da odbrane taj svoj stav. I da bre, narkomani kad dođu na tu meru lečenja u CZ pošto nisu više na gudri onda počinju svašta da tripuju, pa tako i te priče o kriminalu, a da pitaš bilo koga iz realnog krimi miljea svako će ti reći da je taj što se kurčio zapravo ološ onaj najgori ulični, i zaista tako beše, tek kad sam izašao na slobodu pa se raspitao za neke ljude ko su i šta su saznao sam o čemu se tu radilo. Nama prodavali priču avioni, kamioni, šleperi (ne bukvalno) a vamo skinuo ženi zlatan lančić na trkača, ili kuhinjskim nožem startovo prodavačicu u kiosku i slične krizaške akcije, al' džaba, puni sebe, da ne poveruješ. Mene bi bio blam, i zapravo mene i jeste bio blam zbog dela koje sam počinio, bila me bre sramota, tek posle 2 meseca sam skontao da su skoro svi tu zbog tako nekih pa i daleko gorih akcija, retko da je bilo pravih dilera ili krimosa, tj. barem na mom bloku ih nije bilo pošto su kazne bile do godinu dana. Mislim, šta reći a ne smoriti kad je sa nama bio klinac, ma dete bukvalno, iz Subotice, koji je za paketić trave dobio 4 meseca il' tako nešto.
Već na ova druga 2 narkomanska bloga je bilo malo drugačije. To su blokovi 5-1 i 5-2. 5-1 je bio za povratnike, dakle jedna prolazna stanica gde ih dovedu na par meseci da se kao skinu i onda ih teraju dalje u Zabelu, Mitrovicu ili Niš, i to je bio najzajebaniji blok, iskusni lopovi, dileri i ostali, i mnogo starija ekipa sa robijama i do 20 godina i slično. Na 5-2 su bili ljudi kojima je to bilo prvo delo ali koji su dobili više od godinu dana, dakle opet do 20 godina, znam to jer sam bio sa jednim dečkom na prijemnom, moje godište, dobio 20 godina za ubistvo pumpadžije, dakle delo iz člana 169, razbojništvo sa smrtnim ishodom, i još mu se javni žalio i tražio 40 godina. Jebem ti život. E takvi likovi su bili na ova dva bloka tako da mi je bilo jako, jako drago što sam na 4-2, i ne kažem to što su ovi likovi bili neki manijaci nit' bilo šta slično, nego jednostavno zajebano je da ja sa godinu dana delim sobu sa nekim ko ima 20 godina, pre ili kasnije doći će do pičvajza, čak mi je kasnije pričao jedan stariji alkos, da su ljudi sa dužim robijama mnogo bolji za saradnju od ovih što imaju male kazne, i zaista je bilo tako, kod nas su ovi sa najmanjim kaznama bili najgori, jer zamisli dođeš tek na blok sa tako kaznom ko što sam ja imao, a lik koji ima 2 meseca svako veče pred spavanje pomera onaj kalendar na zidu, i kao raduje se, jedan dan manje, još tolko i tolko dana, pa jebo bi mu mamu realno. Posle par dana smo mu skinuli taj kalendar sa zida i oterali ga u pičku materinu, samo bezveze diže tenziju, jer šta sad, ja treba da krenem kao da brojim od 365 unazad ?! Ili ovaj što ima 20 godina da krene da broji mesece ?! Nemojmo se zajebavati jebiga...
samo teraj dalje, sinko, ja bi ovo čito i da ima 500 strana.
imaš redak dar da ne smoriš - a to ti kaže neko koga 99% stvari pisanih na srpskom žešće gnjavi i čija je tolerancija na bullshit patološki niska.
Sine,ja ne znam kako tebe naterati da sve ovo složiš u jedan autobiografski roman.Autentična priča o odrastanju tipičnog beogradskog omladinca(dobro ne baš tipičnog :lol:) u mračnim devedesetim.
Sa tvojim stilom pisanja koji je originalan,bogat i nikad dosadan što Gul reče, to je bestseler u najavi.Tu bre ima materijala da se zadovolje svi ukusi-politika,kriminal,droga,navijači,hcpunk scena..Ubaciš i neku ljubavnu priču da malo začiniš pa da i žene čitaju.
Pazi,ti i inače nemaš problem da staneš iza onoga što kažeš/misliš,zato ti ne bi bio problem da u tom romanu prikažeš realne likove,a za neke za koje misliš da bi sa tim imali problem promeniš imena,malo izmeniš opis da ne mož niko od njih da tvrdi-e ja sam taj narkos o kome si piso.Znaš kako se to radi u romansiranim autobiografijama slavnih ličnosti :) ?
Bez zajebancije ti ovo kažem,uostalom ljudi koji su se ovde pohvalno oglašavali glede tvojih pisanija su većinom i sami pisci koji znaju da prepoznaju kvalitet i potencijal.Naravno,to bi sve na kraju trebalo izbrusiti i skockati da ima neki koncept glavu i rep al to je najmanji problem čak i za prosečnog lektora ili iskusnog čitača ako taj roman ima dovoljno kvalitetnog mesa.
Ajd nemoj se zajebavaš nego počni da slažeš te ideje i da polako to uobličavaš u neku širu celinu.Ako ti nije do slave,valjda ti je do kinte a siguran sam da bi se za ovo lako našao izdavač i da bi išlo ko alva.Ako ništa,bilo bi obožavateljki kolko oćeš xlove5 pa bi mogao i da nađeš ženu svog života.
Mojne bre da dozvoliš da nam se usrani Vidojković prodaje kao "autentični pisac mlade generacije sa beogradskog asfalta" kako vole da ga opisuju režimski mediji.
Kod tebe nema laži i nema prevare,to mož da prepozna svako ko je nekad bio deo te scene ili pokreta o kojima između ostalog pišeš.Mogu ja da se ne složim sa nekim tvojim političkim stavovima ali iskrenost i stav uvek poštujem.
Zato prioni!
Sine, mogao bi da uklopiš svoju priču sa pričom svog deda-strica, kao paralelna radnja a ustvari dve različite epohe, Ubistvo s predumišljajem i te priče.
E,da to sam zaboravio.To bi bilo idealno.
Quote from: mac on 07-04-2010, 11:40:47
Sine, mogao bi da uklopiš svoju priču sa pričom svog deda-strica, kao paralelna radnja a ustvari dve različite epohe, Ubistvo s predumišljajem i te priče.
Jako, ali jako dobra ideja mac, naravno nemam ja tolko materijala (mrzi me da bas tolko drvim) te bi mozda bilo zanimljivije da izdvojim njegove najjace delove, onaj pocetak sa turcima i tako neke bitke i streljanja...a sreca pa je deda mrtav, da ga ne bude sramota jbga...
Quote from: Son of Man on 07-04-2010, 09:26:55
Već na ova druga 2 narkomanska bloga je bilo malo drugačije.
:lol:
Sjajno S.O.M.-e! Keep writing... :) :D
Ovo je sve do jaja! True to the grind.
Sine, pročitao sam sinoć tvoja pisanija. Sasvim je u redu. Bilo bi dobro da nastaviš da pišeš i da čitavom tekstu daš odredjenu strukturu. Na primer (ovo je samo "na primer"), da kreneš od ulaska u zatvor i da vodiš priču do izlaska iz zatvora. Kako imaš dobru moć opažanja (detalja, karaktera, ljudskih odnosa, društvenih zbivanja), tvoje zatvorsko putešestvije dobija drugačiju dimenziju. Istovremeno, mogao bi da povedeš drugu narativnu liniju, dogadjanja pre zatvora, odnosno kako je pripovedač dopao zatvora, ne fizički, nego više u kom je bio mentalnom stanju. Sećanja bi mogla da budu utkana i sadržana u glavnoj narativnoj liniji. Motivacija bi mogla da ti bude da je zatvor srpsko društvo u malom, sa istim pravilima i odnosima kao i na slobodi.
Što se tiče jezika i stila, nastavi da pišeš prirodno, kako možeš. Kasnije, neko bi mogao sve da pročita, da koriguje i da održi tvoj duh naracije, govornog jezika i idioma.
Imaš dosta primera prvih knjiga koje su u sebi nosile gorčinu, protest i analizu društva: "Last Exit to Brooklyn" Huberta Selbyja, "Voyage au bout de la nuit" Célina (gde je književni jezik stilizovan do krajnjih granica da zvuči kao govorni, da bi se time ukazalo na raspad sistema), "On the Road" Kerouaca...
Svakako nastavi.
E jebiga, ovo tek sad videh. Ko mi kriv kad ne zalazim na ovaj podforum. Iskreno, ja sam celu tu pricu oko tvorza vec par puta ispricao sebi u glavi, tako da bacanje na papir nije nikakav problem, samo treba sacekati talas, tj. volju, ili jos bolje tzv. PLUS fazu, ne mogu da pisem o tome kad sam na pozitivnoj nuli...
Fala Cornelijuse, casna starino, inace Last Exit (pa i Rekvijem) je jedna od retkih knjiga koje sam i procitao (sa razumevanjem), tako da skroz kontam poentu. :D
Narode, jel znade iko gde se u WORDu 7 podesava A4 format ? :idea:
Šta ti je to Word 7? U Wordu XP idi na meni File > Page Setup > kartica Paper, i pod Paper Size odaberi A4. U Wordu 2010 (verovatno i 2007) idi na ribbon Page Layout > u grupi Page Setup imaš ikonu Size > odaberi A4.
To mi reci mac xremyb
Smetaju mi predugačke rečenice, kobasice.
Zamara. Jeste da čitaoca treba uhvatiti za gušu, ne dat' mu pogled skrenuti sa dela, ali čitaoc nije glup. Naročito onaj koji čita fantastiku.
Prebrz tempo. Nema pauze za dramatiku, da se malo "ohane" i svari pročitano. Nema "momenta" u pripovedanju.
Kao kad kasirka u supermarketu laserom prelazi preko artikala, a ne stižem ispratiti na displeju cene i nazive.
Evidentan pripovedački vulkan, malo je reći žar.
Lepo je ući "rollercoaster-om" u priču, ali treba i neka horizontala za smirenje, upijanje impresija pročitanog.
Ostalo mi se čini OK.
Gramatika i ostale zanatske finese dolaze vremenom ( sam učim , i uvek ću.)
Napominjem da je to moj kont, subjektivan, sve sa željom da autor nastavi!
Pročitaću i resto, ovo samo na prvi pogled.
Fala tebreks, svaka kritika je vise nego dobrodosla 8-)
Mada kad malo bolje razmislim, pa ne pisem ja tako sto volim, nego sto moram, i dzaba sva kritika iako je dobrodosla, ja drugacije nit znam niti mogu, i mislim da je upravo to ono sto razdvaja pisce od nas koji samo tako piskaramo kad nam dodje, jer npr. ja sad nema sanse da bi seo da kao nesto pisem, kao odlucio sam da napisem to i kraj, nego iskljucivo spontano, a to spontano je jednom u 2-3 meseca kad mi nadodje, zato ja i nisam podoban za tako te narucene tekstove, tipa da mi neko kaze napisi tekst o tome i tome do 10. novembra, to nema sanse, uostalom imo sam takvo jedno ruzno iskustvo da mi je taj neki jaran tamo iz popboksa reko da napisem tekst na stanovitu temu i onda mi dao tekstove drugih ljudi da vidim kako to otprilike treba da izgleda, pa naravno da sam se u startu smorio, i da nista od toga nije bilo iako su hteli cak i da plate. Jebiga al' tako je, mislim ko da ja ne bi voleo ko Ghoul da mogu svaki dan, kad mi se oce, kolko god oces i slicno.
Posle prvog pročitanog segmenta,sva kolegijalna tapšanja po ramenu su mi imala neku ispraznu, 'terapeutsku' notu.Nije mi se dojmilo.Srećom,nastavio sam dalje (tvoj prvi plus od mene,čitam sa mob displejčića).U narednom segmentu sam kleo ono malo na silu mi ulivenog interpunkcijskog i nekakvog 'zanatskog' znanja,pecanje 'grešaka' mi je odvlačilo pažnju a nisam mogao prekinuti.Kad sam se toga kurtalisao,klizilo je kao namašćene sanke!Lepo je zato što je iskreno.Neko podebljavanje stila bi to urušilo.Lepo je.
Upravo taj rad, takve akcije se pisu iskljucivo na dah, i svako "podebljavanje stila" bi definitivno pokvarilo trip. Inace, te tekstove sam pisao pre jedno godinu dana i jace, pa su mi ljudi odavle u medjuvremenu savetovali da ipak malo pripazim na pravopis, a posebno na interpukcije i zapete, tako da sad kad bi pisao takav tekst to bi bilo skroz na nivou sto se barem pravopisa tice, doduse te zapete ja i dalje pisem po cistom osecaju i naravno da vrlo cesto mora da konsultujem Scallopa i Ghoula oko nekih nedoumica, sto no kazu, "covek se uci dok je ziv , gospodjice Dobrila" ;)
Pisano je iz duše, i to se oseti, to je bitno.
Uputiće te već odgovorna lica šta i kako, to te neće mimoići. Bilo bi lepo da ne izgubiš tu jednostavnu i iskrenu naraciju. Pretpostavljam da ćeš jednom,ako već nisi, napisati i nešto što nije proživljeno. Bilo bi interesantno takvo šta pročitati.
Prepričavanje skrivaš u prezentu.
Zajebi to. Naracija ti je jaka, pripovedanje takođe, al', zajebi to sve.
Elem, skontaj šta ti fali?
Skontaj šta ti zaista fali?
Pročitaj još desetak puta svoj rad... ajd da dam smernicu... otvoriš navodnik, karakterišeš sve između, pa zatvoriš, mislim, navodnik.
Magična reć se zove "Dijalog"
Izvini što ovako nastupam, al zaista, zaista, nisam sve pročitao zato što mi upravo to fali.
Lepo je za prolog i tako... veruj da je (moj subjektivni kont) dijaloge najlakše pisati. Mislim da bi tebi to išlo jako lako od ruke.
Отпратих део теме, али на крају морам да кажем - Џече, ја тебе ништа не разумем.
Vidiš da vodi dijalog sam sa sobom.
:) А то је, како вели, најлакше написати. Нарација је јака. :mrgreen:
Apsolutno zanemarivši interpunkciju, velika i mala slova, štamparske i one druge greške (nek' je sve to savršeno, džaba ako fali ono nešto) meni je ovo lepo napisano. Čovek ga tera, juri, ne zastaje i meni je to ok. K'o da sedim preko puta njega, on nemilice prosipa i sve ga gledam i nekako k'o da živim to s njim. Ubi me ono njegovo vezivanje za krevet (odapela bih istog trena kad bi mi samo jedan prst fiksirali), toliko mi realno dočarao.
Ne umem baš mnogo da hvalim, a da kudim neću jer toga nema mnogo, a i popravljivo je.
Vrlo opušteno i nepretenciozno, jednostavnim stilom ume da dočara jačinu doživljaja i mentalnog stanja.
Sta je bilo sa ovim tekstom? Hoce li biti stampana knjiga, ima li nastavak?
Čovek objavio knjigu 'treće vrste'; još uvek čekamo na pravog njega. Sine, stvarno, radiš li šta po pitanju objave onog što narod ište? :-)
OVER od Karbapina ?! (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2011/12/over-od-karbapina.html)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F4.bp.blogspot.com%2F--651RvFDDbg%2FTvb3Va5iSuI%2FAAAAAAAAOvM%2FKJRB63G11Dk%2Fs400%2FKarbapin-200.jpg&hash=adb8691b4eab25a30e0fe1722180fe678da075bc) (http://4.bp.blogspot.com/--651RvFDDbg/Tvb3Va5iSuI/AAAAAAAAOvM/KJRB63G11Dk/s1600/Karbapin-200.jpg)
Danas ću vam pričati kako smo jurišali na njemačke bunkere, a zapravo govoriću o tome kako sam se jedared otrovao Karbapinima. Naime, Karbapin (http://en.wikipedia.org/wiki/Clonazepam) je lek (a ja mislio makrobiotika), znači anti-epileptik i psiho-stabilizator, na zapadu poznatiji kao Karbamazepin i Tegretal, i pije se obično radi preventive ako je neko imao te neke epilepsiji slične napade od gudre i alkohola. Naravno, ja kao stari tabletoman uvek sam voleo da eksperimentišem na sebi. Tako sam nabavio legalno čitave dve kutije tog sranja (uđem u apoteku, dobar dan, dobar dan...) a to mu dođe otprilike 80 komada, a pre toga u CZ-u smo se mi narkomani time nagutavali jer smo menjali cigare sa alkosima, a oni su dobijali brdo tih karbapina od sestara, a pošto su to sve uglavnom klošari i siromasi, pa nisu imali ni za cigare a mi imali cigara brdo a gudre ni za leka, te smo tako ušli u robnu razmenu na obostranu korist, i to tako što smo menjali sa njima te cigare za lekove, znači bendžose, bromove i sve žive, ali sa posebnim osvrtom na ove karbapine.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F4.bp.blogspot.com%2F-rY0E34lTmZo%2FTvb7o2yyugI%2FAAAAAAAAOvs%2FdqT-KvE5exE%2Fs320%2FCamapine_200mg.jpg&hash=e547ece555ac447ce7a0bfa030bfde7bc8d473f2) (http://4.bp.blogspot.com/-rY0E34lTmZo/Tvb7o2yyugI/AAAAAAAAOvs/dqT-KvE5exE/s1600/Camapine_200mg.jpg)
Kad se uzme tri ta karbapina rad je jebemliga ko neki blaži stond tako da je većina to gutala da bi stondirala mada u suštini nema neki rad poseban da budem iskren, i više je to bilo gudranje na suvo tj. placebo. Naravno, ja kao megaloman sam jednom preterao i uz'o 6 komada i bio ko mrtav pijan, vid'o sve duplo, što mi se nikad ranije u životu nije dogodilo, pa tako nisam krevet mogao da nađem, znači jedno totalno DNO sa vertikalnim porinućem. I sad uglavnom, ja to na slobodi kupio sebi da se malo zezam, bilo jeftino jebiga, ono, baš sića, a ubaci te u neki spid, možeš bukvalno da usisaš stan bez po muke, a cimala me baba tih dana u Zemun da joj usisam i skinem neke hardkor zavese od 100 kila, tako da mi dobro došlo, odradio sam ga ko ništa.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F1.bp.blogspot.com%2F-AXgxykG-SQU%2FTvb3UWLbcXI%2FAAAAAAAAOuk%2FcKGxmtUXhpI%2Fs400%2FIMG_428611.jpg&hash=ad67636160c444e25a52480596143098248425cc) (http://1.bp.blogspot.com/-AXgxykG-SQU/Tvb3UWLbcXI/AAAAAAAAOuk/cKGxmtUXhpI/s1600/IMG_428611.jpg)
I tako, popizdim ja nešto tamo početkom 2006, i rek'o sad ću se ubijem, ovo, ono, i u'vatim pa progutam tih 70-ak komada što mi ostalo, te lepo legnem da zaspim forever, mirno i spokojno, rek'o ovo će me ubije provereno, odo' ja u večna lovišta gde sam jedini plen zapravo ja, al' bolje čak i to nego ovaj patetično-luzerski život, i libo me ckura, kad eto kurca i to u gro planu. Ladno sanjam da sam ispred SKC-a i da spavam i peglam tamo gde su pokojni Sulja i ekipa žickali. I ono, muka mi baš heavy, ne znam gde je gore, gde dole, o levo da ne pričam, dakle raspadam se u fulu. Vičem njima da me podignu na neki zidić da tu legnem, da bar ne spavam na trotoaru jebiga. A zapravo ja sam sve to vreme bio u svojoj sobi a ne ispred SKC-a, i umesto tim žicarošima pričao sam mojoj nesretnoj bivšoj curi (jadna devojka, šta je sve preživela nije ni čudo što me šutnula), i uglavnom ja i dalje ne kapiram da sam gajbi nego ispred SKC-a i molim ih, kumim, da me dignu na zidić da prespavam taj užas. Naravno, ispegl'o sam tepih najstrašnije, ali džaba sva pomoć kad ja i dalje ne znam đe je gore a đe dole. Ova nesretnica pokušavala da me digne na krevet, i popnem se nekako ali automatski odma'padnem jer je to totalan poremećaj ravnoteže, zbogom hipofizo i taj rad, znači nikakvo pijanstvo ne mož' se poredi sa ovim trovanjem.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F2.bp.blogspot.com%2F-rPeCmrIeNNw%2FTvb7sviPtDI%2FAAAAAAAAOv0%2FrOHougI8RXk%2Fs400%2FTegral200%2B%252528Carbamazepine%252529.jpg&hash=02db4c78991b19a549f8f7d1540ab3041038ddd9) (http://2.bp.blogspot.com/-rPeCmrIeNNw/Tvb7sviPtDI/AAAAAAAAOv0/rOHougI8RXk/s1600/Tegral200+%2528Carbamazepine%2529.jpg)
Uglavnom, nekako sam doživeo i to jutro, i naravno nisam mog'o ustanem iz kreveta jer kako bi ustajao tako bi padao, jednostavno nok daun, a pišalo mi se najstrašnije, i na kraju mi cura donela jadan lavor da iz nekog polusedećeg-ležećeg položaja pokušam da se izuriniram, ali kurac, otišli bubrezi, otiš'o bešiktaš, neće da krene pa neće. I tako, to trajalo baš dosta dok se ja nisam malo po malo ispišao u taj lavor koji sam naravno na kraju uspeo i da više puta prevrnem, tako da je dušek i dan danas upišan a tepih nikad više nije bio isti, tako da sad više nemam tepih nego samo parket tako da sve izlučevine mogu lagano da brišem onim džogerom. Iskusno. Uglavnom, posle nekih 24 časa delovanja tog zla ja sam preživeo na moju veliku.......žalost. I eto, tako sam ja hteo da se ubijem prvi put, stoga nikad, ali ni u ludilu ne uzimajte karbapin van prepisane doze od otprilike 2-3 dnevno. Ja toliko, hvala na razumevanju, pa se čitamo...
Знаш ли како је тачно скончао Суља? И кад је то било?
Mislim da je overio pre jedno 5 godina npr. :idea:
Evo eSkluzivno na Sagiti, tekst u celini, a kad ga objavim i na blogu, turiću link da vidite i sve te prajsles fotke :-|
Repriza Nove Godine: 1. na 2. januar 2012.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg24.imageshack.us%2Fimg24%2F6635%2Fdokazi00211.jpg&hash=860fcae97d5ae4a8ff3b06af1dfa0267d8b72020)
I ove godine reprizu novogodišnje žurke proveli smo radno, naime kao što može da se vidi svodili smo utiske, šta se sve pojelo i popilo tokom meseca decembra i svih tih slava i proslava te evo i zvaničnih rezultata. Naime na Bromazepame je potrošeno 26 evra za 33 kutije, a za kafetin ulična (apotekarska) cena je izašla na 14 evra za 18 kutija. Što se mene tiče skroz fer, i mogu da kažem da sam više nego odlično prošo. Što se alkohola tiče tu sam ovog meseca malo utanjio, te su me tri plastike od pola litre hardkor hemije koštale tričavih 570 dinara aka cirka 5,7 evra. Jedno unuče vodke je izašlo samo neverovatnih 65 dinara, onda tri vina (bela, zna se) 6 evra. a za jednu bombu LAV piva sam puko oko 200 dinara i naravno zažalio jer je DNO. Flajka koja se vidi u kranjem desnom uglu je zapravo bila domaća šljiva koju mi je doneo na poklon drugar sa kojim sam 90-ih svirao u jednom bendu, jer se zaista dugo nijesmo videli, i vaistinu mora da priznam da je bila baš prava, onako, ne prejaka, ma potaman za moju krhku dušu. Uglavnom kad se sve zbroji, iće i piće me je izašlo 55 evra da zaokružim, što i nije tolko loše ako znamo kako se pojedinci bezobzirno bahate.
Neki se sasvim opravdano pitaju šta će na ovim fotkama i Kafetin, kad je to lek protiv bolova glave, mislim, kakve to veze ima sa ovim sirotinjskim gudrama ?! Pokušaću da vam odgovorim pitanjima: dal' ste se ikad zapitali kako to da tako brzo prestane bol u glavi kada uzmete kafetin za razliku npr. od Brufena ? A jel ' se sećate one fore kad vas boli zub pa samo utrljate malo kafetina na sporno mesto i bol smesta prestane ? I aj' sad, kako je to moguće ako je to samo običan lek ? Pa naravno pobogu da nije običan, uostalom dole imate dokaz, gde jasno piše da između ostalog sadrži i KODEIN (http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9A%D0%BE%D0%B4%D0%B5%D0%B8%D0%BD), a kodein je i opijat koji se koristi kao analgetik, tako da džankiji kad nemaju da se urade, kupe sebi kutiju Kafetina, izmrve svih 12 tableta i popiju sa nečim ne bi li stondirali. Naravno to je tolko odvratno da ja to ne bi ni neprijatelju preporučio, jer bukvalno razara želudac, pa ako uspeš da ne ispeglaš i ono što si juče jeo, onda si dojaja, ali baš dojaja. Dakle ja kafetin ne koristim u te svrhe , mene zaista boli glava često, tako da kad skembam 2 komada sve mi probleme reši, a posebno probleme sa mamurlukom, npr. ako planiram da cirkam bilo šta alkoholno obavezno nabacim i kafetin jer prosto znam da će i od piva da me razbije glava i zaista nema goreg osećaja, još moja keva ima i migrenu pa sam kontam na nju povukao. Nedobognikom, al' zaista, ne zezam se!
Inače Kafetin je poklon prijateljskog nam naroda Makedonije i proizvode ga samo oni jer po nekim mojim dojavama kodein u bilo kom leku takvog kalibra je strogo zabranjen, tako da ako Makedonci uđu u EU realno smo ga najebali, i moraćemo da se svim silama borimo protiv te veštačke tvorevine koja nikom dobro nije donela, al' bez zajebancije.
Što se tiče Bromazepama (http://en.wikipedia.org/wiki/Bromazepam), radi se o leku iz grupe benzodiazepina, dakle opušta i smiruje, pa su tako neki humani ljudi iz Šapca odlučili da udarnički doprinesu našem beogradskom klošaritetu svojim konditorskim proizvodima u vidu Bromazepam bombonica od 6 miligrama. Hvala im svima od srca (preko kurca ?!)...
E sad, sigurno će se neki zapitati otkud ovom ološu Bromazepam od 6 mg kada mene za onaj bedni od 1.5 miligrama uvek cimaju za recept, i još ga dva puta proveravaju i nešto zapisuju ?! Reć'u vam samo jednu stvar, ja čak ni nemam recept, AHA !!! Tj. ima ga moja keva al' samo za onu dozu koju mi je prepisao psihijatar, a to je 3 x 3 mg dnevno, a i to neće da daju nekada, navodno u Srbiji se to masovno zloupotrebljava, pa neki umesto kako je prepisano, 9 mg dnevno, piju i do 15 mg a nekad i jače kad se brezobrazno raspojasaju. Dakle, poštena penzionerka si jedva nabavi jednu kutiju mesečno od 3 mg za 95 dinara, a ovaj ološ i raspad, ovo đubre, nabavlja ladno 6 miligrama za samo 80 dinara po kutiji. Naravno, neko će reći, pa sigurno je ova od 3 skuplja jer ima 30 tableta umesto samo 20 u kutiji od 6 mg. E, tu dolazimo sad mi matematičati i pobornici teorije haosa. Dakle sa jedne strane (u crvenim gaćicama) imamo kutiju od 3 mg puta 30 komada, a u drugom uglu kutiju od 6 mg puta 20 komada, i aj sad koja kutija ima više miligrama ? Pa naravno, ova jeftinija od 6 miligrama, jer 20 puta 6 je 120 miligrama, a 30 puta 3 je patetičnih i ničemu ne služevših 90.
Kada sam pitao u apoteci kako to da je kutija od 3 mg za 15 dinara skuplja dobio sam jako elokventan odgovor koji provereno pali kod penzionera ali ne i kod mene. Kaže meni midžet od drske apotekarke, pa kako me pitaš takvu glupost, zar ne vidiš da lepo piše da ovde ima 30 tableta a ovde samo 20. I vaistinu, kako se samo ne setih te ključne činjenice, šta mi bi, a delovo sam relativno pametno. A na drugu stranu, kako mi pade samo na pamet da pitam takvo jedno glupo pitanje na tako finom mesto kakvo je privatna apoteka. Sve akademski tehničar do golog intelektualca (ispod belog mantila, mmmmmm).
Naravno, neki će se i dalje pitati kako ja to nabavljam u oho-ho-ovolikim količinama bez recepta, dakle uđem u po bela dana, dobar dan, dobar dan, dajte mi 6 kutija (ne mora ni da kažem čega) dam keš, limpa i nema me više. Eh, eh, eh, nek to za sad ipak ostane tajna, nije u redu da remim ljude po Rakovici, nisam vi ja drukara, mislim možda jesam klošar i tabletoman, ali brate, drukara nikad bio nisam, molim lepo, hvala lepo...
I znam, ljubomorni ste sad na mene jer sam našao combination for ejaculation without pentration or any kind of desanka-šakić false visualisation, but jebiga braćo i sestre, život nekom majka, nekom otac pijanac, a nekom bogme i deda pedofil, da ne kažem Pahomije, no dosta o tome, smorio sam sa tim vladikom čak i sebe samoga, ko o čemu ja samo o Pahiju, adokurca bre više, jebo me on da me jebo (a ja mu uzo posle milionče po privatnoj tužbi) ! 8)
Nego sad gledam ovu prvu fotku, jebote koji sam ja terorista , tek sad to kontam, ko oni dileri droge (druga ruka) kad ih navataju, pa onako vezani lisicama u gaćama leže na parketu, a na krevetima kilogrami heroina, i ide priča novinara preko, iz fazona: u združenoj akciji specijalnog odeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala i MUP-a Rakovica zaplenjeno je 9,88 kilograma čistog heroina, od koga na zapadnom tržištu, kome je očigledno i namenjena ova pošiljka, može da se zaradi i do toliko i toliko miliona evra po uličnoj vrednosti. Srećom, prema dojavi, inspektori MUP-a Rakovica sprečili su ove već optuživane kriminalce (dakle nisu ni za šta još osuđivani kako to već po običaju biva u Srbiji, iako im se na teret stavlja naramak dela svih vrsta) da prenesu drogu sa Kosova u zemlje zapadne Evrope tj. konkretno Holandiju, te ih je ministar policije Ivica Dačić i odlikovao povodom ovog vaistinu izuzetnog pothvata, a dobili su i svaki po 3000 dinara za iskazanu hrabrost. Bravo, bravo, bravo, još jedan lanac šverca narkotika na zapadnom Balkanu uspešno je prekinut. Šta reći osim: nebo je granica...
Prilikom akcije, pravde su lišeni vođa grupe B.T. (http://en.wikipedia.org/wiki/Boris_Tadi%C4%87) (54), zatim čovek za likvidacije I.D. (http://en.wikipedia.org/wiki/Ivica_Da%C4%8Di%C4%87) (46), ali i glavni finansijer grupe M.D. (http://en.wikipedia.org/wiki/Mla%C4%91an_Dinki%C4%87) (47), dok je trenutno u bekstvu Č.J. (http://en.wikipedia.org/wiki/Ceda_Jovanovic) (40), no policija mu je već ušla u trag, te će i on vrlo brzo biti priveden pravdi. Takođe se osnovano sumnja da ovo nije prva akcija ovog narko klana, ali im je glavni čovek, stanoviti M.U. (http://en.wikipedia.org/wiki/Milorad_Ulemek) (46) u međuvremenu zaglavio robiju, te su imali pauzu od par godina i tako skroz zbunili policiju, inače bi ih ova sigurno uhapsila mnogo, mnogo ranije. Lica lišena pravde se nalaze trenutno kod istražnog sudije gde daju iskaze, a kako Tanjug saznaje pominje se i veoma izgledno ponovno pokretanje postupka sa nekakvim koferom prepunim para, u koji je navodno umešan i član ove grupe I.D.
Inače, pred kraj novogodišnje Crne Hronike ne bi bilo loše ni da spomenemo hapšenje ovog klošara-tabletomana, naravno već osuđivanog, samo što je on za razliku od svojih kolega, krupnih zverki već odležao svoju robiju u celosti. Radi se o P.B. (34) ali on je već sproveden u Centralni Zatvor jer je odranije poznat organima gonjenja, te zaista nema šta da se više priča sa njim, jednom ološ, uvek ološ i kraj priče. Pored čitavog do sad nezapamćenog kontigenta ilegalno nabavljenih lekova koji su inače svi redom na crnoj listi, kod P.B. koji je u klošarskom podzemlju poznatiji i kao "Som" (to valjda ono na fazon Vlada "Budala" pa postalo popularno ?!) nađene su i tri (slovima 3) kapsule opojne droge LITIJUM (http://en.wikipedia.org/wiki/Lithium_%28medication%29), koje inače poodavno nema u apotekama, tako da se postavlja pitanje kojim kanalima je ovaj izgrednik došao do ovog zla, koje je, pretpostavlja se, nameračio da proda u nekom od školskih dvorišta srpskoj nejači, ne bi li ista umrla, jer sumnja se da se i čuveni pevač rejv benda Nirvana, Kurt Kobejn, ubio upravo tom drogom, gde je dovoljna samo jedna kapsula pa da čovek padne u komu, a da ne pričamo ako se srbskoj dečici to podmetne kao mrvljeni ekstazi, trenutno jako popularan, ili kao amfetamin koji se i ovako prodaje po školskim dvorištima najčešće u kapsulama, i sastoji se od istog ovakvog belog praha dole. Takođe, tu je i prepoznatljivi bedž sa likom Vojislava Šešelja, inače notornog haškog optuženika, što samo govori da je ovaj klošar provereno član ako ne i predsednik opštinskog odbora stranke jer taj ološ bolji kadar nema, svi pošteni domaćini su prešli kod nas...ups, greška, mislim svi pošteni građani koji su nekad bili članovi SRS-a sad su u časnom SNS-u, ali i DS-u pa i SPS-u.
Dakle eto konačno dokaza kakve oni low-life kadrove drže, mada je to u neku ruku i dobro jer ih neće biti na al' niđe na sledećim izborima. A uz sve to, pored onih baba narikača i veštica koje uzgajaju po skupštini, i kod ovog starijeg maloletnika od cirka 34 godine, smo našli konkretne dokaze o praktikovanju mađiji, dakle skroz fazon Novih Banovaca, jer realno, to su sve te knjige. Uostalom uverite se i sami, sve sama ekstremna levica (terorizam) do satanizma i ostalog okultizma. Komunjare bre, komunjare, eto šta su oni ako mene pitate.
Iznad bedža sa Šešeljevim likom se vide i specijalne lampe kupljene u inostranstvu, a specijalno pravljene za potrebe prženja te pretvaranje Leponexa, inače takođe teškog opijata amfetaminskog tipa, u smesu koja se kuva a onda ušpricava u venu, i vaistinu je čudo čega će se taj narkomanski ološ svega setiti samo da bi se drogiro, ko da je droga ne znam ni ja šta, šta fali našoj domaćoj šljivovici, po čemu je to npr. heroin bolji od domaće dajrektli sa kazana ? Pa bre nema šanse da bi ja to probo, doduše probo sam za vreme rata '99 neku kao travu, ponudili me klinci koji su sa mnom bili u rovu i ja da ne ispadnem pičkica ja cimnem dva-tri dima, al' verujte ništa nisam osetio, a ionako je to droga za pedere, tako da mi, PRAVI SRBI, THE PATRIOTE I DOMAĆINI, to sve i da 'oćemo ne mož' nam stigne do mozga, i džaba, mogu sad popušim i 10 takvih cigareta meni ništa, ko da sam do proplanka trč'o te hranio ovčice koje su jurile vuka, beše vaistinu smešna scena al' glavu dajem da je tako bilo kad sam pušio sa ti mladići, beži vuk niz jarugu ko da ga juri čopor krvožednih pasa, a gde sam tačno mogao da vidim, kako su im se bale pomešane sa krvlju razlivale po potoku, pretvarajući boju vode u bukvalno sve dugine boje. Neverovatan prizor, ali mi moji saborci potvrdiše da se stvarno tako dogodilo, jer aj' da jedan čovek poludi pa i OK, ali nema šanse trojica isto da vide, zar ne ? Pa jasno, nisam ja sad tu neki indijanac da me voza i drogira kako ko hoće, eventualno bi samo Tomi dao, mada i to je pitanje.
Evo i kompletno sa fotkama :
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/01/repriza-nove-godine-1-na-2-januar-2012.html (http://www.znaksagite.com/diskusije/%20http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/01/repriza-nove-godine-1-na-2-januar-2012.html)
nece nesto ovaj link?
Quote from: Karl Rosman on 02-01-2012, 11:40:11
nece nesto ovaj link?
to je spec. link za tabletomane.
evo ga radni za 'normalne':
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/01/repriza-nove-godine-1-na-2-januar-2012.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/01/repriza-nove-godine-1-na-2-januar-2012.html)
Fala Doktore, cijenim i štujem, jeb'ga, mi tabletaši slabo vatamo taj link sa stvarnošću te su nam uvek potrebni zdravorazumski elementi poput Vas. xjap
Ladno je 99% ljudi skontalo da sam ja ovo kupio, pozvo jarane i napravio žurku i da smo sve sjebali za jedno veče :-x
99% ma nije moguce.
Pa ova kolicina lekova je horror ako si to zaista popio za mesec dana ukoliko ne lazes .
Molim te nemoj to vise da pijes, razumem alcohol ako bas moras, ovo je uzas.
Porobala sam jednom taj bromazepam da se ukokam da mogu da zaspim jer imam problem ne mogu da zaspim u autobusu a put je bio 20 ikusur sati i kad sam trebala da izadjem iz istog zbog trajekta jedva sam sisla niz stepenice.
U busu ti se ne knjava?! Sažaljevam te...
Baš je alkohol veće zlo nego bromovi...a to što si se razbila od jedne tablete to ti je jer nisi ranije rabila, nemaš toleranciju nikakvu, to ko kad bi sad neko ko ne pije stuko unuče vodke, zar ne ? :lol:
Да, брате, али 120 милиграма дневно је бизарно много. Спуцаће те једном таква зикра да, као што сам умеш да кажеш, нећеш знати где је десно.
Quote from: Son of Man on 26-10-2010, 09:51:50
Mada kad malo bolje razmislim, pa ne pisem ja tako sto volim, nego sto moram, i dzaba sva kritika iako je dobrodosla, ja drugacije nit znam niti mogu, i mislim da je upravo to ono sto razdvaja pisce od nas koji samo tako piskaramo kad nam dodje, jer npr. ja sad nema sanse da bi seo da kao nesto pisem, kao odlucio sam da napisem to i kraj, nego iskljucivo spontano, a to spontano je jednom u 2-3 meseca kad mi nadodje, zato ja i nisam podoban za tako te narucene tekstove, tipa da mi neko kaze napisi tekst o tome i tome do 10. novembra, to nema sanse, uostalom imo sam takvo jedno ruzno iskustvo da mi je taj neki jaran tamo iz popboksa reko da napisem tekst na stanovitu temu i onda mi dao tekstove drugih ljudi da vidim kako to otprilike treba da izgleda, pa naravno da sam se u startu smorio, i da nista od toga nije bilo iako su hteli cak i da plate. Jebiga al' tako je, mislim ko da ja ne bi voleo ko Ghoul da mogu svaki dan, kad mi se oce, kolko god oces i slicno.
Rezon u kome sam se u potpunosti pronašla. :|
Biki :-| xremyb :|
O katani, čekiću od 5 kila i osveti - deo prvi
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F2.bp.blogspot.com%2F-hzxeOCdJrR4%2FT3W2SKnSyHI%2FAAAAAAAAQPE%2F10-TpD-zaxo%2Fs1600%2F1849bs1.jpg&hash=e53dbdf70deb9347adff7ab52b1310b9f7af93c3)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/03/o-katani-cekicu-od-5-kila-i-osveti-deo.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/03/o-katani-cekicu-od-5-kila-i-osveti-deo.html)
Odma' da napomenem, da se pojedinci ne bi paranoisali, ovo nikako nije priča o osveti, ali jebiga, lepše mi tako zazvučao naslov. Naravno, nije da ovaj psiho-triler sa elementima misterije nema u sebi kao opciju osvetu ali za sad "smo" učinili sve što je u našoj moći da do toga zaista ne dođe jer nasilje rađa nasilje & shit, il' kako već ide ta priča. I da, još nešto, svi koji su došli da se zabave uz moj pulp fiction nek odma' zaborave na to jer ovo se zaista dogodilo (ima jedno metar dana) i uopšte nije zabavno za čitanje, već baš naprotiv, mučno je i u suštini jako ružno od mene što ovo radim na ovakav jedan način, ali sateran sam u ćošak, a kako to lepo reče jedan veliki beogradski filozof, da ga parafraziram, dakle mačku običnu saterate u ćošak pa je zajebana, a ne čoveka sa izgrađenim stavovima itd.etc. De sam ono stao, da bre, znači BACDAFUCUP, you betta BACDAFUCUP, jer neću posle da mi neko moralan dojaja bilo šta kenja i slično, te da mi šalje komentare koji logično neće biti objavljeni. I još jedna napomena (jebote, kolko napomena), možda i najbitnija, ova priča je 108% istinita, uz zadršku da sam morao da izostavim pojedine detalje i naravno imena, jer zaista ne želim da inkriminišem bilo koga ko je nevin, ko je pokušao da smiri situaciju i uopšte ljude koji su se našli na pogrešnom mestu u pogrešno vreme.
Svi koji redovno ili bar sporadično pohode ovaj blog su već mogli da primete da sam pisao o katani i tom čekiću ali nisam hteo mnogo da detaljišem, jer taj tekst i nije trebao da bude o tome, nego eto, jebiga, šta da vam kažem, uvatilo me ono moje i mor'o sam jednostavno, nešto me gonilo, ko što me i dan danas goni, te ovaj tekst ide baš u tom pravcu da to nekako pokušam da uklonim ako je ikako moguće, a mislim da jeste, i doista želim da verujem da ima bar još malo zdravog razuma na ovoliko ludila po kubnom Beograda. Dakle, shvatite ovo kao jedan poučan i veoma upozoravajući tekst o porastu nasilja međ' omladinom grada nekad beloga, jer ja sam uvek prvi za nenasilno rešavanje sukoba, za mirnu koegzistenciju i kako to već ide redom. Znači, ja tvrdim da ja u ovoj priči nisam kriv za incident koji ću opisati, a vi procenite dal' ja lažem, dal' previđam neke stvari ili o čemu se ovde uopšte radi ako se o nečemu uopšte i radi, što u prevodu znači da ću svaki takav komentar, pa bio i totalno negativan prema mojim postupcima najopuštenije objaviti, mada je najrealnije da ovde to niko ni neće komentarisati nego zna se gde...
Pored toga, tekst koji sledi pokušajte da posmatrate kao upravo ono po čemu je ovaj blog i poznat međ' balkanskom nejači, a što su primetili i bukvalno svi recezenti moje knjige, da je ne imenujem, jer zaista nije bitna u ovoj priči, mada nije da je nema u svojoj malešnoj ali veoma značajnoj epizodici ove nemile ujdurme. E sad, šta ono beše kažu recezenti, kažu da autor putem svojih tekstova vrši jednu vrstu autoterapije, ili još bolje rečeno autoegzorcizma, gde rešava gistro te neke svoje šatro probleme i navodno tera te duhove iz prošlosti koji ga uporno gone, i gone, i gone, i gone with the wind aupičkumaterinu! Naravno moja omiljena drugarica a ujedno i najbolji drugar, znači ne zezam se, organima gonjenja od ranije poznata, stanovita M :), koja inače redovno prati sve moje aktivnosti, i u neku ruku brine o meni, te je ovim putem od srca pozdravljam i šaljem joj thousand little kisses, bi na ovo samo rekla - MA TO MU JE BRE DEO DIJAGNOZE A NE POSLEDICA, FOLIRANT MORE :)...i što je najgore, sve sam više počeo da sumnjam da je M. skroz u pravu, ali reko' sebi, daj da ostavimo to stručnim licima da reše, tako da sam posle skoro tačno godinu dana apstinencije kontaktiro mog psihijatra ne bi li mu se požalio na novonastali problem, a sve u cilju da mi pomogne, jer ko će ako ne on, zar ne? Čovek se bre time bavi u vidu zanata, i brate više je nego bravurozan, uostalom ovaj blog je plod ponajviše njegove stručne pomoći, stoga zašto izbegavati psihijatre ako su nam već tu, bukvalno na dohvat ruke? Ma bre svaka pomoć je bre dobrodošla kada je u pitanju jedan ovakav vaistinu zamršen slučaj prepun misterija i suludih obrta, dakle eto, čisto sam ovo napomenuo da naslutite koliko je stvar doista ozbiljna kada sam morao čak i jednog od eminentnijih beogradskih psihijatara da cimam ne bi li mi se ukazalo svetlo na kraju tunela.......ispod bosanske piramide Sunca...
I još samo jedna stvar da ne bi bilo zbunjivanja, dakle ovaj incident nema nikakve veze sa tamo nekim bandama, sa nekakvim navijačima, niti bilo čime sličnim, znači ovo je po mom mišljenju isključivo lični sukob koji se izrodio u nešto u šta nikako nije smeo, te se najiskrenije nadam da se radilo o nesporazumu, mada bi i odbranu poput "bio sam zgudran" ili npr. "pogrešno sam čuo šta si rekao osobi R." prihvatio kao validnu i oslobađajuću, ali ne sad u fazonu da ću ja nekog da ganjam pa ga kao oslobađam, i gistro opraštam zbog te katane, nego oslobađajuća za mene brate moj, jer ja bre imam problem, ja svako veče pred spavanje spremam osvetu do detalja, u najsitnija crevca ulazim, i oću da mi se to konačno skine s kurca, da se to prekine jednom za svagda, jer koji će mi to kurac u životu? Ma tačno mi samo još to fali, da opet najebem za glupost, pa nema šanse burazeru ovaj put, no, no, nema šanse, razumeš?
E, da krenemo konačno sa mojom verzijom događaja koja naravno ne mora da bude tačna, jer logično, uvek postoji i ta druga strana, koja je najopuštenije beogradski pozvana da se javi, dakle znate moj mobilni, zovite, pa da rešimo ovo bez puno cimanja sa iscimavanjem, jer zaista nema potrebe da padne bilo čija krv, a i ja barem ako niko drugi mogu donekle da razumem kad se neko tako gadno izdrogira pa poludi i istripuje nindžu ili šta već, samuraja nekakvog, jbmliga, dakle sve je to ljudski, i verujte mi, nije mi strano, al' nimalo. Uostalom, tolerancija je jedno od mojih bezbroj imena, o tako mi Abraxasa! Znači sad definitivno počinjem, evo obećavam.
Noć je bila topla i vlažna.....................e, evo vam kurac što ćete tek tako sve ovo sad da pročitate, pa nije vam ovo crna hronika, alo, donji dom, se čujemo dole, a?! Znači, nema šanse ovo u komadu da napišem, ova priča može eventualno da se reši tek na sledećem ročištu koje je zakazano za koji dan, bićete blagovremeno obavešteni, jer advokat odbrane mi se žalio preko fejsa, a sad nema šanse da ga navatam, jurim ga već duže vreme, ima naime neke primedbe na regularnost suđenja, navodno ovakve priče nisu za sud već gistro za vansudsko poravnanje, a kad sam mu ja odgovorio na pritužbu više ga nije bilo u kancelariji, a to je bilo pre cirka 3 nedelje, što je, priznaćete, jako neprofesionalno...u najmanju ruku...eto, znači vidimo se back in court ovih dana, OK? ;)
Gore od pogibije na Planeti Majmuna
Znam ja da bi vi sad voleli da vam ja pričam kako sam se peo na Himalaje, skak'o padobranom, kar'o najbolje pičke beloga grada, vozio 220 kroz Srpskih Vladara, al' jok, jer sve i da je sve ovo istina, to je bre brate dosadno, zar ne? A i ima ko je zadužen za tako te priče, zapravo pun ih je grad, gde god da se okreneš naiđe jaran sa herojskom pričom do moga, a i falabogu ima ko to voli, no neka ih, leba ne traže. Pošto ovih dana intenzivno čitam Branka Ćopića, inače mog omiljenog pisca, odlučio sam se da vam pišem o jednoj svojoj dogodovštini iz detinjstva.
Kao sam ja bio mali, ja sam živeo na Vidikovcu, doduše tu i dan danas živim, što baš i nije pohvalno za moje godine, ali me dovodi u neprocenjivu ulogu jedne vrste hroničara većine dešavanja u ovom bizarnom predgrađu na samom jugu Beograda, jer iza nas su samo Labudovo i Petlovo Brdo i dalje nema više bukvalno ništa, samo plodna oranica, notorious Ibarska Magistrala i groblje Orlovača. Naravno tu je i gomila prigradskih naselja al' ko će ih sve pobrojati, jer ko što neko sa npr. Zvezdare mož' samo da nagađa gde je Vidikovac, e tako ja maštam o Sremčici, dakle znam da je tu negde , al' nit sam bio tamo nit znam ikoga, mada realno ne znam nikoga ni sa Labudovog Brda al' ajd' sad, to je valjda i neki sticaj okolnosti da raje sa Labudovog ko da i nema, jer nije ih bilo 90-ih u gradu al' niđe. Jedino sam Stoleta i Drulovića znao al' oni se ubrzo odseliše, tako da se i dan danas pitam ima li tamo uopšte mladih ljudi. Mada ako ćemo realno ima i toga da su ovi iz opštine rešili iz nekih svojih razloga da Vidikovac bude centar svega za taj gornji deo Rakovice, pa da se kao tu sjati sav narod, sve od Skojevskog naselja, preko Filmskog Grada, Ceraka, itd. I vaistinu bi tako, jer sad kad pogledam Vidikovac 80-ih, pa tu bre nisi mog'o ljudsko biće sresti u po bela dana, a danas, danas ne mož' se prođe bukvalno od gužve, jer tu je i okultna pijaca, tu je Mekdonalds, tu su razni super-super-marketi, tu je Bazar, tu je Garden Centar i štatijaznam šta već nema sve. Dakle, najebasmo ko žuti, i realna priča je Centre Beograda zbogom, al' bez zajebancije, jer sve što nam treba imamo tu na par stotina metara od zgrade, jedino nemamo bioskop i pozorište, al' koji će nam to kurac, mada kako je krenulo i to će da izgrade. Jebe mi se! I posle me neko pita što me nema po gradu, u kom bre gradu, pa evo ti ovde tri grada, jer to je takva gužva od ljudi da ja to vama ne mogu da opišem. I tu kreće moja priča, dakle 80-ih nije bilo tolko ljudi, o ne, i Vidikovac beše zaista raj za nas decu...
Događaj koji ću vam opisati desio se kad sam imao tako 6-7 godina, dakle beše to neka '83. E sad, pošto ne mogu da vam objasnim kako je Vidikovac izgleda (videću da nađem neku fotku) reć'u vam samo da se taj glavni deo, koji je i prvi sagrađen tamo '78-'79 (ima onaj detalj iz serije ,,Vruć Vetar" kad se gistro useljavaju), sastojao od buljuka zgrada, podeljenih u 7 krugova od po 6 komada, pa sve to opet u krug, tako da pošten čovek i dan danas teško nalazi željenu adresu ako nije iz kraja. Inače, Vidikovac nije tol'ko veliko naselje, što se kaže razuđeno, ko npr. Cerak, nego je na malom prostoru nabudžen toliki broj veoma visokih zgrada da to al' zaista ni na šta ne liči. Uglavnom na tom prostoru smo se mi igrali svakojakih igara, od sadističke igre sa sve mučenjem pod imenom ,,šifra" pa do ovih regularnih tipa ,,janjine" i ,,trule kobile", mada su i obe igre u našoj izvedbi bile i te kako sadističke, zapravo sve igre su bile nasilne osim možda klikera, al' valjda su takva sva deca bila i ostala, jebemliga, vole da nanose bol jedni drugima, pa to ti je. Doduše, ja se nisam puno žalio, vazda sam bio najviši u društvu, i ne tako mršav, tako da su pucale kičme podamnom, al zato mi sportovi al' nikako nisu išli, što je možda najviše pogađalo mog starog koji je maštao o tome da jednog dana postanem košarkaš, pa me slao na sve žive sportove al' sam ih ja logično iskusno eskivir'o. Naravno, najviše sam mrzeo fudbal, pa ga ni dan danas nešto preterano ne volim, mislim volim da odem na tekmu, al' ako pogledam 5 minuta šta se dešava na terenu - i to je previše, uostalom zna se šta je danas na stadionima mnogo interesantnije od ovih kaljavih što trče za loptom. Pa jasno...
Mi smo, deca, uglavnom bili podeljeni po tim krugovima od 6 zgrada, pa se tako nismo mešali sa drugom omladinom, nego čak naprotiv, tu je bilo i opštih ratova između krugova, al' ne bih sad o tome, druga je tema. Dakle, nas 10-15 klinaca iz drugog kruga (brojevi zgrada od 13 do 23) smo se logično ko fol družili, a ovu drugu decu nismo ni znali, i tu sad dolazim do ključnog mesta ove priče. Odma' preko puta ulice nalazilo se odlagalište otpada, koji su nagomilali radnici koji su gradili ceo Vidikovac, i to je bio baš onako pozamašan teren, sa sve brdšacima od gline, nekim šipkama, armaturom i čime sve ne, a naravno po starom dobrom običaju po završetku gradnje to niko nije odneo, tako da je ostalo a kome drugom nego nama, da tu pravimo svoje kolibe, skrovišta i štekove. E, neko je u startu to nazvao Planeta Majmuna jer je zaista izgledalo nadrealno, ma skroz ko površina neke vukojebine. Tu smo mi vodili ratove, pravili kružoke i kako već to ide, ali evo šta se meni jedared desilo.
Imao sam jednog drugara Dekija iz moje zgrade koji je mnogo voleo da laže, i to je tol'ko voleo da laže da mi je pri ,,čistoj svesti", tamo negde u 2-3 razredu, uporno tvrdio da aždaje postoje, gde smo se tolko posvađali da smo na kraju otišli kod njegove keve da to proverimo, iako sam ja vrlo dobro znao još tada da ni bog ne postoji a ne tamo nekakve aždaje il' koja već sranja. No, u to se doba to vodilo kao da dete ima bujnu maštu i šta da mu radiš? Zbog tog opsesivnog laganja druga deca su izbegavala da se druže sa njim, a ja, pošto smo bili iz zgrade, a i njega sam prvog upoznao kad sam se doselio '82, to mi nimalo nije smetalo,a i sviđala mi se ta njegova potreba za suludim avanturama, ali ono, baš suludim, pa smo tako često ulazili u mračne katakombe ispod zgrada, što se na kraju ispostavilo da su to zapravo atomska skloništa, pa onda pentranje na vrhove svih živih objekata, gde sam ja sa svojim strahom od visine im'o žešću frku, dok bi on odradio hop-cup i eto ga na vrhu, ma ko da ništa nije bilo. I tako, bilo je tu dosta al' baš samoubilačkih akcija, gde danas kad pogledam to nikad ne bi radio, al' u to doba valjda misliš da si besmrtan, jebemliga?! Inače, taj moj ko fol najbolji drugar Deki i dan danas živi u istoj zgradi, al' se za razliku od mene oženio i ima bar jedno dete, i logično ne družimo se više ni u najavi.
Tog kobnog dana, bili smo ispred zgrade na platou, i ja sam jedno, što bi se reklo, 100 puta, trčao do kuće da pijem vode i slično, gde je moja keva na kraju tolko popizdela da mi je rekla - uđeš li još jednom nema više napolje! E, tu me sasekla samo tako, jer ja sam bio jedno od one dece koje je poštovalo kakva takva pravila, tipa učiteljica kaže pišite sastav, ja moram nešto da obavim, i budite mirni, i ja pišem sastav, dok većina đaka pravi haos po učionici. Znači, bio sam bukvalista samo takav (od bukve sazdan) i sve sam to kontao isuviše ozbiljno, umesto da se zajebavam ko i sva ostala deca, primereno svojim godinama, tako da se desilo da se meni baš žešće prikenjalo, ali nisam smeo da odem kući jer sam tripovo da mi mater neće dati napolje više kako je navodno i obećala. Naravno, Deki je ko i uvek imao hiljade ideja gde se sve može israti, pa smo se tako uputili na Planetu Majmuna jer ta brdašca su bila savršen štek da te niko ne izvali dok kenjaš. Već je počeo i mrak da pada, ovaj se isro, a meni govno ko za inat stalo na pola. E sad, ko se seća onog sedimenta iz jedne druge moje dogodovštine otprilike mož da skapira kako je to izgledalo. Znači, govno ko stećak jebote, i džaba sva muka i napinjanje, al' neće napolje pa neće. Ja se ufrčio, utripov'o od one zime da se govno smrzlo i da sam najebo. Tu smo bili jedno po ure, i logično uvatilo me beznađe, i to toliko beznađe da sam rek'o Dekiju da ide da izvesti mog ćaleta o stanju na frontu. I ode ovaj, a ja ostadoh sa nadom da ipak neću prenoćiti čučeći na Planeti Majmuna.
Sad dolazimo do onoga zašto sam i počeo da pišem ovaj napis. Pazi sad! Deki je imao žešću fobiju od liftova, tako da smo se uvek pentrali pešice po zgradi, a i sam je živeo u prizemlju, i nikako nije mogao na moj sprat, a beše tolko pametan pa nije pokušo ni pešaka, nego je ispred zgrade iz sveg glasa povikao: ,,Čika Slobodane, Bojanu se zaglavilo govno na planeti!". I aj' što je to povikao nego što je na platou bio buljuk devojčica, od kojih je jedna bila i moja simpatija. I tako, moj otac, onako u panici sa tolet papirom izlete iz zgrade za Dejanom, a za njima sve ove klinke. Ostatak, ja se nadam, da ne moram da vam opisujem, jer takav blam i traumu ja u životu doživeo nisam, ni pre ni posle toga, uostalom zamislite sebe u toj pozi-ciji...ajmeee!
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/07/gore-od-pogibije-na-planeti-majmuna.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/07/gore-od-pogibije-na-planeti-majmuna.html)
xremyb
Jel ta Planeta Majmuna tamo gde je sad crkva ili sa druge strane?
Ne, ne, ta planeta je kod moje zgrade blizu, znači sa druge strane ulice. :)
A zašto baš Branko Ćopić?
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi1056.photobucket.com%2Falbums%2Ft367%2Fsuicideshtab%2Fbranko_copic.jpg&hash=9a29d376eb070db87bbc79fbc8176402b9168e5a)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/07/zasto-bas-branko-copic.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/07/zasto-bas-branko-copic.html) :|
Sjajno!!! :| :| :|
Realna patetika?!
Imam 35 godina - '77 sam. Živim sa roditeljima i nemam ali baš nikakvu nameru da menjam taj status dogod sam single i realno nesposoban za život. Već 10-ak godina uporno i veoma uspešno izbegavam sve vrste obaveza, tako da sad kad bi me turili u neki stančić u gradu ja realno ne bi mogao da preživim prvih mesec dana. Naravno, situacija bi se kasnije pod silom prilika promenila, jer dete kad baciš u vodu ono il' počne da pliva il' se udavi, nema treće. Znači, realno ja bih mogao sad da odem da živim solo ko i većina moje generacije pa i dosta mlađe ekipe, ali zaista, evo najiskrenije vam kažem, nemam tu želju ni u najluđim snovima, jer na prvom mestu ovde mi je komp sa hiljadu priključaka i sranja, ovde mi je gramofon, tu su mi tri obroka dnevno, veš mašina, i sve što ide uz to, I što je možda najbitnije, tu su mi roditelji. Ovde posebno mislim na majku, jer sam klasični onaj edipov kompleksaš i iskreno zaista nemam problem sa tim da se izjasnim tako, čak mislim da mi je majka najbolji prijatelj jer drugih baš nešto i nemam.
Naravno, kad kažem prijatelji mislim na one prave, a ne na ljude koje viđam jednom u mesec dana i manje, ili se čujemo svakog dana preko fejsa i sl. Dakle, to provereno nije to, ali za takvu situaciju sam isključivo ja jedini krivac, ali ne bih sad o tome jer ako bih bio potpuno iskren, sutra na ulici ljudi ne bi hteli ni da mi se jave a kamoli bilo šta drugo. Inače, moj stav je uvek bio hardline po tom pitanju, još iz osnovne škole, ali ko što rekoh, zaobiđimo tu temu barem ovaj put. Da ja nastavim sa izgovorima, znači, i da nađem neki stančić, ajmo realno, s kim bi živeo? Koja to osoba ženska ili muška bi pristala na takvo jedno psihičko samoubistvo u najavi, a na drugu stranu, sa kojom bi ja to osobom hteo takvo nešto uopšte, pa ja bre obožavam da budem sam, kad mi neko dođe u posetu ovde, OK smo jedno 3-4 sata max, ali posle toga već osećam zamor i želim samo da ostanem sam sa svojim kompjuterom, te da me niko ne dira. E, a sad zamislite situaciju gde bi mi neko sedeo na glavi 24 časa i ja njemu, i gde bi se znači sigurica otimali oko kompa. Pa nema znači šanse, barem ne u skorije vreme. E, sad, šta život nosi, ko to brate zna? Realno je da bi situacija mogla da se promeni očas posla, ali je sada takva kakva je, i nemam ideju ni u naznakama o bilo kakvoj promeni ovog agregatnog stanja.
Druga bitna stavka u ovoj mojoj odiseji je nemanje posla, a u poslednjih godinu dana i totalni odustanak od traženja istog. Doduše, povremeno prodam po neku knjigu ili prebacim filmove nekome na eksterni disk, ali je sve to isuviše retko da bi ja bilo šta mogao sa tim novcem, znači uglavnom taj keš završi u kućnom budžetu, jer mene baš i nema nešto po gradu, da bi ja sad tu kao nešto trošio, što znači da izađem jednom u 2 meseca u "noćni provod", a i tad se realno grebem o švecu i drugaricu, i iskreo se ne sećam kad sam sebi platio piće a ne da sam ja častio.
Ali zašto ja nemam posao, zapitaće se neko. Zdrav si, prav si, možeš na keca da se zaposliš, naravno to neće biti neki sad ko zna kakav posao, jer nemaš faks, ali moći ćeš da zaradiš bar 20.000. E, upravo tu leži kvaka i moja možda najjača vadilica kada je u pitanju regularan život i izbegavanja da učestvujem u njemu. Naime, dosta ljudi zna da sam ja 2007. hospitalizovan u Lazi zbog suicida u pokušaju na 2 meseca, da su me tamo rokali Haldolima i sličnim užasima, te da sam izašao bukvalno ispranog mozga, dakle nisam mogao da se sastavim jedno 6 meseci sigurno. E, od tad počinju moji onako malo ozbiljniji problemi, npr. problem sa besom, patološkom mržnjom prema dušmanima, zatim paranojama i strahovima, ekstremnim promenama raspoloženja, gde sam npr. mesec dana skroz OK na Prozaku i Litijumu, pišem dosta, osećam se ispunjeno, a onda bukvalno samo jedan dan sve to pukne tek tako, i završim u krevetu sa najcrnjim mislima i razmišljanjima o samoubistvu, ali pošto srećom već imam iskustva sa pokušajima suicida, nikad to ne ostvarim, jer u slučaju da ne bih uspeo znam tačno šta me čeka, povratak u Lazu, i uslovi gori nego u najgorim srpskim zatvorima. Nedobog nikom!
Dakle, ja mogu da radim, sposoban sam i mentalno i fizički, delujem OK ovako ko pojava, ali nikako te poslove gde može da mi se desi da popizdim, da nešto utripujem gadno, neku paranoju, tako da sam u poslednjih 5 godina uglavnom tražio poslove gde bi mogao da sedim za kompom, ali naravno za takve radove se ljudi danas bukvalno kolju, i teško da bi bilo ko mene primio ovakvog.
Naravno, uvek može da mi se prigovori da sam i previše razmažen, da bih sigurno našao posao da sam ga dovoljno tražio, i sve je to legitimna kritika, ali molim vas da me zaobiđete sa tim ovaj put, jer to slušam bukvalno od kad sam odustao od fakulteta, dakle preko 10 godina, iako sam bio zaposlen jedno 4-5 puta, i to sam jednom radio baš odgovoran posao u kladionici duže vreme, ali to je, razume se, bio posao preko veze, i iako znam super kako se to radi, niti jedna kladionica me ne bi primila opet. Da zaključim, glavni moj izgovor za trenutno nemanje plaćenog posla je bolest, i nameravam da guram ovako dogod budem mogao, a činjenica je da neću moći još dugo, jer krajnja su vremena došla, ekonomska kriza se i te kako odrazila na moju porodicu, no više o tome sledeći put, jer patetike zaista nikad dosta, doduše nekog ovakvi napisi jednostavno jako iznerviraju i verovatno bi me prebili kad bi mogli, ali ima i mnogo više onih koje ovo teši, jer eto, nisu oni najgori, te u to ime ću nastaviti sa ovakvim radovima, jer čega se pametan stidi, lud se time ponosi, a ja mu dođem tu negde između. Živeli?
Neki deo nečega... xrotaeye
Odma' na početku se pronela informacija od studenata sa filozofskog koji su bili tu prvog dana protesta, jer logično, plato im ispred fakulteta, da je protest pokrenula Demokratska stranka, navodno izašli neki likovi ispred faksa sa zastavama DS-a i počeli da bune narod, što je i pored sve euforije bio težak faul jer je protest gistro trebao da bude spontan i vođen od strane isključivo studenata. Da, da, verovali ili ne, jasno se sećam da je i pored današnje neverice to bilo jako, jako važno u datom trenutku. A već tada sam se deklarisao kao anarhista, iako realno pojma nisam imao o tome, možda sam jednu knjigu pročito u vr' glave, Kropotkina nekog, il' tako nešto, tako da smo tu odmah na licu mesta napravili naš anarhistički kružok, u kom su pored mene bili Jovana i Vladimir, brucoši ko i ja, ali sam Jovanu znao i od ranije, a Vladimir joj je bio drugar iz gimnazije, tako da smo se skontali na keca i od možda već drugog, trećeg dana, krenuli da idemo zajedno u te šetnje. Mora da napomenem da je te '96 u Beogradu bilo možda u vr' glave 20-ak anarhista i onih koji su se tako nazivali, sa sve Trivom Inđićem u paketu, ali većinom su to bili anarho-pankeri, dakle ljudi koje si mogao na ulici da prepoznaš po načinu odevanja, po dugoj kosi i dredovima, ali i po jako čudnoj muzici koju su slušali. Naravno, svi znamo za eventualno Crass, ali ovi ostali bendovi, pa to niko drugi osim njih nije slušao, a valjda je u tome I bila poenta, jer sećam se po sebi, ja sam pre toga bio fanatični strejter (straight edge), nisam pio, pušio, niti se drogirao od rođenja, još plus postao i vegetarijanac, ali je nas, strejtera, opet u celom gradu bilo možda jedva 10-ak, a i to je diskutabilno, i fazon nam je bio da budemo jebiga posebni, da se izdvojimo iz te sive mase dizelaša i ostalih šabana, da bend koji obožavamo sluša možda 5 ljudi u Srbiji, što je tad bilo i te kako realno, jer retko ko da je imao vinile, tako da smo uglavnom presnimavali jedni od drugih sa kaseta. I onda kad odemo petkom u KST, kad na jedvite jade namolimo DJ-a da nam pusti Crippled Youth pesmicu od 30-ak sekundi, tu nije bilo veće ekstaze, jer ceo KST gleda belo i nije im uopšte jasno o čemu se radi, a nas 5 divljamo, i automatski smo bar tih 30-ak sekundi bili u centru pažnje, što je logično imalo svoj jako poseban rad za nas, tada klince, tinejdžere. I bukvalno smo išli u taj KST samo da bi tu jednu pesmu čuli, jer ništa drugo od muzike koju smo mi kao slušali nije prolazilo. Slušao se Rage, Body Count, Ministry i uglavnom muzika sa onog soundtracka Judgement Night. I to se tako vrtelo i po više puta, pa si tako npr. mogao da čuješ za veče i po četiri pesme Rage-a, i ceo KST bi opušteno skakao i pevao, a čega smo se mi naravno i te kako gnušali, jer bukvalno svakog petka je bila ista jebena muzika. Znači, DJ ko da je imao winamp u doba kad još nije izmišljen, jer čovek ladno pusti listu i ne menja je godinu dana, i to bez ikakvog blama. Takvo vreme bilo, nije šala.
Nego gde sam ja ono stao? Da bre, anarhisti i strejteri. To ti je bilo jako blisko u to doba, jer logično je bilo da sa strejt edž stavovima možeš vrlo lako da se podvedeš pod anarhistu, ali je bilo malo teže da kao anarho-panker budeš i strejter, jer su anarhisti npr. pušili marihuanu, što je nama tada bio smrtni greh. Ali opet smo se družili, jer Beograd je malo selo bio i ostao, svako je tu svakoga znao i smešno je bilo deliti se. Kad pomenuh anarhiste-strejtere, zaboravio sam da napomenem da je zapravo egzistirala jedna takva ekipa u Kraljevu, vezana za kultni bend Hoću?Neću!, ali znaš gde je tad bilo Kraljevo? Bukvalno ko sad preko bare, i viđali smo se svake prestupne, a komunicirali isključivo pismima. I dan danas čuvam Popova pisma, i to ne četr' pisma, nego brdo pisama, mada sam i sa Sićkom bio jako dobar, izuzetno sam ga cenio, jer taj dečko je stvarno imao muda, ko retko ko na tadašnjoj sceni. Dakle, masovna korešpodencija tu beše u pitanju. Inače, Pop je tad pravio čuveni fanzin Kontrapunkt koji sam ja jako obožavao, jer anarhističkih knjiga logično nije bilo. Bile su možda 3-4 knjige, 2 Kropotkina, jedan Bakunjin, a sve u prevodu, verovali ili ne, Zorana Đinđića. To sad kad pokažem nekim ljudima oni se čudom čude, nije im jasno, a sve članovi i simpatizeri DS-a. I eto koliko takvi znaju o Đinđiću a kunu se u njega, pa bre Zoki bio bre šmeker kad je bio mlad, po Nemačkoj diz'o bune, ovde prevodio, i da nije bilo njega pa kurac bi imali bilo kakvu ozbiljniju literaturu na tu temu 80-ih i 90-ih godina prošlog veka. Doduše kasnije je istripovao da Srbija može da se menja iz korena, da ima nade za ovaj čemer, ovu rđu, pa otiš'o u politiku, al' zaista ne bih sad o tome, ima ko je zadužen za tu priču.
Vratimo se ovom našem kružoku. Vladimir je bio, pa i ostao, jedna vrlo posebna persona, onako u onom svom đubretarcu koji nije skidao čitavo vreme protesta, znači mogao si da ga opušteno prepoznaš u najgušćoj masi, sav živahan i po mojim procenama skoro pa maničan, i uvek sam se pitao odakle mu tol'ka energija. A beše načitan u pizdu materinu, jer taj je samo čito i čito. Što on pročita za jedan dan, ja za godinu dana, jebeš mi sve, a sve stručna literatura, u fazonu npr. Marksovog Kapitala, što složićeš se nije nimalo naivno štivo, nije za usputno čitanje pred spavanje, na klonji i slično, nego brate sa razumevanjem, znači nema zajebancije, tako da sam mu se oduvek divio, što na fanatizmu, što na neiscrpnoj energiji, jer ja sam morao da se dopingujem da bi bio ko on, a njemu to bilo ko dobar dan, doduše danas se malo konsolidovo te ne skače više okolo naokolo, ali tačno vidiš da mu se oči I dalje sijaju, i da je to taj isti čovek, samo je eto energiju usmerio na mnogo ozbiljnije stvari.
Za razliku od Vladimira, Jovana je više bila anarho-panker, ili se bar tako odevala, i naravno feministkinja, a već je poodavno bila uključena u rad mnogih nevladinih organizacija, koje tad uopšte nisu bile na lošem glasu, nego čak naprotiv, jer su svi ganjali Miloševića, i niko se nije bavio "izdajnicima srpstva" I sranjima. Npr. Žene u crnom su tad bile udarna grupa, i ja sam uz neke moje jarane sa HCpunk scene bio redovan na tim protestima, a posebno onima protiv vojne obaveze, ali to je već druga priča. Uglavnom, Jovana je mene iscimala da se malo pokrenem, svuda smo išli i svašta pohodili, a ko je upoznat sa Beogradom 90-ih sigurno zna tu ekipicu, znači Romca, Bangavog, Acu Destilatora, i tako redom. To je bilo malo društvo ali odabrano, doduše lenjo za bilo kakvo akcijanje, ali valjda takvo vreme bilo, jer naci-skinsi su tad cvetali i nije bilo baš poželjno talasati previše, jer su se vrlo lako dobijale batine, a nisu svi baš bili raspoloženi za batine. Danas kad šetaš gradom u bilo koje doba vidiš million policajaca na svakom uglu, a tad si mogao opušteno da popaseš dobrane batine od 10-ak takvih jarana u sred Knez Mihajlove, i nikom ništa, ti u urgentni a oni nazad na Akademiju. Šta je bilo? Ništa. I sutra opet Jovo nanovo. I to je tako trajalo dok ja nisam izvalio da su to bre iste pičketine ko i mi samo što se kreću jajarski u čoporima pa su logično jači, i tad sam rešio da nema više bežanja ili kako navijači vole to da kažu, strateškog povlačenja. Dakle, staneš na crtu, najkrupniji te nabode, ti eventualno padneš ako je jači, ali ustaneš istog momenta, ovi klinci njihovi krenu da oklevaju jer su navikli samo da šutiraju, i kraj priče. Doduše bilo je tu svega, i razbijanja flaša o glavu, i krvi do kolena, ali poenta je bila da više nije bilo bežanja i to po cenu al' bukvalno bilo čega, ili sam barem ja takav fanatik bio, mazohista jebiga, mene je taj adrenalin samo dizao i budio onaj praiskonski inat u meni, isti onaj inat što se prenosi genetski, sa kolena na koleno. Mada i oni su dobijali svoje. Samo nek se sete Doma omladine i noćnih autobusa za Vidikovac-Cerak. Ma bre, cimao bi ja njih i više samo da sam imao s kim, ali cela ekipa beše smorena, i sve što je iole vredelo batalilo je priču još '96, tako da su ostali samo pojedinci iz mase. A i murija je taj naci ološ bukvalno rasformirala '97, posle ubistva onog deteta u Beogradskoj ulici, tako da nisi više mogao da vidiš klasičnog skinsa bilo gde u gradu, tako da su se samo presvukli u ono što se danas zove casual moda, dakle barberi, fred peri, huligan, stoun ajlend, i sve ono što u principu danas šetaju ponajviše navijači, i nastavili sa svojim kurčenjem, ali više to nije bilo to, jer cokula je ipak cokula a patika realno kurac...
:|
Само шибај даље.
Quote from: Son of Man on 20-12-2012, 07:07:00
Naravno, svi znamo za eventualno Crass, ali ovi ostali bendovi, pa to niko drugi osim njih nije slušao, a valjda je u tome I bila poenta, jer sećam se po sebi, ja sam pre toga bio fanatični strejter (straight edge), nisam pio, pušio, niti se drogirao od rođenja, još plus postao i vegetarijanac, ali je nas, strejtera, opet u celom gradu bilo možda jedva 10-ak, a i to je diskutabilno, i fazon nam je bio da budemo jebiga posebni, da se izdvojimo iz te sive mase dizelaša i ostalih šabana, da bend koji obožavamo sluša možda 5 ljudi u Srbiji, što je tad bilo i te kako realno, jer retko ko da je imao vinile, tako da smo uglavnom presnimavali jedni od drugih sa kaseta. I onda kad odemo petkom u KST, kad na jedvite jade namolimo DJ-a da nam pusti Crippled Youth pesmicu od 30-ak sekundi, tu nije bilo veće ekstaze, jer ceo KST gleda belo i nije im uopšte jasno o čemu se radi, a nas 5 divljamo, i automatski smo bar tih 30-ak sekundi bili u centru pažnje, što je logično imalo svoj jako poseban rad za nas, tada klince, tinejdžere. I bukvalno smo išli u taj KST samo da bi tu jednu pesmu čuli, jer ništa drugo od muzike koju smo mi kao slušali nije prolazilo.
Hipsteru!
Sin je takav kralj. -.-
Fala Oče na lepoj reči xjap
Zače de la roša: Može definicija hipstera? :)
U biti, već si rekao: "da budemo jebiga posebni, da se izdvojimo iz te sive mase dizelaša i ostalih šabana, da bend koji obožavamo sluša možda 5 ljudi u Srbiji". S tim da hipsteraj odlikuje i nezdrav poslednji deo - kad DJ pusti tvoju pesmu zato što više od 5 ljudi to sluša, vreme je da se menja bend i slične gluposti.
U praksi: to su oni žgoljavi sa brčićima, kačketima, V-izrezima i torbama na jedno rame.
ahahahaha, dojaja, nisam znao a čuo sto puta izraz :mrgreen:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi46.tinypic.com%2Fp2gkj.jpg&hash=dafe5a953e6bf76f1fcce1b723d22d393d471e85)
Fala na konciznom pojašnjenju Stevo xrofl
Aftermath party: 21-22. decembar
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/12/aftermath-party-21-22-decembar-2012.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/12/aftermath-party-21-22-decembar-2012.html)
Konačno dođoh sebi posle skoro dvodnevnog šoka, te reših da se oglasim, a i brate da proverim dal' ima još preživelih. Dakle, šta se desilo sa zimskim solsticijem? Kao što smo i nagađali, naizgled ništa, doduše i dalje je mrak, i tako će biti sve do ovog zapadnjačkog Božića sad, a to smo već poodavno znali. Ali ako još ima onih koji misle da se baš ništa promenilo nije, verujte mi, duboko greše, jer prva i jedina bitna stavka koja je izmenjena je moja percepcija, znači ne znam za druge ali meni je bilo dovoljno i to jedno veče, da obiđem sve bitnije klubove nekad belog grada, ne bi li skontao o čemu se zapravo radi. Dakle, sve se iskristalisalo. Doduše, ako ima raje kojoj može biti još nije jasno šta se desilo u toj noći 21. na 22. decembar, nek se slobodno jave, jer jako je lako za skontavanje ako na celu stvar gledamo iz ugla Left Hand Path filozofije, dakle iz lične percepije, iz "PRVO JA, pa tek tamo iza svi ostali" načina razmišljanja i delovanja.
Po ko zna koji put smo pobedili hrišćanstvo, još samo temelje da mu razgulimo-ba na sve strane sveta, da se naivan narod ne bi greškom vraćao iznova i iznova kao što je do sad radio, jer navika je doista čudo, svaki dan kupuješ u istoj prodavnici, pa i kad promeni i ime i vlasnika ti i dalje nastavljaš tu da pazariš jer ti je najbliže. E, tako su se i komunisti zajebali, lepo im je rečeno šta i kako treba da se radi, ali jok, oni mora da pametuju, i evo šta im se desilo, korov iznik'o iz svih pa i onih najmanjh pukotina. Što reče Sejo, što je bila partija sad je opet crkva, i to se tako al' bukavlno milenijumima vrti u krug. Jedna religija smenjuje drugu da bi došla treća radi četvrte, pa se menjaju. E, vidite, to više neće da može, jer KO JE IMO - E NEĆE!
Ali sve je stvar, opet ponavljam, lične percepcije i doživljaja sveta, tako da će oni i dalje slaviti te njihove praznike, i dalje će njihov patrijarh da talasa po medijima, a njihovi popovi da leče od narkomanije i da ih venčavaju i sa'ranjuju za evre, dakle nije to problem, pustimo ih neka delaju po svojoj volji, kako im se god ište, jer samim tim delovanjem čine ono što se od njih i očekuje, tj. ono što mi očekujemo. Jer nema veće satisfakcije nego kad vidiš osobu koja je totalno izdala sva svoja uverenja, kako i dalje maše tim mrtvim idealima na papiru, samo da neko slučajno ne bi provalio da nije više iz iste priče. Boje se bre promena ko stanovitog Šejtana, istog onog Šejtana koji nije ništa drugo do plod njihove paranoje, jer ništa bolje nisu mogli da smisle, a ta priča o dobru i zlu uvek upali, ta čuvena bajka o moralu koji se gazi dnevno i po 365 puta. E, to će upravo da im se desi sad, i to baš za ovaj zapadnjački Božić, uostalom evo ga ide za dva dana, samo ih posmatrajte, biće to ista ta mimika i gestikulacije, isti patern ponašanja ko i prethodnih 100 godina, jedino Boga neće biti, jer se čak i Bog smorio od njihove pokvarene ploče. Vrte je bre od same zore čovečanstva i logično da se pohabala, jer ipak je to samo vinil, dakle potrošna roba, i nikako nije Vlado Dapčević pa da i posle 20 i kusur godina tamnovanja i mučenja po njihovim Golim Otocima ostane utvrđen u svojim stavovima, nepokolebljiv ka no klisurine, jer ga praksa ni u jednom trenutku nije opovrgla.
I po 1000 puta su udarili glavom o isti zid a i dalje im nije jasno, pa bi sad opet da udaraju, a Planeta Zemlja opet da trpi taj njihov teror, e to loma morgen, ako treba srušićemo im i taj zid da nema gde da se cepaju, jer prošli put smo ga samo pomerili na drugi kraj sveta, ali dokone budale ga i tamo našle ladno, našle ga samo da bi se udarale, zato ovaj put idemo na rušenje do temelja, znači nema više zajebancije, a ovi fanatici ako opet budu počeli da grade te zidove oko sviju nas, ima da po kazni slušaju Y.O.T. i po 108 puta dnevno ako treba, i nazad, jer Rej Kapo tu lepo kaže, uostalom pogledajte taj skroz neverovatni video snimak, a ja odo da rušim tuđe jer mi tako slađe...
P.S. "Smo črni duhovi od tega sveta, opevamo noro podobo gorja. Po stotič razbite zrcalo sveta, vaš trud je zaman. Presegli smo noć, naš dolg je poplaćan, in naša je luč."
Odlično, sjedni 5!! :)
Fala vi uč'telj'ce! :!:
O mojoj babi i Višegradu: Kako sam zamrzeo popove
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/12/o-mojoj-babi-i-visegradu-kako-sam.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/12/o-mojoj-babi-i-visegradu-kako-sam.html)
Višegrad, Kraljevina Jugoslavija, tridesete godine prošlog veka. Familija moje babe po majčinoj strani, dakle notorious Šunderići i selo Bosanska Jagodina, koje gle čuda, ili barem kako mi baba veli, uopšte i nije bilo u Bosni, već je 'amo, s ove strane duge aka Drine. Dakle, kolko sam ja to skonto, iz Užica kad idete ka Višegradu, Bosanska Jagodina vam dođe taman tu negde između, možda ne baš na drumu, ali tu je, na 5 kilometara od Višegrada, a dalje ide Dobrun, pa i najluđa rečica ever - Rzav, čije samo ime dovoljno govori kakva joj je priroda i kako izgleda kupati se u njoj. I vaistinu, bejah dete, možda 5-6 godina, al' se jasno sećam tih brzaka i ladne ledene vode, al' opet se skupilo naroda na kupanju. Inače, Rzav vam se kod Višegarada uliva u Drinu, tako da je to u principu ta ista divlja priča. Al' dobro, da baš ne preterujem sa istorijskim detaljima, jer ipak mi je izvor jedino i isključivo moja baba Radosava od 82. godine, tako da bi' se osvrno samo na taj čuveni fenomen "grada i sela" u to doba, ali i mnogo kasnije, pa skoro sve do ovog poslednjeg rata kada se sve izmenilo. Dakle, kao što je većini poznato, ili se ja bar nadam da vam je poznato, Srbi pravoslavne veroispovesti pa i ovi drugi pagani, živeli su po selima oko grada, dok su muslimani dominirali u samom Višegradu, mada je naravno, ko i uvek, bilo izuzetaka na obe strane.
Da bi došla do svoje osnovne škole u gradu, baba je vatala voz, pa onda lagano peške preko čuvene ćuprije. To beše neke 1938. godina, kada je i krenula u prvi razdred, naime, u školi je veronauku za srpsku ali i muslimansku nejač, držo jedan jako zajebat i bradat pop, naravno preke naravi, tako da baba od sve te izuzetne ljubavi prema Hristu i bližnjem svome pamti jedino incident koji se dogodio evo baš ovako:
Znači, zamislite samo na tren to suludo vreme. Deca od 7-8 godina, ko zna kakva osnovna škola, i ovo bradato čudovište ko bog i batina. Pa to je tempirana bomba u najavi, zar ne? Zaboravih da napomenem, razredi su bili skroz izmešani tako da je tu bilo svih ljudskih vrsta i rasa, možda samo crnaca nije bilo eventualno. I moja baba se posvađa sa nekom jaranicom, inače Begovom ćerkom koja je sedela tačno ispred nje i zajebavala je što je sa sela, i tako u tom klasnom podjebavanju ova mala valjda izrekla neku zajebanu uvredu, al' očigledno toliko gadnu da je baba na keca dovatila ono novo penkalo i duboko joj ga zarila u leđa, iz sve snage naravno, gde je jaranica logično krenula da vrišti, znači orila se škola. Kako je to izvalio ovaj pop pa logično da je skroz popizdeo, jer em se radilo o Begovoj ćeri, em međunacionalni sukobi, i đubre bradato zaključa malo dete u školi posle časova, i to tako da se do kasnih noćnih sati nije znalo šta je sa malom Radosavom, te je njen otac Mihajlo u sred noći osedlao konja i pravac Višegrad, ne bi li je oslobodio iz ove iknvizicijske tamnice.
Al' nije ni to, posle kad su se deca prebacila u seosku školu, i tamo beše jedan most sadistic pop koji je terao decu da kleče na kukuruzu, i to bukvalno za najmanji prekršaj. E, tu je baba ali skroz zamrzela popove i sve vezano za hriščanstvo, jer je bila jedna od problematičnijih, tako da je bila baš redovna na tim kuruzima, a to se nikad ne zaboravlja, a kamoli oprašta...
No, ubrzo je došla i '41 sa sve Švabovima i ostalima, tako da je krenulo masovno drukanje i cinkanje po selu, te je jedan musliman odruko ove moje kako navodno sarađuju sa partizanima i četnicima, što naravno nije bilo tačno ni pod razno, jer ljudi su imali strugaru i boleo ih kurac za rat. Znači sa majčine strane ja mogu da potvrdim sa sigurnošću da nije bilo tako tih ratobornih u familiji ko npr. ovih sa očeve strane koji skoro svi izgiboše. Al' ne lezi vraže, jedan drugi musliman, mlad dječko, je sve tačno čuo kako je ova jajara drukala, te brže bolje potrča uz brdo prema kući Šunderića ne bi li ih upozorio da ovi dolaze i da se sprema zlo. I jadan, kako je to onako zadihan preneo mom pradedi Mihajlu, krenuo je da se vraća nizbrdo prema centru sela, al' ga dušmani očigledno izvalili, te sačekali i skenjali tu na licu mesta. Al' moji su ipak uspeli nekako da pobegnu, te se nastanili kod Zaovine na Tari, gde nemačka čizma teško da je kročila ikada i tu zablejali sve do kraja rata, da bi već '45 došli u Zemun, i evo baba i dan danas živi u istom tom Zemunu.
E, sad ide glavni deo priče, dakle od kad znam za sebe prve babine priče su bile o tom odrastanju u Višegradu i okolini, a posebno o toj njenoj praiskonskoj mržnji prema popovima, te nas je zavetovala da kad bude umrla da joj ni u kom slučaju ne dovodimo popa na sa'ranu, što smo mi naravno prihvatili, a ja kasnije bio čak i jako ponosan što imam tako hrabru babu koja ima svoje ja, i ne jebe tu masovnu histeriju oko pravoslavlja, koja se pokrenula tamo krajem 80-ih. Ali ni tu nije kraj, baba je tad imala ipak jedva 60-ak godina, a danas ima 82, tako da ju je pored 300 bolesti pre nekoliko godina u'vatila i žešća paranoja od umiranja, i uz to strah od "onog sveta", tako da je čak i ona, tako jaka celoga života, potpala pog uticaj Gebelsovske propagande SPC, a koju gledamo bukvalno svaki dan po svim medijima, te je rešila da ipak dovedemo popa na sahranu.
Pogađate, bio sam blago je reći šokiran, a onda se to pretvorilo u mržnju prema popovima i svemu onom što predstavlja SPC, tako da sam babi sad zabranio da umre dok ne raskrsti sa ovim zlikovcima (ko Radovan III), i šta me briga, ima vala da živi sad ako treba i preko 100 godina al' ja popa na sa'rani nema šanse da gledam, eventualno bi ga pustio da priđe kada bi prihvatio da baje i nariče za DŽ, ali pošto isuviše dobro znamo naše popove, to je u praksi al' totalno nemoguće, tako da ima BAN do daljnjeg. U svakom slučaju, ako baba ipak ostane pri svom stavu, pustiću ovu jareću bradicu da isere svoju priču do kraja, a onda mu komotno izotimati sve te evre i lagano ga dotući lopatom. E, tako, čisto da se zna, da upozorim na vreme, da ne bude da nisam rek'o, molim lepo! Hvala.
Sine, inače si vrh, ali ovo ti je šiljak na vrh. Bravo. :-|
:-|
Quote from: Son of Man on 24-12-2012, 16:58:42
Ali ni tu nije kraj, baba je tad imala ipak jedva 60-ak godina, a danas ima 82, tako da ju je pored 300 bolesti pre nekoliko godina u'vatila i žešća paranoja od umiranja, i uz to strah od "onog sveta", tako da je čak i ona, tako jaka celoga života, potpala pog uticaj Gebelsovske propagande SPC, a koju gledamo bukvalno svaki dan po svim medijima, te je rešila da ipak dovedemo popa na sahranu.
:-D :-D :-D :-D :-D
Сине, да ли је то она баба што се плашила смака света? Ако јесте, ето видиш, прегурала је и то. :lol:
Nije to ta baba, ova izbosne se plašila smaka, a ova poredbosne jok :wink:
Po majčinoj liniji moji preci su takođe bili jako miroljubivi ljudi, te takođe završiše u Zaovinama, odakle se kasnije spustiše u Bajinu Baštu...
Sine, ovo je sjajno! xjap
xjap
5. oktobar 2000. - adrenalinski izveštaj
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/12/5-oktobar-2000-adrenalinski-izvestaj.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2012/12/5-oktobar-2000-adrenalinski-izvestaj.html)
Ovo prvo sam pisao 5. oktobra naveče, dakle dajrektli from da keos, a drugi tekst je napisan šestog, tj. sredio sam ovaj prvi i dodao brdo detalja na koje sam zaboravio, tako da se već šestog našao na mejling listama diljem ex-YU. Naravno, i prvi i drugi sam pisao onako skroz adrenalinski, na keca, na dah, tako da je tekst možda na nekim mestima malo isuviše euforično-maničan, ali to možda i najbolje dočarava atmosferu tih dana. Inače, Ica koji se pominje u drugom tesktu je notorious Ivan Bogdanov, nekima poznatji i kao "Zver iz Đenove", ali ja meni bio i ostao najjači lik ikada, toliko puta mi je pomogao kada su me cimali nacisti, da sam mu dužan do kraja života, a dok su se na drugu stranu tzv. levičari pravili da me ne znaju, da ne bi i oni slučajno popili po koji šamar, jer to su tada bile strašne stvari, to boli jebotebog! Mislim, zakuni se. Uglavnom, nacisti su tih godina dobili tolko batina od Ice, da čoveku treba realno dići spomenik na Trgu, a ne da ga se ovako pljuje po medijima i svuda.
Primetićete takođe da se u uvodu prvog izveštaja ova sisaljka Aco P. Pop (ex-Hoću?Neću!, Kontrapunkt) ograđuje od mene, al' šta da se radi, takvo vreme beše, trebalo je dokazati svoju političku korektnost kolegama iz okolnih država pa po cenu i da prodaš jarana najrođenijeg. Uostalom zna Ratibor šta je posle bilo, prodade me sisa kraljevačka al' bukvalno ni za šta, gistro da se ogradi od huligana i desničara. Ma zakuni se! No na stranu to srpsko-seljačko sektašenje na ekstremnoj levici, čitajte izveštaje, jer mislim da sam čak i tad, pre 12 godina, umeo skroz solidno da opišem akcijanje. I ne bih zaista sad iznosio svoj stav o 5. oktobru, jer nama je bio trip samo da srušimo Slobu, a za tu neku bolju budućnost u vidu demokratskog društva nam realno pucao kurac, jer brate realno je bilo da će da se opare samo ovi što su bili po većim strankama a mi svi ostali da ga duvamo ko i uvek. Uostalom tako je i bilo, vrlo se brzo pokazalo ko je tu ko, ali ja se nisam razočarao nimalo, jer ništa lepo nisam ni očekivao. Meni je bilo samo bitno da ne gledam više Dačića i slične po TV-u. A i činjenica stoji, da je tad Sloba hteo da nas razbije mogao je i to vrlo lako, dakle samo da je izveo prave jedinice za razbijanje demonstracija a ne one klovnove i rezerviste kojima su dali pendreke i kacige čisto da liče na zajebanu muriju, mi bi bežali, ne bi se okretali. Znači smejurija, i to režirana jako, jako loše, jer je bilo tolko providno da nam je bilo žao da ih bijemo, tj. barem meni. Toliko, ajd' sad.
Jbga, Dačić je sad više na ekranu nego u Slobino vreme, još je čovek premijer...
Quote from: Anomander Rejk on 31-12-2012, 14:18:27
Jbga, Dačić je sad više na ekranu nego u Slobino vreme, još je čovek premijer...
Jedva čekam da vidim dal sme da se dokači sa Šiptarima. Baš da vidim i to čudo.
I tako, poč'o taj protest, i na početku delovo ko da će bude dojaja, ono, masa ljudi, a svi ludi i željni svega, al' se ko i sve izjalovio, jer došle tu neke gistro studentske vođe, neki pizde materine vizionari i slični, no jedine face koje sam ja upamtio su bili Čeda Seks i Čeda Antiseks. Za Čedu Seksa se zaista ne sećam ni šta je studiro, al' se jasno sećam njegovih populističkih izvala tipa POMOZ BOG, a studentarija odgovara zna se šta, ne smem ni da citiram kolko je gadno. Znači uglavnom je ložio raju na foru nacionalno-verskog proseravanja, mada se odma' jasno videlo da se folira, te ga mnogi nisu voleli. Na drugu stranu, Čeda Antiseks je studirao istoriju, a svi znamo da su istoriju vazda upisivali ovi razni desničari, pa je tako bilo čak i dosta otvorenih fašista u to doba, i to onih najgrđih, što ih ja zovem metak-u-potiljak-ljotićevci. E, Čeda ti je nekako sve to jako lepo primio na se i poda se, i skrpio u jednu filozofiju, tako da su njegovi govori delovali bukvalno ko poziv u rat, onako dramatični sa sve svetosavsko-apokaliptičnim prizvukom. Danas kad vidim tog dečka na TV-u ja ne mogu da poverujem da je to isti onaj lik, jer danas je mnogo pitomiji, a izlaganja su mu čak jako zanimljiva, i baš volim da ga gledam, a samo se na tren trena može naslutiti da ponekad malo više povuče udesno, tako da smo njega kontali ko pravu, ozbiljnu budalu sa misijom, dok ovog seksi Čedu više ko foliranta i pozera, što se kasnije i potvrdilo, jer svi vrlo dobro znamo gde su ti jarani danas, i jedan i drugi, o da, o da...
17.01. ABRAXAS 365 promocija u Sremskoj Mitrovici
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F2.bp.blogspot.com%2F-n5TCGgR51Sw%2FUPVhDc_JggI%2FAAAAAAAATko%2FHS_PT4ySl5U%2Fs1600%2F1.abraxas-promo-plakat-mitrovica.jpg&hash=0f81a38d4761499fc1ac5d52e7d7fb62aba85220)
17. januara, u kafe-knjižari Bookbar, u Sremskoj Mitrovici (Zanatlijska 3), održaće se promocija knjige "Abraksasov vodič niz dokumentarni film", istaknutog člana SANU, pisca ozloglašenog memoranduma, Bojana Pandže. Pored promocije biće održano i kratko ali vrlo zanimljivo predavanje na temu "SOCIOPATA: JA, BOJAN PANDŽA". Prostor nije preterano veliki stoga po'itajte da zauzmete najbolja mesta jer kontraverzna organizacija ABRAXAS 365 će u četvrtak biti u Mitrovici a već u petak s one strane duge, te ćete je teško još jedared zabosti, al' baš, baš heavy teško. RISE!
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi1056.photobucket.com%2Falbums%2Ft367%2Fsuicideshtab%2Fsex-offenders_zpsa85e6710.jpg&hash=b9acba4db19519d85268caebc76a87eac706e053)
MOLIM VAS DA OVAJ TEKST NIKAKO NE NAPUSTI SAGITU JER JE VERZIJA NECENZURISANA, TAKO DA IMA NEKIH PODATAKA KOJI BI MOGLI DA BUDU LOŠE PROTUMAČENI, A VEZANI ZA H. KRSNA POKRET, OK?
NARAVNO, CENZURISANA VERZIJA ĆE SE POJAVITI OVIH DANA NA BLOGU, I DAKLE SVE NAPISANO JE ČISTA PURE FIKCIJA (FREE STYLE FB LOŽENJE JEDNOG LIKA KOJI JE IZ TE PRIČE, AL' JE OK OVAKO, SAMO MLAD JBGA, I PRISTAO JE DA SE OVO OBJAVI) OSIM MOŽDA PAR REČENICA O GAY AKCIJAMA U BGD HRAMU 90-ih. DAKLE IMAJMO RAZUMEVANJA, BUDIMO NELJUDI IAKO LIČIMO NA LJUDE. (KO DRUKA KEVA MU KUKA!) HVALA.
T - T. DAS (nije inicrano ime nego običan nik)
S - SIN (ime inficirano HIV-om)
T: Smem da pitam zašto si bio u zatvoru?
S: silovo sam neku maloletnicu
T: Nemoj me ložiti
S: pa zar ti nisu pričali zašto sam izbačen iz Templa?
T: Ja se nisam ni raspitivao o tebi, samo sam pozdravio S.
Nisi valjda -.-*
S: brate kako ti nije rekla, pa i nju sam napastvovao jbte
T: Samo je odmahnula rukom :S
Sada sam se zainteresovao sa kime se ja zaista dopisujem.
S: Pa odmahnula je rukom jer se i nisam baš najbolje pokazo, to je htela da kaže
T: Ne nego me je pitala odakle sam te našao
S: pa to, odma je istripovala da si prso
T: I posle toga je odmahnula tipa pusti temu imam nešto bitnije sada
S: pa to, nece o tom uzasnom iskustvu
T: Rekao sam ti da je bila svejedno nešto bezveze raspoložena taj dan
'Ajd sada na tenane koga si ti silovao, kako i zašto? Neću se istripovati i blokirati te ili slično, ali pretpostavljam da sebi mogu dozvoliti to pitanje
S: pa brate seksualni sam manijak to si valjda izvalio
T: (iako imam svoje mišljenje i silovateljima i pedofilima)
Ne nisam, čime, golim slikama?
Ženska golotinja me ne uzbuđuje, vidi se na svakom koraku i u potpunosti je banalizovana u ovome društvu
S: pa vido si kod mene na zidu samo golotinja i to najperverznija?
T: I?
S: ček da ti kažem prvo to za hram, se sećaš da sam ti pričo za gej ekipu koja se karala po onim kupaonama?
T: Da valjda :S
S: a šta misliš šta smo mi strejt onda radili u matadji ašramu?
T: Ok to je meni jasno
Ali silovanje?
S: stani
T: Sedim.
S: ustani
T: ?
S: zezam se, sedi
T: Pričaj
S: gle, u matadji ašramu su realno bile orgije, a posebno ove starije matađis, i sam znaš koja je najviše volela nas klince
T: dalje?
Seks iz potrebe i silovanje se razlikuju pobogu. Ne okolišaj, Pljuni
S: znači nećeš deo o orgijama sa MILF matadjis?
T: Meni nije cilj da blatim ovde ikoga.
Već da saznam nešto više o sagovorniku
Mada možeš i milf matađisima
S: uglavnom, pošto sam bio poznat ko seksualni manijak
ne baš sad tolko poznat jer sam delovo ko fin dečko, sladak, mršav, visok
i jbga
ja bio kod te klinke gajbi, njena keva bila tu
ja se napalio najstrašnije, zguto neki efedrin
T: Koliko mlađa od tebe?
S: pa ja sam tad imo 24 ona 16
T: Sine mitre
S: i ja krenem na kevu dok je klinka bila u prodavnici
pošto više gotivim starije, logično
a keva bila ko bog
ono, mlada rodila, možda imala 36 godina
ja joj pokidam onu kecelju jer je kuvala, a kurva namerno obukla minić da me izazove
i krenem da je skidam otpozadi, prvo se primila
al' kao mojne sad će dođe Brankica
T: Izvini, ali trebaju mi činjenice, a ne erotske priča.
S: ja reko ma šta mojne kurvo sad ces da vidis
ok ok sorry
bramaćari moj
T: Nisam bramaćari ali se od takve 'literature' grozim
S: i tu je zabodem u glavu, ona se onesvesti al' eto kurca, na vratima klinka
ja kevu brze bolje sakrijem u malu sobu
odvučem je, i ova kao gde je keva, ja reko ma otišla do komšinice
i kako sam bio napaljen krenem na klinku na keca a klinka dojaja riba na kev
T: Da li si sada svesniji toga da možeš da kontrolišeš to u sebi. Ja nisam osoba da ti pridikuje, pogotovo ne o tome
S: polako stićićemo i do toga
T: :)
S: i brate tu je lagano silujem jedno 3 sata jer nisam mogao da svršim od efedrina
T: (kako su te dve duše danas, nadam se da im ništa ne fali)
(ti si je silovao ili ste se jebali ko ljudi pobogu?!)
S: Ma ništa im ne fali, klinka je završila u Lazi, a keva se dobro drži, ipak je starija bila
T: Mada ne možeš očekivati od ex sexual offendera da bude objektivan po tome pitanju
S: ma silovo brate, klinka bila nevina, bilo krvi do balčaka
T: Jadna duša
S: ma ćuti, sve su to kurve
i taman ja da svršim posle tih tri sata, ono, ne možeš više, jebo sam je u sve šupljine, smučilo mi se
kad neko kuca na vrata
njene sobe
i znači ja se brate iseko
prvi put u zivotu da mi se bukvalno smrzla jaja
T: Mada ti sada džabe govorim da si kreten i sve ostalo kada to znaš. Nije naše da sudimo o tome ko je kakav, nije na meni. Ali moraš shvatiti da ono što si uradio neće dobiti odobravanje sa moje strane - iako ti to ništa ne znači.
S: i samo ko u filmu upadaju likovi sa kamerama...
specijalci
ja reko sa ce me zgaze na licu mesta
T: Da li si bio silovan u zatvoru i koliko puta?
S: Brate jebali su mi kevu u zatvoru za to delo, jeo sam govna, pišali mi u usta, jer to je tamo najgori prekršaj....tukli me svaki dan, spavo sam u klonjari sa govnima,
ali me nisu silovali jer je bio fazon to djubre treba ubiti, necemo da prljamo kurčeve
no na stranu to, cek kraj price
T: Ne želim da zvučim ortodoksno i kao fundamentalista, ali karmu ćeš tek dobiti, kao i svi mi za sve urađeno ili ne urađeno u životu.
Kako je ta devojka sada? Osećaš li grižu savesti?
S: Znam brate, završavam u sledećem životu na paklenim planetama sigurica, ali čeeekaj jbteeee
T: Ne na paklenim planetama, precenjenu su one
Ali hajde, neću te prekidati više
S: ne osećam nikakvu grizu savesti, pa brate ja sam sociopata, pričao sam ti, i na prozaku ti nemaš taj osecaj
Dakle, al' iza tih specijalaca ulazi neki lik odeven u neko ko šareno odelo, ja gledam šta je ovo jbte, i odjedared svi kreću da viču:
T. DAS KAKO SI TOLKO NAIVAN JBTEBOGDATEJEBO KAD TE ABRAXAS OVAKO SJEBO !!!!!
xwink2
Quote from: Son of Man on 20-12-2012, 07:07:00
kad na jedvite jade namolimo DJ-a da nam pusti Crippled Youth pesmicu od 30-ak sekundi, tu nije bilo veće ekstaze, jer ceo KST gleda belo i nije im uopšte jasno o čemu se radi, a nas 5 divljamo, i automatski smo bar tih 30-ak sekundi bili u centru pažnje, što je logično imalo svoj jako poseban rad za nas, tada klince, tinejdžere.
Ко хоће да проба - КЛИК (http://gnwp.rusfolder.net/files/15193674/?)
Или пребаците у JDownloader. Реч је о комплетној дискографији бенда Bold који је први сингл издао под именом Crippled Youth:
http://en.wikipedia.org/wiki/The_Search:_1985-1989 (http://en.wikipedia.org/wiki/The_Search:_1985-1989)
I biciklisti su ljudi (Bikers Are People Too) (2010)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/01/i-biciklisti-su-ljudi-bikers-are-people.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/01/i-biciklisti-su-ljudi-bikers-are-people.html)
"Dalibor Anđić was born in 1972. He grew up as a chld without parents. He is in Macedonia at the moment looking for sister he has not seen for 19 years. As a present he brings her bicycle made out of scrap."
Dalibora sam upoznao juče, i to "sasvim slučajno", u Indijskom Centru JayRam, i već u startu mi se iz nepoznatog razloga nakačio (lud se ludom raduje) sa nekom pričom kako je on beskućnik, kako nema ni prozore u tom podrumu gde spava a brate zaled'la brava, zatim kako ga je država sjebala još u startu, kada je kao dete bez oca i majke, dakle siroče, bio prinuđen da umesto u regularnu školu, ide u školu za mentalno retardirane. Ja reko OK, dečka život očigledno nije mazio, nema gore stvari nego ostati ko klinac bez majke, plus još kasnije postati i beskućnik. E sad, sve bi to bilo lepo da on od tad kad se predstavio znači nije stao dok ga nisam bukvalno oterao jer sam potpuno popizdeo. Dakle, čovek nije stao sa svojom tužnom pričom za koju donekle imam razmevanja, ali kad neko ponovi iste stvari i po više puta ne možeš a da se ne zamisliš ko tu koga jebe, da li uvek treba biti empatičan prema takvim osobama i ispoštovati ih do kraja po cenu bilo čega ili ih odjebati, iz fazona, brate dobro je, rek'o si šta si hteo, nisam došao u ovo zdanje da slušam tvoju teoriju o zaveri države protiv beskućnika no da popričam s čovekom s kojim sam naumio.
I taman mu ja kažem da mu je priča surova al' da ne potencira previše taj politički deo jer je nerealan, i on kao skonta, al' opet krene dalje al' ovaj put iznova, ispočetka. I tu skontam da nešto definitivno nije u redu i da nešto fali na toj slici. Ovaj jaran što je pokušavao da razgovara sa mnom sve vreme, samo me gledao u fazonu, pusti ga, on je takav, jebiga, šta da se radi. I ja ga tu konrektno pitam, si ti druže siguran da su oni tebe poslali u tu školu samo zato što si bio siroče, znači nije bilo nikakvih psihologa, psihijatara da utvrde činjenično stanje, mislim, malo mi je čudna postala priča kad sam skonto da će on tako nas sad do u nedogled da kara u mozak. I ovaj kao ma jok, ne, ne, JA SAM REALAN, i nastavlja sa svojim iznova. E sad, na nekim temama se moglo komunicirati s njim al' i to slabo jer on te nešto pita, ti mu odgovoriš, al' ko da nisi, glumi da te registruje al' i dalje gura ko sivonja isključivo svoje. Čak se do imecilnosti divio Palmi kako je eto on uspeo tako na lokalnom nivou da napravi pravi mali raj na zemlji od Jagodine, i ja tu već počinjem da pizdim jer prošlo već pola sata kako čovek usta ne zatvara, a još gore ništa sa strane ne prihvata ako se ne slaže sa njegovom teorijom. I tu konačno skontam da se radi o nekom malo težem poremećaju, i da ga nisu džaba slali tek tako u specijalnu školu. I tu mu kažem, brate tvoj pristup je skroz, ali skroz nerealan, ti živiš u svom svetu izazvanom nekim očiglednim poremećajem koji bi ja nazvao čak i jednom debinom dijagnozom koju sam čuo dan pre toga, koja se zove polu-autitizam, gde navodno čovek jeste autističan ali opet dovoljno sposoban da neizvaljeno fukncioniše "najnormalnije" u spoljašnjem svetu, dakle k'o NEŠTO IZMEĐU, što je naravno skroz nerealno i nepostojeće u praksi, ali neki balvan se eto, i toga dosetio, pa mi to nekako najbolje pristajalo u tom trenutku, ne bi li ga zaustavio u njegovom krstaškom pohodu.
Ništa nije vredelo, samo je rekao ALI JA PRIČAM REALNO, NE PRIČAM O NEBESKOJ SRBIJI i nastavio. E, tu se već oklizn'o bio, jer je pomeno da voli često da ode i u pravoslavnu crkvu, ja rek'o koju bre crkvu? On kao, pa pravoslavnu, u ove naše po gradu. Zgrožen, smesta ustajem i iz fazona kao ja zaista ne mogu da sedim sa čovekom koji pohodi objekte SPC i još se time i hvali pritom ko da je to nešto ultra-dojaja a ne najveći blam srpske zatucanost, najveća sramota za jednog Srbina. I kažem mu aj' sad beži da ne bi došlo do icidenta, ipak nije ni mesto ni prilika. I on gleda, nije baš siguran dal' se zezam ili ja to ozbiljno, i kreće se smeje nervozno, ja mu rek'o poštujem te brate, ispoštuj i ti mene pa mojne više u mom prusutvu o SPC i sličnim kriminalnim organizacijama, jer sam jako religijski osetljiv i netolerantan. I kontam sad će konačno da ode, al' eto kurca, kako sam ja seo tako je i on seo i naravno nastavio sve po starom, ali sad sa mnogo većim žarom, i pitam ovog mog jarana, iz zajebancije, jer su vam svi ovde ovakvi, i ovaj mi kaže ma ima raznih frikova, ali sa ovim sam samo jednom popričao na drugarskom nivou i od tad me ne pušta, ko pit bul se zakačio. Samo ortak valjda vremenom naučio da ga baci na ignore, tako da kad priča sa nekim a ovaj ga i po 10 puta u 5 minuta cima uporno po imenu da nešto "dojaja važno" pita, ortak ga kulira, pusti ga čak i da priča al' on nastavi sa svojim poslom, dakle totalni ignore, ko da nije tu, jer jedino se tako može i biti u njegovom društvu. Ja rek'o auuu jebote, ja još ne znam za tu foru, i ne mogu se pravim da sam OK, reko daj ja sve da mu kažem lepo iskreno pa valjda će skonta. I kažem mu alooo, rođače, svaka tebi čast što ti kidaš život za gušu, što se ne daš da se nikada ne predaš, ali ja ovde nisam došao da sat i po vremena slušam isljučivo tebe sa tim patetikama, nego da se vidim sa jaranom, da sa njim razgovaram. I ovaj kao, da, da, ali ja pričam SKROZ REALNO, i tu sam valjda at last čak i ja shvatio da sa ovakvim pojavama al' nema šale, da on tebe gistro zaista sasluša kad mu nešto kažeš ali da to ne jebe ni 2,8 posto. Iz fazona, da, da, lepo je to što ti pričaš ali ček da ti ja završim prvo ovu moju borbu protiv države i njene zavere proti beskućnika.
I taman je nešto pričao, jako bitno naravno, i ja kažem ovom mom drugaru, i to naglas da i ovaj čuje, jebotebog pa ovaj uopšte ne shvata šta mu mi govorimo, dakle ne zarezuje nas, ko da smo mu mi tu neki random botovi koji služe isključivo da ga saslušaju, pa kolko traje da traje. I uveren sam, da ga tu nisam prekinuo, smarao bi sve do kraja, i do smrti ako treba, bez ikakvih problema, najopuštenije. I kažem mu, aj' sad brate leba ti stvarno idi, došao sam da pričam sa ovim čovekom, a ti već skoro čuku držiš monolog, nije fer ako ne prema meni a onda prema tom dečku koga navodno ceniš i znate se od ranije. I on tu falakurcu konačno ode, ja rek'o aupičkumaterinu, zaista je vazda bilo takvih faca po ovakvim mestima al' ovaj je zaista neuništiv, znači definitivni pobednik nesalomivosti. I tek tad saznam da o liku postoji čak i neki dokumenatarac, pod nazivom I BICIKLISTI SU LJUDI, te vam ga evo na. Dobar je dok. jedino što nema ovaj drugi deo priče o kome sam pisao, no i ovo je zanimljivo, najverovatnije zato što je kratko i što ne mora uživo da ga slušaš. Dakle samo iskreno sa ovakvim osobama i sve OK, a ne iz kurtoazije da slušaš tako nekog nadahnutog, jer mnogi to trpe, valjda im neprijatno da kažu u lice. Iz fazona, kao jadan dečko, pa još bolestan pritom, treba imati strpljenja za takve, i mislim OK, ali ko da smo mi svi ostali pa zdravi u pičkumaterinu, zar ne?
Sine, ič nisi tolerantan.
Kroz rajeve pakla urgentnog centra
Šta da vam pričam. Bruka i sramota. Naime, zbog mog učestalog eksperimentisanja sa raznoraznim medikamentima prestali da mi rade bubrezi, sreća pa je bilo akutno te sam završio u urgentnom centru na prvom spratu, ležo 10 dana, al' kao povratila mi se funkcija bubrega 100% i nikom ništa, jedino mora da pripazim na tako te kafetine i sranja koja su baš toksična. Uglavnom, moja poruka posle bravka tamo je jednostavna, i glasi NEMOJ NIKAD DA SE RAZBOLITE JER NEĆE VAS SJEBATI BOLEST NO USLOVI KOJI VLADAJU PO BOLNICAMA. Dakle, ono je ne daj bože. Turili me u neku urgentno-urgentnu sobu odma' preko puta tog pulta gde su sestre i priključili me na infuziju, a u sobi haos, em sto je nikad manja, em što je preko puta mene ležo čovek od 70 godina na samrti bukvalno a pritom još paraplegičar, Jovica se zove, a pored njega Sloba, godište moje keve, ugrađuju mu fistulu da bi mogao da ide na dijalizu. Dakle, usro sam se živ, jer ja jesam čuo za tu dijalizu al' nisam pojma imao šta je to zapravo, i kad su ova dvojica počeli da mi pričaju kakve su to muke Isusove ja se prepolovio jer sam mislio da će to i meni da rade. Znači te neki kateteri, pa onda te fistule gde ti spajaju krvni sud sa nekom aortom il' tako nečim, jbmliga, i onda bukvalno ti naprave ko utikač od krvnih sudova, da kad ideš na te dijalize 3 puta nedeljno da te samo priključe i 4 sata ti prečišćavaju krv jer bubreg logično ne radi, i što reče ovaj Sloba iz moje sobe, kaže blago Tomi Zdravković, njemu rikno bubreg, on pao u komu i komotno umro, nije ni bio svestan da je bacio kašiku. Znači muka živa, nije mi bilo dobro uopšte. Druga stvar koja me šokirala je to što je ovaj Sloba imo ugrađen neki kateter u stomak, pa mu nije uspela operacija tako da se svake noći useravao a još pritom je non stop imao proliv pa mu ni one pelene nisu pomagale, te je to bio haos, tako da sam morao da svedočim kako ga sestre i braća svako jutro presvlače onako usranog, ja reko đe ba nestalo ljudsko dostojanstvo, ali očigledno je bilo da kad tako zaglaviš sve to više nema nikakvo značenje, samo radiš šta ti kažu, nemaš izbora. Doduše ja sam sklanjao pogled da ne moram svaki put da gledam njegovo usrano međunožje. Mada ni ja nisam bolje prošao, dobijao sam po 8 infuzija dnevno jer su istripovali da odbijam hranu, i to je taj rad, od jutra pa do ponoći vezan za krevet. A i brate, kako ne bi odbijao onu njihovu hranu, to bre neslano, ne mož se jede, ko pomije, al' su mi zato moji donosili od kuće sendviče, al' ove doktore to nije zanimalo. I sad pošto sam logično moro i da pišam umesto da me skinu sa infuzije doneli mi nekakve boce te sam morao da pišam i to u sobi, ej bre. Mislim ja se okrenem od ovih ljudi, ali kad dođu posete, ovom žena, ovom sestra, a meni prigusti e to je bio realni užas, tako da sam se izvinjavo ljudima al' šta ću, mora da se ispraznim, tako da je bilo jako neprijatno, ali s obzirom da je naše zdravstvo na nivou štapa i kanapa nisam mogo puno da se bunim. Jebiga, prihvatiš stanje takvo kakvo je i guraš, na kraju se i navikneš, jer to država plaća i to ti je što ti je, uostalom svi znamo kolko su privatne klinike skupe, tako da više ne mogu ni da se kurčim kako sam tamo neki anarhista kad me država zbrinula i navodno izlečila jer kad sam primljen imao sam kreatinin 150 npr. a treba da bude preko 1000. Dalje, od tog svakodnevnog smrada govana koji se protezao tim sobičkom nije moglo se diše, a još kad se i ovaj nesrećni paraplegičar usere to bude stereo rad, pa sam u nedostatku kiseonika svašta halucinirao. Druga stvar, poslali mi nekog psihijatra, pošto sam bio na prozaku da me gistro proceni, i budala popriča sa mnom 2 minuta i utvrdi kako mora da prestanem da pijem prozak da bi navodno bubrezi bili skroz čisti od tih hemikalija, i ja kreten pristanem. Ajoj kako sam se tu zajebo, jer prozak ne sme naglo da se ukida, no o tom potom, duga je priča. Pošto su ova dva moja sapatnika spremali za te operacije imali su pored uveta vezano nešto što je meni ličilo na ono što imaju Snorkijevci, ono kao za ronjenje, te sam u magnovenju tog smrada tripovo da smo u selu Štrumpfova, al bukvalno, jer ovaj Jovica je imao neke svoje crvene jastuke, i ćebe mi bilo crveno te sam za njega mislio da je Veliki Štrumpf, a Sloba je imo naočare i bio pljunuti Kefalo, i te halicunacije su bile onako više kroz neki polusan, jer nam je nedostajalo kiseonika, a kad nema kiseonika mozak svašta tripuje. Tek kad sam malo ustao iz kreveta, kad sam uhdahnuo komad vazduha, bilo mi bolje, i čudom se čudio kako se odjedared sve promenilo. I tako, došla ta doktorka što beše zadužena za moj slučaj, i kao izvuko si se, bubrezi ti sad rade 20 posto, al' kao ne možeš kući mora da isprobamo da vidimo dal' će skroz da se povrate, i kao da piješ što više vode da bubreg što više radi, i onda provere po onim bocama dal' sam dovoljno pišao, da vide dal' sam izbacio svu vodu koju sam uneo, da se ne zadržava o organizmu. A meni iskreno bilo muka od one vode jer sam preko tih silnih infuzija dobijao sve što mi treba tako da mi se nikako nije dalo da pijem bilo šta. Tek tad sam skontao kako ovi štrajkači glađu kad ih prikače na infuziju mogu da izdrže baš dugo, jer tu ima bukvalno sve što ti treba za održavanje životnih funkcija. Uglavnom, svako jutro kad je bila vizita su me prozivali što ne pijem dovoljno vode, a tek kasnije se neka OK starija sestra setila da mi kaže da mogu i voćne sokove da pijem pa sam se tu popravio. Dalje, za tih 10 dana su mi izboli ruke najstrašnije, malo za infuziju, malo za vađenje krvi i tako, tako da mi je ruka bila nedajboze, sva u ranama, a još plus pola tih sestara znači pojma nema da bode, uglavnom ove mlađe jer za to radno mesto ti treba debela veza, a došle bez ikakvog iskustva, sve bre neka deca, tako da se nebrojeno puta dešavalo da su mi probijale venu, pa je to šikljalo na sve strane, a one onako u panici jurile starije sestre po drugim odeljenjima da ih spašavaju bruke. Jebiga, šteta što nisam uslikao tu levu ruku da vidite na šta je to ličilo, ma ko iz rata da sam doš'o, dalekobilo. I naravno, nisu mi dale da sam menjam infuzije kad se potroše, ko da je to neka teška nauka, nego sam svaki put onako vezan ko besan pas mora da urlam SESTROOO, SESTRO-O-O, a one sede u tamo nekoj njihovoj sobi i igraju igrice na kompu najopuštenije. Mada da ne grešim dušu ove starije sestre su bile skroz OK, ono, imaju iskustva jebiga, i lepo ti se osmehnu, a verujte da mi je osmeh tamo mnogo više značio od bilo čega jer je smrt vrebala bukvalno na svakom ugla, ili sam barem ja to tako istripovo zbog ljudi koje sam viđao da šetaju tu po spratu a i ovi moji jarani iz sobe, sve bre matori ljudi, ja bukvalno najmlađi, tako da sam se poistovećivao sa ovom dvojicom i tripovo da će i mene da ture na tu dijalizu. Ako sam za 10 dana spavao 2 noći, evo ovde me secite, dakle non stop budan, realna insomnija, a noć u urgentnom mož' da zamislite kakva je. Još se potrefilo da je dan posle mene onaj nesrećnik pobio onolke ljude u Velikoj Ivanči pa je i on ležao u urgentnom, pa još posle onaj bombaški napad u Bostonu, i užas, ja poč'o paranoišem da to ima veze sa mnom, da će me optuže da sam podstrekivao ovog ubicu, i još da stvar bude gora nama su vrata sobe stalno bila otvorena, tako da sam jasno mogao da čujem sve što se dešavalo u hodniku, pa sam tako izvalio i zvuk nekih motorola, i policiju koja se tu muva, ma bre svi moji strahovi i paranoje izašli na videlo, a najviše zbog tog sranja sa prozakom. O WC-ima nema šta da vam pričam, ej bre na ceo sprat samo jedan WC, pa gde to ima, a kao klinički centar Srbije, ugledna ustanova, ma nedobog nikom. Posle krenuli da mi dolaze neki drugari u posetu, ja sve gledam, jebote došli ljudi da se oproste od mene jer neke nisam video brdo, i naravno noćni napadi panike zbog frke sa prozakom, al' baš znači ono, horor, vreme se skroz zakrivilo, krenulo da ide unazad, ma neka neopisiva ludila, voleo bih da mogu to da objasnim rečima al' nema šanse jer to je sve apsurd do apsurda, a sve vezano za Ajnštajnovu teoriju relativiteta, moju staru boljku. I tako sav u panici, puls preko 100 vazda, ko zna kolko, izlazim u hodnik, a hodnik skroz prazan, dakle mogo sam komotno da odšetam iz bolnice niko ne bi izvalio. Dežurne sestre naravno spavaju u svojoj sobi I zabole ih, ali na kraju kad mi bilo baš gadno, kad nisam mogo da izdržim taj neizreciv strah morao sam da ih budim te su negodovale, al' ono, daju mi bromazepam od 3 mg I kao aj' sad spavaj, a ja pre bolnice uzimao i po 60 mg u komadu. Smešno, tako da mi ništa nisu pomogle, jedino što mi je bilo lakše da ima bar neko budan na jebenom spratu. Ej bre, nije to bilo koja bolnica tamo, nego bre urgentni centar, al džaba.
I tako, kako su dani odmicali meni psihički bilo sve gore i gore jebiga. Inače ta urgentna nefrologija, pošto ja nikad pre nisam čuo za taj izraz, to mi zvučala ko neka nekrologija, dakle sve horor do horora. I dođe taj načelnik i kaže mi kao pustio bi te ja već u četvrtak, a primili me u ponedeljak, ali bi onda morao na svakih tri sata da piješ po šolju vode 2 dana, dakle i noću. I meni se naravno sloši krenem da padam u nesvest i krene najluđi trip ever. Istripovo sam da napuštam telo, da sam ovaj put stvarno gotov, I lepo vidim neke konce koji sijaju, na koje smo svi u sobi povezani, gistro to je veza sa nekim drugim svetom, i kako sam ja kreno da umirem tako se sjatila cela kamarila sestara, jer je i ovim mojim saborcima u sobi automatski bilo loše, i kao pošto smo mi venama povezani za taj glavni tok počele vene da izlaze, da paraju one pokrivače, ma ko žilet, I ja tačno osetim kako me nešto vuče, I ja krenem za tim venama a ovaj paraplegičar Jovica me još pita, šta je bilo, znači ideš Bojane, ko da me moli da povedem i njega u smrt. A ja ne mogu reč da progovorim, jer sam valjda osto bez kiseonika, pojma nemam, samo posmatram šta se dešava onako prestravljen, i što je najgore kako sam usto, oni krenu da mi presvlače krevet, a ja umislim da sam rikno i da spremaju krevet za novog pacijenta, da bezveze ne zvrji prazan. I stojim tako, tripujem da sam duh, i na kraju mi ona moja doktorka kaže aj sad vrati se u krevet. Ja onako zbunjen joj odgovorim, a kako kad sam mrtav? Mislim, kako mogu da hodam ako sam umro jebiga, zar ne? Ništa ja se vratim u krevet al' mi ništa ne beše jasno. Vidim kroz vrata stoji neki čovek obučen skroz u crno sa nekom crnom kožnom tašnom, istripujem evo ga mrtvozornik il' kako se to već zove, došo da potvrdi smrt pa da me spuste u podrum na patologiju. Još neka sestra mlada plačući prolazi kroz hodnik, I kaže, ja na ovo nikad neću moći da se naviknem, a ove druge je teše, iz fazona umro pacijent jebiga, nije joj svejedno. A ja u sobi počenjem da skontavam nove moment, kao, eto kako je smrt ipak "zarazna bolest" jer ja sam povuko ovu dvojicu sa mnom, jedva ih spasili, a pre par dana bilo i ovo u Velikoj Ivanči, i kao to je to, smrt kad krene da hara to samo nosi svakog ko je u blizini. Sve sam ja to do detalja povezo, i zaista neverovatno nešto šta mozak mož' da ti priredi. I ništa, ležim ja u krevetu i sad gledam kako da napustim telo jebiga, ne ide mi se u mrtvačnicu al' nikako. I dođe sestra I priključi me na infuziju pomešanu sa nekim lekom tako da bila žućkasto tamna, i kao kad ovo isteče do kraja onda sam konačno umro i to je to. Ko izvršenje smrtne kazne injekcijom. I ja se setim kako se duša obično skuplja u nosu, I tuda negde treba da ode jbmliga. Naravno, prvo sam istripovo da sam ja Đavo lično jer sam povuko tolke ljude u smrt, pa onda da sam Bog I tako redom, jer toj infuziji treba jedno sat i po da isteče, uglavnom umislio sam da sam neka zajebana faca, ko onaj kosač, dakle smrt glavom i bradom. A i brate zajebavao sam se u životu sa razno raznim užasima i to sam baš preterivao sa serijskim ubicama I tako tim akcijama, uostalom pogledajte ovaj blog na šta liči, i jednostavno to se odrazilo na moju dušu, plus sam još proširivao svest raznim halucinogenima i jebiga, što sam tražio to sam i dobio, znači ZLO I samo ZLO. I tako, ležim ja I gledam u onu infuziju, sve je manje I manje tečnosti, tripujem kad se potroši da ću početi da se gušim ili šta već ide dalje kad je u pitanju smrna kazna tog tipa, jebiga otkud znam, nisam imao tu čast da umrem ranije ili se bar ne sećam, ovo mi bio prvi put. Dakle, iscurela infuzija, I kreće nova frka pošto sam zarazio ceo sprat i dosta ih je riknulo, tako da su duše pravoslavaca stale u jedan red, katolika u drugi, muslimana u treći, i sad neko tamo proziva a ja gledam, alo bre a šta je sa nama ateistima i ostalima. Znači jako konfuzna situacija, ko pravi near death experience. Zanimljivo je bilo da u tim hodnicima nisu bili samo pacijenti koji su tad umrli nego još neke jako sumnjive duše koje su se tu muvale tako mi ništa nije bilo jasno. Pošto od straha nisam imao za šta da se uhvatim, setio sam se da na ruci imam urezanu indijsku svastiku, te sam da bi se smirio sve vreme gledao u nju a ona je počela da svetli nekim čudnim iskričavim sjajem. Na kraju svi ti ljudi koji su čekali u tom hodniku su i ostali tu, tako da sam zaključio da nema ničega posle smrti, da smo ostavljeni da tako bauljamo po tim hodnicima do kraja vremena sa nekim lažnim obećanjima o raju i paklu koja plasiraju crkve. Tek sutradan kad mi je keva donela uputstvo prozaka bilo mi je jasnije šta se desilo, jer tamo lepo piše da ako se naglo prekine uzimanje leka da dolazi do snažnih živih snova što se otprilike odnosi na ovo moje near death iskustvo. Al' džaba, jer treba objasniti to ovim nadrilekarima, jebiga njima ovaj 2-minuta-psihijatar rek'o da se prozak akumulira i kraj priče, a što uopšte nije istina, pa ne bi ga ja pio svaki bogovetni dan da mož' da se akumulira, a i meni je moj lični psihijatar lepo objasnio kako to sve deluje, dakle veze s vezom nema ova priča. I jeste, mož' ti par dana da ne uzimaš prozak, ali već preko 5 dana to je realni horror. Ali ni to im nije bilo dovoljno. Pošto su tamo u mojim otpusnim listama iz raznih bolnica videli da sam zlorabio droge a izvalili da mi bubreg proradio i da je sve OK, brže bolje se načelnk setio da me pošalje u Drajzerovu, gistro na pregled a zapravo hteo me se otarasi a da me ne pusti kući jer kao navodno sam kritičan. I što je još gore ja utripovo da me vode u Lazu zbog tih mojih napada panike, i naravno prestravio se još više, baš mi nije bilo dobro. Odvezli me u Drajzerovu, ja seo pred onaj tim lekara ko na optuženičkoj klupi, I krenuli me ispituju kolko dugo uzimam heroin I slično, ja reko ne uzimam heroin, ja imam problem sa prozakom, heroin sam možda uzo 50-ak puta u životu, I oni gledaju nije im jasno, I kao aj da ti daš mokraću pa da vidimo. Dam mokraću, piše pozitivan na kanabis, I oni kao pa ti nisi naš pacijent koja budala te ovde poslala I slično, i tako se ja sav srećan vrnem u urgentni jer sam znao da sad mora da me puste kući, funkcija bubrega se vratila na 100% i nema šta tu dalje da se foliramo, samo im zauzimam krevet. Naravno, još jednu noć sam morao da "prespavam" na nefrologiji, opet sam imao te strahove, na kraju me jedna onako korpuletnija sestra pitala kao čega se plašiš. Ja reko svega se plašim, igala, bolnice, ludila, smrti, al' najviše vas, pa me kao tešila, neke fore kao, nema čega da se plašiš ti si već veliki dečko, haha, ko da sam joj reko da se plašim kera, strašno znači. I ta njihova površnost, to jedno savršeno bolenje kurca za sve, to me vaistinu oduševilo, al' baš ono oduševilo onako ljucki, humano, čast izuzecima.
I tako dođe nekako i taj dan da se ide kući, al' ja to nisam znao. Krenula vizita, I ovi uvek kad je vizita presvlače nam krevete al' sam se ja tako uplašio te vizite i svega, radila me paranoja 300 na sat kao i napetost, da kad su me smestili u krevet nije mi bilo jasno šta se dešava. I tako krenuli od jednog do drugog, a sve što je načelnik pričao, pola je bilo cenzurisano i to ono, ide priča i kad treba da kaže nešto bitno samo muk, znači MUTE, a vidim da mu se otvaraju usta, a takvu halucinaciju zaista nisam imao priliku da iskusim, blago je reći da sam bio šokiran, a onda od te paranoje sam počeo da tripujem da se nalazim u nekoj maloj drvenoj kutiji sa točkićima, i da zapravo nisam tu bio zbog bubrega, nego da kad sam se vraćao iz Banjaluke par nedelja ranije sa sestrom njenim dečkom i jaranicom, da smo se nešto posvađali i da smo se slupali najstrašnije, I da su svi poginuli jedino ja ost'o živ al kao saznalo se da sam ja odgovoran za tu nesreću. I sad kao ostao sam bez donjeg dela tela, ali moj mozak to nedeljama nije mogao da prihvati, kao postoji taj neki odbrambeni mehanizam koji te štiti da ne poludiš, i sve poriče, i zato sam ja bio tu da bi me opravili što se opraviti može, i sad sam u toj kutiji, džaba što sam ja sve vreme opipavao svoje noge koje su i dalje bile tu. Naravno, svi me se odrekli, jedino majka ostala uz mene, otac neće ni da čuje jer sam mu ubio ćerku i tako redom. Ludilima nikad kraja. I doš'o načelnik do mene, kaže evo kao što sam ti obećo, ideš kući, kao šta je tu je, bubreg se povratio i ćao, zdravo. I dođe sestra donese mi sve one papire silne, ja gledam još mi nije jasno, a na televizoru koji je dono ovaj Sloba ide neka emisija i tu bukvalno sve opišu, ja nisam mogao da vidim televizor al' sam jasno čuo, kao jedna osoba (ime poznato redakciji) je platila skupe troškove tvog lečenja da ti se napravi novo telo na VMA, skroz zdravo, koje ćeš dobiti samo pod uslovom da nikad više ne vidiš tu osobu, znači ili to ili da ostaneš u toj kutiji a to tvoje novo telo ide na Kosovo da se bori tamo za svetu srpsku zemlju i slična lupetanja. Još gledam one izveštaje, I lepo piše VMA. Logično, ja izaberem prvu opciju, jer iskreno jebe mi se za Kosovo I te šuplje priče, i ovaj jedan medicinski brat se kao razočara jer je gistro veliki patriota & shit, i nešto opsuje. I tako, ostave me tu da neko dođe po mene jer nisam imao patike niti bilo šta. Al' eto kurca opet, i to u niskom letu. Malo pre nego što će doći moj ćale, uvedu nekog čiču al bukvalno na samrti, žena mu u crnini, sin takođe, postave ga na krevet do mog, a smrdi ko zna kolko se nije kupao, i ja sklon tripovanju umislim da je to smrad smrti, da matori odbija da umre iako mu žena u crnini, ono maltretira ih jer ne mož' da skonta da mu je došlo vreme, I tu se isečem i utripujem ponovo da sam mrtav i da mi nema izlaza iz urgentnog. Uvati me tu žešća panika, kako uzmem one papire za otpust tako u glavi tj. gistro sa televizora čujem ubrzane vesti, tipa umro Tito, počinje nacionalizam da se rabuktava, naravno usledi rat, i onda brže bolje spustim papire i ide skroz druga priča, kako nije ni bilo rata na ovim prostorima, ma idila jedna, i na kraju skontam da uz'o to telo ili ne meni nema mi izlaza, I da sam gotov, a u glavi mi odzvanja rečenica RAZLIČITO JE ISTO, a što se ticalo te dve verzije odvijanja događaja u ex-YU. Dakle, to me najviše podsetilo na Orvelovu 1984. Jer kako bih digao otpusnu listu krenuli bi užasi i strahote rata na ovim prostorima, a kako bi spustio sve bi bilo umirujuće spokojno, s tim da bi se sve na kraju svelo na to da nema šanse ja da izađem iz te bolnice I da sam obrni okreni umro, samo se to mozak zajebavao sa mnom. I došo ćale, krenuo da me pakuje, ja mu reko stani, kako ćeš da me vodiš ako sam mrtav, a on me ubeđuje logično da sam živ jer kako bi pričao sa njim, al' džaba ja sam umislio da sam umro i kraj priče, nisam uopšte hteo da se obučem, reko mu evo pitaj ove ljude ako meni ne veruješ. Na kraju me ćale izvuko nekako iz bolnice onako u pidžami, još u prolazu čujem priča neka sestra, kao ah to je uvek tako, ne mogu da shvate da su mrtvi pa se hvataju za slamku. Izađemo napolje a ono bila neka vrućina nedajbože, ja reko au kako je gadno u materijalnom svetu, a još je gadnije kad se leš usmrdi, i krenem da se vraćam nazad ćale me strpa u kola, ja ga molim da ne vozi jer ćemo se slupati negde. I tako smo se natezali jer ja sam utripovo da je to neka greška u administraciji, da su pustili mrtvog čoveka, dakle mrtvo telo kući, i da će pre ili kasnije reagovati, da će zvati ćaleta da me vrati, i kad smo stigli na pola puta, ja krenuo da se čudim naglas kako smo im utekli, nije mi bilo jasno kako mogu da puste leš iz bolnice, još ćale da najebe zbog krađe tela preminulog. Stigli kući, ja opet krenuo sa mojom pričom da treba da me vrati, jer sam još osećao onaj upečatljivi miris "smrti" od onog dede, i pitao ga jel' me se plaši, sve očekivajući da će ovi iz urgentnog da zovu da me vrati nazad. I zvoni telefon, ja tripujem evo ih, a ćale krene neku petu priču oko posla, a meni se sve činilo da je konačno shvatio šta se dešava i da se usro pošto sam mrtav a govorim, dakle hodajući leš, mislim ko se ne bi usro, ko zombi samo svestan jebiga. Užasno zar ne? I onda došla keva, zagrlila me al kako mi prišla ja utripovo da se uplašili onog mirisa smrti jer se brže bolje udaljila, ko struja da ju je udarila, pa je zvala našu rođaku koja je neuropsihijatar, dala mi neki anti-psihotik (leponex) i sve se to lagano smirilo, primirilo, ali evo i dan danas ja ne mogu da razlučim šta je od svega što mi se desilo za tih 10 dana bilo istina a šta plod halucinacija, kao da je ta tanka linija između stvarnosti i uobrazilje skroz nestala, što je još više produbilo moje nepoverenje prema ljudima i uopšte institucijama. Sad sam opet na prozaku i nadam se najiskrenije da više nikad neću završiti u bolnici, jer to je jedini spas za paranoike poput mene.
lepo si patio i još lepše to opisao! :|
svaka čas!
Opet +5!
muko moja sta te snaslo.
cuvaj se...
Fragmenti sećanja 1993: Kako sam sistematski zamrzeo policiju vol.1
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/07/fragmenti-secanja-1993-kako-sam.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/07/fragmenti-secanja-1993-kako-sam.html)
Evo još jedne istinite pričice koja nas ovaj put vraća u meni ne tako davnu, a po zlu čuvenu 1993. godinu. I doista, nekome su te 90-e već poodavno zaboravljena prošlost koje se nerado prisećaju, a meni bukvalno ko da sam sinoć sve to proživeo, i u besanim noćima me redovno pohode svi ti duhovi prošlosti, te se često zapitam iz kojih razloga. Zašto se ja, i za čije babe zdravlje, do detalja sećam tako nekih doživljaja od pre 20-ak godina, i to uglavnom jako burnih i nemilih, umesto da gledam smelo, visoko podignutog čela u budućnost ko sav normalan svet? Kakvo je to prokletstvo, kakve su to mađije bačene na me, da se ja zaista slabo čega lepog sećam no sve bre nešto bre zlo i naopako, jer većina raje se trude da upamte samo lepe stvari a ružne da zaborave, i uspeva im, a kod mene je to skroz obrnuto. Čim krenem da razmišljam eto mojih dušmana da mi zagorčaju noć, da oka ne sklopim, dušicom da ne danem, i aj' da jednom dođu, nego se ta plejada likova samo vrti u krug, iznova i iznova. Toliko su uporni da čak i kad pustim neki film, ne bi li smeo misli, oni me i tu pobede, pa i po 15 minuta ne znam šta sam gled'o, samo džaba struju trošim. I znam, neki će reći - to ti je zato što si negativan, previše živiš u prošlosti, bolje se okreni budućnosti, il' kako već to ide, a ja ih pitam, alo bre, kojoj budućnosti, pa nisam ja vidovit? Doduše, vremenom sam skrpio kao neki odgovor na ovo pitanje. Naime, očigledno postoji neka, jebemliga, greška u mom mozgu, a šta bi drugo bilo, pa mi se tako te turbulentne akcije sa pregršt negativnih emocija, ko onaj žig za stoku, zarivaju u psihu, sprže mi koru mozga, i to onda ostane tako, što se kaže foreva', do smrti žigosano, i vremenom onda isplivavaju, ko leševi dalekobilo. Ja ih gurnem dole u podsvest, al' eto njih opet na površini 100 metara nizvodno, i tako u nedogled. Kontam da jedino alchajmer mož' da me spasi ovog prokletstva jer demencija definitivno neće. I evo gledam moju babu, žena je odrobijala 8 banki hardkor života i tek sad joj krenula demencija, i naravno, počinje da zaboravlja blisku prošlost. Te jeste popila lekove, te nije, pa kako se ono beše pali šporet, pa šta je to kredit za mobilni, i tako redom, al' zato kad je pitaš šta je radila u Višegradu '39, to ko iz rukava, ma samo veze, tako da sam ja istripovo da imam tu neku pritajenu mladalačku demenciju il' kako već to može da se krsti, jer zaista sve je iz tog fazona, sve se bolje sećam daleke prošlosti a nemam pojma npr. o nekim dešavanjima pre mesec dana i slično. Evo, nije me bilo mesec dana na internetu, gde sam bio, šta sam radio, pojma nemam. Poj'o vuk magarca, što bi rekli anglo-saksonci.
Dakle, šta? Jesen '93, sweet 16 godinica, poš'o u 2. razred IV BGD gimnazije, i to su kao neke lafo činjenice da bi se vi koji čitate pozicionirali, jer i ja obavezno kad čitam neko štivo gde se pominje tako neka godina, skoro pa opsesivno-kompulsivno gledam gde sam ja u to vreme bio i šta sam radio, a ako se nisam rodio onda gde su moji roditelji ili preci bili i tako redom, a i inače godine i sve te brojke su mi jako bitne al' ne u horoskopskom smislu nego ovako, jebiga, nešto me goni, ima to sve svoje zašto, numerologija & shit & ko zna šta. Nadam se da ne mora da vas podsećam kakva je bila ta 1993. godina, znači ubedljivo najgora godina u novijoj srpskoj istoriji, možda gora čak i od notorious '99, ali to je kontam sve do percepcije. Znači, sankcije, ratovi, haos na ulicama, bezakonje, inflacija, redovi, da ne nabrajam sve, samo ću da smorim, a realno sve i da nabrojim nema šanse to kvalitetno da opišem, dakle to je jednostavno trebalo doživeti, mada moja generacija to i nije tol'ko osetila jer smo realno bili klinci, ali su zato naši roditelji najebali žestoko, i jedino što eto nije bilo tog konkretnog rata u Beogradu, al' je zato samo par 100-tina kilometara zapadno bila surova klanica, pa se taj rat u neku ruku preneo i na ulice prestonice, od "nevinog" skidanja patika pa sve do sačekuša i ubistava. Mislim, šta reći kad su nas još u osnovnoj školi pretresali na ulazu jer su klinci ladno unosili kašikare koje su mogle da se kupe za po 10-ak maraka na Vidikovačkoj pijaci preko puta škole. I tako, beše to "veselo" vreme, što neko reče - barem nam nikad nije bilo dosadno.
E, u to neko doba, kraj osnovne, početak srednje ('91-'92) počela je i ona čuvena podela na "padavičare" i "dizelaše". I dan danas se jasno sećam tog ludila, tih ekskurzija, gde su nas naravno dizelaši pojeli samo tako, tako da se na 90% žurki puštao Dino Dvornik, Viktorija (njen "Rat i mir" mi na nos izašao) , naravno Džej ("Mrak, mrak" na AC/DC melodiju, sunce ti jebem), i sve što je išlo uz taj prvi talas seljane, dok još turbo-folk nije totalno prevladao, tako da smo mi metalci, pankeri i ostali morali da zbijamo redove, i tu su počela ta prva ozbiljnija druženja po kraju, sećam se, okupljali smo se kod Tehnogasa (zgrada u staklu na sred Vidikovca), tačno tamo na onim stepenicama gde je danas ulaz u policijsku stanicu. Tu se povazdan vozio bajs, roleri i skejt, a čuvar nas je u početku terao al' je ubrzo skontao da mu je džaba. Dosta ljudi je tu dolazilo, i to ne samo sa Vidikovca, npr. sa Labudovog Brda su dolazili Stole (kasnije vokal u Unison, Stonewall), pa Drulović, onda sa Ceraka, iz Skojevskog naselja, pa neke ribe metalke iz Rakovice, i naravno mi tu iz kraja, Peđa, Spale (originalni bubnjar Unisona), Klinko (vokal u Rejected) i još dosta njih kojima nažalost nisam popamtio imena, jebiga to mi je isto žešći problem, imena i nadimke skroz slabo pamtim, pa tako ispadnem dojaja loš kad sretnem tako neke ljude u gradu, užas, al' šta ću, nazad u pamćenje ne mogu. I tako, to je sve bilo jako zatvoreno, jer je bilo poglavito na nivou kraja, i tek kad smo se dokopali grada tj. kad smo krenuli u srednje škole počeli su lagano da nam se šire vidici, po prvi put smo krenuli da svakodnevno putujemo do grada, jer ipak je Vidikovac i okolina u to doba bio al' baš žešće-najgrđe predgrađe. Spale je išao u Drvnu na Dorćol, Peđa i Klinko u Teslu, Stole u Grafičku na NBG, a ja vamo na Dedinje. Novo okruženje je baš dosta uticalo na sve nas, jer to ti je tad bilo ko da si sa sela došao u grad, odma' i sve u glavu: koncerti, nove ekipe, hardkor, straight edge, ma hiljadu ludila u jednom. I tu smo već počeli svi da slušamo Suicidal Tendencies, Bad Religion, Judge, Y.O.T. ali i Biohazard, Body Count i te komercijalne akcije koje su bile aktuelne petkom u KST-u, i naravno na proleće '93, Spale, Stole, Klinko i ja, oformili smo i svoj sopstveni straight edge bend - Stop It! od koga je godinu dana kasnije nastao Unison, ali to je već neka druga priča, da se ne ponavljam, smorio sam i boga i narod.
Nadam se da sam uspeo da vam kol'ko tol'ko uspešno dočaram, što bi Timothy Leary rekao, SET, znači još vam dođem SETTING, tj. ono zbog čega smo se i okupili, zar ne? Dakle, beše to jesen '93, ja sam tad već imao svoju prvu dužu "ozbiljnu" vezu, devojka se zvala (i zove se, falabogu) Staša, išla je u V BGD gimnaziju i živela na Miljakovcu. Inače cura je bila i ostala pravi laf, što se kaže, umetnica raznih domena, tad je ubijala kako je crtala, a ja onako neozbiljan i smešan, realno, nisam je bio dostojan da budem skroz iskren, al' jebiga, bili smo klinci od po 15-16 godinica pa nam se kao i oprašta. Znači, dan pre tog kobnog moj ćale je otputovao sa firmom u Beč, i sećam se da sam mu rek'o ako naleti da mi kupi majicu, pa sam mu napisao spisak bendova, al' je uspeo da nađe samo Biohazard i pride vunenu kapu Public Enemy, al' me posle bio blam da nosim majicu pa sam je utrapio Lesi, koji je to uvaljao nekoj svojoj ribi, mislim, nebitno skroz, ne znam zašto ovo uopšte pišem, valjda me opet goni ono opsesivno-kompulsivno, da sve bude popisano, sve do detalja. I tako, to veče došla Staša kod mene, bili tu malo po kući, i kao ja fin, ne znam šta mi je bilo, inače to nikad nisam radio (lenjost i nekultura bolest najteža), kao aj' da je ispratim, i prolazimo pored Tehnogasa, tamo bili Spale i Peđa koji je izveo kera, i kao aj' i oni s nama do stanice. Prolazimo pored apoteke, Spale im'o neki auto-lak, i ja fino lakom na apoteci napišem STOP IT! i ispod XXX, jer to nam bio vrh tad, kao napisati ime svog benda u svom kraju. I bogami stajao je taj grafit (žvrljotina realno) tu jedno 10-ak godina, oho-ho. I prođemo tu pored C-marketa i tadašnjeg restorana Kijevo i izađemo pravo na onu glavnu stanicu na Vidikovcu da sa Stašom sačekamo 59-ku. Ali avaj, iz restorana Kijevo nas valjda snimila skupina dizelaša koji su tu valjda visili na onim poker aparatima. Vidim prilazi nam njih jedno 7-orica i prepoznam dvojicu, išli su sa Spaletom u razred, ove ostale nikad vid'o. Priđe mi ovaj jedan koji je slovio za opaku facu još u školi, ne mogu imena da mu se setim, znam samo da mu je ćale bio pandur, i kaže mi nešto tipa - Pandžo, dođi vamo nešto da te pitam - ja prilazim a već mi jasno šta će da bude, što reče Ćume u dokumentarcu - Upalila se lampa! I normalno krenu da me mlate sa svih strana, a meni to bila, iskreno, prva tuča u životu, da ne računam ona smešna valjanja po prašini i travi na fudbalu, i ja sam se zaista mnogo plašio tih tuča jer sam mislio da je to nešto najstrašnije što mož' da ti se desi u tim godinama, ali pošto nisam imao ranijih iskustva, skroz sam zanemario jako bitnu stavku, adrenalin. Ja sam mislio ima da padnem mrtav dole, i da će da me izgaze najstrašnije, ono, već sam video krv, jer u strahu su velike oči, ali nije bilo tako, jer srećom nisu imali nikakve palice niti boksere i ostala sranja, nego me tukli samo rukama, a realno i to su bili samo obični klinci od 15-16 godina, i ma kolko važili za opasne u kraju, ne mogu mnogo jako da udare, tako da pod naletom adrenalina skoro ništa nisam osetio. A ova dvojica, Spale i Peđa, moji najbolji ortaci, umesto da ulete, oni se odsekli, samo stajali i gledali, bukvalno se više usrali od mene, i to sam im prvo jako zamerio, ali posle kad sam razmislio, da je bila obrnuta situacija, bogme ni ja se ne bi bolje poneo, jer mi smo bili bre fina deca, niko tu nije imao takva iskustva ranije, jer fora je da tek kad se prvi put aktivno pobiješ sa nekim onda skontaš da to nije tako strašno, a dok sa strane to posmatraš strah se samo gomila, i zato su se oni mnogo više uplašili nego ja, a Staša, jadna devojka se rasplakala, a kako i ne bi. I tako, udaraju me ovi mamlazi, al' kako sam se okuražio jer mi bilo smešno da su to ti opaki dizelaši kojih smo se tol'ko plašili, ja do'vatim ovog kolovođu, ono crno pandursko dete, i fino ga zabodem par puta ljucki, i tako, kako sam bio povisočiji od sviju njih, a držeći se za ovog što ga jebo otac, na moju pogolemu sreću, i pored njihovog upornog nastojanja, nisu uspeli da me obore na zemlju, pa su stali, valjda se i oni umorili, imaju i oni dušu iako su dizeli, zar ne? Sagnem se, podignem kapu sa zemlje koja mi je pala, i ništa, ovi zapale nazad u Kijevo, a mi jebiga na stanicu da konačno sačekamo Stašin bus. Verovali ili ne, nikad nisam saznao zašto su me napali, ali s obzirom kakvi su to bili mentalni sklopovi ni ne čudi me. Znači, skroz nebitno za ovu priču.
Ode Staša gajbi, a nas i dalje cepa adrenalin najstrašnije, i logično šta drugo nego odma' osveta da se izorganizuje, kratak fitilj, nema vrdanja. I ku' ćemo, šta ćemo, Peđa predloži da odemo do njegove zgrade i da pozovemo danas pokojnog Ćelu, koji je godinama slovio za najjačeg u kraju, a išao je i sa mnom u razred, bili smo baš dobri, a i Peđin je komšija. Pre nego što smo krenuli, Spale je skoknuo do kuće i uzeo hokejašku palicu i neku motkicu, čisto ono, da ne čuje zlo. Da bi došli do Peđine zgrade koja je odma' do Tehnogasa, morali smo da ponovo prođemo pored Kijeva, a da slutili nismo da je u restoranu pored dizela visila i patrola policije. Inače, u to doba policajci su nosili one maskirne uniforme i beretke, i izgledali realno ko vojska, a ponašali se bahato, znači nedobog nikom. Prošli smo pored apoteke, sišli niz stepenice kod Tehnogasa, kada smo 20-ak metara iza nas začuli repetiranje pištolja uz povik - policija, ne mrdaj!
NASTAVIĆE SE...
prokletniče, gde baš sad prekinu?! :?
ko fol digresije, priča bezveze, ne zna šta mu je, a zapravo sve iskusno pripoveda, gradi atmosferu, saspens, akciju - i lukavo prekida baš na klifhengeru!
lepo sam ja govorio, i ponavljam: ti si bre rođeni pisac, al samo za ove autobiografske stvari! :|
ajde, cepaj dalje!!! :!:
Teraj dalje, Sine! :-|
Генијално. Син је рођени приповедач, има јасан ток мисли (ма колико то бизарно звучало) и што је најважније - не труди се да кити. Јбт, овај текст би могао директ у штампу, можда свега неколико речи да се избаци и то је то.
Него, реци Сине, јеси ли ти то имао тактику да ако си малобројнији, да чврсто пригрлиш једног левом руком и цепаш само десном? Некако ми се чинило да си ти од оних улетача. И кад адреналин проради, све ионако делује као успорен филм.
+5!
Quote from: Ghoul on 11-07-2013, 18:15:37
prokletniče, gde baš sad prekinu?! :-?
ko fol digresije, priča bezveze, ne zna šta mu je, a zapravo sve iskusno pripoveda, gradi atmosferu, saspens, akciju - i lukavo prekida baš na klifhengeru!
lepo sam ja govorio, i ponavljam: ti si bre rođeni pisac, al samo za ove autobiografske stvari! :-|
ajde, cepaj dalje!!! :!:
Istina!!!1
Zamislite da je 2004. umesto Vidojkovića Sin napisao Kandže, samo bez fantastičnih elemenata. Eh. :lol:
Quote from: Джон Рейнольдс on 11-07-2013, 19:15:52
Син је рођени приповедач
Sasvim se slažem, i odavno vrečim da je grehota što ne uspeva da ubaci malo, ne mnogo, minimalno discipline u svoj život, pa da organizuje već napisano u nešto tipa zbirke priča. Verujem da bi se našao izdavač.
Nego, ono što je mene obradovalo - čini mi se da je ovaj uvodni deo njegove nove ispovesti mnogo ozbiljnije napisan. I dalje nema šminke niti preteranog filozofiranja, ali su rečenice mnogo finije, bez previše "uličnog" i zamuckivanja u digresijama. Da kažem, podigao je "produkciju" do sledećeg nivoa jasnoće "zvuka". Ako je iko do sad sumnjao, prdili mu na sa'rani - Sin radi na sebi, i dobar je budući pisac. xjap
Quote from: Father Jape on 12-07-2013, 00:35:11
Zamislite da je 2004. umesto Vidojkovića Sin napisao Kandže, samo bez fantastičnih elemenata. Eh. :lol:
+6
Quote from: pokojni Steva on 12-07-2013, 12:58:48
Sasvim se slažem, i odavno vrečim da je grehota što ne uspeva da ubaci malo, ne mnogo, minimalno discipline u svoj život, pa da organizuje već napisano u nešto tipa zbirke priča. Verujem da bi se našao izdavač.
Искористићу и ову прилику...
Говорим му ја то већ веома дуго и иако сам ваљда од ретких које хоће да саслуша и послуша, та "дисциплина" не иде па не иде. Кажем му, нађи неки посао, било какав, макар само на неко време, пар месеци, само да се мало промени колосек... Ма био би ко нов. Ал киту, капира Син, али теже је зубима из блата пуна кола лубеница извући него њега покренути. И још нешто, па нека чита, зна он јер сам му директно рекао. Ономад кад смо радили Панцрама, а то је било мало после болнице, иначе најмање рекламирано дешавање.. Е, тад је Синџа изгледао никад боље, расположен, усредсређен, са наводно неком варијантом да се на неко време и макне из Србије што сам подржао као добру ствар. Али јебига, све иде тако споро...
Издавач би се, наравно, нашао. Уосталом, већ има књигу која није прошла баш незапажено.
едит: А за ту 2004. годину, то џабе јер мислим да је тада Син увелико сакупљао материјале за писаније јер је био на мардељу.
Син је једна од ријетких особа која може да ми држи пажњу дуже од два пасуса. Ако је наставак на нивоу овог првог дијела, пиши сценарио и јављај се М. Касовицу!
Bilo jednom na Vidikovcu.
Stvarno je sve što sam do sada pročitao ovde odlično i drži pažnju uprkos velikm blokovima teksta u kojima se često izgubim.
Ja ljudima već neko vreme hvalim delo koje uopšte ne postoji, jer mi se čini da je Son of Man negde navodio da planira da piše, valjda je to najbolje reći memoare o početku devedesetih, straight edge HC pokretu u BG i Hare Krišni (ukoliko sam dobro razumeo/sećam se). Moja generacija je malo mlađa, ali svima kojima sam taj zaplet spominjao bili su oduševljeni (pošto niko od ljudi koja je poznajem ne zna ništa o tome, ja nisam ni znao da je bila XX scena u Srbiji još tada).
Cela ta kombinacija, kakva god da je zapravo bila, zvuči potpuno opičeno i veoma rado bih čitao o tome, ako ikada to delo nastane, a nadam se da hoće.
Doskočice
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/10/znaci-grupnjak-na-fejsu-jutros.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/10/znaci-grupnjak-na-fejsu-jutros.html)
O TV seriji "Državni Posao" (kako sam pokraden)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/10/o-tv-seriji-drzavni-posao-kako-sam.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/10/o-tv-seriji-drzavni-posao-kako-sam.html)
Sigurno ste svi već pogledali bar jednu epizodu genijalne humorističke serije "Državni posao" koja već 2 godine svakog radnog dana ide na RTV Vojvodini, a ko još nije tu su bukvalno sve epizode na jutjubu pa nek se baci na gledanje da se nadoknadi propušteno, jer doista, tvrdim dakle tako je, da je ovo najjači humor na ovim prostorima još od kultne Top Liste Nadrealista sa kraja 80-ih godina prošlog veka.
Sve je to lepo i krasno, i stvarno je uživancija gledati takav program, a ja se čak i smejem naglas kolko su duhoviti, ali avaj, postoji samo jedan problem tu. Naime, ja odgovorno tvrdim, da je autor serije i glumac ujedno, Dimitrije Banjac, mazno, da ne kažem ukro il' posudio, ovaj jedinstveni koncept humora direktno sa mog bloga. Da, da, dobro ste pročitali, drsko ukro a bez da mi je dao bar par procenata na tu anti-intelektualnu svojinu.
Ako ko od novijih čitalaca ovog bloga i sumnja ili nije siguran da ja govorim istinu, nek prelista slobodno blog na 2009. godinu koja je bila i najplodnija i nek pročita samo par tih tekstova od kojih sam neke objavio i u svojoj knjizi "Abraksasov vodič niz dokumentarni film", a koja je inače skrajnuta od strane države i to samo zato što sam Srbin i anarhista, pa će videti da sam ja taj "ignorant koncept" kako sam ga sam krstio, a ovaj lopov ga sad prisvojio pod ko zna kakvim nazivom, osmislio još kao mlad dečko a sticajem okolnosti ga primenio u praksi tek 2008. na 2009. godinu, te će logičnim zaključivanjem skontati da ako je "Državni posao" pokrenut 2012. da tu nešto ne štima i da je to zapravo originalno delo ovih mojih 10 prstiju, mada ako ćemo iskreno kucam po tastaturi samo sa 2 prsta, al' to se samo tako kaže, ne misli se tu bukvalno. Dakle, da se neko ne zbuni, ja ovde ne govorim ni o ideji niti o scenariju, jer nisam vam ja scenarista (dalekobilo), nit' nekakav filmski radnik il' šta ti ja znam, nego običan siromašni, pošteni bloger koji zbog ovakvih pojava poput gospodina Banjca nema da plati čak ni pivo u Klagenfurtu, nego mora da žicka i moli gazdu da ga časti, pa vi sad vidite kako bi se vi osećali da npr. vaš originalni koncept mazne tamo neki autonomaš, Mađar, il' šta li je već, znači Srbin sigurno nije jer Srbi brate ne kradu na taj način, da se odma' razumemo.
Znači, dok on sad ubira plodove mog ličnog umnog rada, i ko zna kakve nepokretnosti ima i bahanališe se po Novom Sadu, ja ovde u siromašnom predgrađu Beograda džaba kitu o tastaturu mlatim jer nemam bre ni da jebem pošteno a da ne pričamo o bilo čemu drugom najosnovnijem. Pa bre roditeljima ne silazim sa grbače ni u najavi a imam ej bre 36 godina, malo li je? I aj' sad, gde je tu pravda, gde je nezavisno pravosuđe da zaštiti nas poštene Srbe koji i pored ozbiljnih psihijatrijskih problema svaki dan teško radimo za ovu zemlju i na svakom koraku edukujemo srpsku nejač o širokom dijapazonu jako bitnih socijalnih tema za ovo duboko posrnulo društvo? Zar ne bi bilo daleko pravednije da umesto što ministarstvo kulture daje pare za tamo nekakve očajne filmove poput...ma da ih ne navodim sad, nisu ni vredni pomena, i finansira razne državne televizije sa serijama sumnjivog porekla, da se evo npr. lupam meni dodeli ona najobičnija invalidska državna penzija da mogu u miru da nastavim sa svojim prosvetiteljskim radom a ne da svaki bogovetni dan kad se u znoju probudim mora da brinem za svoju osnovnu egzistenciju, da nemam bre ni za lekove koje mi je ista ta država prepisala, a ne ja što sam kao sam na svoju ruku što me zli jezici kleveću?
I evo, ko po navici opet nema Litijuma u apotekama, a niko gistro pojma nema zašto, i kada pitam kad će dobiti taj jako bitan stabilizator oni kažu ovih dana, i tako već mesec dana, pa alo bre, koga vi zajebavate? I nije ni čudo što je tolki porast samoubistava međ' psihijatrijskim slučajevima u poslednjih mesec dana kada onaj najosnovniji lek ne možeš ni na vidikovačkoj pijaci da pronađeš a to nam je bilo poslednje utočište i štek. Vi kad bi znali kako se ja sad nervno labilno osećam vi bi smesta kroz evo ovaj prozor skočili, ma bez razmišljanja, al' srećom ja imam taj panični strah od visine pa ne smem ni da pogledam niz bezdan, i pre bi motornom testerom vratnu žilu sebi sada preseko nego što bi skočio sa četvrtog sprata, al' bez zajebancije. Idi bre, pa ja ko mali na bazenu Košutnjak nisam smeo sa jebene dvojke da skočim dok su moji vršnjaci skakali sa desetke ko iz pičke, ma i sa tornja onog ponajvišeg, a meni se samo od pogleda na te skokove odsecale noge i nije mi uopšte bilo dobro, i o čemu mi sad dalje da pričamo?
Ali nije ni to, Banjcu nije bilo dovoljno što se nelegalno opario na "Državnom poslu" nego je nedavno svoju imperiju proširio i na "Prvu srpsku televiziju" a koja je sve samo ne srpska, al' ne bih sad o toj TV da me dušmani ne bi prozvali da širim ksenofobiju il' koju već od tih gistro netrpeljivosti, pa da me njihovi advokati iz one terorističke "države" dole što je na pravdi boga okupirala Palestinu, ošure tako da ni moji praunuci koje nažalost neću ni imati jer realno koja će nesrećnica sa mnom da pravi decu, dakle ni moji čukun-unuci ne bi to mogli da otplate, a ne ja! I gde sam sad stao? Da bre, znači taj Banjac na PRVOJ sad ladno ima i seriju pod nazivom "Srbi u svemiru", i to na isti onaj moj fazon iz 2008-e, a koja naravno ide u udarnom terminu, petkom u 22h u okviru ultra gledane emisije sa Ivanom Ivanovićem, i aj', šta nam to govori? Pa govori nam da ljudska pohlepa zaista nema granice, jer šta, mogo je fino, ispod tezge razume se, da mi dadne ma samo 300 evra mesečno, čisto da preživim do prvog, i evo ne bih mu tražio ni dinara više ovoga mi krsta, ali jok, on je rađe uzo sve to za sebe, a ko zna koliko hiljada evara je u igri, i kakve se tu mutne kombinacije prave, jer te serije su počele od nedavno da niču ko pečurke posle kiše, a na napaćeni narod da deluju ko "gljive ludare", jer nema ko to više ne gleda, a nemajući ni u najavi ideju da sam zapravo ja, Bojan Pandža, od oca Slobodana i majke Ljiljane, kreator tog konceptualnog humora o kom sam već govorio, znači ni na thanks listu se nisu udostojili da me uguraju. Dakle sramota pogolema! I eto, toliko za ovaj put, čisto sam hteo da vam nagovestim šta sve ljudi poput Banjca i sličnih, a bez trunke griže savesti i empatije rade ne bi li se domogli tog ogromnog kapitala, a sve na štetu nas skroz marginalizovanih i obespravljenih Srba, koji smo s mukom preneli taj prastari duh zajebancije naših predaka čak iz čestite Bosanske Krajine sa okolinom, ne bi li pomogli našoj majčici Srbiji po svaku cenu, i eto, dok smo se mi žrtvovali drugi su najopuštenije profitirali, i dok ja ovde sad pijem Step sok iz kesice i uništavam svoj ionako ruinirani želudac, oni piju ko zna kakve strane sokove i alkohole, a vrlo se dobro zna kolko nas je taj isti alkohol uništio kao narod, kolko je brakova razorio, kolko ubistava i ratova potpalio. Toliko o tome, seme li im i pleme, znači nećemo stati, o ne!
e, pa, sine - slatko si me nasmejao! xrofl
a to što kažeš da nemaš pare za lek - pa to je super! da imaš lekove ne bi piso ovako dobre textove!
koristi tu muku i azatotu zahvaljuj na njoj: transformiši i kondenzuj i sublimiraj to, piskaraj, i živećeš večno!!!
tako je i lavkraft živeo na krekerima i sardinama iz konzerve dok su mu creva krčala i na kraju dobio rak - a vidi ga sad!
tako ćeš i ti, samo vredno, bez dangubljenja, nulla dies sine pandžo linea!!!
niko me više ne shvata ozbiljno :cry:
:evil: :-|
Treći srpski rat!
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F3.bp.blogspot.com%2F-NHh-0Zmd4M4%2FUoJrF97pLGI%2FAAAAAAAAV8s%2FFNUxMjn775c%2Fs400%2F0011.jpg&hash=9d95971d80c6b9cfb56e1510ef60ef40346de01f)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/11/treci-srpski-rat.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/11/treci-srpski-rat.html)
Od kad poče ovi Treći Srpski Rat (SWIII) u kome učešće uzeše svi Srbi, od Banjaluke pa do Pirota, i od Subotice pa sve do Kosovske Mitrovice, a gde se ne zna ni koji pije a kamoli plaća, i gde se koristi svo ono dobro znano naoružanje, od sitnih tzv. opleti-štanglica, boksera, armatura, štanglica sa šrafovima na vrhu, cigli, flaša, piksli, teleskopa, letvi, seljačkih kobri, lopata i ostalog poljoprivrednog oruđa, zatim baklji, topovskih udara, bejzbolki, kuvanih motki u narodu poznatijih i kao kuvana glava, pa sve do mačeta, sekira, skalpela, noževa sviju vrsta, i naravno neizbežnih pištolja svih kalibara (duge cevi za sad još nisu primećene), ništa više nije isto. Dakle, od kad poče taj rat čije se dimenzije ni ne naziru, ja odma' uvideh da sam realno najebo u startu, jer nit sam naoružan ko svaki pošteni srpski domaćin, nit previše pokretljiv pa da mogu da uteknem kad zagusti ko nekada, te sam u'vatio sebe na pravdi boga kako duboko razmišljam šta mi je činiti. Na tren se čak i zastideh svojih dubokoumnih misli, ali se brže bolje prenu' u surovu realnost Srbije today, i tada, u deliću kvotera sekunde, konačno spoznah svoje jastvo a sa njim i sve ono šta mi je odraditi.
Shvatio sam, moram preseći tu šuplju priču i preći na dela. Ne časivši ni časa smesta sam otišao do lokalne frizerke i samouvereno joj rekao - "More ženska glavo, ošišaj me na 'ljotićevku' i ništa me ne pitaj!" - a žena zabezeknuta, godinama naviknuta da me šiša na keca, bez i jedne reči prionula je na posao, jer ipak je to Vidikovac i tačno se zna koja frizura je 'ljotićevka', mada sam snimio i neke klince kako su se pod uticajem Sekuline most pathetic serije "Ravna Gora" već ošišali na "dražinku" pa i brade ladno počeli da puštaju bogati! I tako, sredim se ja tu u fulu i vratim kući, te pristupim mrštenju, nadrkavanju i zauzimanju pravog stava pred ogledalom, a sve ne bi li ustoličio svog novog sebe punog samopouzdanja i kuraži, onog Abraxasa koga kada vidiš na ulici odma' zazireš i povlačiš se u divljem begu, a ne ko do sad dok sam nosio plast sena umesto kose na glavi i hipi bradurinu pa mi se svako drugo napaljeno derište kurobecalo i pretilo mačetama i čime sve ne. E, toga brajko više biti neće, dosta je bilo, jer realno ovo je jedini način da delimično pošten čovek, koji ne koristi svo ovo gore navedeno oružje danas opstane u ovom prljavom ratu svih protiv sviju. Dakle nek nam je bogupomoći jer svašta će biti, upamtite moje reči!
Sumanuta potraga za sedištem ds-a po Beogradu
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F4.bp.blogspot.com%2F-70Mv0t6JFUI%2FUoisSTQ8GAI%2FAAAAAAAAV-I%2Fe7Pr3jDkfsk%2Fs1600%2Ftuzla1.jpg&hash=87636f1cafc755c9c812ce38b56c9fa5497bb98a)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/11/sumanuta-potraga-za-sedistem-ds-po.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/11/sumanuta-potraga-za-sedistem-ds-po.html)
Došo mi u petak jaran iz Tuzle (nazovimo ga Amir) da malo ko fol obiđe nekada beli grad i da se zadojimo pivom kako i priliči staroj raji. A dogovarali se mi preko fejsa da on fino uvati bus iz Tuzle koji kreće u 11.15 a da ga ja nako domaćinski, uz trubače, sačekam na štajgi oko 15.30, ali pre nego što smo zaključili deal njemu iz meni skroz nepoznatog razloga pade na pamet opsesivno-kompulsivna ideja da mora što pre da se učlani u ds, navodno čuo čovek da su to neki mnogo fini brzi ljudi sa brzim i konkretnim rešenjima za ubrzani razvoj ne samo čitavog regiona nego i građana kao pojedinaca, i ladno navalio da to uradi što pre, na vrat na nos. Eh, džaba sam ja i preko po ure objašnjavao Amiru da demokratska stranka ordinira samo po Srbiji a i to svakim danom sve manje od kad su ih Grobar i Miljacka poterali u doživotnu opoziciju, te da u Bosni neće naći ni SDS a posebno ne u Tuzli, a kamoli ds, jer poslednji put kad je neko iz ds-a posle onog vola na Palama (ne, tad Tijanić još nije bio zreo za ražanj) išo u te krajeve to je bio Maneken kada je išo da se izvinjava rodbini žrtava onog pokolja u Srebrenici, i to iz fazona - prvo će vas malo ubijamo pa će se posle kajemo i izvinjavamo, jer ako već katolici to mogu da rade u svetoj ustanovi kao što je crkva, što mi Srbi ne bismo mogli da odradimo to na jednoj finoj livadi kraj Srebrenice, mislim, što mi moramo vazda da budemo gori od tijeh Hrvata? Naravno Maneken je na tom groblju prošo ko Ganciji u Solunu, prisutni narod ga je počastio ma bolje nego što bi prošo ko specijalan gost na mitingu SNS-a. No batalimo se mi Manekena, ionako je politički poodavno mrtav, a o mrtvima valja sve ponajbolje govoriti, jer ipak tako nam nalaže naša hrišćansko-paganska tradicija, a mi tradiciju i te kako poštujemo, a posebno onu vazda aktuelnu pored kazana za rakiju. I tako, Amir i pored mojih uveravanja da toga u Bosni nema ma ni u najavi najave, i da se strpi do dolaska u Beograd gde bi ga ja lično odveo žutima na vrata, ipak ode u potragu za kantonalnim odborom tuzlanskog ds-a, a sve uz obećanje da će čim se učlani tj. popuni pristupnicu, po'itati na onaj bus za Beograd, i ja reko sebi, evo opet sam džaba krečio kad je to izbosne tvrdoglavo by nature i tu boga znači nema al' ni na tarabi.
I tako vam kažem, kreno on po Tuzli okolo naokolo, a ja za to vreme vodio žestoku bitku inaćenja sa nekim omladincima iz SAD-a na fejsu, taman da ubijem vreme do dolaska busa na beogradsku štajgu. Zovnem ja štajgu za svaki slučaj, pitam kad dolazi bus iz Tuzle, ova mi veli u 15.30, i ja reko dojaja, znači mogu opušteno da krenem sat vremena ranije jer iako živim na Vidikovcu u najgrđem predgrađu, Slobin metroom stižem do štajge za tričavih čuku vremena. I bi tako, pojavih se ja na štajzi u pola 4, pitam na informacijama odma' jel' stigo bus iz Tuzle, a fina jedna gospoja mi odgovara, kaže, ma jok bre, samo što nije.
A udario neki vetar, neka ladnoća, tako da sam se vrlo brzo smrzo ko pička, al' šta ću, nema mi druge, mora sačekam čoveka. I prođe tako jedno 20-ak minuta i stiže mi poruka od Amira na mob, piše nešto iz fazona - e kao jbga, nisam uspeo da nađem ds, pa sam zakasnio na ovaj bus u 11.15 al' kao nema frke dolazim sledećim koji kreće u 16.45, i ja tu več snimim d se sprema propast širih razmera, jer čovek mi u 16h javlja da je zakasnio na bus u 11, i teši me time da vata prvi sledeći za koji sam ubrzo saznao da stiže na štajgu oko 20.15. Dakle morao bi da čekam još tričavih 4 sata na onoj ciči zimi, a beše tolko hladno da samo što sneg ne poče padati na behar na voće. Šta da radim sad koji kurac, šta mi je činiti - pitao sam sebe onako u panici, a bez i dinara u džepu da makar odem da se zagrejem u neku od okolnih kafanica. I setim se ja jedne cure sa kojom sam kasnije te večeri trebao da se nađem, navodno je neko muvanje trebalo da padne jer je ašik dobro prošo, pa bi nam ovo bio prvi dejt i tako to, i javlja se ona, ja joj objasnim da me ovaj jaran zakuco i kako ne znam ku' ću ni šta ću u sledeća 4 sata, te je zamolih da me primi u to njeno navodno ogromno društvo sa Mirijeva, da ne umrem bezveze ko vlak u snijegu. Ali avaj, odjeba me mala na keca, kaže - nema šanse, ja sad moram da idem kod ortaka na kafu, pa posle da se nađem sa ostatkom društva, a ti i ja ćemo se naći u 20h ispred ulaza u železničku stanicu, a tu smo dogovarali nalaženje jer smo trebali da idemo u neku kafanu kod Železničkog Mosta, i dodaje na kraju, ma jak si ti, izdržaćeš ti to, i ja slušam, znači ne mogu da verujem šta je riba upravo rekla?! Ladno me odjeba na keca jbotebogdatejebo, i što je još gore, čak se ni ne potrudi da zamaskira svoje potpuno bolenje kurca, i ja onako zbunjen, pa malo jer reći totano sjeban i ubiven u pojam, pomislih u trenutku, pa dobro, cura je barem skroz iskrena, udara odma' u glavu, ne folira se, ali se onda opet setih da imam još 4 sata praznog hoda tj. ničega u ničemu na ovoj vetrojebini te se moja panika samo još više produbila.
I taman kad sam već počeo ozbiljno da razmišljam da odjebem sve i da se fino vratim kući, dosetih se da moja jaranica još iz 90-ih, Olja, živi tu gore kod skupštine sa mužem i sitnom dečicom, pa sam je odma' okrenuo i konačno čuo jednu lepu vest u bujici nikakvih. Duša moja me pozvala da svratim do nje, dala mi adresu i to je bila ona topla ljudska reč koja mi je bila toliko neophodna, te bejah spašen u poslednji čas. Lagano sam se uputio na surovi uspon ka Terazijama, ali čak i pored toga što sam bio svestan da ću realno da umrem do gore, zatim dobijem hardkor plikove i upale sviju mišića, opet mi bilo izuzetno drago jer je Olja jedna od najpozitivnijih osoba koje znam, a tamo će biti i njena dečica pa ću imati i s kime da se poigram. Nastaviće se.
P.S. Ko prvi provali o čemu se ovde zapravo radi dobije veoma simpatičnu nagradu!
Ko ce te znati. Ja na primer konstantno sanjam slicne situacije - this one time, umesto DS-a, trazio sam zgradu Politike posto sam kasnio na gostovanje kod Minimaksa. xdrinka
Alo bre Novi Banovci, mojne da lažeš, Minimaks je mrtav, kako si mogo kasniti na gostovanje kod njega, sram te bilo? xtwak
Mrtav? Sve te jeb'lo... Nego, jesam li zaradio pivu?
A čime s to zaradio pivu kad ništa nisi izvalio?! xnerd
Vredelo je pokusati.
Moskva putopis (22.XI - 30.XI) vol.1
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F1.bp.blogspot.com%2F-VyNnS_ixS_M%2FUqcev8UZDsI%2FAAAAAAAAWCo%2FI290dTx2lRg%2Fs400%2Fvujoo.jpg&hash=fb5b519ce20b00f4a19ab4b6b0b99f75a3456f46)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/12/moskva-putopis-22xi-30xi-vol1.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/12/moskva-putopis-22xi-30xi-vol1.html)
Pozvali me teta Rade i čika Vujo da dođem malo kod njih u Rusiju, kao aj' dođi, ovde je sad baš fina klima, najbolja u godini, narod se sunča po parkovima, deca jure za kerovima, međedi i serijske ubice jure za decom i slično. Teškog srca sam pristao jbga, nije red da ih odbijem, jer takvi smo mi Srbi, tradicija je to. Sestra, majka i otac me ispratili do aerodroma, pa ne putuje se pobogu svaki dan avionom, nije to mala stvar, zar ne, valja to i proslaviti? I uputi mene moja dobra seka Jeca šta i kako na aerodromu, kako da se ophodim s ljudima i to, al' mi nije baš najbolje objasnila suštinu tako da sam seo na neke klupice i tu čeko jedno sat vremena te se čudio što ne prozivaju moj avion tamo na razglasu. Čudio se ja tako, čudio, čudom se iščuđavao, mal' ne zaspah kad me iz stonda prenu grub pa skoro preteći glas - poziva se putnik Bojan Pandža da dođe tu i tu, ja reko šta sad upičkumaternu, pa ni izašo iz Srbije nisam a već sam terorista, švercer droge i šta sve ne, sad će golog da me skidaju, da mi traže bombe po analnim otvorima. Po'itao ja odma, bez razmišljanja, nisam hteo da dajem dole nikakav prtljag no sve sa sobom teglim, jer sam gledo po filmovima da se taj prtljag često zagubi, pa posle mož se žališ kolko ti duša ište ali tvog omiljenog ćebenceta koje svuda sa sobom nosiš nema pa nema. Džaba što ti oni posle plate golemu nadoknadu kad si izgubio zanavijek svoje milo ćebence. A tek moj buraz od strica Goga što se prepo, on sticajem okolnosti isto bio na aerodromu, putovo kod Ban Ki Muna u neku egzotičnu zemlju evropske unije, pa kad je čuo da me ceo aerodrom proziva ne beše mu baš najjasnije, šta, kome, čemu, jer pojma nije imo da i ja idem neđe. A kad se samo (ne)setim, poslednji put sam putovo avionom tamo neke '87 kad smo išli sa školom u Milnu na Braču, Hvaru il' tako nekom ostrvu, tako da sam ja otad ubeđen bio da je to sa avionima prevara ko onaj čovek na mesecu i slične manipulacije. Ništa, dotrčo ja do onog za ulaz, viču na mene drsko, ajde, treba svi samo na tebe da čekaju, šta s ti, Dobrica Ćosić, član SANU možda? A ja se mislim u sebi, pa i jesam u neku ruku, doduše budući član SANU, hvala na pitanju, jer ja sam sebi u životu postavio samo jedan jedini cilj, ne zanimaju mene ni žene ni bogatstva ta vaša, samo THE ČLAN da postanem, stremim ja tome još od malijeh nogu, još od 8. sednice, jer jebo taku akademiju nauka pa još srpsku gde mene nema na platnome spisku, a svi znaju da ja kad nešto zacrtam ja to bre zubima kidam (pitajte Rašu kako je prošo), sve pršti, spreman sam i preko mrtvih da gazim samo da bi se domogo željenog položaja. I evo ovde me secite ako ne postanem član pa makar i posthumno.
Kaže meni ona zajebana redarka - skidaj kaiš, ja reko more ženska glavo ja kaiš nisam skido ni pred mnogo jačim neprijateljem no što si ti, imam ja svoje dostojanstvo, ne skidam kaiš jer Srbija se saginjati neće, o ne! A ona će meni, ma budalo jedna, kretenu, to mora da skineš da bi prošo kroz ove infracrvene zrake gde se vidi svaka koščica u tvom telu, ahilova tetiva i to, ma čak i govno koje nisi izasrao, i čim ona pomenu govno ja reko onda OK, ali inače jok ja, i da to uđe u zapisnik, tamo u moj tajni dosije, da nisam izdo državu ni kad je bilo najteže, ni kad su me ko malog Radojicu pod nokte i to, molim lepo, da ne bude posle još ni u avion nije ušo a već izdade Srbiju sa sve serijom Ravna Gora i štatijaznamčim. Ušo u avion, dobio fino jedno mesto do prozora, a mesta sva po tri u komadu, al' nema šanse tu da sednu tri osobe, no jedna baba na spoljašnje sedište, pa prazno, pa ja. I zaista bre, mali neki avioni, ja u filmovima vido drugačije scene, sav sam se zgurio, bolje sam sedeo u busplusu jbga, al' to valjda što je avion bio Aeroflotov, ruski onaj, da je bio naš Air Srbija sigurno bi bio prostraniji, uveren sam, jer ovo mi bre delovalo ko malo veći autobus sa krilima, al' ne onaj fin, gospodski, no ko onaj iz "Ko to tamo peva", samo je falila ona baba u crnini da nagovesti smrt, jebešmisve. Preko razglasa pričaju malo ruski, malo mnogo manje engleski, jedva sam uspeo da razberem nešto, kaže dobrodošli u naš avion Vladimir Žirinovski, ja reko auuuu, de su se njega setili, i onda mi se javi, pa da bre, oni imaju na hiljade aviona u tom aeroflotu, pa im se može da dele imena, pa kao aj i Žirinovskom jedan da damo, imo je i on nekakijeh zasluga tu i tamo, a kontam da neki nosi i sveto ime Alana Čumaka, mislim što da ne?
I zarola se konačno onaj avion i uzlete, ladno bre uzlete ko ništa, a ja sve gledam de im stoje padobrani suncetijebemkrvavo. Ali kad sam vido stjuardesu, Ruskinju, brate moj kakva je bila, visoka, građena ko Sasha, a oči one prave, tačno se vidi zemlja porekla, i tako samo stoji, pokazuje nešto rukama, kao šta ovo, ono, maska ovde, diši, ja reko batali, ako nešto krene po zlu krenulo je, neću da se vadim i preživljavam na silu ko pička, dovoljno mi što sam vido malo sveta i avion da leti, ja bre stvarno ranije mislio to neka prevara, da to samo tako u filmovima, kao zarola se pa uzleti a ono zaista tako, odosmo u kurac ladno, i ako ne mogu da bilo šta u životu, pa brate bolje da me nema, a ne mogu vala mnogo toga, i tu je zapravo pravi sjeb sa tim akcijašenjima, putovanjima, jer ti tako odeš preko pa vidiš da može i bolje, da može i drugačije a svestan si da živiš realno na dnu onog zlog bunara sa sve lovačkom puškom uperenom ka gore, večito u paranoji, i vrlo dobro znaš da nikad neće biti bolje iako se sve to u principu može, jer mi bre volimo da nam je loše, ja prvi, ceo smisao postojanja je u tom smoru, u toj for life depresiji, ma to više nije ni depresija, to je jedno realno stanje, način života, evolutivna stranputica, ali sve je poodavno ukazivalo kuda se krećemo, jos od naših pradedova, mi samo nastavljamo gde ja stadoh ti produži filozofiju i libo nas ckura, a kad ne bude moglo više tako - fino, lagano u crnu raku i mir božiji, jer ja sam ovde samo svratio, nije mi ovo dedovina, i ne sviđa mi se al' nimalo, pa stoga idem dalje, ali je fora da čovek bude sposoban da sam odlučuje PO SVOM IZBORU kada će da krene dalje a ne da čeka da se nešto kao desi, jer ništa se desiti neće, nema tog Isusa koji će po drugi put sići međ' ljude, a i to je samo priča, bajka, to ja mogu očas posla da smislim da bude još i jači trip, al' realno.
Dakle, uzletesmo mi nekako, a bio još dan tj. jutro pa sam mogo kroz ono nikad manje prozorče sve fino da vidim, jedino me malo jebalo krilo aviona i motor koji je varničio, a ispod tačno vidiš, ej bre, ko na Google Earthu, sve ulice male, ma ko mapa neka, od Surčina avion kreno dole prema Srbiji, vidim prešli Savu, preko Senjaka ka Rakovici i tek tamo kod Avale ga majstor smotao vamo prema severu, i kako ga je smotao taman sam i rodni Vidikovac vido kako se gubi u izmaglici sećanja, pa i Orlovaču, jer to je ta konekcija - od kolevke pa do groba, i onda krenuli dalje preko Vojvodine, izvalim onaj kanal Dunav-Tisa-Dunav, ma kažem vam, ko Gugl Earth samo bez onih granica i naziva što iskaču. I odjedared sve se pretvori ko u nekake smetove, nekakav sneg silni, a znam da nije padao tih dana. Čitavih 10 minuta sam ja buljio u to pokušavajući da skontam o kakvim se to planinama ludila radi dole, kad se konačno dosetih da smo se to mi sa avionom zapravo popeli na veliku visinu pa ja to vidim oblake ispod, a ne sneg jebo ga ti. Kad sam to ustanovio, onda mi bilo dosadno da gledam kroz prozorče pa se okrenuh unutrašnjosti ovog šinobusa na krilima. Reko sebi, stvarno nisam znao da su Rusi vako sitan narod kad je sve minijutarno, ali eto stjuadresa, hitaju nose sokove, kokakole i šta ko pije, ja uzo sok od nečega, prevela mi ova baba Ruskinja što je sedela do mene, mada je niš' razumeo nisam, a baba samo što kokošku nije unela u avion, takva je faca bila. Posle smo i jeli ali iskren da budem nema to veze sa onom raskošnom hranom ko u filmovima, no sve nešto malecno, majušno, za četvrt zalogaja i manje, sve nešto gricni, glocni, ali da ne grešim dušu, moram priznati da mi je to sa hranom bio najzanimljiviji deo puta, jer brate 3 sata se voziti nebu pod oblake je mnogo bre dosadno, al' bez zajebancije.
Stigli u Moskvu, al' kurac, mrak tamo već pao, ne vidiš ni aerodroma, sreća pa na razglasu objaviše kao slećemo na aerodrom Josif Visarionovič Džugašvili Staljin, au jebote, zar je dotle došlo, da od tolko moskovskih aerodroma baš ja sletim na Staljinov? Metastaza, nije fraza. Fino se prizemljili, ovi putnici krenuli da tapšu, ja reko šta tapšete koji kurac pa nismo na Rankovićevoj sahrani?! Lud neki narod, al' šta da im radiš. Uzo ja ono svoje malo kuferče, što je sigurno sigurno, i kreno ka izlazu, i vidim stoji čovek sa kartonom na kom piše moje ime, auuuu, preseko me, znači i ovde me znaju, poče paranoja opet da me puca. Pa zar i ovde? Srećom to beše samo pitomi taksista, odvede me do svojih kola, kreno nešto da mi priča o rubljama, ja mu na čistom srpskom reko "ne znam ti ja to druže", pa je moro konsultovat kolegu šta će sa mnom da rade. Srećom stigo brzojav iz Kremlja da se tako bitna ličnost ko ja vozi fraj, il' sam barem ja tako skonto. I vozimo se mi vozimo, stiže mi poruka od teta Radeta, kaže ima da se voziš bar sat vremena ko te jebe. Reko aupičkumaterinu, kakav je to aerodrom i brzi letovi kad ti čitav sat treba do centra Moskve. A majstor zajebant neki, pa kako snimi muriju tako stavi preko sebe onaj pojas, tj. tačno zna gde stoje pubovi pa pre toga stavi kao pojas, a kad ih prođe skine ga. Meni to bilo smešno jer me podsetilo na mog starog, kako se po Beogradu vozilo donedavno dok nisu pooštrili zakone, te mu ja to na srpskom ispričo, a on se pravio da me razume, pa i on meni nešto reko a ja ga sve razumeo, ma čudo jedno, poliglota!
Ali sama ta vožnja taksijem od aerodroma do Prospekta Mira koji je u samom centru je bila skroz prajsles, jer tačno vidiš kolko je Moskva zapravo ohoho-ogroman grad. A ja uvatio po onom mraku da se nekako jbmliga orjentišem pa gledam kroz prozor i kao OK, ovo je ko naša Fontana otprilike, ovo su ko oni blokovi 60 i neki, ovo je 70. blok a evo i kineskog tržnog centra, pa onda evo nas i kod Sava Centra, ali pazi sad ovo, umesto da smo sve bliže i bliže gradu kako blokovi odmiču, sve se vraća unazad ko na pokretnoj traci, pa opet vidiš Fontanu, pa opet jedno 5 blokova 70 i 10-ak ovih drugih blokova i tako sve u krug, ma ko Alisa kad pade u onu rupu zečiju, niđe kraja ludilu, reko sebi, oću li živ stići? I ipak stigoh živ, sve mi se ono sedište preznojilo kolko sam se zbunjevao, i taman stadosmo tu negde kod Hale Sportova, mada smo istu takvu sa varijacijama jedno 10-ak puta prošli, al' kao to se ja tako orjentišem jbga, moj mozak tako radi, od tog se ne mere pobjeći, naviklo to na Beograd i tu nema boga. Dakle zaključak, Moskva je brate moj mnooogo veliki grad, a posebno za mene čak i nepojmljivo veliki jer ja uopšte nemam tolke parametre u glavi da bi takvo nešto skontao, jer šta sam ja vido, ono malo Atine na eskurziji, Solun i Trst, i nema dalje. Turista sam do moga, mož' se kaže da sam eventualno proputovo istočni Balkan, mada i to je pod znakom pitanja. Znači Moskva oko 13 miliona stanovnika a cela Srbijica jedva 7 pa vi vidite kolko je to.
Čim je taksi stao istrča teta Rade razdragano, zagrli me i izljubi domaćinski, te me povede za sobom u neku jako čudnu zgradu, gde imaš ogromna metalna vrata na ulazu, ma ko mali zamak, pa ukucaš neku šifru, pa se ta vrata otvore, ali onda imaš još jedna vrata metalna, ko u sef da ulaziš, pa kad uđeš tu a ono te sačeka čuvar mrkog pogleda, neki mlađi Rus u kožnoj jakni koji tu ima sve one monitore, nadgleda sve ko banku da čuva, ko da smo u mauzolej Lenjonov ušli, meni bre neprijatno bilo, posebno kad sam se setio staklenih vrata na svojoj zgradi i onog smešnog interfona, pa tu mož bre svako da uđe kad god mu se oće, a ovde bome jok. No objasni mi teta Rade da je tolko obezbeđenje jer je to kao srpska zgrada, skoro sve žive Srbi, pa kao Rusi onda moraju da čuvaju strance da ne bi bilo ovo, ono, kao ranije bilo mnogo razbojništava, ipak centar grada kao a nisi ni u pregrađu realno. I tako, uvela me u stan, tu bio jedan simpatični bucko, čika Vujo, izljubismo se 3 puta, sve po protokolu kako i priliči, odma čika Vujo izvadio Jim Beam, a ja nisam znao šta je to, nego sam samo vido poznata mi nalepnica iz filmova, al' fino neko piće, posle mi drugari rekli da je G.G. Allin to najviše gotivio pa ga i saranili sa flašom, uglavnom to je ono da se pije, pije al' da se čovek ne napije odma, nego lagano, kao sa uživanjem gistro mi ga šatro. Naravno ja se tu ojadio momentalno, jer ipak tolki put, nadmorska visina, geografska širina, ma imam iljadu izgovora. Plus oni tamo puše hašiš, nešto malo ko patrljak od čokoladice, ja to u Beogradu možda ako sam par puta probo, i ja ne znam taj rad, nisam naviko, neprijatno mi jbga. Inače ova slika gore to je čika Vuja sliko, ta mi je omiljena jer je napravio i nalepnice iste takve pa mi je teta Rade donela kad je bila u Beogradu, pa sam lepio po svuda, pa neko pocepa a ja opet nalepim, pa opet, pa ja opet, ćeraćemo se i ti fazoni, uglavnom izuzetan jedan rad. Toliko za ovaj ko fol intro, a ja se nadam da ću i nastavke uspeti da napišem, jer sam ranije uspešno izvrdavo. Hvala.
ajd s verom u azatota, ovaj možda nekad i dovršiš.... valjalo bi!
I couldn't agree more o vel'ki učitelju, a i red je da konačno završim bar evo jedan ovaj tekst, jer cijeloga života samo ošljarim li ošljarim... :(
Samo počinješ, a ništa ne dovršavaš.
Kakvi ste to ljudi? Završio je dobru knjigu, čime se malo ljudi može podičiti...
Eh da je to barem knjiga, pa da sam ju završio, no skrpljeni tekstovi s koca i konopca :(
Moskva putopis (22.XI - 30.XI) vol.2
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/12/moskva-putopis-22xi-30xi-vol2.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/12/moskva-putopis-22xi-30xi-vol2.html)
E ljudi, jel' imate vi nekad trip da čujete ko neke razgovore u sebi, tj. ne one prave shizofreničarske razgovore da ih i bukvalno čuješ nego ko neka drama, ko pozorište, a sve u nekakvim rečenicama kao da ih i bukvalno vidiš i čitaš in your mind's eye. To mi je pričo moj brat Goga, kaže postoji to kad sve vidiš u slikama i ovo drugo gde sa rečenicama, e al' on za razliku od mene sve vidi tako u slikama, što ja ne mogu ni da zamislim, pa je stoga i otišo na tu stranu u dizajnere i tako to. Uglavnom, evo šta se meni dešava npr. Idem ulicom, tra-la-la, vidim nešto ili neku konverzaciju, interakciju, i već tu na licu mesta razvijam u svojoj glavi kako idu ti dijalozi, ma čitav scenario ja tu napravim. A tek kad uđem u autobus, e tu nastaje pravo lud'lo, znači ko film da gledam, jer i ljudi su mi bliži, zatvoren je prostor, pa mnogo jasnije čujem šta razgovaraju. A naravno, kakav bi ja to Srbin bio kad ne bi bacio palačinku da čujem ko šta s kim, ostade nam to nasleđe još od vremena UDBE i ne mož' ga se otarasiti, i ja sve kao neću da slušam al' džaba nešto me goni te me goni. Osećam se u tim trenicima bre ko Biljana Srbljanović kad je uvati ona njena histerija.
A najgore mi kad tako krenem da gledam neki film il' dokumentarac, pa ja tu brate ne mogu na miru sa razumevanjem da pogledam ni 5 minuta u komadu kolko mi radi mozak, a sve u smislu - joj kako bi se ovo moglo dobro opisati, joj al' bi ova rečenica ovde odlično uletela, ih što mi nije tu komp da odma zapišem ovaj panč lajn, zaboraviću jbga i slično. I na kraju filma, kad ja zapravo shvatim da ja film uopšte nisam bre ni gledo rasterećen, ko čovek, da se opustim i zabavim, no sam sve vreme razmišljo šta ću o njemu pisati na blogu, a realno pola tog osmišljenog u međuvremenu pozaboravljo (nažalost Tesla nisam), tek onda ja skontam da sam džaba krečio, i da sam čitavih 5 godina isključivo tako i samo tako radio, i evo sad da me pitaš setio bi se nekih specifičnih detalja samo iz ovih mojih omiljenih dokumentaraca, a ovo sve ostalo zdravo i aj' zdravo, i tu nema nazad, gone with the wind što bi rekli. E baš u tom deliću trenutka smospoznaje shvatio sam da mi je došlo vreme da se lagano povučem u mirovinu, naravno ne ovu bukvalnu, nego brate da smanjim sa tim rivjuovima i ko fol recenzijama, jer tu ima bre preko 800 tekstova samo o dokumentarcima a da ne pričam ovo okolo naokolo što sam pisao ko međed svaštojed. Mnogo je to druže, i previše a posebno kad sve to radiš ko indijanac za slavu, a keša niđe, i aj' da te bar neko plati za taj cim, onda to kao i ima smisla, znači upri, bori se, zaradi taj krvav dinar, nego čista zajebancija i dokolica. E, to mi je i došlo glave, ali mi je trebalo čitavih 5 godina da to skontam, eeej, jer moje gledanje filmova se pretvorilo i bukvalno u recenziranje u glavi, dakle onaj tamo manijak dovatio neku ženu, a ja već konstruišem te zašto je to baš tu uradio, te koji su mu porivi, modus operandi, detinjstvo, odma vidim onaj Google Earth i tražim u glavi gde je taj gradić, gledam okoliš, ispitujem persons of interest, ma hiljadu nekih sranja mi opterećuje moj i ovako slabašni mozak, tako da sam jednostavno puko, ne mogu dalje, oću bre da gledam filmove sa uživanjem a ne da mislim šta ću i kako ću kad sednem za blog, opterećuje me to, greater expectations ako me kontate. I nema problema, ja zaista poštujem ljude koji mogu u isto vreme i da uživaju u filmu, i da razmišljaju, pa kad se ispiše The End na ekranu oni fino sednu, rasterećeni i porode taj rivju ko ništa, ko dobar dan, ali nismo svi takvi, evo ja sam siguran da dosta vas koji se takođe bavite pisanjem bilo kakvih recenzija i pizdarija imate možda ne baš tako ekstreman ali svakako sličan problem ko ja, i to je muka živa bre! E zato sam ja odlučio da od sad pišem rivjuove samo kad sam ono baš napaljen dojaja, kad me nešto tolko oduševi ili pak razgnevi da ne mogu se suzdržim nego mora hitno u pisanu reč sve to da pretvorim da im se najebem majke majčine ili da ekstatično podržim a sve balaveći nad tastaturom. Toliko o tome a sad nazad u majčinu...Rusiju.
Ako se dobro sećam ja sam u petak naveče došo, čika Vujo i ja se nadžimbimovali, onda smo malo svirali gitaru i pevali "Sa tvojih usana" od Crvene Jabuke i "Death Comes Ripping" od Misfitsa onako pjani, a ja mu pričo kako smo je '98 sa Unisonom svirali na koncertima. I kao petak je, red je da se ide u grad, došo i čika Crnogorac te odosmo u neki Ajriš pab (Katie O'Shea's Irish Bar), uglavnom tu kao ima i stranaca dosta, al' sam ja tako bio pjan da sam se skino u majicu sa Čarlijevim likom na prsima, turio Radov GODS šal (namerno sam pono samo radov, kad je provokacija nek je brate full) i pevo tako neke navijačko-huliganske pesme a sve u nadi da će se neko zajebe. Al' eto kurca, oni Rusi svi mali, nikakvi bre, ja kad sam ušo tamo osećo sam se ko međed međ liliputancima, idi bre, pa tolki sam bio da su svi samo begali a cure panično zazirale iz fazona "samo ne mene, samo ne mene".
A onda me neke barabe nako razvaljenog što od alkohola što od vremenske zone ložile da su tu neka 2 navijača CSKA, ja reko dojaja, evo braće Grobara, odma' im priđem bez kompleksa, pitam na engleskom, ovo, ono, pokazujem im šal ložim ih da je grobarski, kad oni meni - a jok, mi smo Spartakovi, ja reko auuuu, kako me namestiše dušmani, lako im sirotinju zajebavati, a tamo u uglu umiru od smeha vidim ih krajičkom oka sveimjebem. I ništa tu se ispostavi da su to neki indijanci koji su za Radov teget-svetlo plavi bar šal pomislili da je grobarski, toliko o njima, a ja taman pomislio našo sam si društvo da bistrimo trenutačno stanje na navijačkoj sceni istočne Evropi, i naravno čiji fazon je najjači, njihov i poljski, ili naš i grčki. Jbga.
I tako, dalje se i ne sećam baš najbolje svega, beše to prekid stvarnosti, neka nejasna zona, a teta Rade me samo dolivao pivom, jer to bre neko malo pivo, pivce, ko za dečicu, mada i Rusi su tako malešni pa im valjda potaman. E da, onda nam prišla neka grmalj riba, ne baš visoka, ali ono, kozačka varijanta, divljina i to, od ovaca sa Vladivostoka samo što je došla, i ja se naravno oduševio njenim gabaritom, odma joj komplimentirao, te al' si lepa, te jebo bi te samo da mož' mi se digne, i za kraj ispalim onu moju ubitačnu za specijalne prilike - ti si bre prava CRUMB devojka, ona koju sam oduvek tražio, a ona se oduševila mnome u pičkumaternu, nije srela valjda do tad naš srbski šarm, visinu i ljepotu, a posebno joj se svidelo što sam nako malo krupniji, da me ima, da mogu da prionem i to, pa nego šta! Odma' joj se javio međed u meni, jer ipak iz tih je krajeva, zov prirode i to, pa me nazvala Miška, al' to rekla teta Radetu tek kad smo odlazili, iz fazona "već mi odvodiš Mišku", a meni posle bedak bio, što me ne ostavi Rade bogteubio, viš da napaćene Ruskinje prosto iskaju nešto zdravo, neku krpunu divljač sa juga, šta će jadne sa ovim ispijenim pigmejima?
Ali da ne zaboravim, desila se još dogodovština u međuvremenu, naime, snimio ja ekstra ribu, visoka, male sise, plava, po mojoj meri, ma ko bog. Pitam ja Radeta, što je ono oče Makarije, posrnuli anđeo kojeg kažnjava bog, ili Sotona u ženskom obliku? Možete samo da predpostavite šta mi je otac Makarije odgovorio, i aj' što mi je odgovorio, nego mi reče, ej, pa ja znam tu ribu, ta voli da se ljubi sa svima. Pa to mi reci Rade gade, već sat vremena smo u pabu a ti mi ćutiš aman zaman?! Rade na to dodade, al' frajeru, zipa samo, ko zna kakav je to hajvan, ona ti radi u NASI, Amerikanka jebojeti. Ja gledam, jbte šta će Amerikanka koja radi u NASI u sred Moskve u kafani i to u vidno alkoholisanom stanju? Al' brzo mi ta misao nestade iz vidokruga, zaleteh se ko bik na Grmečkoj koridi - Hi, my name is Bojan, I heard that you work for NASA? I ja sad sav onako ushićen, čekam da mi kaže šta već treba kad ona veli - NO, who told you that? I ja šta ću, reko daj mi bar reci kako je u Americi, iz koje si države? A ona - pa bre nisam iz Amerika, Ruskinja ja! Ajoooj bruke i sramote, ajme meni, to mi teta Rade sve sredio, ljubomorna bila što sam ja imo šanse jebat a ona jok. I ono, ja šta ću, ku'ću kreno se izvinjavam tu postiđen, kad cura onako sva vesela i pozitivna zagrli me iz sve snage i poljubi me i to ladno od srca, eeeej bre poljubi me i to u ustaaaaa. Ne beše mi dobro al' nimalo, ipak prošle su decenije od kad me poslednja baš dobra riba poljubila u usta, evo i dan danas se sećam tog poljubca, samo on je bio sladak, samo tada sam drhtao, al' onda su nestala osjećanja, ne osjećam ništa, samo se sjećam...
U šetnji kroz Vidikovac: Graffiti watch 21.XII 2013
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/12/u-setnji-kroz-vidikovac-graffiti-watch.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/12/u-setnji-kroz-vidikovac-graffiti-watch.html)
NE BAŠ TOLIKO BITNA NAPOMENA: Grafiti prezentovani u ovom blogpostu ne oslikavaju stavove autora bloga...osim naravno ovoga za muriju i političare, to mu ovde dođe ko dobar dan.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F4.bp.blogspot.com%2F-KMgatJgt094%2FUrdG5NrUX6I%2FAAAAAAAAWZE%2FPYE2Y6jmyhI%2Fs1600%2F032.JPG&hash=9080142b7a6ee924b7f6d6209c5f3b39a0f55be0)
Evo jednog istinitog teksta, čovek mi je dao samo grub opis i par detalja ostalo je sve moje. Znači incident se danas u podne desio, bruka i sramota!
Policijska represija nad građanima Srbije se nastavlja a mi i dalje ćutimo?
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F4.bp.blogspot.com%2F-Y-XpJARSOw0%2FUsGPc97BW9I%2FAAAAAAAAWhw%2Fxw87JgS9FI4%2Fs400%2Fbeogradjani%2Bpicke.jpg&hash=bfd3400e796abb4ad37889333ee4a2e63a65b097)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/12/policijska-represija-nad-graanima.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2013/12/policijska-represija-nad-graanima.html)
Evo teksta koji mi je malopre poslao naš sugrađanin sa Zvezdare iako je on i sam i te kako svestan da teško može bilo šta da uradi protiv ove organizovane kriminalne grupe poznatije i kao POLICIJA, ali naše je da pokušamo svim sredstvima, jer jedino to i možemo. Dakle braćo novinari i ostali blogeri overite ovaj tekst, svi relevantni podaci su tu, policijska stanica Zvezdara noćas mora pasti!
Danas, dana 30. decembra 2013. kod Cvetkove Pijace oko 12.30 - 12.45 vraćajući se iz apoteke i kupovine u Maxiju naleteo sam na trojicu policajaca, dvojicu iz interventne i jednog klasičnog poštara. Usledilo je rutinsko legitimisanje, i taman kada je poštar hteo me pusti jer sam bio čist ko suza, ova druga dvojica odlaze u neki tu hodnik i domunđavaju se nešto, nisam ih čuo, ali čim su se pojavili bilo je "Ej, ajde dodjite ovamo!". Naravno, došao sam sa ovim trećim likom pandurom i ovi su me samo uterali u hodnik. Pitali su me "Jel' imaš nešto kod sebe, znaš na šta mislimo?" - odgovorio sam im da drogu nemam ako su na to mislili. Zatim su me pitali - a jel' imas iglu? Odgovorio sam im potvrdno, ali sam im odmah napomenuo da je to ogromna igla i špric koji su upakovani jer sam ih upravo kupio u apoteci, naime nedavno sam počeo da nosim sočiva pa im čak i pokazao onu flašicu sa hemijskim rastvorom u kesi, dakle bilo je očigledno da to nije nikakva narkomanska insulinska igla no igletina debela ona muskularna, za probijanje vrha tog rastvora, ko nosi sočiva zna tačno o čemu pričam, i špric od 10 miligrama, onaj najveći, ko se još drogira time?
Naravno, to ovog jednog policajca - broj znacke 1278256 (prezime poznato redakciji) nije al' nimalo zanimalo, šta on zna šta je igla, u njegovom selu kad vidiš tolku iglu odma' begaš u brda i ne vraćaš se dok ne smrkne, jer u "Balkanskom Špijunu" je to lepo opisao Ilija Čvorović: "2 sata se drogirao sa OVOLIKOM iglom!", tako da mi je smesta tu drknuo šamarčinu, udario me pesnicom u glavu i zaurlao - "Jel' hoćeš da se ubodem i da umrem a imam troje dece? Jel' to oćeš bre?". Odgovorio sam onako u neverici: "Pa odgovorio vam sam čim ste me me pitali, a i nisam imao razloga da kažem ranije pošto ste me samo legitimisali." E, a onda je počeo da se dernja na sav glas da bi ga čuli i potencijalni svedoci: "OPIREŠ SE HAPŠENJU, HOĆEŠ DA ME BIJEŠ, PSUJEŠ MI SVE PO SPISKU!" - i to baš histerično urlajući ne bi li svi čuli. Onda me je uhvatio za revere i ščepao za gušu, i tako nekoliko puta. Nabio me je uza zid, raširio mi noge bahato tako što me šutno cokulom u jednu, stavio mi lisice i nastavio sa maltretiranjem. Posle ne zna ni ja kolko vremena, meni je trajalo ko večnost, rekao je kolegi da pozove vozilo i pojačanje jer se opirem i ne sarađujem. Tada sam se pobunio i rekao mu da to nije istina i da nije u redu što tako priča.
Ništa, priveli su me u policijsku stanicu Zvezdara i tu su me detaljno pretresli. Ko kec na deset im je legla pvc kesica u mom levom džepu skroz prazna, ali koga to zanima, kesica je kesica, i naravno da je ovaj odma požurio da prijavio šefu sledeće: "blah, blah, blah, pored šprica našli smo i kesicu koja je sadržala praškastu materiji, verovatno se radi o heroinu". A kesica nova, skroz čista, ma ko suza. Kad im je glavni inspektor rekao da nisu imali niti jedan zakonski osnov da me privedu, morali su da nabudže kakav takav izveštaj i da izmisle bilo kakav razlog zasto su me priveli. Napisali su da sam ih vređao, psovao i da sam se opirao pri legitimisanju i privođenju i da sam pokušao da udarim policajca 1278256. Zaboravih da napišem, dok su čekali da dođe patrolni auto u hodniku su me tukli nekom debelom sveskom i pesnicama u glavu, hvatali za gušu, šutirali, širili uza zid i vređali me, 1278256 mi je čak u jednom trenutku rekao - "kada te budem negde u civilu sreo na ulici zaklaću te, dece mi moje", e sad dal' je bio pijan ili drogiran da ovakvo nešto izjavi ja zaista pojma nemam, ali strejt sigurno nije bio.
Kada su stigla kola na silu me je ubacivao na zadnje sedište i pri tome me udarao na svakih 20 sekundi! U kolima je opet izrekao onu kletvu: "kunem ti se u decu da ću te zaklati kad te sretnem negde" - a kada sam njegov kolegama napomenuo "jeste li culi?" njihov odgovor je bio "čuli smo da ga vređas i da se buniš!" i još su pritom i oni urlali na mene. U stanici Zvezdara sam skoro dva sata stajao onako raščerečen uza zid i slušao svakakve sprdnje i uvrede na moj račun a s vremena na vreme dobijao i pokoji udarac. Kada je došao inspektor i rekao ovom da ne postoji ništa protivzakonito što sam uradio, ovaj je prepun besa zaurlao: "ZAR BAŠ NIŠTA NE MOŽEMO DA URADIMO?!". Odmah su me posle toga pustili ali ja nisam hteo odmah da izađem i rekao sam da se neće na ovome završiti na šta sam opet bio izvređan i bukvalno isteran iz stanice, a da pri tome nisam dobio nikakvo uverenje da sam bio priveden i lišen slobode, čak su me i vređali kada sam to tražio! Navodno, mogu da podnesem molbu pisaru pa da mi to stigne na adresu ili tako nešto, i to samo ecidiencija da sam doveden ali ne i izvestaj!!!
I poslednji put pred izlazak iz kancelarije koja je bila bukvalno prepuna policije (bilo ih je sigurno 8-9 u tom trenutku) policajac broj 1278256 (kaže da je iz Vranja) mi je po treći put rekao svoje a to je bilo ovako. Ja sam rekao "hoću taj izveštaj jer ne želim da dozvolim da dobijem prekršajnu prijavu i kaznu za nešto što nisam uradio a i vaš kolega mi je pretio životom", na šta je on odgovorio - "pa rekao sam ti zaklaću te!" i to pred punom sobom policijaca koji će naravno svedočiti u njegovu korist tj. da mi ništa takvo nije rekao.
ZNAČI, NEOSNOVANO SAM PRIVEDEN I TUKLI SU ME, VREĐALI, MALTRETIRALI I SPRDALI SE NA MOJ RAČUN, TAKO DA NEMA ŠANSE DA ĆE SE OVO NA OVOME ZAVRŠITI I TO SAMO IZ MRŽNJE I BESA PREMA TAKVIM POLICAJCIMA KOJI SE IZ ČISTE OBESTI IŽIVLJAVAJU NAD POŠTENIM GRAĐANIMA I GRAĐANKAMA SRBIJE!
HVALA...
tradicionalno srpsko maltretiranje u policijskoj stanici među prijateljima
Uh kako jak naslov BATO, što se ja toga nisam setio :mrgreen:
Da bre, život niskog intenziteta.
Zanimljivo zvuči, ali šta ti to dođe zapravo?
Pa to ti je brate kad ja npr. uvatim pa se ko ona kornjača uvučem u oklop samo tamo ne ostanem neko vreme nego ostanem oho-ho, zabole mene baš za outside world, ima čak i sjajnih primera takvog ponašanja i međ životinjama, ima onih žaba pa i riba koje se uvaljaju u blato i tako žive mesecima, pa eto čak i mudri međed spava taj neki svoj zimski san, tako nešto, spustiš sve životne funkcije na minimalu i bežiš u neki taj zdrav razum što bi reko legenda Krile. Ma ko dobrovoljno padanje u komu samo što si kao svestan, jer odeš ti do WC-a, gledaš ti TV, ali nisi tu, i upravo u tome je čar, to je dojaja, i ja to redovno upražnjavam, pa kako ti misliš da sam ja do sad onim svojim nedobog načinom života uspeo da preživim do te i te godine? E, al' samo onda isključiš i mobilni, batališ internet, jer kakva kurac komunikacija, što će ti to jadan kad si sam sebi dovoljan, što bi rekli ovi na rubu znanosti, samoodrživi razvoj ali uz malu pomoć prijatelja, jer ipak treba ti neko voljan da ti obezbedi one osnovne životne funkcije, jer ne možeš bit nit redovno zasposlen nit školu pohađati, a valja pojesti, valja popiti, a ko će platit komunalije, pa struja, a normalno struja ti treba isključivo da bi gledo filmove i serije, npr. za takva stanja preporučujem lagani old school, tipa Kamiondžije one prve crno-bele, Paja i Jare, a još savršenije legne Državni Poso jer smo Kamiondžije gledali na RTS-u i previše puta mada ih ja vazda iznova gledam sa još većom strašću. Prvo mi mnogo bio drag Paja Čutura, jer logično ko je taj a da sme da kaže da nije volio takvu ljudnu kao što je bio Pavle Vuisić, ali kasnije kako sam gledo izvalim ja i Jareta lagano, i tek onda shvatim zašto su se naše babe i dede tolko ložile na Čkalju i njegove fazone, pa on je bre bio jugoslovenski Džeri Lujs, to su tačno sve ti gegovi i forice, pa moja baba i dan danas kad vidi Čkalju ko Tita da je vid'la, i tako ja to gledajući skontavam lagano šta je bila zapravo ta Jugoslavija i kakav je to trip opasan bio njima koji su to proživeli, iako sam ja samo malo 80-ih zakačio al' i to malo mi bilo vrh. Ih kad se samo setim. Ma to se ne može rečima opisati, i tačno sad ovoj omladini danas to ne vredi objašnjavati, to je se valjalo doživjeti. Ko ono kad te neko pita a kakav LSD ima rad, i aj' kako da mu objasniš? Nemoguće burazeru, nemoguće dok sam ne proba, e al' s time što LSD danas i možeš očas posla nabaviti al' onu Jugoslaviju loma morgen, i to ti je ko u onom filmu Irreversible, nema nazad, zlo je urađeno i kraj priče, ma znaš bre kolko puta se meni desi da ja skroz živo sanjam kako ja bre vraćam vreme unazad, kako menjam ej bre istorijske događaje samo da bih to sprečio, da bih sprečio ona klanja i užase, al' džaba, ne može, šta god ja uradio na kraju opet dođe sve na isto. Isto tako sanjam često i da sam Jevrejin na putu ka Aušvicu, samo što ja za razliku od ostalih sapatnika u onim vagonima vrlo dobro znam šta će da se desi, i vičem, molim, kumim, zaustavite voz, ljudi aj' da bežimo, barem će se neko spasti, i opet sve isto, nepovratno, e to je brate moj horror, pravi onaj užas, a ne ovi filmovi. Isto tako, onaj moj komšija Milovan Šerbedžija što ima vikendicu kraj moje kolibe dole u banji, on je Slavonac i još ko dete je prošo i Jasenovac i Gradišku Staru, i svega se seća u detalje, sve mi pričao, jer to kad si klinac, kad ti se ti užasi urežu u koru mozga to ostaje zanavjek, a on ti sad ima oko 70 godina, tu negde, nisam siguran tačno koje je godište, znam samo da je mlađi od moje babe, uglavnom vitalan je, odličnu orahovaču pravi al' ubaci još pride na desetine onih lekovitih biljaka što nabere tu okolo, jer tu je još bukvalno netaknuta priroda, četnički kraj pa se ništa nije ni gradilo do skora, baš zabit, pa šta misliš odakle mojoj babi para da kupi taj plac, to bre bilo džaba 60-ih, ceo taj kraj, Valjevski, Mionica i okolo, pa Ravna Gora 10-ak kilometara dalje u brda, samo to nije ona Ravna Gora kako ju je onaj kreten Bajić sa Tijanićem prikazao, nema to veze s mozgom, to treba otić pa videti uživo. Ma do pre 10 godina tu puta bilo nije, samo blato, a mi fino uvatimo bosi pa uz brdo, pa niz brdo, pa uz brdo, ma divota. Nema većeg zadovljstva nego bos stati na onu zemlju, pa pričo sam ti to, kad sam onomad tripovo da umirem, da napuštam telo, majke mi kažem ti, poslednja želja mi je bila da još samo jedan jedini put bos stanem na onu toplu zemlju prošaranu travicom. Eto ako mi veruješ, a stvarno sam mislio da je kraj, nije zajebancija...
Počujte Srbi (ništa lično) by moj ćale
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/01/pocujte-srbi-nista-licno-by-moj-cale.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/01/pocujte-srbi-nista-licno-by-moj-cale.html)
Ali o Srbima najgore mišljenje ima, iako smo naravno ubedljivo najjači na svetu kada je sport u pitanju i kada se kurčimo bahato, mada Novak se malo prekurčio, već je to počeo da smeta narodu, a i gubi brate, tako da zna se, ali ovako smo mnogo gadan narod, pure uncut seljačka posla. Užičani i taj kraj, Zlatibor i to, najnamazaniji seljaci i štekare u Srba, gori i od Piroćanaca. Kosovari jako, jako gadni, bahate se po Beogradu, imamo odličan primer u komšiliku, znači za izbegavanje. Beograd puko poodavno, Zemun je bio OK 70-ih u Sinagogi uz YU Grupu i Zorana Modlija. Novi Sad nemamo nikakvo mišljenje a to mu dođe možda i najgore. Ovi svi po Vojvodini, Mađari i ostali, zna se, zavisi od kraja ali npr. sela oko Pančeva sve bogato a dobro uštekovano, namazana seljačka posla na fin, vojvođanski način, onda Šapčani cigani i teške jajare, Kragujevac je Toma, pravih čestitih četnika možeš naći samo oko Valjeva i taj kraj, ima tu i dobrog naroda al' uglavnom ne valja tu niko. Čačak je Velja seljačina, bahato ponašanje al' napiju ga barabe, nije on kriv, dobar je u duši. Bor, Majdanpek i Zaječar, dakle Timočka krajina, jad i čemer, moja priča: antiratna kampanja '98, otišli smo u Bor kod čoveka-domaćina, navodno građanski nastrojenog, član DS-a, smestio nas u nezavršenu kuću, skroz otvorenu, smrzli se ko pičke tu noć, nije nam dao ni da jedemo bre, ništa, isto tako neki predsednik opštine il' mesne zajednice, član DS-a, ma sve domaćin srpski do srpskog domaćina, nema tu života a kamoli Srba, sve prebogati gastos do Rumuna-Vlaha. Niš, Pirot i taj jug ceo dole, "će dođe prinetko će te utepa", oni bre ni srpski ne umeju da govore alo, onaj "film" Zamfirova Zona (puši qrac za tablu trodona) je odlično prikazao taj low-life mentalitet, ali nažalost to i te kako jesu Srbi, možda i najbolji reprezentativci Srba iz Srbije su ti južnjaci, najtužnije ali najistinitije. Uglavnom, Srbija je jedno veliko dno na dnu dna, tačno ono crnogorsko kurčenje bez kurca, drkanje u prazno, i jedini pravi Srbi žive preko Drine što čak i ja iz mog skromnog iskustva sa Srbima mogu da kao potvrdim, mada da se razumemo odma', nikako nije isto Sarajevo, Bijeljina i Banjaluka, to su tri jaaaako različita pojma, ma bre tri sveta, i to se u Srpskoj jako dobro zna, ali činjenice, dakle fakti, govore da u Bosanskoj Krajini ima ne najboljih Srba, no uopšte najboljih ljudi na svijetu, jer takve proste, naivne a čiste duše Slovenske nećeš niđe naći, pa eno ti Kočića, eno ti Branka našeg Ćopića, a da ne pričamo kakvi su to junaci i ratnici, od prvog sveckog rata, preko čuvene druge krajiške brigade, pa onda Kozara, i tako dalje, a to što je bilo u poslednjem ovom ratu zna se tačno ko je činio one sramne zločine po Bosni, znaju se imena i tačna prezimena, i naših tu nema, niko ruke krvlju nevinih uprljao nije, jedino dobri stric Brana što pogibe u VRS, i dan danas ga se sećam iako sam dete bio kad smo posećivali NAŠE 1914 tamo 80-ih, al' ne zato što je puco na nekoga, daleko bilo, nego kako je bio privržen jedinoj majci prirodi, otišo da bere pečurke i nagazio, a sve minirano bilo jbga, ostavio iza sebe ženu i tri ćerke, a sve 4 kraljice, idi bre, obožavam ih, e to su ti najbolji ljudi na svetu, za mene su to Srbi, ma ne Srbi, šta i ja serem, to su dobri ljudi bre, i ne znam šta bi moj stari sad reko na ovu moju upadicu al' sigurno bi se složio u načelu, ali bi mi ipak reko da se batalim svega toga jer ću samo bez potrebe najebati, jer mi brate igramo srcem a ovi seljaci zatucani majku im jebem onu seljačku taktikom, i zato je sve to kurac, zato je Srbija kurac, i MI SRBI jesmo kurac, kraj priče bre!
xjap
Kakav deda takav unuk: kontra-miting 1996.
Decembar 1996, kontra-miting onaj kad je Slobo reko "volim i ja vas", a eto baš se potrefilo da sam i ja tad bio student-brucoš. Da, da, verovali ili ne, i ja sam jedared bio student no bogu hvala nije me dugo držala ta psihoza. Naravno, sa jedne strane bili Slobini a sa druge strane mi "studenti", zatim ovi Vukovi, Đinđićevi, šačica Vesninih, a Koštunica po običaju bojkotovo, još tad se znalo ko vazda minira, a između sukobljenih strana samo ono malo policije. Tad ja to nisam znao, al' mi posle prepričavali, moj deda, onaj izbosne, stari komunista, logično došo na ovaj Slobov miting, pa neće valjda međ ove četnike Vukove pobogu? A bio dobar čovek, pravičan, al' eto za razliku od većine prisutnog naroda voleo jebiga da popije. A mislim šta će, pa nije on čovek kriv, što reče moj ćale to je tako kod nas u Bosni, pije se od malih nogu, deca se uspavljuju rakijom, žene takođe piju, ma rakija je svuda prusutna da ne kažem sveprisutna, ne mož' joj uteći pa da si bog. I tako, jedno 2-3 sata pred početak kontra-mitinga mi "studenti" krenuli u šetnju, al' sve nešto okolo naokolo, u pizdu materinu nas poveo Čeda koji je tad bio poznatiji i kao Čeda Sex jer je bio i ovaj drugi, Čeda Antić koga smo zvali Čeda anti-sex, jer se tripovo na boga i držo tako neke govore ko bre da studira bogosloviju a ne istoriju, mada je istorija i tad ko i sad bila leglo tzv. klero-fašista, ako smem tako politički nekorektno da se izrazim. I znači umesto da krenemo direktno na ove Slobine, da se ko ljudi pobijemo, da podelimo megdan, ovi foliranti nas odveli čak tamo iza Slavije, a sve u širokom luku da slučajno neko ne bi zalutao na Terazije gde su bili Slobini. Kad sam ja uvideo da nas ovi zavlače, ja reko ćao, zdravo, i sa dva jarana fino od Slavije pa niz Kralja Milana direktno na Terazije izašo, prošo komotno kroz onu Slobinu masu, malo se prozivo sa sirotinjom, jer ni ja nisam bio baš strejt da budem iskren al' bar nisam bio pijan, no na trodonima ko i sva druga poštena srpska nejač tih godina. Ja njima majku i ono čuveno marš iz Beograda stoko seljačka i sve u tom fazonu, oni meni majku i tako redom, al' sve kulturno i na nivou, bez ijednog incidenta. I ja fino prođem kroz tu gužvu, uđem u knez Mihajlovu međ "naše", i tu već vidim krenulo dobacivanje kockama i kamenjem, al' ništa strašno. A moj deda, već malo popio kontam i pre nego što je krenuo na miting organizovano autobusom iz Batajnice, i pošto tad policija još nije bila postavila kordon no je svako mogao da oda tamo amo kako mu se oće, deda kakav je bio druželjubiv, čovekoljubiv, veliki humanista, vido jebiga neke vesele, malo bradatije ljude kako vrte flašu rakije u krug i prišo im, a oni ga domaćinski, po starom srpskom običaju kako i priliči primili u krug, i fino se on tu s njima družio, jer rakija, neki to možda i ne znaju, ona prosto spaja ljude, spaja nespojivo, ruši te barijere, znači može da bude i jako korisna ako se pravilno dozira a što naravno nikad ne biva. I malo po malo, od tih zaraćenih strana tu nastade jedan omanji urbani Vudstok na srpski način, gde su ljudi fino pili, ovi drugi se drogirali, uostalom ko šta voli, jedino eto možda nije bilo eksplicitnog seksa.
Ali avaj, kako to obično biva na svakom većem okupljanju na ovim prostorima, kako je rakija tokom ta 2 sata uzela maha, a droga krenula da pušta, tako je i u narodu počelo da se budi ono naše zlo, koje je možda najbolje opisao dobri Branko Ćopić rečenicom "znam ja nas, jebo ti nas", znači ona naša podsvesno kolektivno nesvesna želja za autodestrukcijom, a i policija je lagano krenula da razdvaja ljude i da ih cima, tako da su ove fine vesele bradonje, a zapravo Vukovi četnici, udarna pesnica SPO-a, krenuli da negoduju i naravno da viču nešto protiv Slobe što je tad bilo aktuelno. Kad je to moj deda čuo, on se zaprepastio, nije mogo da veruje u kakvu je vučiju jazbinu upao, te ga ko fleš u pijanu glavu udari sećanje iz '42-'43 kad se ko mlad partizan sa četnicima i ustašama vijao po vukojebinama Bosanske Krajine, i naravno, kakav je bio, umesto da oćuti i lagano neprimetno pređe kod ovih svojih, on ladno kreno ovima nešto u fazonu kao šta vi protiv Slobe, majku vam četničku, hteo bre da se bije ladno, poludeo skroz. Ovi naravno kad su videli da se matora komunjara infiltrirala u njihove redove, udri po njemu, radile su tu i pesnice i letve, ma sve živo, deda jedva živu glavu izvuko, i dan danas se pitam kako se spasao, a ja bre u tom trenutku bio bukvalno možda 100 metara dalje u Knezu, i tačno vidim krenulo komešanje, nabacivanje kamenjem, a krcato ne mož' se makneš, i murija počela da bije al' lete one kamene kocke, tako da ni njima nije bilo baš svejedno. Ostatak znate, Sloba je uspeo na kukavno da održi taj miting, a sporadično lemanje se nastavilo do duboko u noć jer kako su kontra-mitingaši po završetku skupa krenuli ka svojim autobusima a naravno nisu poznavali Beograd, u svakoj uličici su ih čekali ovi s motkama i to je onda bila žurka do zore, al' eto moj deda je nekim slučajem preživeo a i ja sam, mada kad sad pogledam, brate bolje da nisam, dakle Pinki je skroz bio u pravu, a deda je preživeo čak i NATO bombardovanje, al' je eto umro istog tog leta 1999. kontam od tuge jer nikako nije mogao da preboli što smo izgubili taj rat, a možda sam i sve to samo utripovo...
Bio ja danas u Lazi da posetim jednog drugara (ne, nisu me zadržali, hvala na pitanju zlobnici nijedni) kad ono bre skroooz renovirali M odeljenje, nisam mogo da prepoznam, sve tapacirano i pod konac, pa ljubazno osoblje, nema više onih mesara i bradatih sestara no sve milf i to kvalitetni alooo, a da ne pričam o sređenom dnevnom boravku, nove fine stolice, pa plazma TV od ko zna kolko inča, svaka pepeljara na svom mestu a ne otimanje ko onomad, pa kupatilo uredno, cakli se, moš jesti s poda, a nema bre čak ni klošara, sve probrani pacijenti, agresivne što su nekad bili prebacili valjda na F odeljenje, ma milina jedna, a sobe ko suza čiste, i nema više po 12 kreveta nego 5-6 u vrh glave, mir božiji, ma totalno sam ostao bez daha, sve sam se štipao da vidim ne sanjam li ja to, i tačno mi došlo u jednom trenutku da isfoliram neki pokušaj samoubistva jbga, pa da odmorim dušu jedno metar dana u ovakvoj banji bre u centru Beograda i to za DŽ o trošku državu, samo za VIP onaj nekršteni, all bre inclusive!
Ajme, bio ja sinoć na jednoj sedeljci na nekoj fensi gajbi kod ETF-a, jbga nisam bio mesecima u gradu pa rešio kao da odem, jer ko zna, možda se desi neko čudo pa mi bude dojaja. I vaistinu, beše alal vera dojaja, bilo džina, bilo rakije, pa i skanka, ma svega bilo, i ja se skroz opustio, ubio se ko mamara, mal' nisam kljucao kolko sam se napiJo ali na stranu to. Dolazi oko ponoći neki par, riba i ortak, i riba već na ulazu kreće da se pravda kako su eto pazarili tekilu za ovaj skup al ju je njen jaran Dino popio u najavi, il' što bi moj stari reko: Dino, staro srpsko ime - al' moj babo je stari šovinista, tako da se ovo i ne računa realno. Uglavnoj taj Dino the Srbin kreno laaaadno da me proziva, jer je naravno bio pijan. Prvo je kao hteo da igramo basket u 20 evra, pa ko dobije, a ja ladno 193 cm, i svaki njegov promašaj il' najmanja greška moj koš jbga, tako da bi ga ubio na keca, al' pošto sam video da je labilan ja mu reko jbga jarane, ja nemam tih 20 evra da priložim , a neću te izvaram ako izgubim jbga. Fer, zar ne? E, tu je već popizdeo u vidno alkoholisanom stanju i kreno ladno da me zove na fer. Džaba što su ga drugari smirivali, ovaj zapeo pa zapeo, oće se bije, eeej! I ja šta ću, kažem mu OK buraz, ali da bude skroz fer tuča, jedan na jedan, bez ikakih pomagala, samo ruke, i ovaj pristane. Ali u tom trenutku njegov jedan drugar koji je cirkao s nama se skroz zabedačio jer dečko ne voli tu agresiju i ladno rešio da zapali gajbi. Znači, jedva smo ga sprečili da nam ne utekne, jer sam mu ja reko da je to tradicionalna srpska tuča među prijateljima, ko što se vekovima u Srbiji praktikuje, da ne kažem milenijumima, i ovaj se kao smiri. Al' kurac, ovaj Dino zapeo da se bije i ne pušta, džaba što sam mu ja objašnjavao da danas u tim tučama vlada ono staro fizičko pravilo: masa puta ubrzanje, a s obzirom da je on imo možda 80 kila na 190 cm a ja 120 na 193, ja sam u startu znao šta će bude, jer očigledno je bilo da dečko nije fajter a nisam bogme ni ja, da budem iskren. I ništa, ja mu reko aj kad si već zapeo, pobijemo se drugarski, nema ljutnje, ko pobedi pobedio je, sve kul, i on pristane: Izađemo mi ispred zgrade, jbga nije red da se peglamo na fensi gajbi, ja ga naravno pustim da me ko fol udari, al kako me udario, tako ga bacim na zemlju potrbuške, sednem na njega sa namerom da ga oplevim u vugla, i umalo nije bio fazon ko onomad kad je Raša anarho-panker stradavao, pa je skvičao za milost dok su me njegov drugari držali za ruke a ja mu radio ono što sam mu već radio - ko zna zna jbga. Ali Dino za razliku od Sande Rašete bejaše čestit momak, pa čim je provalio da je gotov, reko predajem se i mirna Bačka, i svaka mu brate čast , jer retko ko danas u Beogradu ima jaja da tako nešto izjavi. I znači uglavnom ostali smo dojaja drugari, sve skroz kul, i baš mi drago što me s njim upozno Nikola 'Nico' Prljeta, konačno bre neko normalan i čestit, jer mnogo veći navodni huligani poput onog Mikse-Fukse, jednog od vođa Otrova Zaječarskih, inače navijača Timoka, nisu smeli da izađu na fer, a ovaj lik, skroz van svake priče najopuštenije stao na crtu, i uopšte nije bitno dal' je dobio fer ili jok, jer samim tim što je pokazao ta jaja da izađe na linijicu je sasvim dovoljno uradio, jer kažem vam, neki navodni huligani, ultrasi, starija ekipa navijača Timoka, ladno nemaju ta muda, beži mi taj klipan Vlaški već dve godine, ne mogu ga ulovim, stalno se seli jbga. Dakle, Dino brate RISPEKT, ljubi te brat!
Uvreženo je mišljenje da ako umeš da sklopiš 2-3 smislene rečenice, i da im malo kao izmeniš red reči da bude veselije kad se čita, da onda ti onda mora da si extra načitan. Skroz bre pogrešno, ali skroz, jer evo mog primera. Ako sam ja za života pročitao 150 knjiga evo ovde me secite, čak tripujem da je brojka tu negde oko 100, jer otprilike tačno znam šta sam čito. Znači ono, obavezna lektira al' naravno bez ruskih pisaca, to me baš smaralo, onda one gistro urbane knjige kad si klinac u razvoju poput "Trejnspotinga" i "Mi djeca s kolodvoza Zoo", i na kraju ovo što mene zanima, dakle Ćopić i ove druge akcije, al' pošto ništa od toga nije prevedeno na srpski mora jbga nabavljam originale, a to ide malo teže, tako da ja u principu godišnje pročitam jedno 5-6 knjiga ako i toliko, jer ja jednu knjigu čitam bre po mesec dana minimum, i stoga se zaista divim ljudima koji sjebu 100-200 strana za jedan dan, ma ko ništa, jer meni je to nezamislivo, moja koncentracije kad čitam je svuda okolo samo ne u tekstu, razmišljam o medama i zekama u šarenoj šumi a bledo gledam u onaj tekst, al' kad me nešto baš zainteresuje ja onda budem ko fol malo uporniji, pa izguram nekako do tih mesec dana. Pre par godina kad sam nabavio onaj Helter Skelter od 650 strana ja sam ladno morao da odem čak u Grčku na more na jedno 28 dana ne bi li to pročitao. Sreća moja pa imam tetku tamo, pa sam mogao kod nje, inače otići na more metar dana je bre nemoguća misija, ali iako smo bili u kampu, na 20 metara od mora, ja brate plažu i more ako sam vido 5 puta to beše dojaja, jer sam ja po ceo dan samo čitao, a i ne volim bre ono sunce, meni je to bolesno ležati tako po tim plažama, jedared sam čak i alergiju dobio, ajoj koje su to muke bile, ma ne želim uopšte ni da se prisećam. Jbga, nisam se plažirao, plivo i gnjurao al' sam zato pročito knjigu, i to je najobimnija knjiga koju sam do dana današnjeg pročito. Doduše sad sam nabacio jednu još zajebaniju, preko 1000 strana, i opet na engleskom, počeo sam da je čitam krajem januara, i za svo ovo vreme jedva sam do 70. strane stigao eeej, što znači da mi je neka izolacija preko potrebna ako planiram da je pročitam do kraja ovoga života, dakle jedno metar dana u banji mi ne gine, jer čitati se mora, a posebno takva literatura, a da ne pričamo o tome da bez knjiga nema ni duhovnog uzdizanja, a meni bukvalno samo to fali pa da se skroz slobodno vinem u te neslućene visine i da se nikada ne vratim nazad, jer realno koji ću bre ovde, zar ne?
Mi, djeca sa kolodvora Zoo...где се тога сети? :lol:
Pa rekoh li ja da se sećam svih knjiga koje sam pročitao jer ih nema puno jbga. :mrgreen:
QuoteUvreženo je mišljenje da ako umeš da sklopiš 2-3 smislene rečenice, i da im malo kao izmeniš red reči da bude veselije kad se čita, da onda ti onda mora da si extra načitan. Skroz bre pogrešno, ali skroz, jer evo mog primera
потпуно се слажем, ево ти и мог примера: било је година када сам читао по педесет и више књига годишње, а н'умем ни пост да напишем како треба.
hehehe, zezaj, zezaj :lol:
ма не зезам :(
Napiso bi jedan kratak probni roman, al ne znam kako se to pise, tipa prvo kraj pa ovo, ono i slično, te bi da vas pitam dal postoji neka šema kako to ide, da me neko usmeri na neki topik ovde? xwink2
Quote from: Son of Man on 10-04-2014, 13:07:30
Napiso bi jedan kratak probni roman, al ne znam kako se to pise, tipa prvo kraj pa ovo, ono i slično, te bi da vas pitam dal postoji neka šema kako to ide, da me neko usmeri na neki topik ovde? xwink2
dođi u ponedeljak u kinoteku da ti ukratko objasnim, a i da vidiš na delu kako to izgleda.
Quote from: Son of Man on 10-04-2014, 13:07:30
Napiso bi jedan kratak probni roman, al ne znam kako se to pise, tipa prvo kraj pa ovo, ono i slično, te bi da vas pitam dal postoji neka šema kako to ide, da me neko usmeri na neki topik ovde? xwink2
od tebe očekujem srpsku verziju Slike Dorijana Greja, smještenu u Beograd devedesetih :)
inače, mislim da je to jedan od najbolje organizovanih romana
http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php/topic,6273.0.html (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php/topic,6273.0.html)
Ima tu korisnih savete iskusnih romanopisaca.
Ma bre oću samo da vidim kako se to piše uopšte. Hvala ALEKSIJE na linku. xjap
Mada meni bi pre trebala neka omanja šema, tipa kraj ide vako, likovi vako, početak vako, između smisli sam. :(
Sad bi ti rekao, al ćeš se uvrediti ako shvatiš zaozbiljno, jer svi ovde sve shvataju preozbiljno...
More, nek ide život:
Prvo napiši NASLOV - eto ti početak, odbroj 16o strana, za manji roman
Onda napiši na 160 -toj strani: KRAJ
I izmedju raspali po volji. Dovoljno ovo šti si pisao ovde da uradiš-kopiraš i eto ti andergraund psihodelija, podznačenja, roman toka svesti, urbano urbano o jeee ...
Nin zagrantovan. O Crnjanskom i da ne pričam, mada ti se i Meša smeši.
Pa u principu to je to, nego mene zanima ono gde se kao kraj piše na početku pa ti onda lagano kreneš ka tom kraju okolo naokolo.
Sad ozbiljno, postoji takav roman ali ne mogu se setiti naslova, kad roman ide u "rikverc". Jedan naš pisac počinje tako što glavni junak se ubija na početku i onda, tako mrtav, priča pričicu. Moraće neko šire pameti i boljeg sećanja i načitaniji da se seti autora.
I, čisto me zanima, a pitanje je upućeno svim znalcima, šta se smatra romanom? Pošto ti napisa nešto kao mali roman? Da li je merilo unutrašnji obuhvat ideja ili fizička forma? Primera radi, Jovan Hristić smatrao je kako roman mora imati najmanje 50.000 reči, jer anglosakosonci romanom smatraju ono što ima minimum 40.000 reči. Kako je, po njemu, naš rečinik malko sakat, to treba biti za 10.000 reči više. Laguna nije htela da prihvata tekstove, kada je objavila pravilnik o rukopisima, ispod 250.000 karaktera ne uključujući razmake.
U tu kategoriju se ne uklapa nikako, recimo, B. Šćepanović i njegov roman "Usta puna zemlje".
Sad, zanima me kriterijum određivanja kad nešto postaje roman? Suštinski, po svojoj suštini tematskog obuhvata i idejnom sadržaju ili po fizičkoj formi?
e da, Usta puna zemlje su npr totalno dezorganizovan roman, naravno u skladu sa apsurdom kao glavnim motivom, ali Sin bi mogao na osnovu Šćepanovićevog romana da opiše neko sranje na bg ulicama, ako je ikad učestvovao, ako je bježao od pajkana to je to :)
inače, kad vidim ko je sve dobio onog Pegaza, ili kako se već zove ona edicija za pisce početnike, ne znam što se Sin brine, jel on zna uopšte kakvih mamlaza tamo ima
ja nisam filolog, ali jasno je da moraš da imaš jednu nit koja povezuje početak i kraj
u tom romanu od 160 šlajfni važno je samo da nemaš nekih velikih digresija od te niti koju moraš da provučeš kroz priču, ma šta ta nit bila
kad bi htio da opišeš jednu noć u BG, već imaš mjesto i vrijeme, od sumraka do svitanja, i sranja koja se dešavaju se nalaze između
apsolutno ne vjerujem u te priče o formama, Dostojevski je svoje ''romane'' pisao tako što je dijelove objavljivao u novinama, pa onda na kraju sastavio u knjigu, da je imao na umu neku konačnu strukturu dok je škrabao da zaradi za sutrašnji ručak, čisto sumnjam
u suštini, trebaš da počneš da pišeš, napišeš jedno 20 šlajfni pa potražiš nečije mišljenje, šta nedostaje i kako dalje usmjeriti priču. Ako ti imaš temu, ništa te ne može zaustaviti
Ne slušaj ovoga što tvrdi da sve na svetu može da sačeka!
Dostojevski je zaista objavljivao delove romana u novinama, zaista je smišljao usput, dok je pisao (ovo mnogi kritičari smatraju glavnim nedostatkom njegovih dela), ali je i on razmišljao o strukturi.
Moraš da smisliš priču.
Ja nisam neki stručnjak, naravno, ali po svom skromnom iskustvu znam da ne valja ako ne učiniš tako.
Idi, bre, Bato sa postavkom u peršun.
Postavka koju daješ važi za principe dramaturgije: jedinstvo vremena, radnje i prostora. To je Aristotelova vizija, a savremena teorija ni u pozorišteu više ne želi tako nešto. Imaš lepu knjižicu "Aristotel, vampir zapadnog pozorišta", koja postaje moderna biblija za sve pozorište delatnike. To ne mora funkcionisati tako u romanu. U startu je rečeno kako hoće atipičan roman, od kraja. Čitava konstrukcija vreme - prostor dolazi u pitanje i ne mora se primenjivati u romanu ( Hazarski rečnik, primera radi).
Organizovanost romana, kao i organizovanost svakog dela je u umu pisca i čitaoca i ono što sam hteo reći zapitanom i zabrinutom, jeste kako ne treba da vodi računa o tome. Neka piše kako hoće i šta hoće. Neka ispadne kako ispadne, ako je on zadovoljan to je roman i šlus. Sve drugo je kalup, kurs kreativnog pisanja i pokušaj racionalizacije kreativnog čina kakve su želeli stvoriti socrealistički pisci. Pisanje nije nauka nego subjektivni čin koji se ne mora ( i ne treba ) svakom dopasti.
nije on bre rekao da hoće atipičan roman, već ono klasično, da se počne sa nekom udarničkom scenom, i onda cut to 5 godina ranije, i odatle kreće naredno poglavlje i roman ćera ponovo do udarničke scene, objašnjavajući je
mislim da npr Borilački klub tako počinje, već znaš da će ovaj da prospe sebi mozak, samo ne znaš zašto je to učinio, i čitaš da saznaš
a to sve može unutar tebi mrske Aristotelove koncepcije
ali ako imaš šta da kažeš koncepcija je ništavna, ako nemaš onda postaneš Mondrian pa izmišljaš kako je forma sve
naravno, slažem se sa kimurom da mora da se misli na strukturu, ali nije Sin neko ko ima 10 romana iza sebe, ta struktura stvarno treba biti jednostavna, posebno jer je Sin vrlo lucidan u svojim pričama, mislim da njega obavezno treba ''zatvoriti'' u prostor-mjesto okvire i da udara đe stigne, jer on već ima stil koji gruva, ne trebaju mu atipične forme
šta bi bila struktura jedne bg noći
prvo poglavlje priprema za izlazak, čuo se sa pajtosima, planiraju da rade nešto, a šta je to određuje Sin
drugo poglavlje jebanje po bg prevozu, sinoć je na ulici razbio hipika, ustao babi u busu, odakle znam, prevoz u BG je priča za sebe
treće poglavlje, stigao je na dogovoreno odredište, derbi u fudbalu, demonstracije protiv Slobe, opet Sin bira, atmosfera ispred stadiona, ili tek počelo okupljanje na ulicama, opis, opis, priprema naredog poglavlja itd
četvrto - stoka sa tribine južne, ili demonstranti jedu pljeske iz Meka, malo ideologije, šta se dešava, još nisu došli pajkani, s njima se mlatimo u narednom poglavlju
peto poglavlje prelomno, ili umlate pajkana, ubace mu baklju u usta, ili utjeraju kontejner u RTS, kreću specijalci da ih jure po gradu, kreće trka za život, ima i ranjenih, priča ubrzava, spasavaj se ko može
eo, ovako napiši pa ćeš već i sam vidjeti šta je promašeno, ja već vidim da bi 2. i 3. poglavlje moglo da bude stopljeno u jedno, i slično
jednostavno, pogotovo kad imaš normalan prostor-vrijeme okvir, čim izađeš iz jedne sobe možeš dobiti drugo poglavlje, drugu atmosferu, nastavak priče, kamoli kad izađeš na ulicu, u tramvaj i slično, sve to mogu biti posebna poglavlja ako ti imaš šta da kažeš o tome
naravno, prvo zamisli generalno priču od početka do kraja,mada to vjerovatno i imaš čim hoćeš da pišeš
sad čekamo filologe da nam kažu kako nemamo pojma
Pet poglavalja - pet činova.
Ti mu već napisa koncept.
Onako, uzgred, koncept klasične dramske strukture upravo je ono što mene kolje, pošto se toga i pridržavam kad nešto piskaram a to sad je demode. A raja oće nešsto veslo, drukče bolan! Oće neku mistiku, ukradene dijamante, krv u ćilibaru, tajne službe u pohodu na manastire i blagi miris pljuvanja po vlstima, pa to sve zakukuljeno u satanizam i slatko pravolsavlje koje pobedjuje.
Quote from: Дадара on 10-04-2014, 14:57:20
kad bi htio da opišeš jednu noć u BG, već imaš mjesto i vrijeme, od sumraka do svitanja, i sranja koja se dešavaju se nalaze između
Одмах ми паде на памет Прилепинова прича "Шест цигарета и тако даље", доживљаји избацивача у једном руском клубу, откад почне вече па до ујутру. Описи колега, ликови који долазе у клуб, међусобни односи, дође нека незгодна екипа и наравно избије жестока туча са необичним обртом, а главни лик све време покушава да мало дане душом и пизди, пизди и пизди... И нећу да откријем крај, али прича од четрдесет страна тече баш како Син и иначе пише и не да се испустити из руку. Дакле, може то.
Šta sve raditi na netu za 21 sat kad nisi mrtav a ko da jesi
21 sat sam budan i svo to vreme sam proveo pogađate gde, piskarao ovde, skidao filmove od kojih većinu nikada neću pogledati, pravio listu dokumentaraca na IMDB-u jer sam utripovo da će se neko oduševi i da ću da pokažem tim pacerima šta je the lista nad listama, pa onda dalje pretraživao neki opak dok. sajt sa forumom, doduše skroz prazan, nigde žive duše, a greota jer zaista ima dojajnih rare filmova, i samo jedna cura se ladno sama cima i sve to postavlja, ko da jadna ne zna da su forumi poodavno popucali zbog FB-a i sličnih akcija a download prešao na privatne trekere. Stoga sam brzo poitao na sinemagedon da vidim da im se nije potkrao neki iole valjan rad, al' loma morgen burazeru, bolje akcije sam našao čak i na sajber reinstaliranom docs4you, ima ladno čak i najnoviji dok. o Divajn pa i ono ludilo "Da li su svi muškarci pedofili?" što mi se savršeno uklapilo u ovaj serijal o zlostavljanju dece na svim poljima. Nastavio sam dalje i to najopuštenije na notorious Znak Sagite od koje deci rastu kite, ako smem (jok ti smeš) tako da se izrazim, a tamo žustra polemika o novoj vladi, o Putinu, ma omanji nuklearni rat bez ikakog blama, te utekoh u mirnu oazu svog manastirskog bloga, kelija broj 365. Tu pocepo 2-3 lajne, i došo ovde da se porazgovaram sa ljudima, jer ipak taj fizički kontakt kad se pije kafa il' sok u kafiću je jako bitan, molim lepo, a ne da se otuđujemo dalekobilo. Navatam tu jarana iz Kragujevca, pojadamo se jedan drugom kako su nam sudbe klete a životi osvete, porazgovaram se sa 2 fine cure koje me još nisu odjebale, zatim svratim do kupinda da malo parim oči jer sam poodavno u dugu od 75 dinara i što bi rekla moja baba "mogu se slikam", al' mi tu pade na um grandiozna misao te se odma vratih na FB i postavih fino ovde neke stvari koje sam ja imao na prodaju i obogatih se u startu za 10 evara, ma milina jedna, još sutra da pokupim pare i nedelju dana sam car, što se kaže život na visokoj nozi, nikako na drozi. Otišo zatim još na jedan hool forum da vidim ludila od vikenda, i tu cigani i forsi al' definitivno izdominirali, kalašture po do sad doista neviđenoj koreografiji a forsi jer su forsi jbga FORSI, da budemo skroz iskreni. I to je vam je u principu to, dakle popijeno dve litre step soka, jedna kafa, 2 jaja na oko, 3 prozaka, komad litijuma, i 21 sat proleteo ko 2-3 čuke, i sad jedino još ostaje to malo nus pajkenja, al' prvo da se popuši jedan duvan cigara, a za jedno 4 sata brate moj opet sve po starom, samo sad sa daleko većim žarom. I šta kažete, a? Sam u pravu, jel' se dobro provodim? Ma ja bre skroz kontam da vodim full kvalitetan i zdrav život za razliku od mnogih i ovde i vani. Se slažete sa mnom, ja se npr. skroz slažem, a?
Kad udari brat na brata
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/05/kad-udari-brat-na-brata.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/05/kad-udari-brat-na-brata.html)
Nećete verovati ali ovo nije zajebancija. Upravo sam saznao od oca da mu je njegov brat a moj stric, pre 2 godine, pijan, tj. bili su obojica pijani jer to kod nas u familiji uvek ide u paru, jbga ipak se radi o Ljuuutoj Krajini, nije šala, znači njegov rođeni brat mu je ladno reko onako besan u žučnoj svađi oko verovatno ničega da sam ja tamo 2001-2002 otišao na fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu i pretuko profesora jer me verovatno mrko pogledao a i sigurno je bio neki starac jer ja bijem isključivo decu, starce, i naravno mater svoju, uostalom ako mi ne verujete postoje dokazi crno na belo u Palati Pravde da sam zbog teškog prebijanja majke i robijao onomad godinu dana, a i to je poznata činjenica međ beogradskom urbanom omladinom, tako da tu sramotu i da sam hteo nisam mogao da prikrijem, pitajte znači bilo koga od starije ekipe, svi će vam reći, jer jbga, to mi fetiš, jače je od mene, ja kad vidim jednu od ove tri vrste osoba meni pesnica sama krene, znači mozak nema ništa s tim, nisam ja kriv, genetika je u pitanju.
Al' gle sad obrta da ne kažem twista, na taj fax pored moje bivše cure išao je tad i moj burazer od strica, moj jedini brat koga imam, Goran Pandza, pa kad se saznalo da sam zabo profesora, znači fraktura vilice u startu na tri mesta, nagnječenje mozga, ma bre teške telesne na neviđeno, nekako je taj dekanat faxa, tj. student prodekan saznao kako se ja zovem i prezivam (bia snajka, bia), a falabogu vrlo dobro se znalo da još jedan Pandža pohodi navedeni fakultet, a to, priznaćete, i nije baš često prezime u Beogradu, tako da su mu odma' uzeli na obradu porodično stablo koje se može naći za bukvalno svakog građanina republike Srbije i to u opštinskoj stanici MUP-a, i na keca našli da sam mu ja bliži rod, tako da je dečko ni kriv ni dužan, alo bre umetnik, dizajner, nikad privođen eeej bre, smesta izbačen sa fakulteta bez prava na žalbu, i tako bukvalno samo godinu dana pre diplomiranja, i karijere koja je i te kako obećavala, ubijen u pojam, izopšten iz svih tih umetničkih krugova, osuđen na crtanje portreta na plažama po hrvatskom primorju za hranu i smeštaj, ostavljen od dugogodišnje devojke, a sve zbog to samo i isključivo zbog bahatosti najrođenijeg brata, inače osvedočenog narkomana i klošara, a da ne pričam da se sumnja i da je peder i anarhista.
Znači ja nisam verovao kad sam ovo čuo, ali sam malopre nazvao burazera i dečko mi ladno potvrdio priču, kaže bio mu bedak da mi kaže sve ove godine, jer ipak sam ja stariji buraz pa me kao gotivio, a i realno nije hteo da ima posla sa budalom, jer za mene se već znalo još od malih nogu, prvo sam počeo da ubijam sitne životinje sa 5 godina, a posle sam krenuo da povređujem i ljude jer meni je sve to isto, i ta maltretiranja vršnjaka, to se i dan danas prepričava po Vidikovcu sa nevericom, a da ne pričamo o seksualnim zlostavljanjima koje sam vršio nad svojom mlađom sestrom Jecom, devojka znači i dan danas ima traume, ne može da nađe dečka jer ima taj strah i gađenje, ma život joj je uništen još na samom izvoru. Eto, ja sam rekao svoje, a naravno da sve to može da se proveri i kod mog burazera, mislim evo ga, tu je na fejsu, a i šta će dečko jbga kad je dobrica, na lebac da ga mažeš, tako da smo i dalje u kontaktu iako se slabije viđamo ali to je nekako i logično. Toliko od mene, a ako saznam još nešto poput onog da sam umro 2007. pa me ortaci iz centra dobrano oplakali, samo što mi na grob nisu venac odneli, ja ću vam naravno javiti, jer bolje je sve reći, izbaciti to sranje na taj papir, jer čuvati takve traume u sebi samo vodi ka suicidu, uostalom been there, done that, dakle sve je jasno, sranje nije slasno, sve ću reći glasno samo ako nije kasno!
Son, sve ti ovo lepo odštampaj, pa pravac neki B92, Samizdat ili kod onog u Rende.
Tebi Bukovski mož da prdne pod pendžer. Ono, prdno je davno, ali...
Zapisi starog pokvarenjaka. barabar.
baš sam mu noćas to isto reko.
al tvrda je to glava, brdskoplaninska...
Moja menadžerka iz Mitrovice rešava upravo taj problem. xjap
Ako je problem tvrde glave - uzmi čekić. Zamoli nekog ljubaznog prolaznika da ti omekša temeni deo. Verujem da će svako uslišiti ljubeznu molbu. Ako mu se pozoveš na mater i sestru - problem rešen.
https://www.youtube.com/watch?v=LYANAHEwZ6g (https://www.youtube.com/watch?v=LYANAHEwZ6g)
:-| :-| :-|
Brate, znači zareko sam se, ako ikad budem uspeo da posetim SAD, prva destinacija ima da bude VVest Virginia i to pravac šuma ona najgrđa, da mogu komotno da odam bos po "mesečini" :lol:
Kuća, pos'o al' bez posla
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F4.bp.blogspot.com%2F-S8KJG20fSKY%2FU5FzP_EoyDI%2FAAAAAAAAXi8%2FU057u8VNFTs%2Fs1600%2FScreenshot_1.jpg&hash=80dbb41fca76461a4fdb0c6de925b8084ebb1a92)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/06/kuca-poso-al-bez-posla.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/06/kuca-poso-al-bez-posla.html)
O, majku vam jebem, o majku vam onu zatucanu američku jebem, o jebo vam bog mater glupu. Pa zar je moguće da su toliko glupi, pička im materina blesava? O, jebi im Putine 365 majki, lansiraj im 666 atomskih sad i odma'. Živeo bre slobodarski narod Irana, Palestine i Severne Koreje, mada jebali bi ih mi i solo samo jednu omanju atomsku da smo imali u šteku, pa lagano putićem uz reku. Nek ide bukvalno sve u kurac i mi svi u kompletu nek izginemo ako takvi treba da nam vladaju planetom, o jebem ti i takvu planetu da ti jebem, nabijem i nju na kurac sa sve sunčevim sistemom i mlečnim putem, i još 108 paralelnih univerzuma preko toga. Ništa bre ne treba da ostane čitavo, ni kamen na kamenu a ne čovek mrtvi.
O, jebem ti čitav ljudski nakot, to bre ko kuga neka, ko variola vera, eeej?! To se bre bahato naselilo tu, ko da im je dedovina, razmnožili se ko pacovi, krsnu li im slavu i svetu neđelju, što bi reko moj pokojni deda. Sve sjebaše, i prirodu i životinje, i šume, reke, okeane, ma sve sjebasmo bog nas ubio, jebem li ti boga. Pa bolje bre niko da ne vlada planetom nego takvi low-life-white-trash-scums da mi se tu non-stop kurče, ma nek bude i totalni haos ako treba, jebem ti sunce krvavo. O, jebem im krvavu majku američku, kakve su to budala, pa to nigde drugde na svetu nema, to bre sve needukovano, nezainteresovano, bahato, osiono, ne znaju bre na karti Evropu da pokažu, sve što je van njihovog sela to im varvarska teritorija, ko džungla sa kanibalima, jer tako ih cepa ta paranoja, rastura ih, a za Srbiju najopuštenije misle da je Slovačka, Sirija, Sibir, ej bre?!
Pa ja ovako neuk, bez i jedne godine fakulteta bre bolje znam američku istoriju i pop kulturu od 96% tih Amerikanaca krv im jebem, i da sam ja učio te nji'ove "A,B,C or D" škole, imo bi u startu jebeni PhD, ma predav'o bi već uveliko na Berkliju ko redovan profesor na kojoj god katedri. O'š filozofiju, o'š sociologiju, o'š forenziku, o'š psihologiju, može i psihijatrija, o'š kvantnu mehaniku, o'š ezoteriju, religiju, književnost, ma šta god bukvalno, ko moj drugar što predaje na njujorškom univezitetu, zajebava se tamo, kara studentkinje, tačno ga zabole kurac. A sećam ga se jasno, evo ko sad da ga vidim, jedva bio "vrlo dobar" u gimnaziji, malltretirali ga profesori, dobij'o kečeve, i onda samo jednog lepog dana otišo preko i naravno pokido, raščinio i vladiku i patrijarha i papu u komadu. Pa normalno, jer dečko je vazda bio bistar, samo naši "profesori" po tim polu-debilnim srednjim školama to nikako nisu mogli da skapiraju. Pa šta dalje da vam pričam kad sam ja samo trojke i dvojke dobijao na pisanim zadacima iz srpskog, jer ako se ko seća, prvo su bili "pismeni zadaci" pa se onda neko prepametan dosetio da treba "pisani", jer naravno, u Srbiji je bitna samo forma, samo dizajn, samo da lepo izgleda i lepo se oblači, a zajebi suštinu, teraj to u kurac. I možda ako sam 2 petice dobio za te 4 godine maltreta u IV beogradskoj gimnaziji to je dojaja, tj. jedne se jasno sećam a za drugu mi pre 15-ak dana rekla jaranica-halfinica iz razreda, inače cura diskretno poznata po surovo apgrejdovanoj memoriji, her divine grace Marija Kovačević sa Banjice. Kaže bila tema "Kako vidim sebe za 10 godina" a ja pisao kako i dalje čekam trolu kod bolnice Dragiša Mišović, tamo gde je sad Pinkova zgrada, jer tu dole u Drajzerovoj smo išli u školu (ne u tu "školu" zlobnici), pa smo čekali buseve i trole tih godina (1992-1996) satima. Znači, kiša pada, veje sneg, grad lomi penzionerima kišobrane, prži sunce, udara direktno na čeoni režanj, vetar nosi bolesnike na štakama i hardkor džankije na metadonu, mi sve to bre uopšte nismo izvaljivali, jer baš tu, na toj stanici, zbog tolikog vremena provedenog u iščekivanju "gradskog" prevoza, javljale su se i prve simpatije, prve ljubavi, drugarstva, zbijale se šale, ali se brate moj i plakalo a da ne kažem kakve su to tuče bile redovne, ma čitava jedna drama se odvijala svakodnevno, znači totalno je bio fazon "od kolevke pa do groba", jedino možda seksa nije bilo, tj. možda je i bilo, al' ne da ja znam. Dakle, bili smo (i ostali) mi djeca s kolodvora KBC Dragiša Mišović. I realno više sam vremena proveo na toj stanici no na časovima kad se sve sabere, a bogme sam i mnogo više naučio, da se ne lažemo, tj. da budem skroz iskren u gimnaziji ama baš ništa naučio nisam, i evo iskreno ne znam ni što sam uopšte išao u tu srednju školu, kontam da su me roditelji naterali, da bi kao mogao posle gistro da upišem fax, i baš tako se i ispostavilo, sve posle toga bilo je gistro osim eventualno šatroa. No dobro, što te ne ubije osakati te, znači opušteno, digresija je u fulu.
Znači šta, Amerikanci? Ma zakuni se. Dakle, takav ljudski otpad treba da mi bude nadređen u firmi, da mi šefuje, da me mobinguje? Ma da neće možda i seksualno da me izrabljuje? Hm, vidiš, to još nisam probao, možda baš tu leži ključ za moj "rak rana" problem nezaposlenosti? Kažem možda, al' sa naglaskom na jok ja. Pa bre bolje slamu da jedem i koru s drveća nego da mi takvi govore šta ću da radim, bolje da prosim na ulici, da žickam, da pošteno kraduckam, nego da radim za takve jajare, da me eksploatišu, da me tlače, da mi zakidaju na plati i toplom obroku, a na kraju da ne dobijem ni socijalno. Da, da, kako da ne, how yes no...al' loma morgen burazeru, ma zmiuga loma, cause there will be no compromise, no more negotiating, and if you refuse to change then you're guilty and must be destroyed. Jebiga.
Quote from: Son of Man on 06-06-2014, 14:00:59
Znači šta, Amerikanci? Ma zakuni se. Dakle, takav ljudski otpad treba da mi bude nadređen u firmi, da mi šefuje, da me mobinguje?
sad zvučiš isto ko onaj simpatični nesrećnik što pre 7-10 dana pobi nekolicinu u americi, onaj što okačio snimak na jutjub: "nećeš da mi daš? e, onda si kurveštija najgora, majke ti ga nabijem kurvinske, crkla daboga što nećeš da se jebeš sa mnom!"
a da mu je samo dala - tj. da su ti ovi dali poso - bilo bi danke dojčland und amerika sve u 16!!!
Taj i da je dobio ono što nije ne bi bi bio manje lud.
Danke dojčland je stvar prirode, a ne okolnosti.
Quote from: kimura on 06-06-2014, 16:15:43
Taj i da je dobio ono što nije ne bi bi bio manje lud.
Danke dojčland je stvar prirode, a ne okolnosti.
a zar je neko reko/implicirao da bi bio manje lud?
isto ko i sin - samo bi DRUGAČIJU PESMU PEVAO u svom ludilu, to je sve.
To sa danke dojčland je suviše racionalno, nema šanse.
Quote from: kimura on 06-06-2014, 16:31:37
To sa danke dojčland je suviše racionalno, nema šanse.
mnogo si bre bukvalista!
jel ti ono beše rekla da u ZAVODNIKU nema humora? :)
Ja sam ta.
Hehe, jbga mislio sam da ćeš bar ti shvatiti da nije baš sve tako kao što izgleda u mojim tekstovima. Uostalom, seti se onomad kad sam pisao da sam bio u zatvoru jer sam tuko majku, pa je pola fejsbuka palo u bedak, pa su mi pisali iz fazona - jao, nismo verovali da si ti zapravo takva osoba, delovo si normalan. Dakle, ne radi se o tome Ghoule, i nemoj sad i ti jbga biti bukvalista kad poglavito nisi. Znači, ovaj tekst je pisan sa predumišljajem, verovo ti meni ili ne, a da ne kažem da postoji zapravo i koncept jer bi to zvučalo ipak malo too much. Znači, ja sam planirao da već kolko sutra postavim ovaj klip dole, tj. već sam napravio post sa sve prevodom na engleski, da bude totalan trip i ovima koji baš ne kontaju te naše jezike i psovke, ali kad si baš tolko navalio evo ti klipa i ovde u "predpremijeri" da bi skontao o čemu se tu zapravo radi. ;)
Znači, to što ti misliš da sam ja u tekstu jaaako besan i ogorčen, pa bre ti me bar valjda znaš da nisam u tom fazonu i da se uglavnom samo zajebavam non-stop na tu temu. Dakle, sve ove sočne psovke i kletve su zapravo "semplovane" iz ovog genijalnog klipa, ali i iz psovki mog pokojnog dede, tipa ono "svetu neđelju i krsnu slavu" jer je deda bio i komunista al' nije baš najbolje konto suštinu cele te priče. Dakle, ček out the clip and chill man. :mrgreen:
http://youtu.be/k3DoUe6LVfU (http://youtu.be/k3DoUe6LVfU)
Mora vako jer ima puno fotki:
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/06/kako-smo-overili-glavu-07-06-2014.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/06/kako-smo-overili-glavu-07-06-2014.html)
Зашто си уклонио ону фотку где лежиш на "кецу"?
Zato jer sam postavio link i na jedan ozbiljan najvijački forum pa da dušmani ne bi zloupotrebili. :wink:
A sad ne baš tolki spektakl, konačno sam završio review Laibach koncerta, naravno najmanje ima o koncertu a najviše o svemu ostalome, sa posebnim osvrtom na diverzantski upad u kafanu Mornar gde je gospoda ručavala.
LAIBACH, 14-06-14, DOB
OPREZ: Tekst višekilometarski, krdo slika i eskluzivni snimak so-so pro kamerom jedinih bitnih pesama, dakle BRAT MOJ + Ti, Ki Izzivaš:
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/06/review-laibach-koncerta-u-beogradu-14.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/06/review-laibach-koncerta-u-beogradu-14.html)
Bosanski minimalizam il' primitivizam?
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/10/bosanski-minimalizam-il-primitivizam.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/10/bosanski-minimalizam-il-primitivizam.html)
Nešto sam razmišljo ovih dana pošto sam pod IZUZETNIM utiskom ove Neletove knjige (ajmo raja, fajronat) te mi se vrti po glavi onaj bre specifični "bosanski minimalizam" u izražavanju, ako smem tako da ga krstim, dakle oni izrazi tipa IĆU (ići ću), DOĆU (doći ću), STIĆU (stići ću) a koje sam ja prvobitno čuo od moje babe koja se iako daleke '54 doselila iz Banjaluke u Zemun, evo i dan danas nije odustala od svih tih prekodrinskih umotvorina, pa ni toga da se SMIJE, GRIJE, da SIJE, i tako redom, a što je meni još od malena bilo jako simpatično, jer mi nekako ta ijekavica vazda bila nekako toplija za čuti ali i pročitati, i to najviše verovatno zbog Branka Ćopića jer je on tu toplinu prvi nekako na pravi način definiso u svojim pesmama i pripovetkama za decu. Još od tih dečačkih dana meni je npr. uvek MLIJEKO bilo mnogo jači izraz za MLEKO, a posebno jer mi se odma vrate one divne scene iz legendarnog dečijeg filma VUK SAMOTNJAK iz '72 gde je Slavko Štimac ko dete odigro svoju prvu ulogu i naravno pokido, a posle taj film dobivo i neke nagrade preko, sinhronizovali ga Francuzi ladno, znači ko nije to vido obavezno da overi. Dakle, da ne bude zabune Nele je u knjizi bio sav po P.S-u, nije čak ni klasično guto slova ko što moj ćale npr. radi iako je odrasto u Beogradu (čudna sorta), znači trudio se da to bude pismeno sa sve apostrofima ako negde baš zapne. Znate na šta mislim, znači na one forice VIDO, DOŠO, ma sve živo gde ima taj "višak" u obliku slova "E" ili "A", a koji realno samo smeta i usporava komunikaciju. E, zato se to skine i onda dobiješ jedan baš nako fin flow, a što su možda...ma šta možda, to su sigurno širem auditorijumu ponajbolje objasnili momci iz Elvisa J. Kurtovića, Zabranjenog Pušenja, Bombaj Štampe i naravno Nadrealista, al mi je ubedljivo najslađe bilo kad je pokojni DRAŽEN RIČL PARA poznatiji i kao ZIJO na prvom albumu Crvene Jabuke u seča-pesmi "Sa tvojih usana" otpevo u strofi: "Ja SIĆU, SIĆU do bašče, šatro šljive da poberem". Ajme meni majko draga kolko je to bilo jako i kako iskusno urađeno, jer realno ta pesma drugačije i ne bi mogla biti otpevana. Uostalom zamislite da je on tu pevo "ja sići ću, sići ću do bašče", to bi kao i moglo da se uklopi nekako, ali DUŠA te pesme bi se zagubila jebiga.
E, čim sam se ja prvi put dovatio tastature još onomad, ja sam sve to odmah prihvatio i usvojio ko svoje maternje jer mi nekako izgledalo skroz logično, dakle ko neki sleng gde se sve pojednostavljuje, gde se te bespotrebno komplikovane reči i izrazi svode na suštinu. Naravno, bilo je tu i prigovora čitalaca jer sam i apostrofiranje skroz batalio, tipa napišem fino DOŠO, jer što ja moram da stavljam apostrof između Š i O kad je skroz jasno o čemu se radi, čovek je DOŠO pa je DOŠO, s apostrofom ili bez, pa zar nije tako? Ali da se ne lažemo, prvi put je auditorijum širom Jugoslavije za tako jake prijave u svom izvornom obliku čuo tek kad su se pojavili Nadrealisti i ljudi su se smejali tome možda po prvi put kao nečemu dojajnome...ili sam bar tako ja to istripovo jer sam bio klinac od 12 godina, jer ja sam tačno bio V razred osnovne kad je išla druga sezona Top Liste. A taman sam u to doba počo da slušam i muziku kao, a kako su kod nas na Vidikovcu u O.Š. "Branko Ćopić" glavne face iz starijih razreda bili sve metalci, naši idoli, Andrej Brukner, Slonče, Maslovarić, pa i legenda ne samo Vidikovca nego i Ceraka, pokojni Ćela, koji je bio s nama u razredu, a koji je šeto Slayer prišivač na leđima, logično je bilo da se i mi dečurlija priklonimo pre metalu nego panku, a da ne pričam o tome da su ovi metalci maltretirali sve ove šabane, čobane i ostale budale i tako nas kupili. Dakle, ko što su zeldiji početkom 90-ih cimali "padavičare", e 80-ih je bilo malo drugačije, da ne kažem obrnuto, ili je bar takav fazon na Vidikovcu bio, jer tako se ispostavilo jbga da je najjača faca u školi bio hardkor metalac. Uglavnom, brzo sam se ja tu navuko prvenstveno na Anthrax a onda i na Slayer i tako redom, ali ta Top Lista koja je bukvalno praznila ulice nekad belog grada, vrlo brzo me ponukala da poslušam i te razne domaće bendove, znači ceo taj novi primitivizam, ali logično, podrazumeva se i Šarlo i Disciplinu, pa normalno, bez toga jednostavno ne mere, a to čak i Nele u knjizi priznaje, sve, sve ali Šarlo je Šarlo jbga. No dobro, ja sam baš bio odlepio s tim, otišo u klasični manični fanatizam ko i u svemu, ali kasnije se to falabogu nivelisalo ko i kod svakog tinejdžera pa sam slušo što je moja ekipa tad volela da kaže "Sve od Džeja pa do Napalma". E, da, umalo zaboravih, ima i ona fora, u Srbiji se kaže npr. "Hajde da sednemo", a preko je i to minimalizovano, pa se veli "Ajmo sjesti", i sve tako u tom fazonu redom po spisku. U svakom slučaju jako, jako zanimljivo, a vala primilo se to i kod nas kroz ovu internet zajebanciju, pa tako eto na fejsbuku imate onu surovo jaku stranicu, meni omiljenu "Dnevna doza prosečnog Srbende" gde je to dovedeno ma do savršenstva, jer je čak i Vuk Karadžić skroz lepo reko "PIŠI KAO ŠTO GOVORIŠ - ČITAJ KO ŠTO JE NAPISANO". I vaistinu...bi svetlo bogtejebo!!!
Kako sam smarao sudove u CZ-u i o advokatima
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F2.bp.blogspot.com%2F-EhjEyEVCE0M%2FVEud3RSgAOI%2FAAAAAAAAYpE%2FUAUovQo2ZzA%2Fs400%2F10418452_10202056385404837_3242175678264313610_n.jpg&hash=88fb6059549e410517c6c2657539e1f8faf43bb3)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/10/kako-sam-smarao-sudove-u-cz-u-i-o.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/10/kako-sam-smarao-sudove-u-cz-u-i-o.html)
Ovo je ko fol trebalo da izađe u mojoj zbirci kratkih istinitih pričica sad u septembru, al' pošto je danas izdati knjigu u Srbiji a bez da imaš bahatu podršku što pisanih što elektronskih medija poput b92 i studija b (nivo 23), ravno samoubistvu ili još gore totalnom psihičkom slomu i bankrotu, zabatalio sam akciju skroz, a i realno ionako se leba od te prodaje ne bi najeo, a lažne slave mi zaista prepun kurac. Pa bre rađe ću se zaposlim u Maxiju da sređujem rafove za 22.000 nego da se ponižavam i pišem tu kao neku knjigu, da hranim nezasite hipstere, jebeš mi sve.
--------------------
Ladno perem sudove za celu sobu već mesec i jače dana a sad je došao ovaj mali nabildovani i žešće napaljeni novosađanin i umesto da me zameni, sobni starešina Babić mu kaže da on ne mora da pere, jer kao momak je na mestu, ima muda, nije pičkica ko svi mi ostali, a zapravo ovaj mu se svideo tako nabildovan, jer je istripovo da bi mu dobro došao u ekipi ako dođe do neke veće frke. A ovaj mamlaz, iz aviona se vidi, uzeo kreatin metar dana pre dolaska u tvorza, malo se nabucao u teretani da bi ljudi tripovali da je gistro fajter, i to je to, realni naduvani balon koji očas posla mož' da pukne (što se naravno i desilo par meseci kasnije).
A inače u našoj sobi, trojci, do tad je važilo pravilo da ko poslednji dođe, on pere sve sudove dok ne dođe neko nov, dakle po 7 tanjira i sve što ide uz to, i to je tako skroz OK funkcionisalo dok nije došao ovaj maneken. Dakle, posle svakog obroka moje je bilo da odnesem sudove u TV salu, prvu sobu do rešetke tj. izlaza sa bloka, i da ih išamaram. Meni to nije bio problem, jer sam kontao svi smo to prošli, i zašto bi se ja sad bunio, imao kompleks, ako je fer dogovor, mada su me ponekad podjebavali likovi iz petice koji bi se našli u "dnevnom boravku", i to u fazonu ide neka reklama za deterdžent na TV-u i ovaj jedan kurčeviti Bulidža dobacuje - PANDŽO, DA TI KUPIMO CEO KARTON, ZATREBAĆE TI DOK SI OVDE? - i onda naravno svi u smeh a ja mora ćutim i trpim jer druga opcija je jbga šibanje a stražar je na samo par metara dalje u kućici i nema šanse da ne čuje kad krene gaženje.
A onda kad te tako navataju na delu u tuči, prvo vas obojicu ili kolko ima učesnika postroje uza zid, raširenih nogu i ruku, ko kad te policija hapsi na ulici, i onda sad tu kao imaju neka "Pravila Službe" (čuveni P.S.) koja ja ne znam tačno, ali otprilike za taj i taj prekršaj ide toliko i toliko palica pa donjem delu leđa, dakle nije ni direktno po dupeti ni po leđim nego tu gde se spajaju, valjda tu ima taj neki specifična bol ili se možda smanjuje opasnost od težih povreda, jer te palice tzv. "slobodanke" to nije običan onaj pandurski pendrek, već naprava rađena baš isključivo i samo za ovu namenu, a stoji im ispred svakog bloka na toj stražarskoj kućici gore da im uvek bude pri ruci ako izbije incident pa mora se uleće na blok da se reaguje ekspresno. I to je znači ko interventa brigada, imaju i te štitove i zaštitnike za razbijanje pobune ali ja nisam video da je to ikad korišćeno dok sam ja bio, jer zatvorska pobuna je bila 2000-te posle promene vlasti 5. oktobra, kad su zapalili Zabelu, Mitrovicu, i valjda Niš, a u Centralnom Zatvoru su se ljudi kako sam ja čuo a verovatno nije baš najpouzdanja informacija, zabarakadirali u blokove na MERI, nagurali sve krevete na glavnu rešetku i kao nije bilo nasilja ali čisto u znak solidarnost sa ostalim zatvorenicima širom Srbije jer tu su išle informacije manje preko TV-a jer su im to lako presekli a više preko mobilnih telefona kojih ima na svakom bloku bahato. E sad, dal' je sve to bilo baš tako i u CZ-u na ovom 3. spratu gde leže narkomani i alkoholičari, zaista ne mogu da tvrdim.
Inače, to što se zove MERA, tu zapravo imaju 3 mere, ima psihijatrija koja je zasebno na 4. spratu i gde su baš ove višestruke hardkor ubice, a ima i ova gde sam ja bio, kao mera lečenja od narkomanije mada naravno da to veze s lečenjem nema no jbga, napravili to forme radi. Kao mora zakon da se ispoštuje gistro. A i uopšte ceo taj 3. sprat je jako zanimljiv, jer tu su naravno i alkoholičari, pa onda ova opšta bolnica, interno KPD-omsko tj. mesto gde dovode bolesne i ostale povređene u tzv. šaberizacijama, štangliranjima, i svim ostalim vidovim nasilja koja se u srpskim zatvorima dešavaju uglavnom radi prevlasti nad prodajom droge i tako tih sitnih kompleksa, tipa što si me onako pogledao, šta me ovaj gleda, onaj te gleda misli da si peder mora da reaguješ, uglavnom ko je gledao čuvenog Rakca kod Milomira Marića u emisiji "Goli Život" taj zna realno stanje jer svi ostali vole da lažu, a tačno se videlo na tom snimku da je Rakac čovek koji je dobio nešto oko 20 godina robije i on je to prihvatio da odleži, bez foliranja, laži, sve je rekao kako jeste, i zato ga je većina robijaša poštovala u svim zatvorima u kojima je bio, i retko ko ga je dirao osim kad su onomad hteli da ga ubiju, ma ko je gledo emisiju seća se, ko nije ima valjda na jutjubu, uglavnom Marić je to pokidao ali ne bi on to mogao sam bez takvih jedinstenih faca koje pristanu da pričaju otvoreno bez lažnog morala, malograđanštine i one sramote od priče "ovaj je bio u zatvoru". Danas realno više toga nema jer je pola Srbije utamničilo onu drugu polovinu tako da su ljudi počeli da govore otvoreno o tome bez blama, i danas svaki građanin Srbije zna bar jednog čoveka koji je ležao robiju zbog nekih gluposti ili težih dela. A ranije u SFRJ npr. toga je isto bilo ali daleko manje, i ćutalo se o tome, krilo se, nisi mogo da se zaposliš sa dosijeom, ali javna tajna da se razumemo ne može da se sakrije tako da je stanje bilo još i gore, jer ovako bar znaš ko je šta radio, a pre si mogao imati lupam pedofila u dvorištu a da si sumnjao, da nisi bio siguran jer svi ćute, ko mafija se bre ponašaju te komšije majku im jebem seljačku onu namazanu, a na drugu stranu mogo si izaći iz zatvora za neko delo glupe krađe a da samo čuješ šuškanja, ogovaranja iza leđa i da te piči paranoja jer ne znaš dal' pričaju istinu ili ti kaleme da si bio neki monstrum, uostalom i sam sam to doživeo, ima opisano, moji najbliži drugari tj. "drugar" iz kraja je pustio buvu da sam bio u zatvoru jer sam pretuko majku izdrogiran ili u krizi, ma ko zna koja priča zapravo, ja sam načuo samo deo, jer svi se plaše da ti kažu otvoreno a sve da ne bi došlo do još većeg sranja, da ga uvatiš koji je pa da mu se usereš u život jer nema gore stvari za ležanje robije od pedofilije pod jedan, pod dva nasilja nad majkom, pod tri uopšte nad ženama. To sam uživo video kako funkcioniše kad su maltretirali nekog klinca iz Smedereva valjda jer je tuko kevu, e sad dal je on stvarno tuko kevu, ili su ovi pustili priču da bi opravdali taj maltreat a zapravo je cinkario to ja nisam mogao da znam.
Nikom ja tamo nisam verovao, možda jednom čoveku do dva, ovo sve ostalo je sekta za sebe sa svojim sopstvenim interesima i čuvaš se tih priča, dakle zaboravite američke filmove i serije jer to je samo jedna od mnogobrojnih reflekcija stvarnog stanja, dakle to dok ne vidiš svojim očima ne znaš šta je, deluje ko neki dosadni spori film, možda i reality show, gde radnja traje 24/7 a jako realno može da se najebe ako nisi u gardu i uvek spreman za te akcije, jer čim ti zaboraviš gde si samo dobiješ šaber npr. u leđa jer je neko tamo nešto rekao, i ne mora to uopšte da bude tačno, ali ti si dopustio da se priča proširi, nisi demantovo i ekipa neka te sjebe, pa bre mi smo nosilima iz prizemlja dizali ljude u bolnicu izbodene. Dok ga nosiš na taj 3. sprat on ako oceni da nisi cinkaroš on ti kaže ili ne kaže šta je tačno bilo, i ja se sećam stanoviti R.M. koji se pojavio i u onom TV serijalu Dosije Zatvor kao jedan od zajebanijih likova koji kontroliše neku priču u jednom od paviljona u Zabeli, i gde je otvoreno pričao kako robijaši kontrološu zatvor a ne uprava i straža, cimer i ja smo ga nosili skroz izbušenog leta 2004. I tačno vidiš dečko se pati od bolova al' nema šanse da on to sad javno pokaže da ispadne pička pred nama i stražom, nego ćuti i trpi, samo mu vidiš u očima mnogo zajeban bol, ali je uspeo da nam kaže svoju verziju šta je bilo, neki navodno narkomani, kontrola neke gudre, pa je jedna ekipa dilera napala njegovu ekipu tipa na basket terenima, ovi igrali, nisu bili spremni, ovi ih skenjali preuzeli to, e sad kolko je to istina to određeni ljudi i mogu da provere, a ja nikad nisam znao niti me zanimalo jer sam shvatao da tu mož' svako da priča šta oće, dakle ne veruješ mu, na jedno uvo ti uđe na drugo izađe jer šta ti imaš sa tim, bezveze se upleteš i najebeš, a nit luk jeo nit luk miriso. Takođe sam viđao i to da su ljudi stradavali jer je "mačku ubila radoznalost", ali to je stvar od osobe do osobe, kako se postaviš u startu ili što pre moguće, tako će ti i biti, mada na dosta stvari ni ne možeš da utičeš i onda ako ti tu uleti paranoja, ako si sklon tripovanju ulaziš u samo grotlo pakla, više ni ne znaš šta je stvarnost, svako ti priča svoju priču, svako te vozi za svoj interes a ne možeš da provališ odakle preti najveća opasnost, i zato je dobro biti u tim tzv. kolektivima , gde ima više ljudi, gde ovaj što sedi preko puta tebe gleda iza tvojih leđa, on čuva tebe ti paziš na njega, da se izrazim figurativno, ali i to nekada može da ima jako zajebanu cenu ako naletiš na loše ljude, znači mora da budeš i psiholog i sve živo još preko toga. Znači bukvalno PhD fazon.
Naravno, ja sam to naučio na teži način, jer kroz čitav život prolazim tako, ne gledam okolo, slabo učim na tuđim greškama, tek kad mene snađe sranje onda počnem da koristim mozak a svo ostalo vreme ja sam ti bukvalno ko zombi, doduše malo življi zombi, koji izgleda kao da je živ čovek, da je tu, prisutan, i da kao nešto radi a zapravo me nema ni u najavi, moje telo je samo ljuštura koja vrši neki rutinski posao svakodnevni a moj duh je ko zna gde na slobodi i onda ako te snime takvog ovi predatori stradaš na ovaj ili onaj način, pre ili kasnije.
I evo, vidite kako to ide, kreneš od "slobodanke" a stigneš do "zombija", pa se ti sad vrati putićem po kom si posuo komadiće hleba a ptičice pozobale u međuvremenu. Dakle, kad te navataju da se šibaš, da tebe tuku il' ti da nekog gaziš, ide ta slobodanka po Pe-Esu (P.S.), a to sam video da su radili liku koji je izašao na telefon, naime ugrađene su one govornice na karticu po spratovima nekoliko komada, i sad ti pričaš a stražar ti broji minute odokativno ili ako je u tripu onda i bukvalno u sekundu, e sad ne sećam se dal' je bilo 15 minuta il' koliko, uglavnom ovaj lik potroši svoju minutažu, stražar ga opomene, ovaj ga kulira i nastavi, ovaj mu opet vikne, po prezimenu ga pozove, Petroviću završavaj da te ja ne završim, ovaj mu odmahne rukom, ne jebe taj, stražar ustane sa svog mesta gde je gledo tekmu na malom tv-u, al' kako je stigao na 3 metra od osuđenika ovaj umesto da ustukne ladno mu stao u gard. Pub tu stane, samo se okrene, jer nije mu cilj da ulazi u sukob za glupost, da sebe dovodi u opasnost, te se vrati do "kućice", pozove šefa smene, uzme "slobodanku", dođe još par kolega, ovaj lik i dalje stoji u gardu, jer je tako naučen od malena, jer je npr. navijač Partizana i tako bi uradio i na slobodi da neko krene na njega, ali ovo jbga nije sloboda, tako da mu stražar snažnim glasom pročita iz tih "pravila službe" koliko će palica dobiti za taj prekršaj. Zatim ga postave uza zid i udri, ali ravnomerno, ne divljački, nego svaki udarac istom snagom na isto mesto, a kontam da ih čak i jačini udarca uče na toj obuci da se kao ne bi preteralo. Kad završe ostave ga tu da stoji uza zid jedno pola sata npr. da se malo smiri i posle toga ga vrate na blok. E, al' za pravu tuču među osuđenicima se ne ide nazad na blok nego komotno 7 dana samice, što baš i nije prijatno kada znaš kako izgledaju te ćelije u prizemlju, na tzv. nuli. Dakle, nadam se da je sad jasno zašto u početku nisam imao nameru da ulazim u bilo kakav fizički sukob sa bilo kim, ali verujte na reč, nisam siguran šta je gore, dal' otrpeti poniženje i psihički biti sjeban ili dobiti te palice i samicu, a sad kad gledam sa vremenske distance shvatam da je možda bolja opcija bila da sam išao na palice, jer previše toga sam istrpeo za ta prva 2 meseca ćutke, živci su mi skroz otišli, neko to bolje trpi ja jbga jako loše, fitilj mi isuviše kratak. A na drugu stranu što ja zaista ne znam da se "bijem" po onim uličnim pravilima jer ja nisam iz te priče nikad bio, ali instikt kad se probudi mozak samo šalje poruku telu da se ide bukvalno na sve il' ništa, i tu onda nema nikakve fer tuče što je sad kao moderno, tu se ide po principu cilj opravdava sredstvo i everything goes što bi rekli preko, tako da su to obično neki kvarni udarci, ugrizi, čelom iz sve snage u nos, ali ja to nisam primenjivao nikad jer nisam imao potrebe, samo jednom sam ugrizo nekog boksera, jer aj' kako ću ja da se bijem sa bokserom, pa nije to ring pobogu? Fino ga ja oborim na zemlju jer sam krupniji (masa puta ubrzanje), sednem mu na grudi, spremim se da krenem da ga punim u glavu i svuda, ali njegovi drugari ulete i ladno me uhvate za ruke, i ja šta ću, a nisam imao puno vremena da razmišljam, samo instinktivno krenem zubima za vrat i krenem da stežem iz sve snage, al baš ono, dok ovaj nije počeo da skviči ko prase kad ga kolju. Čim je to uradio ja sam ga pustio jer da sam nastavio ko zna šta bi bilo, ipak su tu arterije, žile, i moglo je da bude baš krvavo, a to mi nikako nije u interesu jer neki "pošteni" građanin - law abiding, god fearing citizen, bi pozvao policiju, ja bi završio u 29. novembru sa dal' izazivanjem opšte opasnosti, dal' teškim ili kojim telesnim povredama, zaista se ne razumem u taj krivični zakonik.
A inače, svi ti pravnici tj. advokati i tužioci su mi najljigavije osobe koje postoje i to otvoreno kažem ma kolko to meni ne išlo u prilog i snosio posledice nekad negde kad budem dalekobilo ponovo došao u sukob sa zakonom, jednostavno to je tako, stvari treba nazivati pravim imenima, a ovaj korumpirani ološ bez trunke morala, čast izuzecima, to je ono najgore ljudsko dno, scum of the earth, al' su maskirani tim odelima i kravatama pa ne možeš da vidiš psihopatu u punom svom svetlu, nego te prevari, uzme mito, tebi kaže treba mu da plati sudiju i tužioca, a sve pare zadrži za sebe računajući ako prođe - prođe, ako ne vratiće ti pare ako baš budeš insistirao, a cifre su znači preko soma evra, i ti naivno pomisliš rešio si se muke, kad ono na kraju presuda i zatvorska i novčana. Tu automatski upadaš u šok, paniku, zoveš advokata, on ti saopštava jebiga okružni javni tužilac nije hteo da prihvati pare ili u mom slučaju ja sam prvo dobio uslovnu kaznu jer nikad ranije nisam osuđivan, imao sam skroz prazan dosije, čist ko suza, i ja mislio gotovo sve, sav srećan, zaposlio se bio na dobro plaćenom poslu sa mogućnošću brzog napredovanja, znači sve mi krenulo full u životu po prvi put, kad ono posle nekih 4-5 meseci stiže poštar (ima oštar), ladno se javni žalio vrhovnom, traži zatvorsku kaznu, ja u bedak, ali advokat mi kaže, ma nije to ništa strašno, njemu je gistro obaveza da se žali, biće to OK. Prolazi još tri meseca, ja šljakam, ušo skroz u posao, ali avaj opet evo poštara, moja sestra uzima kovertu jer sam ja spavao, čita, budi me u suzama, kaže Boki ideš u zatvor na godinu dana, a prvostepena presuda bila 8 meseci na 2 godine. Ja u haosu, ne znam šta mi je činiti, u očaju zovem advokata, ne javlja se, zvoni do kraja, okrenem ponovo, pozvani korisnik nije dostupan, bam, pali se lampa! Pošto konačno shvatamo da je bog-vrag odneo šalu moj stari uzima stvar u svoje ruke jer to je njegov trip. Zove uporno, ovaj se ne javlja, odlazi u kancelariju, pita šta je bilo mada je njemu prvom bilo jasno, jer jbga odrasto u Zemunu, poznaje to jajarsko foliranje. Advokat kaže kao nažalost se javni ipak žalio, nismo mogli ništa ali ako date još tipa 1500 evra možemo da sredimo žalbu vrhovnom pa da se tamo plati. Moj ćale reko ma važi, daj ti meni vrati moje pare. Ovaj ladno pokušo da eskivira, kao nešto se meškolji, ustaje iz stolice bez potrebe a za pojasom brate prangija, dakle čisto da ćale vidi da nema šanse da bude cimanja, ali ipak izvlači pare koje smo dali, ne odmah, nego neko foliranje na rate što je još i super jer je moglo da bude bukvalno ništa. Pita ćale dalje a šta ćemo za onaj viskiji što ste "morali" da počastite sudiju, ovaj kreno se folira kao pa nećemo se valjda spuštati na taj nivo, ćale reko jbga, možda je taj viski vama ništa al' meni je to veliki novac, i ovaj tu padne. E, tako vam izgleda kada imate posla u Srbiji sa advokatima raznim. Dakle, da sam mogao, i imao čime, ubio bih ga tad bez trunke griže savesti, usro mi se u život, znači nije mi se sudija usro no advokat, moj branilac, čovek koji je trebao da zastupa moje interese, I zato kad vidim onog sedog proćelavog midžet bucka iz "čuvene i ugledne" advokatske familije kako talasa i kurči se po televizijama na temu kako je Milošević bio nevin i kako je sve to bila nepravda, zavera, dođe mi, ma jasno je tačno šta mi dođe, kad bi ga na ulici vido...eh, al' taj ne hoda trotoarom nit prolazi ulicom no ga voze kolima, i tek posle ovog ličnog iskustva sam shvatio odakle takvima tolika bogatstva, pa taj bre dnevno može da uzme soma, o čemu dalje mi da pričamo?
No, da se vratim ja onoj mojoj priči sa početka teksta ako je to sad uopšte i moguće. Dakle, taj Bulidža što me prozivo i podjebavo za to pranje sudova je bio sin nekog visokog funkcionera DSS-a iz nekog grada tipa Jagodina il' Svilajnac, a Koštunica tad tek bio došao na vlast tj. posto premijer pa ovaj bio baš u gasu. Inače taj DSS je bio sobni starešina u sobi broj 5 – petici, i tu su većinom bili Novosađani i jug Srbije, dok je trojka bila za Beograđane, s tim što je Babić koji je tad vodio blok tj. bio glavni na bloku (i u našoj sobi), dakle za sve se pitao, pustio ovog nabildovanog kod nas da bi imao što jaču ekipu. Dalje, kec je bio za ove što nit' smrde nit' mirišu, znači mešano meso, a četvorka za one na samom dnu lestvice, i to se obično zove "radna soba", jer uvek kad je imalo nešto da se šljaka cimali su likove iz te sobe, i verujte mi, uopšte im nije bilo prijatno, nikad nisu mogli da se opuste, stalno ih je neko maltretirao za nešto i ponižavao. Meni naravno to nije bilo pravo, ali koliko sam se nepravdi nagledao za ovih mesec i po dana, pogledi na svet su mi se okrenuli za 180 stepeni, i skontao sam da treba samo svoju robiju da gledam, znači samo sebe, da ne obraćam pažnju na patnje drugih jer bi mogao skroz realno da najebem.
Naravno, ničega ovoga ne bi ni bilo da sam se ja pravilno postavio u startu kad sam došao na blok, jer ja pojma nisam imao, a ništa se nisam raspitao šta i kako se treba ponašati, jer logično do tad nisam ni poznavao nekoga ko je bio u zatvoru, tako da realno nisam ni imao koga da pitam. Došao sam sa vizijom nekakve bolnice sa sve krevetima, sa medicinskim osobljem, a naišao na prave zatvorske uslove, sa tim što su nas kljukali lekovima, i to uglavnom bensedinima čisto radi reda, da kao budemo mirni, i to je bukvalno jedina stvar tu koja je imala veze sa bolnicom, sve ostalo je bio mardelj.
Čak i komandiri su retko ulazili u blok, samo kad su nas prebrojavali, tako da je tu vladala jedna vrsta jako ružne "anarhije", gde se uspostavila hijerarhija po zakonu jačeg i namazanijeg. Ja sam bio ćutljiv, što je i logično jer sam se do dolaska u CZ, mesecima unazad ubijao svim i svačim samo da zaboravim na užas koji me čeka, a najviše sam cepao spid i efedrin, jer sam radio u kladionici pa sam mogao sebi da priuštim svakodnevni "tretman", tako da kad sam došao na blok nisam bio baš pri sebi, nisam mogao da govorim, jedva sam mucajući progovarao, depresija me samo tako sabila, po ceo dan sam ležao u krevetu, čitao Odiseju 2001, i naravno prao sudove. Nikad tako nisam bio ubijen u životu ko tih prvih dana tamo, bez zajebancije.
Što je još gora stvar bila, svi oko mene su imali neke smešne kazne, tipa 4 meseca, 6 meseci, a bilo ih je i sa po 2, i ladno su takvi likovi najviše kukali nad svojom sudbom kletom, a ja ih gledam i znači ne verujem, jer oni izlaze za koji mesec a ja gulim celu godinicu. I zaista ja sam imao ubedljivo najveću kaznu na bloku jer je to bio blok za kazne do godinu dana, i samo još taj Babić je imao malo veću kaznu ali je čekao na transport u Zabelu i nije bio siguran dal' će da ga puste posle 8 meseci ili pravac Zabela na još robije za druga dela.
I tako, ljuštim ja te sudove već mesec i po, očekujem logično smenu kad je došao ovaj novi i Babić me tek tako ispali. Kad sam izvalio da ću prati sudove još ko zna koliko počelo je lagano da mi se mrači u glavi, zle misli su me zaposele i nisam mogao da ih odagnam, nisam mogao da se pomirim sa sudbinom al' nikako.
Bila je sreda, 18. januar 2004. jasno se sećam datuma, a svake srede i nedelje se "radi" soba, znači džogerom se pređe cela soba, jedan čisti klonjaru, i tako, higijena gistro. I bio je fazon da svi učestvuju u tome, ali ovaj put ova trojica koji su slovili za navodno najjače na bloku su samo komotno izašli i otišli u TV salu. Steva Jarac, matori narkoman, je bio pošteđen jer im je na poseti pre nedelju dana uneo dop i to na baš surov način, ladno se ljubio u usta sa rođenom ćerkom koja je inače i sama narkomanka i prostitutka, i ne samo ona, nego cela porodica mu je bila džanki, i to baš ono, hardkor, na igli, 2 žene, 2 ćerke i on, jedino sin koji je bio baš dete nije cepao pajdo. S vremena na vreme Babić bi ga podjebavao iz fazona MATORA DRTINO, VI KUĆI KAD SE OKUPITE MORA ZAPALITE SLAVSKU SVEĆU I KUVATE NA KUTLAČU, ahahahaha! Surove šale na konto matorog Jarca su bile svakodnevne, al' je on iskusno naučio da ne reaguje, jer kad bi počeo da odgovara ovaj bi ga još više ubijao od zajebancije, i cela soba se smejala tim psihološkim maltretima jer je Babić baš umeo da ga zavuče. Izuzetno zao duhovit lik.
Da nastavim, svi zapalili iz sobe u fazonu tra-la-la-la, i ostalo nas troje da uradimo celu sobu, e tu sam DEFINITIVNO PUKO, to je bila ona granica preko koje nisam mogao da pređem, i svako ima tu granicu, uveren sam, samo je pitanje gde mu je postavljena. Samo sam reko ma neću da radim sobu, zabole me! Steva Jarac je to jedva dočekao da se ušlihta ovoj prvoj ekipi, i reče jednom potrčku da odma' pozove ovu trojicu. Tad sam već bio skroz svestan da će doći do frke, ali ušao sam u to, i nazad nema, pukovnik il' pokojnik, do or die jbga.
Ulazi Babić sa ovima i ja mu odma' saopštim da ne želim više da delim sobu sa njima kad stalno ispaljuju, dakle menjam sobu. Seo je na krevet i rekao OK, te pozvao starešine četvorke i petice, a ja se već dogovarao ranije sa jednim likom i on mi rekao da ako hoću mogu da pređem u peticu, ali u petici bio sobni taj Bulidža, koji je naravno na pitanje dal' ima mesta u petici odgovorio ko po naredbi NEMA, a ja ga pitam kako bre nema kad mi ovaj reče da ima, tako da su odmah maltret prebacili i na tog klinca.
U četvorku su već hteli da me prime, doduše ionako je to bila radna soba u koju niko nije hteo, i ja šta ću, krenuo da se pakujem, tj. da vadim kutije ispod kreveta. U tom trenutku Babić mi je prišao i lupio šamar, u fazonu TI IZGLEDA NE ZNAŠ KAKO SE U CZ-u NAPUŠTA SOBA? SAMO U ĆEBETU! Ovo "u ćebetu" je značilo da te tolko odvale od batina da ne možeš ni da hodaš tako da moraju da te iznesu u ćebetu. Čim mi je lupio taj šamar meni je nešto kvrcnulo u glavi, proradilo je ono na šta sam čekao, jer verujte psihička tortura je daleko gora od malo batina, batine bole samo fizički a i ta bol brzo prođe, a konstantni psihički maltret i ponižavanje može da bukvalno uništi čoveka, da ga dovede do ludila, i nažalost bio sam svedok bar 2 slučaja gde su ljudi skroz popucali. I u zatvoru, ja sam ubeđen, nema ništa gore od toga, jer ko što reče Moša Pijade, parafraziram, NIJE TEŽAK ZATVOR, TEŠKI SU ZATVORENICI. I vaistinu sama robija ko robija nije teška kad se uđe u rutinu, uz dobre knjige i barem jednog OK cimera, ali ako ti se nakači neka budala na vrat, nema druge, il' ćeš da se pobiješ pa u samicu na 7 dana obojica, il' mora da trpiš.
Kako sam instinktivno ustao sa kreveta posle tog šamara Babić je malo ustuknuo jer sam viši od njega ali je uleteo ovaj novosađanin pulen i krenuo da premešta moje kutije da bi mi kao prišao da me zabode, ali od toga ništa nije bilo. Sklonili su se, ja sam pokupio kutije i prešao u četvorku znajući vrlo dobro šta se sprema. Seo sam na jedan krevet i rekao ovima koji su tu bili da će sad da bude frke, da će doći da me umlate, a usput sam skinuo i naočare i odložio ih na sigurno. A ovi počeli ladno da me teše, kao ma neće ti ništa opusti se, istripovo si, i slično.
Naravno, ko što sam pretpostavio, ulazi prvi onaj klinac koga su maksimalno izgasirali a za njim i Bulidža, Babić i svi likovi iz petice, i naravno ovaj novosadski kompleks. Klinac onako sav zajapuren, verovatno mu lupali šamare, kreće da me proziva, u fazonu - kad je on to meni rekao da mogu da pređem u peticu i slično. Naravno, sve ovo je radio da njega ne bi maltretirali više, i to je tako u zatvoru, il' jebeš il' bivaš jeban, izuzeci su zaista retki. I ladno mi i klinac lupi šamar, ja mu vratim pesnicom najkulturnije, a ovaj Bulidža koji je stajao iza odradi klasičnu foru kao ŠTA BRE UDARAŠ KLINCA? Znači, klasična ona ulična fora kad likovi oće nekog da prebiju, pa pošalju tako klinca da zabode ili isprovocira nekog starijeg, i kad mu stariji lupi šamar oni ulete kao što si nam dirao druga. Tu me i Bulidža nabode i krene "opšta tuča", a ja kako sam sedeo na krevetu naslonim se i nogama pokušavam da im ne dozvolim da mi priđu, ali kako je to bilo nemoguće jer ih je bilo previše, odlučio sam se da skočim na lika koji mi je sve to i namestio, dakle na Babića pa nek ide sve u kurac.
Uspeo sam nekako da ga dovatim, jer je stajao u drugom redu, valjda tripujući da komanduje i kvarno nabadao sa strane. No kad sam ga dovatio znači nisam ga pustio do kraja , ovi su me zabadali sa svih strana ali ja ništa nisam osećao, meni je bilo bitno samo da izudaram kolovođu. Ali nisam uspeo predugo da se održim na površini, sapleli su me i krenuli da me šutiraju, ali sam posle jednog baš onako poštenog šuta u glavu isfolirao da sam se onesvestio, ma ko mrtav, tako da su svi posrali i pobegli iz sobe. Čim su izašli, i razbežali se po sobama, ja sam skočio na noge, ovi likovi iz četvorke gledaju nije im jasno, kako me je cepao adrenalin ja ništa od bolova nisam osećao, predivan osećaj, kao na spidu. Prišao sam ogledalu da vidim na šta ličim, i video da su mi oplavili oko, čelo mi je bilo u masnicama, i ovaj što me šutno na kraju mi pocepao kožu ispod oka, tako da je malko krvarilo, ali i pored toga ja sam bio srećan da srećniji nisam mogao biti jer sam znao da su ovom akcijom sve moje muke završene, da nikad više neću morati da trpim ponižavanja od gorih od sebe na bloku.
I vaistinu, samo minut kasnije Babić ulazi u sobu i kao brate molim te vrati se nazad kod nas, jebiga istripovao sam da si pička jer si bio ćutljiv, znaš koliko mi sad žao što su te majmuni prebili...ma klasična ona priča, foliranje, manipulacija providna, ali sam ipak odlučio da iskoristim novonstalu situaciju. Dakle, vratio sam se u sobu ali ko što rekoh, od tog dana robija je bila banja, ništa nisam morao da radim ali sam ipak pomagao u čišćenju sobe, i tako, ljudi su me posmatrali drugim očima, klasično se istripovali, jer onaj koji skoči sam na desetoricu taj il' zna da se bije, ili zaista nije normalan a takvi su najopasniji. Ja nisam bio ni jedno ni drugo, da se ne lažemo, nit' sam znao da se bijem, nit' sam bio kamikaza, išao sam na BLEF i brate dobio, jer jbga, neko igra na masu a neko na definiciju, i masa možda zaista jeste mama ali se onda postavlja logično pitanje: a ko je tata?
Prequel: Kako smo forsirali Ratkovu gajbu (13. 11. 2014.)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/11/prequel-kako-smo-forsirali-ratkovu.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/11/prequel-kako-smo-forsirali-ratkovu.html)
Sedim ja za kompom tog jutra, probudio se naravno ko i svi udarnici oko 5, kucam kao nešto, lajkujem nebuloze da bi i ljudi meni lajkovali, komentarišem curama fotke iz fazona možda se neka i zajebe, i tako, činim sve ono što si svaki (zlo)rabitelj fejsbuka radio, znači ništa neuobičajeno, sve kežual i opušteno. Kad oko jedno 6, e sad ne znam baš dal' je bilo pola 6 il' pola 7, iskoči meni ovaj čet prozor, vidim Tobić Tobić (onaj ko fol umetnik) mi se javlja, veli aj siđi do mene, imam rakiju i pesmu. Ja reko dojaja je sve to al' imaš li ti kafetina druže, 3 komada mi treba, jer ja bez kafetina iz kuće ne izlazim, mene glava povazdan boli, tolko je prenapunjena pametnim mislima da jednostavno mora da boli, a posebno ako se još pride aplicira i alkohol. Kaže Tobić, ma imam bre kafe, skuvaću ti i 4 ako oćeš, samo ti siđi, cepaćemo tamburaše. Tek tad ja izvalih vidnu alkoholisanost u njegovom glasu kad nije uspeo da izvali razliku između kafe i kafetina, te sam moro da mu potanko objasnim koji je problem, jbga dečko očigledno nema tih muka, blago njemu.
E, tek kad smo ustanovili i složili se da ima kafetina u vidu leka, ja reko evo me brate moj dolazim ti, tj. silazim...jer naime tako se u našem kraju to od vajkada govorilo. SILAZIM. Naime, to su sve okolo brda i padine južnog Beograda, tako da sam ja na Vidikovcu, a to vam je jedno poveće brdo, a on se nastanio na Čukaričoj Padini koja se nalazi tik ispod Banovog Brda, koje se izdiže jedno bar 200 metara iznad Padine, tako da on u principu živi u rupi, taman tamo pored Makiške Šume pa se nastavlja dalje Ada Ciganlija. Uglavnom fin jedan kraj, zgrade - nova gradnja, sredinom 80-ih je iznikao bukvalno iz onoj najsitnijeg peska koji je Sava vekovima izbacivala na desnu obalu. Dakle, ja sam morao ne da dođem nego kako je i on to lepo primetio da SIĐEM do njega, jer nismo mi daleko, nego ta nadmorska visina produžava put, pa mi je trebalo jedno 10-ak minuta. Seo sam na 56-icu na Ibarskoj Magistrali i onda se vozio skroz vamo pred Belih Voda dalje niz Žarkovo, da bi naleteo na jednu rupčagu, jedan nagli pad koji je zapravo put ka Padini. I tako, izišo ja, pitam one meštane gde je ta ulica i broj, niko pojma nema, svaki me uputio u suprotnom smeru, al sreća pa jedan čiča ču kako se ja raspitivam pa me pozva na stranu te mi reče tačnu lokaciju, kaže tu mu živi ćera. Ja reko e baš vam hvala čiko, a njemu valjda bi drago, pa mi reče, e za ovo "čiko" sledeći put imaš piće od mene i osmehnu se. Ja malo bejah u zbunu al' reko ko zna koji je trip pa mu pokazah thumbs up i namignu, iz fazona "nemaš frke ćale".
Ušo u zgradu, zvonim niko ne otvara, zvonim još nasilnije, ono baš bahato, opet ništa. Reko ajoj majko draga ladno me izjeba ovaj Tobić, ajme meni, il' mi dade pogrešan broj stana nako pjan, il se komiro i ne moš ga probuditi, te sam moro iz sve snage prionuti na ono zvono i to bez puštanja pa nek ide život, jer ko će sad nazad kući nako sjeban. I zvonim ja tako jedno 2 minuta kad čujem neko komešanje, reko hvala dragom kurcu, kad ono otvori mi Tobićeva cura, preplašila se mučenica, ne zna ko sam jbga, te sam joj moro objašnjavati šta sam se dogovorio sa ovim. Kaže ma eno ga kenja u WC-u. Reko, uh, dobro sam prošo, ipak je tu. Izišo konačno iz WC-a sav razdragan, kaže ajmo kod mene u kabinet i odma mi pustio Tomu Zdravkovića i dodao neku rakiju kaže dono iz tazbine, takovski kraj, ja pitam curu jel' si mu ovo ti dala? Ona veli nemam ja veze s tim, to je on oto od seljaka, ograđujem se, i ode da spava kaže mora još malo pa na posao, kao da ne puštamo glasno muziku. Ja reko nemaš frke, nikad ja problem pravio nisam ljudima na gajbama, doduše ako ćemo iskreno niko me i ne zove, jebeš mi sve ako znam zašto.
I tako mi nastavismo s rakijom, ja reko daj batali tog alkoholičara Tomu, pusti mi neku sevdalinku, pa ipak se rakija pije bogteubio, te smo do daljnjeg slušali isključivo Himzu, dakle "Snijeg pade na behar na voče", "Višegrade grade" i naravno "Eminu". Dojaja beše. I tako, al' vidim ja on nešto mnogo bre veseo, pitam ga des to bio sinoć, kaže ma kod Ratka, skupilo se društvo staro, svega bilo, nije baš za priču. Šta bre nije za priču bre, oni su sigurno još uvek tamo, ajde da im banemo, a i ja vala nikad nisam bio kod Ratka za ovih 15 godina, uvek je tripovo da sam cinkaroš il' incidentan, a baš bi volio da vidim odakle on to ruje, a sigurno imaju i bolji alkohol. Ma ja, ajmo, šta koji kurac - preseče Tobić - fino sednemo u taxi i tamo smo za 10 minuta. Ja reko ma dojaja, idemo bre, zezanje, ludilo i sve u kurac. Ostatak (ne) znate.
Malo ga prepunjuješ sa "dojaja". Kad si originalan mora da budeš i raznovrstan. Capishe?
Kapiram tačno šta oćeš da mi kažeš, i u pravu si, ali nažalost tekst ne sme da odstupi od realnog govora, takav je koncept jbga.
Samo da obrazložim: od mnogo uvek boli glava, imo ti kafetin ili ne. Malo prorediš, da ne uleće u oko i u redu je. U ovom kratkom tekstu imaš tri komada. Briši jedan od dva na kraju.
Da, da, sad sam i ja prebrojo, ta 2 na kraju možda nekom i zabodu oko a veruj mi ja ih osetio nisam.
Jedno dojaja nije u govoru nego u tvojim mislima, a tu može da bude i bolje od dojaja.
Ma pusti, nisam ja solo kriv za to, uostalom ja to "dojaja" nikad nisam ni koristio, nego sam jedared 3 meseca delio sobu sa likom kome je svaka treća bila dojaja, i to je još naglašavao DO-JAJA, tako da mi to ušlo u glavu i jbga...
U svakom slučaju STARAĆU se oko toga ubuduće, jer ladno mi do sad niti jednom ne zapade za oko. xjap
daj dalje.
Meni, najiskrenije, nije jasno kako ovo niko neće da objavi i promoviše. Ovo je pet puta bolja, originalnija i zanimljivija pisanija od 90% "omladinske" literature, da ti neko pomogne da se sve ovo sredi i poveže ovo bi bilo na nivou Adrijana Mola i Nika Tvispa.
Quote from: CorwinM on 19-11-2014, 11:41:01
Meni, najiskrenije, nije jasno kako ovo niko neće da objavi i promoviše. Ovo je pet puta bolja, originalnija i zanimljivija pisanija od 90% "omladinske" literature, da ti neko pomogne da se sve ovo sredi i poveže ovo bi bilo na nivou Adrijana Mola i Nika Tvispa.
+1
Jel to ono "dnevnici Adrijana Mola", ono što smo u osnovnoj čitali u nastavcima, gde je najzajebaniji deo kad drka u kadi? :mrgreen:
Oduvek sam maštao da postanem pisac za decu, ko dobri Branko Ćopić, ko ulemani Raša Popov xcheers
Adrijan Mol ima jedno 7 djelova, a dnevnici se nastavljaju do srednjih godina glavnog junaka. U svakom slucaju prvih par djelova je smehotresno, a Nik Tvisp je jos bolji.
Pa dobro, ovo tvoje bi bilo prihvatljivije za "young adults" i starije tinejdzere. Imam jednog 17ogodisnjaka za kojeg sam siguran da bi bio fasciniran ovim tekstovima. Samo ti definitivno treba urednik, i to neko ko zna sta radi. Jedini problem je sto je ovo neprevodivo, mada mi i dalje nije jasni zasto to neko ne bi objavio, jer sam ubijedjen da bi se citalo.
Da brate, bravo, urednik definitivno, jer ja ne znam de udaram, treba neko objektivan, bez sumanutih misli o veličini a ni onih drugih opozitnih misli. I ima bre ko oće da objavi, ljudi su mi zaista izašli u susret ali je problem što ja mislim da nemam dovoljno materijala, a druga stvar priče su skroz nepovezane, to je jedan ćušpajz, tako da sam ja hteo da sočinim kao zbirku kratkih "istinitih" pričica na fazon "Fragmenata sećanja" od Timoti Lirija gde je isto sve tako u polu-haosu al' ni to nisam uspeo. No, polako, mlad sam ja, nemam ni 40, ako može Raša Popov sa 80+ godina da vara decu i prodaje se ko dečiji pisac pa ga onda umlate kad ga izvale, mogu i ja sa 37.
Abraxas u epizodi "Šupalj zub"
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/12/abraxas-u-epizodi-supalj-zub.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/12/abraxas-u-epizodi-supalj-zub.html)
20. novembar
6 meseci se lečim ja o trošku države, 6 meseci ni dinara platio nisam a svake nedelje bar po jednom odem kod zubara i još su pritom ljubazni prema meni, te se ponekad, veoma često zapitam po kom to osnovu ja imam pravo na besplatno lečenje? Aj da mi ugrađuju ko onom reperu nove zube, al jok, samo 2 zuba su u pitanju. Šta to oni rade 6 meseci sa moja 2 zuba? Pošten, čestit, paranoični srpski domaćin bi pomislio da mu ugrađuju nekakve prislušne GPS uređaje, ili još gore, da ga na taj način drže skroz pod kontrolom jer tačno znaju gde će i kad u koje vreme obitavati. Bez zajebancije sad, ja zaista nemam pravo na to besplatno lečenje, nemam ni po kom osnovu, a ako je do invalidske penzije, ako sam je svojim radom zaslužio (a jesam) ta penzija će mi biti, ja se nadam, uručena posthumno kako i dolikuje, tako da molim nadležne organe da mi se ovo ukine jer se meni više al' zaista ne ide kod zubara. Ma ne ide mi se bre nigde, iz kuće mi se ne izlazi, oću da me nema alo, a oni meni sređuju zube ko da ću da živim još ovolko, pa o čemu se tu radi? Za šta to oni mene ZAPRAVO spremaju? Za neki regularan posao sigurno ne, za orasi da krcam...teško, da nije može biti neki black ops bogtejebo? Odo kod zubara...
...pola sata sam sedeo na ONOJ stolici, kaže pojavio se i stanoviti treći "kanal" koji nisu mogli da izvale ranije jer mu ulaz bio tik pored jednog od prvobitna dva, te mora sad i on da se obrađuje i "puni". Zakazali mi maltret opet za 10 dana. Ali ja ovde ništa nisam čekao na red, ovo bre ko privatna ordinacija, nema šta da se žalim, dođem ono prazno, ko da sam ja jedini pacijent i onda me lagano rade njih 3 a na radiju piči "Yesterday" od Bitlsa i još pritom ova što me buši pevuši "Why she had to go, I don't know, she wouldn't say", ladno.
1. decembar
Opet se vratio od zubara. Stavili mi cement i u poslednji zub i kaže gotov si, jes da je malo duže trajalo (6 meseci) al' bitno da smo završili. A ja taman hteo da ih pitam kolko ću još morati dolaziti, oćel' bit gotovo bar do svetog Jovana, jer malo mi se jbga smučilo, malo mi dokurčilo, da se tako izrazim. I jes da je sve to džaba, jes da nikad gužve nema, jes da je ljubazno osoblje, ali ja braćo nekako ne volim te bolnice, domove zdravlja i tako te ustanove zatvorenog i otvorenog tipa, jednostavno imam neku odbojnost...evo ni sam ne znam zašto. I reko sebi dok sam izlazio, a vid' sad slučajnosti, a ja baš pre 10-ak dana pisao kako ne želim više da idem besplatno kod zubara, jer aj' što je smor nego je i malo sumnjivo ići čitavih 6 meseci zbog samo 2 zuba, pa kreno i da paranoišem, te možda me prate, te ugrađuju mi GPS, te ovo, te ono, pa me ljudi tešili i objašnjavali mi da oni to zapravo samo tako odugovlače jer rade po učinku, a pošto ja ne plaćam, savršena sam žrtva za te mahinacije. Ali evo konačno i dokaza da nije po učinku, jer čim sam ja javno zakukao, čim sam tu bruku obnarodovao da svi vide, odma su morali akciju brzinski obustaviti. Odma im je sa vrha dojavljeno da me zakrpe kako znaju i umeju onim cementom i da me izbace napolje. Sreća moja pa u ordinaciji nisu imali mesta za mešalicu da mi malo lopatom i maltera nadodaju. Ma i živ kreč bi mi sipali, samo da su mogli, ali dobri Vučić je reko NE, ostavite dečka, znam o kakvom pacijentu se radi, čestit je i lojalan to momak, zatrebaće nam jedared, šifra "mandžurija" zlu ne trebalo. Tako da eto, dobro sam ja i prošo, razmišljam naglas napuštajući dom zdravlja na Labudovom Brdu, sa nadom da se nikada više vratiti neću, al' nažalost to ne biva, kad tad ću opet morati da dođem i to je ono što me jebe, jer noćna mora po pravilu nema kraja, a i ona fora "ponekad se vraćaju" zapravo treba da glasi "UVEK se vraćaju".
Sećam se kad sam ono poslednji put izlazio iz bolnice zbog bubrega, ono kao su mi skroz riknuli bubrezi i ovi me taman spremali za dijalizu, kad ono bubrezi odjedared oživeli, rade 200 na sat, ma ko novi, mogu bukvalno da prodam jedan kad bude zatrebalo. Znate onaj fazon, menjam bubreg za radno mesto i te akcije. Mada nije ni to sad neko ekstra čudo, dešava se to često, još od Isusa na ovamo, malo, malo pa neko vaskrsne, nije to ništa novo. Uglavnom, izlazim iz onog urgentnog centra i ćale mi govori nešto u fazonu, sine dajbože da se više nikada ne vratiš ovde, i ja tačno u tom trenutku spoznah strašnu tužnu istinu, da se zapravo naši životi u modernom društvu sastoje upravo samo i isključivo od tih izlazaka i povrataka u bolnice i ustanove tog tipa. Dakle, gledao sam kroz onaj hodnik urgentnog centra koji se protezao bukvalno do u beskraj, i tačno video i scenu kad sam se jadan rodio, i scenu kad su mi ugrađivali šinu jer sam sjebo nogu, i ono kad su mi u Rovinju ušivali bradu, i hiljade tih odlazaka kod raznih logopeda i psihologa, zubare ne računam, pa onda epi-napadi, pa razne tuče gde sam u većini slučajeva ja dobivao batine, uključujući i onu kad su me isekli flašama, pa razne ustanove, lečenja od ko zna čega, F117, F60.3, F19, nekakvi psihijatri gistro, pokušaji suicida, pa čak i ono kad me psić Raša ujeo te sam morao da primam tetanus, pa neka ultra seljačina koja mi vitlala katanom oko glave jer je tako video od turaskih navijača, i tako sve redom, ma ništa propustio nisam, kogod da sam hipohondar. Sve sam to jasno snimio, ali sam takođe i skontao da ni tzv. budućnost nije ništa bolja, jer tek tu kreće ona prava jurnjava po bolnicama, što zbog onemoćalih roditelja što zbog samoga sebe, pa eto i sam taj kraj, ta smrt, malobrojnima se osmehne sreća pa ispuste ono malo duše kod svojih kuća u krevetu, ali čak i oni na kraju moraju da završe kod patologa, tako da obrni okreni iz bolnice si došo u bolnicu se vraćaš, od bolnice pobeći ne možeš. Znači, to ti je tako od kolevke pa do groba, a sve ovo između, sve to je zapravo jedna velika, ogromna čekaonica, dugačka kilometrima, gde u redovima čekamo ko u onom filmu Pink Flojda da nas neko negde primi radi nečega, tako da je krug tu zatvoren. Die Ende das Ende ili Конец Конца, isto ti se vata.
Quote.....i ja tačno u tom trenutku spoznah strašnu tužnu istinu, da se zapravo naši životi u modernom društvu sastoje upravo samo i isključivo od tih izlazaka i povrataka u bolnice i ustanove tog tipa. Dakle, gledao sam kroz onaj hodnik urgentnog centra koji se protezao bukvalno do u beskraj, i tačno video i scenu kad sam se jadan rodio, i scenu kad su mi ugrađivali šinu jer sam sjebo nogu, i ono kad su mi u Rovinju ušivali bradu, i hiljade tih odlazaka kod raznih logopeda i psihologa...итд
ова опсервација о болницама ти је злата вредна
Quote from: Son of Man on 01-12-2014, 15:24:03
pa čak i ono kad me psić Raša ujeo te sam morao da primam tetanus,
Дај ову причу, свега ти на свету!
Ma to je ono kad sam ja njega ujeo za vrat pa išo da prima tetanus. Znači pukla bruka, raspali smo se od smeha. Inače lik je sad glavna faca u onom gistro-skvotu Inexu. :mrgreen:
Stari je dobar čovek al' voli da popije
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/12/stari-je-dobar-covek-al-voli-da-popije.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2014/12/stari-je-dobar-covek-al-voli-da-popije.html)
Tvrdim, moj otac me prezire, ne non-stop ali tačno sam izvalio delove dana kada sam mu podnošljiv a na drugu stranu kada bi mi rado jebo majku samo kad bi mogo. Evo za početak jednog naizgled banalnog primera. Naime, kod njega u sobi stoji sav kafetin, dakle fino uzo čovek sav monopol i zabole ga. Kada me boli glava a često imam te intenzivne glavobolje, to me svaki put dovodi u situaciju da moram da se ponižavam i da tražim lek od njega, da ga molim, kumim, dok on bukvalno uživa podjebavajući me. A kako meni jedan kafetin ne rešava stvar ja uvek tražim 2 a on onda baš namerno neće da mi da, čisto da bi se inatio i prcao me u mozak. Naravno, usled takve prepirke po pravilu usledi žestoka tuča jer bol glave je nešto što zaista nemam nameru da trpim, dok on o tome pojma naravno nema jer ga bukvalno nikad u životu nije bolela glava, ma za nepoverovati nešto. I sad on sa te pozicije meni kenja da treba trpim? E, pa neće moći, tako da se ja na kraju nekako uvek izborim za svoj lek pa makar i pesnicama, jer prošla su ta vremena kad sam ja imao 70 kila, a on bio u treningu, tako da sad imam daleko veću masu a on je skroz ispo iz forme, mada moram priznati da se i dalje ne da, i dalje je jako tesno, al' ipak sam ja mlađi i visočiji te mu svojim dugačkim rukama nekako izotimam te kafetine.
Moj ćale kao i mnogi drugi očevi pije rakiju i pivo a meni ne da, jer kao ja pijem lekove pa on to za moje dobro, gistro ne valja mešati, a realno i on pije lekove.
Dalje, stalno mi psuje majku i dernja se na mene iz sve snage iako sam ga sto puta upozorio da se to ne radi, da za to može i glava da ode, a sve u cilju da bi me isprovocirao da ga udarim malo jače pa da može da zove muriju da me utamniče ili hospitalizuju, ne bi li me se i konačno otarasio.
A sad pregled jednog njegovog radnog dana. Pazite, ovo je jako zanimljivo, dakle obrati pažnju:
01. Ustaje izjutra oko 10 sati i ako tad naletim na njega najebo sam, tako da se keva i ja u to doba krijemo po sobama i ćutimo ko zaliveni.
02. Oko 11h kreće na pijacu na kojoj ostaje i preko sat vremena. Šta tamo radi svo to vreme to sam bog zna. Nama naravno prodaje priču kako ide u "nabavku". Nije problem, zabole me šta radi.
03. Kako se vrati sa pijace tako se njegovo raspoloženje menja za 180 stepeni, dakle od onog nadrkanog negativca pretvara se u euforičnog, predusretljivog šaljivdžiju kome ništa nije teško, dakle bukvalno leti po kući onako sav hepi i razdragan, ma ko da je na spidu. Naravno, to se ne dešava slučajno, jer naime on ima neko suludo pravilo koje je sam sebi zacrtao još 80-ih da ne počinje sa ispijanjem alkoholom pre podneva, valjda da bi sebi gistro dokazao da nije alkos, te sam ja skontao da on već na pijaci sa seljacima drmne par rakijica i to ga skroz sredi pa bude OK kad se vrati. Ili to ili placebo efekat, treća opcija ne postoji.
04. Dalje, od podneva pa do ručka koji je otprilike oko 16h je najbolji, svaka bi ga tašta poželela. Kuva, sprema, usisava, ma sve radnje radi, a najomiljenija mu je akcija motanje ovog smrt-duvana sa pijace onom mašinicom. Dakle bar 2 sata dnevno se jasno čuje škljocanje i lupkanje cigareta o stoče i to iz nepoznatog razloga iz sve snage, ne bi li se onaj duvan što bolje nabio. Na taj način on dnevno napravi i po 100 tih cigareta. Naravno, čašica sa rakijom je u to doba već neskriveno izložena na stočetu jer u pitanju je tradicionalno otvaranje apetita i zagrevanje pred ručak. Dakle, tih 4 sata se sa njim može i porazgovarati i dogovoriti šta god na kulturan način, pa čak i našaliti jer je ovako privatno jako duhovit čovek zemunsko-zajebantskog tipa.
05. Čim se ručak obilato pojede (svega mora tu da ima) radnja se zatvara, tj. on se povlači u svoju sobu da tradicionalno dremne kako i priliči jednom srpskom domaćinu, i tu mora tajac u kući da bude jedno 2 sata minimum. Ko se tu zajebe po pravilu najebe, ali smo mi ušli u trening, u rutinu, tako da nikad ni ne dolazi do frke.
06. Najzajebanija akcija se dešava kada se oko pola 7 probudi iz tog sna-kome, i pretvori se u otelotvorenje zlobe i pakosti, tako da ako mu se slučajno ko nađe na putu do WC-a taj će biti bukvalno ubiven al' samo pogledom, jer taj pogled u sebi nosi sve ono najgore ljudsko, svu onu ozlojeđenost zbog teškog detinjstva, zbog nemaštine, sve komplekse i bol jer ga je otac zlostavljao, jer ga dao u automehaničare kada je on hteo da se upiše u srednju učiteljsku, sav stid i sram što je izrodio sina kretena, robijaša, ludaka i narkomana, i ćerku koju samo zanimaju mačke i kerovi, pa onda poslovni neuspesi, samoća jer je rasterao sve prijatelje iz mladosti, zavist jer su skoro svi njegovi drugari uspeli u životu samo se on raspao, pa tvrdoglava žena koja se stalno nešto buni, pa večito prebacivanje krivice na druge jer naravno da nikada on ni za šta nije kriv i tako redom, i tako redom.
07. E, tek kada se umije i malo dođe sebi onda prelazi na drugi nivo širenja zlobe, tj. psihičko maltretiranje majke, gde je proziva za sve živo i neživo, vređa joj familiju, nipodaštava sve njene prijateljice, ruga se radio emisijama koje sluša, ma bukvalno sve za šta može da je prozove on to pomene, i na neki sadistički način sa vidno zlobnim osmehom na licu uživa u tome, a ja kontam da je i to posledica alkohola, tj. onog miksa rakije, hrane i dremke. Tu ako se ne posvađaju ništa nisu uradili a ako se ja umešam dođe do koškanja al' pošto je keva tu onda baš i ne sme da me udari jer imam svedoke jbga.
08. Tu negde oko 7 kreće sa pivom i raspoloženje mu se al' baš vidno popravlja, opet za 180 stepeni, a i počinje mu "Slagalica" koju redovno prati već godinama i moram priznati da razbija sve a posebno matematiku. Posle "Slagalice" gleda "Lud, zbunjen, normalan" i umire od smeha naglas tako da se kuća ori, pa sam i ja to počeo gledati, i moram da priznam da je serija zaista vrh a posebno Mustafa Nadarević.
09. Sve ovo dalje je čista poezija, jer već mu je neuporedivo bolje, piva se ređaju, tako da opet postajemo najbolji jarani i zajebavamo se, gledamo Milomira Marića, psujemo Vučićevića, veselimo se Šešelju, navijamo za pink zvezdice, i tako dalje sve do povečerja koje je oko ponoći, i to vam je u principu to.
I sve nekako kapiram da je ovo moje zapravo jedna skroz bre light varijanta, i da svuda oko nas postoje i 30 puta "surovije" priče al' da ljudi o tome od stida jednostavno ne govore, al' to je naravno njihovo pravo i ja to poštujem, jer nije svako egzibicionista i atenšn siker ko ja jebiga. Hvala.
Vitezovi Obilić - moja priča vol.1
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi59.tinypic.com%2F287goj6.jpg&hash=8190ec19c8e4d9674b490b2098ee504b7b6faf4a)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2015/02/vitezovi-obilic-moja-prica-vol1.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2015/02/vitezovi-obilic-moja-prica-vol1.html)
Da napišem koju reč i o Obiliću, čisto da ne bi više bio prozivan kako se bavim isključivo tuđim grupama a u svoje dvorište ne gledam. Na početku mora odma' da se shvati jedna jednostavna istina da to moje navodno dvorište realno uopšte i ne postoji, tako da hteo ne hteo ja i nemam čime da se bavim. Kao što verovatno pojma nemate ova grupa je ukinuta dekretom još 2006. godine a ako ćemo iskreno sve se raspalo još 2003. kada su bili ti poslednji trzaji organizacije, ali uglavnom vezane za cimanje oko marketinga, jer je urađeno tipa 10 vrsta bar šalova od kojih je svaki simptomatično bio u različitoj boji, dakle to su bile al' bukavlno ujedinjene boje benetona, pa sam tako ja npr. šetao neki sivi sa žutim i crnim prugama koji je neodoljivo podsećao na grobarski tako da je bilo masovnog mistaken identity akcijanja po gradu jer kako ti da ubediš bilo koga da je to Obilićev šal kad nema ni etiketa, nema prišivač, a o vezu da ne pričamo, znači opušteno idem po Vidikovcu i javljaju mi se nepoznati judi kao gde si Grobare, jer su mislili da sam njihov, ali je bilo naravno i skroz kontra situacija, kada naletiš u noćnom busu na grupicu ko zna kojih pa krenu da ti zagledaju šal, pa bi i da pipnu, a svi u vidno alkoholisanom stanju, i svaka priča bi bila skroz suvišna jer bi ispalo da se pravdam a to je gore no da sam krenuo da bežim.
Ali to je bilo vreme kada su se po gradu još nosili šalovi kolko tolko opušteno, a i realno nije to bio taj trip otići do grada a da ne provociraš sve na koje naletiš bojama svog šala, i to čisto iz inata da vidiš ko će i kako da reaguje. Ma bre to je bila realna adrenalinska avantura tih godina, i iskreno mi je žao što toga više nema jer je ukinuto zbog tih napada po principu "svako na svakog i svuda", i naravno zbog noževa. Ali se jasno sećam i one anegdote koja je kružila gradom a zapravo verovatno bila skroz istinita priča, kada su navijača jedne grupe, da je ne imenujem sad jbga, po šalu u busu prepoznali čopor neke dečurlije osetno izgasirane, i kako je ovaj video da su ga izvalili i da će da napadnu jer to im je jednostavno u opisu radnog mesta, ovaj je samo fino izvadio sklopljen nož i naslonio ga rukom na šipku za koju se držao da ovi to jasno vide, tako da su ubrzo odustali od akcije. Ja u to doba nisam šetao nož ali upravo to mi je i bio trip, dakle snaći se i preživeti bez tih pomagala a opet se bahato kurčiti u svakom delu grada bez razlike. Znači fazon "hold your head up and never look behind", i čitavih 6 godina je to odlično prolazilo sa tim bar šalovima dok jedan put naravno nije prošlo, tj. naleteo sam na jednom HC koncertu u Zemunu 2001. godine na stanovite koji nisu jebali nikakva pravila niti poštovali kodekse (a koji realno tada nisu ni postojali), pa me umalo nisu zaklali polomljenom flašom ali šal ipak nije pao tj. jeste bio privremeno oduzet dok sam se borio sa krvlju te bio na ušivanju u Zemunskoj bolnici ali već 2 sata kasnije u povratku gajbi, u noćnom autobusu, onako sav u zavojima naleteo sam na jednog od napadača kome je ah, gle čuda, iz džepa duksa virio moj beli bar šal, onaj prvi koji su Vitezovi izbacili 1998. godine a za koji sam bio posebno emotivno vezan. Naravno da se šal smesta vratio originalnom vlasniku dok je dotični bežao kroz autobus pružajući skroz solidan otpor, jer ja tu nisam više bio solo, sa mnom su u tom noćnom bili i klinci pankeri i korovci sa Ceraka i Vidikovca koji nisu bili u navijačkoj priči ali su vrlo dobro znali o kome se radi. Dakle, ako je meni njih trojica lupalo flaše o glavu i to s leđa ja mislim da je skroz fer što sam uzvratio na ruke sa ovim mojim komšijama, zar ne? A što je još jače, par nedelja kasnije sticajem opet suludih okolnosti mečki na rupu je došao i ostatak ekipe, samo oni su malo gore prošli, jer je sa mnom tad bio i stanoviti Ica Bogdanov sa svojom ekipom sa Dedinja, jer mi smo tad bili hardcore punk priča, i tu se nije gledalo ko za koga navija, nego smo se svi družili, pa su ovi što se kaže precenili svoje mogućnosti i greškom udarili na Icu što ih je naravno preskupo koštalo. I ta prava ona salonska tuča u sred hola Doma Omladine sa sve krcatim kafićem i internet klubom pored je ušla u anale, jer em što su ovi "Dedinje united punks & skins" bili jako dobro uhodani za te obračune, em je okolo bilo sijaset slobodnih metalnih stolica na izvolte. Tako da eto, karma je zaista čudo i ja sam dugo posle toga razmišljao kako je bre moguće da se sve baš tako potrefilo u roku od 2-3 nedelje, pa bre da sam ih tražio ne bi ih nikad našao a oni skroz sami došli na izvolte.
No dobro, to su ipak neke moje lične frustracije, neke rane koje su i dalje otvorene, al' reko ako već pišem - bedak je da to ne pomenem jer je dosta uticalo na daljnji razvoj događaja, jer su posle npr. krenule priče po gradu da su sve to zapravo bili navijači Obilića koje sam ja našao pa se kao svetio, i u noćnom busu i posle koncerta u Domu Omladine, a ti tzv. Vitezovi su al' bukvalno najmanje imali veze sa bilo čim, jer ja se uopšte tada nisam družio sa tom ekipom van stadiona i eventualno Lekinog Brda, tako da je to bio samo izgovor supraničkog tabora zašto su dobili batina, jer gde da kažu da su ih tukli klinci pankeri, mlađi i po 10 godina od njih, mada ni Icu tad još niko nije znao, jer šta je on imao tad samo 20 godina, ali je već u to doba imao jako tešku ruku jer je ranu mladost proveo na građevini. Uglavnom mene je zadužio a i znam ga još od '95 dok je još bio klinac skins, tako da su mi sve te priče kako je kriminalac, agent, zver iz đenove, totalno smešne. Bre normalan dečko skroz, i nikad se nije kurčio a realno je od mlena mogao. Jedino kad je bio baš incidentn to je bilo kad su nam na koncerte upadali razni magupi, neki polu-zeldiji koji su valjda tripovali da su to nekakve metal-padavičarske žurke pa su hteli da sad oni tu kao maltretiraju ljude ili šta god. Naravno da to nikad nije moglo da prođe i mnogi su se na taj način baš čestito zajebali. A da su npr. pogledali barem jedan spot Madball-a znali bi da to nije nikakva hipi varijanta, ali jbga, takvo vreme bilo. Pogreši čovek. No da se vratim temi.
Iskreno, taj naziv za grupu Vitezovi me oduvek nervirao, jer je više pripadao tom Arkanovom delu navijača, tako da čim je Arkan ubijen u januaru 2000-te, isti su bukvalno nestali sa Obilića, i tako pokazali kakvi su zapravo navijači bili, jer dolaziti na Obilić isključivo zbog Arkana po meni je bilo totalno retardirano, i takve likove sam oduvek smatrao za kompletne idijote. Tako da je u neku ruku i dobro što smo ostali bez tog balasta, jer se ubrzo pokazalo koliko nas zapravo ima i koje su nam mogućnosti, a što se videlo već par nedelja posle ubistva kada smo igrali protiv Partizana na JNA i gde nas je bilo jedva 40-ak a od toga možda 15 sposobnih, i gde nas je u uličici iza juga napao Južni Front tj. većinom Young Boysi, njih 50-ak, možda i manje. Doduše o ovoj akciji sam već pisao naširoko verovatno na TB forumu, i lik iz JF koji je te večeri bio tamo kada su se zaleteli na nas sa kamenim kockama i flašama, skroz je potvrdio sve što sam napisao pa se čak i čudio, iz fazona ovo je možda prvi put da se dve priče iz različitih uglova totalno poklapaju. Uglavnom, da skratim, JF bi nas provereno tu razbili jer em su napali "iz zasede", em ih je bilo više, em su prošli daleko veću kilometražu nego mi, ali desio se takav sticaj okolnosti da ih je interventna džipovima presekla na pola, tako da je možda samo njih 20-ak uspelo da se probije, a kako mi namazano nikad nismo nosili šalove na rizične tekme, oni su tu skroz ostali kratki za one njihove sive barove, jedno 6 komada smo im skinuli, ali držali su se časno do kraja, i to niko nikad sporio nije.
Ono što bih hteo da naglasim je činjenica da i pored toga što smo tada pokazali da Arkan sa tom ekipom nikakve veze nema, i dalje je kružila priča po čaršiji da nismo pravi navijači, i sve što ide uz to, tako da smo bili omiljena meta svih grupa koje su bile željne dokazivanja, dakle svako kome bi se digao kurac bi nas napadao jer su izvalili da nas ima samo 30-ak i to je onda bio zicer samo takav. Mada meni je to bilo skroz OK, jer ja sam od početka imao viziju o maloj grupi od 33 ljudi koja bi bila što se kaže jezgrovita, jaka, dakle kvalitet a ne puka masa, jer me jako nerviralo kada sam na tekmama gledao te grupe od preko 100 ljudi, a gde realno ima 50 sposobnih a ovo ostalo sve statisti, ili "dizači kartona" kako smo ih zvali, i sad mi se taj što se krije u masi kao nešto kurči a realno da ga samo izmestimo na trenutak iz te gomile pokazalo bi se da je pičketina i baš zbog toga nikad nisam gotivio velike grupe, jer su se tu štekovali i Kurta i Murta, a i onako kad si na gomili vrlo lako možeš da isfoliraš da si i ti u akciji a ne da samo statiraš u kukuruzu. I zato sam se uvek pitao, kako ti na tribini od par hiljada ljudi da znaš ko je tu ultras, ko huligan, ko simpatizer a ko koreograf, kad se svi ponašaju skroz identično i reže ti u facu ko da su upravo lično oni grupa a ne samo jedan mali delić, štraf u toj mašineriji.
I onda ti dođe neki takav na forumu i počne da sikće, da priča o tuči ko da je on lično učestvovao u njoj, tipa one izjave - uh, kako smo vas pokidali sinoć, pa ga pitaš koji to vi, leba ti, misliš ta i ta ekipa? Pa niste nas valjda tukli svih vas hiljadu pobogu? Ako su nas ovi stvarno tukli, to je bilo možda 50-ak ljudi u vrh glave, a ti što si iskusno čuvao odstupnicu 100-200 metara iza i gađao kamenjem pa pogodio i po nekog svog, pa to može i moja baba tako, stoga me batali tih priča o akcijanju, jer zna se tačno ko tu kosi a ko vodu nosi. Ali jok, oni bi i dalje da predstave tu neku romantičnu sliku da je sve to jedno i pored toga što se i kod njih na matičnoj tribini vrlo dobro zna da nije i nikada neće biti, uostaom zato i postoji prva ekipa i koje već ekipe, da bi se razgraničilo ko je tu ko i koja mu je uloga. Pa sam tako iz zajebancije zvao dotične da krenu jednom s nama npr. u Zemun pa da vide kako to izgleda kad te napadne 50 ljudi sa šipkama i lopatama a ti goloruk pa da onda dobro razmisliš dal' si u fazonu da budeš i dalje ultras ili možda da ipak pređeš međ simpatizere.
I tako, da završim jbga ovaj deo priče za sada, jer ipak nit sam ja Branko Ćopić nit Ivo Andrić pa da mogu preko 3 sata u komadu da pišem, imam i ja dušu jbga iako možda trenutno tako ne izgleda. Dakle, za kraj ovog dela bi još samo pomenuo da smo mi odmah posle Arkana hteli da promenimo ime u "Ultra Obilić", ali se to izjalovilo pa je na kraju ostalo ono tradicionalno "Front Navijača Miloš Obilić", mada i danas kad pričamo na tu temu nekako to ime Vitezovi vazda provejava, što znači da se od toga jednostavno ne može pobeći. Inače, Vitezovi danas zaista više ne postoje, čak i ovi novi klinci su prestali da idu, i ostala je samo ideja u glavama nekoliko ljudi, i ta srpska zastava sa natpisom Miloš Obilić koju možete videti na svakoj tekmi reprezentacije, a mislim da ovi što idu nisu omašili nijednu, i naravno ova zastava Lekino Brdo koja se takođe trenutno nosi samo na reprezentaciju. I da, umalo zaboravih, tu je i onaj DIY dokumentarac iz 2005. (ima na youtube-u) gde ima par jako dobrih momenata ali je ipak jako kljakavo urađen, da ne kažem preko kurca, dakle imali smo odličan arhivski materijal, bukvalno sve što je ikad izašlo u novinama sačuvano je, ali "producent" je nažalost bio u fazonu da se to rađe zbrza i završi što pre nego da uradimo temeljno, tako da je ispalo kako je ispalo, i što kažu ljudi, najbolji deo dokumentarca vam je muzička podloga hehe, dakle ti HCpunk bendovi u kojima su 90-ih svirali pojedini Vitezovi...
Тебра, сад си ме подсетио на то акцијање са шаловима. Носио сам опуштено гробарски годинама, све док се Маре није родио (дакле 2004.) па и мало после, али онда сам некако одустао да ме не сјебе неко безвезе јер одавно више нисам ишао на Југ, а и ко се још тада сећао "Дисордера" с Бановог Брда с којима сам се шлепао и док сам на Дорћолу живео.
Елем, да ли је то могла да буде 2000. или 2001, није ни битно, пар годиница напред-назад, али углавном свирка "Директора" у "Сент Џејмсу" или како се "Бункер" тада звао. Стојимо код оног десног (од стане публике) звучника, а ту је стајао (едит: и за неупућене, свирао бас) Мара, наш другар, мада циган. И вежем ја тај мој шал за носач звучника и прозивамо Мару, а екипа релативно малобројна, само мој кум Жиги, ја и једна другарица. Наравно, све пуно цигана, али нико ништа да каже јер су тад Форси још били јаки, није било оних сурових пандурских акција после оног легендарног сукоба с Блу јунионом кад се прангијало. А церт, наравно, пун ћелавих Форса. И онда иде најјача акција, један се пење на бину и везује форсовски шал Дракули на микрофон - ми одушевљени и частимо их легендарном песмом "Шаргарепа чудновата биљка", Форси виде и по имиџу и по коси да смо кул и само намигују. Сад, мало глупа ситуација, гробарски и форсовски шалови освојили бину те "Директори" крећу да свирају "Иде воз".
И крене шутка.
Haha, sjebali ste ciganima koncert, jer ipak su Direktori skoro pa redovni na severu, tj. barem onaj gitarista :mrgreen:
A vidiš, nisam pojma imo da si bio aktivan na jugu, nisi se hvalio, samo diskrecija i taj rad :-?
Сине,због оваквих текстова мораш своју књигу са причама да објавиш како знаш и умеш.
Slomila mi baba kuk. Ne meni pobogu. Pala baba i slomila kuk. 84 godine ima al' joj to nije smetalo da se noću šetka po stanu, veli mora u wc, a osteoporoza u fullu i naravno da je bilo samo pitanje vremena kada će pasti i nešto slomiti, a ona ni manje ni više nego kuk. Da je ruku slomila realno bi slavili, da je nogu, aj nekako bi se i preživelo, ali gde baš kuk? Pa to je totalna nepokretnost mesecima, još u bolnicama starije ljude neće da operišu kad slome kuk, navodno rizično im je a zapravo im se ne isplati, da ne objašnjavam sad zašto im se ne isplati, valjda vam je svima jasno. Tako da je sad skroz prepuštena tom malom gipsu na nozi i rodbini ako je ima uopšte da se brinu o njoj kući. I jedino što je stvarno dobra stvar u celoj priči je što ih ne drže po onim jezivim bolnicama nego ih puste kući, ipak si kolko tolko svoj na svome. A ja kad sam čuo šta je bilo, prvo što sam pomislio bilo je, bogtejebo, a šta rade onda ljudi koji nikoga nemaju, koji žive sami samcijati, kome oni da se obrate onako ojađeni? Dakle nedobog nikom. Pričam isključivo u svoje ime: pa bre bolje je umreti kolko tolko dotojanstveno u 60 i nekoj godini nego doživeti te užase i poniženja koje sam npr. video onomad kad sam ležao u urgentnom centru. Dakle ljudi koji više al bukvalno ništa od života nemaju, skroz nepokretni sa 80+ godina, sve ih boli i muči, a ove psihopate ih i dalje na silu održavaju u životu, a oni samo što ne mole da ih smrt uzme. To meni nikad neće biti jasno, da čovek nema prava da raspolaže čak ni svoim životom pa ga teraju da se muči po svaku cenu do samog kraja, ko bre da ti doktori uzimaju postotak od toga koliko patnje pacijent proživi...
Al' da ne bi bilo zabune, nije to ona baba izbosne o kojoj sam vam pričao, no ova iz Višegrada tj. iz Bosanske Jagodine. Ah, da, pa i to mu dođe neka Bosna, a? Uglavnom sad sam fino u Zemunu, u naselju Save Kovačevića, jer babu valja podići, pomeriti i tako te akcije koje keva ne može a ja kršan momak, očas posla namestim babu il' da sedi da bi gledala TV il' kako god, doduše nema tu puno opcija, mož da ležiš, mož da sediš i to ti je to, al' s obzirom da može da se gleda TV računam da bi ja to odrobijo ma ko ništa.
E, al ima u i tu jedna mnogo dobra akcija, baba naime čuva sve stare fotografije iz 40-ih pa i 50-ih, tako da ima baš dosta Zemuna iz tog perioda, posebno centra i Radničke ulice, al' je najzaniljivije Lido, te ću ovih dana pokušati i to nekako da prezentujem. A baba ko baba, iljadu i jednu bolest je preživela od svoje 16. godine uključujući i rak tako da je za nju ovo samo još jedna crta u nizu, ne brinem se ja za nju.
Sine, daj te slike da uživamo.
Kao što kažeš, dobro je da je baba kući. Vama neće biti lako, ali bar njoj će biti bolje...
http://youtu.be/KmL5yCt7GKQ (http://youtu.be/KmL5yCt7GKQ)
Dobra lista, al' ovi latinosi su mi skroz nezanimljivi jer dole po tim državama tipa Meksiko i Kolumbija ubija se masovno najviše zbog gudre, njima i ne trebaju serijske ubice kad svi to rade svuda i svakome. A i jbmliga, serijski ubica koji nije belac nekako mi skroz stran i dosadan, valjda ne mogu da se poistovetim s njim da bi ga kolko tolko skontao. Npr. ovaj Indijac mi je skroz druga planeta. Harold Šipman je takođe smorina, tako je mogla i moja baba da ubija po bolnicama. Skroz patetično ali i veoma učinkoviti jer ih je ubio preko 200 pa im još mazno i pare iz testamenta, dakle nije ih ubijao ko ove klasične serijske ubice radi seksualnog ili kojeg već uzbuđenja, nego isključivo biznis ali fer.
E, tek od Bandija kreće prava priča, jer on je prototip psihopate, i kad se pomisli na serijskog ubicu prva asocijacija treba da bude upravo on, jer to je pravo zajeban lik, prava ona zver pod maskom šarma i normalnosti, ne možeš nikako da ga provališ, zato je toliko dugo i varao ceo sistem i ljude oko sebe, i jadna je ta žena koja je zvršila u njegovim kolima, a ubijao baraba isključivo prelepe devojke, dakle čist onaj sexual urge, ko životinja, samo što većina životinja ne ubija svoje partnere, ali on je jbga bio prinuđen posle onoga šta im je radio, jer posle takvog "vođenja ljubavi" nema onaj rad - čujemo se, pa da se vidimo, nego zna se. I takav ubica je bukvalno nezaustavljiv, te da ga slučajno nisu navatali ubijao bi do kraja života.
Ovaj Denis Nilsen isto opaka figura, gej kanibal koji je čuvao leševe na gajbi, što neko reče britanski Džefri Damer. Valjda je taj kanibalizam nekako seksualno povezan sa samim činom ubistva, pa posle i posedovanja, tako da su mnogi kanibali čuvali leševe svojih žrtava da bi nedeljama kasnije imali sex sa njima, dakle nekrofilija je takođe tu veoma jak rad, ali ih sjebe to što leš ubrzo počne nesnosno da smrdi pa batale. Inače da nema tog smrada zbog raspadanja kontam da bi ih čuvali zauvek ko sex toys.
Rikija Ramireza već znamo i to jako dobro, seksualni predator najgore vrste, tripovo satanizam mada u suštini jedina njegova konekcija sa tom pričom je hc gudra i bendovi poput ACDC-a. "Night Prowler" je bila njegova pesma, a na jednom mestu zločina su čak našli i kačket s logom ACDC, eto dokle to ide, hehe. Inače, uhapsili su ga 1985. zatim je dobio smrtnu kaznu, i ladno čekao na izvršenje sve do nedavno, do 2013. kada je umro od raka krvi, a i da nije tad umro ko zna kolko bi još kulirao na death row-u.
Ali po meni pobednik je definitivno GEJSI, jer em što je godinama održavao tu savršenu fasadu muža, oca i sposobnog preduzetnika, dakle skroz ugledna faca u čikaškoj zajednici, em što je na drugoj strani bio gej i sadista, a da to niko iz njegove okoline pa čak ni supruga nije znala.
A ova dva jarana na prvom mestu, oni su nekakva forma "malo" ekstremnijih survivalista, jer aj' što su se fino spremili za opšti rat koji nadolazi, to i nije ništa novo, jer masa ljudi po Sjedinjenim Državama poslednjih 30 godina i jače kupuje ta imanja na izolovanim brdskim lokacijama i tu gradi svoje štek gajbe sa hranom, oružjem i svim onim što je neophodno da bi se preživelo skroz solo kada država konačno ode u kurac i kad zavlada bezvlašće, tako da je meni to skroz logično ako nam je poznat podatak da su Ameri u večitoj paranoji još od kraja drugog svetskog rata. Prvo su se plašili komunista u svojim redovima, onda nuklernih napada, pa je onda došao Čarli Menson kao ultimativni fabrikovani boogeyman, da zameni malo Hitlera, pa zatim poluđeli povratnici iz Vijetnama sa PTSP sindromom, pa onda gomila tih serijskih ubica svih vrsta i rasa, a da uopšte i ne pričamo o uličnim bandama, pa home-grown terorizam, što levičarski ali ipak više ovaj desni. Setimo se samo Timoti Mekveja i bombe u Oklahoma Sitiju, da bi na kraju stigli do radikalnih islamista na čelu sa Bin Ladenom, koji je kriv ili ne, totalno preuzeo primat boogeymana, pa evo do današnjih dana kada se više i ne zna s koje će strane "neprijatelj" da udari, znači tolko su ih sludeli da im je danas svejedno dal' se radi o ISIS-u, talibanima ili kojim već mudžahedinima, jer to je tolka paranoja stvarana planski godinama da su oni sad spremni u bilo koji rat da uđu a bez da pitaju ko, kako i zašto. Uostalom upravo tako su i nas bombardovali, jer najbolje da će sad tamo neki middle class Amerikanac da ima pojma gde je Srbija a kamoliko ko su Šiptari i slično.
Uglavnom, da zaključim, ova dva jarana su otišli korak dalje u tom survivalizmu pa su skontali da će im kada krene all out war, trebati i žene za priplod, a ako ne za priplod onda bar da imaju šta da jebu dok budu solo godinama u toj vukojebini, te su se malo zaigrali, logično ih je uhvatio power trip jer su žtve držali u tamnici ispod gajbe, pa su krenuli i da ih ubijaju, i to ne samo žene nego ladno i decu. A šta ćeš jbga, pogreši ćovek. Uostalom, ko smo mi da im sudimo kada realno skoro svako od nas ima po neku svoju personalnu jako zajebanu tajnu, samo što nije toliko očigledna i kažnjiva zakonom te prolazimo večito ispod radara?
Evo malo Zemuna i ostalog old skula xwink2
Moj pokojni deda-stric Milosav sa Zlatibora (Kriva Reka). Pito me jedan Amer, kaže kakva je to sprava jel' to nešto kao violina, ja reko jok care, daleko je to od violine, onda hteo da kupi, svideli mu se ti rogovi gore, pita pošto je u dolarima, ja reko aj ti bolje prvo poslušaj kako to zvuči. Kad je poslušo, blago je reći da je bio šokiran, veli pa to bre samo jedna žica?! xrofl
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi61.tinypic.com%2F2mwa2jt.jpg&hash=2409fd626fd48a630ea94e2c814f1df188a753aa)
Lido 50-ih, moja prababa Perka dominira:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi58.tinypic.com%2F2ptw5mf.jpg&hash=91b6631965272e8e22d3d6ff6594f5e4400e8a47)
Lido, moj pokojni deda starog srbskog paganskog imena NikODIN je levo:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi60.tinypic.com%2F33kei3c.jpg&hash=9a345dd4e9a4db2f63b001b61cf0f9ef01d1ac88)
Prababa opet dominira, baba Radosava je iza:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi58.tinypic.com%2F15naluf.jpg&hash=275d9daa55520e06846658dd165b8f9bf4fdcc4f)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi62.tinypic.com%2F2553ukj.jpg&hash=11be373dd44aebfa8aedc19bfb11cb2445acae3d)
U sredini deda, desno ujka, igrao odbojku nabio prst, posle bio odbojkaški sudija:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi57.tinypic.com%2Fzldfzc.jpg&hash=90292d728bdbd9b70fa4c7bf66ec820727940520)
Igrao se remi:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi58.tinypic.com%2F2nvuuj8.jpg&hash=edcbe27405c4f92faa0820dfaa154e158865c12b)
Majka i tetka 1963. - Radnička ulica u Zemunu:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi58.tinypic.com%2F1zl6lih.jpg&hash=4c422bda819964cfb066f58b1022af75609383d9)
Tetka Miroslava - Zemunski kej 1967.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi62.tinypic.com%2Fapd0yr.jpg&hash=15088704084224526862c20e6cfc1e715262c08c)
Severna Grčka 1989. - udajemo tetku, zlatiborci doneli jagnje il' što bi reko Rizo: "tu ima dobre zemlje, tu okrenućemo janje" - moj ćale okreće janje, desno od njega pokojni Mića sa Zlatibora, ćaletov odani saborac u alkoholisanju, gore levo teča Mihalis, pored njega moja sestra, pa ja, iza mene ujka Dejan što je ošo u Kanadu ("bam, bam, bam, ideš za Kanadu") :lol:
Inače njih dvojica, Mića i ćale, su tih dana bili tolko pijani, da su jedno veče kolima krenuli za grad koji je udaljen par kilometara, tamo su se baš uradili ljucki u jednoj kafani da na povratku nisu znali gde su, pala noć jbga, te su usput pitali ljude jer se to selo zove Kalos Agros, ali oni to nisu mogli da zapamte te su tražili uporno Avros Gavros onako zaplićući jezicima. Sreća njihova pa je jedan čiča izvalio da se tu radi o vidno alkoholisani Srbima te je nekako izvalio da traže nešto čega jednostavno nema, pa ih je pito da ne traže možda Kalos Agros tim nemuštim jezikom, tako da su nekako uspeli pred jutro da vrate...
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi61.tinypic.com%2Fnm1cfm.jpg&hash=2151c5cb7dbadb4ed7e86bfdf2a562ef355b625b)
Grčka 1989. - Nikola sa Zlatibora razvuko dalapu, svirala se samo kolca, i meni za dušu "Oj vojvodo Sinđeliću":
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi58.tinypic.com%2Fxdchg7.jpg&hash=19c131e04ab6150cc9d58ced6cc9fdb40b348842)
Posle na svadbi, pola sale naša svadba a na drugom kraju neki Turci, i kad se Nidža popeo na binu i krenuo kolca i "Ko to kaže, ko to laže" i tako te pesme rodoljubivog karaktera, ladno Turci krenuli da lupaju escajgom po tanjirima, navodno iz protesta. Ja to tad naravno nisam izvalio jer sam snimo jednu malu retko dobru Grkinju, a i pojačali smo mikrofon na harmonici na max, al' čuo ih moj ćale, sreća pa nije došlo do opšte tuče i pokolja, jer Grci i Turci se ionako ne vole a još im sad došli i Srbi. Uglavnom posle kad smo gledali VHS snimak, jasno se čuje lupnjava neka preko harmonike, majku im Tursku. Još tad su tačno znali koga treba da mrze a mi ni rat još nismo započeli pa da čovek kaže OK, to je zbog muslimana u Bosni...a šta reći na ovo osim: ko će brže, ko će prije, turske krvi da prolije... :mrgreen:
General Baba i ja ovih dana u Naselju Save Kovačevića, Zemun:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi61.tinypic.com%2F20peskp.jpg&hash=0a2a8879e0a42f13e44f02214d291c43083036ff)
Сјајно! :-|
Дај више себе кад си био мали!
Evo ti jedno sasvim beznačajno zapažanje: kako su ti starovremenski muškarci bili žgoljavi!
Tanke nožice, još tanje ručice, ulubljen trbuh, rebarca štrče žalost da te uhvati! Ko bi rekao, crni Sine, da si ti, toliki klipan, od njih potekao. Ne samo ti, već cela naša ogromna generacija.
@Rejnoldse - daj ti sebe kad si bio mali a ja te odma ispratim :lol:
Zašto sam navijao za Obilić a voleo Partizan...
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi59.tinypic.com%2F14e1643.jpg&hash=4534cbfffdf113845b5974dcad6e02ca8f685455)
Priznajem, išao sam na dosta tekmi u životu, nema stadiona ni livade u Srbiji i Crnoj Gori koji nisam obišao, tj. lažem, nisam eto bio u tom Bačkom Jarku, i srce me boli zbog toga, ali nikada na tekme nisam išao ni zbog kakvog kluba i sranja, jer sam od malena učen da budem partizanovac, znači moj ćale je odrasto u istom kraju gde su odrasli Mance i Živković, i iako su oni bili 10-ak godina mlađi od njega, na tom Naselju Ekonomije (batajnički drum od Zemuna ka Bataji) koje je udaljeno možda manje od kilometar od 13. maja gde je Mance živeo, stalno se igrao fudbal jer su bili pravi tereni sa travom i skoro pa pravim golovima, tako da je tu dolazio i Mance da igra i još brdo klinaca iz okolnih naselja, dok je Živković bio što se kaže domaći. E sad, ne znam kolko se ljudi ovde sećaju Živkovića ali kontam da ga se Grobari i te kako sećaju jer su on i Mance bili tandem koji je harao početkom 80-ih. Ima i u onom dokumentarcu dosta o tome. Naravno, kasnije me ćale vodio na Košutnjak jer je tamo trenirao Partizan, da me upozna sa Manceom i Živkovićem, i jasno se sećam, možda sam imao 5 godina, seli za onaj kafanski sto pored terena i kao šta pijemo, ajde koka kolu, a ja mrzeo koka kolu iz dna duše, jbga ipak sam bio klinac pa mi draži bio gusti sok, hehe, al' kao gde sad da odbijem kad Mance časti. I popijem ja tu koka kolu, naravno na nos mi izađe ono gazirano, al' eto kao, to je bio taj sudbonosni dan kad sam upozno dve meni najveće legende Partizana, i to je bilo to, nema nazad. I aj' sad ti mene takvog zadojenog da kao nateraš da počnem iskreno da navijam za FK Obilić. Nerealno skroz, zar ne?
I nemoj neko sad da pomisli da ja sad kao prozivam navijače manjih klubova...daleko bilo, pričam samo moja iskustva, pa čak i ono kad smo imali obračun sa Južnim Frontom, ja to nikako nisam doživeo kao bijemo se klub protiv kluba, no brate zna se, banda protiv bande, to nikad veze sa fudbalom nije imalo, niti će imati. A i pored toga, da budem skroz iskren, mene fudbal kao igra nikad nije zanimao (trenirao sam basket), mislim lepo je videti gol i dobru šansu, ali sve ovo ostalo u 90 minuta meni je bilo smor smorova, i uvek sam gledao da nešto izakcijamo tokom tekme van stadiona samo da ne bi morao da budem prisutan celu tekmu. Pa jbte, sećam se kad me ćale vodio na derbije 80-ih, ma niti jedan nismo propustili na JNA. Dođemo na onaj istok, svi gledaju tekmu ja gledam kakva zanimljiva ludila se dešavaju na jugu i severu, još me ćale opominje, hehe.
Dakle, ja se nadam da me bar deo ekipe ovde konta zašto nikada nisam mogao da iskreno izjavim da navijam za Obilić kada je činjenica bila da sam navijao za Partizan od malena, a logično išao sam na Obilić, jer tamo je bila moja ekipa. Znači išlo se isključivo zbog te ekipe, zbog zezanja, navijanja, gudre, cirke i tuča. Klub jednom dobije, 2 puta izgubi, znaš kolko sam se potresao zbog toga, alo bre pa nekad ni rezultat nisam znao. Znači, išli smo isključivo zbog tog druženja i zajebancije, jer kad ti dva dana putuješ vozom do Pljevalja da bi gistro gledo neku tekmu pa realno je da je tih 90 minuta ništa u odnosu na ova dva dana ludila. Naravno, ne kažem ja ništa, bilo je tu uvek i ljudi koji su mnogo voleli klub, koji su pratili taj fudbal, nervirali se na svako loše dodavanje, i njima svaka čast, ali ja jednostavno nisam bio jedan od njih.
Sine, đe nađe tog iz Amerike antisluhistu...
Koga brate???
Quote from: Son of Man on 15-03-2015, 10:33:55
Tetka Miroslava - Zemunski kej 1967.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi62.tinypic.com%2Fapd0yr.jpg&hash=15088704084224526862c20e6cfc1e715262c08c)
Vidim da si zapeo za taj Zemun pa Zemun, ali ovo nije zemunski kej, otprilike 5 km udaljeno od Zemuna. Zemun je malecka selendra na obodu Beograda, prepuna cigana i polusveta... a sada i izbeglica i ostalih što gledaju u Vučića i Šešelja kao da su sprski bogovi. realno, Zemun je doneo prevagu što sada imamo ovakvu vlast, eto...
Sine, ne daj se provocirati.
Boban i ja, kao pedesetogodišnji Novobeograđani, moramo imati malo rezerve prema Zemuncima.
Nismo ni mi Novobeograđani dali zanemarljiv doprinos onome što on navodi.
Super su ti slike - posebno ona s Lida.
Imam i ja neke lepe s Buvljaka sa Lida, pa ću postovati, ako nađem...
Ovog za gusle.
Šta bi tek rekao za neke druge instrumente...
Ah Obilić.
Tim mog detinsjtva.
Živeo sam u dvorištu preko čije je ograde bio FK Obilić.
Samo bismo se popeli na ogradu i gledali tekme.
Devojčice su volele izvesnog dugokosog golmana kog su zvali Gina, poznatog po tom što je plakao kad god primi gol.
Nisam imao pojma da će par godina kasnije klub da bude otkupljen od Arkana i da iz te, neke druge srpske (a treće savezne) dospe do titule.
No kasnije su te stare kuće srušili, mi se preselili, a Obilić (sa Sinđelićem, bratom blizancem) ostao samo uspomena.
Evo za brata Rejnoldsa i sve ostale koje zanimaju ove old skul navijačke priče jedan pravi, al' pravo pravi specijalitet :!: xcheers
O Pampiju, "Kaznenoj Ekspediciji" i uopšte o Grobarima 80-ih godina
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi61.tinypic.com%2Fs6mvzk.jpg&hash=e363c50fa5d0674093c38b130e523d6184389d99)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2015/03/o-pampiju-kaznenoj-ekspediciji-i-uopste.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2015/03/o-pampiju-kaznenoj-ekspediciji-i-uopste.html)
Autor teksta: Vasa
Ono što bi svaki pravi navijač, a pogotovo Grobar u Srbiji trebao da zna iz istorije navijačkog pokreta, to je priča o Pampiju. Stvarno je nepravda zaboraviti tog čoveka jer je imao mnogo veliki uticaj na sve ono što će se događati kasnije. Ako je Engleska imala Ikija i Head Hunters-e, Srbija je imala Pampija.
Pampi nije bio neki udarač, i kako mi to kažemo, "na ruke" bi ga dobio skoro svaki današnji huligan. Bio je visok oko 182-83 i bio relativno mršav, a nosio je i veliku dioptriju naočara koja ga je dodatno opterećivala. Ali je zato bio hrabar i izrazito lud, pa su ga se ljudi kao takvog klonili.
Posebnu težinu u svemu je imao njegov otac, jedan od policijskih oficira u brigadi na Banovom Brdu, jedinici koja je obezbeđivala sportske priredbe. Među navijačima je vladala totalna dezinformacija, koja je išla toliko daleko da se pričalo i da mu je otac ministar MUP Srbije. Cigani su tih godina kao razlog zašto mu se ne suprotstavljaju iznosili to, da kada bi ga prebili bili bi istog momenta uhapšeni, što naravno nema nikakve veze sa istinom. Pampi je znao pravila igre, jer je bio mangup sa ulice i nikada ni na koga ne bi uperio prstom ni u ludilu.
Mnogo ga je interesovao navijački svet, bio je patološki navijač Partizana , ali se u fudbal nije puno razumeo. Negde oko 1980. postao je jedan od vođa na jugu. Imao je posebnu harizmu da okupi pa malo je reći čudnovate ljude oko sebe.
Nerazdvojan je bio sa pokojnim Trlajom (Bata Trlaja) jer su živeli tako reći u komšiluku. Pampi je odrastao u BLOKU 70, a Trlaja na Bežaniji. Kada je trebalo na ruke sa nekim jedan na jedan, tu je bio Trlaja, koji je među prvim navijačima u Beogradu počeo i da bilduje.
Gostovanja koja je organizovao Pampi nisu ničim ličila na ona dok se on nije pojavio. Sve je funkcionisalo besprekorno. Imao je momke koji su brinuli da se putuje preko Ferijalnog Saveza (omladinska organizacija preko koje je karta koštala bagatela), pa su za razliku od cigana koji su se uglavnom švercovali, grobarska putovanja bila masovnija i bezbednija.
Kod Pampija je svako imao svoje zaduženje, pa su tako postojali i "dežurni lopovi" koji su imali zadatak da pribave hranu, piće i ostale potrebne stvari za naredna gostovanja. Krali su i platno za zastave, i auto lakove za grafite, i...šta sve ne...
Pampi je uvek sa sobom nosio ključ koji je otvarao sva vrata u vozu, pa bi tako otvarao i posebne vagone, koji su bili namenjeni isključivo kondukterima, ali bi Grobari pre njih zauzeli mesta te bi kondukteri mislili da su zaboravili da zaključaju vrata, jer im na pamet nije padalo da neko od navijača može da ima tako redak ključ.
U pomenuti vagon mogli bi da uđu samo "Generali" kako je Pampi zvao one mlađe najaktivnije, zatim oni iz prve ekipe do Pampija i one koje bi on sam odabrao. Uz klopu i piće, imao je i posebne ljude koji su služili za podizanje morala ostalima, nešto kao u stara vremena što su bili guslari.
Na primer Italijan je pričao kako se ponašaju žabarski ultrasi na gostovanjima, prepričavao poslednje nerede sa italijanskih stadiona, itd. Kada bi on završio, na red bi došli skinheadsi i pričali o dešavanjima u Engleskoj, što je inače bila Pampijevoj omiljena tema.
Ako se putovalo u neki hrvatski grad, posebnu ulogu su imali takozvani "politički komesari", koji su pričali o srpstvu.
Uz Pampija je često bio i "Debeli" koji je govorio samo u stihu, tako što bi istog trenutka od rečenica pravio rime. On je bio zadužen za smišljanje novih pesama i skandiranja, koja su kasnije uvežbavana.
Kada su "Generali" bili dovoljno informisani, zadatak je bio da prenesu sve što su saznali na ostale, a Pampi je išao vozom kao pravi vojskovođa i obilazio svoje vojnike da proveri moral.
Uvek se zalagao da bude pravi lider. Tako na primer valjda 82/83, grobari su krenuli u Zagreb i ispisali su ceo voz i spolja i iznutra autolakovima, jer je bio trip da to izgleda mnogo dobro kada se ulazi u stanicu neprijateljskog grada (postojala je priča da tako rade žabari).
Policija je u Slavonskom Brodu htela da uhapsi većinu Grobara, ali se Pampi prijavio da je sve sam napisao, misleći da ce biti dovoljno da Trlaja telefonira njegovom ćaletu i da će ovaj preko svojih veza da izdejstvuje brzo puštanje, što se ko za inat nije dogodilo.
Pampi je bio jedinac, pa je tako njegov otac bio strašno slab na njega. Često je bilo i komičnih scena. Tako je jednom išla kolona grobara od Terazija ulicom ka stadionu i negde ispred Slavije im se preprečila policija.
Pampi prvi među Grobarima, a Pampijev ćale komanduje jedinicom.
Pampijev ćale: "Miroslave (Pampijevo pravo ime), popnite se na trotoar!"
Pampi: "Saša (ćaletovo ime), pomerite se da prođemo."
Pampijev ćale: "Miroslave, popnite se na trotoar ili ti ne dam džeparac za sledeći mesec!"
Pampi je bio prvi koji je počeo da organizuje akcije iznenađenja. Na primer, sa manjom ekipom je odlazio u Šid i sačekivao noćne vozove iz Splita, Zagreba,...u zavisnosti ko je igrao sa Partizanom. To niko nije očekivao, jer su uglavnom svi spavali.
Postoji i na BBB sajtu priča kad je uhvatio "Bubu luđaka", ali događaji nisu tačno opisani. Grobari su "Bubu" zarobili i vodili ga ceo dan sa sobom, da bi ga na kraju odveli na Manceov grob, vezali i terali da peva Partizanove pesme. Tada je došla Manceova majka da poseti grob svoga sina, a grobari su pobegli jer ih je bilo sramota. Tako su jednom i cigane čekali kada su se vraćali iz Novog Sada. To je bilo nešto sasvim novo i pravo iznenađenje za sve - Blitzkrieg!
Pampi je oko sebe uvek okupljao mnoge problematične njuške. Tako je jedan od generala bio i pokojni Dile (Divac iz 63. bloka), pokojni Muca, a jedan od klinaca i pokojni Žabac (Kneletov nerazdvojni drug). Bilo je tu i mnogo momaka koji nisu imali nikakve veze sa navijačima: Mungos, Bata Bosanac (prvi počeo da prangija po gradu, ali u ono vreme po nogama)...
Zbog svega ovoga je tih godina bio prisutan strah i kompleks među ciganima, a Grobari su sve do 1986. dolazili na sever kada je Zvezda igrala važne utakmice i pevali grobarske pesme. Gledano iz perspektive današnjeg vremena, to izgleda skroz nezamislivo, ali niko od cigana nije hteo prvi da se suprotstavi iz straha šta bi se moglo dogoditi narednih dana u gradu.
Već tada su bile poznate priče o "ŠOK SOBI" (podrum u zgradi jednog grobara u Pampijevom komšiluku), gde su maltretirani ljudi, stavljane im cevi pištolja u usta i druge nezamislive stvari za ono vreme. Dovoljno je bilo da ribama iz tog kraja pomeneš Pampija i više sa tobom nikada ne bi progovorile ni reč.
Pampi je od cigana priznavao samo Boška (nerazdvojan drug iz detinjstva) za koga je govorio da je isti kao on, i Rikija koji je uhapšen '86 kada su posle kupa sa OFK Beogradom po gradu lomljene šiptarske radnje. Kada se vratio sa izdržavanja kazne nikad se više nije pojavio na severu. Njih dvojica su uvek mogli da dođu na jug sa zvezdinim šalovima, pa se tako još uvek prepričava scena, kad je Boško mrtav pijan pišao na sred južnog kopa, a niko nije smeo da mu kaze ni reč zbog "Ćoravog". Postoji i druga priča, da je tada isti taj Boško prebijen od strane nekih grobara koji su kasnije imali grdnih problema zbog toga.
Prvo huligansko gostovanje neke ekipe iz bivše zemlje preko bilo je grobarsko u Menhengladbahu. Otputovao je jedan autobus grobara i sve je bilo regularno do izlaska iz zemlje (svemu što čitate morate dati posebnu težinu, jer što je danas najnormalnije, u to doba komunizma bilo je nezamislivo). Onda je Pampi izvadio buzdovan (uvek je nosio sa sobom čudne kape i neko oružje) i rekao vođi puta i vozaču : "A sada ja preuzimam komandu".
Grobari su na stadionu imali super izdanje, dobri transparenti (kao englezi u to vreme), dobro navijanje i ceo fazon. U novinama su naveliko pisali o tome kako su vozači doživeli taj put. Još se smejemo kad se setimo, u stilu: "Krenuli smo sa novim autobusom, vratili se sa zaprežnim kolima".
Najluđe je u pomenutom autobusu bilo kada je Žare Petrović počeo da vozi, a svi grobari da navijaju. Kulminacija je bila kad se Žaretu prikenjalo i kad je autobus zaustavio u centru jednog nemačkog grada. Izašao je napolje i takoreći pred masom prolaznika počeo da se skida. Grobari su ga zagradili zastavom a on je se 'ladno iskenjao u sred grada!
Trlaja je imao nekog kera koji je bio toliko divlji, da je više ličio na zver, nego na psa. Držao ga je u posebnom kavezu i samo su on i otac mogli da mu priđu. Kada bi dolazio Pampi i ostali drugovi, često bi se napili i postajali nesnosni. Inače, takvih ludaka danas zaista nema mnogo među navijačima u Beogradu. Počeli bi da demoliraju Trlaji kuću i jedini način da ih smiri, bio je da dovede "zver". Svi su se toliko plašili "zveri", da bi postajali manji od makovog zrna kad se pojavi. Kada je Trlaja otišao u vojsku, gnevni na kera što ih je traumirao svo to vreme, došli su jedno veče i isprebijali ga motkama.
Na jesen '85 na jednoj zvezdinoj evropskoj utakmici, na sever dolaze prvi put bez Pampija mlađi grobari (njegovi "generali") i sukobljavaju se sa mlađom ciganskom ekipom. Od tada grobari više ne dolaze na sever Marakane, ali još uvek cigani nisu prevazišli kompleks Pampija.
Pampi je često pre početka derbija dolazio na Zeleni Venac, cigansko mesto okupljanja, da proveri cigansku snagu i raspoloženje. Uvek je dolazio u pratnji manje grupe svojih najbližih iz ekipe, pa je tako bilo i naredne sezone 86/87. Došao je sa Trlajom, Smederevcem, još nekim momcima i Trlajinom devojkom. Ali na severu su se već bitno promenile stvari i mlađa garda je već uveliko htela da preuzme vođstvo cigana.
Došlo je do tuče izmedju cigana i grobara, i grobari su morali da pobegnu. Trlaja je ostao i dobio batine, a Pampi je pobegao taksijem sa Trlajinom devojkom. Sa ciganske strane u tuči su najaktivniji bili Pjer (živeo tada, kao i sada u Australiji gde ima hotel, došao u posetu Beogradu, ali ranije je bio jedan od vođa), pokojni Kajman , pokojni Toma Sarajlija i Zelja.
Trlaja nije mogao Pampiju da oprosti to što ga je "izdao" i pobegao, i na jugu pre utakmice mu zabranjuje da više dolazi na stadion. Pampi se pojavio još nekoliko puta na jugu i od tada mu se gubi svaki trag.
Trlaja pokušava da se osveti ciganima za prethodni poraz i posle utakmice ide sa ekipom koju je skupio u fajt. Ponovo dolazi do tuče u Bulevaru JNA , u visini Slavije i Trlaja ponovo ostaje da leži na zemlji. Od tada prestaje da dolazi aktivno na jug.
To je otprilike i kraj te ekipe, sve ostalo je istorija, mit, legenda!
Mnogo izeditovan ovaj tekst: https://sr-rs.facebook.com/PULS.ASFALTA/posts/482683368454041 (https://sr-rs.facebook.com/PULS.ASFALTA/posts/482683368454041)
U ovom, pretpostavljam originalnom tekstu, kriminalci se nazivaju kriminalcima, ova epizoda sa tatom i džeparcem je manje humnoristična, sve je nekako manje idealizovano.
bokte, imao sam isti džemper ko ovaj lik što stoji iznad slova M od SIMPO :)
Држао сам бакљу на Истоку пре текме против Интера '90 године. :)
Bio sam na jugu SOLO (slago ćaleta idem s drugarima) protiv Real Sosijedada 1990. xwink2
био сам на југу 1987. на партизан-фљамуртари, на снимку се (https://www.youtube.com/watch?v=hVXlmZO9fYc&t=183) чује како је стадион утихнуо у тренутку кад је голман избацио лопту ка кушти, када је лопта прешла половину већ је владао мук и остатак акције је испраћен у позоришној атмосфери. никада после тога нисам присуствовао таквом колективном осећају неумитне пропасти.
следећи пут сам 1989. био на партизан-гронинген (такође на југу са екипом из краја која се звала секстон лајонс (sexton lions)) и после тога више никада нисам отишао на југ.
Uh, Partizan - Groningen, najluđa i najjača tekma ikada, tamo bilo 4:3, i dan danas se sećam tog trenutka kad Milko prolazi po desnoj strani, diže glavu da vidi gde je golman, i samo je uvali lagano onako u helankama najopuštenije 8-)
http://youtu.be/aG-2AqnL9UY (http://youtu.be/aG-2AqnL9UY)
ja ne razumem vas grobare što se palite, kada ste za mog života odigrali deset utakmica u Evropi, ne računajući prva kola. Ma možda ni deset... svaku pobedu slavite i pamtite decenijama. U ovom veku ste nakupili neka 3-4 boda ukupno iz svih utakmica, a osamdesetih ste bili smešni do sažaljenja.
када је гронинген дао гол са југа је кренула невероватна подршка тиму, коју је убрзо прихватио цели стадион, и не само да су партизанови играчи одједном почели да трче као да се није играло 80 минута, него се јасно видело како су холанђани запрепашћенo стали, збуњени атмосфером и неочекиваном подршком коју је партизан добио после примљеног гола.
а најомиљенија утакмица ми је она против селтика (5-4 за селтик, после 2-1 у мостару)
moram priznati da su osamdesetih u hr hit bili susreti zvezdinih i dinamovih navijaca, dok se za grobare culo tek mnogo kasnije, uglavnom u kontekstu "vidi cudaka, kakvi su to cetnici, a klub im se zove partizan...".
A nije im bilo čudno što drugi četnici navijaju za klub imenovan po najpoznatijem komunističkom simbolu? Neobično.
u biti ne, jer se od samog pocetka navijacke scene znalo za njih, dok se za grobare culo tek nakon nacionalnog osvjescenja, negdje krajem devedesetih.
Quote from: zosko on 24-03-2015, 17:13:09
dok se za grobare culo tek nakon nacionalnog osvjescenja, negdje krajem devedesetih.
Čije je to nacionalno osvešćenje čekalo kraj dvadesetog veka da se manifestuje? Hrvatsko? Srpsko? :shock:
Pa Partizan je u sedamdesetim bio čak i na rubu ispadanja i ništa nisu mogli da urade dok je bilo Jugoslavije, tek posle 1991. kada se Zvezdin šampionski tim potpuno raspao, Partizan je došao do daha. Kuriozitet, recimo, Partizan nije pobedio Zvezdu u njenom gnezdu u zvaničnim ligaškim utakmicama otprilike 18 godina, a ja sam imao tu sreću da budem na obe te utakmice (krajem sedamdesetih i početkom devedesetih)... između toga, mrak tuga i beznađe grobarsko; kako bi iko normalan uopšte i čuo za njih. Hajduk dobio partizan u Beogradu 6:1 sredinom sedamdesetih i to nikome nije bilo čudno.
Lupaš gluposti. Jok, nije se čulo za Partizan nego je igrao finale Kupa šampiona sa Real Madridom. Ajde malo objektivnosti, stvarno, ne bi škodilo...pa i kasnije, recimo legendarni dvomeč sa Seltikom...
To je davna prošlost. Pa i Dinamo je pre toga bio pobednik kupa sajamskih gradova pa nikom ništa. Slava je prolazna.
Znate li kakva je Mađarska bila velesila u fudbalu?
Partizan je posle Reala potpuno potonuo i bili su čak na rubu ispadanja iz lige.
Na kraju Jugoslavije Zvezda je bila jedanaesti tim u Evropi po broju pobeda i bodova u međunarodnim kup takmičenjima. Partizan nije bio ni u prvih 500.
meho, sto mi izvrces rijeci? ne naglasavam kad se nacionalno osvjescenje zbilo, to je dobro poznato, vec da se za grobare culo tek nakon istog, preciznije tek oko tudjmanove smrti, kad su masovno krenule price da je vodio partizan. kroz takve vijesti se culo i za postojanje grobara i to vise kao trenutka hedonizma u burzoazijske djece nakon tog nacionalnog osvjescenja.
Навијати за ЦЗ је слабост духа.
Boban klasično troluje, učio od najboljih jbga, nema šta.
Meni samo nije jasno koja je tema, šta, ko je klub bolji, uspešniji, Zvezda il' Partizan? Jer kontate vi kolko je ta priča besmislena, alooo, malo zvezda pa malo partizan, koga boli kurac?
Duško Radović, Borislav Pekić, Bora Todorović, Danilo Kiš...
aj sad vi cigani...na crtu... xjap
ne bih se nesto uplitao, ali meni ovako sa strane uspredba ova dva kluba dodje poput usporedbe ekipa bayerna i gornjeg podbablja...
Quote from: Son of Man on 24-03-2015, 20:12:28
Duško Radović, Borislav Pekić, Bora Todorović, Danilo Kiš...
aj sad vi cigani...na crtu... xjap
Aleksandar Vučić, Boris Bizetić, Jova Radovanović, Milica Milša, Žika Seljak, Vojislav Šešelj!!!
Quote from: tomat on 24-03-2015, 21:00:13
Quote from: Son of Man on 24-03-2015, 20:12:28
Duško Radović, Borislav Pekić, Bora Todorović, Danilo Kiš...
aj sad vi cigani...na crtu... xjap
Aleksandar Vučić, Boris Bizetić, Jova Radovanović, Milica Milša, Žika Seljak, Vojislav Šešelj!!!
И Бора Чорба и Џеј!
Quote from: tomat on 24-03-2015, 21:00:13
Vojislav Šešelj!!!
Izgleda da stvarno niko nije savrsen... :(
neovisno o sportskom (ne)uspjehu, u hr u zivotu ne upoznah srbina koji bi navijao za neki tamo partizan. osamdesetih je bila fora uzeti klincadiji po dvije cokolade i dinamovu zastavicu ili bedz, te ih poslati tati vatrenom navijacu zvezde. i obrnuto. kad igrala zvezda protiv nekog hrvatskog kluba, to se gledalo kao da je najveci praznik; nezaboravna jedna utakmica kad dinamo poveo, mi u zezanciju zvezdasa, pa zvezda okrenula; jedan starac se doslovno poceo valjati po zemlji zajebavajuci nas... partizan? nikakav pojam.
U pravu si, slažem se, partizan je nikakav pojam, ipak su vama cigani jebali majku majčinu na maksimiru a ne grobari, tako da te skroz razumem...
ah, nekad dijelis nekad dobijes, sve je to normalno. ali zar ti nije smijesan izbor vodje jer tata zbir, vodje koji bjezi od fajta taksijem (!) usput muvajuci curu najboljeg frenda... sta je mogla takva snobovska ekipa... zato se i ne pamti.
Ne kapiraš, nema tu izbora vođe, to je samo ISKRENA priča za razliku od ciganskih i vaših ustaških, dakle da su likovi hteli mogli su da upeglaju priču da ispadne da je Pampi bio supermen...ali to je nešto što vi cigani i ostali nikad nećete moći da razumete, dakle iskrenost...
izbor = ekipa se okupila oko lika koji im po tati zbiru sugerirao nekaznjivost i nudio razne udobnosti tipa jeftine karte preko kojekakvih drzavnih organizacija itd... pravi fajteri su se svercali, nisu podilazili ni zbog cega, pa se i pamte. i oni su iskreni, razlika je u tome sto imaju sta reci.
Quote from: Son of Man on 24-03-2015, 20:12:28
Duško Radović, Borislav Pekić, Bora Todorović, Danilo Kiš...
aj sad vi cigani...na crtu... xjap
Ljubivoje Ršumović, Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, Bata Živojinović, Dragan Nikolić, Bogdan Tirnanić, Ice T, Boban, Zosko ...
Ali Ljubivoje Ršumović, pa ja bi pre sakrio tog Julovca nego što bi se dičio njime.
Inače ovih dana kad su grobrari izbacili priču o Pekiću odma cigani uzvratili fotkom Ive Andrića sa šalom xrofl
@zosko - kada je Pampi postao jedan od vođa niko nije pojma imao šta mu je i ko mu je ćale, a tu akciju sa ferijlanim savezom i putovanjima je solo smislio, ko je vama ostalima bio kriv što ste imali nesposobne vođe, istu akciju je mogao svako da sredi, ali su se grobari prvi setili toga. Šta kao mangup si ako se švercuješ? Baš naprotiv, mangup si ako se voziš ko gospodin za nikakve pare...
...i kad se tako djeca nazive, onda mama mangupu kupi diplomu lijecnika, odvjetnika, inzinjera... :roll:
Pampi danas radi u jednoj garaži autobusa 8)
zezam, jasno da danas diplome vise nisu na cijeni. bitno je imati tatu koji bi covjeka uvukao na radno mjesto gdje se nista ne radi a prima placa.
Quote from: Son of Man on 25-03-2015, 08:14:15
Inače ovih dana kad su grobrari izbacili priču o Pekiću odma cigani uzvratili fotkom Ive Andrića sa šalom
pa gtr fura Pekića već duže vreme a ovo sa Andrićem je bilo povodom 40ogodišnjice od smrti, niđe veze jedno sa drugim a naravno groblje je uvek bilo jače sa internet akcijama pa se koristi prlika da sebi dodaju na vrednosti.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.dodaj.rs%2Ff%2F2O%2Fdk%2F2UdvHdxN%2F1%2Fwp20140524084321pro.jpg&hash=8353b7495ef265566d7450bb425b76949c3249d7)
ne razumijem. je li sad bitnije izvoditi cirkusarije s loptom a za izostanak golova koga briga?
Quote from: ex pistol on 25-03-2015, 23:48:49pa gtr fura Pekića već duže vreme a ovo sa Andrićem je bilo povodom 40ogodišnjice od smrti, niđe veze jedno sa drugim a naravno groblje je uvek bilo jače sa internet akcijama pa se koristi prlika da sebi dodaju na vrednosti.
Groblje jače sa internet akcijama? Okle ti to leba ti? Evo, NAVEDI MI JEDNU...
Jbte na internetu sam od 1998. i uvek se znalo ko je imao najjači sajt i forum, dakle Cigani, prvi su napravili forum i pokrenuli mašineriju da bi ih Grobrai sustigli tek sa JF forumom, par godina kasnije. Dakle jasno se sećam da 2001. niti jedan forum osim delije.neta nije postojao, a da ne pričamo o kasnijim akcijama, kad su zaveli vojnu disciplinu na forumu, Generalštab i zabranjeno pisanje latinicom, pa je bila ona sada već kultna izvala " izvinjavam se što pišem latinicom". Znači Grobari su imali u jedno vreme čak 3 foruma i niti jedan nije valjao kurcu, a Cigani samo jedan koji je stalno konstantno šljakao ko sat od 2001. pa na ovamo. I jedino što može da se podvede pod jače internet akcije kod Grobara je GTR, ali to je brate pokrenuto na fejsu, a i uostalom niko nije kriv ciganima što su nemaštoviti i neduhoviti kad je pisanje u pitanju. Znaju cigani da naprave pokidanu parolu al ladno nemaju ekipu koja može da sklopi jednu šlajfnu teksta a kamoli nešto jače, ili se pak radi o takvoj diktaturi Generalštaba da jednostavno ljudi koji su talentovani nemaju priliku da se izraze, jer sve šaljivo se večito skreće na srbstvo, Kosovo, tradiciju i slična Dveri sranja...
Pa Sine uglavnom si u pravu, al ja bih ovde završio ne volim baš o ovim stvarima preko neta više volim uživo da se peckam, ali naročito si ubo u ovo sa ''diktaturom'' koja sve kreativne ljude na severu usmerava na tribinu a ne na fanzine, sajtove i sl. pa se sve završava na pojedinačnim ispadima kao ovo dole.
Aj živeli!
Volim Volim Zvezdu Zvezdu (http://www.youtube.com/watch?v=KNUiiM-sMHY#ws)
Hehe, gotivan je ovaj lik skroz, on je instiktivno odradio celu akciju, što se kaže povuklo ga. :lol:
Inače, nije frka, nećemo o ovome na ovaj način, mada realno vidim da si upućen u dešavanja, nije ni taj Generalštab baš tolko opako mudo, samo su od njega napravili strašilo. Čovek bre koreograf, osmišljavao je koreografije na severu ne znam dal' to još radi, uglavnom sećam se dogodovštine iz 2001., išao sam da gledam Zvezda-Rad na marakani, i sretnem neke drugare iz tu jedne od grupa, a oni su tad bili da kažemo u sukobu sa BBRS kojima pripada i koreograf, i sad išla je priča koreograf je pozer samo mudruje nikad se u tuči nije istakao, i brate koreograf se naguta eksera, tad bila ekspanzija te smešne gudre, i ja krenem "iz znatiželje" sa ovim mojim ortacima ciganima, hteli da napadnu Forse kad budu dolazili gore od Banjice prema istoku. Naravno kreće zaletanje onako sumanuto, al' murija se ispreči u onom bulevaru, postavili već kordon i samo vidiš koreograf u prvom redu nabada štit nekog puba štanglom, sav se primio, pobesneo, ništa strah. Ja se bre zbunio, krene murija sa svih strana tu da privodi, a ja lagano bežanija niz Bulevar prema Komandi i pub me zakači pendrekom iz sve snage po ramenu, znači ojadio me, al' sreća pa nije po glavi. I uglavnom, prođe to kako prođe, popada njih 20-ak, i Šavija i cela ekipa, a da Forse nismo ni videli, ali koreograf se tad dokazao, pokazao svima da nije pička, i više nisu mogli da mu kenjaju ovi iz suparničkih grupa i da ga nazivaju "imenima". xnerd
Išao sam ja još par puta sa ciganima na tuče, i na 2 gostovanja tu po Srbiji, u svakom slučaju dragoceno iskustvo. Opisaću posle još jednu situaciju iz 2001. kad je Zvezda igrala na Brdu protiv Čuke, to mi jedan od najluđih tripova u životu, al' o tom potom. :)
Sine, nemoj da me razočaravaš. Niste se valjda tukli sa ona tri deteta koja navijaju za moj Čukarički... :)
Ovo se pretvorilo u topik o fudbalu?
@Scallope - ako je ovo što ja pišem topik o fudbalu...evo ti proceni, znaš vrlo dobro da tvoje mišljenje ponajviše cenim :)
@Mico
Ma bre nije uopšte bio trip sa Brđanima, navijačima Čukaričkog, a i mislim da oni tada nisu ni bili aktivni. Slušaj bre sad ovo. 2001. godina. Zove mene ortak iz iste one grupe sa čijom ekipom sam bio u dobrim odnosima, i kao brate aj idemo, igra Zvezda protiv Čukaričkog na Brdu, ja reko ma batali me tog smora od tekme, najbolje da ću da idem da gledam fudbal, da se pentram tamo skroz do Košutnjaka onom najstrmijom ulicom ikada pored pumpe, a i jebeš tekmu bez suparničkih navijača. A on meni, ma brate samo dođi ima zašto. Pitam ja šta to tako bitno ima, on meni ma dođi jbga pa ćeš da vidiš.
Okupljanje cigana bilo na Zelenjaku jer se išlo 53-ojkom na Brdo. Cigana bilo 70-ak, ne više, zauzeli možda 2 busa. Ovi mlađi odma počeli da divljaju i urlaju, naravno putnici u šoku, tek jedan mali od tih što sam ih znao vadi sataru iz trenerke za pasom. Ja gledam , ne verujem, reko, koji će ti ta satara leba ti? A mali klasičan onaj zli namazani klinac, kaže bio sam na praksi, učim za mesara, i smeje se. Meni odma bilo jasno koliko je sati, jer em nas bilo jedva 70+ a inače cigani su tad išli sa bar 150-200 ljudi, em sve neke njuške nedobog, plus ovaj mali sataru za pas. I tek tu u busu mi ortak kaže, kao čekaju nas Forsi na Brdu, kod onog parka, tu negde, zato i nisu svi cigani krenuli sad nego će doći posle na tekmu.
Silazimo na stanici kod bioskopa Šumadija, i ja gledam, kako ćemo bre skoro pa goloruki na ove s noževima, satarama i štanglama, bolje da se nešto odma pribavi. I tu se nas par rastrči pokupimo neke štangle koje su ležale oko zgrada, kad eto kurca, uleće u punoj brzini na stanicu beli jugo, otvoren mu gepek, a na zadnjem sedištu i u gepeku jedno 30-ak onih kuvanih motki od metar i po, samo vire sa svih strana. Naravno, ovi koji su znali za foru odma prileću kolima i svako vadi motku za sebe, inače za one koji možda ne znaju kuvane motke su ove koje se koriste za lopate i tako ta oruđa za rad, pa sad vi zamislite koliko je to i kako izgleda surovo.
Čim su se ljudi naoružali, yugo je samo nestao ko da ga nije ni bilo, a mi nastavili uz Kirovljevu ka Požeškoj. kako smo ušli u Požešku (glavna ulica na Banovom Brdu) tako se to skroz razbahatilo, jer zamisli samo scenu 70 ljudi svi sa ogromnim motkama, štanglama i većina maskirana. To se znači u roku od odma saobraćaj prekinuo pa smo zauzeli obe trake, a vozila koja su nam išla u susret se okretala nazad i paljba. I onda kreće prozivanje "IZAĐITE, IZAĐITE", i ostale anti-UF pesme.
E, upravo taj adrenalin, ta atmosfera, je ono o čemu ja pričam svih ovih godina, taj jedan full power trip, gde nastaje totalna anarhija, gde murije nema ni u najavi, gde je sve dozvljeno, gde ulice i bukvalno pripadaju nama. Zbog takvih stvari vredi doživeti takvu akciju barem jednom u životu, pa eto možda čak ni ne doživeti nego bar posmatrati sa strane, jer se ta neka sirova životna energija širi, ma bukvalno je možeš osetiti sa razdaljine i od 200 metara i jače, jer to te tako pukne, oduva te, zarazi te adrealinom, osećaš se bre ko polu-bog, ko neko nadbiće. Al' zaista to treba doživeti, jer se rečima nažalost ne može opisati, tako da neko ko sad ovo čita a nije zakačio tako neko ludilo, on se verovatno pita, šta kenja sad ova budala, kakav kurčev polu-bog, to je bre gomila ološa huliganskog koje sve treba na robiju pa nek tamo izbacuju taj višak energije na zasadima crnog luka u Padinjaku.
Penjemo se uz Požešku, atmosfera sve luđa i naelektrisanija, lagano prilazimo parku u kom su navodno trebali da budu štekovani Forsi. Opet kreću prozivke IZAĐITE i lupanje onim motkama o asfalt tako da nastaje nesnosna buka, dakle da se naježiš koja scena, kakav prizor. Dakle u ulici samo mi, raspoređeni onako u "formaciji" i ispred nas prazna ulica jedno 200 metara, samo po neki prolaznik užurbano pretrčava ulicu. Iza nas takođe sve prazno, jer šta je 70-ak ljudi, to zauzme najviše 50-ak metara i to kad se razude. I sad idemo, i samo čekamo, odakle će ovi da izlete, jer da se razumemo UF je uvek bila mala grupa ali za te akcije su bili majstori zanata svoga. Dakle, očekivo sam naj-najluđe diverzije, tipa da prvo krenu da nas gađaju bakljama, il' ko zna šta, da bude opšti pokolj, ma sve opcije otvorene kad su UF u pitanju. Ali ništa...prolazimo i pored Meka nigde nikoga, nije mi uopšte bilo jasno šta se zapravo dešava, tj. zašto ih nema. I na kraju stigli do pumpe i konačno skontali da ničega neće biti, dakle piši propalo. Opet se pojavio onaj fantomski yugo, ovi samo nagurali brzo nazad sve one motke, i onda lagano uz onu skrnavu ulicu Beogradskog Bataljona ovi nastavili na tekmu a ja lagano kući, mislim, jebe mi se baš za tekmu.
A što se tiče ovog što je napisao Duško Radović, pa mogu da se složim donekle, jer to je ipak ta jedna strana priče, simpatizerska :) , a zna se da uvek postoji i ona.......druga. :evil:
Ladno postoji klip iz Požeške a ja to saznajem tek danas. :-x
http://youtu.be/hOKjCg9csp8 (http://youtu.be/hOKjCg9csp8)
ovo se nikako ne podudara sa tvojim opisom.
To je kad smo tek ušli u Požešku pa većina automobila nije imala gde, te su ostali zaglavljeni.
Istina o ubistvu Bojana Majića, i još ponešto
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F3.bp.blogspot.com%2F-wFSk6qoayI0%2FVRcTI7OWVrI%2FAAAAAAAAZfw%2FwyY5JCnPSa8%2Fs1600%2Fmajic.jpg&hash=48709eec79d28b694a5cb208da93d43377dc3d83)
- BOJAN MAJIĆ (1976-2005) -
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2015/03/o-bojanu-majicu-invalidima-taurunum.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2015/03/o-bojanu-majicu-invalidima-taurunum.html)
Ajde kad već prosipam ovih dana masovno da bacim i par reči o Invalidima, navijačima FK Voždovca. Svi se mi ili bar velika većina jasno sećamo tog kobnog 4. avgusta 2005. kada je pri polasku navijača Voždovca na svoju prvu prvoligašku utakmicu u Golubovac, na stanici Rakovica, došlo do upada Forsa u voz kojim su ovi putovali. Invalida je bilo sveukupno 6 dok su Radovci brojali oko 20-ak ljudi. Ovom prilikom dva momka su izbodena noževima, navijač Vozdovca R.O. više puta je uboden u predelu leđa, dok je BOJAN MAJIĆ uboden u vrat više puta te je podlegao povredama u Urgentnom Centru oko ponoći. Ovo je bilo prvo ubistvo tog tipa na srpskoj navijačkoj sceni, pa je i te kako bitno iznova podsećati ljude na taj tragičan događaj, jer nakon njega usledio je realni pokolj, gde se sa noževa lagano prešlo i na pištolje, a ja sam konačno shvatio da to definitivno više nije moja priča, jer nit znam da pucam nit da bodem, a kriminalac zaista nisam, tako da sam 2006. i definitivno napustio utakmice i nastavio da pratim navijačku scenu isključivo preko foruma. Što je najveći apsurd u celoj ovoj priči upravo je preko jednog od tih foruma i započeo sukob koji je na kraju eskalirao ovim užasnim ubistvom.
Dakle, bez da na bilo koji način opravdavam ovo svirepo i kukavičko ubistvo koje je sramota samo po sebi za počinioca, znači o tome uopšte ne želim da diskutujem, ipak sam dužan radi sopstvene savesti da pojasnim kako je zapravo došlo do sukoba ove dve grupe, a i da vas novinarski ološ ne bi više lagao pričama kako su to tek tako neki tamo navijači upali drugima u voz i izboli ljude u nameri da ih ubiju. Znači, odgovorno tvrdim, da je tadašnji vođa Invalida, inače moj kolega sa SKC radija gde smo imali emisiju o navijačima 2002-2003, verovatno pod dejstvom heroina (znam ga i lično pa mogu opušteno da tvrdim, jer da je bio strejt to ne bi ni u ludilu uradio), najvećim delom isprovocirao ovaj napad koji je rezultirao ubistvom Bojana Majića. Naime, na internet forumu "srpska tribina", inače kao nekoj verziji navijačkog ogranka političkih stranaka kao što su Dveri i DSS, posle utakmice Voždovac-Rad, nedeljama otvoreno napušavao jednog od osnivača i vođa grupe United Force rečima koje zaista nema potrebe da ponavljam.
Uostalom možete i sami da zamislite na šta to liči kad neko na pajdu krene da pušta muda i da šišti na sve strane, misleći naravno da je nepobediv, da ima armiju ludih klinaca iza sebe. Vratimo se još za trenutak toj sudbonosnoj tekmi, tzv. derbiju na Voždovcu. Postavlja se pitanje zašto je zapravo ovaj napušavao ovog drugog? Navodno je bilo nekih sukoba između Forsa i ovih drugih pre tekme, ali nije to problem, to se uvek dešava, it's a part of the game, problem je što je već isto veče na istom tom forumu krenulo sa prepucavanjima i napušavanjima, gde je vođa Invalida tvrdio da su uradili to i to, a ovi drugi to i to, a zatim je skroz prso i krenuo da "svršava u usta" njihovom, pa može se reći glavnom čoveku.
Ja sam još tad skontao da to neće na dobro izaći jer brate ma koliko da sam ja bio hool nešto baš i nisam bio u fazonu da svršavam vođi bilo koje ozbiljnije grupe u usta i slično. Dakle to može da uradi ili lud čovek ili drogiran, jer Beograd nije Njujork i sve se očas posla sredi, a pošto sam znao ovog Invalida znao sam da je bio zgudran i to teško, jer da nije 2 puta bi razmislio i iskulirao.
Na taj način on je konstantno i uporno dizao tenziju bez ikakve potrebe, te pravio od Invalida nešto što realno nikada nisu ni bili. Kako je ono rekao, Voždovac-Rad to je sad postao lokalni derbi ko Millwall-West Ham. E sad, ko zna šta predstavljaju navijači Millwall-a i West Ham-a u Londonu i uopšte u navijačkom svetu tome je skroz jasno šta je čovek izjavio bez ikakvog blama. Baš zato i kažem da je morao biti skroz drogiran, jer znam ga privatno i znam da nikako nije u tom fazonu, e sad dal' je bila koka ili pajdo, isti kurac kada se sagledaju užasne posledice.
Dakle, dečko je zaista istripovo da su Invalidi preko noći postali grupa koja skroz može da se nosi sa Forsima, i tako se i ponašao, tako je pisao na forumu, a zapravo uglavnom divljao i napušavao Radovce, pa baš iz tog razloga ja još od 2005. za Majićevu smrt prvenstveno krivim ubicu, zatim ex-vođu Invalida, a onda i administraciju foruma srpska tribina, na čelu sa velikim nacionalistom i Srbinom, inače čovekom koji je zaposlen u marketingu TV B92 još od samih početaka ove televizije.
E sad, kakva je krivica jedne obične forumske administracije, zapitaće se neko? Odgovor je skroz jednostavan: umesto da su odmah obrisali takve postove oni pustili da stoje tako nedeljama, kao da su prizivali ZLO, pa kad sam im ja pisao - šta kenjate o pravoslavlju kad vam se lica ozare čim čujete o bilo kakvom sukobu, pa još ako ima stradalih DOJAJA, onda automatski bivam označen kao neprijatelj pravoslavlja i srbstva uopšte, pa mi ko fol prete al' naravno na fer po običaju niko ne sme, jer znaju oni vrlo dobro da je to ISTINA I TO SAMO TAKVA, uostalom mi i pratimo te forume najviše zbog toga, samo što niko logično nije u fazonu da neko smrtno strada, mada i takvih budala nažalost ima sve više, verujte mi na reč, svakakav ološ se tu okupio u poslednjih 15-ak godina, al' šta da im radiš?
Znači, nemo su posmatrali to ludilo danima, nedeljama, i namerno nisu reagovali i banovali ovog jer im je cela situacija i te kako išla u prilog, jer logično - čim je neka frka na forumu veća je i čitanost 33 puta a onda tu idu i reklame i šta sve ne, al' ne bih da ulazim u to jer zaista nisam upućen koliko su uzimali tada na reklamama. Dakle po meni su oni ološ al' onaj najgrđi, tačno ko i novinari što su ološ, i to sam im svima u lice rekao, i tom sada već bivšem vođi Invalida ali i administraciji "tribine", ali naravno da ih je skroz boleo kurac što sam se ja jedan pobunio dok su svi ostali ćutali. Dakle, pucao im kurac baš, jedan mrtav manje-više, postave mu topik "Bojan Majić R.I.P.", svi izjave saučešće i od njih dosta. Svako čudo za tri dana...
Inače, Invalidi su i danas aktivni ali sa skroz novom, zdravom ekipom na čelu. Imaju i novi stadion, pa i tribinu možda najlepšeg izgleda u Srbiji sa sve onom mrežom preko. Jbga, nažalost brojčano nisu više ona grupa koja su bili jer pre par godina im je pala jedna od glavnih zastava na skroz bezvezan način, pa su se tu baš sjebali i smorili, a dosta ljudi je i skroz zabatalilo priču.
Dakle nikako više nije to isto ono ludilo ko onomad kada ih je zadesila totalna ekspanzija, ali ima ih skroz OK cifra. Ih, kad se samo setim, kada je tamo 2002-2003 (možda i ranije) krenula totalna pomama za Invalidima, doduše tome je dosta doprineo i po meni kultni dokumentarac Ciklotron na TV B92, gde su ih baš vrhunski prezentovali. I dan danas umirem na onu foru kad ortak kao otvara pivo zubima, a onda posle priznaje da je to bila samo fora jer je pivo već bilo otvoreno. Po meni je taj fazon vrhunac onoga što ja zovem možda malo rogobatno "ultra-šmekerizam", znači kada je ekipa toliko opuštena da može da se našali čak i na svoj račun a ne samo standardno hvalisanje i kurčenje tipa, mi ovo, mi ono, mi tukli ove, svi bežali od nas. Naravno ima i ovde toga, tipa ona fora na groblju, ali zato ima mnogo više zajebancije i tog nekog specifičnog old school duha sa kojim sam se susreo tek kada sam prvi put pohodio Voždovac, a na koji me je naravno zvao isti onaj moj kolega sa radija koji je po meni ogrešio dušu kasnije i to debelo.
Dakle, ekipa nije bila velika, barem ne ta starija, ali je bila jako kvalitetna i što je meni bilo najbitnije sve duhoviti i inteligentni momci, a ne tamo neki ološ poput...da ne imenujem sad nikoga, hehe. Dakle, ja sam iskreno 2002. bio oduševljen Invalidima, čak sam bio i na jednoj tekmi Voždovca kada je "kolega" sve vreme gađao kamenčićima trenera suparničkog kluba, jer im je kop bio skoro pa iza klupe. Tolko ga je gađao da ovaj na kraju nije više ni smeo da izađe iz onog šteka, jer kako bi pomolio nos tako bi ga ovaj pogodio kamen. Ali nisu sad to bile neki ubojite kamenčine, jer "kolega" nije hteo da ga povredi, nego bukalno šljunak odvaljen sa tribine. Meni je to bilo jako smešno kolko je ovaj bio uporan sa tim gađanjem i preciznim pogodcima , a naravno murije niđe pa smo celu tekmu proveli u smejanju, varenju i zajebanciji.
Ali da nastavim o dokumentarcu, ono kad Gušter priča kako su upali nekima na tribinu i razjurili ih, ali je neki stariji čovek dovatio zastavu, ovi ga štangliraju dole na zemlji da je pusti, a on onako ubiven i krvav i dalje ne pušta, pa ga Invalidi iz rispekta ipak pustili da sačuva zastavu, ako se dobro sećam priče. E to mi bio vrh, jer to je baš onaj ultra fazon kako sam ga ja kontao i još uvek ga kontam, al' se sad malo jbga izvitoperio nažalost, jer realno koja grupa bi u to doba uradila bilo šta slično? 80% likova bi rađe osakatili čoveka da mu otmu zastavu nego što bi ga pustili jer je ispao faca i nije je dao ni po koju cenu. Ali to su po meni bili tek počeci ultra pokreta kod nas, iako većina prodaje priču da je to bilo krajem 80-ih, početkom 90-ih, ja ipak mislim da je kod nas u Beogradu, u Srbiji to krenulo tek početkom milenijuma, npr. to sa kodeksima, te akcije da se poštuje suparnik iako se mrzi, da se ne napadaju ortaci s ribama, da se ne gazi 5 na jednoga, da se ne maltretiraju klinci (Pampijev primer), da im se ne otimaju, pare, šalovi, da ih se ne ponižava, pa onda da su svi u grupi u načelu jednaki, da se širi to drugarstvo a ne kurčenje po tribini i konstantno međusobno kačenje, da se privatne razmirice ostave za van stadiona, i tako redom, da ne nabrajam sad, jer kontam da većina vas vrlo dobro zna sve ovo a ja se pravim pametan, tj. otkrivam da vutra može i da se puši a ne samo bode u venu.
Mada, naravno da je toga bilo i ranije ali nije postojao nikakav precizan kodeks, tako da bi te jednom pustili a drugi put ubili, jednom bi te napali dok si s ribom da ti skinu šal, drugi put bi kulirali, a sve u zavisnosti od toga na koga naletiš. Pa jbte, sećam se 2003. - krenuo ja kod babe u Zemun s ribom i najnormalnije šetam šal, i snime me u Glavnoj ulici neka dečurlija u busu, a vidi se sve ekipa od zlog oca i rđave majke, prava ona zločesta deca (wicked kids), ma bre u očima nekih od njih se tačno vidi da će za koju godinu da valjaju dop il' da prave razbojništva i slično. Ja prvo tripovo da su grobari jer nikakva obeležja nisu imali a i tad je u Zemunu bilo dosta grobara ili sam barem ja tako tripovao. Što je najgore provali ih i moja tadašnja riba da nas zagledaju, i pošto je studirala "akademiju primenjenih umetnosti" uvek je u rancu nosila skalpel oštar ko žilet da bi sekla one materijale i tkanine za rad. I kakva je bila namazana fino ga diskretno izvadi i stavi u desni džep a već je sekla neke manijake ranije pa zna proces, i kao kuliramo, čekamo našu stanicu kod naselja Save Kovačevića i pravimo se ludi.
A ja ko za inat opet poneo onaj moj sivi bar šal što liči na grobarski, pa mi bilo skroz zbunjujuće što su se ovi baš na mene nakalemili. I stignemo na stanicu, izađemo, ovi za nama, njih jedno 7. Ja reko, ajme meni, sad će bit belaja. Prilazi mi najkurčevitiji naravno i kao lep ti šal, a ovi ostali nas opkole. I tu me pita čiji je šal, i ja kud ću, šta ću, morao sam da priznam da je Obilićev, iako zaista ni po čemu nije moglo da se izvali, mislim da smo ih tek pre metar pravili. I ovaj kao dojaja šal, mogu da ga vidim, ma klasična ona fol priča, ja reko možeš da ga vidiš, nije problem, skinem šal i dam mu "da pogleda" al' držim drugi kraj u ruci jbga.
I tu već bilo očigledno da će zlo da bude, vidim Marina već stavila ruku u džep i samo čekam da krene ludilo. Znači incident je bio već viđen, kao i posledice delimično, jer nisam znao kolko klinci imaju noževa (tad su ih svi šetali a najnormalnije lagali da nisu), niti sam znao koliko daleko su spremni da idu kad Marina bude krenula da im para jakne i face, ali po ponašanju sam samo najgrđe zlo slutio, jer ko što rekoh - tu "zlu decu" izvališ na kilometar, i tu nema greške, nikad se nisam zajebao, jer kreću se u čoporima ko hijene i napadaju samo kad je sigurica.
I taman da mi ovaj otrgne šal iz ruke, bukvalno sekundi su bili u pitanju, tek sa moje leve strane nailazi neko i viče, parafraziram: "gde si bre brate, otkud ti u našim krajevima?". Ja okrenem glavu, i dalje sav bukvalno od adrenalina sazdan, kad ono ladno J. tadašnji i sadašnji "organizator" Taurunum Boys-a, navijača Zemuna. Ja se bre obradovo ma ko da sam Deda Mraza lično video, samo što mu nisam skočio u zagrljaj, hehe. I tu se izljubimo nako srpski, zna se, zagrlim ga ko brata najrođenijeg, i J. odma' izvali klince i kao šta se dešava, ja reko ma evo idem kod babe tu u kraj a ovi "razgledaju" šal jbga. Nije uopšte razmišljao, samo ih je "poslao kući", znači nije bilo nikakve rasprave, odma' su nestali bez pogovora. I ja mu onda ispričam šta se dogodilo, a on mi reko ma brate bolje skloni šal u ovom kraju, i gde si bre ovde našao šal da nosiš, ovo je sve krcato takve ekipe, posebno te zgrade gde ti ideš.
Ja reko, zaista brate pojma nisam imao, a svuda se krećem, svaki dan nosim šal, plus danas mi tu i riba, idemo da posetimo baku, da joj odnesemo košaricu s kolačima, crvenkapa trip skroz, znači ne idem s ekipom da se kurčim jbga? A ovaj meni - ma kakva crna riba, pa takvi ne znaju za te fore, oni uvate pa biju i bezveze najebeš. Ja reko, ma opušteno, kapiram rad, štekujem šal smesta, i od sad je po Zemunu fazon "pusti, pusti modu". I tu se pozdravimo i razgulimo. Dakle bukvalno su nas sekunde tad tu delile od opšteg pokolja, a posebno jer moj brat, Marina Korać, burazeru, nikad nije bila šala, uvek je bila u tripu "hold your ground", i ovako a i u životu. To je jbga taj neki stav koji ili imaš ili nemaš, tako da sam je jako cenio, i kao curu ali i kao ortaka, saborca. I nikad brate znači nije izdala...osim naravno ono kad me šutnula 2006. al' to se ko fol ne računa, hehe. No dosta o tome za danas, opet sam skrenuo s teme naširoko, mada možda zapravo i nisam, šta vi mislite? :)
citam kako je krenula pomama za invalidima, dokumentarac. postoje li u bg-u tkzv. centri mladih? ono, prostorije koje financira grad kao takve te sadrzajno, gdje se mladi okupljaju pa igraju stolni tenis, stolni nogomet, organiziraju disko i sl?
EKSKLUZIVNO: Bolesti fejsbuka koje nisu nimalo naivne a ni smešne
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2015/04/ekskluzivno-bolesti-fejsbuka-koje-nisu.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2015/04/ekskluzivno-bolesti-fejsbuka-koje-nisu.html)
Skroz heavy priča ali i skroz realna, i to baš iz razloga što ovo nije nikakav usamljen i ekstreman primer. Nažalost ovakvih unesrećenih, tužnih osoba na fejsu je svakim danom sve više i više, a niko neće da se leči zbog te čuvene "srpske sramote", dok je npr. u Hrvatskoj to najnormalnija pojava obatiti se psihijatru ako imaš bilo kakav problem. Tome u prilog ide i podatak da čak 20.000 branitelja ima dijagnostifikovan posttraumatski stresni poremećaj (PTSP aka vijetnamski sindrom) dok u BIH, u oba entiteta, ta cifra po procenama stručnjaka ide i do 400.000 ali sve ukupno sa civilima. Pošto Srbija naravno nije učestvovala u ratovima, kod nas ne postoje nikakve statistike, i PTSP se u principu i ne priznaje kao bolest pa se samim tim i ne leči kako bi trebalo, a svetske su procene da svaki drugi učesnik rata oboli pre ili kasnije od ovog užasa. Dakle, da bi u Srbiji skontao koji problem imaš i kako da se izboriš sa njim, ti moraš skroz solo da se prijaviš kod državnog psihijatra, i onda ti on za tih jedva sat vremena navodno utvdi dijagnozu, tako da nije ni čudo što smo kao država i narod skroz popucali, a verujte mi, ovo je samo početak. Stoga ne budite lenji no overite ovaj primer koji sam naveo jer to možda i nije solo PTSP, ali svakako je neki miks više poremećaja ličnosti. Znači, jako tužno i potresno, ali i te kako istinito, i baš iz tog razloga ne smemo zatvarati oči pred ovakvim problemima, ne smemo te ljude prepuštati na milost i nemilost samima sebi, jer će nam se to obiti o glavu kad tad, uostalom već nam se obija, i to svakoga dana bukvalno, dok nam Vučić i ekipa tu dođu samo kao posledica.
Preview:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi62.tinypic.com%2F152na7l.jpg&hash=1f5d324da7020fa7125a52b2e527017a7298a8d5)
Bolje mu sakrij i profilnu ikonu, jer i tako može da se sazna identitet.
Ma ne zna ga niko, ima 15 prijatelja, slučajno smo naleteli na njega, zato i nisam sklanjao, mrzelo me, a i tresu mi se ruke pa sjebem sve a ne samo ikonu.
Ja sam svojim stručnim hakerajom, preko slike, uspeo da mu saznam ime i prezime. Dvoumim se između više fejsbuk profila, doduše, jer Gugl mi daje dobru sliku, ali kad ispratim linkove na FB onda to više nije ta slika mego neka druga. A dva profila imaju manje od 10 prijatelja. Postoji i profil sa tačno tom slikom, ali taj profil ima više od 1000 prijatelja. Poslaću ti na PM, pa ti vidi.
Imam utisak kao da neko koristi lažni profil da preko tebe sjebe osobu sa glavnog profila. Bolje prekrij slike. I podatke o stricu, ocu, gimnaziji, i ostalo. Sve je to podmetnuto 99%.
Fotka je isuviše mala da bi se bilo ko cimao da sad kao proverava ko je zapravo to, mislim, koga zabole, a iskreno i mene zabole, jer ovakvi likovi zaista postoje, neke znam i lično, mada više znam devojaka koje su u ovom gasu, a ako taj neko koristi baš konkretno mene za sjebavanje ovog lika zato što zna da imam blog, onda je to jako loš trip jer ovaj profil mi je pokazao jedan od najboljih ortaka koji je i sam haker i sa kojim sam svaki dan na vezi, ali naravno da sam svestan da danas ima svega nažalost, tako da ću u svakom slučaju proveriti to sa njim. Hvala za info. :wink:
vi kao da imate nesto protiv astralnih projekcija i lucidnih snova. gori ste od inkvizicije koja je covjecanstvo uputila na pogresan put; a mogli smo vec putovati zvijezdama.
O Kovaču, Young Boys-ima i parkiću-narkiću
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi61.tinypic.com%2F303l6cn.jpg&hash=98b63c7936b66146024b101e53b6a91b712303ac)
Evo malo i o pokojnom Kovaču (lik u sredini vidno zgudran), vođi ozloglašenih Young Boys-a (YB). Dakle 2000. godina je u pitanju, slavimo mi rođendan našem drugaru Ćofiju sa Senjaka (bio tad u YB), i sedimo u onoj pivnici što je bila u Knezu. Drveni stolovi, stolice isto od drveta one teške, testera fazon. I tako pijemo, već se jako zapili, demolirali WC, ja se oklizno pao, ulazi obezbeđenje, ne izvaljuje polomljen lavabo i sve okolo nego se obraća meni kao - jel' si OK momak, ja reko OK sam, malo sam popio, i tu se izvadim i vratimo se za astal. Al' eto ludila. Nailazi Kovač sa 3 čoveka iz te svoje ekipe, i ide čestitanje rođendana, ovaj ih zove kao sedite, ovi seli, naručili pivo i naravno krenuli grobarske pesme, i to onako bahato da se ori cela kafana tj. taj podrum gde je bila pivnica.
Al' eto kurca, na 2 metra od našeg stola na kao nekom uzvišenju sede neki stariji likovi, njih jedno trojica, nisam siguran, ako smo mi tad imali 17-22 ovi su imali fazon 25+ i ustaje jedan kao nešto protestuje kurčevito, ja onako pijan nisam ni izvalio o čemu se i o kome tu radi, pa pitao - ste vi cigani? I ovaj kao jesmo i kreće opšti haos, lete krigle, piksle, al' niko nije izvalio ove killa' stolice. Dovatim stolicu, i čekam da se malo smiri frka, i kako su se malo razdvojili čekam ovog jednog random lika. Samo sam digo fino stolicu, i kolko je bila teška nisam ni morao da se cimam, samo sam je pustio u slobodan pad i baaam, tačno po sred glave. Znači, nikad tako nikoga u životu nisam ojadio ni pre a ni posle toga to mogu da se zakunem. Još se posle toga tu nekako našao i neki nož pa je jedan popio i to. I normalno paljba, al' Kovač i ovi zapale a mi nismo žurili pa nas navata murija u Knezu tako da sam imao prilike da vidim kolka je glava bila ovom ciganu, ali ispao je skroz fer i nije me "prepoznao" kad ga je spektor pitao ko te od ovih udario.
I ništa, posle toga nastavimo do filozofskog, i ladno opet naletimo na YB, i ovi kao ajmo braćo da nabavimo neku vutru, i kao aj evo upadnemo u studentski parkić-narkić da izotimamo bilo kog dilera. Uđemo, startujemo prvog na kog smo naleteli al' kao kulturno, iz fazona treba nam veća količina, ovo, ono, i ovaj kao, ajte sa mnom u onu zgradu, pa ću vam pokažem šta imam, a Kovač i ovi iskusno kuliraju u pozadini i prave se ludi. Uđemo u zgradu, ovaj donese kesetinu iz šteka, i kao to vam je toliko i toliko, ja reko daj da vidimo jbga, neću kupujem lišće, i ovaj krene da izvadi hed iz kese, a ortak mu uzme kesu i kao ma dobra je samo da izvadim pare, i naravno kako to obično biva isfoliramo svađu među nama, pa čak i gistro tuču, i ovaj ortak krene da pali sa kesom, jer je kao loš lik i neće da plati, a ja sam kao dobar pa krenem za njim da ga zaustavim, a ovaj nesrećnik lerdi za nama, i taman i YB iza nas.
Zatim se frka nastavila ispred Industrije, i ovaj krene da pizdi i da se otima za vutru. Kovač tu iskoristi priliku kakav je bio zločest i nekako otme kesu i samo uđe u klub bez da je platio ulaz bilo kakav. I mi sad stojimo, i kao u šoku smo šta se desilo, a bukvalno se ništa nismo dogovarali šta i kako. I diler tu krene da paranoiše, jer ipak solidna količina vutre mu otišla tek tako, a mi ga tešimo, ma izaćiće on, ušao je samo da piša i slične fore. I tako posle jedno 15 minuta ovaj skroz izgori i uleti u klub, mi kao mojne koji ti je, a on kao ma idem po svoju travu, zajebite. Naravno, posle minut samo vidiš scenu, ovaj bukvalno leti kroz vrata i pada, za njim izlazi Kovač i nabada ga surovo, tera u pičkumaternu, i ovaj šta će, povlači se, bega. I to je to, jer tako se to nekad radilo, čim nemaš gudru fino odeš do parkića i otmeš ako si jači, a danas ne smeš bre ni džoint da zapališ u tom parku a ne bilo šta drugo.
A ranije, krajem 90-ih i početkom iljaditih, tu si mogao sve da nađeš, od pajda do eksera, i to bez ikakvog štekovanja, dakle nisi morao da juriš šemu po krajevima, nego direktno u sam centar centra grada i tu se snabdeš bahato i onda dalje po klubovima do zore. Realni dragstor. A danas u tom parku, inače meni najdražem BGD parku jer sam tu blejao čitavu drugu polovinu 90-ih, imaš bukvalno spektore u civilu koji se samo tako niotkuda pojave da pretresaju pa pravac Majke Jevrosime, pa su me tako ko za kurac 2006. navatali za nož i tablu trodona, i džaba sva priča i ubeđivanje, odma u kola i u stanicu, i naravno prekršajna prijava, al' ja se više izbedačio zbog trodona, jer bio baš lep prolećni dan i ja jedva užickao pare za još jednu tablu da se fino doradim, i izlazi spektor iz kancelarije posle pola sata drkanja one mašine za kucanje (kucao sa 2 prsta jbga) i daje mi onu prijavu ali mi ladno vraća trodone, i još mi kaže - ovo ti je isto nelegalno, al' ti vraćamo, ja reko sebi alal vera za keve Jevrosime, jer prošli put kad sam bio tu urnisali smo je, i to baš 5. oktobra 2000-te, ono kada je pub sa prozora uperio cev kalaša Ici u glavu, a Ica ga najopuštenije iskulirao i nastavio da im skida onaj znak gde je pisalo "policijska stanica", te su pubovi skontali da im je bolja opcija da se predaju mirno nego da neko bude ubiven, i tu im je izneto svo ono silno naoružanje iz stanice, što od civila što od Zemunaca jer se na kraju ispostavilo da su se oni tada pojavili tu isključivo da se naoružaju što kratkim što dugim cevima, pa je nedavno to i potvrđeno u onoj emisiji Dosije: Zemunski klan. Tako da je to bio cirkus, i meni i dan danas žao što nisam pokupio ništa jer sam već imao pune ruke sranja, nosio pendrek, onaj štit i kacigu, umesto da sam bacio sve to u kurac i fino uzo neki CZ99 i da me bog vidi. Al' ja to tad nisam tako kapirao, ja sam zaista verovao da mi kao tu rušimo vlast pa sam čisto pokupio par suvenira za poneti. Jebiga, mlados ludos...
Sedeljka incidenti (Humanity is the devil)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2015/05/sedeljka-incidenti-humanity-is-devil.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2015/05/sedeljka-incidenti-humanity-is-devil.html)
Otišli cura i ja prekjuče na neku rođendansku sedeljku-žurku u jedno naselje Južnog Beograda. To joj zapravo jako dobra prijateljica pa njen dečko sa kojim živi je slavio rođendan pa kao aj kad već ona ide da se premijerno i ja pojavim, ipak me ljudi ne znaju, reko daj da se malo infiltriram, da me polagano počnu kontati ko svoga a da to praktično i ne osete. Mislim, ne mož' da škodi, zar ne, a i super je bila kvalitetna hrana, piće i naravno druženje, dakle skroz kulturica gajbica i ljudi koji su se okupili, njih jedno 15-ak. Prosek godina je bio circa 35 ali je bilo bogami i mlađih pa i dosta starijih, ali uglavnom 30+, taj neki standard. Ništa, mi banuli tu negde oko 10-ke, doneli vodku i šveps, ali avaj - ja baš nedelju dana pre toga skroz raskrstio sa alkoholom zbog nekog mrtvog incidenta sa službenim licem koje je gistro vršilo službenu šatro dužnost, da ne gušim sad, tako da mi ipak bila malo frka, jbga puna gajba alkohola sviju vrsta a ja vegetarijanac. Al' nekako sam eto i to vatreno krštenje preživeo jer su neki carevi doneli vutru, pa sam ko fol smirio živce.
I tako, sedimo, ćaskamo, pijem šveps, motam cigar duvana, i reko sebi baš fin neki svet, i zaista sam bio skroz prijatno iznenađen, jer sam ja kontao da je to danas neka kultura sačuvajmebože. I u neko doba seda tu pored mene jedna onako simpatična, vesela riba, skroz komunikativna, ja reko odlično, evo konačno sagovornika za neke malo dublje priče. Doduše, u startu mi se učinilo da je cura malo previše komunikativna al' sam to standardno pripiso alkoholu i opustio se. I krene riba priču kako ima već i decu, kako je tu moje godište, kako se bori za ljubav, kako misli da je ljubav najbitnija, da će ljubav pobediti, i sve ovo, ono u tom stilu. Naravno, meni se tu odma' upali lampa, reko, au sunce ti krvavo, sad tek vidim zašto se baš na mene natakarila a ne na tamo nekog Stefana, Lazara, Vuka il' Nemanju. Al' kao OK, prihvatim igru, kad je bal nek je Madball. Odma ja tu udarim kontru sa "humanity is the devil" filozofijom, čisto da vidim dokle je spremna da ide, i krenem da joj objašnjavam koncept dobro-zlo, toplo-hladno, ljubav-mržnja, a ona me sluša i lagano cirka svoj alkohol i kao kulira. I zaista, naivan čovek posmatrajući tu scenu sa strane najverovatnije bi zaključio da smo mi dvoje ljudi koji sede i razgovaraju o nečemu, znači ćaskaju. Doduše ona se u startu malko bunila na te moje moral-su-izmislili-ljudi stavove ali ništa strašno, a onda je uleteo neki lik sa spravom, i kao aj' ko hoće da vari te smo otišli do kujne da to sredimo.
E, već posle vutre situacija se malko izmenila, više nije htela da sedne pored mene da nastavimo konverzaciju već je otišla na sred te dnevne sobe i krenula da se pentra na mali stakleni stočić gde su stajale čaše i pepeljare. Neki njen jaran je bio tu pored nje, pa kako bi ona nako u euforiji (tu sam već izvalio otprilike koji je rad) skočila na stoče on bi je svlačio dole i držao je da ne padne, i tu je već počela nešto da viče ali nisam mogao da razaznam šta, i dalje mi je sve to izgledalo isuviše bezazleno, jer ipak se radi o majci dvoje skoro pa skroz velike dece, a i kontam ako je malo popila zna gde je prag zajebancije. Zatim je nastavila o LJUBAVI a kako priča o ljubavi mene obavezno smori i ugnjavi nisam mogao da odolim a da joj ne uzvratim sa pričom o dve strane medalje, i kako ljubav nikako ne ide bez mržnje, ma bre standardna ona priča, svi je znamo, da ne smaram. E tu se već nešto prelomilo u njoj, bukvalno kao da sam mogao da čujem zvuk KVRC kako je odzvanjao dnevnom sobom.
Na keca je zapenila, i nogom iz sve snage odozgore nagazila po stočetu s namerom da ga slomi. Srećom stoče nije prslo al' su sve čaše i sitan inventar popadali al' je taj jaran uspeo da je obuzda nekako da ne nastavi da lomi, te je dovatila praznu flašu piva i gađala jedno pola metra iznad moje glave. Kako je flaša proletela očekivao sam da ću da čujem zvuk lomljave dok udara o zid ali je to izostalo, pa sam kontao da je to više demonstrativno bacila, jer da je htela sa 2 metra je mogla da me pogodi u glavu, da me odvali - ako joj je to bio cilj uopšte, jer ja sam i dalje bio uveren da ona nema ništa protiv mene nego se jednostavno napila, a psihijatrijski je slučaj pa ne bi smela da pije, i onda je zbog toga prsla i jbga ne može da se iskontroliše. U svakom slučaju, ja sam joj prišao, zagrlio je jer se već i rasplakala, i rekao joj, ma daj bre šta ti je, šalio sam se to za mržnju, naravno da i ja verujem u ljubav ko i ti nego sam ti čisto dao kontra argument, mislio sam da oćeš da ćaskamo, nisam znao da si tolko ozbiljna što se toga tiče, i tu se ko fol smirila i otišla u drugu sobu gde je bila hrana.
Žurka se nastavila, sve regulare, ja uvatio tu neke gejmere, programere te ih pitao šta ima novo od igara a koje mene zanimaju i tako to, pa taman naišla i moja drugarica-cica te je priča otišla u skroz drugom smeru da sam skoro i zaboravio na moju LOVE-girl. Al' eto kurca, kako to obično biva, čim se ja opustim kreće obavezno KEOS A.D. Dakle kako smo sedeli opušteno zavaljeni u fotelje samo smo iz susedne sobe čuli lomljavu jednu, lomljavu drugu, lomljavu treću, kao da neko skida staklene posude sa stola gde je bila hrana i lupa ih o pod. Naravno da je odma' bilo jasno šta se dešava, ali opet, ja sam kontao tamo je bar 5-6 ljudi pa će je bar jedan drugar navatati da prestane. Ali jok, sedim, slušam i ne verujem, lupanje se nastavlja, 4, 5, 6, 7, e kad je došlo do 7 ja reko edokurca, jbte devojka ne lomi što je ološ razmaženi nego što ima zajebanu psihozu pojačanu alkoholom i loše joj je, ajde da to okončamo, šta sad - treba da slušam kako lomi ceo stan? Uđem u sobu, uhvatim je oko struka i odnesem je tu na neki dvosed pored, zagrlim je i krenem da je smirujem kako će sve biti OK, da to nije ništa strašno, da smo svi to prošli, kako sam i ja bio u Lazi, mislim, a šta drugo da joj pričam, pa nisam ja psihijatar pobogu? Džaba naravno, sedela je tu možda minut i počela opet da ustaje agresivno prepuna bese, znači onaj rad kad tačno osetiš da bes kipti iz nekoga. Šta ću jbga, stegnem je tu iz sve snage, jer je i ona dobila neku opako surovu snagu i zadržim je na dvosedu, ali u tom trenutku ulazi njen burazer u stan, bio da isprati neke ljude, i bukvalno je otima iz mojih ruku, i kao meni onako najbesnije BEŽŽŽI. Ja je normalno odma pustio, ipak joj to burazer, poznaje je od kad su deca bili, kontam srediće stvar. Kad on ladno krene da je izbacuje s gajbe, a ona se opire i to baš jako. I kad su bili kod ulaznih vrata ona se uvatila za neki nameštaj i ne možeš je isterati. Priletim, samo joj malo podignem noge da ne može da udara blok, kad ovaj opet meni BEŽŽŽI BRE i tu je istera i izađe za njom.
E tek tu mi ništa nije bilo jasno, ali po tonu kako mi se burazer aka slavljenik obratio skontam ja biće ovde belaja, jer ko zna šta je lik istripovao, nije ni bio gajbi tokom incidenta. I kažem curi, ovaj tvoj drugar slavljenik je u nekom gadnom gasu, nadam se da će da se iskulira napolju, a ona meni na to odgovara, ma OK je lik, istripovo si i poljubi me.
Ništa, ja se vratim, sednem u svoju fotelju, al' znam jbga te mentalne sklopove, ih, pa nisam ja džaba "koledž" učio. PhD-ro sam jbga. I samo vidiš uleće lik u sobu i pravo ka meni, vidno napaljen, sav se raširio, i krene mi agresorski kao - što si ti držao moju sestru, što joj nisi dao da ustane? I tek tu ja vidim prvi put na delu prednost čoveka koji možda jedini to veče nije bio na alkoholu, dakle kristalno čist um. Ustajem iz fotelje, da bi se uspostavila ta dominacija jer sam logično veći od njega i odmah potom instiktivno skidam naočare. Kako sam skinuo naočare, tu je već u principu sve bilo gotovo, jer lik me odma pitao onako zbunjeno - a što ih skidaš? Dakle zbun ali i podsvesna spoznaja da ću odgovoriti na bilo kakvu vrstu napada, dakle nema šanse da me neko zabode i slomi ih (ih, pa znaš bre kolko danas koštaju OK naočare?) ili još gore da mi sjebe oko iz nehata. I tu kad sam usto da sam bio pijan udario bih ga sigurno i napravio sranje, jer tako je nastupio, skroz agresivno i besno, dakle bilo gde drugde i u drugačijim okolnostima da se to desilo pala bi pegla na keca, ali pošto sam skontao donekle koja je heavy priča, samo sam mu rekao, polako brate, nisi skapirao, držao sam je da ne lomi, evo pitaj ljude, i zatim ga je navatala riba i ortaci i sve mu objasnili i to je bio kraj svake dalje priče, te je onda prišao i skroz korektno se izvinio, ja reko ma nema frke, znam ja vrlo dobro šta su psihijatrijske bolesti, jedino nisi trebao da joj daš da pije ako si je već doveo na rođendan, jer to je smrt za mozak, i to je bilo to.
Da zaključim, kad se sve smirilo otišao sam tamo do stola gde je sve bilo izlomljeno i pitao te njegove ortake a koji znaju i nju, kako su joj uopšte dozvolili da bilo šta slomi a ne da lomi do u beskonačno, sve dok je bilo tanjira na astalu, i zipa šta su mi odgovorili - Nismo mogli da joj priđemo od srče. Ma zakuni se, od srče nisi mogao da skloniš curu od 60 kila? A ja sam šta? Hodač po staklu i vatri? Ma bre pičketine jedne, jebem ti takve ljude i ceo ljudski rod baš, i posle kao teorija "humanity is the devil" nije tačna? Majkupičku, tačno bi pustili devojku da nastrada. Obožavam te likove koji se namazano nikad ni u šta ne mešaju, jajare...
Zaista divna priča o tome kako čovek ne dozvoli otrovu da uđe u njegov organizam i kontroliše mu postupke. Aplauz od mene, stojeći.
Ja sam ladno ovo tek prekjuče skapiro, ja to pre nisam znao da može.
Fala Meho, znam da je od srca. xjap
Uvek!!!!!!!!!! :-| :-| :-| :-| :-|
Sine, zbilja plasticno opisano, skroz si preneo atmosferu, tacno se oseti neka tenzija. Jako potresna prica, svaka cast.
Bahato u startu: SKC radio, emisija o navijačima (2002-2003)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2015/05/bahato-u-startu-skc-radio-emisija-o.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2015/05/bahato-u-startu-skc-radio-emisija-o.html)
A sad malo o SKC radiju i navijačkoj emisiji "Bahato u startu" koju sam pokrenuo 2002. sa namerom da dovedem sve relevantne navijačke grupe iz ex-YU a kao neki pandan emisiji "Sportski Ritam Srca" na B92 gde su gistro navijači a zapravo voditelji-simpatizeri pričali malo i o nesportskim temama povremeno, pa iz fazona kao - e sad ćete pozeri sa B92 da vidite kako to zapravo treba da izgleda, mada sam Petra Ilića Ćirila (Berliner Štrase, Predgrađa) uvek poštovao a i dan danas ga kolko tolko kao cenim navodno.
Dakle 2001. na 2002. godinu, radio tek što je proradio a u startu radio punom parom, ceo grad sluša "Sindikalni Termin", "Duboku Ilegalu" i još tako neke emisije, tj. ne baš svako no onaj koji je mogao da navata stanicu jer je bila DIY, pa je tad npr. bilo jako teško na Vidikovcu slušati SKC al' smo se ipak nekako krpili.
Inače, tamo me doveo ortak Šoje sa Vidikovca, isti onaj što je po gradu raširio priču kako sam umro 2007. pa me ljudi i sahranili i oplakali, a inače je tamo je radio ko tonac, u zgradi SKC-a tj. kao neka bujgara iza u dvorištu, ono fazon ima tri sobe, ko neki omanji skvot, mož upadne ko hoće kad hoće, da pije, drogira se i šta god, dakle jedan totalni uređeni haos. Uostalom SKC radio je tih godina najviše kumovao procvatu beogradske hip-hop scene a posebno PRTI BEE GEE ekipe, Bad Copy, Ajs Nigrutinu, Beogradskom Sindikatu, pa u neku ruku i Đusu mada bi on odradio poso i bez njih, jer tamo su se svi oni okupljali, tamo snimali demo snimke i imali svoje emisije. Pokojna legenda Moskri npr. nije izbivao sa tog radija, jer to je bila žurka 24/7, uvek se vrtela neka rakija i buksna a u prizemlju je Nastić imao profi studio za taj svoj tehno minimal il' kako se to već zove.
Meni to bilo simpatično, imo tad 25 godina, tripovo urbani Beograd i kao svi smo mi ta gradska ekipa (gistro) i naravno meni se odma' lampa upalila ko Ćumetu u avionu, i kao aj brate Šoje da napravimo emisiju o navijačima, to još u Srbiji bilo nije a vala ni preko u okruženju, i on kao dojaja ideja, pričaću sa Pajom, a Paja bio direktor radija, inače ranije sviro bas u Beogradskom Sindikatu i Redu Zmaja, dok su još imali živi bend. I naravno prođe to na keca, a ja tad radio u knjižari Plato kod filozofskog, te sam non stop bio u centru grada i mogao da iscimam šta god i koga god za akciju.
Inače, u to neko doba sam se dopisivo i sa hiphoperima iz CRO koji naravno pojma nisu imali o našoj sceni a vala ni mi o njihovoj, jedino se znalo za Bolesnu Braću zbog vaistinu okultne pesmice "Čiča miča". I navatam nekog repera, jbga ne sećam mu se imena, uglavnom bio je neka faca na sceni, i dogovorimo razmenu zarobljenika po principu SVE ZA SVE, dakle ja njemu pošaljem na diskovima sve od našeg repa a on meni CRO. I ta suradnja baš uspešno prođe, prvi put tad čujem za TRAM 11, odlepim na keca, i kako je bila ona najjača pesmica "Za 10 godina" sa Ivanom Husar, kada Target kaže "...za sve kaj smo prošli, Torcida i Bad Blue Boys i moć i novci" pa posle ide i rima "digli urbano na noge, bahato u startu, ostavili trag u svakom gradu i kvartu" - e mene to BAHATO U STARTU odma kupilo jer me podsetilo na Dačine reči kad smo išli na JNA 2000-te da se peglamo sa JF, i kako smo bili u gradskom busu i prilazmo stanici, i pošto nas je bilo naravno jedva 50, kaže - Sad kad izađemo na Autokomandu, odma samo bahato, odma udri po svima, ne zanima nas ko su i kolko ih ima, sve ih lomi. I meni se tako dojaja urezao taj njegov bahat govor a i naše ponašanje koje je usledilo kao reakcija na taj gas, da nisam mogao da odolim a da emisiju ne imenujem BAHATO U STARTU, jer to je taj najjači rad, kad vas je malo a upadate u masu i znate da ćete dobiti po pičci al' ipak krećeš bahato, i odma lupanje šamara, i nabadanje i skidanje šalova, a pola ljudi na Komandi nije ni znalo ko smo, tripovali cigane, al' nas bilo tolko malo da niko nije znao da odreaguje dok nismo naišli na JF koji su tu ionako cirkali i pojma nemali da dolazimo, al' kad su čuli pesmu "NIJE MRTAV, EVO KARA, ŽIV JE VITEZ SA VRAČARA" samo se zaleteli sa flajkama i kamenjem i oduvali bi nas, al ih sreća jbga izdala, tako da i dan danas s ponosom čuvam taj prvi JF bar šal.
I tako, to je bilo to ime, kapiram da bi se mnogi navijači bunili da su znali odakle sam posudio naziv za emisiju al to tad niko pojma nije imao a ja sam mudro ćutao, a još je plus bila fora da je išao red razgovora/priče pa onda jedna pesma, pa sam puštao uglavnom hiphop, i to u većem delu PRTI, TRAM 11, Sindikat, Đusa i tako to, a himna koja je išla na svakom početku i kraju emisije, pošto je emisija trajala čak 2 sata, je bila "Politička" od MC Flexa gde on uživo na kraju napušava DB i pubove, ma mnogo jaka stvar i još jači napuš, hehe.
Na početku pošto sam bio solo, pričao sam uopšteno o navijačima, eventualno sam doveo Daču koji je umeo fino da sažme srž problematike navijačkog pokreta, ali nisam još uspeo niti jednu grupu oficijelno da navatam, već samo tako neke solere koji nisu hteli da govore u ime grupe nego gistro anonimni, nezavisni. Al' eto, sticaj okolnosti se ipak desio jer sam u knjižari imao jednu koleginicu sa Voždovca koja je živela zgradu do Guštera pa kako sam se kurčio sa emisijom, ona to načula i kao pa znam ja Guštera, ja reko daj kontakt i onda ga zvao, i došli Buha i on kao prvi ofišal predstavnici jedne da kažemo ozbiljnije grupe, i onda je ta emisija bila bomba, slušao ceo grad jer Buha pustio buvu međ navijačima da će gostovati, i baš bila jedna normalna priča, topla ljudska, ništa kurčenje ko u njihovom dokumentarcu, samo taj ultra fazon, kodeksi i tako to. I Buha mi tu odma' delovao ko OK dečko, ko rođen za radio priču, dok je Gušter bio nekako tunjav i stalno je imao neke jako čudne tikove, kašljucao je, cimao glavom i stalno me zbunjivao pa sam pitao Buhu u fazonu koji mu je, i ovaj mi reko ma on ti je takav, ima te tikove, al' OK je lik. I tako, emisija bude bomba, i posle svratio Buha do mene u knjižaru i ja mu kažem tebra aj da vodiš sa mnom emisiju, ipak ja nisam nikakav govornik, više sam tehničar i onaj što dobacuje, a ti si pravi orator, što možda najbolje može da se vidi u onom njihovom B92 dokumentarcu. I čovek naravno pristane, jer ipak nema 2 radija u gradu čiji bi urednici imali jaja da puste takvu emisiju bez ikakve cenzure, tako da smo odma' krenuli bahato.
Nisam siguran 108% ali mislim da je prva grupa koju smo doveli bila Taurunum Boys i to sam ih našao preko Ljube sa Obilića pošto je jedan njegov ortak sa Vračara išao na Zemun. TB došli ko u rat da su pošli, mada to je donekle bilo i razumljivo jer tad se nije ni znalo ko tu koga, i dal' će neko da ih sačeka niti bilo šta. Došla neka jača ekipa al' bez kolovođe ako se dobro sećam. Čekamo mi pred početak emisije a mene Buha i neki TB lik smaraju kako treba ići samo na jedan klub, kako je to taj neki ispravan ultra mentalita fazon, a danas se pokazalo kolko je Buha mentalita kad je tek onako olako prešao iz Invalida u TB i tako sjebo pre svega svoju braću iz "Unije" a onda realno i sebe. Ali što kaže naš narod "What goes around always comes around" ili su to ipak bili Bad Religion? Inače ta emisija je bila baš surova jer još nije krenula ekspanzija Zemunaca a opet su poslali bahatu i potkovani ekipu koja je baš objasnila i o grupi i o ultra fazonu, tako da od te emisije ja računam početak našeg ozbiljnog rada, jer posle toga je ceo grad počeo da nas sluša, premašili smo slušanost čak i Sindikalnog Termina, dakle bili smo najslušanija emisija na radiju, brdo ljudi se javljalo uživo u program da postavljaju pitanja i tako, sve u fulu.
Da ne smaram sad o svakoj grupi posebno koja je gostovala za tih godinu i po dana, samo ću napomenuti ko je otprilike bio, i ko nikako nije hteo da se pojavi ni pod razno. Pogađate da su Forsi u startu odbili bilo kakvu saradnju, ali su npr. cigani čak 2 puta obećavali da će doći, tj. BBRS - dakle D. Lunatics koji je tad vodio navijanje i Generalštab su trebali da se pojave ali su oba puta izostali iz samo njima znanog razloga. Sa Generalom ja nisam komunicirao uživo ali Lunatics je bio super lik i sa njim smo se dogovarali ali jbga, ili ih je neko od starijih cimao da ne dođu, ili im je to bila taktika da ih mi kao najavimo a oni ispadnu opake face pa kao ne dođu, uglavnom cigani i Forsi se jedini nisu pojavili od cele srpske scene.
E sad ovi što su bili. Naravno Buha je opet zvao svoje Invalide, ja sam zvao Petra Ilića Ćirila pa je on malo pričao o ciganima, ali sve se svelo na fazon one njegove priče iz Real Football Factories kada kaže kako on voli kad se oni šibaju sa murijom, ali je pominjo i Marka UB i to punim imenom i prezimenom jer mu je ortak pa je Buha tu malo pizdeo, gistro kodeksi ovo, ono, ali sve u svemu bar smo malo čuli o tim gostovanjima preko pošto je Ćirilo stalno išao sa ciganima preko, još od kraja 80-ih. Naravno, bila je i Unija, Vitezovi, neki surov lik navijač Budućnosti, onda Crveni Đavoli ako me sećanje dobro služi, Marinci valjda, možda i Firma čak, nisam siguran, pa Meraklije i tako, uglavnom mi smo sve redom zvali pa ko se odazvao odazvao se, ne mogu ja jbga nikog za ruku da cimam.
E, a onda je krenuo onaj čuveni sukob JF i Agenata, pa sam preko Bosketa iz Shadowsa kontaktirao prvo JF, pa me odveli pre emisije u onaj njihov klub-pab na Obilićevom Vencu, sišli dole u podrum ono sve zastave okačene po zidovima, odma se motala topčina pa na emisiju, i tu je došao i onaj stariji lik koga pojedinci ovde znaju, onaj sa gomilom pank ploča, te smo umesto repa puštali to veče samo pank, i baš je bila udarnička emisija. Naravno, odma' sledeću emisiju su Agenti s Voždovca kontaktirali Buhu i zahtevali da i oni iznesu svoju stranu priče, pa je tu bila plejada nekih jako zanimljivih njuški, pa se sledeću emisiju pojavio i Sima Srbija solo s ribom da kao smirije strasti, a ja se naravno krstio, iz fazona - vidi ladno normalan čovek a navijač, skroz razuman plus nije "budala" ko ovi svi. Pa su onda opet došli Agenti i to ona HC Padinjak ekipa na pajdu, pa su ih cigani zvali telefonom i prozivali, bilo baš gadno napušavanje i pretnje, i oni radovi - "a šta je bilo onda kad ste bežali?" i tako te dno prozivke, a ja zakljuco na rakiji i vutri pa Buha pizdeo jer nisam više znao ko su tu Grobari Srbija, ko Grobari ovi, ko oni.
ta adUglavnom bilo baš veselo dok je trajalo, znači pokidali smo jer bukvalno ceo grad nas je slušao, pa čak i ovi koji nisu imali veze sa navijačima tako da smo imali privilegije na radiju da biramo npr. termin itd. Jedino su pojedinci koji su imali termin posle nas ili bili tonci non stop bili u frci da će neko da upadne i da izlomi radio zbog nas, pa su ugradili i interfon, doneli neke štangle i sranja, ja reko džaba vam sve to, ako neko bude hteo da upadne ništa ga neće sprečiti a posebno ne te 2 štangle i ta neka smešna brava. Još je par nedelja kasnije Ajs Nigrutin slučajno zapalio radio tako da je sve otišlo u kurac, al' smo mi ipak nastavili s radom, bitno je bilo samo da radi jedan mikrofon i mikseta i da ima 2-3 stolice da mož se sedne.
I tako sve je to bilo dojaja i jako veselo, dok mi Mario Kovač nije uvalio lažne White Angels, navijače NK Zagreba tj. neku decu hipstere gistro simpatizere, pa je ispala ta frka sa ciganima, a i to se poklopilo sa mojim odlaskom na odsluženje zatvorske kazne pa je Buha ostao sam da vodi emisiju, a kako je tad već bio debelo navučen na pajdo sve je sjebo, plus je došao onaj cigan Uroš Đurić (anđeo iz "mi nismo anđeli") za novog direktora SKC-a pa je hteo menja uređivačku politiku, a Buha mu se odma ponudio da kao pravi agent-telohranitelj pomogne da zavedu red na radiju, i naravno bahato se pokačio sa svima, hteo onako drogiran da bude glavni ko da mu to tribina, i naravno da je emisija ukinuta a on izbačen naglavačke što sam ja saznao tek posle godinu dana kad sam izašao, al' tad mi baš pucao kurac da opet bilo šta cimam, a posebno ne te fuck-profit akcije. I jebiga. A da vam ne pričam kako se moj kolega poneo prema meni dok sam smrdeo tamo u CZ-u, e to je već teška bolest ali to ide isključivo njemu na dušu.
Quote from: Son of Man on 13-05-2015, 14:25:35
Još je par nedelja kasnije Ajs Nigrutin slučajno zapalio radio tako da je sve otišlo u kurac
Hahahh :-| :-| :-| :-| Ceo tekst odličan ali valja izdvojiti ovu rečenicu.
SKC radio je bio takav dah svežeg vazduha kakav ovaj grad možda i nije zaslužio, sad kad pogledamo unazad.
Realno je to bio i poslednji svež dah Beograda, posle toga sve otišlo u kurac. Evo, sad kad gledam, ne javlja mi se ama baš ništa posle SKC-a, svi pričaju kao BIGZ ovo, ono, al ja to nisam tako doživeo, al' opet - ko će ga znati :)
Ma ima svašta u Beogradu, i BIGZevi i Mikseri i koješta svašta nešto, ali SKC je bio redak primer jednog anarhističkog pristupa stvarima gde se zaista radilo na dobru volju a gradu, širokim masama u njemu, se davala preko potrebna doza kulturnog uzdizanja i obrazovanja i sve to bez nekih predrasuda prema ovoj ili onoj ideološkoj formaciji. Ovo ostalo je ili suviše ogrezlo u jednu idologiju ili mu je zahvat mali ili se češe o korporacije.. Od blata ćemo SKC praviti.
Zašto još nisam našao posao i zašto ga više ni ne tražim
Opet imam utisak da sam o ovome već pisao ali neka ga, valja obnoviti gradivo i sumirati nove utiske. Dakle evo zašto:
Zato što me više skroz zabole (a inače sam se ranije kao mnogo potresao), zato što nemam ni stida a ni srama, jer u mene je fazon što na um to na papir tj. internet (egzibicionista, narcisoidan, ego trip, i tako dalje, you name it), zatim zato što ozbiljno sumnjam da sam realni sociopata kad me tuđe muke ama ič ne dotiču, dakle emocije tog tipa poodavno ne osećam. Ljubav? Šta je to? Samilost? Ne sam školovala. Mada imam ja te naučene reakcije tipične za sociopatiju npr. kad neka baba il' žena s detetom uđe u bus a ja kao ustupim mesto. Al' zato evo sad da stojim na pločniku i da sa 7-og sprata neki samoubica ljosne na beton, ja bi samo u miru i dostojanstveno pozvo hitnu pomoć i kulirao tu dok ne dođu a onda se fino neopaženo udaljio da me ne bi cimali s pitanjima i smarali.
Dalje, živim skroz pasivno-parazitski već godinama. To me doduše ponekad kao i zagolica, osetim neke žmarce u predelu temena kad neko na konto toga pokuša da me uvredi ili "posavetuje" ali realno ništa van toga. Oguglao sam što se kaže. A nije da sam baš tolko lenj i samoživ kao što se priča, umeo sam ja svojevremeno da potegnem i fizički a bogami i psihički, bilo je tu razno-raznih radnih zadataka i kontam da se danas npr. ponovo pokrenu one omladinske radne akcije ko nekad, da se ja bez udarničke ćaći kući ne bi vraćao. Nekako imam utisak da sam za te volontersko-besmislene akcije ma ko rođen. To ti je ono kad odeš da im kao radiš a oni te zajebu za lovu, a ti ne skontaš ništa jer si kao panker i DIY u duši.
Znači, nije da nije bilo poslova, ali ništa konkretno što bi se, što se kaže, zapatilo, gde bi skućio svoju kućicu i zadržo se duže od godinu dana. Bilo je tu i knjižara, škrinja sa sladoledom, cimanja sa Šiptarima noću u Grčkoj, magacina, prodavnica, kladionica, pa sam jedno vreme čak utripovo da postanem i ozbiljan pisac, da se učlanim u klub književnika Srbije i šta ti ja znam...al' sve se to izjalovilo samo zbog tog večitog izostanka volje i totalnog besmisla, da ne kažem osećajem uzaludnosti. Znači, ne vidim bilo kakav smisao u tome, jer šta bi ja s tim novcem, samo bi ga sjebao na neka žešča sranja, npr. na knjige koje realno nikad neću pročitati, ploče koje ću jednom il' dva puta pustiti i onda ih ostaviti da mi bezveze skupljaju prašinu, na gudru naravno jer je dosadno u gradu strejt a kao prestao sam da pijem, i tako. Sve neka konzumerska sranja, ko kad uđeš u supermarket pa pokupuješ oduševljeno sve što je na akciji i onda kad dođeš kući skenjaš se jer skontaš da ti ništa od toga zapravo ne treba.
I onda tako ljudi kad se smore ko ja, onda uvate pa po uzoru na svoje roditelje osnuju porodicu. Ožene se pa naprave dete, pa ih valjda to uteši, mada mi većina drugara pa evo i burazer kažu da je to mnogo jak trip i da skroz vredi svog tog cimanja. I ja im najiskrenije verujem da je to tako, al' tu dolazimo do srži problema. Za razliku od njih ja sam braćo moja SAMOŽIV KO NIKO (sociopata), plus nemam posao, plus nemam kola, plus koja bi nesretnica sa mnom pravila dete ako je svima vrlo dobro poznat moj izvanredni pedigre, da ne nabrajam sad taj užas poimence. Dakle i da sad evo nađem dobar, kolko tolko siguran posao ja ne bi mogao porodicu da budžim. Znači opet besmisao i to u smislu "u se, na se i poda se". Doduše možda bi mi to i kao skroz promenilo život, možda bi se po ceo dan igrao s detetom, možda bi postao osmišljen, ali jbga, i tu medalja ima dve strane, jer ja volim da ovako drkam tastaturu po vasceli dan više nego leba da jedem. I zamisli sad treba dete da se vodi na vakcinisanje, plače oće da jede il' se ukakilo a tata ko u onom okultnog dokumentarcu "The King of Kong - A Fistful of Quarters", viče zakovan za ekran - ajde, ajde, već si veliki, promeni sam pelene i slično. Dakle porodičan život i ja je piši propalo u najavi, i to verovatno još prenatalno.
E da, jedino eto što bih mogao korisno da uradim sa tim novcem od plate je da kupim sebi neki mnogo nadrkan komp i eventualno stolicu za isti jer se i ova skroz sjebala. Gistro izdržava do 200 kila a ja nemam ni 120, a da viš kad su samo jedan dan krenuli da se odvaljuju oni navodno nesalomivi točkići, majku im jebem lažovsku.
No da zaključujem lagano, meni posao realno više i teoretski i praktično ne treba, jer ako ja ne trebam njima tamo u maxiju da radim u magacinu ili da sređujem one rafove, vala ne trebaju ni oni meni. Ovaj put sam odlučio da se više neću iscimati ma ni santimetar oko traženja posla nego ću fino da čekam da mi sve padne s neba, dakle da se dogodi konačno i to dugo očekivano čudo te da ja nekako preživim uprkos svemu i uprkos svima, u inat godinama. Jer brate, ako ti se dešavaju za redom samo loše, pa loše, pa loše, pa užasne stvari, ti onda skontaš pa jebote mora valjda bar jedna dobra, nemoguće da sam tolki baksuz. E, al' onda te drugarice savetuju iz fazona - a ne, ne treba ti da čekaš da ti se desi nešto lepo nego moraš sam to da pojuriš, da se sam iscimaš, ništa ti neće pasti s neba. I ti ih onda poslušaš i pojuriš, iscimaš se i opet mućak. Pa ti opet dođu pa kažu - aaa, ne smeš da odustaješ tek tako posle prvog poraza, moraš da budeš uporan, vidi kako sam ja - i ti ih opet poslušaš i budeš uporan i opet ništa. E, onda kreće maltret, te nisi se dovoljno trudio, te ovakav si, te onakav si, mora ovo, mora ono, i na kraju ostaneš skroz sam dok ti u glavi odzvanja refren: "I opet ćeš teturati uz memljiv zid, na iskrivljenoj česmi oprat' ćes lice, sjest' na pločnik, zapalit' cigaru, i gledati na drugu stranu ulice...jer s one strane ulice stanuju djevojčice kojima, kojima miriše koža"...i tako dalje.
Jbga al' to je tako, neki od nas možda i imamo 35+ godina, al' smo realno mentalno iz stanovitih razloga zapeli u razvoju i ostali na nivou 20-ogodišnjaka. I zato kažem, najbolji posao što bi ja voleo da radim je da budem bebi-siterka, da čuvam decu ko moja strina, jer ja sam na tom nivou, ko dete pa još plus malo debilan, ali zato na drugu stranu izrazito talentovan još od malih nogu da zabavljam, da animiram tu decu, da ih zasmejavam, ali taj poziv, taj posao jbga u praksi ne postoji. Hehe, zamislite samo da tako neki mladi bračni par dadne meni detence na čuvanje, a ja izgledam realno ko Majkl Majers iz Rob Zombijevog rimejka Helouvina. Mislim, dete bi me i skontalo jer nema te predrasude, nije još uništeno, ali roditelji...teško, tj. nikako, zar ne?
I tako, odlučio sam da se prepustim sudbini pa šta mi *** da, pa možda i dobijem na lotou, nikad se ne zna, uostalom evo, čuo sam da je komšija Žare igrao i dobio jbga. Al' i tu ima sjeb nažalost, da bi dobio mora da igraš uporno a ja sam nekako slab s tim cimanjem, tako da je i to na klimavim nogama, te mi ostaje da sedim i čekam, jer padale su ladno bre zaleđene ribe i kornjače s neba (naučno dokumentovano) a kao meni neće ništa...e malo morgen! A dotle baba, keva i ja živimo evo moram da priznam skroz OK od te jedne penzijice, I NE ŽALIMO SE, i tačno mogu da dođu još tri Vučića na vlast, mene zabole, jer dok ja imam internet, TV, malo za pojest i popit, ne može mi ama baš niko ništa. I libo me ckura, jer meni je savest čista, ja svaki dan i noć umesto da idem u teretanu da radim biceps, ramena i leđa, ja isto to i jače radim svakodnevno dižući babu po 10 puta, i da viš "bajo moj" kako sam ojačao, znači deca bukvalno beže od mene na ulici. E, to je real deal, a ne ono skrnavo "poso, kuća, birtija" i slično. Dakle ja sam srećan čovek zapravo, zar ne? :)
Review: Elvis Jr. Kurtovich uživo na splavu "Knjaz" 03.10.2015.
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2015/10/review-elvis-jr-kurtovich-uzivo-na.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2015/10/review-elvis-jr-kurtovich-uzivo-na.html)
Bio sinoć na koncertu Elvisa Jr. Kurtovića na splavu Knjaz kod Bloka 45. Pojavio se tamo sat vremena pre početka jer je koncert bio najvaljen za "posle 22h" pa sam se nadao da će nastup početi najkasnije u 22.30 jer ipak poslednji autobus iz blokova za centar kreće u 15 minuta pre ponoći, i ako taj propustiš posle možeš komotno da se slikaš, jer tek od 4 izjutra kreću prvi busevi. Ali avaj, gazda splava vodi neku suludu lokal-patriotsku politiku, te mu koncerti kreću tek od 23h, tako da sam ubo samo pola sata svirke a onda brže bolje pretrčao jedno kilometar i po uz obalu Save da bih stigao na okretnicu autobusa. No dobro, šta da se radi, jer sudbina je moja kleta što živim skroz na suprotnom kraju grada, a i Beograd još nema metro niti je u planu bilo kakva gradnja, tako da sam prinuđen da svaki put riskiram jer ipak poslednji put sam gledao Elvisa pre jedno 5 godina te je red bio da se obnovi gradivo a i da vidim mog jarana i brata Rizu, boganeubio.
Kada sam stigao na splav sve je već uveliko bilo krcato. Po mojoj proceni jedno 150 ljudi se naguralo u onaj zaista skučeni prostor, sa sve stonim fudbalom i tako tim zajebancijama. U startu sam snimio da tolika masa ljudi nikako nije tu došla zbog Elvisa, već iz razloga što su redovni gosti, a i kontam da žive u blokovima tako da kad se odvale od alkohola mogu komotno peške kući a ne da cimaju volan preko mosta do centra ili već gde. Ali naravno da je bilo i ljudi koji su došli radi koncerta, samo su bili u velikoj manjini od oko 30 do max 40 duša i to iz fazona "kvalitet, ne kvantitet". Dakle prava ona klupska pank svirka gde se igra za raju i zanemaruje taktika, a još je i ulaz bio slobodan, tako da kontam da je Rizo imao dil s gazdom il' po principu honorara il' po procentu od zarade na šanku što nikako nisu neke sad bahate pare da bi se samo od toga moglo živeti.
I tako, došao sam skroz solo pa pošto nisam izvalio nikog poznatog osim Rize i gitariste, čitavih sat vremena sam sedeo solo za šankom i dojio to jedno pivo, u prevodu gustirao da mi potraje jer u protivnom bi se žešće smorio. Jedino što je vadilo stvar je bila muzika koju su puštali, dakle isključivo onaj sirovi rokenrol od Bily Idol-a do The Who, što se odlično uklopilo jer je Elvis J. Kurtović na prvom albumu iz 1984. obrađivao njihov veliki hit "Pinball Wizard" u meni jako dragoj pesmi pod nazivom "Ćiza wizard".
Inače, pre nego što sam krenuo na koncert čuo sam se sa drugarom koji je pohodio al' bukvalno svaki koncert Elvisa koji je održan diljem Srbije posle 2000-te, pa mi je lik rekao da ovaj put ipak neće doći jer se malo zasitio koncerata a i zna set listu bukvalno napamet, te mi je rekao aj se kladimo da će početi svirku sa "Jugo 45". I zaista, tako je i bilo, jer "Jugo 45" je zapravo Rizina DIS-obrada Sejine istoimene pesme sa albuma sarajevskog Pušenja "Agent tajne sile" iz 1999. Znači prvo je Sejo Sexon napravio pesmu iz ugla ljudi koji su ostali u Sarajevu i okolini tokom rata, a onda ga je Rizo "disovo" uz izmenu delova teksta kao neko ko je bio primoran da napusti Sarajevo i naseli se ko izbeglica u Beogradu, tako da je jako zanimljivo poslušati obe pesme jer se tačno izvaljuje da se radi o dve skroz različite percepcije što je samo još jedan u nizu eksplicitnih dokaza da je u tom ratu svaka medalja imala dve strane, a ne kako se propagiralo širom sveta da je isključivo jedna strana bila agresor a ova druga nevina žrtva. Dakle, nikad ništa u istoriji nije bilo crno-belo pa ni taj užasni rat, tako da možemo da govorimo samo o jednom globalnom sivilu. Poneo sam kamericu da snimim par pesama, ali pošto na "bini" nije bilo reflektora niti bilo kakvog jačeg osvetljenja, ništa se nije moglo videlo na kameri, te vam u tom smislu prilažem snimak obrade Juga 45 sa prošlogodišnjeg koncerta u Šapcu, i to u skroz odličnoj rezoluciji i na visokoj bini.
Pošto Rizo na koncertima svira i predratne hitove Pušenja usledio je mali zajebantski monolog kao uvod u kultnu new primitives himnu "Anarhija all over Baščaršija", posle koje su svirali još i "Ćiza Wizard", zatim meni omiljenu pankericu "Kad se babo vrati kući pijan", pa onda još jednu obradu Pušenja "Šeki is on the road again", da bi tu skontao da je već 23.30 i da mora da trčim nazad na bus. Kada sam prešao sa splava na obalu jako lepo se u daljini čuo zvuk benda pa sam tako trčeći odslušao još i pola od takođe mnogo jake numere sa prvog albuma "Baščarši Hanumen", i bilo mi je jako žao što nisam mogao ostati do kraja koncerta jer su svirali kako sam čuo bar još sat i po, ali ko što rekoh, sudbina je moja kleta što u Srbiji za mnogo kraće vreme možeš da stigneš od Beograda do Novog Sada nego iz blokova na Vidikovac. Al' šta da se radi, tako je kako je, neću da se žalim, jer čak i samo 6 pesama je meni dovoljno da snimim situaciju i da mi bude OK. Za kraj bi se još samo zahvalio Rizi što kao poslednji Mohikanac fanatično održava taj poslednji plamen novog primitivizma na teritoriji bivše Juge. Živeli! :)
!!!
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcitymagazine.rs%2Fwp-content%2Fuploads%2F2015%2F10%2FIMG_7779-1000x500.jpg&hash=d7aa92643049a7688fdd90e4417993f64ecedaa3)
http://citymagazine.rs/clanak/objavljena-je-knjige-o-zivotu-jadranke-stojakovic (http://citymagazine.rs/clanak/objavljena-je-knjige-o-zivotu-jadranke-stojakovic)
:!: :!: :!:
Fala na dojavi mala sestro, šerovo sam po svuda. xremyb
xcheers
Misli o samoubistvu - novogodišnji kratki specijal
Šta predstavlja samoubistvo? Većina tj. 96% ljudi će vam reći da je to slabost, nesposobnost čoveka da se suoči sa svakodnevnim životnim problemima, zatim totalno odsustvo volje, beznadežnost, i na kraju naravno bolest i ludilo. Obično se za samoubice kaže da nisu imali dovoljno hrabrosti da se uhvate u koštac sa životom ma kakav on bio, dakle sa siromaštvom, sa smrću bliske osobe, sa usamljenošću, nedostatkom ljubavi, i svime što ide uz to. Jako često osobe koje se odluče na taj čin nazivamo sebičnima i samoživima, jer razmišljaju isključivo o sebi i svojim potrebama, dok na drugu stranu svoje bližnje skroz zapostavljaju, bezobzirno ih ostavljajući u neverici i tuzi. Ja se ipak ne bih baš složio sa navedenim, jer celu stvar posmatram iz malo drugojačije perspektive, ali nikako neću odmah na početku govoriti o samoubistvu kao najuzvišenijem činu, jer bi pojedinci mogli jako loše da se istripuju da ja tu gistro propagiram neki satanizam il' šta ti ja znam.
Po meni suicid nikako nije kukavičluk i tome slično, već ultimativni vid protesta protiv svega i svakoga, a prvenstveno protiv života kao takvog. Samim činom samoubistva mi poništavamo ono što je neko navodno stvorio, bila to priroda ili nekakav tvorac, you name it. Dakle, mi se takvom akcijom bukvalno rugamo tom bogu koji nam je podario život, jer umesto da isključivo on raspolaže našim sudbinama mi tu ulećemo solo, preuzimamo stvar u svoje ruke i rušimo sistem, ne bi li mu se doslovce posrali po kreaciji. Zato je suicid i okarakterisan kao čin koji ide skroz kontra prirode, pa ga osuđuju i vernici i ateisti. Uostalom, to je i glavni razlog zašto hrišćanstvo i većina ostalih religija nikako ne miriše samoubice, pa tako ako se neko ipak drzne da skrene sa zacrtanog puta, automatski snosi i posledice u vidu bojkota tj. nedolaska sveštenika na sahranu, i tu imamo odličan primer kod naše pravoslavne crkve. Znači, možeš ti da budeš i masovni ubica, i silovatelj, i pedofil, i ratni zločinac, da budeš odgovoran za stotine ubistava i šta sve ne, ali će ti pop uvek doći na grob da odradi šta već popovi rade jbmliga baš. Ali zato čik probaj da digneš ruku na sebe pa da vidiš kako ćeš biti zanavjek proklet i pravac pakao. Naravno i tu ima izuzetaka, setimo se samo slučaja Kapisode, kad je ona crnogorska kretenčina ubila Ksendžu pa zatim i sebe. E, tu je familija kanula bahat keš lokalnoj parohiji pa se sveštenik pojavio ekspresno na sahrani ko ništa. Dobar dan, dobar dan, primite moje iskreno saučešće, večnaja pamjat, i kud koji mili moji, svima dobro i svi zadovoljni.
Dakle, ja smatram da čovek treba da ima neopozivo pravo da sam odlučuje o svojoj sudbini, pa čak i da ukine sebi život po svojoj slobodnoj volji, a ne da zbog tamo nekakve crkve i društvenih normi biva prinuđen da se pati do duboke starosti, te da na taj način na kraju sebe dovede do totalnog poniženja, do stadijuma gde bukvalno moli boga da ga što pre uzme. Znači samo CEASE TO EXIST i mir božiji, ma šta to značilo. Toliko za ovaj put, i naravno: želim vam svima srećnu novu godinu. Hell, yeah. :)
Aj sve, ali gde se seti Kapisode! xrotaeye xcheers
Vidi! Stvarno ga vratilo!
Vreme darivanja i pomirenja indeed.
Quote from: Stipan on 31-12-2015, 22:42:59
Vidi! Stvarno ga vratilo!
realno, bio sam nepravedan prema ovom Sinovom pisaniju jer svako okruženje traži izuzetke s tim da sve ovo što on radi nije baš 100% izuzetak, tu se provlači neko uvrnuto knjižoradioničarstvo, ne možemo reći SF&F ali hororistično u otprilike najširem smislu... U suštini, mislio sam da premeštanje topika neće škoditi temi, ali ispostavilo se da, ma kako to apsurdno zvučalo, Sinu mnogo više prija gornji nego donji deo foruma.
A žao mi je i što sam onako reagovo na Rejnoldsa, što ne znači da nije zaslužio, nego da je to naprosto bilo ispod mog nivoa; posrtanje drugih je očekivano ali ja sam morao biti hladnije glave... meni je D. draga na nekakav potpuno neprepričljiv način i podlegao sam afektu gledajući kako je neko sistemski mrcvari iz dana u dan.
baš je lepo videti ovaj topik na ovom mestu večeras.
welcome back sine.
srećna ti nova i da uskoro dobijemo i novo pisanije u ovom dole formatu :)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi64.tinypic.com%2Ft6badc.jpg&hash=188cc4713ac6c48b3f31c3022eeaab6deaef66b5)
:evil: :-|
Ma ne smem da napišem više od jedne knjige jer bi onda moro bit primljen u udruženje književnika srbije, a ja bi rađe odma direktno u SANU gde i realno pripadam. Nemam ti ja vremena za te sitne zajebancije. 8)
Srećno, sine. Popijemo pivo jednom, ako te prošao bes. :lol: xcheers
Idukurac, pa ja sam to još onomad predložio bre xcheers
Novogodišnja doza patetike
O jebeni moj živote, ako išta više mrzim od nove godine to je repriza iste te nove. Pa dal' su oni normalni, kako im bre ne dosadi da svaki dan lumpuju i idu po tim žurkama? Pa kako to da se ama baš niko mene ne seti da me jednom bar pozove, da i ja jedared to doživim pa makar evo sutra umro? Pa bre nisam ja baš tolka stoka pa da ću sve da im popijem i pojedem, startujem sve ribe i pobijem se sa svima. Evo već 12 godina ja solo sedim gajbi za te proslave, već 12 godina ja čestitam novu godinu i ljubim se isključivo s kompjuterom, nazdravljam step sokom od jagode i žderem istu jebenu rusku salatu. Ko da je vreme stalo a samo se datumi na monitoru menjaju, ko da čitav život iz kuće nisam izišo, nego sam samo sedeo pred tastaturom i drkao tipke.
Ponekad se zapitam postoji li uopšte taj spoljašnji svet van kompa i TV-a, ili je to samo projekcija mog bolesnog uma zarobljenog u paklu ovog materijalnog sveta. I što je najgore, sve više mi se javlja da se ovo neće završiti tek tako s godinama, nego da će i bukvalno trajati zauvek. Ma ko perpetum mobile, jer telo stari al' duh se nimalo ne menja, pa sam tako ja ostao isti onaj od pre 20-30 godina. Sve oko mene se promenilo, sva ta scenografija i ljudi, al' zapravo je sve ostalo isto. Počeću da sumnjam da je sve ovo nekakva sprdnja i zajebancija iz koje nema izlaza.
Obećavaju nam od malena da je smrt konačan kraj i okončanje ovog ludila, ali sve više sumnjam u sam koncept takve smrti, jer sam upoznao jednog starca od 70 i kusur godina dok sam ležo na bubrežnom odeljenju u urgentom centru. Čiča se šlogirao još tamo početkom 80-ih i od tad je skroz nepokretan, ruke-noge, sve otišlo, samo leži i kulira, i ja sam logično na početku mislio da mora da je skroz prso s mozgom od takvog nesnosnog stanja, pa smo prvih dana samo ćutali. Reko sebi, ovaj sigurno ne mož' ni da govori, sve mu dokurčilo. Kad eto ti čiče trećeg dana poče da priča i ne staje, i ja gledam, znači ne verujem.
Prepriča mi tako Jovica čitav svoj život, i odakle su njegovi, gde se rodio, pa kako se oženio, kako je radio na građevini kao mlad momak, bio zdrav ko dren, jak ko bivo, ma ništa mu nije falilo, i samo ga jednog dana spucao šlog i evo već 30 godina on samo leži tako i posmatra. Opet sam reko sebi, ma nema šanse, ovaj mora da je neki psihijatrijski slučaj, nemoguće da čovek leži 30 godina i da je ostao duševno zdrav, ali sam se onda setio ovih robijaša što su i preko 40 godina po zatvorima, u samicama (da, da, ima i takvih, verovali ili ne), pa im je volja i dalje jača nego kod većine ljudi koji su navodno na slobodi.
I tako, malo po malo, provalim ja da je Jovica zapravo skroz mlad i veoma zdrav čovek, samo eto zarobljen u telu obogaljenog starca. I kad sam to spoznao, odma sam ustao iz kreveta, došao do njega, uhvatio ga za ruku, i sve mu rekao šta sam istripovao u vezi njega...a on me pogledao kao da odobrava, jer mu se to verovatno već nebrojeno puta dogodilo. Čak sam mu i rekao, pošto je on tu sa Belih Voda, da mi je jako žao što ne možemo da se sretnemo u šetnji kroz kraj, a u isto vreme sam imao jako čudan osećaj da ću ga ipak sresti, kao da ga telo uopšte ne sprečava ni u čemu, kao da je taj hendikep samo vizuelna iluzija, kao da on nije to telo, eeej bre! A pritom, pošto sam znao da ću se smarati u bolnici, poneo sam tamo moju omiljenu knjigu "Doživljaji Nikoletine Bursaća" da je još koji put pročitam, i ladno u knjizi glavni sporedni lik je onaj Nikoletinin komšija i saborac, legendarni Jovica Zec. JOVICA.
I posle mi još Slobodan Šijan, naš čuveni reditelj, rekao da ozbiljno razmišlja da snimi film o Nikoletini Bursaću kada je video da imam istetoviranog Ćopića na ruci. I aj sad da vas vidim, da mi neko kaže da sve ovo nije jedna golema zajebancija na više nivoa, da ovaj svet, ova stvarnost, nije samo plod moje iskrivljene percepcije, nastala isključivo iz mog bolesnog tripa. :lol:
Vidikovačka hronika vol.1 - nadrealni primitivizam u praksi
Ajme meni majko draga, šta sam ja juče doživia, to da mi je neko ranije priča ja bi mu reka - ala lažeš. Naime, došli Veca, Đuka i njihov jaran Pero iz Splita u nas, u Beograd na Cerak, al' išli prečicom preko Albanije i Skoplja, jer navodno bolji su putevi, nema rupa i tako to. I kao aj' da se vidimo, ipak red je, jer Đukina gajba je možda kilometar-dva vazdušnom linijom od mene. I aj' đe ćemo, šta ćemo, dogovorili se da odemo do VKC "Trafika" jer tu vazda ima prave raje. E sad, jedini problem je bio što su ova dvojica Splićana razvijotke a ja mali bucko, tako da nije bilo nadrealne šanse da se svi naguramo u onaj skučeni prostor sa sve Gangulom. A još pritom ko za inat, baš taj dan udario neki mraz po Vidikovcu, bukvalno sve zabelio, čak se i vlak u snijegu zaglavio, tako da nismo mogli da dojimo to pivo ispred ko sav normalan svet, nego svi dupke unutra. A tamo bukvalno 40 stepeni u ladu, odvrnuo Gangula onu klimu, greje bre ko kaljava peć, ja gola voda a ovi najopuštenije svi u jaknama. Reko bježmo ljudi, spasavajmo se, jer da je samo jedan pripalio cigar duvana ma podavili bi se ko u dušegupki '41.
I odemo tako u jedan kafić, a iskreno nisam ni znao da na Vidžastanu ima kafića, al' brat Đuka informisan ko BIA, stari je to klaber, nema šta. Popili po 2 piva, i ja reko ajmo bolje kod mene, em nije skupo piće (em nema pića), em centralno grejanje, znači konform u fulu. I pitaju znatiželjnici, kaže pa jel' to tvoja gajba, ja reko pa ako ti ja delujem ko vlasnik stana onda verovatno to i jesam. Pa naravno da nije moja gajba alo bre, živim sa ćaletom, kevom, 2 babe, tetkom i tečom iz Pariza. Kriza burazeru, živi se u zajednicama ko nekad po selima, al' zato imam svoju SAO dečiju sobu sa sve priključnim kupatilom, tako da svi možemo komotno da stanemo a imam i komp da mož' da vršljate po internetu. I tačno da ne pomenuh taj detalj sa netom ladno ne bi ni pristali da se sklonimo od mećave. A smrzli se ko piiiiii, jbga navikli na more i tu klimu, sneg bre videli samo na TV-u. I tako, igmanskim forsirnim maršem smo se nekako probili do kote "seljakova kuća" pa otalen busolom locirali moju zgradu i konačno se utoplili.
Ali avaj, taman kad sam pomislio da će sad sve biti OK, eto mog ćaleta da vidi ko je to došo, i kako je čuo neki jako čudan anti-srbski naglasak odma s vrata kreno da proziva ljude - aaaa purgeri škrbavi, aaaa ovo, ono, jebo vas ovaj, jebo vas onaj. Ja gledam ne verujem šta mi čovek radi, i munem ga rukom, reko stani bre pape, nisu to purgeri, ovo su naši Srbi iz Splita, Dalmatinci bre. Al' ni to nije pomoglo, odma se dosetio pa izvalio nešto u fazonu: "Ća pizdiš ka da si iz Splita?", i tako neke ubibože bradate fore iz 70-ih. Ladno kreno da zajebava moje goste u mojoj sopstvenoj SAO sobi i da me blamira. Doduše nije mu to prvi put, zapatilo se to kod njega još od malijeh nogu. Oduvek mi je branio da dovodim devojke, tero me da čitam "komunistički manifest" pa se krajem 80-ih preorjentiso na bibliju, i sve što ide uz takav vid patrijarhata. I džaba što sam ja ljudima objašnjavo da je stari dobar čovek al' jbga voli da popije, gosti se pokupiše i odoše nazad na Cerak, a mene blam da pojede. O jebeni moj živote, da sam se bar setio da mu kažem da su to čuveni "Grobari Split" verovatno bi uspeo da spasim stvar, ali ko će se u takoj frci bilo čega setiti. I tako puče ta tikva dok mi je u glavi odzvanjalo u nedogled: "Neš letovati za džaba u Splitu, neš se đankati s rajom na Rivi a kamoli kulirati na pivi". Jbga, kuiš. :(
O suštinskom smislu srbovanja
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi64.tinypic.com%2F532v6x.jpg&hash=5eb9670820d1f97f1538c1fc9c895d141cd9a523)
Znam da ga mnogi ovde ne vole ali Đoković je realno nadišao Srbiju, a kad bi bili skroz do kraja iskreni priznali bi da mi kao narod svojim izrazito debilnim ponašanjem u poslednjih 25 godina nismo zaslužili da imamo takvog jednog predstavnika kome se ceo svet divi. Daleko je ispred svega onoga što ova zemlja predstavlja, ali i dalje ga prepoznaju po tome, svaki Kinez i Arapin jbga diže ta tri prsta iako pojma nema šta je to koj kurac, i to je bolja reklama za Srbe i Srbiju nego bilo šta što je ikada ranije urađeno, jer realno nema prepoznatljivijeg Srbina na svetu...naravno ako ne računamo Nikolu Teslu ali njemu ionako ne priznaju da je to što jeste a i zabole ljude što je neko tamo pokrenuo čitavu današnju civilizaciju snagom isključivo svog uma. Ljudi bre vole sport, ko će čitat te knjige i smarati se, daj bolan hleba i igara.
A i ta tri prsta, to verovatno (sigurno) smeta ljudima iz okruženja, ali moram ipak da napomenem da tri prsta više nemaju isto značenje kao što su imali ranije. Jer taj smisao se menjao tokom godina, sećam se kad je to počelo tamo početkom 90-ih to nije bio simbol srbovanja nego simbol otpora prema režimu Slobodana Miloševića, simbol 9. marta 1991, zar ne? Onda se to kasnije primilo kao neki nacionalistički trip po ratovima, pa se sećam kad smo '96 išli na eSkurziju sa gimnazijom u Atinu, gde god bi stali, gde god su tako ti hramovi, Delfi, Meteori, samo vidiš gomila stranih turista, i mi klinci od 18 godina naravno odma tri prsta svima i kurčenje bahato, ovi nas gledaju iz fazona vidi ove pijano-drogirane budale, kakvi su ovo nemušti znakovi, a nama dojaja, jer taj notorajeti ima mnogo veći značaj (impakt) kad si tako klinac, dakle bolje da si ozloglašen u svetu nego da te niko ne primećuje ili da te gledaju ko pičku. I još plus na trafici gde se prodaju suveniri i novine piše na perfektnom srpskom: SRBI, MOLIM VAS NE KRADITE, pa našoj sreći znači nije bilo kraja, iz fazona ako ne možemo da budemo najbolji daj bar da budemo najgori, idukurac. :mrgreen:
Tako da i pored toga što dosta ljudi i u samoj Srbiji i u okruženju smatra taj znak za nešto što predstavlja oličenje tog "velikosrbskog ZLA" i promociju svih tih zločina, uvek postoji i ta druga strana, dakle ne diže svako ta tri prsta iz istog razloga. Meni je npr. to uvek bio dojaja trip, ali samo kad odem preko, kad odem u Grčku, u Rusiju, il bilo gde van zemlje (jbga nisam baš putovao), e onda srbovanje u fulu, jer šta se koji kurac kurčiš time u Srbiji? To isto ko ovi što im je najveći uspeh da zavijore srpsku zastavu na sred trga u Čačku, pokupili bre sve najgore od Amerikanaca a kao prozivaju iste te Amerikance. Jer i ti Ameri imaju taj isti trip sa zastavama koje su okačene po svuda, kao da im treba nešto da ih podseti da su u SAD, i ja zaista ne kapiram taj kompleks, a takođe mi cvile jaja i što Francuzi vrte svoje trobojke gde god nađu zgodno mesto kad su pičke. Al' onda dođeš u Srbiju i vidiš isto to. Pa brate lako je kurčiti se u sred Šumadije s tim, idi fino tamo gde ne gledaju svi dobronamerno na Srbe pa tamo srbuj, pokaži ta muda, ako me kapirate šta oću da kažem. Stari pjesnik je to možda najbolje opisao ovim svojim stihovima:
"Let this be the last time that I have to say: put down that flag, put it away, whatever it says, no matter the color - you will always be used by another"
Vaistinu. :)
E, da, taj hejt prema Djokovicu mi je neverovatan, to samo Srbi mogu. Nisam mega giga fan ali brate hejteri da smanje dozivljaj, ili bar objasne prirodu svog hejta, jer meni nis nije jasno tu.
Quote from: Son of Man on 14-01-2016, 13:05:10
O suštinskom smislu srbovanja
pa se sećam kad smo '96 išli na eSkurziju sa gimnazijom u Atinu, gde god bi stali, gde god su tako ti hramovi, Delfi, Meteori, samo vidiš gomila stranih turista, i mi klinci od 18 godina naravno odma tri prsta svima i kurčenje bahato, ovi nas gledaju iz fazona vidi ove pijano-drogirane budale, kakvi su ovo nemušti znakovi, a nama dojaja, jer taj notorajeti ima mnogo veći značaj (impakt) kad si tako klinac, dakle bolje da si ozloglašen u svetu nego da te niko ne primećuje ili da te gledaju ko pičku. I još plus na trafici gde se prodaju suveniri i novine piše na perfektnom srpskom: SRBI, MOLIM VAS NE KRADITE, pa našoj sreći znači nije bilo kraja, iz fazona ako ne možemo da budemo najbolji daj bar da budemo najgori, idukurac. :mrgreen:
:mrgreen:
Quote from: Dybuk on 14-01-2016, 13:12:59
E, da, taj hejt prema Djokovicu mi je neverovatan, to samo Srbi mogu. Nisam mega giga fan ali brate hejteri da smanje dozivljaj, ili bar objasne prirodu svog hejta, jer meni nis nije jasno tu.
jerbo ne plaća porez sopstvenoj državi, naravno
A sto bi to ikoga od nas zanimalo? Ti ne bi izbegao placanje poreza da mozes?
Ima stvari vaznijih od para koje i onako nece ici nikome od nas u dzep, a koje Novak radi, npr lepo prezentuje ovu zemlju i stavlja nas na mapu onako kako to politicari nikad nisu uspeli. Konacno Srbin a da nije divljak; diplomata covek, sa smislom za humor, stilom, poliglota, vrhunski sportista itd i sl.
opet mi trošiš postove na raspravu koja ne može da se završi, jer svako ima svoju listu prioriteta
meni njegova diplomatija ne vrijedi pišljiva boba. Zamajavanje naroda. Patrijota koji ne plaća porez sopstvenoj državi, kao što to rade Nadal, Federer, Marej itd...
on ne samo da ne plaća porez nego se žalio kada se država Srbija povukla iz finansiranja besmislenog teniskog turnira u Beogradu, gdje je besplatno koristio terene i sve resurse. Htio i nagradu da mu država isplaćuje a da dinar jedan u budžet ne uplati. Pametno momče, nema šta
naravno, on je prvenstveno biznismen, ima pravo da prebivalište drži u Monaku, ali onda neka reprezentuje Monako, meni njegova diplomatija ne treba, niti vidim neki smisao u tome
par laprdanja tu i tamo o Srbiji ga ne košta novaca, a porez ga košta. I ne plaća ga.
svaka mu čast za teniske uspjehe, ovo, ono, meni je on ružan igrač, bez finesa, Federer je za njega umjetnik.
doduše, ja i nisam neko ko ga ''hejtuje'', ali mi je ponajmanje jasno što ga uopšte slave.
Ma to je klasično teranje inata uz zajebanciju, jer ko god sad bilo šta da bi postigao i održao se u vrhu predugo odma bi krenuli da ga podjebavaju na sve moguće načine, tako da ja to ne kontam za ozbiljno, nego čisto da se ne opusti. :mrgreen:
Takođe, ovi koji osvoje samo jednu medalju i više nikad ništa, njih kuju u zvezde, dakle šta nam to govori? Napravi jedan jak uspeh i povuci se, ima od tebe kult da naprave :wink:
Bato
Pa vidi, niko te ne tera da mi objasnjavas i tako trosis postove na uzaludnu raspravu.
I to sto promovise Srbiju radi iskljucivo iz sopstvene dobre volje, ne mora to uopste da cini. Ne vidim da ga je drzava zaduzila kao uostalom vecinu sportista ovde, posebno u individualnom sportu.
Ni ja nisam ultra fan, al postujem uspehe i imidz koji je sasvim okej, iako prvenstveno promovise sebe, naravno. Ima pravo na to, nama ni iz dzepa ni u dzep. Tj, meni, tebi, njoj, njemu, svejedno...
Dobro, Đoković jeste stavio Srbiju na svetsku mentalnu mapu. Meni se dešavalo da su me Kinezi, Francuzi, Amerikanci, Indijci (itd.) pitali za Đokovića kada im kažem da sam iz Srbije. Pre toga sam bila iz "Sajberije". U Rusiji.
A Đoković ima izlete u škrtičarenje, što je osobina koju ne cenim mnogo.
Quote from: Son of Man on 14-01-2016, 16:30:18
Ma to je klasično teranje inata uz zajebanciju, jer ko god sad bilo šta da bi postigao i održao se u vrhu predugo odma bi krenuli da ga podjebavaju na sve moguće načine, tako da ja to ne kontam za ozbiljno, nego čisto da se ne opusti. :mrgreen:
Takođe, ovi koji osvoje samo jednu medalju i više nikad ništa, njih kuju u zvezde, dakle šta nam to govori? Napravi jedan jak uspeh i povuci se, ima od tebe kult da naprave :wink:
Popni se na vrh pa na dno pani :-D
Sine, nije sto si mi brat, al si stvarno...trovač, ložač, reli vozač ... car, kralj, prvak u skoku u dalj. :)
Quote from: Dybuk on 14-01-2016, 16:31:30
Bato
Pa vidi, niko te ne tera da mi objasnjavas
pa sad: ''objasne prirodu svog hejta'' ili ''A sto bi to ikoga od nas zanimalo? '' i bar još jedan znak pitanja, stvarno si to neumjesno uradila bar dva puta 8)
a u stvari je sasvim obrnuto, mi koji navijamo za Federera nailazimo na diskriminaciju i probleme!
:lol: Ok, sad bez upitnika.
Ah, pazi, ja uopste ne mislim na hejt prema njegovoj igri nego bas neke ruzne licne napade, komentare, trolovanja i sl.
Mada mi je floskula "bijebo Stijefo" sa inace neduhovite Tarzanije stvarno presmesna, umiranje. :)
O ženama-devojkama (seksizam u praksi)
Cura koja ne voli sex nije devojka za bilo kakvu ozbiljnu komunikaciju kao ni muškarac, složićemo se zar ne? Jer ako neko nešto ne voli kako može da bude dobar u tome, a isuviše njih se foliraju? Svaka devojka koja npr. krene sa pričom kako ne voli BJ ili da u tom trenutku nije raspoložena, znajte da je fejk i da od nje leba nema, pa ma šta ona pričala i klela se. Jer danas ljudi zaista svašta tvrde a onda na delu vidiš da je sve to šuplja priča. Naravno, posebno treba obratiti pažnju na oku dopadljive cure, na one koje izgledaju poželjne i jako sexy, jer upravo takve su najgore, jer te navuku na izgled i na tu pozu, a tek mnogo kasnije shvatiš da je sve bila samo vizuelna iluzija. Izuzetak potvrđuje pravilo, jer bio sam možda sa tri cure koje su opravdale taj status prelepih i zgodnih, ali ako uračunate mojih 38 godina, to je veoma poguban podatak. E sad, nisam ja baš neki reprezent pa da može da se kaže da sam bio sa puno devojaka, ali bio sam sa sasvim dovoljno da mogu da tvrdim šta je prevara a šta zaista valja. Dakle šta valja? Pa realno valja sve ako se zaista voli. Znači fizički izgled ne igra ama baš nikakvu ulogu kada je u pitanju sex, a realno gde je sex tu je i veza, jer kakva je to veza bez zdravog sexa? Šta kao, prošetaću po gradu neku opasnu "pičku", a u sexu ću da se sušim? Ma zajebi me. I zato svima govorim, kad snimite u klubu dve drugarice, jedna dobra druga onako, verujte mi na reč, ova onako je vazda bolji izbor, uvek bila i ostaće. Opet izuzeci potvrđuju pravilo.
Al' ne kažem ja ništa, isto važi i za muškarce. Dok ne probaš ne znaš, mož da bude zgodan i duhovit po sto puta, al' ako nije iz te priče džaba sve. E sad, naravno da ne traže sve cure isto kod dečaka. Neke traže pažnju, neke sigurnost, keš, neke ovo, neke ono, ali ja ovde govorim isključivo o sexu kao najnormalnijoj ljudskoj potrebi. Ja volim dobar sex i cura koja ne može da mi parira pa mož da bude i Liv Tajler džaba joj sve ako nismo isti broj. Naravno, ove sad nove generacije, dosta njih je ispranih mozgova i to jako lošim HC pornićima, i onda doživiš da te klinka od 20 i kusur godina u tri minuta iscima da promeniš tri jebene poze, pa čim joj kažeš stani bre ženska glavo, uživaj malo bogteubio, ona te gleda i ne shvata o čemu to pričaš, jer konta da tako treba. Majmun radi što majmun vidi, ali dal' će tebi da se svidi? Meni jok, jer ja volim slow trip i nikako ne kapiram tu modu svršavanja za 5-10 minuta. Meni je to waste of time, tipa što smo se uopšte viđali, mogao sam da ga izdrkam solo opušteno, bolje bi prošao.
Kad se setim samo kolko mi je cura govorilo u fazonu - ma OK si ti, inteligentan si, duhovit, al brate debeo si. I onda gledaš, jbte, znači ja sad samo kad bi smršao mogao bi sebi da nađem šta god pa čak i životnu sapatnicu. Al' onda malo bolje razmisliš i skontaš, pa jbtebog, koji će mi takva kojoj je to najbitnije, jer ja sam ranije bio baš ultra mršav i vrlo dobro znam kolko se klinki ložilo na to, ali gde je tu poenta? Sve se svelo na puki fizički izgled, i kao malo te šuplje priče koju svaki indijanac može danas da proda. I onda kažeš sebi - e sad baš namerno neću, ajde baš da vidim koja će da me zgotivi ovako "odvratnog" kakav jesam. Jer to je TA, a ne da mi dođe tamo neka pa da me menja ne bi li me prilagodila nekim svojim standardima. Brate, ako meni fizički izgled ne smeta, ako jurim samo tu neverovatnu energiju, pa jebem im baš mamu svima, radije ću biti sam nego da me neko kalupi i ucenjuje. Dakle OVO sam ja, pa kome se sviđam sviđam se, a kome ne, jebe mi se, i samo DIE, die, die my darling...
Znači šta je poenta? Kada upoznate nekoga ne dajte da vas zavara spoljašni izgled, jer na to i muškarci i žene olako padaju pa posle bude ajme meni, majko draga. Dakle ne dajte da vas zaslepe svetla neonskih reklama, jer posledice su pogubne. Izgubiš bre i po par godina života na tako neke osobe sumnjivih svetonazora. Zato ja i zagovaram još od vremena taj seks na prvom sastanku, da odma fino znaš na čemu si, a ne da se razvlačite i po mesec dana ne bi li provalili na kraju da nikako niste jedno za drugo. Ali džaba sve dok ljudski nakot konačno ne skonta da je sex najnormalnija stvar, i da ga treba upražnjavati uvek i svuda, bez ikakvih moralnih pravila i sranja. Dakle, jebite se ljudi na sve moguće načine, terajte u kurac sve te društvene norme, jer to je sve osmislio ološ koji prezire sex, koji ne zna bukvalno ništa o tome, al' su eto postali autoriteti poput npr. crkve i ovih zajebanih bolesnika poput Kačavende, Pahomija i Ilariona. Ko dozvoli da mu takvi subhumanoidni oblici života koji sebe nazivaju vladikama kontrolišu seksualni život, taj za bolje i nije, taj je isti debil ko i oni. I ja mislim da je ovde sve jasno, a kome nije jasno e biće mu jasno, jer pre ili kasnije sve to dođe na svoje, samo mojne da bude prekasno jbga.
Super, sine. Bravo.
Kakav fizički izgled... Ja sam, na primer, uvek tražila nešto drugo, dublje, smislenije, a uvek nailazila na umišljene lepotane. Budale oni, a budala i ja.
napisao sam komentar, pa obrisao i odo da spavam...
A što si obrisao? :)
Pa zato što je kompleksaš :lol:
O "drugaricama"
Nikad u svom patetičnom ali plodnom životu nisam imao drugarice, uvek su to bili jarani, ortaci i oduvek sam zavideo ovima što su imali ženski rod u svom okruženju u vidu ortakinja, jer sam kontao pa kako ćeš bolje da upoznaš žene nego na taj način. A i ono, gde su ortakinje tu su i njihove drugarice, tako da je korist obostrana, jer nema jače akcije nego kad ti najbolja jaranica namesti drugaricu, zar ne?
To sam ja tako maštao baš dugi niz godina, al' nekako nisam uspevao da upoznam devojku koja bi mi bila drug jer sam u svakoj video potencijalni objekat požude ili čak i nešto više. E onda u poslednjih par godina kad se pojavio skajp, stigla je konačno i ta opcija da možeš sa curama opušteno da se porazgovaraš, da razmeniš riječ. I zaista, u početku me je to jako dojmilo, baš mi je imponovalo kad se sa nekom baš poželjnom cicom čujem svaki dan a ona eto baš meni ispriča sve svoje dogodovštine i kao najbolji smo jarani, poveramo se jedno drugom, nema barijera, everything goes.
Ali problem je bio u tome što je to bilo tako samo na početku. Već posle mesec dana bi krenule da mi pričaju tužne priče kako je dečko ne poštuje, kako je grozan, kako je vara, kako je ovakav, onakav, seljačina, i kao ima da ga otkači čim pre. Ali avaj, već za dva dana bi se javila sa pričom kako je sve ipak ispalo OK, kako ju je odveo na večeru, kako ga ipak voli, i sve što ide uz to. I onda je to krenulo da se ponavlja tako u ciklusima. Gore-dole, ups and downs. Kao da slušaš jednu te istu priču, i ovde ne govorim o samo jednoj curi nego o više njih, gde sam ja bio kao neka vrsta katoličkom svećenika, gde bi mi krdo njih dolazilo svakodnevno na ispovest, a ja ko svaki dobar drug, drugarčina, umeo i da ih saslušam i da dam savet ako treba.
I onda na kraju logično shvatim da tu nešto nije kako treba. Znaš ono kad posmatraš neku sliku a znaš da nešto fali na njoj al' eto ne možeš nikako da izvališ šta je to konkretno? I onda ti se samo odjedared javi: Alo bre, pa što bi ja zabavljao tamo neku ribu jer joj je jebač dosadni mačo smarač ili je ignoriše, što ja da ljuljam taj krevet dok drugi jebe? Pa nisam baš tolki idiot, jer svaka muško-ženska veza je svesno ili podsvesno povezana sa sexom, al' naravno, to ti niko neće priznati. Uvek su to neka drugarstva od malih nogu, neke veze veće bre i od samog života, tako da sam to samo presekao jedan dan i batalio sva ta izuzetna druženja jer što koji kurac ja da dajem sebe maksimalno ako ništa ne dobijam zauzvrat osim tih kuknjava? Da sam hteo da budem pop studirao bih bogosloviju jbga. Zar ne? I tako, prekinuo sam sve te kontakte osim sa jednom curom koja mi se logično jako sviđa, al' me bar ne smara sa tim pričama kako ju je taj i taj odvratni ispalio, zajebo il' šta već. Kome je do toga, psihijatar košta 25 evra sat vremena, pa izvolte, ja sam uvek tu za te pare. Molim lepo. :)
Žene strejt muškarcima mogu da budu prijatelji. Mislim da obrnuto ide dosta teže. Dešava se, ali ređe. Ne znam zašto. Ranije sam mislila da postoje iskrena muško-ženska prijateljstva, sad sam bliža stavu da ne postoje, mahom jer muškarac mora sve to da pokvari imajući na umu sex, koji ženi nije ni na kraj pameti kada nekoga gleda kao prijatelja/brata. :) Inače, ja imam dva bliska (strejt) druga (ako uključim i gejeve, ima ih 4). Ranije ih je bilo tri. :lol:
Sine, iako sam zena, ne bih ni ja rado imala takve drugarice koje po cio dan laprdaju o svojim losim seksualnim vezama. Nego, bilo bi zanimljivo cuti da li su te zene koje su te sustavno davile svojim cmoljastim problemima, bile dobre u saslusavanju tvojih problemcica. Dijeljenje intimnih tajni valja jedino ako je ta cesta dvosmjerna. :)
Pa on nije hteo da deli tajne sa njima, on je hteo da ih kresne. 8) I slušao ih je samo zato, sa tom krajnjom namerom. Pfff. :lol:
Quote from: D. on 16-01-2016, 17:07:25
Pa on nije hteo da deli tajne sa njima, on je hteo da ih kresne. 8) I slušao ih je samo zato, sa tom krajnjom namerom. Pfff. :lol:
ajoj... Znaci jadnicak se namucio, kresnuo nista nije??
Izem ti ja jadnička - prijatelja koji ti pruži rame za plakanje, ali sa zadnjom namerom, umesto da samo bude iskren i kaže ti da hoće da te kresne. :evil:
Quote from: D. on 16-01-2016, 17:11:05
Izem ti ja jadnička - prijatelja koji ti pruži rame za plakanje, ali sa zadnjom namerom, umesto da samo bude iskren i kaže ti da hoće da te kresne. :evil:
cekaj, koliko je on to zena redom htio kresnuti dok ih je posluzivao ramenom za plakanje??
Ja samo imao drugarice i na koje se ložim i na koje se ne ložim. Ostale su mi ove druge...Tako da smatram da su muško-ženska prijateljstva i te kako moguća.
Quote from: Truman on 16-01-2016, 17:17:44
Ja samo imao drugarice i na koje se ložim i na koje se ne ložim. Ostale su mi ove druge...Tako da smatram da su muško-ženska prijateljstva i te kako moguća.
To je zato Trumane jer ti nisi imao problem koji ima Sin sa zenama...
Nisam upoznat sa problemom i nisam pratio ovu temu tako da moguće...Možda je njegov slučaj obrnute prirode - da se sve lože na njega pa jadničak ne može imati prave prijateljice. Ja ( srećom ) nisam bio nikad u toj situaciji.
Ja imam tri drugarice, i naše drugarstvo i prijateljstvo traje...pa, već decenijama, bez ikakvih seksualnih elemenata.
Dakle, moguće je. Čak mislim da takva prijateljstva nisu ni preterano retka.
https://www.youtube.com/watch?v=SrDFGa0juCM (https://www.youtube.com/watch?v=SrDFGa0juCM)
Ja uvek svakoj curi prvi put kad se nađemo stavim do znanja kakve su mi namere, baš iz razloga da ne bi bilo zbunjivaja i neprijatnosti. E to što one pomisle da mogu da me navuku, da mi daju lažnu nadu i slične forice, to je već druga stvar, ali uvek je to neka igra na ivici. E sad, ko to voli taj to radi, meni je bilo zanimljivo u početku, više nije. Zaista nemam drugarice...osim ovih dajk-erki sa kojima bar znaš na čemu si.
Evo konačno i moje knjige na đubrištu PDF istorije, što znači da su krajnja vremena došla braćo mila. Za one koji ne znaju, radi se o mom životnom delu, o prvoj i poslednjoj knjizi koju sam još za života objavio. Doduše eventualno se možda još pojavi i manifest koji sam pisao po ugledu na Unabombera, al' to tek na desetogodišnjicu moje prekasne smrti, znači očekujte da će tamo 2022. u celini celosti sve to biti objavljeno u Politici na 12 strana u koloru, 3D, jer tako ćemo da ih ucenimo. Na pitanje zašto, samo bih citirao one dobre ljude iz Šuntavila, dakle "because we can". A sad umesto kao nekog predgovora, da ne bude da nisam znala šta sam skinula pa se pokajala, evo pogovora koji dosta toga pojašnjava. Hvala.
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/01/abraksasov-vodic-niz-dokumentarni-film.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/01/abraksasov-vodic-niz-dokumentarni-film.html)
Pogovor umesto predgovora
Svi tekstovi prezentovani u ovom vodiču napisani su u periodu od 2006. do 2010. godine, što pažljivom čitaocu, siguran sam, neće promaći, jer svi ti usponi i padovi koje sam doživeo za poslednje 4 godine, svi plusevi i minusi, manična stanja i duboke depresije, i te kako su se odražavali na moje pisanje, i igraju možda i najbitniju ulogu u celoj priči, jer najbolje tekstove sam napisao upravo u tim tzv. plus fazama koje su slične maniji.
Ne bih da smaram sa ovim mojim bolestima i kuknjavom, ali šta da radim kad se samo nameće? Ko što rekoh, bez bolesti zaista nema umetnosti, tako da kontam da sam ja sad neki zdrav, sportski tip, pravi srpski domaćin (,,kuća, žena, deca a plata je mala"), da od ovog mog baljezganja ne bi bilo al' bukvalno ništa, jer inspiracija, barem u mom slučaju, dolazi isključivo iz tih negativnih životnih iskustava a nikako pozitivnih, uostalom probajte da zamislite jedan tekst gde pišem kako sam dojaja, super, kako me je konačno krenulo, kako se odlično provodim, imam dobar posao, stabilnu vezu & shit. Smor, zar ne? Pa bre mene ubija i sama pomisao na takav jedan tekst, a mogu da zamislim kako bi se osećao onaj koji bi bio primoran to da čita. Dno bre, dno. I iz svog neskromnog iskustva izvalio sam da ljudi u principu i vole samo te crnjake, tu bedu, užas i bolesti, jer ih to na neki čudan način teši da nisu oni najgori, da ima i gorih od njih, i da treba da budu srećni jer život je kratak, a ne da se bedače bezveze, pa zar nije tako?
Uostalom i ja sebe smirujem na sličan način gledajući dokumentarce o serijskim ubicama, ili još bolje, o ljudima koji čekaju na izvršenje smrtne kazne, jer kad uporedim kako je njima, pa meni je bre dojaja, al' bez zajebancije, ja sam uspeo u životu, i to ne zato što sam kao uspešan, nego zato što imam svoj duševni mir, što imam krov nad glavom, što imam da jedem, što nisam još fizički oboleo i što mogu da pišem a neko to da čita. Dakle, nismo svi isti, postoje ljudi kojima je potreban samo taj duševni mir, i ništa drugo, da nema strahova, strepnji i ostalih užasa, znači sreća je u ovom slučaju izostanak nesreće, mada ako ćemo iskreno to i jeste jedina prava definicija sreće. Tako da ono, uživajte dok još možete, jebiga, šta drugo da vam kažem, jer svaki sledeći dan će biti gori od prethodnog, i tako sve do konačne apokalipse, kada će se jagnje i jarac konačno spojiti i postati jedno, te izbrisati čovečanstvo sa lica Zemlje, a mir opet zavladati.
A evo i PDF-a ovde za sve vas koji ne volite kad vas neko navlači na blogove samo da bi povećao sebi čitanost ;):
http://ulozto.net/xaUEgXi7/abraksasov-vodic-niz-dokumentarni-film-pdf (http://ulozto.net/xaUEgXi7/abraksasov-vodic-niz-dokumentarni-film-pdf)
Ljubav u žuto-zelenoj boji
Bilo mi je devetnaest godina, kad sam je ne baš tolko slučajno primetio u masi. Po platou ispred filozofskog fakulteta pratio sam njen lik dok se gurala kroz euforične studente. Znao sam da sam je već ranije viđao, i to jako često, jer smo se istim autobusom svaki dan vraćali iz škole. Ona je silazila na Banovom Brdu a ja bi nastavljao dalje put južnih predgrađa. Plave kose, skroz na kratko ošišana, mršava i visoka, bila je i te kako upadljiva u krcatoj 23-ci, ali znam da me nije izvalila iako sam manijakalno zverao u nju. Dok je bus nastavljao dalje ka Vidikovcu gledao sam kroz prozor kako hitrim korakom silazi niz ulicu pored O.Š. Josif Pančić i vazda se pitao gde li živi. Trajalo je to tako par godina, zapravo svo vreme dok smo išli u srednju školu, ona u 3. beogradsku gimnaziju a ja u četvrtu. Čak se ispostavilo da smo i isto godište, ma sve se fino poklapalo, ali nikad nisam skupio hrabrost da joj priđem, tako da je sve ostalo na pogledima al' samo s moje strane, da niko ne vidi.
Uglavnom velika sam ja pička bio tih godina, nikad curama nisam prilazio već su isključivo one mene birale, tako da se ništa nisam pitao. Ali ovo je sad bio skroz novi set na početku 1997. godine, jer smo oboje bili brucoši a studentski protest je trajao već mesecima, tako da sam imao priliku svaki dan da je stalkujem i da usput smišljam plan napada, plan konačnog rešenja. Doduše, bio sam već s jednom curom sa Ceraka koju sam isto tako upoznao u toj masi, ali se to jako loše završilo pred novu godinu, pa sam bio skroz sjeban, sa lažnim obećanjem sebi da neću dozvoliti da mi se to ponovi. Uglavnom taj izvikani protest najmanje pamtim po nekakvim studentskim zahtevima i sranjima a najviše upravo po tim očijukanjima sa vaistinu prelepim devojkama koje su tad pohodile beogradski univerzitet. Tada sam još bio nevin što se alkohola tiče, ni pivo nisam popio, al' sam se zato satirao trodonima već jedno godinu dana u komadu, pa sam non-stop bio ko na spidu i u euforiji, što mi je i te kako pomoglo da izdržim te svakodnevne forsirne marševe koji su nekim danima tukli i po 10 kilometara ladno. Sad kad se toga setim uopšte mi nije dobro, prosto ne mogu da verujem da sam toliko pešačio ko manijak. Al' jbga, mladost ludost, pa još gas do daske u vidu hemije i to ti je to, nema dalje.
I tako, vrebao sam ja tu curu danima, i ku' ću, šta ću, odlučim jedared da joj priđem pa kud puklo da puklo. Naravno, tu opet uručujem zahvalnicu trodonima, jer bez njih nema šanse da bi to odradio. Snimim je s jaranicom na uglu kod Rektorata, dovatim neke pank fanzine što smo tada valjali i nogu pred nogu, bez ikakvog blama: Zdravo, ja sam Bojan, evo ti ovo pa ako te zanima daj mi adresu da ti pošaljem još tog sranja. I ladno mi riba da kućnu adresu. Ajme. I ja uvatim sutradan i napišem joj pismo, i ona mi odgovori posle nedelju dana, pa smo tako razmenili još 2-3 pisma dok se nisam osmelio da joj zatražim broj telefona. I onda je pozovem i nađemo se na Brdu, i u onom parkiću pored obdaništa se odma' smuvamo, a ja srećan ko malo dete, jer to mi je bio prvi put u životu da sam ja izabrao curu koja se baš meni sviđa i kao napravio taj prvi korak.
Tijana se zvala...pa i dan danas se valjda tako zove, mada trenutno živi valjda na relaciji Zagreb-Italija, jer joj je keva iz ZG-a, tako da je baš dugo nisam video, preko 10 godina. I tako ja sa Tijanom tih mesec dana kolko smo bili zajedno obiđem ceo moj svet. Išli smo zajedno u Kinoteku da gledamo ciklus filmova Dastina Hofmana, pa smo gledali Taksistu, pa me vodila kući u jedno genijalno potkrovlje kod 13. bgd gimnazije. Znači ja jaču sobu do tad video nisam, a sve krcato stripovima i knjigama, svi brojevi Dilana Doga i šta sve ne, pa je onda ona došla kod mene, pa izvalila da imam albume Gastona-Gaše, pa sam joj dao da ih nosi kući da čita, al' opet svo to vreme ni u najavli nije provalila da sam stalno bio na đonovima, pa mi to bilo jako čudno, jer ipak da parafraziram Moskrija - zenice su moje bile ko najmanje tačke, i to se izvaljivalo s kilometra. Tek pred kraj mi je priznala da i ona voli ponekad trodone, pa smo uzeli par puta zajedno, te se odavali grehu požude i razvrata. Inače ona je studirala vajanje na primenjenoj, pa me i to povrh svega očaralo i pokidalo.
Sve u svemu, tih mesec i kusur dana je meni bilo ko 6 meseci, jer sam tolko bio srećan i šta sve ne da evo i dan danas to pamtim kao die beste akciju života moga, iako je od tada prošlo 20-ak godina. A još sam tada svirao i u Unisonu pa smo išli i na par koncerata, ma kažem vam ful fulova kolko su to bila dobra vremena. Ceo grad smo imali pod nogama. I onda samo jedan dan dok smo pili čaj u staklencu ja popijem preko i epi-napad i devojka se logično istraumira i jbga, kraj priče, pobježe mi Tijana. To je bio jedini put da sam plakao zbog ribe. Još me ispratila do stanice, pošto me otkačila kod nje gajbi, a ja sav u suzama, ona gleda ne mož' da veruje šta se dešava. I tek par meseci kasnije sam skontao ko joj je ćale, iako mi je često pričala o njemu misleći da ja to uveliko znam. Pa ako kojim čudom bude naletela na ovaj tekst samo da joj poručim da još uvek čuvam sva njena pisma i crteže i da skroz kontam tu priču oko ćaleta. Eto. Ašik cura, nema šta, samo jedna Tijana. :)
Naišla si kao lak oblačak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i očinstvo,
kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!
Heh, sine... Mnogo zanimljivo pises, cita se ovo u dahu, oseca se emocija, iskrenost. Stvarno si talentovan i imas jedinstvena iskustva. Ja bih ti ovo odmah objavila.
Jedino sto mi se ne dopada je sadrzaj. Romantizacija je najveci neprijatelj ljubavi. Oslepi coveka kao krticu i od njega napravi roba proslosti koji se davi u seti i zudnji za proslim danima i osecanjima. A sve je to varka...Ostavi te riba zbog epi napada. Osim sto je postupak povrsan, ljubavi ni u molekulima.
Ona je meni u startu rekla, kao OK bićemo zajedno pa ako se zaljubim zaljubim se, i onda se to poklopilo sa epi-napadom pa mi je saopstila da ipak nije to to, da se nije zaljubila i kraj priče.
Quote from: Son of Man on 02-02-2016, 08:16:50
Ona je meni u startu rekla, kao OK bićemo zajedno pa ako se zaljubim zaljubim se, i onda se to poklopilo sa epi-napadom pa mi je saopstila da ipak nije to to, da se nije zaljubila i kraj priče.
Sine, slagala je da te ne voli zbog ćaleta.
Moram reći da si brutalno iskrena u emocijam. I to mi se dopada... :-|
A ćale joj onaj čuveni pozorišni reditelj i kritičar Goran Cvetković, neki zajebano nadrkan lik.
Quote from: Son of Man on 02-02-2016, 11:56:07
A ćale joj onaj čuveni pozorišni reditelj i kritičar Goran Cvetković, neki zajebano nadrkan lik.
О колега да ти ниси неки мој далеки изгубљени рођак? Промијени аватар чоче... И ништа то док у Љешку не преноћиш на степеништу испред њене зграде или урлаш као манијак на сред улице па се јуриш с полицијом или трчиш по шинама од ББ до центра... Зло.
Ne znam, sine, meni se čini da se ljubavne priče pišu onima koji su nas stvarno voleli ili nas vole, a ne onima koji su odustali na prvoj krivini. Ostalima se pišu kratki osvrti:)
Čitam tako ovu priču, osetim tvoja osećanja, živo pripovedaš, unesem se, iščekujem šta će sledeće da se desi, toliko si je lepo opisao, toliko lepo o njoj pričaš, a ona te ostavi posle epi napada (bez obzira na stvarni razlog)? Meni je ovo, u tom trenutku, prestala da bude ljubavna priča.
Meni je super prica i Sin stvarno zivo pripoveda, plasticno, skroz te prenese na mesto lica.
E sad sto ga je ostavila, ne zaboravimo ljudi da su oni u tom trenutku jos tinejdzeri ;) Meni je i to jasno, kao i fakat da uvek neko voli vise, da je zaljubljeniji...plus, rekoh, tinejdzeri, danas ovako sutra onako, pa mozda se devojka i uplasila, i to je ljudski.
A prokletstvo je to, i ja evo najvise pamtim bas neku klinacku ljubav a toliko vode proteklo od tada. Valjda su tad osecanja najjaca, najzivlje dozivljavas stvarnost, i sklon si ludackom ulepsavanju iste. Ruzicaste naocari. :lol:
Quote from: D. on 02-02-2016, 13:31:22
Ne znam, sine, meni se čini da se ljubavne priče pišu onima koji su nas stvarno voleli ili nas vole, a ne onima koji su odustali na prvoj krivini. Ostalima se pišu kratki osvrti:)
Čitam tako ovu priču, osetim tvoja osećanja, živo pripovedaš, unesem se, iščekujem šta će sledeće da se desi, toliko si je lepo opisao, toliko lepo o njoj pričaš, a ona te ostavi posle epi napada (bez obzira na stvarni razlog)? Meni je ovo, u tom trenutku, prestala da bude ljubavna priča.
znaš, smješnije, da ne kažem bedastije objašnjenje o tome, kako bi trebala izgledala ljubavna priča/esej/što god, odavno nisam vidjela. zapravo ti, a ne Sin, imaš totalno iskrivljeno-romantičarsko viđenje ljubavi. tko je vidio pisati samo o onome tko je to zaslužio? što ti je? zar se baš nikada u svom životu nisi našla u sličnoj situaciji, samo Sin ima muda da o tome govori, a stali mlate praznu slamu i prave sa da ih ništa ne boli. 90% ljubavnih tekstova upravo se i piše iz druge perspektive, perspektive onih koje su ostali zakinuti ili ih je druga strana na neki način izigrala.
Romantizacije. Živi se i voli sada. Sada. Sada. Sada. Gledanje u prošlost je izgovor i zaslepljuje za nove ljubavi i događaje. Ne kažem, lepa je ova sinovljeva priča, a ni on nije zagledan u prošlost, prosto je opisao događaj (do pesme na kraju koja otkriva žudnju, zapravo). Divna priča.
Naravno da mi se događalo, saturnice. I kada sam bila mlađa, pisala sam pesme i priče neostvarenim ljubavima. A onda mi se desilo prosvetljenje. :lol:
Otišla sam na fax pre više od pola godine. Tamo radi tip u kog sam se prvi put zaljubila (retko se baš zaljubljujem tj. prepuštam i taj prvi put je kasnio). Taj ne samo da je bio zbunjen onda, nego je zbunjen i sada. Potpuno me je rasturio taj odnos, zamalo da obnovim godinu tada, dobih prvu sedmicu iz Međunarodnog javnog prava, jedva položih:) Da ne govorim o tugama, depresijama, patnjama:) Tipičan on-off odnos. On je nešto uvek bežao od mene, pa se vraćao, pa bežao, pa bio surov (tipa, pomognem mu da napiše neki govor za neku konferenciju, on otputuje tamo sa devojkom i da njoj da mi napiše i pošalje razglednicu :lol: ). I tako se opet podžapamo pre tri godine, kada smo se poslednji put videli. Ispalio me je. Ja mu sredila neki besplatan trening, a on se uplašio i u minut do 12 mi javio da ne dolazi (a mogla sam njegovo mesto da ustupim drugoj osobi itd.). U međuvremenu se oženio, dobio bebu.
I sad, muvam se po faxu, pričam sa svima, samo on, kao i uvek, insistira da ostanem sa njim na kafi. Ponekad kada mu je, sada već žena, tu, on opet sedne pored mene, priča sa mnom, nju ignoriše. Jednom smo, pre mog odlaska u Brisel, na nekoj odbrani doktorskog rada, ostali samo on i ja, pijani kao letve. Pričali. :lol: Pomislim - ma nek ide sve dođavola, treba ispoštovati prvu ljubav, makar zato što je prva. :lol: I ostanem. Priča on gluposti, kao što je uvek pričao, bebu opisuje kao da je "novi kućni ljubimac", opisuje kako mu je žena naredila šta da obuče kada ju je vozio u porodilište (nije mu dala da ide u majici) i ja tu doživim još jedno prosvetljenje: ja nikada nisam mogla da igram tu ulogu žene koja nekome govori šta da obuče i radi. Kako da se ponaša. Što njemu, očito, treba. Popila kafu, otišla i nasmejala se sebi koliko sam nekad patila. Prema njemu osećam poštovanje i to je sve.
Ako pročitaš moje priče, saturnice, nijedna nije o patnji za muškarcem. I to tek sad i ja primećujem. Nesvesno je to kod mene. Ne pišem o tome. Čemu? Sada. Ovde.
Dybuk je lepo objasnila jer: "Sjećam se prvog poljupca, samo on je bio sladak" :)
A tebi D. svaka čast za taj stav povodom "žena-majki" xjap
:)
svidja mi se prica, najvise jer je iskrena, i kao i sve price u zivotu, besmislena u svom kraju... nikakve velike tragedije, no stvar tako puknu, jerbo moraju puci.
Ма то је једна глибуља глибава нагрди човјека да и послије 20 година прича о њој...
jebes zivot bez glibavih glibulja sto te nagrde na dve decenije:D
Quote from: Scordisk on 02-02-2016, 17:12:49
jebes zivot bez glibavih glibulja sto te nagrde na dve decenije:D
Што јес јес... нај-горе-боље су глибуљес!
Scordisk, koji si ti meni kralj 8-)
Mahir i Aleksa: Samoubistva zbog vršnjačkog nasilja
Čuo sam za Mahirov i Aleksin slučaj, ispratio sam sve šta se dešavalo. Kad sam ja bio klinac, 80-ih, bilo je svakojakog nasilja u školama, al' se niko zbog toga nije ubijao, doduše internet je poslednjih godina dosta tome kumovao pa sad za tako neke "blamove" vrlo brzo sazna cela škola pa i kraj. Nekad si bar mogo pobeći kući a sad te i gajbi navataju preko fejsa. Mene ovo mnogo više podseća na ta maltretiranja i "kalupljenja" koja se dešavaju po zatvorima nego na školske zajebancije, al' izgleda da je takvo vreme došlo, vreme nasilja na svim poljima, a dosta toga se prenelo i sa navijačkih tribina, jer danas u osnovnim školama imaš već regrutovane članove nekih navijačkih grupa a o srednjim da ne pričamo, i uglavom ti klinci koji najviše maltretiraju druge su već snimljeni od strane ovih starijih "skauta", tako da ako si solo, i ako štrčiš naravno da će da te zaskoče.
Znači važi isto pravilo ko i po zatvorima, ako te ko cima pobiješ se pa makar dobio gadne batina i više te niko neće dirati, e sad ako nisi baš u stanju da se potučeš onda jbga trpiš pa ko ima jače živce. Bolje jednom dobiti batina nego godinu dana ići u školu sav psihički sjeban i u večitom strahu, al' fora je što u tim godinama nema ko da te savetuje, a i nemaš realno kome ni da se poveriš ako nemaš neku svoju ekipu iz kraja, a većina dece uopšte nije u tom fazonu. U vreme mog školovanja najveći nasilnici su bili metalci, oni su tukli i šabane i sve ostale, pa samim tim što sam i ja slušo metal imao sam prođu, al' danas da sam klinac ja bi se i te kako gnušao navijača, jer taj fazon sad svi furaju, a ja ne volim ko i svi, neki inat mi to ne da, pa bi sigurno mnogo više najebo nego što sam stradavao 80-ih. Al' dobro, ja sam bio spreman i da se potučem iako sam bio solo igrač u toj školskoj hijerarhiji, al' se zato odlično sećam mojih drugova iz razreda, npr. Safeta koga su maltretirali jer je musliman, pa Milivoja koga su ganjali jer je sa sela, i još par jarana, pa smo tako napravili našu outcast ekipu, i držali se zajedno, a posebno od 6. do 8. razreda, i tu nam već nisu mogli ništa, jedino ako se ko izdvoji iz našeg "krda" npr. na putu od škole ka kući, onda bi ga sačekali pa izotimali. Tad je otprilike počelo to skidanje patika i svega što ima neku vrednost. Ja sam imao sreću što sam još tad bio najviši i najteži u razredu pa su mene zaobilazili, al' svi ovi sitniji su redovno najebavali.
Isto tako u gimnaziji, prvi razred IV bgd gimnazije, ja dolazim, duga kosa, Slayer majica, prilazi mi zna se ko: Krle alcz koji je tad išao u 3. razred i kao aj ti metalac da skupljaš po odeljenjima keš od klinaca za mene, i realno bi već tu najebo da se nisam izvadio na Vidikovac jer ga se sećam iz kraja, tako da su najebavali drugi. Bolje drugi nego ti - preslikan zatvorski fazon, ćutiš i gledaš svoju robiju, što bi se reklo u žargonu. Inače, Krle je tad šou pravio po školi, isto kao i po stadionima i po gradu, niko nije smeo ništa da mu kaže. Doduše tad su klinci već počeli da donose utoke u gimnaziju pa je i murija dolazila tako da je to sve bilo već viđeno i uglavnom si najebavao ako si bio prvi razred, jer već u drugom te niko ne bi cimao. Al' jbga, tad je važilo pravilo MIGHT MAKES RIGHT, a danas sam ja kontao da postoje ti školski policajci i da nema tolko maltretiranja, ali očigledno da nije baš tako.
Iskreno, ne bi voleo danas da sam dete i da idem u školu, zato se i čudim i u neku ruku divim svim svojim jaranima i poznanicima koji su skupili muda da prave decu u ovakvom društvu. Meni je to nezamislivo, jer se sećam kako je meni bilo i zaista nikad ne bi poželeo da se to i mom detetu dogodi. Ali opet, možda sam ja sve to malo preintezivno doživeo jer sam tako malo krivo nasađen, hipersenzitivan i šta sve ne, a ovoj realtivno normalnoj deci to možda tada i nije bilo tako, al' kako ja to da znam? Svako ima svoju percepciju i po njoj sudi, pa tako nešto što je meni bilo hardkor nekom je bilo ko dobar dan i obratno. Uglavnom, skroz saosećam sa svom tom slabijom decom, sa drugačijom, sa decom koja jednostavno ne mogu da se uklope, jer ako je onda, 80-ih i 90-ih to bio pakao, kako to danas izgleda bogteubio?
Strava i uzas - uvek su deca bila pomalo surova ali nikad kao u danasnje vreme. Meni su ovi sto su u stanju tako da zlostavljaju dete/skolskog druga prave psihopate, tu nema trunke ljudskosti, niti popravke. Jadni decaci. :(
Кад сам ја био дијете ако се жалиш дома да те малтретирају у школи и да хоће да те бију - добијеш дома батине од родитеља што се ниси бранио или што их ниси први искрпио. xcheers
Quote from: Son of Man on 15-02-2016, 13:59:25
...
Iskreno, ne bi voleo danas da sam dete i da idem u školu, zato se i čudim i u neku ruku divim svim svojim jaranima i poznanicima koji su skupili muda da prave decu u ovakvom društvu. Meni je to nezamislivo... Uglavnom, skroz saosećam sa svom tom slabijom decom, sa drugačijom, sa decom koja jednostavno ne mogu da se uklope, jer ako je onda, 80-ih i 90-ih to bio pakao, kako to danas izgleda bogteubio?
slicno sto se tice suosjecaja, no nije sve opet bas toliko crno. djeca koja maltretiraju normalna su pojava kroz prostor i vrijeme, jaca djeca, slabija, stabilnija, agresivna, pasivna... jednostavno djeca. u razvoju, nesavrsena, dobra, zla, svjesna, nesvjesna. problem je u neodgovornim roditeljima.
kroz nasu kulturu proteze se kroz dobar dio populacije sto nemar, sto ponos na sopstveno agresivno dijete.
sve su to djecije price ako si odgovoran roditelj. nije potrebna nikakva hrabrost da bi imao djecu.
tek malo odgovorsnosti i mozga. ako ti je dijete maltretirano, ti to primijetis i reagiras; nije smak svijeta, ako odrasli ne dozvole da se djecije price pretoce u tragediju.
primjer iz izkustva: sjecam se dozivljaja kad moja kcerka bila nesto potistena, bezvoljna za skolu.
pa lijepo prijateljski pitas sta je, nacimas info.
sta je, grupa turkinjica, 5-6, formiralo klan "killerkanacken", te maltretira djecu koja jedu svinjetinu, docekuju, sacekuju, prijete, maltretiraju. reko, super. telefon, roditelji (svi roditelji vole svoju djecu, i oni najponosniji na agresivnu), pa redom. dobar dan, umjetnicko ime, problem, ocekivanja, do slusanja. i djeca najbolji prijatelji.
znaci, problem je jednostavno u roditelju koji neodgovorno prepusti dijete da se samo izbori sa normalnom pojavom.
Upravo ovo što Zosko kaže. Roditelji mogu biti i majka i maćeha.
Quote from: Son of Man on 17-02-2016, 00:10:37
Upravo ovo što Zosko kaže. Roditelji mogu biti i majka i maćeha.
Нема Зоско појма! Чуш не но што него ће само да се избори. Родитељ треба да помогне да се дијете само избори... Прије неколико година био мој брат од стрица код кума у Штокхолм. Ћерка његовог кума имала проблем малтретирале је неке другарице исто у чопору. Ови не знају што да раде па радили и као Зоско-шупљиуглаву звали родитеље и тд. Ђеца 7-8 година... Мој брат то није вјеровао што слуша, и рекао ђетету "има ли камен у двориште школе - има; узми камен држи у руку и када ти приђу на одмору прва која ти приђе удари је у главу каменом". Други дан их све звали у школу а и мог брата. Дијете рекло "научио ме кум" а више је нису дирали :|
Е тако се то ради.
Oohoho, kako zgodan primjer. Pa vidji, taj tvoj kum od brata strica u Stokholmu, u toj Rusiji, pa kazni ti njemu da kad telefonira ruka mora drzat kraj glava! Kraj one rupe dje izlaze rijeci! Znam da je tesko, normalno je pustis ruka da visi, al taka tehnika!
http://pescanik.net/pismo-mahiru/ (http://pescanik.net/pismo-mahiru/)
@MO kamenom u glavu? Odlicna ideja! :roll: Tako rezonuju i Ameri, samo umesto kamena dovate neko vatreno oruzje (ima toga, lezi okolo), to je jos efikasnije. :x
od ovih amera koje znam i s kojima sam u kontaktu (~200), nijedan ne rezonuje tako, al ok, moglo bi se reći i da mi je uzorak suviše mali za ozbiljnu statistiku :lol:
Mali, maltretirani ameri. Ti mora da se druzis sa nekim libsima :lol:
Mene je stari od malena učio da ako me ko dira da ga odma' bez puno razmišljanja "druknem u glavu među rogove", da pokažem zube. Doduše ja ga u početku i nisam baš slušao jer sam kontao da je on u Batajnicu išo u školu pa je bio primoran da se stalno tuče sa seljacima iz Pazove, a kao pošto je Vidikovac urbano naselje ja sam mislio da toga ovde nema. Naravno, na kraju se ispostavilo da je stari skroz bio u pravu, jer da je on umesto mene rešavao probleme pozivanjem roditelja te dece ja bi sjutra još veće batine dobijao u školi kao cinkaroš, i što je još gore bio bi izopšten iz društva. Ovako sam bio solo, ko kad baciš dete u vodu pa ono bude primorano da propliva il' će se u suprotnom udavi jbga, te sam počo i ja da se sukobljavam sa decom, i upravo se desilo to o čemu mi je ćale govorio: jednom kad im pokažeš zube posle te ostave na miru i navataju neku novu žrtvu. Isti sistem sam primenio i kad sam boravio u ustanovama zatvorenog tipa i svaki put je bilo uspešno. E sad jbga, to je tako tad bilo, 80-ih godina, danas ne znam kako je...
Odbrana je skroz okej kao i pokazivanje zuba ali fer fajt a ne koriscenje raznih objekata i oruzja, po meni. Znaci ako si sposoban/na da se odbranis bez da ozbiljno ili smrtno povredis bulije, to je sjajno.
Bolje decu upisati na neku borilacku vestinu ili kurs samoodbrane, nego im davati kamenice u ruke.
Pazi, i ja sam u srednjoj bila weirdo, zbog muzike koju slusam, oblacenja, "fuck's not given" stava, ali me niko nije dirao, i uopste uzev, nije bilo toliko toga dok sam odrastala. Potuku se klinci naravno, ali bas da je bilo izivljavanja, maltretiranja, to nesto ne pamtim.
Ali šta gubim što sam izopšten iz društva nasilnika? Ima valjda i drugih društava u školi.
Nista cinkaros i jos vece batine. Ne mogu skolarci, djecurlija, upravljati domenom odraslih, nametati svoje pubertetlijske kodekse u toliko bitnom segmentu. Nasilje. Ako roditelj kaze nema zajebancije, djecurlijo mir, mir ima da bude.
Ejmen! U savrsenom svetu....
Quote from: mac on 17-02-2016, 14:16:12
Ali šta gubim što sam izopšten iz društva nasilnika? Ima valjda i drugih društava u školi.
U mojoj osnovnoj je postojalo samo jedno društvo jbga...
Zosko, a kako da objasnis roditeljima ako su i oni kreteni ko i deca im pa ih jos i štite?
Ah, pa takvima objasnis na kretenskom. Nema tu paushalne sheme, zato je prakticno znati mnoge jezike.
Quote from: Son of Man on 17-02-2016, 13:58:27
Mene je stari od malena učio da ako me ko dira da ga odma' bez puno razmišljanja "druknem u glavu među rogove", da pokažem zube. Doduše ja ga u početku i nisam baš slušao jer sam kontao da je on u Batajnicu išo u školu pa je bio primoran da se stalno tuče sa seljacima iz Pazove, a kao pošto je Vidikovac urbano naselje ja sam mislio da toga ovde nema. Naravno, na kraju se ispostavilo da je stari skroz bio u pravu, jer da je on umesto mene rešavao probleme pozivanjem roditelja te dece ja bi sjutra još veće batine dobijao u školi kao cinkaroš, i što je još gore bio bi izopšten iz društva. Ovako sam bio solo, ko kad baciš dete u vodu pa ono bude primorano da propliva il' će se u suprotnom udavi jbga, te sam počo i ja da se sukobljavam sa decom, i upravo se desilo to o čemu mi je ćale govorio: jednom kad im pokažeš zube posle te ostave na miru i navataju neku novu žrtvu. Isti sistem sam primenio i kad sam boravio u ustanovama zatvorenog tipa i svaki put je bilo uspešno. E sad jbga, to je tako tad bilo, 80-ih godina, danas ne znam kako je...
Svaka cast tvom starom...
Quote from: Dybuk on 17-02-2016, 14:14:32
Odbrana je skroz okej kao i pokazivanje zuba ali fer fajt a ne koriscenje raznih objekata i oruzja, po meni. Znaci ako si sposoban/na da se odbranis bez da ozbiljno ili smrtno povredis bulije, to je sjajno.
Bolje decu upisati na neku borilacku vestinu ili kurs samoodbrane, nego im davati kamenice u ruke.
Pazi, i ja sam u srednjoj bila weirdo, zbog muzike koju slusam, oblacenja, "fuck's not given" stava, ali me niko nije dirao, i uopste uzev, nije bilo toliko toga dok sam odrastala. Potuku se klinci naravno, ali bas da je bilo izivljavanja, maltretiranja, to nesto ne pamtim.
E djevojko aj ja da te naucim kad te tata nije naucio - "fer fajt" je oksimoron. Prvom prilikom kada njih nekoliko skoci na tebe skapiraces sto govorim. Borilacke vjestine i 1 na 1 u skolskom dvoristu je sport ne tuca. Najbolja odbrana od napada je da uopste ne udjes u tucu. Ako napadaci znaju da ce jedan od njih biti ozbiljno povrijedjen nece napadati, a djevojcicu iz Stokholma poslije savjeta mog brata niko vise nije dirao...
Quote from: zosko on 17-02-2016, 09:55:37
Oohoho, kako zgodan primjer. Pa vidji, taj tvoj kum od brata strica u Stokholmu, u toj Rusiji, pa kazni ti njemu da kad telefonira ruka mora drzat kraj glava! Kraj one rupe dje izlaze rijeci! Znam da je tesko, normalno je pustis ruka da visi, al taka tehnika!
Zosko kada tvoju cerku krenu klinci u skolu da hvataju za guzicu zna li ona da mora prvo tebi sve da isprica da joj rijesis taj problem? Jesi imao taj razgovor, jesi se pripremio? Znam da je tesko ali pazi samo civilizirano, ne?
Problem? Gdje ti vidis problem oko hvatanja za guzu? Zene vole da ih hvatamo za guze. Imas li kakav zenski mikrokosmos? Probaj!
Kad izvališ da će sto posto biti frka uvatiš pa prvi napadneš na kvarno, tako da neprijatelju u startu sjebeš koncept. Jbga al' tako je kako je, jer kad dođe njih 10 da te bije vataš čega god se pre dovatiš, dal je to štangla, cigla, armatura, komad asfalta, nije bitno. Mene jedared kad je napalo njih nekoliko ja sam zaskočio kolovođu i iz sve nsnage ga zubima uhvatio za vrat i stezao dok ovi ostali nisu skontali da "nisam normalan" i ga ću da ga prikoljem pa su morali da se sklone, e tek onda sam ga pustio i ćao, zdravo.
Quote from: zosko on 17-02-2016, 23:05:50
Problem? Gdje ti vidis problem oko hvatanja za guzu? Zene vole da ih hvatamo za guze. Imas li kakav zenski mikrokosmos? Probaj!
A tek sto vole kad ih bijes.... jesi probao - probaj.
A jel? S kamen vu glava? Os me naucit? Imas kakav zivi mikrokosmos il tito sve potamanio?
Quote from: Son of Man on 17-02-2016, 23:06:47
Kad izvališ da će sto posto biti frka uvatiš pa prvi napadneš na kvarno, tako da neprijatelju u startu sjebeš koncept. Jbga al' tako je kako je, jer kad dođe njih 10 da te bije vataš čega god se pre dovatiš, dal je to štangla, cigla, armatura, komad asfalta, nije bitno. Mene jedared kad je napalo njih nekoliko ja sam zaskočio kolovođu i iz sve nsnage ga zubima uhvatio za vrat i stezao dok ovi ostali nisu skontali da "nisam normalan" i ga ću da ga prikoljem pa su morali da se sklone, e tek onda sam ga pustio i ćao, zdravo.
xcheers :evil: :|
Citiracu sam sebe i ponavljam - Svaka cast tvom ocu!
Vidi se ko je citao Banovic Strahinju!
Bravo, Sine!
Ta poslednja "tuča" je bila 2007. i vala od tad se više ni sa kim nisam kačio tj. ostavili su me na miru tzv. gradski mangupi, a i čuli jbga psihijatrijski slučaj ("budala") pa ih vatala paranoja, ko što je vatala pojedince sa ovog foruma. Al' šta ću im ja, nisam ja kriv zbog njihovih predrasuda i tripova.
Quote from: Ugly MF on 17-02-2016, 23:16:15
Vidi se ko je citao Banovic Strahinju!
Bravo, Sine!
Nisam čito Banović Strahinju, šta kaže?
Quote from: zosko on 17-02-2016, 23:12:47
A jel? S kamen vu glava? Os me naucit? Imas kakav zivi mikrokosmos il tito sve potamanio?
Ne bre, ne shvaras me. Evo da te naucim. Ti si rekao da tvoja cerka ne bi imala problem ako je klinci uvate za guzicu jer to zene vole a ja sam ti rekao da vole i kad ih bijes... po guzici, tako da treba i to da popricas ozbiljno i normalno da joj objasnis. Jasno?
Quote from: Son of Man on 17-02-2016, 23:17:48
Quote from: Ugly MF on 17-02-2016, 23:16:15
Vidi se ko je citao Banovic Strahinju!
Bravo, Sine!
Nisam čito Banović Strahinju, šta kaže?
A onda procitaj, samo 800 stihova! imas i onlajn...
Quote from: Son of Man on 17-02-2016, 23:17:48
Quote from: Ugly MF on 17-02-2016, 23:16:15
Vidi se ko je citao Banovic Strahinju!
Bravo, Sine!
Nisam čito Banović Strahinju, šta kaže?
Povlacim jedno "svaka cast" tvom ocu sto nisi citao BS. :mrgreen:
Mrtvi. Pa kad me zelis nesto nauciti, moras ponuditi i praksu, kakav objekat na kojem bih ucio. Jesi li cuo za dualni sistem? Ocigledno nisi. Nista ti nije jasno, a drzis predavanja.
Quote from: zosko on 17-02-2016, 23:23:11
Mrtvi. Pa kad me zelis nesto nauciti, moras ponuditi i praksu, kakav objekat na kojem bih ucio. Jesi li cuo za dualni sistem? Ocigledno nisi. Nista ti nije jasno, a drzis predavanja.
QuoteOohoho, kako zgodan primjer. Pa vidji, taj tvoj kum od brata strica u Stokholmu, u toj Rusiji, pa kazni ti njemu da kad telefonira ruka mora drzat kraj glava! Kraj one rupe dje izlaze rijeci! Znam da je tesko, normalno je pustis ruka da visi, al taka tehnika!
Ћуј стари какви дуални систем? Дај се контролирати, не, па објекат је крај тебе. Кужиш? Не? Тко је први поћео так говорити и предавати? Што скухаш то и полижеш. Ак желиш побиједити не смијеш изгубити...татицу. Не?
Quote from: МртавОзбиљан on 17-02-2016, 22:50:44
Quote from: Dybuk on 17-02-2016, 14:14:32
Odbrana je skroz okej kao i pokazivanje zuba ali fer fajt a ne koriscenje raznih objekata i oruzja, po meni. Znaci ako si sposoban/na da se odbranis bez da ozbiljno ili smrtno povredis bulije, to je sjajno.
Bolje decu upisati na neku borilacku vestinu ili kurs samoodbrane, nego im davati kamenice u ruke.
Pazi, i ja sam u srednjoj bila weirdo, zbog muzike koju slusam, oblacenja, "fuck's not given" stava, ali me niko nije dirao, i uopste uzev, nije bilo toliko toga dok sam odrastala. Potuku se klinci naravno, ali bas da je bilo izivljavanja, maltretiranja, to nesto ne pamtim.
E djevojko aj ja da te naucim kad te tata nije naucio - "fer fajt" je oksimoron. Prvom prilikom kada njih nekoliko skoci na tebe skapiraces sto govorim. Borilacke vjestine i 1 na 1 u skolskom dvoristu je sport ne tuca. Najbolja odbrana od napada je da uopste ne udjes u tucu. Ako napadaci znaju da ce jedan od njih biti ozbiljno povrijedjen nece napadati, a djevojcicu iz Stokholma poslije savjeta mog brata niko vise nije dirao...
Nijesu jos kretali. Delujem...nadrkano :mrgreen:
Tj, jesu neki skinsi al sve se dobro zavrsilo, mlados ludos...
O, Mrtvi, pa curice. Krupne rijeci, a ne das objekte. Ja bih tebi u svako doba dao telefon, da vjezbamo. Moze i banana umjesto slusalice. Imas usput i nagradu, motiv.
Quote from: zosko on 17-02-2016, 23:50:01
O, Mrtvi, pa curice. Krupne rijeci, a ne das objekte. Ja bih tebi u svako doba dao telefon, da vjezbamo. Moze i banana umjesto slusalice. Imas usput i nagradu, motiv.
Дам ти к...ц да избијеш очи. Јеси се жалио модераторима да те малтретирам? :mrgreen:
Uporno se zalim, pa nista. Bas moram citati tvoje brabonjasto obracanje. Sta ces. Tesko ovo zivot.
Quote from: zosko on 18-02-2016, 00:10:36
Uporno se zalim, pa nista. Bas moram citati tvoje brabonjasto obracanje. Sta ces. Tesko ovo zivot.
И шта кажеш оћеш мој број телефона? Не може. Шта ћеш, нисам ја насилник да се обрачунавам са слабијима од себе xfrog
А не знам шта ће ми ово, сморен ми живот, па лицемјерима показујем да су лицемјери из досаде...
Sta ce mi tvoj telefon. Pitam te imas li objekata da me nesto naucis!
Nemas i dobro. Brabonjao bi mi jos mjesecima da nisam odvojio malo paznje za tebe.
Quote from: МртавОзбиљан on 17-02-2016, 23:20:06Povlacim jedno "svaka cast" tvom ocu sto nisi citao BS. :mrgreen:
Dal' mi veruješ da je moj ćale poslednju knjigu pročitao tamo 60-ih godina i to Tarzana. Pa čovek bre nije čito ni ovo moje što sam izdao i sad kao on mene da savetuje šta da čitam, si lud ti? Pa taj bre ni filmove ne gleda, kaže: "to ništa nije istinito, sve glume". :lol:
Ama niko ne zamera tvome ćaći, samo pročitaj :)
Oću xwink2
MESEČNI TROŠKOVI
Verovali ili ne al' ovo su moji sveukupni mesečni troškovi. I posle pojedinci još kenjaju kako u Srbiji ne može da se preživi od 200 evra mesečno. Lažu barabe, jer evo ja sam vam živi primer. Šta sve neće da izmisle samo da bi nagrdili našeg velikog vođu Vučića. :(
01. hrana - 3000 din
02. mleko - 400 din
03. step sok - 750 din
04. hleb - 950 din
05. voće - 1500
06. INTERNET - 2000
07. LEKOVI - 2100
08. komunalije - 500
09. mačka - 1450
10. duvan - 3000
11. provođenje - do 500 din max
UKUPNO: 12.550 dinara tj. 102 evra 8-)
Moje komunalije (infostan, struja, telefon, kirija) su bitno veće od 500 dinara. Zapravo su veće od tvog ukupnog iznosa. Bar mi je trošak za internet manji. I manje trošim na mačke, jer ih hrane i komšije.
Sine, meni nije jasna točka 9. Na koje vrste mačaka se misli da moraš toliko love izdvajati? :)
EDIT: čekaj, morala sam se vratiti još jednom, baci mačku kroz prozor. vidi koliko će ti love nakon toga ostati. ako je u pitanju mačka na koju ja mislim, ako nije, e onda pomoz bog...:)
Kako se bre provedes za 500 din :cry:
Izbaci mleko i step sok (bolje nacedi limun ili pomorandzu iz stavke: voce) pa ce ti ostati vise za provod a i za hranu. I stvarno, gde to ima da su komunalije 500 din, pa samo infostan par iljada, najmanje?! :shock:
A macka moze i jeftiniju hranu da jede.
Quote from: Hiperhik on 16-01-2016, 18:13:35
Ja imam tri drugarice, i naše drugarstvo i prijateljstvo traje...pa, već decenijama, bez ikakvih seksualnih elemenata.
Dakle, moguće je. Čak mislim da takva prijateljstva nisu ni preterano retka.
Svi treba da znaju sta drugarstvo znaci
Zajedno smo lepsi, zajedno smo jaci ;)
http://youtu.be/F-Y8qdSAXOU (http://youtu.be/F-Y8qdSAXOU)
Quote from: Dybuk on 18-02-2016, 20:39:06Izbaci mleko i step sok (bolje nacedi limun ili pomorandzu iz stavke: voce) pa ce ti ostati vise za provod a i za hranu. I stvarno, gde to ima da su komunalije 500 din, pa samo infostan par iljada, najmanje?! :shock:
A macka moze i jeftiniju hranu da jede.
Jebo provod, to je traćenje vremena, meni je najbolji provod uz TV i komp. Zato i tolka cifra.
Komunalije delim na 3 dela, jer su tu i ćale i baba trenutno.
Mačka ne može jeftiniju hranu jer je od malena treniram za borbe i survivalizam. 8) :-|
Nemam predstavu o dinarima, ali mi svejedno mnogo toga na listi nema smisla. Prvo sto sam primetila da hrana i duvan kostaju isto. Duvan = bacanje para po mom misljenju, plus velika verovatnoca da ce se trosak pod brojem 7 vremenom povecati zbog duvana. Isto pojma nemam sta je to step sok i zasto su hrana, mleko, helb i voce razlicite kategorije.
Ja bih macku dala Mehi:), ostavila bih duvan i step sok i investirala u nesto sto bi mi smanjilo neki od ostalih troskova.
E, da, Sine predji na duvan za motanje, ako vec nisi, pakovanje traje najmanje 2-3 dana a kosta izmedju 260-300 din. Ja koristim Pueblo (270 din) posto je ovde 3 puta skuplji :(, nabavljam iz Bg-a. Plus, zdravije je a ustedis nesto duplo.
isusova majko... nazirem uzas! sone! oprez! batali!
spisak je odlican, NE trebaju ti zene "optimirati", posebno ne u blizini, mislim, ne duze od 10 minuta!
xrofl
mda, shala, shala, shalim se... :)
Znam!
Ma zna Sin sve to i sam, nego eto, da mu pomognemo ako treba, predlozimo... :)
ma znam, meni se zenski prijedlozi uvijek citaju onako, sone, za svako rjesenje cemo ti naci problem... [ledeni shapat kroz zube] ako treba... [/ledeni shapat kroz zube]
Quote from: Biki on 18-02-2016, 22:06:06
Duvan = bacanje para po mom misljenju, plus velika verovatnoca da ce se trosak pod brojem 7 vremenom povecati zbog duvana.
pozitivan je veliki izdatak za voće, ali i dalje mi mačka najviše bode oči. recimo, ja bih mačku hranila samo gušterima i miševima i to onima koje sama ulovi. pa da vidimo koliko je sposobna za survivalizam...
Quote from: Son of Man on 18-02-2016, 16:18:04
Oću xwink2
MESEČNI TROŠKOVI
Verovali ili ne al' ovo su moji sveukupni mesečni troškovi. I posle pojedinci još kenjaju kako u Srbiji ne može da se preživi od 200 evra mesečno. Lažu barabe, jer evo ja sam vam živi primer. Šta sve neće da izmisle samo da bi nagrdili našeg velikog vođu Vučića. :(
01. hrana - 3000 din
02. mleko - 400 din
03. step sok - 750 din
04. hleb - 950 din
05. voće - 1500
06. INTERNET - 2000
07. LEKOVI - 2100
08. komunalije - 500
09. mačka - 1450
10. duvan - 3000
11. provođenje - do 500 din max
UKUPNO: 12.550 dinara tj. 102 evra 8-)
Сине, бачи дуван цигарете или за мотање што гођ да пушиш! Пређи на лулу; мање ћеш да трошиш и на љекове, ако није нешто озбиљно... Лула опушта антистрес нема боље. Ако ти требају информације питај на ПМ знам све у БГ ђе можеш наћ...
Ma bre ćale kupuje na pijaci onaj duvan i ceo dan mota, zanima se pod stare dane dok gleda parove jbga. I aj sad, kako da ne pušim kad on svaki dan smota po 200 komada? :-x
Konačna istina 8-):
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/02/nato-i-sveti-gral-na-strazevici.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/02/nato-i-sveti-gral-na-strazevici.html)
...ovo treba da ide u topick 'gluposti'....
Pa kako se zove ovaj topik? :mrgreen:
... ama, pročita li ti Banović Strahinju?
I nemoj prvo film da gledaš, film posle čitanja!
Quote from: Ugly MF on 20-02-2016, 12:08:54
... ama, pročita li ti Banović Strahinju?
I nemoj prvo film da gledaš, film posle čitanja!
А могао би и Женидба Душанова, то је фентази бре!
Quote from: МртавОзбиљан on 18-02-2016, 23:33:40
Сине, бачи дуван цигарете или за мотање што гођ да пушиш! Пређи на лулу; мање ћеш да трошиш и на љекове, ако није нешто озбиљно... Лула опушта антистрес нема боље. Ако ти требају информације питај на ПМ знам све у БГ ђе можеш наћ...
lula je antistres, ali preporucuje se tek u poznim godinama. konzum dima iz lule znanstveno dokazano ubrzano vodi do impotencije, naravno, tako regulira i stres, pa je uglavnom popularna medju seniorima i krezubim starcicima iz kaubojaca.
Moj tata je pusio lulu kao mladi pozer :lol:
zosko, suti, suti... jen, dva, tri, suti, ne bi bio dobar crnjak, suti... :roll:
Quote from: МртавОзбиљан on 20-02-2016, 17:25:49
Quote from: Ugly MF on 20-02-2016, 12:08:54
... ama, pročita li ti Banović Strahinju?
I nemoj prvo film da gledaš, film posle čitanja!
Ihhh, imam skenove Lobacevovih stripova! Prajsles!!
А могао би и Женидба Душанова, то је фентази бре!
Quote from: Ugly MF on 21-02-2016, 14:25:08
Quote from: МртавОзбиљан on 20-02-2016, 17:25:49
Quote from: Ugly MF on 20-02-2016, 12:08:54
... ama, pročita li ti Banović Strahinju?
I nemoj prvo film da gledaš, film posle čitanja!
А могао би и Женидба Душанова, то је фентази бре!
Ihhh, imam skenove Lobacevovih stripova! Prajsles!!
EDIT...pogresio u gornjem postu,,,,
Ostajte ovde bogvasubio!
Gledam nesto ovih dana, pa jbte sva moja raja je il' poodavno zapalila preko il' se sprema u toku ove godine. Ova jedna na lutriji dobila mrtvi grin kard, ova druga pali u Kanadu s muzem i decom itd. Pa onda Rusija, Nemacka, Kipar, Malta, Amerika, Cile, Norveska, Novi Zeland...dokle bre, dokle? Pa zar ne shvatate bre da smo svi mi samim rodjenjem u Srbiji dobili tu povlasticu, za koju bi mnogi bogatstva dali, da sedimo u prvim redovima na premijernoj projekciji "Apokalipse", a vi ladno bez blama begate u poslednje redove?! Ja vas zaista ne razumem, dosli ste u bioskop da gledate najjaci horror film ikada a vi se sakrivate ispod sedista i prekrivate oci rukama, ko neka deca bre? Sramota. Alo bre, zar zaista mislite da ste se tek tako eto slucajno rodili u Jugoslaviji? Niste razmisljali o tome, a? Pa trebali bi, i te kako bi trebali. Jer lepo je jos onomad reko moj brat Aleksa:
Ostajte ovdje!...Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat ko što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.
Opaka knjiga :-|
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/04/apocalypse-culture-by-adam-parfrey.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/04/apocalypse-culture-by-adam-parfrey.html)
"TWO THOUSAND YEARS have passed since the death of Christ and the world is going mad. Nihilist prophets, born-again pornographers, transcendental schizophrenics and just plain folks are united in their belief in an imminent global catastrophe. What are the forces lurking behind this mass delirium? APOCALYPSE CULTURE is a startling, absorbing and exhaustive tour through the nether regions of today's psychotic brainscape. First published in 1987, APOCALYPSE CULTURE immediately touched a nerve. Alternately excoriated and lauded as "epochal", "the most important book of the decade," APOCALYPSE CULTURE had begun to articulate what many inwardly sensed — the-fear inspired irrationalism and faith, the clash of irreconcilable forces, and the ever-looming specter of fin de race. In its present incarnation for Feral House, APOCALYPSE CULTURE has significantly increased in size, taking on new perspectives on our current crisis, with pertinent revisions of many articles from the original edition."
Neke od tema: The Process Church of The Final Judgement, Radio Werewolf, Lycanthropy, Interview with an necrophiliac, Temple ov Psychick Youth (TOPY), Aleister Crowley, The Last Defense of LSD, Adolf Hitler, Boyd Rice, Instructions for the Kali-Yuga, Apocalypse Art, Schizophrenic Responses to a Mad World, Art in the dark, Masochism, Fakir Musafar interview, Aesthetic Terrorism, Peter Sotos interview, Apocalypse Science, Eugenics, Quantum Mechanics & Chaos Theory, The Theology of Nuclear War, The Christian Theory of Occult Conspiracy, Masonic Symbolism in the Assassination of JFK, Tito and JFK, Charles Manson, Joe Coleman...
Za sve vas koji volite iskren, nezdrav humor, ali ste i može biti radoznali da saznate o nekim marginalnim temama koje se nerado spominju po našim medijima, evo jednog radio intervjua iz marta 2012. koji je sa mnom napravio izvrsni Mihajlo Mihajlo Jovanovic aka Dunduew. Dakle, radi se o kultnoj emisiji "Porno pop" koja je išla petkom na danas pokojnom NOFM radiju, pa ko ima tih živaca da sluša moje čuvene govorne mane i vrline uz dosta zaista kvalitetne muzike po izboru autora i mene, nek mu ga najopuštenije dadne po slušanju, neće se pokajati, ja garantujem. Znači od Cro-Magsa preko Radio Werewolfa i Agnostic Fronta, Laibacha, Jadranke Stojaković i Boyd Rice-a, pa sve do old school sevdalinke, a tu je i par pesama koje sam nažalost bio prinuđen da obrišem zbog nekakvih gistro autorskih prava, tako da ako naletite na 2-3 mute rupčage od po par minuta, mojne to da vas zbuni no samo "premotajte" malo unapred. Eto, aj' pa živeli! :)
- Abraxas Pandža, Vidikovac finest
http://youtu.be/HhD6fz5npeo (http://youtu.be/HhD6fz5npeo)
O manipulacijama i "kupovini"
Znate ono kad je neko slatkorečiv, kad krene da vam se šlihta a znate se jedva par dana. "Ma odma sam ja video da si ti OK momak", "Bravo, isto tako i ja mislim" i slične prijave. E meni se tu odma' upali lampa, odma' mi biva jasno da dotični nešto hoće od mene, dal' radi neke koristi, dal' da bude dobar sa mnom u slučaju da mu zatrebam, uglavnom meni je to siguran znak da je lik neiskren i pritom jako loš manipulator. Takve odma' stavljam pod "nadzor" i čekam da vidim koji im je sledeći potez. U većini slučajeva se ama baš ništa ne desi jer takvi vrlo brzo skontaju da od mene nikakve koristi ne mogu da imaju, jer nit ja znam ljude, nit se bavim bilo kakvim poslovima, niti bilo šta, dakle neupotrebljiv sam i samim tim nezanimljiv za daljnju komunikaciju tj. izrabljivanje. A na drugu stranu to što i da imam nešto da ponudim tek tad ne bi dao. Šta, kao treba neko da me kupi sa par lepih reči ili što me častio pivom i hvalospevima na sva zvona? Isto važi i za ove neke kao jače usluge. Druže, ako mi činiš uslugu samo zato da bi se ja osećao dužnim da ti je uzvratim, zaboravi na to, nismo na pijaci jbga.
Naravno, ne kažem ja ništa, ima i OK ljudi, koji su mi dosta puta mnogo jake stvari odradili ali su u startu napomenuli da je to poklon i da ni u kom slučaju ne žele bilo kakvu protivuslugu. Ili ako se već dogovaramo o nekakvim transakcijama daj da to bude što se kaže transparentno, a ne izokola i na kvarno. Imam ja par drugara sa kojima razmenjujem neke sitnice, ali sa njima se znam jako dugo, i znam da tu nema foliranja.
Zamislite sad scenu, ja koji u principu nemam ništa materijalno i sad mi dođe neko ko je bahato obezbeđen, i pokloni mi ničim izazvan nešto što je u mom svetu jako skupo, a u njegovom sitnica, i sad taj jaran misli da me time kupio i da ću mu biti odan do kraja za bilo šta. Ćale me oduvek učio da nikad ne primam takve poklone iz razumljivih razloga, ali mene neki đavo tero pa sam više puta uzeo to što su mi ponudili, baš da vidim šta će dalje da se desi. I vaistinu, više puta se desio upravo taj scenario: ja sam tebi učinio to i to a ti o meni tako i tako, u smislu da sam pisao loše o dotičnom javno na svom blogu, jer to je jedino šta ja mogu da uradim. Pa čekaj prijatelju, a šta si ti očekivao? Nisam ja novinar pa da me podmićuješ ne bi li me kontrolisao šta ću i kako da pišem o tebi. Novinar prima platu, ja jok. Novinar je vezan od strane urednika i te plate a ja ne odgovaram nikome. Takođe, nisam ni lekar pa da primam "male znake pažnje". Ako si mi nešto doneo to si uradio na svoju odgovornost, jer ako si loš, tj. ako ja smatram da si loš tako ćeš i biti okarakterisan. Pa nisi mi bre doneo soma evra pa da ja padnem ničice ispred tebe, niti sam ja tolko bitan da bi mi bilo ko donosio neke veće cifre. Dakle, ja ovo ne radim za platu, niti bilo šta slično nego jer mi se eto može, jer sam tako u mogućnosti.
Baš iz ovog razloga sam se i udaljio od ljudi, imam par jarana sa kojima komuniciram i to je to, a svi ostali koji krenu da me tapšu po ramenu su mi u startu sumnjivi, jer ja zaista ne mogu da izvalim kakve su im namere. Neko ima tu sposobnost da na keca proceni čoveka, ja malo teže. Dal' se tu radi o mojoj paranoji ili o lošim iskustvima iz prošlosti, ja to zaista ne znam, uglavnom ako mi i priđeš nikako me ne hvali, znači u startu me zajebi sa tim hvalospevima no mi otvoreno reci kakve su ti namere, ljudi smo, dogovorićemo se. I unapred kažem svima, od mene nikakve koristi nećete imati, jedino ako me neko zamoli ja mogu da mu napišem poneki tekst i to je sve, jer ja drugo ne znam. Hvala.
Opet sam u centru pažnje, mediji me masovno traže, "lepotice" vlaže kada jedno slovo kažem... http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/05/opet-sam-u-centru-paznje-mediji-me.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/05/opet-sam-u-centru-paznje-mediji-me.html)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi67.tinypic.com%2Fhve25f.jpg&hash=0db46b089193eecc28989b941c04b65e718b75c1)
- Torcidaš i Fors na Vidikovcu sede, zgotnuli se jdom pa se samo glede -
Ajme, iziša je velik tekst o meni na komšijskome blogu juče, znači ja veću počast u svome životu doživia nisan. I jako je duhovito napisano, lik je pravi redikul, te se svak može pronać i uživat ka što ja sad sedim na Rivi, đankam se u nogu i uživam u pivi, ku'iš? Milina jedna, cili život mi je proša prid očima, sa mnom su bili i pape i dida, i cila moja Torcida iz Siromašne. Sad znan da sam se ima rašta rodit i srićan san nekako, jebagati. Pozdrav svima iz Splita u Beogradu. :)
Sine, mani ti "lepotice" što vlaže. Sajt ti je zaražen.
Jebem li ga, sad sam i ja verovatno pokupio viruse od tebe...
Čuj sajt zaražen, pa jesi čuo nekad za adblock plus? Znači meni nije bio zaražen ni kad nisam imo taj addblock a ti sad pokupio virus? Aj leba ti objasni mi na sta si to kliknuo pa ti uleteo virus? Al' mojne ovde no mi šalji u inbox, o veliki spameru. :lol:
Adblock imam, nego mi je antivirus reagovao na stranicu, jeste zarazena, pogledaj to. Mozda od komsijskog teksta :lol:
OK, vama jeste a meni nije a imam najnoviju Aviru? :shock:
NOD ne prijavljuje ništa, sve OK.
Quote from: Son of Man on 07-05-2016, 14:50:33
- Torcidaš i Fors na Vidikovcu sede, zgotnuli se jdom pa se samo glede -
pa kako to sad, a ovamo Gaga nije hteo da prodaje u trafici lav pivo sa grbovima zvezde i partizana 8)
Pa šta je sporno? Oš da rečeš da je Torcida zvezda i partizan? :-?
Stipane i Dybuk,
sta da vam kazem, pod hitno menjajte te krševe od antivirusa, evo ima NOD, ima ta Avira, a mozete i Meha da pitate za stručno misljenje. :)
Ко зна за кога томат ради!
Мада мени отвара без проблема...
Нов сам на форуму, али форум читам годинама, и занима ме следеће: да ли се доктор књижевности обраћа страним неистомишљеницима по страним форумима на исти беобразан и бахат начин којим се обраћа неистомишљеницима на овом форуму, или је са странцима неистомишљеницима на циле-миле (јер могу да му значе и јер могу сутрадан да му донесу неку новчану корист), док је напушавања, безобразност и бахатост резервисао само за домаћи терен, на коме је он, тобоже, изнад свих осталих, па им се зато обраћа као глупердама?
Ako mu trebaju dobar je ko lebac, čovek se prosto zaprepasti da još ima tako divnih i kulturnih ljudi...tako da si pogodio.
Chetnixploitation revolution: Back on the map (2016)
https://www.facebook.com/chetnixploitation (https://www.facebook.com/chetnixploitation)
Dok ste se vi ovde zajebavali i dangubili, prodavali Kosovo, drkali te telefone ko nenormalni, glasali za Vučića, igrali se demokratskih izbora gde demoktratije nikad bilo nije niti će, putovali po Evropama sa naglaskom na Amsterdam, mi smo braćo krvarili gaće za majčicu Srbiju još od 2010. E, sad smo napravili i stranicu i ništa više neće biti isto. Stop holivudskoj satanizaciji Srba, stop Branđelini, stop filmovima u kojima su Srbi prikazani kao natural born zlotvori a svi ostali kao nevine i naivne žrtve, jer ništa na svetu nije crno belo, ima nešto i sivo. Nećemo stati dok i poslednji šiptarski film finansiran američkim novcem ne prikoljemo ovim našim četničkim nožem kojeg svaki pravi Srbin ima barem po jedan u takvoj vrsti filmova.
Jer Srbi vole da kolju, to nam je nekako u tradiciji, i čim vidimo slobodan vrat mi se nesvesno vatamo za isti taj nož i vršimo radnju. E sad dal' je u pitanju svinja, kokoš, čovek ili međed nama je to totalno svejedno, bitno je samo da krv lipti, da sve pršti. Koljem dakle postojim - definicija je svakog čestitog Srbina patriote, a scena gde Srbin (koljač) nema flašu rakije u drugoj ruci je scena koja u realnom (filmskom) životu ne može da opstane po zakonima fizike, jer kao što ona jabuka pod uticajem gravitacije padne na Njutnu na glavu, tako Srbin kad vidi žene, decu i starce on automatski kolje i siluje. I aj' sad dal' je ona jabuka sama kriva što je pala na zemlju ili je za to ipak odgovorna gravitacija? Prosudite sami jbga. Ne može se protiv zakona prirode, ne mere nikako, i nema šanse da ubediš lava da ne treba da pojede gazelu jer to navodno nije moralno ili nije fer, jer lav ne poznaje moral, takvo nešto jednostavno ne postoji u njegovom svetu, on samo radi ono što i svaki drugi lav radi. E tako i Srbin kolje a svet ga osuđuje. Svet ne razume Srbina i samim tim Srbin strada ni kriv ni dužan. To je vazda tako bilo kroz istoriju, od kad je sveta i veka,
Al' Srbina neš promeniti tako što ćeš da ga kazniš, Srbina mora da ubiješ da bi ga zaustavio, ali to pučina ne kapira, ne poznaje Srbina ko što ne poznaje ni Šiptara koji je daleko zajebaniji i prepredeniji igrač, zato nisu ni svesni kako će to da im se obije o glavu, jer budimo realni, ko najbolje poznaje Šiptara? Pa samo Srbin...i eventuano Makedonac i Grk, a svi ovi ostali će da ga upoznaju tek kad bude isuviše kasno, tek kad im uđe u svaku njihovu državicu, u svaki grad i ulicu, u svako školsko dvorištance, u svako pozorištance "Puž", u svaki dom i postelju, da podeli dečici paketiće iako nije Božić. Al' ne možeš ni tog Šiptara osuditi zato što su ovi debili, Šiptar samo radi ono što su i njegovi preci radili ko zna kolko vekova unazad. On krene pa ako ga niko ne zaustavi prođe tamo gde je najuže i nastavi dalje, jer Šiptar ti je ko perpetum mobile, ko oni najnoviji roboti što ako naiđu na prepreku na svom putu udaraće okolo ko muva bez glave sve dok je nekako ne zobiđu i tako u nedogled.
Baš zato je Srbin jedini lek za Šiptara, i ako ovi sa zapada to uskoro ne skontaju ode im Evropa dođavola, jer Šiptar je već tamo na svim pozicijama, i samo čeka na znak matičnog mravinjaka pa da krene u finalnu akciju. I dok Amer vamo maltretira i ponižava Srbina, u isto to vreme Šiptar ulazi u svaki njihov topli dom i ljudima spušta zavese, tačno ko onaj Pklat iz pesme Zabranjenog Pušenja. Uostalom poslušajte tu pesmu ako meni ne verujete. Malo sam skreno s teme, al' kao da nisam, jer to je ista ta tema koju vrtimo u krug već vekovima. Dakle, samo gledajte šta će dalje da se dešava, sve karte su odavno podeljene. Kranja vremena su došla. Mark my words.
Sve je kao nekad, pjevaju slavuji, samo tebe, draga, na Bikavcu nema...
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/05/sve-je-kao-nekad-pjevaju-slavuji-samo.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/05/sve-je-kao-nekad-pjevaju-slavuji-samo.html)
Plakao sam na babinoj sahrani, plakao ko kiša. A mislio sam nema šanse, jer ovi anti-depresivi što ih pijem navodno blokiraju sve jače emocije, pa se pretvoriš u pravog malog sociopatu i sve posmatraš nekako sa strane, kao da nemaš veze s tim. Još ja i govor spremio pošto nas je baka zavetovala da nikako ne dovodimo popa na sahranu, i kao aj neko da drži govor i ja spremio omanji, i sve to prošlo na nivou, te smo za kraj pustili i bakinu omiljenu pesmicu "U lijepome starom gradu Višegradu" jer je ona čitavo svoje detinjstvo provela u Višegradu, i uvek ju je ta pesma podsećala na rodni kraj. I ja kuliram, kuliram, ko u kamen da sam se pretvorio, i taman je išao onaj poslednji deo pesme gde Himzo Polovina peva:
"Evo sam ti doš'o, sjedim na Bikavcu
slušam Drina huči, novi dan se sprema
sve je kao nekad, pjevaju slavuji
samo tebe, draga, na Bikavcu nema"
I kako Himzo reče: "samo tebe, draga, na Bikavcu nema", tetka me stisnula za ruku, i cela moja filozofija o neplakanju na sahranama ode niz vodu, niz Drinu najverovatnije. I plačem ja tako, plačem, a nisam plakao pre toga pa ima sigurno 6 godina pa se valjda nakupilo. Naravno nisam ja tolko plakao za babom kolko za sobom, jer čitavo moje detinjstvo je bilo vezano za nju. I u tih 10-ak minuta kolko je to trajalo, video sam sahrane svih meni dragih osoba, i kako ću na kraju ostati skroz sam ukoliko ih ne preteknem. Od tog trenutka ja osećam nekakvu do tad nepoznatu praznina u sebi, mada su mi i tetka i majka rekle da je to normalno kad ti umre neko tako blizak da sa njim umire i deo tebe.
I još pritom par dana posle sahrane je umrla i Jadranka Stojaković, i tu sam se opet rasplakao, jer to je možda jedina javna ličnost zbog koje bi pustio suzu, ovi svi ostali mi ne bude ama baš nikakve emocije. Uostalom, njen koncert iz 2008. u septembru se odlično poklopio sa pokretanjem ovog bloga, jer sam se ja sa koncerta vratio ko ponovo rođen i mogu slobodno da kažem da mi je to najdraži koncert na kome sam bio u životu, jer emocije su ipak emocije, i retko koji muzičar i uopšte umetnik to može da izazove kod mene na taj način. Samo Branko Ćopić i Werner Herzog su mi na toj liniji, možda još poneko, ne mogu sad da se setim.
Znači, sve je izgubilo smisao pa i ovaj blog, i nisam ga obrisao samo iz razloga jer je to jedino što će ostati iza mene kada napustim telo. Osim ako ceo ovaj svet nije samo plod moje bolesne percepcije koji će se urušiti mojim nestankom. Ali za svaki slučaj treba se pripremiti za sve moguće scenarije, tako da sam ja svoju sahranu pooodavno osmislio do tančina, da svako ko bude došao može da kaže, alal vera, odlična sahrana je bila, davno nismo pohodili jednu takvu. Dakle, smatram da taj poslednji "performans" mora da bude do tančina izrežiran, jer ipak je poslednji jbga. Naravno, ne bi ja to tako radio da država Srbija nije zabranila iznošenje pepela, jer da smo mi sad u Indiji, gde nema nikakvih pravila o mestu sahranjivanja, gde država nema tapiju na telo pokojnika, ostatke moga tela bi poodavno razvukli lokalni kerovi sa lomače pored reke, a ostatak pojele ribe. Ali jbga, hrišćanstvo nameće nekakva suluda pravila a navodno živimo u sekularnoj državi. Mislim aj' ko voli da ide na ono odvratno groblje Orlovača pored magistrale? Pa bolje da si me uzidao u Ćele Kulu no u onaj beton tamo.
Al' da neko ne bi pogrešno shvatio, ne nameravam ja još da umrem, imam još par akcija da odradim, pa tek kad to sve završim onda lagano, jer život je muka a ne smrt, i ne plašim se smrti no ovoga što će da usledi. Naravno, nema svako ovakve poglede na život, većina ljudi voli život, ali bilo bi jako lepo kada bi ta većina prihvatila da postojimo i mi koji nismo ljubitelji života, i to ne kao sad nas uvatila kriza srednjih godina pa kukamo, nego od malih nogu. Ja se sećam da sam još od svoje 12. godine otprilike razmišljao kako da se izvučem iz ovog sranja što bezbolnije. Jer uvučeni smo u nešto što nismo sami birali i odma' nam je u startu rečeno da mora da se ide do kraja, da je samoubistvo NO, NO, što u prevodu znači da smo osuđeni da dočekamo sve te užase starosti i bolesti. E ja to vala jok, i nema autoriteta koji će da me ubedi u suprotno, jer sam 14 meseci bio svedok kolko se mučila moja baka onako nepokretna, svaki dan prizivajući smrt.
Dakle, svako treba da ima pravo da sam odlučuje o svojoj sudbini, jer hteo to neko da prizna ili ne, svi smo mi sebi najpreči. I te priče kao, jao samoživ si, uništićeš živote svojih najmilijih i slično, to sve pada u vodu, jer šta ja sad treba? Da živim 100 godina u paklu da nekog ne bi povredio? Nema šanse. Ljudi jednostavno moraju da shvate da je to moja lična odluka, dakle po svojoj volji ja biram taj put, i šta tu ima sporno? Prihvatite me takvog kakav jesam il' nemojte. Kraj priče. Ende das ende.
Quote from: Son of Man on 08-05-2016, 14:07:13
Chetnixploitation revolution: Back on the map (2016)
https://www.facebook.com/chetnixploitation (https://www.facebook.com/chetnixploitation)
E sad dal' je u pitanju svinja, kokoš, čovek ili međed nama je to totalno svejedno, bitno je samo da krv lipti, da sve pršti.
Ajoj, sine, oplakao sam od smeha ovaj tekst. Dobar je, samo nastavite sa blogom!
QuoteSve je kao nekad, pjevaju slavuji, samo tebe, draga, na Bikavcu nema...
Rastuzio me ovaj zapis, ali neka, bas je iskreno napisan, s mnogo emocije. Zao mi je zbog bake, ali sto kazu stariji, odmorila se. I moja je baka bila carica.
Gadno ovo prolece, a? Proci ce i to...
evo Nik ce da kaze bolje od mene
http://youtu.be/YXS4juIEgnc (http://youtu.be/YXS4juIEgnc)
Delirijum tremens Branka Ćopića
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/06/delirijum-tremens-branka-copica.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/06/delirijum-tremens-branka-copica.html)
Upravo sam se vratio iz specijalističke psihijatrijske ordinacije doktora Dejana Lapčevića i pored standardnih novih dijagnoza i lekova o kojima ću kasnije pisati, konačno sam saznao široj javnosti verovatno skroz nepoznat podatak da se Branko Ćopić pred sam kraj svog života bukvalno ubijao od alkohola, jer jednostavno nije više mogao da istrpi konstantan progon od strane države, ili čak možda pre bol zbog toga što ga je većina prijatelja napustila i izdala. Naime, Lapčević je te 1984. radio u Palmotićevoj gde su Branka su primili u stanju teškog delirijuma tremensa izazvanog klasičnim alkoholnim overdouzom, dakle može se pretpostaviti da je to bio čak i jedan od prvih podsvesnih pokušaja samoubistva tj. ono što se u nas zove "cry for help", jer ako ćemo realno nije nimalo lako popiti toliku količinu alkohola da bi se upalo u takvo jedno nezamislivo surovo stanje slično psihozi. Pošto logično nije znao ni gde se nalazi ni gde udara, vezali su ga za krevet gde je celu noć uz užasne neopisive halucinacije pokušavao da se odveže, i psovao svima sve redom te pljuvao u vazduh, a pošto kad ste tako vezani i glava vam je fiksirana, pa kako bi pljunuo pljuvačka bi mu padala direktno nazad na lice. Tek kad ga je psihoza pustila posle dan ili dva, odvezali su ga i Lapčević mi je rekao da je zaista bilo tužno gledati takvog jednog velikog čoveka, fanatičnog borca za pravdu i zasigurno najčitanijeg jugoslovenskog pisca svih vremena u takvom jednom stanju. Ali čim mu je bilo bolje ustao je i najnormalnije razgovarao za osobljem. Al' eto, jbga, samo par meseci posle toga je izvršio ono čuveno samoubistvo skokom na beton sa mosta.
A sad ove moje tehnikalije i patetične pizdarije:
Dijagnoze: F60.3, F31
- Flunisan (antidepresiv) 20mg x 2
- Largaktil (fenotiazinski antipsihotik) 25mg 3x1 - ovo sam dobio za napetost, nisam do sad koristio
- Leponex (antipsihotik) 25mg - po potrebi, samo kad je baš ono frka
- Bromazepam (benzodiazepinski anksiolitik) 6mg 3x1 - sa ovog zla se skidam već preko 10 godina, ranije sam pio i po celu kutiju kolko brzo raste tolerancija, krv li mu jbm
- Litijum (stabilizator) 25mg 3x1 - nekom karbapin nekom litijum :)
- Vigantol kapi - ovo mi dao zbog ekstremnog nedostatka vitamina D u organizmu, jer pre par dana sam vadio krv i izašlo mi 4 nečega a treba da ga ima barem 100. Inače to se javlja kod ljudi koji se ne izlažu suncu, a ja sunce video nisam pa barem jedno 7 godina. Jbga, ne volim sunce pa to ti je, okrenuo sam se egipatskom bogu tame Sethu ko i moja vrhovna sveštenica Zeena, hehe :mrgreen:
Au Sine, pa sta ce ti toliki praskovi! :shock:
elem, i ja sam imala nedostatak vit D, al to se kao resava sa nekakve 3 ampule (ima ukus ribljeg ulja), pijes mesec dana i vrati se u normalu, navodno.
Шта ви радите, па за вит д је довољно 15-20 мин на сунцу, обучен усред зиме, мало лице и врат, који сте вампири :)
Или сад заврнеш рукаве и подлактице осунчаш... кафа ујутру и пржи мало ноге на балкону :)
Vampiri, nego! 8-)
ma, ovde bre nema sunca ni za lek.
uf taj leponex je baš hardcore lek jednom sam ga popio spavao sam 2 dana
sine,
stvarno volim tvoj stil pisanja i nadam se da na knjigu nećemo čekati dok ne umremo.
što se tiče vitamina D, pretpostavljam da ti je dao uljani rastvor vigantola. šta ti je rekao za dozu? (morao bi da over doziraš da bi izašao iz te deficijencije, al bilo bi dobro da se to radi pod lekarskom kontrolom). plus, moraju da uzmu u obzir težinu kad određuju dozu. imaš li nekog lekara opšte prakse ko bi mogao da se pozabavi time?
btw, nađena je i strong korelacija između nedostatka vitamina D i depresije, može da se desi i da jednim udarcem središ dve muve. ili bar ublažiš neke druge stvari.
Da nema lekara koji umesto uzroka lece posledicu i prepisuju ampule umesto svakodnevne setnje po velicanstvenom suncanom danu i, jos lepse, ljubavi, sin ne bi imao o cemu da pise. :lol:
Ja bih ti prepisala da se, ipak, zaljubis, sine. Zaljubi se sebe radi, mani ocekivanja od ljubavi, male su sanse da te ona ne izda. Ali osecaj je bitan, vredan zivljenja. :)
Onda bih ti prepisala da uzivas u prolecu i letu. Da setas, vozis bajs, citas knjigu u prirodi.
Evo, ja trenutno isprobavam recept i znatno poboljsava psiho-fizicko stanje! :lol:
To je bilo to, D.
Rekla si šta si imala - nova prilika ko zna kada.
Veliki Brat posmatra. 8)
Quote from: lilit on 03-06-2016, 15:20:28
što se tiče vitamina D, pretpostavljam da ti je dao uljani rastvor vigantola. šta ti je rekao za dozu? (morao bi da over doziraš da bi izašao iz te deficijencije, al bilo bi dobro da se to radi pod lekarskom kontrolom). plus, moraju da uzmu u obzir težinu kad određuju dozu. imaš li nekog lekara opšte prakse ko bi mogao da se pozabavi time?
Ma to su kapi u bočici, i prepisao mi je po 3 kapi dnevno.
Quote from: lilit on 03-06-2016, 15:20:28btw, nađena je i strong korelacija između nedostatka vitamina D i depresije, može da se desi i da jednim udarcem središ dve muve. ili bar ublažiš neke druge stvari.
Pa da, zato mi je doktor i rekao da čekiram krv na vitamin D, upravo iz tog razloga. :)
Quote from: Son of Man on 03-06-2016, 19:14:05
Quote from: lilit on 03-06-2016, 15:20:28
što se tiče vitamina D, pretpostavljam da ti je dao uljani rastvor vigantola. šta ti je rekao za dozu? (morao bi da over doziraš da bi izašao iz te deficijencije, al bilo bi dobro da se to radi pod lekarskom kontrolom). plus, moraju da uzmu u obzir težinu kad određuju dozu. imaš li nekog lekara opšte prakse ko bi mogao da se pozabavi time?
Ma to su kapi u bočici, i prepisao mi je po 3 kapi dnevno.
prvo uzmi u obzir da ja nisam lekar i da sve što kažem treba proveriti sa stručnim licem pa čitaj ovo dole :)
imajući u vidu da ti je koncentracija vitamina D u serumu 4 ng/ml, to bi značilo da imaš tešku deficijenciju i trebalo bi je adekvatno tretirati. vigantol kapi koje si dobio imaju 20.000 IU/ml, jedna kap ima otprilike 500 IU, a tri su 1.500 IU. 3 kapi/dnevno u toku jedne nedelje su 10.500 IU. plus, imaj na umu da si ti veliki čovek :)
kad je nivo vitamina D niži od 10 ng/ml, ameri (a i EU) preporučuju da se krene s ovakvom terapijom:
QuoteHow much vitamin D is needed to correct severe vitamin D deficiency (<10 ng/mL)? Although not validated by clinical trials, a commonly applied strategy is to prescribe a "loading dose" (eg, 50.000 IU of vitamin D orally once weekly for 2-3 months, or 3 times weekly for 1 month). A review of multiple loading algorithms suggested that a minimum total dose of 600,000 IU best predicted an end-of-treatment 25(OH)D level greater than 30 ng/mL. It is important to note that none of the studied patients developed hypercalcemia. For mild to moderate deficiency (11-25 ng/mL), a shorter treatment interval or lower dose may be effective. Although many different strategies may be used in treating vitamin D deficiency, a common oversight in management is to stop treatment or provide inadequate vitamin D maintenance dosing once the 25(OH)D level reaches the optimal range. Regardless of initial vitamin D therapy, and assuming no change in lifestyle or diet, a maintenance/prevention daily dose of 800 to 2000 IU or more will be needed to avoid recurrent deficiency (Table 3). A maintenance dose averaging 2000 IU/d meets the current safe upper limit guidelines and is well below safe upper limits reported by others.
naravno, pošto je vitamin D rastvorljiv u mastima, može da dođe do hipervitaminoze al tek sa dozama od 600.000 do 1.680.000 IU na dan, tokom nekoliko meseci.
u svakom slučaju, evo ti rad (ima ih milion na tu temu al računam da su lekari tu čuli za mayo kliniku) pa ako vidiš kakvog lekara a ti mu uvali i pitaj šta misli.
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2912737/pdf/mayoclinproc_85_8_009.pdf (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2912737/pdf/mayoclinproc_85_8_009.pdf)
Sunce pa sunce...jeste sunce, ali vele da ima raznih faktora koji uticu na koncentraciju vit D u telu, zavisno od podrucja, osobe, individualnog zdravlja itd.
http://www.health.harvard.edu/healthbeat/9-things-that-can-undermine-your-vitamin-d-level (http://www.health.harvard.edu/healthbeat/9-things-that-can-undermine-your-vitamin-d-level)
I ja sam videla da kao utice na raspolozenje, sta znam, ostala sam grumpy as ever i posle terapije :lol: ali kod mene je to vise uticalo na ukupno stanje organizma, nikakvu snagu, kondiciju nisam imala, lako umaranje, bolovi u misicima, kostima i sl.
Quote from: lilit on 03-06-2016, 21:07:12imajući u vidu da ti je koncentracija vitamina D u serumu 4 ng/ml, to bi značilo da imaš tešku deficijenciju i trebalo bi je adekvatno tretirati. vigantol kapi koje si dobio imaju 20.000 IU/ml, jedna kap ima otprilike 500 IU, a tri su 1.500 IU. 3 kapi/dnevno u toku jedne nedelje su 10.500 IU. plus, imaj na umu da si ti veliki čovek :)
Ma nema šta, proveriću odmah kod ovog mog doktora, ionako ga stalno cimam putem mejla. Odem jednom godišnje kod njega a onda ga ostatak godine maltretiram za sve pare, a čovek neki korektan pa na svako moje debilno pitanje odgovara. A ranije sam čak pozajmljivao i knjige od njega, jer me zanimalo sve o shizofreniji i tako tim psihozama, pa mi dao baš stručnu literaturu, haha, car! :lol:
Sono of Man, sad razmišljam da te stavim na frend listu, ako ono što si mi predložio na pp bude radilo ( mada nisam još kupio robu ) to će se svakako desiti.
Ma kod naše Milikice nema da nema, mož samo da nestane. :lol:
Truki, ne zezaj se sa "robom".
D. se vratila! Skakućem od sreće!! :!:
Nije se vratila. Dobila je tri posta dnevno da promoviše svoj urednički prvenac, ali ako to ne izađe u razumnom roku, proglasiću sve za šarenu lažu i zakucati.
Čuj, ako ispuniš svoju pretnju iz naše privatne prepiske da ćeš da "središ da se to ne objavi", ja tu ne mogu ništa, osim da sama finansiram štampano izdanje, odnosno da sama napravim izdanje u elektronskom formatu. Priče su tu, ilustracije su tu, ovo svakako izlazi, osim ako se, u pauzama borbe sa tobom i tvojim "saradnicima" (koji su ti "pretili odlaskom" ako ja budem uređivala i jedan broj ZS, jel), meni nešto ne desi i fizički me spreči da ovo izađe. I u tom slučaju će, čak, neko ovo da objavi.
Imao si šansu da sarađuješ sa mnom, rekla sam ti da će ovo da izađe. Nije moj problem što me ne poznaješ dovoljno da znaš šta mogu, a šta ne mogu da uradim. I nije moj problem što si kompetitivan i ljubomoran. Rekla sam ti i da se sa mladima sarađuje. Ne brišu se njihove priče i radionice samo zato što je neko od tvojih prijatelja nešto poželeo i to nije dobio. Osim toga, imao si i moju prijateljsku ljubav. Ali ti si toliki ovisnik o moći da sve moraš da rasturiš. A ja ti nikada nisam bila neprijatelj. I nikada te nisam ucenjivala.
Quote from: Boban on 04-06-2016, 21:28:01
Nije se vratila. Dobila je tri posta dnevno da promoviše svoj urednički prvenac, ali ako to ne izađe u razumnom roku, proglasiću sve za šarenu lažu i zakucati.
Lepo ja rekoh da će po zakonu karme D. opet da se
ne-vrati.
Lepo je videti na šta žena troši svoja tri posta dnevno.
Mislim da joj je zapravo dovoljan samo jedan.
Quote from: Boban on 04-06-2016, 21:28:01
Nije se vratila. Dobila je tri posta dnevno da promoviše svoj urednički prvenac, ali ako to ne izađe u razumnom roku, proglasiću sve za šarenu lažu i zakucati.
Ah Boki kak si okrutan!
A sto ne bi malo limitirao koliko postova dnevno pise T2?!
D. je banovana, očišćena odavde i zabranjeno joj je učešće... otud i ovo ograničenje da bi, eto, mogla da promoviše nešto nekome ovde možda zanimljivo.
T2 nema nikakva ograničenja, niko nije prijavio njegovo ružno ponašanje; ja svakako ne čitam sve što svako piše po forumu, ali ne vidim da je išta oko tog čoveka sporno.
Т2 призвао и Бики :)
sine sajt ti je zarazen nekim reklamama...morao sam cistiti tablet
Quote from: Boban on 04-06-2016, 22:35:48
T2 nema nikakva ograničenja, niko nije prijavio njegovo ružno ponašanje; ja svakako ne čitam sve što svako piše po forumu, ali ne vidim da je išta oko tog čoveka sporno.
Vrlo je sporno.
Kad neko dira Meha to je za mene dovoljno da ne moram vise nista da citam od doticnog. Omalovazavanje zena je tek nesto neoprostivo. Osim sto je opsesivno kompulsivno navalio da seje nekakvu svoju ideologiju po forumu i to skoro 80% samo kopiraniem tekstova sumnjivih i diskutabilnih izvora, za sada nista pametno niti produhovljeno od doticnog nisam cula.
Bata je za njega mala beba :mrgreen:
Bato ako hoces burek, bolje obrati paznju na ponasanje :)
Quote from: Аранђел Голубовић on 04-06-2016, 22:54:47
Т2 призвао и Бики :)
И поред чињенице да ми је Лавкрафт играч за бетон лигу, изгледа да би требао да се из Терминатор прекрстим у Реаниматор. xrofl
treanimator
Quote from: T2 on 05-06-2016, 00:15:32
Quote from: Аранђел Голубовић on 04-06-2016, 22:54:47
Т2 призвао и Бики :)
И поред чињенице да ми је Лавкрафт играч за бетон лигу, изгледа да би требао да се из Терминатора прекрстим у serРеаниматора. xrofl
Т2 да призове пингвин патуљка!
B, ne zelim i nemam fizicke ni psihicke snage da se svadjam... Najposle, izmedju ljubavi i mrznje uvek biram ljubav.
Hvala ti na prilici da promovisem magazin, samo zato sam ovde.
Sad bi sve ovo sto nema veze sa sinom moglo na deponiju.
Quote from: Black swan on 04-06-2016, 23:14:47
sine sajt ti je zarazen nekim reklamama...morao sam cistiti tablet
Nije sajt zaražen nego ti nemaš dobro podešen ADBLOCK+, i kvalitetan antivirus program (Aviru npr.)
Bio sinoć na 20 godina mature (lubanje frakture) na Lekinom Brdu, naručio ovu pesmu i overio. Prvo nisu hteli sviraju, kaže lik mojne tu, prespora je, reko ma samo sviraj, ništa me ne pitaj... :cry: :(
http://youtu.be/1v9IhuizCTM (http://youtu.be/1v9IhuizCTM)
Sine, sećaš li se koncerta u Ćopiću koji je bio, jebem li ga, tamo negde početkom devedesetih? Je si li svirao u nekom od bendova koji su svirali, i da li se sećaš koji su bendovi uopšte nastupali?
Jedino se jasno sećam onog Žileta na basu, i to je to.
Quote from: Son of Man on 05-06-2016, 06:23:35
Quote from: Black swan on 04-06-2016, 23:14:47
sine sajt ti je zarazen nekim reklamama...morao sam cistiti tablet
Nije sajt zaražen nego ti nemaš dobro podešen ADBLOCK+, i kvalitetan antivirus program (Aviru npr.)
sta ce mi to na androidu
nije 2003. i win me
Quote from: tomat on 05-06-2016, 22:09:07
Sine, sećaš li se koncerta u Ćopiću koji je bio, jebem li ga, tamo negde početkom devedesetih? Je si li svirao u nekom od bendova koji su svirali, i da li se sećaš koji su bendovi uopšte nastupali?
Jedino se jasno sećam onog Žileta na basu, i to je to.
Da, bilo je to npr. u maju 1993. i svirao je Žiletov bend, onda neki dizelaši koji su cepali "Mrak, mrak" od Džej na solazu ACDC, i moj grind core bend MOVING SOUND, imali smo samo bubanj i ja gitaru i glas, bila šutka, stjejdždajving, haos. :mrgreen:
New Vidikovac mural dedicated to Serbian soldiers who died in the battle for "Kosara" in 1999
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi67.tinypic.com%2F2vvrosh.jpg&hash=6c9423c83fb5f8a3477bce04b5f2c0da184a6805)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/06/new-vidikovac-mural-dedicated-to.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/06/new-vidikovac-mural-dedicated-to.html)
New mural from my neighborhood (Weedikovac) dedicated to young Serbian soldiers who died in 1999 in the battle with Muslim terrorists from Albania whose members later joined ISIS as the most extreme butchers. 1,500 Islamic fighters with the support of NATO aviation on 9 April 1999 attacked the watchtower "Kosara" on the border of Serbia with Albania, where they were welcomed by the figure of 1,200 18-year-old Serbian soldiers who held the mujaheddin forces over 3 months. In the end, thanks to the exclusive bombing by NATO pact, Serbian forces have lost a very important border stronghold after 3 months of constant fighting and therefore my homeland Serbia lost our holy south land of Kosovo. NATO then literally gave 1/3 part of our territory as a gift to the Islamic forces. 108 young Serbian boys were killed in that siege, and more than 500 Islamic fighters (KLA).
Donald Trump said that if he wins the US presidential elections, he will immediately return Kosovo to Serbia. Of course, I know that he lies, he is politician, but I'm glad that at least someone remembered this treacherous action by our "allies" from the West.
All glories to the young heroes who were the first to began defending Europe from new wave of Islamic extremism!
http://youtu.be/PHCsUPKe7X0 (http://youtu.be/PHCsUPKe7X0)
Ђе је Трамп то реко? Ако можеш да ме упутиш.
Nisam znao da su to bili muslimanski teroristi...
Nego?
Albanski.
Znam, zajebo sam se, treba da piše Islamic terorists, pošto su se kasnije priklonili ISIS-u. Ispraviću. xjap
Quote from: Аранђел Голубовић on 06-06-2016, 16:04:44
Ђе је Трамп то реко? Ако можеш да ме упутиш.
Nije konkretno tako rekao, to sam ja malo preformulisao da bi navuko strance (ko im jebe mater), ali evo šta je sve pričao:
"Donald Trump, influential billionaire and a candidate for the president of United States, back in the 1999, as a guest of the famous host Larry King on CNN, spoke about that time ongoing topic of the bombing of Serbia.
Asked by Larry King, what does he think and what would he do if he was in Clintons place, Trump criticized the decision to bomb Serbia.
"So, I would do something different and I know it will sound ghastly to everybody. But, look at the chaos which we created in Kosovo. I think, we can say that we lost only few people. Of course, we were in the airplanes 75 hundreds of meters above the ground and we were throwing bombs. But, look what we did to that country, to those people and how much death and suffering we have caused" said Trump.
"We should have gone there with the troops. There would be killings probably even then, but less. We would not have that chaos which we have now" said the influential republican.
"I am not sure if that is considered as our success, but I would not call that successful" explains Trump, condemning the bombing of Serbia.
"People are being expelled from their land, from the whole territory, everyone is running away from there, and nobody knows what is happening. There are thousands of dead." said Donald Trump.
We remind, Trump is against most of the US military actions, he criticized bombing and aggression against Serbia on many occasions.
Donald Trump wants to change the course of foreign affairs of the US and highlights that he would be a friend with president Putin, which sparkled great attention by the American public."
:-|
Jedna 'nako u Nišlija stilu, s tom razlikom da ja sve ovo napisano mogu tim ljudima da kažem i u facu bez ikakvog problema... xjap
Kakva scena, kakvi bakrači, vi ste pičke a ne HCpunkcači...
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi68.tinypic.com%2F2n821hh.jpg&hash=f1158c5df329be05966522c99e64813cc6b11e81)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/06/kakva-scena-kakvi-bakraci-vi-ste-picke.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/06/kakva-scena-kakvi-bakraci-vi-ste-picke.html)
PITANJE: Zašto su Vuk Pajković aka Crnogorac, Miloš Stošić aka Stole Ljiga aka "Dobar sa svima" i Srđan Kuzmanović aka Brka Zent (sajsi kobr le) najveće sisaljkice i pušike nekad belog grada?
ODGOVOR: Samo ZATO jbga, a i drug Brada (Brkin buraz) inače velika faca BGD HCpunk scene, može samo da me zamoli da mu dozvolim da mi se napuši kurca prljavoga i da ga oteram u pizdu lepu materinu sa svim članovima buržujske porodice Kuzmanović iz njihove vile u Vojvode Stepe.
Smrt Stand Point metalcima, smrt metaliziranom Unisonu, smrt Let's Growu (naravno bez Bižića, mog brata s Brda) kada ste dopustili da vam Brka svira bubanj samo zato što je gradska faca, smrt SMET-u, smrt Mnjenju (ko su bre ovi?), smrt svima koliko god vas ima, jebo vam Šejtan majku isfoliranu, urbanu onu gradsko-hipstersku. Jajare iz centra, svi kao natural born Beograđani 6. koleno, a zapravo seljadija samo takva i malograđanština sa osvrtom na konzerve mesnog nareska.
JEBO sam vas, JEBEM, JEBAĆU (ko pročita i njega ću) i NIKADA STATI NEĆU dogod ste živi a i posle bogami, jer to je jbga taj Vidikovac mentalita stil, i ja se tu ne pitam baš mnogo, jer to kad jednom krene to ne može da stane nažalost po vas. :)
OBRAZLOŽENJE ZA NEUPUĆENE: Zašto se zapravo raspao Unison?
UNISON: šta reći osim jajare bili - jajare ostali, ali samo mali broj ljudi zna kako i zašto se ovaj bend raspao, pa ima jedno 3 godine ako se ne varam. Ali VIC-BIA sve dozna, jer mali je ovo grad kolki su to hoštapleri. Naime, sećate se kako je onaj Kuzman stariji, Nebojša metalac poznatiji i kao Brada iz Stand Pointa, uleteo u bend tamo pred kraj, ne bi li se i on ogrebao za parče slave? E, krenuo on tako da talasa, utripovo da je to al' bukvalno njegov bend, a doveo ga burazer 15 godina posle osnivanja. Dakle niđe veze. E, sećam se jedared, tako jedno pre par godina otišo ja na stranicu Unisona hteo postavim nešto iz 90-ih, tek javlja se meni ADMIN i kao ne može to zbog toga i toga, i obriše mi post. I ja mu napišem otprilike ovim nekim rečima, alo bre Brko (misleći na Kuzmana mlađeg), ne zajebavaj, ti ćeš da mi kenjaš šta sme a šta ne sme na Unison stranici, a prvi si pljuvao po Unisonu u F.Y.A fanzinu još kad smo snimili prvi demo 1994. da bi se kasnije na kvarno uglavio u bend '96 kada si izvalio da ima potencijala i da mož se pozira. Inače, tako ja komuniciram sa Brkom odvajkada jer to je jedna ljiga od čoveka, sisaljka ona preplašena bez imalo dostojanstva. Uvalio se bre u svaki beogradski bend za koji je procenio da će da snima albume i ide na turneje, jer on je kao stara kajla HC scene (ex-Stand Point) pa ga svi oće za bubnjara, a videćete kasnije i kako se to obilo o glavu članovima Unisona.
No vratimo se mi ovoj prepisci između mene i admina. Piše meni admin da nije on Brka no Brada, inače Brkin stariji burazer i ja automatski upadnem u zbun. Kakav bre Brada sad, okle se i ovaj uglavio u bend bogteubio? Pa to mi bre još gore poniženje, da mi sere tamo neki matori metalac a veze s bendom nema, juče došo. I ja šta ću, očigledno nisam bio upućen da su još jednog mamlaza iz porodice Kuzmanović ugurali da svira, i batalim ja to. Al' eto kurca, posle par meseci samo čujem bend se raspao, a obrazloženja nigde, samo neka prijava kao lepo smo se družili i to je to, kraj. Rek'o braćo mila ovde nešto samo tako smrdi. Raspitam se ja malo po beogradskoj čaršiji i naravno imam šta da čujem. Slušaj sad ovu špansku seriju.
Došo taj Brada da svira drugu gitaru i naravno kao stara kajla logično nije došo samo da statira nego krenuo da pravi i svoje pesme. To naravno crnogorcu kao glavnom autoru odma' zasmetalo, al' je prvo kulirao, ali lagano kako je prolazilo vreme počeo da se nervira jer ipak crnogorac je crnogorac, jebe ga to. I krene ladno podela, taj Brada sa svojim burazerom Brkom na jednu stranu, a crnogorac sa Stankom basistom na drugu, i sad ostao još Stole vokal koji je još od početka bio u fazonu "dobar sa svima", a zapravo uvek bio najnamazaniji folirant. I ladno ih Stole ispali i ode sa "Stand Point" družinom, dakle bez ikakvih problema izda svog saborca crnogorca sa kojim je delio i dobro i zlo čitavih 15 godina. Dakle toliko o tome, izdao je lika sa kim je bio u ekipi 15 godina a neće mene posle tih prvih 5 godina kad smo bili klinci. I tu se Unison logično raspadne. Crnogorac i Stanko odu da sviraju valjda sa Đurom u SMET, a Brada i Stole u Mnjenje, dok je Brka već svirao u tolko bendova da mu novi i ne treba, tako da je njega kontam i najmanje pogodio ovaj raspad. E sad, možda ja i lažem, možda sam samo zloban pa sam sve ovo izmislio, tako da bolje proverite ove moje navode ako je ko voljan da priča uopšte. Zajebana tema jbga.
A sad još malo na temu pošto me ovi iz Unisona kuliraju i kao ignorišu iako sam napisao par jako zanimljivih tekstova o njima sa posebnim osvrtom na istorijat benda od 1994. do 1999. a i nedavno je onaj liberal Daško ex-Uzbudilnik B92, pevač iz Red Union, ona sirotinja sa Limana, pokušao da me prozove kako sam nebitan za tu priču oko Unisona. OK, zaista gledano vremenski jesam nebitan, ali se onda postavlja pitanje kako i zašto su me bukvalno izbrisali iz svake žive biografije benda, dakle gde god, na kome god muzičkom sajtu, pa čak i na "ha-ko bastards" ako odeš, naćićeš sve živo samo mene ne. Znate ono kad piše kao "počeci benda" ili ko je svirao na kom albumu, pa bre ni tu me nema, kao da nikad nisam ni postojao, a ladno Stole i ja osnovali bend, a crnogorca tek kasnije ja pozvao jer smo išli u istu srednju. Dakle, meni neko da priča o kompleksima? Pa šta su kompleksi ako ne ovo, kao kuliramo te jer si budala al' te zato obrišemo bukvalno da ne postojiš. Da su mogli i sa omota albuma da me skinu kontam da bi i to uradili, jer oni su kao kul, ne potresa ih ništa, dok ja ovde divljam, a oni to lagano samo brišu, i to niko i ne izvali na prvu loptu pa oni ispadnu fer a ja ološ, i evo jedino sa Discogs sajta nisu uspeli da me skinu jer nisu oni pravili stranicu no moj ortak Kristian Hajder. Toliko o kompleksima.
Isto jedan važan detalj. Spot za pesmu "The Untitled" sa "Sunday Neurosis" albuma na kome sam ja svirao bass. Taj spot su izbacili 2-3 godine pošto smo se razišli, dok još nismo ušli u sukob. I sad ja gledam onaj spot jer su mi ga hvalili, gomila fotki nabacanih iz 90-ih, malo i video snimaka preko, i sve čekam kontam od ovih 300 fotki mora da ima i mene barem na jednoj pa da jebe oca, ipak sam svirao tu, čuje se moja bass linija i jasno i glasno. Al' kurac, ladno nema ni u najavi. I aj' sad, dal' to ja paranoišem i tripujem jer sam prso ili su pojedinci (crnogorac i Stole) u jako, jako gadnom gasu tada bili? Pa čekaj bre, ako su hteli da me skroz izignorišu, iskuliraju, pa valjda je bilo logično da me ture tu i tamo, da me malo smire, primire i da teraju dalje, jer ipak je to na kraju ostao njihov bend a ne moj, dakle oni su pobedili, zar ne? Ali ne, nešto ih je očigledno gadno sjebalo, i preko toga nisu mogli da pređu, te su morali da me podjebavaju iako zaista nije bilo potrebe, dakle radi se o čistoj onoj osveti i sujeti crnogorskog tipa.
E, u to ime, kao što sam im i onomad obećao, evo ponovo im obećavam: dogod budem živ i kolko tolko sposoban neću stati, a daćedragiabraxas da se sretnemo i uživo da popijemo po rakijicu, što se naravno posebno odnosi na Brku kao meni najdražu osobu iz cele te priče, il' što bi reko brat Mono: "Iza leđa pričaš da sam uvek drogiran al' tvoju ženu kurcem uvek šlogiram." Hehe, vide sad ove slučajnosti, jer Brka se upravo i razveo jer mu se žena jebala sa najboljim ortakom, i još izjavio posle da nikad više neće moći da veruje ženama. Auuuu, ovo je baš bilo too much. Kak sam zločest, pere mi griža savesti, nisam ovo trebao da pišem jbga. I Brka je čovek iako je ljigavac, zar ne? :(
Al' čekaj, šta ono bi tamo 1999. u januaru kad su me na prevaru izbacili iz benda? Se seća neko? Ja jako slabo, al' se zato sećam da Brka u tome nije učestovao, i svaka mu čast za to, jer je sticajem suludih okolnosti baš mesec dana pre toga napustio bend, i to posle jednog od najjačih koncerata koje smo ikada održali, u St. Jamesu sa kultnim Dorćolskim bendom Tripl Pipl gde su svirali i Marko Gengbenger i moj drugar i mnogo dobar basista Radan Djordjevic poznatiji kasnije i kao DJ Rahmani. Znači posle tog VRH koncerta došo Brka na probu i kreno priču kao iz fazona Unison je dosegao vrhunac, i kao on ne vidi šta još dalje možemo da odsviramo što bi bilo bolje pa bi se on kao povukao. I OK, kako doš'o tako i oš'o, nema ljutnje. Ubacimo mi umesto njega Vojin Klickovic inače originalnog bubnjara legendardnih SXE pionira Stonewall i nastavimo rad, ali se krajem januara desi taj incident i ja zglajznem iz benda iako sam ga lično osnovao i to kod mene gajbi na VIDIKOVCU sa Dusan Spasojevic i Stoletom. Ali OK, prođe i to nekako, dešava se svima jbga, posvađaju se ljudi, a i imali smo drugačije poglede na koncept benda, ja sam hteo da ostanemo lojalni HCpunk zvuku a oni su se primili na metal, hteli da zvuče ko Doom il' tako neki jbmliga koji bendovi, ja to ni ne slušam iskreno pa ni ne znam. I onda jbga počelo bombardovanje, i sve se ugasilo, te sam kontao nema tu više ništa od toga, al' ladno već u septembru čujem Brka se vratio u bend?! Kako bre vratio posle sve one priče?! Al' kažu mi ljudi bliski bendu kao predomislio se, odjednom mu se svira, i ja naravno opet upadnem u zbun. Šta sad ovo treba da znači, jer to u realnom životu ne biva al' nikako, i nešto mi u startu tu bilo jako mutno. I razmislim malo bolje i onda se ladno setim onog mog izbacivanja u januaru i kako sam na demokratskom glasanju uklonjen sa 2:1 a gde je Vojin Klickovic kao novi član benda bio suzdržan, i tek onda skontam činjenicu: da je Brka tad ostao u bendu i on bi morao da glasa pa bi bilo ili 3:1 ili 2:2, a znajući njegov mentalni sklop on za to nije imao jaja, jednostavno uvek se plašio i to ne samo mene, nego i ovako je bio zentara uvek, i tu mu bude jasno da su oni još tada u decembru 1998. rešili da mene uklone, a Brka kad je to čuo zamolio ih je da ne učestvuje u tome jer se plašio da ću da im jebem mame svima, pa su se dogovorili da on kao napusti bend iz gistro razloga pa da se posle vrati.
I zaista je tako bilo, čak su mi mnogi ljudi to potvrdili indirektno, ali mi je najbitnije bilo kad me je moj brat Zabranjeni Grobar Cobe Boris Bulatović (ex-Stonewall, ex-Austerity, ex-Skymaster4) pre jedno godinu dana pitao na koju foru sam ja doznao sve te detalje, jer po njegovim rečima veliku većinu stvari sam pogodio pa je mislio da sam imao insajdera u njihovim redovima, ali jok, zaista mi niko ništa nije pričao, jer su me svi bojkotovali baš iz razloga što su me ovi ocrnili na sve moguće načine ne bi li opravdali pred tolikim ljudima zašto sam izbačen (da sam peder, ološ, klošar itd.etc.), pa mi je najjača vadilica bila kad su mi rekli da je jedan od razloga bio i to što sam svuda po gradu MARKEROM pisao SMRT POLICIJI i pored UNISON, iz fazona ko sam ja da pišem markerom po klupama u parku u ime celog benda, a i kao oni se uopšte ne slažu sa tim SMRT POLICIJI jer kao samo im fali murija na vratu sada kada žele da postanu ozbiljni muzičari (metalci). Hahaha, genijalno, zar ne? Dakle Cobe se pitao dal' sam sve to saznao preko insajdera ili sam intuicijom došao do toga. Naravno da se radi o čistoj intuiciji jer nisam ja siso motku pa da ne mogu da izvalim kad tamo neki amateri, gradska dečica, pokušaju da me izlože. Ipak sam ja prošo i koledž na Lekinom Brdu i PHdoktoriro na katedri profesora Lazarevića. Nije mala stvar jbga. Naravno da za ovo zna i moj brat Aref Zaabi (ex-Stonewall, ex-Austerity, ex-Doghouse) i Владимир Бакић (ex-Hands In Ashes) i Igor Basic (ex-Charlie don't surf) i još baš dosta ljudi, od kojih će neki naravno priznati tačnost ovih informacija a neki će prećutati da se ne zamere ovim facama gradskim. Jbga, al' nažalost je to oduvek bilo tako na beogradskoj sceni, još od početka 90-ih, znači uvek se gledalo ko je veća faca i onda ga uguraš u bend da bi ti koncerti bili puniji. Upravo to i jeste razlog zašto je Brka svirao u preko 30 bendova uključujući i Šaht, Stand Point, Stonewall, Let's Grow, itd.etc. Ali dosta o Brci, žao mi ga jbga, treba mu ostanu trajne posledice bezveze, te stoga završavam ovaj tekst uz poruku ovim mojim bivšim saborcima da ćemo se mi još i slušati i viđati i ćerati, ili što bi reko Koja: JER ZLOPAMTILO JA SAM ZNAJ! :lol:
Hahaha, jebote, koja ste vi sapunska opera. Uvek mi je bio sumnjiv taj vaš strejtedž i sad vidim da je razloga za sumnju i i bilo :lol: :lol: :lol:
Одкуд толики утицај опскурног Стенд Поинта на бгхц сцену?
Они су мени увек били друга лига, да се нису нашли на оној силверкросовој компилацији, никад , али стварно никад , не бих обратио пажњу на тај бенд.
Гледао их на једном фестивалу уживо, ништа посебно, реално и јунисон, и стонвол и аустерити су били квалитет у односу на стенд поинт.
Stand Point je bio prvi SxE bend u Beogradu, pa valjda taj neki rad, jbmliga?
Nego evo, ipak nisu mogli da odole pa su krenuli da pizde, širi se reč božija po gradu ko zaraza, tačno kako sam i pretpostavio, samo ne znam dal' je Brka ili Crnogorac, tipujem na Crnogorca pošto je on uvek bio latentni gejlija i homofob, al' bolje obojicu da ih riješim pa nek se oni posle sami dogovore ko je kriv. :lol:
June 10, 2016 at 3:12 AM
Anonymous said...
Ček, zar se ti nisi jebao sa onim Riletom?
June 10, 2016 at 11:58 AM
Blogger son of man said...
Aha, kako ne, isto kao što sam jebo tvoju mamu mrtvu pa je vaskrsnula pičko anonimna. Jebaću vam ja svima majku majčinu, a posebno tebi Crnogorac, jebaću ti ćeru, viđao sam kako je šetaš po Tašu, dobra pička skroz, a i znam gde živiš, vidimo se. Takođe, i tebi Brko, prvi put kad te navatam u gradu ima da plačeš i moliš a sad mi se ovde kurobecaš, kao ti ćeš mene da prozoveš patetiko neopevana, nisam hteo da te cimam jer si zentara, al' sad si sam sebi presudio. Vidimo se ubrzo. Jedna gej pusa za tebe jer ćeš biti jeban i svideće ti se pa ćeš tražiti još kalašturo. Žareta ću da dovedem da te kara posle mene. Ako je bio dobar Parangalu biće dobar i tebi. Ništa ti ne brini. ;)
Јел Жаре гробар још жив?
Naravno, veliki grobarski patrijarh je na svakoj tekmi :lol:
Сине тебе да питам јер ти познајеш те догађаје у фулу :
шта је након дешавања на Манцетовом гробу било са Парангалом, јел и даље био вођа торциде?
Ma ko može posle toga da ostane normalan, lik je skroz prso, odlepio, sad kako čujem se samo bavi pecanjem, ima svoj čamac i peca.
Ružna priča o sodomiranju, tu su i moje mlađahne uši čule.
Nego, čitao sam ovo što si pisao o bghc sceni, što reče Meho, nisam znao da je to tako ... španski bilo. Inače nisam bio neki fan hard core bendova, al moji su ortaci to baš gotivili, čak imam ovde i taj neki album Let's Grow kod sebe, i uprkos svemu i nekim mojim ukusima, nije toliko loš koliko sam očekivao... Odnosno, nije bio pre deset godina, il kad sam ga već dobio. Sećam se čak da su bile često te neke svirke u Domu Omladine, sve sa onim ćelavim mesožderom od izbacivača što je samleo dvoje ili troje dobrih ljudi, samo jer su bili pijani... Ili jer im se nije svideo.
Dr. Ognjanović: Hrabra žrtva konstantnih ljubomornih pretnji?
- useravanje u život part 1 -
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi64.tinypic.com%2F2rcc4e1.jpg&hash=7e3fc5e538c48118af17ccb8b67a091feae38d56)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/06/dr-ognjanovic-hrabra-zrtva-konstantnih.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/06/dr-ognjanovic-hrabra-zrtva-konstantnih.html)
Na sličan način sam i ja prošao, dao sam ostavku na mesto admina na Cult of Ghoul blogu i blokiro ga na fejsu, jer logično nisam više hteo da sarađujem sa njim kad je u julu 2011. pregazio naš sporazum o punoj saradnji. Al' ja nisam o tome pisao javno niti ga blatio niti bilo šta slično, samo sam mu putem mejla rekao da ne možemo više da radimo zajedno i povukao se sa bloga u miru, na šta je on napisao onaj svoj prvi pljuvački tekst na blogu. Dakle nit sam ja njemu pretio nit bilo šta kako on sada plasira priča, pa je kao zato podivljao, nego sam reagovo sa pretnjama tek kad sam video taj bolesni tekst na blogu, na istom tom blogu koji sam pre toga 3 godine unazad uređivao svaki bogovetni dan, znači posvaljao fotke, sređivo HTML, ubacivao widgete i sve što treba, pa čak ga i napravio jer ovaj nije znao 2009. kako se to radi. Uostalom zamislite kako bi se vi osećali da pravite nešto 3 godine, da pomažete liku do maksimuma, i on na kraju na istom tom mestu pljulje po vama i to evo već po treći put, znači treći tekst je napisao o meni. I sad kad se setim da sam u svojim rukama imao DELETE dugme celog bloga te tri godine i da ga na kraju ipak nisam upotrebio, iskreno mi je jako žao, a evo i dalje me neki ovde prozivaju zašto sam tako brutalan prema njim i da treba da zaboravim na tu priču. Ali nema veze, sve će to doći na svoje, od karme još niko nije utekao pa neće ni on, može da ga čuva 300 "najboljih drugara" aka fanova, džaba mu sve.
Najveći problem sa njim je što on nema savest, dakle u njegovoj glavi ne postoje reči izvini i hvala a da to bude iskreno, zato se tako i ponaša surovo prema ljudima i nipodaštava ih i vređa. Dakle, kod njega nema osećaja griže savesti za počinjena dela, pa samim tim ni ne može da shvati da će sve to kad tad morati da mu se vrati. On zaista veruje da je el grande ličnost, veliki pisac i prosvetitelj, i da su svi drugi ljubomorni na njega, i stoga svaku kritiku doživljava kao napad na njegov lik i delo. Al' jbga, takvima je nemoguće objasniti da su u problemu, jer kad bi mu sad bilo ko prišao i rekao sve ovo NAJDOBRONAMERNIJE on bi ga ipak obeležio kao neprijatelja i učinio sve što je u njegovoj moći da se ta osoba ponizi i diskredituje. Dakle ti tripovi sa EGOM su zaista surovi, ali to nećeš znati kad je on u pitanju dok ne uđeš u konfrontaciju s njim, jer sad većini vas ovo moje pisanje deluje ko da sam prso, ko da sam zapenio pa ne znam o čemu govorim, ali zato su tu mnogobrojni drugi ljudi iz raznih sfera koji su bili s njim u sukobu i koji su mi potvrdili da nisam sve ovo istripovao, nego da je to nažalost jednostavno tako i kraj priče.
Znači lik je mali, patuljasti psiho, klasičan onaj sindrom niskih ljudi koji te svoje frustracije kroz život leče na razne načine, samo što je ovaj otišao u malo veći ekstrem misleći da će ga fanovi braniti do smrti dok on na drugoj strani ponižava i vređa ljude. Uostalom zamiste tog nišliju bez tih fanova spremnih na sve i razmislite dal' bi smeo da kenja ovako po ljudima? Pa nema šanse, bio bi miran i dobar ko bubica, a ovako stalno ima pratnju gde god da ode, i uvek ima bar jednu budalu u okruženju koja će da podmetne leđa za njega. Žao mi je samo što sam i ja bio jedna od tih budala tamo 2010. kada me je cimao da ga branim od nekog lika iz Beograda koji mu je pretio.
Druga stvar, za sve ove što i dalje misle da on tu nikakvo zlo ne čini no samo piše tekstove a kao sloboda je govora pa treba da ima to pravo, pa kao stoga nije u redu da ga se cima i preti, nek se zapitaju otkud baš tolika brojka ljudi koji su mu pretili do sad, kako to da su baš svi ti ljudi ološ a jedini on borac za slobodu? Pazi, da sam samo ja to radio pa i da se kaže da sam kreten koji je sklon nasilju, ali ovde se bre radi o ozbiljnim piscima, o ljudima koji iza sebe imaju i po više izdatih romana. Kako to da je takve ljude naterao da popizde i da mu prete, na koji način ih je isprovocirao do te mere da urade ono što inače nikad nisu radili do tad?
Pa bre sad kad pogledam, on nema koga nije pljuvao: književnika Zorana Živkovića, s tim što je njemu vređao i decu, pisca Dejana Stojiljkovića, Đorđa Bajića, Radmila Anđelkovića, scenaristu Dimitrija Vojnova, pisca i izdavača Bobana Kneževića, strip-scenaristu Marka Stojanovića, s tim što je njemu vređao i roditelje kod kojih je boravio u Leskovcu dok je služio vojsku, pa onda Miloša Petkovića od koga je posle bežao po Nišu, niškog repera Marconiera je nazvao cepankom i seljačinom a i ne poznaju se, Dejana Kostića urednika Pressinga itd.etc. jer zaista nema kraja tom spisku, i to sve najopuštenije javno tamo kod sebe na blogu. I realno ja sam bre tu najsitnija riba u tom moru plavom i realno skroz nebitan kad sad pogledam sva ova imena.Al' naravno da nisu svi reagovali na isti način, neki ga i dalje samo ignorišu, ali jbga ima i nas koji nismo taj tip ličnost da možemo da iskuliramo, da se izdignemo iznad situacije i nastavimo dalje ne osvrćući se, jer znam po sebi, mene neko kad bi tako prozivao na ulici zna se šta bi se desilo, al' ovako dobro sakriven u svojoj Niškoj Banji iza monitora on je uveren da mu niko ništa ne može, jer ko je lud da se cima čak u tu jebenu banju samo da bi njega jurio, aj da živim u Nišu pa i OK, to bi već bilo rešeno, ali ovako mi je nedostupan za bilo kakav razgovor uživo, jer kad bi razgovarali uživo ne bi mogao da vređa i da talasa, nego bi bio prinuđen da se izvini iako je to ubedljivo najveća muka za njegov EGO.
Još gore je što su neki ljudi zaista pomislili da mi jurimo da ga bijemo, pa čekaj, stani, valjda su videli na šta liči taj lik, pa njemu kad bi bilo ko šamar lupio on bi umro što od udarca što od straha. Nisam lud bre da robijam zbog budale pobogu. I zato i kažem da sam uveren da bi jedan razgovor uživo u četiri oka sve te stvari doveo u red, ali džaba i to kad uvek ima pratnju tj. tu svitu fanova koje vodi okolo naokolo sa sobom i koji su ko članovi neke sekte. Zaista ne kapiram kako neko toliko može da se loži na nekoga iako ga zna samo iz viđenja i iz ta dva romana što je napisao, šta im je to uradio pobogu? Koja je to taktika manipulacije i kupovine ljudi da ih do te mere pridobiješ za sebe? Nemam ideju zaista, u svakom slučaju se radi o jako zajebanom igraču, nema šta.
Znači dečko je ladno utripovao da je nedodirljiv u toj Niškoj Banji, al' naravno da je sve to iluzija, jer jednom je jedan niški pisac čak i uspeo da navata ali je ovaj toliko brzo bežao da nije bilo šanse da ga ovaj stigne, a ko bi rekao da sa onoliko kratkim nogama može tako brzo da trči, ja sam bre bio ubeđen da je skroz fizički nespreman onako rahitičan i zakržljao, kažnjen od maćehe prirode, al' očigledno da sam ga podcenio, a najgore je kad tako nekog podceniš jer onda može da te uvati u zasedu kad se najmanje nadaš. Uglavnom, svi ovi ljudi su na kraju digli ruke od njega jer su shvatili kolko je jadan, ali to su razumni ljudi, ugledni autori, a ja u tu grupu definitivno ne spadam, jer mene kad neko nagazi...ma bolje da ne pišem o tome, jer ovaj će iovako svaku moju reč da kopira kod sebe na blog kao još jedan dokaz u prilog teoriji kako ga svi mrze jer su ljubomorni na njegov grandiozan uspeh. Jbga brate, al' ja zaista ne vidim rešenje za ovo ludilo.
P.S. Ghoul u stvari laže da živi u Niškoj Banji, on živi u prigradskom naselju/selu koje se kolokvijalno zove Rampa jer je pored pružnog prelaza.
Svaki pa i najsitniji detalj u tekstu je tačan, svi ljudi pomenuti u tekstu su kontaktirani i potvrdili su da ih je javno vređao i nipodaštavao, kao i sve ostale stvari koje je radio njihovim članovima porodice. Takođe, detalj sa Rampom je proveren kod čoveka koji živi u Nišu i koji isuviše dobro zna malog, jer ja sam do danas bio 101% ubeđen da on živi u Niškoj Banji, al' eto...čovek se uči dok je živ. Isto tako strip-scenarista Marko Stojanović koji malog zna sigurno najduže od svih nas, od 1997. godine, mi je rekao da mu je čak bio i na ispraćaju 1999. kada je išao u vojsku u Leskovac, pa pošto su bili jako bliski prijatelji tj. najbolji drugovi, pri svakom izlasku iz kasarne mali je dolazio u porodičnu kuću njegovih roditelja i tamo ručavao i obitavao. Sve to je mu je Guliša par godina kasnije uzvratio javno pljujući po njegovim roditeljima i njemu.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi64.tinypic.com%2F2ywv1xe.jpg&hash=3184241c17fe0094cb67fa04c96a0d6eb4663211)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi63.tinypic.com%2F3176zgk.jpg&hash=60b4732060384399a49c3b83c7f9641880a32e2f)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi64.tinypic.com%2F2955p1f.jpg&hash=0a1e5fd01c7f5ea9f46e51ba2b773b0de50cc89b)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi66.tinypic.com%2F2im13tl.jpg&hash=dd7cce9a1234972923e0a35a7f9a9e1f2de53029)
Ako ovako lepo o njemu govori njegov najbolji prijatelj iz mladosti, šta onda da kažemo mi koji smo i bukvalno samo slučajni prolaznici u celoj toj priči? :lol:
Baba Yaga & Bab Yaga are back, ko će kome dohakati, pitanje je sad? :lol:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi67.tinypic.com%2F2eq77tc.jpg&hash=62c14495d14d24850b753301cd9638c9843bbb30)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi63.tinypic.com%2Fvilmkl.jpg&hash=7bcf6e2637727e5cc0be700d03573934adb9de2f)
SEBIČNJAK je takođe njegov specifičan izraz jer to ama baš niko više ne koristi u Srbiji osim njega. Gde je i kako pokupio te forice ja zaista ne znam, ali mogu da pretpostavim da je to posledica hrvatskih prevoda raznih knjiga koje je čitao od malih nogu, jer SEBIČNJAK se koristi baš masovno u Hrvatskoj a kod nas je ta reč skoro pa izumrla, mada možda i grešim, jbmliga?
A čak je uvatio i da hvali sebe u tom komentaru gde se kao pljuje, jbga omaklo mu se ahahaha, ali to je jače od njega pa ga u neku ruku i kapiram:
"a on je realno i uspeo u nekim stvarima (tipa postao DOKTOR NAUKA, objavio romane i postao pisac i književni i filmski kritičar, ima poznat blog, ima sledbenike)"
Takođe ovo kako muva tinejdžerke mi je ubedljivo najjače, jer to samo njemu može da padne na pamet, njemu koji pojma nema o ženama, da ne iznosim sad jbga vulgarne detalje o njegovom izuzetno anti-seksualnom životu, u prevodu he's virgin as Mary. :)
Šta god da je, mislim da Sagita nije mesto na kome treba da kačiš sve ovo. On ima blog, ti imaš blog, ratovanje preko blogova ili komentara na njima je okej, ali ovde gde on ne može ni da odgovori (niti bi trebalo...) jer je banovan nije mesto gde treba da ga napadaš. Samo se dalje zagađuje i inače dosta toksična atmosfera na forumu.
Da, sad reaguješ a njemu nisi ništa rekao kada je mene gazio ovde godinama (tebe bi jedinog poslušao ako ćemo realno). Ali OK, kapiram ortak ti je pa ti bedak, al skapiraj i ti mene jbga. Imaj razumevanja. Zamisli samo da je o tebi napisao onakav tekst 2011. kakav je o meni...samo zamisli, i zamisli da je sve to još dva puta ponovio. Uostalom ovo je moj topik, lepo piše da su moji tripovi, i tu postavljam šta god, nikog ne bijem po ušima da čita, zar ne?
Pa i ti si mi ortak. A mislim da sam relativno jasno napisao da nemam ništa protiv da se vas dvojica junački rvete jedan sa drugim ali da nema smisla to raditi na Sagiti sa koje je on banovan jer se samo kvari atmofera na Sagiti a nema nikakvog načina da se na njoj i komunicira.
Ja sam ti ortak iz 90-ih, a danas se vidimo jednom u pet godina, a sa njim se ipak viđaš tu i tamo, valjda...ma lupetam...nemam pojma zapravo.Ma nebitno je to. :lol:
Ja zaista nisam u fazonu da s njim na ovaj način komuniciram, jer što smo komunicirali komunicirali smo, sad je kasno, i nema tu nikakvog junačkog rvanja kad se u priču ubace agresivni fanovi. Znači moj jedini cilj je da ga skroz raskrinkam, da te ljude koji ga gledaju ko boga malo uzdrmam, da se zapitaju o kakvoj ličnosti se zapravo radi, da ne gledaju samo površnu sliku koju on plasira putem bloga. Jbga, lako je tebi, on tebe baš poštuje, i ti si jedan od retkih koji nije fan uz našeg brata Rejnoldsa naravno, jer vi se ipak družite s njim na istoj ravni. Nema ponižavanja i foliranja. On zna da si ti autoritet u Beogradu, uostalom autoritet si bio još dok si radio Warpigs a ne danas, tako da sa tobom mora da bude dobar sve i da neće.
Jbga, ja sam solo u toj priči, u tom ratu, a on uz sebe ima te fanatike, pa nekako imam potrebu da taj svoj užas još sa nekim podelim...barem ovde gde se svi u principu znamo, jer ako samo pišem ovako i nemam potvrdu da te reči imaju težinu pa svako bi odlepio a ne ja koji sam labilan što bi reko Gul. Zato sam i jurio sve te ljude koji su imali sličan problem, jer sam zaista u jedno trenutku pomislio da to samo ja tripujem i da je on zapravo OK a ja sam odlepio što ga ganjam jer niko nije hteo da se meša, svi se pravili ludi. Niko da mu kaže E ČOVEČE STANI, tako da sam morao sve solo. I evo, tek juče se pokazalo da ipak nisam jedini i sad mi je malo lakše. Valjda ću iskulirati...zavisi od stanja uma, trenutno su mi misli britke i samo sečem što ne znači da se već sutra neću smoriti (jbga pišem ovo ovako otvoreno a on će sve to da iskopira na blog u prilog mojoj dijagnozi)...treba me pustiti pa će me proći. Sinoć sam celu noć četovao i razgovarao telefonom sa Kristinom Đuković (Otaku), uglavnom smo pričali o pokojnom Maretu i tako nekim bedacima, ali smo se dotakli i ove teme. Jbga gde god da odem iza svakog ćoška vreba Dragan Kojić Keba...što bi rekli cigani. :mrgreen:
A good friend will help you bury the body. A best friend won't ask why it's still alive... :)
(https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/13423795_10207751361274908_8318862225824986704_n.jpg?oh=eb286bb6afa596450cb6359fcb16bdde&oe=57C5E32B)
Ladno me nazvao MUCAVCEM? :?
E jbga sad, preko svega mogu da pređem al' preko ovoga malo teže, tako da će za ovo morati da usledi poseta njegovog sledećem predavanju u Beogradu. Dakle, obavesti telohranitelje jer dolazim(o)...da malo porazgovaramo u četiri ili koliko već očiju uspeš da okupiš. Samo bih zamolio raju koja prati njegov blog da me obavesti o sledećem gostovanju u inbox, diskrecija zagarantovana.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi66.tinypic.com%2F20h8zso.jpg&hash=d37ce5120b4f197fe591d70b42f18381b6d0fe0a)
I naravno, moj komentar koji logično nije hteo da objavi:
QuoteOpet pričaš sam sa sobom? TITRAJU JAJCA i BEDNO PISKARALO su tvoji autohtoni izrazi koji vrlo dobro poznajem, a i dovoljno je otići na profil ovog "milomira" pa izvaliti da je skroz fejk. Ajmo to za promenu malo maštovitije sledeći put, ipak si ti doktor nauka a vamo ne možeš da osmisliš ni lažni profil kako valja. Ne blamiraj se jbga, ne radi to zbog sebe ako ne zbog drugih.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi63.tinypic.com%2F2prd02f.jpg&hash=c081cf38d3b89b234e86ee20d7e4aca1bf3b8b02)
Inače, ovaj iza u crnom će iz prvog reda sve vreme da te gleda istim ovim nježnim pogledom, ovaj čelavi u prvom planu će da ti pridržava mikrofon da se ne mučiš, dok će ovaj visoki levo da animira fanove da im ne bude dosadno jbga. Ja dolazim tek na kraju predavanja, da mi se izviniš što si nizak, upadljivo ružan, zakržljao, što nisi jebo, što si u večitom kompleksu više vrednosti, što si opsednut brojem poseta na blogu, što si patuljasta verzija Šešelja, što si konzervativni smor koji glumi da je slobodnih shvatanja, što lažeš, što ogovaraš, što nemaš obraza, što si sve nas lagao da živiš u Niškoj Banji a selo se zove Rampa, što maltretiraš ljude (isključivo preko interneta) kada drugačije razmišljaju od tebe, što nipodaštavaš sve i svakoga samo da bi sebe uzdigao, što vređaš i prozivaš al' nemaš jaja da staneš na crtu i to uživo bilo kome kažeš, što si velika kukavica a izdaješ se za horor gurua, ma jednostavo da mi se izviniš što uopšte bre postojiš.
Inače, kod naših predaka, u stara vremena, kad bi se takvo dete rodilo u kući odma' bi ga eliminisali da ne muči bezveze ni sebe ni druge. Pa čak i Hitler koji je uglavnom bio jako loš, imao je tu jednu dobru akciju u celoj priči, a to se odnosi na bogalje i decu koja su rođena sa očiglednim nedostacima pa im je već na rođenju skraćivao muke eutanazijom. Al' jbga, ti si nekim čudom očigledno preživeo i sad svi mi to mora da trpimo. E neš ga vala majci, jer ja nisam od tih koje si vređao na sva zvona pa su se povukli iz fazona da te treba samo ignorisati. Ja te druže moj nikada neću ignorisati, uvek ću ti posvetiti pažnju, kao što posvetim i svakome ko mi se obrati na fejsu a ima bilo kakav problem psihološke ili psihijatrijske prirode.
Dakle, ja provereno mogu da ti pomognem sa svim tim tripovima koji te muče ali samo i isključivo ako ti to želiš, a za to je prvi preduslov da čovek prizna sebi: "DA, IMAM PROBLEM", jer ne možeš večito živeti u poricanju i praviti se lud kao da se ništa ne dešava dok te svi okolo izvaljuju al' im neprijatno da ti to kažu. Znači, ako imaš problem npr. sa ženama treba da ga rešiš jbga što pre, a ne večito da potireš to, da okrećeš glavu na drugu stranu, jer kad tad će to isplivati na površinu iz tvoje podsvesti i sjebati te gadno, tako da je bolje suočiti se sa tim što pre, jer što si stariji to će ti biti sve teže, bićeš sve više isfrustriraniji i to se onda obično jako loše završi, znam primere jbga. Takođe, ne kapiram zašto me prozivaš u komentaru da me ostavila devojka, pa jbte ja sam bar imao devojke pa nek su me ostavljale i po sto puta, a ti nisi imao niti jednu, zar ne? Ma nimalo mi nisi jasan tu. Pa jebote nije blam kad te ostavi devojka, to se svima dešava, no je nešto drugo blam, nešto mnogo zajebanije, zar ne? I umesto da tražiš neku curu ti ladno mene prozivaš što me ostavila. Jel' kapiraš koliko ne vidiš sebe i svoj problem? Suoči se sa samim sobom pobogu, suoči se dok ne bude isuviše kasno...za tvoje dobro ti ovo kažem, jer kad bi navatao neku ribu da vidiš kako bi se očas posla smirio, i kako više ne bi gledao sve ljude kao konkurencenciju i neprijatelje, ma skroz bi se preporodio, veruj mi na reč. Znam likove koji su imali sličan problem. E sad, jedino ako imaš neku fizički manu za koju mi ne znamo, al' to je već druga priča, ne bih da nagađam jbga. No o tom potom.
ŠTA JE ZAPRAVO KOMPLEKS VIŠE VREDNOSTI?"Osoba koja pati od kompleksa ili osecaja vise vrednosti ima konstantnu potrebu da drugima dokazuje svoju nadmoc, da namece svoje misljenje iako zna da nije u pravu, omalovazava druge itd. Obicno su to ljudi koji u stvari pate od kompleksa nize vrednosti ali da bi dokazali da to kod njih nije slucaj, tretiraju druge kao niza bica. Isticu da su najpametnij, najlepsi, najbogatiji, naj, naj, naj... Necete naici na obrazovane, uspesne, bogate ili bilo koje druge ljude koji su svesni svojih kvaliteta i zadovoljni time sto jesu da se hvale i da konstantno dokazuju to. Sa druge strane obicno onima koji pate od ovog kompleksa su uzor upravo ljudi koje sam gore naveo. Ljudi sa kompleksom koji ne uspeju da dostignu svoje uzore ponasaju se kao da su ravni njima ali im je ipak sujeta slaba tacka. Ponizavanje, diskriminacija, pogled sa visine je nacin da nahrane svoju sujetu. Ko se usudi da im predoci pravu sliku, bice istog trenutka prozvan, vredjan, pa cak i napadnut fizicki. Sve u svemu, obicni snobovi koji umisljaju i prave se da su nesto jer znaju da su niko i nista."
P.S. Aj sad sve ovo fino kopiraj, imaš i fotku i sve, a ja ti dajem ekskluzivnu dozvolu da fotku postaviš na blog, jer ovde ima materijala za skroz novi post, i za tvoju tiradu ispod. Ajmo, ajde jbga, kao nekad.
Сине, кад дирнеш говно оно смрди, тако то иде...
Ako nešto trebam e ja baš ne trebam
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/06/ako-nesto-trebam-e-ja-bas-ne-trebam.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/06/ako-nesto-trebam-e-ja-bas-ne-trebam.html)
Ne znam zaista šta se ovo dešava sa ljudima ovih dana, dal' je takvo vreme ili sam ja magnet za dokone budale, ali svakodnevno mi se bar po jedna osoba javi sa nekim gistro najdobronamernijim savetima, što na temu zdravlja što na temu šta i kako treba da pišem i da se ponašam, a nit znam te ljude lično, nit bilo šta, nego su eto osetili potrebu da mi pomognu i slično. Najjači su mi ovi što se javljaju pa se čak i zapute ovde čak na jbni Vidikovac da se vide sa mnom da kao porazgovaramo ko ljudi. Ko po pravilu takvi mi prosipaju onu čuvenu teoriju da je psihijatrija prevara, da treba da prestanem da pijem lekove, da sve to može da se sredi na prirodan način, da treba da se suočim sa samim sobom, a ne sebi da stalno povlađujem tako što ću uzimati antidepresive, ma bre to ko ona scena iz Trainspotinga, kad Franko Begbi dođe Rentonu u halucinaciju izazvanu zikrom i krene da mu preti kako treba da istera to sranje iz sebe inače će da ga prebije. Pa onda kao svi psihijatri su isti, oni te samo navlače na lekove, farmaceutska mafija, nek izleče prvo sebe kad su tako pametni, treba skroz da ukineš sve lekove, da izdržiš tu krizu na suvo, da doživiš katarzu, da izađeš na sunce da malo džogiraš, da treniraš, da se družiš sa živim ljudima a ne ovim virtuelnim, batali taj jbni komp and get a life, nađi curu to je najbitnije, živi život punim plućima, zajebi to smaranje na gajbi, dobar si dečko šteta da se skroz sjebeš, razmišljaj pozitivno, kaži sebi JA TO MOGU, bori se jer život je večita borba, život je lep a ti ga propuštaš, mnogo si razmažen pa se prepuštaš tom užasu, vidi kako ja mogu bez lekova a imam 10 dijagnoza i 100 puta sam hospitalizovana, sve je u stavu, samo treba da prelomiš, da budeš hrabar, jer ti lekovi te samo sjebavaju, vidi kako si debeo, znojiš se od tih lekova, to što se tako ponašaš to ti je sve od tih lekova, prestani da se vraćaš u prošlost, koga zanima da čita šta si radio '96, treba živeti u sadašnjosti, zajebi bedake iz prošlosti, okreni se budućnosti, ako se stalno budeš vraćao na ta sranja nikad nećeš moći da nastaviš dalje, piši za promenu o nečem lepom, think positive, smršaj, nađi poso, kreći se međ ljudima, živi taj život ako ti ga je već bog podario, imaš 40 godina - kad ćeš ako ne sad, batali te priče o ludnicama, zatvorima, drogama, nasilju i svim negativnim tripovima, vidi kako je napolju lep dan, izađi iz kuće, idi u Košutnjak da šetaš, hrani se zdravo, to nisi ti, to iz tebe govore lekovi koje piješ, vrati se sebi, budi ono što jesi, budi jak, spoznaj sebe i sav taj užas će nestati...i tako u nedogled, ma ko da su botovi a ne ljudi, svi pričaju jednu te istu priču ko da su svo znanje ovog sveta popili, ko da su skroz produhovljene osobe (indijski sanjasi) koje su sve to prošle pa sad mogu da propovedaju svoje učenje svima drugima koji su još na materijalnom nivou u iluziji (maji) Kali Yuge.
Ma bre stani bre, slušaj me sad, slušaj amo. Pod jedan moj trip nije život, ja se ne ložim na život, moj trip je smrt, kraj, okončanje ovozemaljskog postojanja, a ne tamo nekakav život, žurke, ludila, uspesi, napredovanje, žena, deca, gajba, biznis, letovanja, roštiljanja, okupljanja, prijatelji, ma gomila prijatelja, krediti, izbori, odlazak u inostranstvo, povratak u rodnu grudu, penzija, unuci, kurci palci. Ja definitivno nisam iz te priče, mene ne zanima buka gradskog asfalta, ja u grad idem samo kad baš moram, znači provereno ne znam ni tog i tog, ni tu i tu, kao ni ta mesta gde se sada skupljate po gradu, nit me zanima da pratim muzičku scenu, nit da idem na koncerte, performanse, izložbe, instalacije, bioskope, pozorišta i sve druge akcije. Mene nećeš videti na protestima bilo kog tipa, ni na bilo kakvim bitnim događanjima, nema me ni na tribinama, ni na promocijama, ne pohađam stadione, ma bre ne idem uopšte do grada alooo, ja živim na Vidikovcu care, znaš li ti gde je to? Pa bre pola sata od grada busom, pa kolko lud čovek treba da bude da se tolko iscima samo da bi popio pivo ili kafu s bilo kim pa da je i bogotac, a sve to već imam ovde u radijusu od 500 metara oko moje zgrade?
Super je to što vi volite vaš grad u kom ste rođeni, al' mene ama baš ništa ne vezuje za tu arhitekturu i kaldrmu, ja se bre ne sećam ni kako izgledaju Terazije a ne tamo nekakve Savamale, ciganmale i pizdematerine. Drago mi je što ste tolko urbani al' dozvolite i meni da budem suburban jbga. Okanite me se sa tim savetima, a ako vam se ne sviđaju moji tekstovi, ako vas nerviraju, pa jbte ne čitajte ih, ima gomila drugog sranja da se čita na netu, jer danas svako nešto piše, a i treba da bude tako, nismo svi isti pobogu. I ako si već navalio da dođeš čak na Vidikovac prihvati jbnu činjenicu da ovde više nisi u gradu. Ne znam kako ovo da nazovem al' grad definitivno nije, jer grad je Vračar, Dorćol, Voždovac a ne Vidikovac sve vas nabijem na kurac. Dakle odjebi od mene, bac da fuc up, jer nit sam cool nit sam mnogo cool, nit sam dobar, nit sam loš, uglavnom sam ološ jer za druženje nisam...sa vama bar ne, a u gradu nikako, znači nisam deo ni te ni one tamo ekipe, niti bilo koga bitnog tu poznajem. Ljudi me al' uopšte ne zanimaju, barem ne takvi ljudi iz vašeg grada, žešće zajebanog stada. Nemojte mi se ni šlihtati niti me hvaliti, a posebno ne tapšati po ramenu, jer ja od toga nemam apsolutno ništa. Niti sam za to plaćen, nit preplaćen. Sve što pišem pišem isključivo zbog sebe, da napucam svoj ego, da izbacim te misli što se roje, kad nadrkam se iza monitora da svi se mene boje. Volim Vidžastan, Bitolu i Trampa, mrzim selo zvano Rampa. End of story. Die ende das ende.
E, jebiga sad, you make it sound kao da je izbor samo između života (u smislu porodice, kredita, putovanja, posla, kola) ili smrti (neizlazak, mrak, odjebi i pusti me da živim kako ja hoću).
Foliraš sa tom smrću. Kako se tačno živi smrt? :roll:
I ponašaš se kao bubuljičavi tinejdžer sa tim pljuvanjem svega i svačega i tim stavom - odjebite svi umišljeni, urbani, hipsteri i sponzoruše, ja sam poseban. Ako bi da odjebemo, što nam pišeš? Ili smo ti ipak potrebni kao publika? Ipak su ti potrebni naši komentari? Ipak bi... naše živote? Što? Pa živi svoj. A mi ćemo da te čitamo, jer si zanimljiv i jer, gle, ti kroz književnost živiš. Ako nisi ukapirao dosad.
A Gulu poručuje da se osvesti. :roll: Daj, bre, sine... Nas ne foliraj. Bar.
Edit: a psihijatrija i jeste bullshit. Bar ona mejnstrim. To je dobro razvijena industrija. I ti si u sistemu. Sistemski čovek. Na lekovima. Gde je tu posebnost?
Napisao sam ovaj tekst baš takvima kao što si ti, što vole da pametuju i dele savete, da odjebu, i evo pročitala si, pronašla si se, a i dalje ne odjebavaš, šta ti nije jasno?
I batali moj topik, ako opet budeš spamovala ko prošli put srediću da se ukloniš. Na mom topiku neš smarati.
Hahaha, kakav si ti prevarant, sine. :)
Čuj, onda nemoj da mi šalješ poruke i tražiš pomoć u blaćenju Gula (ja u tome neću da učestvujem). I nemoj da me citiraš na blogu. Ja u tome vidim da je pomoć potrebna samo tebi i da je tražiš od mene. Jer što bi me smarao? Onda se pogledaj u ogledalo. I sebe okrivi za sve za šta kriviš Gula.
I razmisli što si mi posvetio tekst. Btw, hvala ti. Polaskana sam.
Quote from: Son of Man on 16-06-2016, 19:12:01
Ako nešto trebam e ja baš ne trebam
nađi poso
Ne slušaj ih šta ti kažu za pos'o.
QuoteNajjači su mi ovi što se javljaju pa se čak i zapute ovde čak na jbni Vidikovac da se vide sa mnom da kao porazgovaramo ko ljudi.
Ne znam. To treba ceniti, mislim, jbn Vidikovac, ipak, nije to mala stvar. :lol:
inace, slazem se s tobom oko tih dobronamernih saveta glede zdravlja, lekova, sunca i "treba ti fizicka aktivnost", altrenativni nacini ovo ono. uopste, to su smor price.
ali, ne treba odbacivati iskrene pokusaje ljudi da ti se nadju i pomognu, cak iako to smara. ;)
Hej, bre, ja u Dubaiju nisam bila ni jedan jedini dan melanholična, tužna ili depresivna (dobro, njoj i nisam sklona). Počeo je da mi nedostaje osećaj. :lol: Sve zbog sunca. Svakog dana. Godinu i po dana. Bez greške. Jedina izvesnost je sunčan dan. Dobro, i plaža je doprinela veselju.
Očekivala sam ja ovo. Nema frke. ;)
Eh, i ja na (od)moru i sunce pocinje da me ozbiljno smara :p salim se, vise vrucina.
sunce ne odmaze, ali ne leci ozbiljne probleme. okej, nije na odmet :)
Pa da nije na odmet to je sve o čemu smo i pričali. :) Osim što nedostatak sunčeve svetlosti može da prouzrokuje ozbiljne probleme.
sunce me probudilo a u glavi ludilo... :)
Начи сунчање, опуштање и лијепе емоције... колико кошта 7 дана у Нишкој Бањи? :)
kako stići? :)
Niška Banja leči:
- bolesti lokomotornog aparata: zapaljenski, vanzglobni, degenerativni i metabolički reumatizam, sistemske bolesti vezivnog tkiva i osteoporozu,
- kardiovaskularne bolesti: koronarna bolest, arterijska hipertenzija, srčane mane, bolesti perifernih krvnih sudova,
- posttraumatska stanja,
- zapaljenski i funkcionalni sterilitet,
- bolesti respiratornih organa,
- stanja posle hirurške revaskularizacije miokarda,
- stanja nakon operacije na otvorenom srcu,
- rehabilitacija bolesnika posle ugrađivanja endoproteze kuka i kolena. :-D
^ Ko beli luk, jbt!! :shock:
ne treba preterivati s tim banjama :twisted:
Opa, i ja ladno postadoh filmski kritičar i to bre priznat čak u SAD? :shock:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi67.tinypic.com%2Fof4yf7.jpg&hash=eb4f56ae27cdbe749f3f70282f32dc44e39ca17a)
P.S. ovo je naravno samo uter (mothaphuckin muter) onom guljavom kompleksašu da se ne kurči više kako samo njega citiraju svuda po svetu...mada ko da će ga ovo ili bilo šta omesti, jer može biti samo jedan (MBS) a to je naravno ON. Vaistinu je gadno to kad jedan čova s kompleksom više vrednosti istripuje celu ovu priču kao nekakvo takmičenje, umesto kao pisanje. Ko ono: ako kaniš pobediti ne smeš izgubiti, a ovaj nesrećni gnom to očigledno isuviše ozbiljno shvatio, pa kreno da gazi sve pred sobom, da uništava svu konkurenciju: JA, JA, JA, moj blog, mojih soma postova na blogu, moja posećenost najjača u Srbiji, moje knjige, mojih 10 genijalnih knjiga, moja kolekcija postera, knjiga i filmova je bre najveća u ex-yu, alooo, samo ja, ja, JAAAAAAA! :cry:
Nego kad smo već kod te posećenosti kojom je malac tolko opterećen, daj da vidimo kako stoje stvari u posledjih 8 godina i kusur. 8)
O, ne, samo to ne. :cry:
O zašto, o zašto bože je njemu ovako VELIK a meni tolko mali? :(
Veeeliki CULT OF GHOUL:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi65.tinypic.com%2F4ut15e.jpg&hash=5528e68444ffa7092e3202ce085531cc0b26b9e9)
I moje malo, ništavno sranje :oops: :
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi65.tinypic.com%2F2mphrg8.jpg&hash=3b25a43d8fa6a424ca42d29ced8754c5eea04ba1)
Odo odma sad da obrišem blog i da bacim tastaturu kroz prozor , proklinjem i taj dan kad sam se prifatio pisanja i blogovanja, ma jebo me onaj ko me naložio! :-x
Ali ček, ček, stan der malo...kako u njega 2.9K skroz gore visoko a u mene 2.6K skroz nisko, skoro pa pri dnu? Nekaj mi je ovde sumnjivo. Sad tek ništa ne kapiram. :idea:
Zaboga, zašto se opterećuješ time. Veličina nije bitna.
Bitna je tehnika? :D
Bitno je uživati u životu i ne opterećivati se takvim banalnostima. Šta te briga što je Gulu veći!
Nisi skonto, il' me zajebavaš. Aj ponovo pogledaj statistiku, i izvali gde se nalazi mojih 2.6K a gde njegovih 2.9K. :)
Pa svejedno, veći mu je 2.9 > 2.6
a i samo te zajebavam.
Hehe, a vide li ovaj moj avalski toranj, koji ni ne može da se izmeri, ima cirka 12K? :mrgreen:
Aj da ko fol izuzmemo ovaj avalski, da ne preterujemo jbga, te da pogledamo šta ima u podnožju. Dakle njegov najveći, kad mu se digne je 2.9k a moj je 3.4K zar ne? 8)
sve je to KOJEŠTA!
Naravno da je koješta, al' tvoj omiljeni pisac je jbga time opterećen pa reko daj da mu objasnim ko je tu tata a ko...a ko...jbmliga kako se TO bre zove uopšte? :shock:
Agota, mala sestro, evo ja ti aminujem (ko da se ja pitam haha) da odeš na prvo predavanje našeg drugara, pa da se upoznaš s njim, jer možda tebi bude OK doktor, jer i sama si rekla onomad da smo ti i ja dva različita sveta, pa kontam da bi ti njegov svet bio mnogo bliži, mislim kultura, maniri, finoća i to, a? :lol:
Сине, лепо је видети да си цитиран.
Капирам да таква ствар може сваком писцу или ствараоцу да дода нову енергију.
Још одавно сам на тјубу видео и овог лика да афирмативно говори о твом блогу.
https://www.youtube.com/watch?v=Cz6BCNw8Gos
Иначе, тебе и гула сам видео као србску варијанту Џон Дија и Едвард Келија (ал не оне две шепртље из Мартија, већ праве ликове, херметичаре) која је могла да залуди свет и да држи предавања буквално свуда; док би предавања била теоријско-практичног типа, где у првом делу гул дрља док не смори све присутне, а у другом делу ти спроводиш теорије у дело на један шокирајући и за присутне снобове ужасавајући начин. :lol:
Гледајући са стране, лик је полудео кад је почео да сарађује са странцима, тј. да пише за Rue Morgue.
И раније је знао да кинта за писање лежи на западу, а од тада је кинтица почела да капље на рачунче, па је коначно увидео да му људи одавде могу служити само за иживљавање.
Да ли је некад у страним часописима за које пише написао неки афирмативни текст о некој књизи домаћег жанровског писца???
Јел представио странцима неког нашег жанровског писца???
Јел представио странцима Глишића???
Питам, нисам упућен...
Али знам да је нама овде непрекидно препоручивао странце и штеловао неке свој домаће топ листе које се не смеју доводити у питање.
Писао је ваљда и о Српском филму, али тај филм би и без њега имао прођу преко, а мени се чини као да је гул тај који је на крилима Српског филма хтео да ћапи делић колача, иако за сличну ствар оптужује Бобана, за кога каже да је наводно са својим романом Слободанида желео да преко леђа нејаког Димчета доспе до мејнстрима ....
Но, мени се чини да је Гул свој неуспешан покушај пројектовао на другу особу.
На крају, колико смара, испашће да је он лично измислио и створио Кадијевића...
Његова прича о томе како је он заштитник закона и како се бори против пиратерије ми је смешна, јер свако ко год може треба да пиратерише стране књиге и да их на тај начин, по приступачној цени, шири даље.
Подржимо домаће и купујмо домаће писце (свако по свом нахођењу), а странце пиратеришимо до изнемоглости, поготово оне ауторе који су поодавно мртви.
И на крају смучио ми се још одавно...он је доктор књижевности, тј. у то време је био неко ко има тенденцију да постане доктор наука.
Доктор наука мора да буде истраживач, а не само пуки преписивач.
На Бобанову опаску у вези првог модерног хорор романа који гул није прочитао, тај будући доктор наука је одговорио у фазону - чим га нисам до сада прочитао значи да не ваља...
Електрошокови моментално за такво понашање, јер један будући доктор наука би на информацију да постоји роман који није прочитао (а припада жанру на коме ће докторирати) прекопао и небо и земљу и Србију да пронађе тај роман...али јок, рампаџија не одступа ни за јоту, јер ако он то до сада већ није прочитао - то значи да не ваља, ал зато проверено ваља Наживо, купите људи, још мало па нестало....
Набијај комплексе, крши ломи тј. килингуј и брејкингуј што рече некоћ Јелена Идеја.
xcheers
On je bre rezurektovo Kadijevića, da ne bi njega, Kadijević bi bio skoro pa zaboravljen, mada Kadijević je zaista legenda, samo u nedostatku druge podrške prihvatio nažalost prvog patuljka koji naišo. Simbioza jbga, nisu mogli jedan bez drugog tada, a sada se Kadijević malo više oladio, al' prekasno, ovaj mu mazno sav kredit. Tako je i sa drugim redateljima, doduše ove što ih juri za intervjue njima mora da se šlihta, pa se onda fotka po 100 puta s njima ne bi li okačio kod sebe da raja pomisle kako je jako blizak sa bitnim facama, na prst u bulju. Aci Radivojeviću dokurčio, ne može čovek da ga se otrese kad gnom dođe u Beograd, jer ga ovaj kao zadužio onim prevodom filma na engleski i čuvenim OBJAŠNJENJEM ( xrofl ) filma, tako da sad hteo ne hteo mora ga trpi, al' srećom sad ima drugih fanova-budala koji ga primaju na konak pa Aca može da iskulira. Beki je ultimativni car, on ga još u startu odjebo, oma ga provalio. Zapravo Beki je jedini od te ekipe real deal, čovek s ulice, ovo sve ostalo deca reditelja i producenata, odrasla sa zlatnom kašikom u bulji uključujući i kulturiška Gukija iz sela Rampa. Meni to sve smešno, kad čujem ko sve piše scenarije za "urbane filmove" počevši od ovog što zna sve o skinhead kulturi ali piše i "Mi nismo andjeli 3" pa do raznih, sve moj do moga, ne bi im dao drva da mi nose, a država im vamo daje bahat keš za ta sranja od filmova što snimaju na čelu s Paradom, malim Judom i ne znam šta je još tako debilno snimljeno uglavnom nema ništa da iole valja. I što je najgore, oni su ponosni na to, kao opozicija su, buntovni, a država im daje keš za te retardirane filmove, pa kad im neko kaže da su retardirani, onda se vade kao aaa pa to je treš fazon, tinejdž movie. :mrgreen:
P.S. Nego kad si pomenuo Џон Дија и Едвард Келија, sad se setih da si ti taj koji mi je isto ovo napisao pre par godina u jednom komentaru gde si napiso da jurim govno na štapiću umesto sladoleda ahahaha, joj bre mora da nađem taj komentar na blogu, još mi se Gul pravdao posle da nije on to pisao. :lol:
Nisi ti ovo piso, a?
Ne radi se o tvom izuzetno prepoznatljivom stilu? :lol:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi63.tinypic.com%2F211qeeq.jpg&hash=a5ba7d7cb1d1202ee941739c00753e4c3995d5eb)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi64.tinypic.com%2Fdxn5ma.jpg&hash=b4260335bbd8dd319715198bd935caabdcdce6e3)
Одма на старту да упутим демант - нисам то писао, нисам Миљан Даниловић, нити се кријем иза тог имена.
Пре него се дотакнемо
препознатљивог стила, желим да појасним пар инкриминишућих израза који се налазе на скриновима које си поставио, а који се тобоже тичу мене и мог стила.
Миљан Даниловић каже
оливер и харди окултног, човече ти појма немаш, ниси га ни имао, нити ћеш га имати..., а ја кажем
србска варијанта Џон Дија и Едвард Келија која је могла да залуди свет и да држи предавања буквално свуда.
Јасно се види да Миљан Даниловић говори пежоративно, а тебе и гула упоређује са Стнанлиом и Олиом, комичарима а не окултистима, и посебно истиче да немаш појма (то је врло битан детаљ, видећеш у наставку текста због чега).
Науспрот Миљану Даниловићу, ја о вама, у времену док сте чинили тандем, говорим похвално, чак наглашавам да мислим на праве Џон Дија и Едвард Келија, херметичаре, а не на стриповне јунаке Дија и Келија који су се појављивали у стрипу
Марти Мистерија и који представљају далеке потомке правих Дија и Келија.
Могао сам да користим и термине
Гурђијев и Успенски,
Соломон и Хирам Абиф,
Мојсије и Арон,
Мирдин и Артур, али сам се одлучио за Дија и Келија јер су, по мени, тандем који се лако препознаје од стране сваког ко је у материји.
Миљан Даниловић даље каже
мораћеш поново на електрошокове, док ја термин
електрошокови моментално користим да форумашким језиком опишем своју реакцију на гулов безобразлук и анти-истраживачки "ако то до сада нисам читао-то значи да не ваља" став који је изрекао у вези првог србског модерног хорор романа.
Помињање електрошокова је честа појава, сигуран сам да је то свако од нас поменуо.
Међутим, у скриновима постоји нешто наочиглед неприметније од електрошокова, али много више инкриминишуће (још један врло битан детаљ, видећеш зашто у наставку текста).
Миљан Даниловић помиње
Српски филм у неком неодређеном контексту где меша тебе, Радивојевића и ко зна још кога:
што ти онај иранац који је финансирао српски филм, који је натовио туморастог радивојевића, мислим, што ти он не да кинту за неки сценарио или снаф да глумиш?Просто речено Миљан Давидовић гноји, баљезга, бенави, пени.
За разлику од њега, ја целу причу о гулу и
Српском филму помињем као пример гуловое неуспешне потере за делом колача и пројекцијом самог себе на другу особу.
Значи, у свим овим инкриминишућим детаљима ја говорим аргументовано и супротно од Миљана Даниловића који вређа на личној основи.
Самим тим је јасно да је мој стил, односно мој рад, што би тебрекс Џуз реко, краљевски рад, и да ја нисам Миљан Даниловић, нити се кријем иза њега, нити сам писао ове глупости.
Ко је Миљан Даниловић?
Миљан Даниловић је стари добри пљувач који има свој препознатљив стил и такав стил си виђао годинама.
Ко воли да ниподаштава саговорника?
Ко воли да ти у старту каже да немаш појма, да никад ништа ниси знао и да никад ништа нећеш ни знати?
Ко воли неаргументовано да баљезга?
Ко воли да се прави јако паметан и да своју наводну памет поткрепљује једним ситним детаљчићем који мом искусном оку није могао да промакне...
Ко то воли да у први план, као потпору својој памети, истиче Фрома и ко истовремено воли да препоручује читање једног одређеног Фромовог дела?
Миљан Даниловић, у свом трећем упису, каже:
Quoteпрочитај анатомију људске деструкције, други део, од фрома, невиђено се укапаш у малигни некро карактер...
Неко са форума рече:
QuoteЉуди обично избјегавају тему коју не желе неко да им поремети, то класична сујета код свих нас, болесно одврнута код гуљавог, читајте Фромову Анатомију и све ће вам се само касти...
Миљан
"ко се Фрома лаћа, од Фрома и страда" Даниловић.
Оваквих нема много, то је тај заиста јединствен и препознатљив стил који је свакоме од вас врло добро познат.
Dakle Bata? Pa nije valjda Bata jedini koji čita tog Froma? Ja sam čuo za Froma al' nikad ništa pročito nisam, mislim koji će mi?
Ma obatrojica ste mi sad sumnjivi dojaja. Istraga se nastavlja. 8)
Иначе, на сагити малигни некрофилни карактер може бити само неко ко са скромним талентим жели постати велики умјетник, којег мајка у томе потпуно подржава, који је чистунац који воли мирис метала и свега стерилног, ко није имао јаку очинску фигуру у адолесценцији, ко има потребу за признањем толико да постане лидер партије итд... стари добри Адолф
Код кога да препознамо такве карактеристике...
Inače dok smo bili u kratkom primirju tamo 2013. ili 14-te ja sam pokazao ovu poruku guljavom, pa mi je rekao samo: "ma pusti sad to", bukvalno ko da mi je priznao da on stoji iza toga al kao pošto smo sad dobri nije bitno. :lol:
Moja bašta sljezove boje: Banja Vrujci
A short video of my guerrilla-survivalist estate, that I recorded yesterday at undisclosed location near Banja Vrujci, Serbia, Fuck EU!
http://www.youtube.com/watch?v=CPD__xajvDs
PRODAJEM BLOG za 1000 evra (jel' puno?)
Jbga, razrađen poso:
- 8 godina staža
- 2300 postova
- 700 članova
- ko zna kolko pratioca diljem planete
- dnevna poseta trenutno oko soma ljudi
- okačiš fino reklame i da te bog vidi... :)
P.S. Ljudi, ja više nemam potrebu da pišem, dakle izlečen sam...konačno, jer 10 godina sam stalno nešto opsesivno piso a od čega sam isključivo i samo najebo kako psihički tako i fizički. Sad od kad me već mesec i kusur dana ništa ne goni na pisanje dubokosmislenih tekstova ja sam srećan čovek, te sad mogu u miru da se bacim na gledanje TV-a i filmova na kompu. Free at last! :lol:
Izgleda da si u tom ruralnom izletu (izvan telekomunikacija i civilizacije - deset dana opijanja i plandovanja) spoznao neke druge životne vrednosti.
Ne raduj se mnogo, Sine, proći će te to!
Jedan moj radni rad:
- probudim se u 6 i shvatim: neee, jbm ti život, i dalje sam živ
- upalim komp, pristavim kafu
- odem na gmail, iako vrlo dobro znam da mi niko nije piso proverim ipak, i zaista, niko mi nije piso
- odem na fejs, tamo pustara, 5 notifikacija i to sve pozivi za nekakve evente, dnevna doza, hvala alisteru
- budi se keva, zajedno gledamo maldive
- Odem da vidim koji su novi filmovi izišli na Sagitu, i onda ih skinem iako vrlo dobro znam da ih nikada neću pogledati
- Otidem na cinemageddon da vidim imal' kakav dobar dokumentarac. Nema jbga.
- Svratim na Blic da vidim koga su teroristi sinoć ganjali, dal' Francuske jajare il' Švabove. Tu se bar jednom nedeljno i ko fol obradujem, puno mi srce.
- Odem na Roknostalgiju da vim da se nije pojavio neki ultra rare snimak Crvene Jabuke il' Zane. Nema.
- Malo skajpujem sa jednim jaranom iz Stare Pazove a malo i s jednim iz Bitole
- Otidem na HRHB da razmenim koju riječ sa Arsenom iz Joint Uniona, prava je raja
- Kad sam već tu svratim i do tribina navijačkog foruma, pratim temu Bande: Tarnerovi Dnevnici, The Order, Timothy Mc Veigh, ultra desno pa malo levo...
- vratim se na fejs, vidim neke budale se svađaju oko ustaša i četnika, a Tuzlaci dodaju ulje na vatru
- Bježim otalen, pijem leponex pa me nećete videti bar 2 nedelje
Vidimo se u Paklu, iako tamo već jesmo, jer Pakao je stanje uma, smrt ženama!
Šta imaju zajedničko Branko Ćopić, Ivo Andrić, Meša Selimović i crnci?
http://youtu.be/MF61bCwNCzE
Jako tužan dan danas. Neki će slaviti, drugi tugovati, a treći po internetu ratovati. Sinoć sam jako loše sanjao. Desiće se neko veliko zlo danas. I samo bih podsetio da Oluja nije počela 1995. već mnogo ranije, još onomad kada je Tito posle 2. svetskog rata raselio Srbe iz Krajine po Vojvodini. Tada su i moji po ocu dovedeni u Srem, kod Bataje. Naravno, njima je to tada delovalo super, jer su iz one sirotinje, iz onih brvnara došli u prave kuće od cigala, te dobili posao na njivama, kako je to lepo opisao Ćopić u "Osmoj ofanzivi". Ali nije to to jbga, nema raja do rodnoga kraja, te se i dan danas vraćamo u istu tu Banjaluku tražeći nešto što smo davno zagubili. I nema tu nikakve mržnje ni prema kome, samo jad i beda, osećaj beznadežnosti, žal za nekim drugim, lepšim vremenima kad smo deca bili, i kada sam najiskrenije mislio da je Jugoslavija najbolja i najlepša zemlja na svetu, pa sam čak i pitao majku kako to da smo baš mi bili te sreće da se rodimo u takvoj jednoj predivnoj zemlji, dok se tamo neki Česi, Mađari, Poljaci, Bugari i ostali Rumuni muče. Tek 1991. sam nažalost skontao odgovor na to pitanje. Nedobog nikom, ne ponovilo se.
Im Keller (In the Basement) (2014)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi63.tinypic.com%2F6yffgw.jpg&hash=b7bd2c360e45179caec4b8aa3775b6d33e85dbde)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/08/im-keller-in-basement-2014.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/08/im-keller-in-basement-2014.html)
Šta je to što krijemo (i od koga) u našim ormarima, podrumima, tavanima i zaključanim sobama? Zajebano pitanje, zar ne? A posebno kad bi bili skroz iskreni pa eto barem prema sebi. Opet zajebano, a? Svako od nas čuva barem jednu "slatku tajnu" koju nikada nikome nije otkrio. Serem? Aj' razmislite malo bolje jbga. Ponoviću: svako od nas čuva barem jednu zajebanu tajnu koju nikada nikome nije otkrio pa ni najbližima. Zašto smo toliko tajanstveni i oprezni, zašto se plašimo da budemo ono što jesmo, uprkos svima, uprkos svemu, da stanemo hrabro pred svet i kažemo: jeste, to je tako i tako, to sam ja, voleli me vi ili ne - svejedno je?
Odgovor je, pogađate, skroz jednostavan i ljudski: zato jer kad bi sve to kojim slučajem bilo razotkriveno i obznanjeno javno, mnoge stvari više ne bi bile iste, mnoga prijateljstva, brakovi i rodbinski odnosi bi bili i te kako poljuljani i to u temelju, a samim tim i čitavo ovo društvo zasnovano na lažima i licemerju. Ma počupana bi bila sva ta armatura ko ništa, i all hell broke lose bi nastupio.
Ljudi su doista čudnovata bića, sve bre guramo pod tepih, ponašamo se tačno ko čuveni serijski ubica John Wayne Gacy Jr. koji je žrtve zakopavao ispod svoje kuće u onom skučenom praznom prostoru (crawl space). Naravno, kako su se leševi gomilali i dostigli brojku od čak 27, kuća samo što nije krenula da vrišti od užasa, a nepodnošljivi smrad se širio i po dvorištu, te su ga upravo na taj način spektori i izvalili. Jer oni su Gejsija već držali pod nadzorom 24/7, bio im je poodavno sumnjiv, ali do tada nisu uspeli da navataju niti jedan materijalni dokaz, pa su vidno ispizdeli krenuli da ga prate u stopu. I tako, jednog lepog dana Gejsi je samouvereno (psihopatski) pozvao spektore kod sebe na kafu da ih malo podjebava. Ušli su u kuću, osetili taj neponovljivi zadah smrti i to je bilo to.
Vrli čikaški pesnik i muzičar Sufjan Stevens je to sasvim lepo sročio:
The neighbors they adored him
For his humor and his conversation
Look underneath the house there
Find the few living things
Rotting fast in their sleep of the dead
Twenty-seven people, even more
They were boys with their cars, summer jobs
Oh my God...
And in my best behavior I am really just like him
Look beneath the floorboards
For the secrets I have hid...
Ali ovaj film ne govori o tek tamo nekim random podrumima i štekovima, ovde se radi o Austriji burazeru, o Austriji koja gaji specifičnu ljubav prema podrumskim prostorijama još od vajkada. Setimo se samo Josefa Fritzla i tako te ekipe tamničara. Stara je to tradicija jbga, još iz vremena K. und K. monarhije, te stoga definitivno ne bi valjalo zaboraviti ko ti je đed bio i taj rad, zar ne? Kinky & very creepy. MUST SEE!
Sumiranje života
Jbga, došlo i to zadnje vreme da se baci pogleda unazad i malo sumira život, dakle šta smo planirali a šta smo uradili za ovih 39 godina i naravno dal' smo u principu zadovoljni ili je sve bio veeeliki fail.
Krenimo redom:
1984-1992: Završio osnovnu školu jer bila obavezna jbga.
1989-1993: Bio član vidikovačkog odreda izviđača "RVČ" dok nisam među prvima skontao da nam kolovođa i lik na koga smo se ugledali ladno pedofil.
1993-1999: Sviro gitaru i bass u par bendova ali preko kurca jer me muzika u tom smislu nikad nije puno zanimala, no radije sve ono što se dešavalo okolo tih koncerata i sranja.
1992-1996: Završio IV beogradsku gimnaziju takođe preko kurca, kontao vajda da tako treba.
1996-1999: Upisao bilo koji (poljoprivredni i hemijski) fax jer to kao bilo logično posle gimnazije, ali u principu najviše zbog eskivaže oduživanja nekakvog duga državi u vidu mrtvog vojnog roka.
1996-1998: Bio aktivan u borbi za ukidanje vojne obaveze i prigovor savesti jer nisam hteo da budem ničiji rob godinu dana a posebno ne Miloševićev i Mirin, a i brate mrzim vojsku i policiju.
1999-2006: Hteo budem navijač-huligan ali jako neuspešno jer sam u startu omašio klub na koji treba da se ide, mada je tome dosta kumovala i zloupotreba lekova tako da se ja tu nisam puno pitao.
1996-2006.: Zlorabio trodon i sedative. Posledice 5 epi-napada i totalan životni haos, iz koga se izgleda još nisam povratio.
2002-2003: Vodio emisiju "Bahato u startu" na SKC radiju.
2003-2004: Plaćao sve svoje grehe, i one koje jesam i one koje nisam počinio.
2007: Počinje moja spisateljska faza koja je trajala do tamo 2013. i to je najplodniji period mog života ako to tako može da se nazove uopšte.
2008-2016: Pokrećem blog koji me vraća u žižu i donosi mi hajlajt moje patetične karijere. Pogađate, radi se o knjizi koju su mi drugari izdali 2011. jer su se sažalili tj. nije im bilo pravo da jedan klinac-dete poput Rastka Poceste ima izdatu knjigu a ja mator konj jok.
2011-2012: Najveselije godine mog života, mnogo sam ljudi upozno, dosta sela i gradova obišao, sa krdo ljudi se dopisivao i ostao u kontaktu, pa čak i karao te grupi ribe koje se ko fol lože na pisce. Znači full fulova.
2013: Več počinje da me hvata smor i beznađe, ljudi me cimaju jer kao očekuju da nastavim da pišem, da izdam još koju knjigu a ne kapiraju da je to skoro pa nemoguća misija, jer ja fikciju-prozu zaista ne znam da pišem a danas se isključivo to traži i izdaje. Dakle takav uslov postavljaju ove jače izdavačke kuće, jer za ove manje je zaista besmisleno izdavati bilo šta, jer samo najebeš u tom procesu, pa na kraju budeš čak i u debelom minusu iako je ta knjiga trebala da ti navodno donese bar minimalni priliv novca, da imaš bar za pivo i taj rad.
A da ne pričam o prodaji i promocijama knjiga, znači ako ne izdate sa mejdžor kuću jedino vam preostaje da sve to sami radite, skroz solo, a ja kad sam hteo budem pisac ja sam valjda hteo da pišem pobogu a ne da se bavim i prodajom i marketingom i organizacijom, znači da se cimam maksimalno a na kraju ne dobijem al' bukvalno ništa osim tog fidbeka čitalaca koji najviše vole da vas potapšu po ramenu i kažu - bravo care, ma ti si genije. Mada ko nije u toj priči taj realno i ne može da ima realnu ideju kakvo je to zlo sa nezavisnim izdavaštvom, jer svi zamišljamo pisca čiji je poso samo da preda tekst i onda mu izdavač sređuje sve ostalo, od gostovanja na radiju i promocija, do distribucije po celoj ex-yu i svega što ide uz taj rad, a para samo kaplje li kaplje lagano na račun. Nažalost to je samo takva iluzija, i takav tretman dobijaju samo mainstream pisci poput npr. Vidojkovića i...i...uh bre, pa ja samo za Vidojkovića znam od tih pisaca, WTF?! :shock:
2014-2016: Već počinjem lagano da sumiram utiske, da razmišljam dal se vredi cimati i dalje il' je ipak bolje samo isključiti se iz te smor igre na dugme shutdown ili reset. Jbga, stiže leto 40, godina mi pun kurac, došlo vreme da se možda zatvara tezga jbga, da se da prostora mlađima, boljima, jer jbga ali ja doista nisam neki fan ovog mog života, a ni života uopšte, a vala nisam ni u fazonu da ga kao sad menjam iz korena, tako da je možda bolje da to nekako dal' pauziram il' ukinem, još nisam skroz na čisto. Bilo bi lepo kad bi se pojavio neki smisao vredan življenja, ali za sada ga još nema, a ja baš i nisam u tripu da ga sam tražim, jbga ja sam naviko sve na tacnu i libo me ckura, kuiš? ;)
:-|
Pucketa te malo depra, reklo bi se. Ne treba je olako svatati.
Bre,brate, jedno je sigurno;ti si dovoljno kasvetan da se trzneš iz bilo kakvih depresija, to smo svi skontali ovde, i nikad nije kasno za bilo šta.
Šta god da želiš da probaš, probaj,mani se brojanja godina, te koje sad imaš su ti najbolje.
Konkretno i u mojoj branši, ljudi su mnogi tek posle 40, 50 postizali najbolje u životu.A i masa ljudi je počinjala prve korake u tim našim sadašnjim godinama.
Jedino što ne smeš je nazad.Ili u mestu.Samo napred!
U bre...da me neko pita da ovako sumiram zivot na muci bih bila. problemi sa pamcenjem. jos najbolje pamtim odlomke iz najdavnijih dana. ostara se (dobra se ne vidje) :lol:
što brodi ne mogu da prevale, to čovijek umije. šifeli, sine.
smisla nema nit ce se pojavi. ko ga ceka ne doceka ga. on se stvara i zamislja - il spasis sebe il ne, nema spasitelja
Quote from: Meho Krljic on 19-08-2016, 23:21:42
Pucketa te malo depra, reklo bi se. Ne treba je olako svatati.
Isto mislim.
Probaj da neko vreme popunjavaš ovako nešto:
http://www.nlpinstitut.com/dnevnik-srece-download
Izgleda šašavo, ali mnogima je pomoglo da drugačije gledaju na svoj život. Ovde su rezultati jednog istraživanja:
http://www.manager.hr/naslovnica/item/zahvalnost-i-vodenje-dnevnlka-zahvalnosti
Hvala vam što čitate ovakve tekstove, a ne ko neki na fejsu koji ti lupe lajk gistro radi podrške a poverno znam da nisu pročital ni 2 rečenice, a ja sam kao naivni debil. Lično bi uveo odsecanje ruku do ramena za sve te lajkače koji ne čitaju, majkupičkupolomim.
Ne treba lajku u zube gledati :lol:
Meni je najstrašnije, imam kao prijatelja na fejsu drugaricu koja je umrla pre 3 godine. Njena porodica verovatno nema snage da deaktivira profil, ja nemam snage da ga anfrendujem. Te sam tako svedok da joj ljudi i dalje čestitaju rođendan, pošto ih fejs uredno obavesti o datumu :cry:
Ajoj, a ja imam drugara koji je umro pre 3 godine, i pre jedno pola godine mi lupi lajk na jedan tekst. Pošto i dan danas sumnjam da je lažirao svoju smrt ja mu napišem poruku u inbox gde ga isprozivam da se dosta više folirao i da je red da konačno izađe iz groba i da nastavi da pravi srpsku verziju GG Allin haosa. Nije mi odgovorio...još...
Pre nekoliko godina, ulogujem se na Fejs, a ono neko pokrenuo event sa profila mrtvog čoveka.
Baš gadan osećaj.
Neko? ne bih reko...
To mi je baš poremečeno, korišćenje profila pokojnika (https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.mojamansarda.com%2FSmileys%2Fmmansarda%2Fdd5f48ab724b3ff62205b7b48c2ebb10.gif&hash=bd693be43e53dfd2bc59e47d6cc042b98f27b9e8)
Ovaj moj slučaj je samo ilustracija površnosti, bez loše namere.
Ja baš mislim da pokojnici koriste čari interneta da nam se obrate, da nam dadnu do znanja da su tu, uvek, sveprisutni...
Ja, nažalost, ne verujem u život posle smrti. Nadam se da ću se, za nekoliko decenija, prijatno iznenaditi :lol:
Сине, пиши више роман, бог те мазо
Да пишеш 2 стране дневно написо би га за 3 мјесеца
У овом тексту фали да се мало повеже, пошто ти је коловођа испо педофил, изгубио си поштовање према ауторитетима, вјероватно си мислио да је и Слоба педо
Борба против вођа се протеже кроз читав роман, анархија и l'action exemplare, контејнер у ртс, и на крају романа срећеш поново коловођу извиђача, и шта му радиш, попијете пивце и попричате или га нагазиш...
Пиши, треба неко и да опише те деведесете како треба
А та проза, то ти је ионако код нас најчешће аутобиографија под лажним именом, још боље у трећем лицу
Šta sam ja reko za dobronamerne savete? :cry: xuss :mrgreen:
Epilog: Pravi srpski psiho
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/09/epilog-pravi-srpski-psiho.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/09/epilog-pravi-srpski-psiho.html)
Ko je imao tu (ne)priliku da pročita moju knjižicu "Abraksasov vodič za trte-mrte" verujem da zna o čemu se ovde radi. Ostali će valjda skontati, mada postavljao sam ja tu priču i na blog nekada davno. Dakle, konačno sam posle 12 godina saznao šta se tačno dogodilo sa mojim poznanikom Vobom koga sam sretao radeći na kantini zatvorske bolnice u CZ-u.
"Petočlano krivično veće Okružnog suda u Sremskoj Mitrovici ponovo je krajem prošle sedmice prekinulo suđenje Predragu Vinčiću (22) i njegovom maloletnom bratu N.V, obojica iz Inđije. Nastavak suđenja zakazan je za polovinu januara. Optuženi odgovaraju za trostruko ubistvo - Radeta Marjanovića (21) i bračnog para Tomislava (58) i Sofije (49) Pašalić, svi iz Inđije.
Tokom pretresa Predrag Vinčić je priznao da je sam počinio sva tri zločina i da njegov maloletni brat sa tim nema ništa i da zato ne može odgovarati za saučesništvo.
Po priznanju Predraga, najpre je krajem decembra prošle godine ubio komšiju Radeta Marjanovića, navodno zbog duga, zatim njegovo telo isekao sekirom i spalio u peći, zadržavši samo šake, koje je čuvao u zamrzivaču. Potanko je opisao i ubistvo bračnog para Tomislava i Sofije Pašalić, krajem marta 1996, navodno zbog duga njihovog sina. Ovaj zločin je počinio pucajući u nesrećne ljude pištoljem, a samo zahvaljujući bežanju sigurnu smrt je izbegla i njihova kćerka Mirjana (24).
U svojoj odbrani Predrag navodi da ga je na zločine navelo njegovo drugo JA, izvesni Vob, koji mu se povremeno javlja u telu i komanduje njegovim postupcima. "Vob mi se prvi put javio u vojsci. Razgovarao sam sa lekarima, ali im nisam rekao za Voba, jer smo Vob i ja bili tada u dobrim odnosima. Kasnije smo se posvađali. Sada Voba ponovo duže nema. Otišao je nekuda. Možda je to zbog prevelike doze lekova u zatvoru", objasnio je sudijama navodnu dvostruku ličnost Predrag Vinčić."
Komentar čitaoca nevezan za ovaj tekst:
"Uzas koji se dogodio je stravican i podseca na slucaj u Indjiji kada je nas sugradjanin Vincic, ubio dvoje odraslih ljudi, svojih dojucerasnjih komsija kod kojih je odlazio na rucak i sa njihovom decom se druzio, a svog druga i komsiju Marjanovica masakrirao i zapalio njegove ostatke tako da su roditelji unesrecenog decaka sahranili samo njegove sake. Telo je drzao izvesno vreme u zamrzivacu a za to su znali njegov mladji brat koji je oslobodjen optuzbi za saucesnistvo i njegova baka koja je zivela sa njima, a vesto je skrivala tajnu. Posle zamrzivaca, telo je Vincic zapalio. Otac Vincica je bivsi policajac i kada je saznao za ovaj stravican zlocin on je izvrsio samoubistvo.
Vincicu je data dijagnoza dvostruka licnost ili slicno, ne znam strucan naziv. Vincic je tvrdio da ga je Bob(lik iz njegove glave) naterao da to ucini. Njegovo asocijalno ponasanje je pocelo jos u osnovnoj kada je nastavnika povredio nozem. Sad je na lecenju u psihijatriskoj bolnici. Mestani mog grada se boje da ce uskoro biti pusten."
Инђија пикс!
Suvi doktor genije :lol:
Pa ovaj čovek je bre patuljasti genije zaista, jer ovakav fail čak ni ja ovako blesav sebi ne bi dopustio. Zipa sad ovaj rad. :mrgreen:
Dakle uzo je svoj post o mojoj knjizi iz 2011, obrisao tekst gde je nahvalio knjigu na sva zvona, i dodao ovo dole da me ko fol nagrdi i izjebe. Sve bi to bilo i te kako lepo i u njegovom stilu da laaadno nije zaboravio da sa naslovnice knjige skine svoj čuveni pečat na kom piše "GHOUL's SEAL OF APPROVAL", a koji već godinama tradicionalno stavlja isključivo na omote knjiga i filmova koji mu se baš-baš dopadnu, i koji su 101% provereni da valjaju jer to on svojim čitaocima kao lično garantuje tim pečatom. Divota, nemam reči zaista...
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi65.tinypic.com%2Fw027uh.jpg&hash=ac770b6b27c24bebea70f9ad8cd0bf826ece8093)
Doza nadprosečnog Šri Srbinande
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/09/doza-nadprosecnog-srbinande.html
Ćale ga ko malog početkom 80-ih vodio na istok, cigane nazivao kalašturama, hteo i da se potuče nako pjan. Pričo mu kako su se '68-'72 ganjali s kalašturama i 3 sata pre tekme oko JNA. Danas skroz obrno ploču, kaže navijači, ma to sve go huligan, narkoman i kriminalac. Poriče da se ikad tuko s ciganima, kaže u moje vreme to bilo drugačije, na fer, šmekerski, a ovo danas sve ološ. Naravno, laže da nije bilo noževa a izlazio u zemunsku Sinagogu po zlu poznatu početkom 70-ih. Uzrečica mu "Jebem ti Partizan". Danas kad mu se omakne da ode na neku tekmu tri dana kune malog što ga nagovorio da se gura po istoku dok Partizan po običaju gubi. Jebem ti Partizan, nikad više neću otići na utakmicu. Mance, Živković, Klinčarski, Varga, to su bili igrači, a ne ove pičke danas. Još ona stoka od navijača, samo bezveze pale baklje i prekidaju utakmicu, šta im to znači, što to koj' kurac rade, samo štete Partizanu, jebo im ja mater. Pu, jebem ti Partizan. Mrzi i sebe i Partizan...
Jao meni Klinčarski ostao u usranom sećanju. Stadion partizana, Partizan vodi protiv Zvezde 1:0 i aut je za Partizan, klinac donosi loptu Klinčarskom koji treba da izvede aut, a Klinčarski opsuje klinca najstrašnije "Pička ti materina, gde žuriš s tom loptom. Odmah da si otišao sa stadiona! Svi da ste otišli, neću niko više da dodaje lopte!"
Pa tebi kao ciganu i nema potrebe da ostaje u nekom preterano lepom, zar ne?
mda... ali ne pamtim ga kao fudbalera i džentlmena nego kao govno...
Zvaću tatu...
TAAATAAA, Boban me diro i reko za Klinčarskog da je govno! :(
Sine, ja kao nepristrasni zvezdaš moram da ustvrdim da zaista ne možeš da stavljaš u istu kacu Mancea, Živkovića i Vargu sa Nikicom Klinčarskim. Elementarna pristojnost ne dozvoljava.
A tek đubre Moca Vukotić.
Zvezda vodi 1:0, možda je nešto pred kraj prvog poluvremena, Vukotić pokosi igrača Zvezde, to se događa pored auta, pet metara od mene koji sam u publici. Priđe mu Karasi, zagrli ga i pita "Što tako?", svi ga jasno čujemo. Moca vrisne, padne na travu i počne da se praćaka držeći se za facu. Sudija se okrene i trenutno crveni karton Karasiju. Posle Partizan dobio 2:1. E, Partizan je govno do govneta, odozgo nadole uz poneki izuzetak...
Сине, никад не вјеруј Ганцијима који лажу!
Ma cigani uvek bili gospoda, aristokratija, u odnosu na grobarsku bagru. I dan danas je tako, tradicija je to :mrgreen:
Јер ми смо стока са трибине јужне!
Upravo, tačno ko ovaj fini gospodin:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi65.tinypic.com%2Fw6r1og.jpg&hash=b12b5c11199c897fb62d51df9eae421a27e5916c)
pa to sam već napisao negde... Vučić je prvi moćni političar u Srbiji koji navija za Zvezdu posle 20 godina, pa je tako i zaustavljena besmislena nadmoć Partizana u tom periodu u fudbalu i košarci.
Jebote šta bi tek bilo da je neki moćni političar navijao za vas u prethodnih 20 godina, koliko bi tek onda para bespovratno usisali? Srećom, sad su stvari došle na svoje mesto, moćni političari opet navijaju za vas i nastupa potpuno smislena dominacija zvezde, jer sve ostalo nema smisla.
Gori ste od jehovinih svedoka i subotara zajedno.
Vidi, 2-3 godine dominacije jednog tima je sasvim OK, naiđe uspešna generacija i tako to.
Političari pomognu donekle. Nakon uspeha Zvezde 1991. bilo je logično da se Partizan uzdigne, ali nije logično da dominacija traje 15 godina, zato kažem besmisleno.
Realno, za srpski fudbal bi bilo najbolje da nema ovolike pomoći Partizanu i Zvezdi; onda bismo možda i uspevali da se ponovo plasiramo u neka evropska takmičenja i da kad smo već tamo, pobedimo ponekog.
Od '91 do danas je odnos u titulama 15:8 u korist Partizana. Na kraju smo se izjednačili. Kako to? Odakle vam tolike titule viška?
У ком смислу се Партизан уздизао од стране политичара кад је и Вучић признао да је Звезда добијала више новца?
I mi smo i pobeđivali "ponekog" u evropi. 03/04 LŠ nismo izgubili utakmicu u BG a bili smo u grupi sa tadašnjim osvajačem LŠ (Porto), osvajačem uefa kupa (Olimpik Marsej) i jednim Real Madridom. Nebrojeno puta smo igrali grupnu fazu lige evrope, jednom je i prošli. Vi nas stalno brukate u evropi, od 91 ste imali par bljeskova, i to uglavnom pojedine utakmice, kvalifikacione , iako ste i u košarci i u fudbalu uvek maksimalno medijski povlašćeni, vaši uspesi su uvek veći a porazi manji, vaša takmičenja su uvek bitnija a protivnici teži, jer ste sektaši. Ne znam kako i zašto, ali 99% sportskih novinara su cigani. Jedno vreme sam razmišljao da otvorim temu posvećenu ciganskim sportskim novinarima i da tu taložim bisere koji se svakodnevno pojavljuju u medijima, ali me to istovremeno i jako iritira pa sam odustao. Evo sad sam se iznervirao.
Evo, baš, članak na sličnu temu:
http://www.danas.rs/dijalog.46.html?news_id=327561&title=%C4%86elave+glavonje+i+politikanti+sa+tompusima
Ja fudbal nikako ne pratim, i nisam u toku. Šta kažu eksperti?
Senilna budaletina Milojko Pantić koji nije bio normalan ni dok je bio normalan, sad se kao bori za neku pravdu u fudbalu a promenio bi ploču za kilo vinjaka od istih tih tetoviranih kocki. Naravno, ciga, primetićeš da stadion Partizana naziva "vojni objekat u Humskoj" iako govedo zna da je to izmišljotina trenutne vlasti. Izvini ali ne mogu da čitam njegova baljezganja, ovo sam video na preskok. Iz nekog razloga, naš Truman uvažava ovu spodobu.
Izvinjavam se sinu of man na oftopičarenju, uništismo mu temu Crvenom Zvezdom i Milojkom Pantićem.
Jao bre grobari pa vi ste u Evropi smejurija nad smejurijama bili od kad pamtim za sebe.
Pazi formulaciju: "Nismo izgubili utamicu u Beogradu te sezone!!!!!!!" Ali niste ni dobili.
Koliko Partizan ima u OVOM veku pobeda u Evropi? A koliko u prošlom? Statistika Partizana je smehotresna.
Pa prošle sezone smo bili na gol od prolaska u drugu fazu lige evrope. AZ koji je iz zajebancije izbacio Vošu ove godine, tukli smo i tamo i kući. I one nemce smo dobili u gostima ali izgubili kući i ispali. To ti je najsvežije. Ispali iz grupne faze, dakle na korak od plasmana u nokaut, što nam je, podsećam te, već jednom uspelo. Smehotresno je kad ti se protivnički igrači u domaćoj ligi sklanjaju a sudije sviraju penale svaku utakmicu, a ti se nikad ne plasiraš ni u jedno evropsko takmičenje. Ali zato kad otvoriš BlicZ, popovi blagosiljaju Rajka Mitića dok u vojnom objektu obitava satana, a Terza smanjuje dug vrtoglavom brzinom :mrgreen:
Бобана би требало обавијестити да је тактику с окупљањем младих играча патентирао Партизан шездесетих, а Звезда само копирала крајем осамдесетих.
Дакле, комплет школу, организацију и остало сами ганцији не би смислили. И да им Слоба није милионе увалио у касу.
И опет, Партизанова школа је данас појам за Звездину, ви ни 1991. нисте имали ваше играче
Притом тад нисте играли против најјачих тимова у Европи, ниједан енглески, шпански и италијански великан вам није дошао у жреб, рачунај да сте освојили лигу уефа а не кш.
Oko čega se mi ovde ubeđujemo? Da je Partizan trenutno manje jadan od Zvezde.
Meni je žao što današnje generacije klinaca nemaju šta da gledaju kada su naši u Evropi.
Zvezda je bila mnogo velika nekad. Na UEFinoj listi je 11.ti tim po broju osvojenih bodova u Evropskim takmičenjima dok je bilo Jugoslavije.
Ispadala je od Nemaca i Italijana, vrlo retko od Španaca i Engleza... Da li misliš da je i tada Zvezda imala pomoć sudija i šta ja znam...
Kada je Muslin vodio Zvezdu i kada su ispali od Francuza ja sam tada rekao "Ovo je kraj". Sad ne možemo ni kiprane ili Bugare da prođemo. A nekad je u svakoj sezoni bio eliminisan bar jedan jak engleski klub. Da doživiš da te navijači Liverpula ispraćaju sa stadiona a porazio si ih i izbacio, to su veličanstvene stvari.
Sad je sve ovo valjanje u kaljugi i nadmudrivanje čija bljuvotina manje smrdi.
Ti se hvališ da Partizan jedne godine nije izgubio nijednu utakmicu u Beogradu... a saberi koliko pobeda u Evropi ima Partizan u poslednjih 20 godina.
Partizan je imao 10 prilika da igra Ligu Šampiona a Zvezda za to vreme dve i od toga jedan peh da UEFA odluči da omogući Milanu koji se nije plasirao da izbori učešće za završnicu i baš ga udele Zvezdi, pa je jedino ona imala tako jak tim, svi ostali su bili neki Švajcarci, Norvežani, Kiprani... ne znači da bi ih prošla ali Milano je tada bio jednostavno prejak.
I ona brljotina Zvezde sa Bordoom kada je povela minut pre kraja i prolazi i onda se igrači Zvezde utrkuju ko će da napravi penal u poslednjoj sekundi da Bordo dođe do spasonosnog gola... ko je tu dobio milion evra u džep da proda utakmicu.
Sranje do sranja...
Quote from: Boban on 14-09-2016, 12:45:40
Oko čega se mi ovde ubeđujemo?
Ne znam stvarno kako smo uopšte počeli...
Quote from: Boban on 13-09-2016, 10:44:48
E, Partizan je govno do govneta, odozgo nadole uz poneki izuzetak...
Плус је Моца Вукотић ђубре а Караси ђентлмен, старији брат Дијега Коште
Nakon finala kupa šampiona šezdesetih, Partizan je pao i nije se podigao do devedesetih. Bili su isfrustrirani takvom dominacijom Zvezde i ceo život sam slušao "Mi smo igrali finale Kupa šampiona, dokle ste vi stigli?" Primera je bezbroj. Partizan je pobedio Zvezdu na Marakani krajem sedamdesetih pa 17 godina kasnije, a ja sam bio na obe utakmice. Ej, bre SEDAMNAEST GODINA!
karasi je bio dokazani fudbaler, sa mnogo uspeha, ne samo gol protiv Grka u poslednjoj sekundi. Moca Vukotić je bio isfrustriran jer tim za koji je igrao nije postizao ništa. Nije bilo mesta za njega u reprezentaciji, ništa, ništa nigde, doslovno ništa.
Lako je biti gospodin kada ti dobro ide, ali to je tada bila realnost.
A ja mislio da sam ja ovde najekstremniji navijač?! :-x
Quote from: Boban on 14-09-2016, 15:31:33
Nakon finala kupa šampiona šezdesetih, Partizan je pao i nije se podigao do devedesetih. Bili su isfrustrirani takvom dominacijom Zvezde i ceo život sam slušao "Mi smo igrali finale Kupa šampiona, dokle ste vi stigli?" Primera je bezbroj. Partizan je pobedio Zvezdu na Marakani krajem sedamdesetih pa 17 godina kasnije, a ja sam bio na obe utakmice. Ej, bre SEDAMNAEST GODINA!
karasi je bio dokazani fudbaler, sa mnogo uspeha, ne samo gol protiv Grka u poslednjoj sekundi. Moca Vukotić je bio isfrustriran jer tim za koji je igrao nije postizao ništa. Nije bilo mesta za njega u reprezentaciji, ništa, ništa nigde, doslovno ništa.
Lako je biti gospodin kada ti dobro ide, ali to je tada bila realnost.
не причај свашта, тимови партизана, за који је вукотић играо скоро све утакмице, су узели 3 првенства оне југославије (76, 78, 83). то што је он био просечан играч га не одваја од 99% свих играча који су икада играли за партизан и звезду, ни по добру ни по злу.
Чисто за покољења: вукотић више играо за репку од карасија
А обојица су прљави играчи, не само један од њих
Kad je Karasi pre 10-ak godina bio trener Obilića svaku tekmu smo mu pevali:
KARASI CIGANE, KARASI CIGANE! :mrgreen:
Malo o Čiči i knjigama, filmovima i muzici vezanoj za ovu časnu starinu
http://youtu.be/sg_yIWg65BM
48 sati, 48 majki
Dopao ja pre jedno 2 godine pritvorske jedinice za neko da kažemo nebitno delo za celu ovu priču. Dakle, privelo me i zatvorilo na 48 sati u policijskoj stanici Majke Jevrosime. Iskreno svašta sam u svom kratkom životu video i doživeo ali ono još nisam. Prvo uvatili, normalno oduzeli mi pertle, mobilni i sve što imam sa sobom, imo sam neku tastaturu i miš, ključeve i tako te stvarčice i zatvorili me u nekakvu sobu 3 sa 1.5, kaže pub malo je mračno al' ništa se ti ne brini, tu gore kamera pa ako ti se piša ili bilo šta ti lupaj na vrata a mi ćemo da te vidimo na monitoru pa će siđe kolega da te odvede to WC-a. Čim sam to čuo nazreo sam katastrofu u najavi, jer ako ja zavisim od tamo nekog puba na spratu, prašinara koga zabole kurac pa ja sam realno najebo.
Ali nije ni to najgore u celoj priči. Najgore je što su mi oduzeli i onu kutiju sa lekovima, ono što babe i dede imaju da rasporede po danima i satima, tako da sam se već tu usro jer ako ostanem bez lekova u dato vreme meni biva loše, kreće paranoja i depresija. Molio sam ih naravno da mi ostave to, da neću zloupotrebiti al su oni rekli JOK, to ne možeš da piješ bez potpisa lekara. Kakvog sad lekara da nađem u onom ćumezu da mi odobri to? Došla moja šveca pričala sa njima, pokušala da urgira da mi barem oni daju lekove, ali džaba kad ima taj jedan lek koji ja uzmimam samo po potrebi kad imam te napade paranoje i strahove. I jbga, ostane na tome da su mi davali litijum ako se sete, a nisu se baš setili preterano.
I sedim ja na onom drvetu a ko fol krevetu, i to je ubedljivo najgori rad, mozak kreće da radi 300 na sat, a nemaš ni knjige, ni TV-a, ni novina, ma ničega čim bi ga mogao obuzdati. I naravno, čim je pao mrak mene krene vata nelagodnost, a najviše zbog tog praznog hoda u glavi, svakake misli krenu da se roje i ja kud ću, šta ću krenem da lupam na ona vrata i da foliram napad panike, a oni pošto im je moja sestra donela moje otpusne liste i sranja, znali su da nisam baš čist, i ladno pali na foru, kaže šta oćeš, ja reko molim vas vozite me u Lazu da dobijem lek za napad panike, i oni me strpaju i vozi, i taman fino dobijem injekciju ja mislim haldola i smirim se i kad sam se vratio nekako odspavam jedno 2-3 sata.
Zapravo ja nisam više ni znao koliko je sati bilo al je pub uleteo i kao evo ti da jedeš. U onom masnom papiru okrajak leba i neka salama. Ja pojeo malo, reko zajebi i ostavim na nečemu što je ličilo na radijator. Kad eto ti muke, odjedared vidim ide ogromna bubašvama lagano ka tom hlebu. Pogledam malo bolje kad izvalim iz svake jebene šupljine se pojaviše bubašvabe i ko na neki znak i uputiše ka plenu. Retko kad čovek ima priliku da vidi pravu bubašvabu ako živi u relativno zdravom prostoru, tako da je mene sam pogled na ove nemani zgrozio, i ja više nisam mogao ni da spavam nit bilo šta. U ćeliji je bilo neko jadno svetlo tako da nisam mogao jasno ni da vidim gde se bubašvabe sve nalaze, tako da sam uzeo jaknu stavio pod glavu i gledao u pravcu nihovog šteka, da me neka ne bi zaskočila.
I taman se ja primirio, postavio osmatračnice sa svih strana da mi se koja ne prišunja mučki s leđa kad čujem neko lupanje, neko psuje, otvaraju se vrata i ubacuju nekog gancija. Reko kako ćemo sad da spavamo, ako je krevet samo jedan, tj. to i nije krevet već daska. I šta da radim ovaj ganci psuje u vidno alkoholisanom stanju, pitam ga za šta si pao jarane, kaže ma potuko se na pijaci s rođakom. Znači napili se i potukli. Perhan se zvao lik. Reko jako zanimljivo ime. E onda je krenuo da me smara tako pijan, sav pun ljubavi za ljude, sa gomilom saveta za nas mlade, al' sam bar imao s kim da pričam. Onda se i njemu pripišalo, al' kurac, nisu odma došli da ga vode u WC, nego uopšte nisu došli tako da je nako pjan morao da piša u uglu ćelije tamo kod bubašvaba. Uglavnom pregurali smo tu prvu noć, ja nisam ni spavao, ovaj odma zakuntao, i ujutra ga odveli.
E onda je krenulo da bude pravo gadno jer sam imao čitav dan pred sobom, a u glavi keos i ludilo. Ufatio me neki proliv, boli stomak, krenem da lupam na vrata, dođe nekako pub, povede me gore do WC-a, ja reko imate tolet papir? Kaže, nije ti ovo hotel, i uzima neke stare novine, cepa ih i daje mi. Ja reko opušteno, mnogo gore stvari smo preživeli. I onda kreće razvlačenje tokom celog dana, ja mislim da mi je taj dan trajao ko tri dana kolko to može da te ubije u pojam, a posebno za nas koji smo navikli da neke informacije unosimo u sistem, dal putem interneta ili televizije, nije ni bitno, ovako je bio samo CRN ekran a misli nedobog, jer lepo kažu budistički i ostali sveštenici da je um čovekov najveći neprijatelj, i tačno da sam tad mogao nekako da ga ugasim na 24 sata ja bi to uradio, ali nažalost to navodno još nije izmišljeno, tj. takvi lekovi anti-psihotici mi nisu bili dostupni, pa sam morao da trpim tu stvarnost kakva god da je.
Uveče sam pokušao još jedanput da isfoliram napad panike al došo mi neki rogonja od puba, kaže kakav kurac napad panike, mrš nazad u ćeliju. Tako da sam i tu noć probdeo, šetajući gore dole tih 3 metra, ozarilo me tek kad sam izjutra čuo dečiju graju jer odma preko puta mog malog prozora je valjda neka osnovna škola, pa sam znao da je bar 8 sati i da će uskoro da me vade iz ove tamnice i vode kod istražnog sudije. I bi tako, čim sam izašo otalen, vratili su mi sve stvari, jedino im se gistro ona tastatura sa mišom zagubila al' sam ja bio u fazonu ma samo što dalje od moje kuće. Posle me odvezli u palatu pravde, vezali me u lance i katance, znači i na nogama, pa sam jedva hodao, a onaj pub mi sve vreme govorio, aj brže, brže, a tačno da sam kreno brže pao bi i polomio bi se ko pička jer taj lanac između nogu je dugačak malo više od pola metra, to kao da niko ne bi bežo. I čim sam ušao kod istražnog ona mi ponudila sporazum o priznanju krivice u zamenu za uslovnu kaznu, te me pustiše kući, ja srećan ka malo dite. Ne ponovilo se, jer ta 2 dana su mi bila gora od mnogo više dana kolko sam ranije bio, bez zajebancije.
Jeziva prica, sine. Jel to ona sobica u keve jevrosime sto je odmah levo, u podrumu? Ja sam tamo neka cetiri sata probdeo, ne mogu misliti koliko je zajebano puna dva dana provesti. Uzas
To je ta u podrumu, možda ima još jedna ista takva do te al nisam siguran, mislim da sve pritvorenike trpaju u tu jednu jer su mi pričali neki drugari kako je bilo za vreme Sablje tu.
Ja sam bio negde u Francuskoj ulici. Uhvatili me na pešačkom prelazu i nisam imao ličnu kartu da dokažem da sam maloletan. Sedeo sa nekim lopovima, dok nije došla moja majka i jebala im sve po spisku.
Quote from: scallop on 30-09-2016, 13:16:47
Ja sam bio negde u Francuskoj ulici. Uhvatili me na pešačkom prelazu i nisam imao ličnu kartu da dokažem da sam maloletan. Sedeo sa nekim lopovima, dok nije došla moja majka i jebala im sve po spisku.
ispast će na kraju da je veći dio populacije sa sagite sjedilo u toj nadasve zanimljivoj sobici...:)
Ал то с пертлама ми није јасно, ко се објеси пертлама свака част
Quote from: Pizzobatto on 30-09-2016, 13:24:52
Ал то с пертлама ми није јасно, ко се објеси пертлама свака част
hahaha...
Pertle su opasne.
@ saturnice
Ja sam uveren da bi većini sagitaša dobro došlo da prosede u toj sobici :D
Quote from: Scordisk on 30-09-2016, 19:08:06
@ saturnice
Ja sam uveren da bi većini sagitaša dobro došlo da prosede u toj sobici :D
Zar i zene? :)
Pogotovo žene!
Quote from: Pizzobatto on 30-09-2016, 13:24:52
Ал то с пертлама ми није јасно, ко се објеси пертлама свака част
Jbte pa ljudi se bese o kvaku na vratima, a ti se pitaš kako pertlama? :)
Јасно је мени да је могуће, али можеш да се убијеш и главом о зид. Ко хоће, увијек може да му успије.
Quote from: Pizzobatto on 02-10-2016, 12:28:40
Јасно је мени да је могуће, али можеш да се убијеш и главом о зид. Ко хоће, увијек може да му успије.
meni nije jasno, pa ako bi mi netko objasnio kako ide to s vjesanjem pertlama, bila bih zahvalna...
О кваку вежеш један крај, око врата други. И важно је бити упоран :)
Ал реално, мислим да то више у филмовима успијева него у стварности
Ако баш хоћете да скончате, ударите носем у зид на доле, забиће се хрскавице међу очи и мирна Босна.
Hoćeš da probaš ili da pišeš?
Bata je u pravu. Odluka je presudna. Može i glava u zid, ali hrkljuš za Bosance ne važi. Njima je sportska disciplina.
Quote from: scallop on 02-10-2016, 12:55:41
Hoćeš da probaš ili da pišeš?
Tko, jel ja? :)
Da pišem.
Onda, prvo pogledaj kako se utepao Dejvid Karadin. Obesio se za sopstvenu patku. Ujedno je kaznio i sebe i nju. Oni kojima uzmu pertle, obično nemaju jasnu nameru. Oduzimanje je preventivno. Negde 1967. ležao sam u bolnici na Šalati. Eksplodirao mi upaljač protivtenkovske mine u ruci. Dozvolili nam da u dvorištu igramo fudbal. Kljakavi proti blesavih. Mislim, odeljenje maksilofacijalne hirurgije protiv mentalno obolelih. Na našoj strani, svi sa povezima preko ruku, nogu, ramena... U crvenobelim štraftastim pidžama. Oni drugi, u svetloplavim pižamama, bez pertli i učkura. Da se ne obese u svojim sobama preko dana. Prilično ravnopravno, zar ne? Publika na terasama drugog i trećeg sprata, gde su nam bila odeljenja. Svi mutavi, ušivenih vilica.
Život je ludilo, a Sin je samo jedan od sjajnih posmatrača.
Uh, sto ste morbidni od sabajle...
Scallope sjajna prica 😎
Neko mi uporno već danima prijavljuje blogpostove a blogger ih briše zbog gistro copyrightsa uz pretnju da ako tako nastavim da će mi obrisati blog. E, sad fora je što ja tu nema šta da nastavim, jer se radi o postovima od pre par godina i slično. Uglavnom, dušmaninu koji se ovom rabotom bavi poručujem samo nek nastavi da druka, jer ja sam sve bekapovo, pa ću napraviti i ljepši i bolji. :)
E pa svašta, stvarno :-?
Imaš mnogo neprijatelja!!!
sad proberi koji udaraju ispod pojasa
Čovek se ceni po tome kolko ima neprijatelja. :lol:
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/10/i-am-not-serial-killer-2016.html (http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/10/i-am-not-serial-killer-2016.html)
Piši, piši ko nekad dva tri reda. Piši, znam da je gužva i da nećes stići. :lol:
p.s. i meni se sviđa...mlađani Max Records me podsetio na Kiru Najtli xrotaeye , ne znam zašto ...dal zbog gestikulacije, vilice ili nešto treće, ne mogu da odredim.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.weareindiehorror.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F2016%2F08%2FI-Am-Not-A-Serial-Killer-movie-2016.jpg&hash=87d0a12435bc926920902114ceab9b18b8d87efd)
Ubi me koncentracija
Kako stojite sa koncentracijom? Ja vala jako loše. Počnem da gledam film i već posle 10-ak minuta misli mi skroz odlutaju. tj. nije da odlutaju neko kao da krenu da se nameću, kao da me nešto goni da razmišljam o nečem petom. Još pritom to su u većini slučajeva nekakve negativne misli, nešto što me muči, proganja i tome slično. Pored toga javljaju mi se i ti "razgovori" u glavi, npr. ako treba s nekim da se vidim sutra ja razmiljam o svim opcijama kako bi tekao taj početni razgovor, uvod u temu što bi se reklo. Ma isti fazon ko kad padnete u muriju pa vas stave u ćeliju dok ne dođe advokat, pa satima razmišljate šta ćete da pričate tj. kako ćete da lažete. Isto važi i za fejsbuk ako je neka tema ostala nedovršena pa onda tako do detalja razmišljam šta ću napisati u odgovoru, ma bukvalno sklapam rečenice i menjam red reči u glavi ne bi li to zvučalo što tečnije i ubojitije.
I tako, dok razmišljam o imaginarnim ragovorima i prepiskama nešto me prenu i skontam da ja to zapravo gledam film ili seriju, i da je prošlo bar 5 minuta ako ne i mnogo više, i onda se kao konačno odlučim da se ovaj put koncentrišem maksimalno i pažljivo nastavim sa praćenjem radnje. Pogađate, naravno da od toga nema ništa, jer već za 5 minuta misli mi iznova odlutaju i ajmo Jovo nanovo. Eh, kad sad pogledam unazad koliko sam filmova na taj način "odgledao" uopšte mi nije dobro. Sva sreća pa se to ne odnosi na sve vrste i žanrove filmova, jer kad me neka tema baš zanima ili ako je film baš prejak ma ni ne trepnem dok ga gledam, ali nažalost takvi su baš retki, tako da mi se skoro svaki dan desi da nemam ideju gde sam i kako proveo sat i po vremena. Ima li ko sličan problem? :)
Normalno
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1142616
Mozda ce ovaj film da ti drzi paznju :)
http://youtu.be/NDsgixl29lk
Bato, ujbtebog, to je tačno taj rad. :shock:
Ovo je već treći slučaj ubistva u Srbiji u kom se kao oružje koristila sekira poslednje nedelje.
http://www.blic.rs/vesti/beograd/stravican-zlocin-na-vozdovcu-brat-sekirom-ubio-sestru-pa-sebi-isekao-vene/d71dyst
Zimovanje u Čehoslovačkoj
Organizovala moja osnovna škola "Branko Ćopić" zimovanje za đake viših razreda u Čehoslovačkoj 1990. Ja sam tad bio 7. razred i dosta ljudi iz mog odeljenja je išlo, ali i iz ostalih, tako da je bilo i klinaca koji su bili 5-6. razred. Išlo se na neku planinu ja sam zaista ne mogu da se setim, ali uglavnom nalazila se u slovačkom delu i u podnožju je bio šljakerski gradić na fazon Užica (Zlatibor-Užice). Celu tu eksurziju je predvodio nastavnik geografije Mladen Šarčević zvani Šarac koji je, ah gle čuda, trenutno ministar prosvete u Vučićevoj vladi. Šarac je bio najomiljeniji lik u našoj školi jer je uvek bio maksimalno korektan i što je najbitnije nije psihički maltretirao učenike kako je to radila većina ostalih nazovi nastavnika. Zbog toga su ga svi poštovali i za veliko čudo niko nije bežao sa njegovih časova, jednostavno umeo je sa decom. Baš iz tog razloga kontam da je on trenutno jedini ozbiljan ministar u ovoj vladi jer sam ga gledao pre neki dan na televiziji, i tačno sam prepoznao čoveka i po imenu i po ponašanju.
Ne mogu sad da se setim tačno, ali na dalek put smo krenuli ja mislim sa dva autobusa, kroz Mađarsku pa u Češku. Samo da podsetim mlađe čitaoce, istočni blok se tada tek raspao, berlinski zid je probijen godinu dana ranije, ali beda u tim zemljama je bila i dalje i te kako vidljiva, a to se dalo primetiti odma' kad smo prešli granicu s Mađarskom. Znači gledali smo kroz one prozore ko da smo na safariju, nismo mogli da verujemo koji raspad je vladao i koje siromaštvo. Jbte, pa mi smo 1990. prema njima bili bukvalno ko Nemačka, a oni tamo neki Uzbekistan, al' bez zajebancije. Još gora situacija je bila kad smo ušli u Češku, to je bilo ko da putuješ kroz Jugoslaviju 50-ih godina pa još gore. Mislim, ne može to sad da se opiše, to je jednostavno trebalo videti. No dobro, šta smo mi klinci tad znali, jedino što smo znali je bilo da je Jugoslavija (Srbija) najbolja i najjača zemlja na svetu, a ovo sve ostalo otpad.
I tako, stignemo mi na tu planinčinu, hotel valjda B kategorije, s tim da treba uzeti u obzir da oni tu decenijama nisu imali nikakve goste sa zapada, no samo iz zemalja istočnog bloka, tako da smo tamo zatekli neke klince Mađare, isto nekakva eksurzija, koji su se rasporedili po bungalovima a nama kao ostavili hotel. Naravno da to tako nije moglo da prođe jer mi smo tad bili hardkor Srbi, jer setite se da se ipak radi o 1990. godini kada je to srbovanje bilo na najjače. Pošto smo odmah razmenili novac, ja sam nosio 100 maraka, ovi neki i po više, odma se krenulo u kupovinu svega i svačega, jer je sve bilo surovo jeftino, znači ko sad kad bi neko iz USA ili EU došao u Srbiju pa puta 10. Znači te cene, to je bilo smešno, a mi prepuni onih kruna, i sad sve i da hoćeš ti nemaš na šta da potrošiš tolki novac, jer nema šta da se kupi, rafovi prazni. Jedino što su odmah bukvalno svi kupili su bili nekakvi štapovi za hokej, e sad dal' su to bili pravi štapovi ili neke replike ja nemam pojma, uglavnom svako je imao bar po jedan. Vrlo brzo se organizovala ta ekipa glavnih siledžija i školskih delikvenata pa su otišli u one bungalove i izlomili jadne Mađare. Sećam se da je Bucko s Vidikovca koji je išao u 7-3 bukvalno polomio taj jedan štap o nesrećnog Mađara polmivši mu ruku, tako da su ovi bili primorani da napuste bungalove, jer logično oni su Mađari a Srbi su tad posebno mrzeli Mađare, zar ne? Naravno, Šarac (ministar prosvete) je tu u startu doživeo nervni slom, jer tek smo došli a već tuča. O lomljenju inventara u objektima neću da pišem jer to se podrazumevalo, jedino se sećam da sam i sam mogao da nastradam jer u jednoj internoj tuči između nas Srba jedan me gurno i ja sam udario o neka staklena vrata koja su se slomila ko ništa, pa nas posle Šarac ganjao danima da utvrdi ko je slomio to staklo da se kao plati odšteta. Naravno da niko nije reč rekao, tako da je ostalo da ta soba gde se to desilo plati štetu, što se opet nije desilo i pored toga što smo imali toliko para da smo realno mogli da platimo sva stakla na tom spratu.
Ja nisam išao u te bungalove no sam se stacionario u hotelskoj sobu sa Bocom Bruknerom i Softijem koje možda znaju oni koji su 90-ih slušali rep sastav Belgrade Ghetto. Oni su bili mlađi od mene godinu il' dve dana pa su bili klasični metalci u Slayer i Iron Maiden majicama, dok je mene to već prošlo, tj. već sam počeo da slušam i domaći rok i svašta, ali fora je u tome što je Softi poneo kasetaš tako da je od jutra do mraka pičila Metallica i dosta ljudi je blejalo kod nas u sobi, začudo niko nije išao na sneg da skija i slično, tako da su skroz sjebali sobu. Uglavnom to je bilo kao zimovanje a ja zimske radosti video nisam za tih 7-8 dana. Jedina zanimacija je bila kad su nas vodili u taj grad u podnožju planine kao u shoping. E al' kurac shoping kad nema ničega, jedino je neki sajam radio koji je realno više ličio na buvlju pijacu. Tu je zaista bilo svega i svačega, i tu sam prvi put video one češke piratske kasete koje su se kasnije pojavile kod SKC-a, tako da sam ih kupio na kilo. Sve sam uzeo, Iron Maiden prva 3 albuma, Deep Purple, Pink Floyd, ma bukvalno sve od svega je bilo da se kupi, pa evo i dan danas čuvam sve te kasete i šljakaju. To je tad bila revolucija, jer kad bi mi došli do svih tih naslova da se pametni Česi nisu setili i piratizovali sve? Nisi više morao da presnimavaš od 3. ruke pa da ti grozno šušti zvuk, nego bukvalno ko original.
I tako, dok smo bahato kupovali sve i svja, oni nesrećni sirotani su nas gledali u čudu, nije im bilo jasno odakle nam lova. Na kraju kad više nije imalo šta da se kupi upali smo u neku prodavnicu sa maketama, i pokupovali sve makete brodova, ali meni je i dalje ostalo dosta novca koji nisam uspeo da potrošim, tako da i sad čuvam par 100-tina kruna. Još da dodam na kraju da su se svi masovno alkoholisali svaki dan i noć i mislim da možda jedini ja nisam pio alkohol. E, tako vam je to izgledalo iza gvozdene zavese pre 26 godina, a vidi gde su sada Slovaci i Česi a gde smo mi.
Jedan baš old school koji sam turio i u knjigu.
ATROPIN: Bojni otrov koji možete kupiti u svakoj apoteci?
Kad sam bio mlad i polu-lud, voleo sam tako da eksperimentišem na sebi, i to skroz solo na gajbi, doduše u standarnom nemanju keša za prave halucinogene ja sam se okrenuo ovim socijalnim verzijama, tatulama i sranjima, konkretno atropin mi je bio najzanimljiviji kao najdostupniji od svih tih akcija. Pošto se nadam da ovo ne čitaju maloletnici obnarodovaću njegovo dejstvo, tj. ono šta sam putem tih mojih "eksperimenata" otkrio.
Prvi put kad sam se susreo sa tim "otrovom" tamo 2005, drugar mi je rekao uzmi 5-10 kapi (pošto je to bočica i kapi služe za širenje zenica), nikako preko toga, i ja ga poslušao, ali nisam bio zadovoljan dejstvom, tako da sam u svom autodestruktivnom fazonu sledeći put popio celu bočicu, iz fazona kad je bal nek je madball. Naravno, ja tada nisam imao kameru da ovaj pokus zabeležim, pa sam istripovo da svoja zapažanja snimim pomoću kasetofona. Ali avaj, osim uvodne reči gde sam reko koliko je sati, popio sam tolko i tolko atropina, ništa drugo se nije čulo, tako da mi je eksperiment u celosti propao. E sad, nije eksperiment propao što sam ja bio neozbiljan nego zato što sam se već posle par minuta totalno oduzeo, al' totalno. Dan kasnije, pronašla me šveca u stanju sličnom shizofreniji, s tim što ovo zlo ima taj rad da ti ograniči memoriju na nivo zlatne ribice, tako da se ja 99% akcija ne sećam. Ko je probavao artan, akineton i tako te ludomile zna o čemu pričam, dakle jedna totalna zatupljenost. Stupor je možda najbolji izraz za to stanje gde ti lek prekida sve moguće misli, i negativne i pozitivne. Naravno, kod težih, paranoičnih bolesnika to i te kako ima smisla, jer čim mozak krene da im stvara konstrukciju o zaveri ili nekoj drugoj opasnosti, taj lek jednostavno prekine tu misao, i čovek ne zna ni šta je hteo, ni gde se deo, s tim što kad se ti lekovi uzimaju u određenim prepisanim dozama, to i nije tolko strašno, mada sam viđao ljude koji nikako nisu senilni a opet nisu znali gde su krenuli, otkud oni tu, a kamoli kojim dobrom. E u mom slučaju je to bilo puta 100, jer je i doza bila toliko puta jača.
Sestra mi posle prepričavala, kaže išo sam jedno 100 puta u WC, valjda mi se pišalo, ali dok ja stignem do klozetske šolje koja je od mog kreveta udaljena jedno 4 metra, ja zaboravim gde sam pošo i sa kojom namerom, a onda usledi logično pitanje otkud ja tu pobogu, šta radim u kupatilu, tako da se brže bolje vrnem u krevet i posle minut ponovo shvatim da mi se piša, i tako u nedogled. Sestra je uglavnom umirala od smeha na te moje akcije, jer je znala o čemu se radi, nije mi bio prvi put da se tako ponašam, mada ja nisam umeo da joj objasnim šta sam tačno uzeo, jer nikako nisam mogo da razumem šta me pita, i još bitnije, zašto me to pita, sreća pa su postojali ti prekidi pamćenja inače bi upao u žešću paranoju od tog propitivanja. Povremeno bre nisam mogo da skontam ni ko je ona, ni otkud ona tu, tako da ako bi malo okrenuo glavu na drugu stranu u sledećem trenutku kad bi mi ponovo ušla u vidokrug ja bi se istinski prepao, i pitao je otkud ti tu i slično.
Znači, jako zajebana rabota, a pravi cirkus je nastao tek kada je pozvala naše roditelje. Dolaze ćale i keva, tripuju "evo ga, konačno je stvarno poludeo", istraumirali se ljudi, i ćale tu preuzima ulogu "čuvara" od sestre, samo što je on to malo preozbiljno shvatio, pa je uvatio da me prati u stopu, a fora je bila u tome što sam ja istripovo da je on medved, a ja se najviše od svih životinja plašim međeda, ali nisu to one prave hardkor halucinacije gde ti vidiš medveda u punoj snazi, nego krajičkom oka, čim se okreneš prema osobi halucinacija nestaje, dakle sve haludže na atropinu se dešavaju na toj ivici vidnog polja, ima čak objašnjeno u psihijatriji kakve su to halucinacije i zašto se javljaju, čitao sam, ne mogu sad da se setim jebiga. Znači, ako si okrenut leđima ili bočno nekome svašta tu možeš da vidiš, tako da sam ja u begu od ovog medveda pokušao da se zatvorim u kupatilo, sreća pa nisam mogao da skontam kako, jer da sam se zaključao verovatno ne bi znao da izađem, jer treba prvo skontati otkud ja tu, pa onda ko to napolju lupa, kakve su to nemani zaposele vrata, pa redom, i dok bi ja stigao do toga kako se otključati, već bi 10 puta zaboravio o čemu se tu zapravo radilo, i onda sve ispočetka. Dakle, jedna vrteška bez kraja, zatvoren sistem, ko Burduš na ringišpalju, dok ima struje mašina radi, u ovom slučaju dok ima atropina u moždanom sustavu, a imalo ga je oho-ho, i ko zna koliko bi još to ludilo potrajalo da me nisu odvezli na VMA, tamo me priključili na neke infuzije, pa sam se lagano spustio na zemlju, ali i pored tog spuštanja ja sam umirao od smeha.
Dolazi doktorka i pita me da joj kažem koje je boje njena kosa, to kao test da vidi kolko sam prso, ja reko vi ste plavi al' se farbate, i naravno u smeh, i ona kao ma dobro je on, nije mu ništa, obično ljudi na atropinu umesto mene vide čudovište, ja opet u smeh, mislim se u sebi nisi me to pitala, pitala si me samo za kosu. A najjača fora, to mi ćale kasnije pričo, kaže, krenem ja po ko zna koji put da pišam, stignem do šolje, al' malo morgen, zaboravio opet gde sam pošo, i onda krenem da kopam po WC šolji, po vodi, tražim nekakve dijamante il' tako nešto, navatam ih i pokazujem njemu, kao vidi šta sam našo, a on mi kakav je pokvaren, uzme to iz ruke i baci na tepih, samo da bi me zajebavao, i ja onda to tražim po podu, ubi se tražeći, jer ko zna kakve svetleće akcije su to bile kad sam se ja toliko primio. Ima tu još detalja sa tim halucinacijama, npr. standardno, casual pričanje sa ljudima koji nisu tu, opet ih vidiš samo krajičkom oka, i razgovor traje taman tolko dok ne okreneš glavu i shvatiš da tu nema nikoga. Sestra je imala malu kameru pa je uspela da uvati detalj kad sam pričao sa Acom "baletanom", e sad ko je bio aktivan 90-ih zna o kom liku se radi, moja tadašnja devojka se družila sa njim. Posle sam hteo da ubijem sestru što nije duže snimala, jer to je i bio cilj ovog eksperimenta koji je krenuo po zlu, eh kakav bi to awesome materijal bio da je bilo 10-20 minuta toga, jebiga. Uglavnom, siguran sam da tih par sekundi uncut materijala postoji negde kod sestre, doduše ona je sad u prijateljskoj Gruziji, ali vrnuće se valjda nekad otalen.
Za kraj nauk : Nikada, ali nikada nemojte da se zajebavate sa atropinom, jer pored toga što može da se realno poludi, može i da se rikne od njega, dva psihijatra su mi to potvrdila (a možda su me i slagali?). Na drugu stranu atropin kao bojni otrov je skoro pa savršeno oružije za obračun sa dušmanima, al' zaista ne bih sad o tome, jer ko zna kakvi sve umovi ovo čitaju i šta bi sve moglo da im padne na pamet.
Jebote sine kao Džoni Dep kad popije onu bočicu neke žlezde u fear and loathing :mrgreen:
Ju, ju, zajebana priča, Sine :D A nisam znao da u kućnoj radinosti mogu da se nađu tako potentni halucogeni, nikada više neću žvakati seme ladoleža i piti čaj od muškatnog oraščića...
Ipak, neverovatno je da su tvoji matorci bili tako prisebni i smireni... Ili si ih istrenirao? Ja znam okorele hašišare koji nisu pokazali toliko prisebnosti kada neko zakovrne na slikama.
Nema mi zuba
Budi se moj ćale juče posle popodnevne dremke i odma diže frku. "Nema mi zuba, nema mi zuba, mora da sam ih progutao u snu." Reko dal' si normalan kako ćeš onolke zube progutati, udavio bi se. Veli, ne znam al' nema ih nigde - i to onako paničnim glasom. Reko jebeš mi sve isti si Izet. Keva krenula da se smeje, ovaj popizdi i krene da je psuje: jebem, nabijem, i kako to već ide redom. Pitam ga, jel' si siguran da si imo zube kad si lego? Kaže jesam. Reko daj onda da potražimo zube, sigurno su ti ispali pa si ih šutno onako mamuran. Prevrnemo celu sobu, digli krevete, ormare, gledali svuda, tražili ih jedno sat vremena, al' džaba, nema ih pa ih nema. Setim se ja, vidim mačka mi nešto sumnjiva, da ih nije ona pokupila? Obiđem sve njene štekove al' opet ništa. Reko daj smiri se sad, iskuliraj, pa ćemo sutra lagano da izbacimo sav nameštaj jer sigurno zubi nisu dobili noge pa zapalili. I tu se stari malo smirio, krenuo i da se šali, kaže aj što sam ih proguto nego kako ću ih sad israti? Veli, jebote sve sam pretražio, jedino ako sam ih u gaće stavio, i uvati se za gaće kad ono...Znači njegovoj sreći nije bilo kraja, ja reko pa botejebo, kako ih nisi osetio, kaže pale mi na dno gaća. E sad, kako mu je zubalo dospelo u gaće to ostavljam vama mašti na volju, mada je skroz logično. :mrgreen:
Bravo!!!
I ja svaki čas zbog nečeg bogoradim.
A, ćaletov slučaj je jasan. Ima ekspres varenje bez gut bacterija.
LSD: Kroz rajeve pakla (1998)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2016/12/lsd-kroz-rajeve-pakla-1998.html
Bart Simpson, Supermen, Šiva, Spirala, Druid, Čegevara, Hofman. Nisu li vam poznata ova imena? Da, naravno, reč je o kartončićima sa sličicama raznih likova koji se u poslednje vreme masovno seckaju, grickaju, žvaću i gutaju po Beogradu i šire. Neki od vas se sad sigurno pitaju zašto ljudi rade takve stvari, koji će im ti kartoni bez ukusa i mirisa, i još pored svega: to se jede?! E, tu leži caka, jer svaki taj mali kartončić je natopljen najpoznatijom halicunogenom suptsncom: dietilamidom lizergične kiseline ili skraćeno LSD-25. LSD u narodu poznat kao "kiselina" je najpročavanija ali i najilegalnija upotrebljavana psihodelična supstanca. Otkrio ju je slučajno (ili namerno) u svojoj labaratoriji na Alpima 1943. veliki hemičar Albert Hofman. Proizvodi se polusintetički iz jednog parazita koji napada klas raži. Po svom dejstvu LSD spada u red najsnažnijih ali i najmoćnijih hemijskih supstanci koje ćovek poznaje. Samo 30 grama može da odradi 300.000 ljudi, verovali ili ne! Smrtna doza za čoveka je nepoznata. LSD udara direktno na mozak ali sa veoma malom količinom - dva stota dela mikrograma (0,00000002g). Ipak, to je sasvim dovoljno, a ostatak se ubrzo izbacuje iz organizma.
Kako radi LSD?
Pa nekad dobro nekad loše. Sve zavisi od dosta faktora. Efekat se deli na četiri faze. Prva traje od gutanja pa sve do punog dejstva. Ta je meni možda i najluđa jer dolazi do primetne promene percepcije, odjednom shvatate da se nešto menja al' niste još sigurni šta i kako. To traje oko sat vremena. U drugoj fazi ste već potpuno svesni promene. Posmatrate novu stvarnost i za neke početnike to može biti i veliki šok jer naš um nije naviknut na takve procese te koristi sva odbrambena sredstva a to ponekad vodi i u paranoju, paniku i čuveni "bad trip" koji je u nekim slučajevima jako blizak psihotičnim epizodama. To sam imao prilike i sam da iskusim. Toliki strah pre toga u životu ja zaista nisam iskusio. Stanje na ivici ludila, previše informacija za nenaviknut mozak, ma usro sam se živ.
Evo kako je Aldous Huxley opisao taj šok. Naša čula primaju gomile informacija iz spoljašnjeg sveta. U našem mozgu postoji ventil koji je dobro zategnut i propušta samo one informacije koje su nam neophodne za običan (ordinary) život tj. za opstanak: jedenje, spavanje, razmnožavanje, i sve u tom duhu. E, tu odjednom LSD nastupa i ruši sve te barijere pa ventil polako popušta i mi bivamo izloženi neverovatnoj gomili informacija i emocija koje nas samo zapljuskuju tolikom brzinom da nekad ne možeš ni da ih povataš. Taman se koncentrišeš na jednu stvar a već u sledećem trenutku um ti prelazi na sledeću i tako u nedogled.
Po nekim naučnicima naša čula su razvijena do nezamislivih granica ali samo mali deo tih spoljašnjih nadražaja zapravo dolazi do naše svesti. Neki čak tvrde da mi u svakom trenutku osećamo sve što se događa u bilo kom delu univerzumu. Po Haksliju LSD predstavlja vodič u uzvišeno stanje svesti. Naravno, sve ovo još nije naučno dokazano.
U drugoj fazi koja traje 4 do 5 sati dolazi do promene vizuelne, auditivne, taktilne, i štatijaznam percepcije. Menja se doživljaj vremena i prostora, telesne sheme, javljaju se sve vrste halucinacija: živahne slike, ejdetske slike (koje se vide i zatvorenih očiju), visokopovišena osetljivost na boje, "boje postaju zaista boje" tvrde iskusni konzumenti. Neverovatna je razlika između naše percepcije boja iz "obične" realnosti i boja na LSD-u. Nešto poput razlike između sive i jarko crvene, ako me kapirate šta oću da kažem.
Nema šanse da ja sad nabrojim sve promene percepcije ali pokušaću bar neke:
- iznenadne i česte promene raspoloženja i osećanja
- pojačano buđenje sećanja na doživljaje iz prošlosti za koje ste misli da ste ih nepovratno zaboravili
- depersonalizacija i raspad ega
- dvostruka, višestruka i fragmentovana svest (ovo može da bude nezamislivo zastrašujuće)
- ponekad imate osećaj da možete telepatski preneti misli drugim ljudima
- svest o sebi nekada skroz iščezava pa neki ovo stanje nazivaju i stanjem ego smrti
- sistemi vrednosti se menjaju iz korena
- mnoge naoko beznačajne stvari dobijaju veliki značaj
U trećoj nastupa postepeni oporavak, a efekti kiseline gube na intezitetu. Naizmenično se menjaju stanja psihodelične i uobičajene svesti. Na trenutke samo provaljuješ sitne tripove koji polako odumiru.
Četvrta i poslednja faza karakteriše se osećajem smorenosti i napetosti. Ko je radio Obedijale otprilike može da zamisli kako to izgleda. Nije baš prijatno, zar ne? Potpuni oporavak i povratak u "strejt" stanje nastupa tek sutradan.
LSD se niz godina koristio u eksperimentalne i terapijske svrhe u lečenju psihijatrijskih obolenja tj. ludila svih vrsta i oblika. To je skoro do kraja napušteno zbog mnogobrojnih navodnih neželjenih efekata koji su tek kasnije otkriveni. Naime, neki naučnici tvrde da LSD utiče na promenu na hromozomima čoveka, pa su se šatro zabrinuli, a do tada im nije smetalo da vrše eksperimente nad ljudima nedovoljno ispitanom supstancom i to bez njihovog pristanka (Mkultra). Znači, ti ljudi često nisu ni bili svesni šta uzimaju što je najgore od svega. Naravno, ni ta priča oko promenama na hromozomima nije naučno dokazana zbog prestanka sa eksperimentima.
Mnogi ljudi se plaše LSD-a, pa čak i ja koji sam iskreni štovatelj ove "svete hemije" ih totalno razumem i nailazim na razloge za takav stav i odbojnost. Jedan broj eminentnih naučnika na pitanje da li psihodelično iskustvo može da bude korisno za čoveka koji ne ispoljava znake izraženog duševnog obolenja, odgovara: "Da, ali samo za određeni broj ljudi i pod određenim okolnostima."
"Dosadašnja iskustva sa LSD-em govore da psihodelično stanje kod osobe oslobađa ogromne skrivene potencijale i direktno joj omogućava da se susretne sa svojim nesvesnim u prerušenom i u originalnom obliku, što za mladu i nepripremljenu osobu može da ima katastrofalne posledice. To znači da veliki broj osoba nikada ne sme da uzme LSD-25" - kaže psihijatar Stevan P. Petroviću u svojoj knjizi "Stanja izmenjene svesti", a ja kažem bravo čiča! Ko da bi odrasla i pripremljena osoba bolje prošla. Mislim da mi nemamo šanse da pretpostavimo kako će neka osoba reagovati na LSD. Petrović dalje piše: "Da bi bila u stanju da doživi samospoznaju, prosvetljujuće iskustvo pod delovanjem LSD-25 , osoba mora da bude visoko inteligentna, emotivno zrela, dobro prilagođena, da ima bogato životno iskustvo i solidno opšte obrazovanje." Hehe, pa baš takvi koje je ovde opisao nikada, ma ni u ludilu ne bi uzeli bilo šta slično. Znači, greška u startu jer džaba ti škola i sve ako sam nisi probao acid, i to važi za sve u životu a ne samo LSD. Ipak, matori je ispao car na kraju knjige gde tvrdi da LSD može da koristi teolozima, filozofima i antropolozima radi sticanja novih i produbljivanja starih znanja. Njegova knjiga je i pored svih primedbi najbolja od zaista malog broja knjiga na ovu temu koje su izdate u staroj Jugoslaviji. Toplo je preporučujem svima bez zadrške. Pored ove ima još nekoliko knjiga. To su "Aldous Huxley - Vrata percepcije, raj i pakao", "Sveta gljiva" (ne sećam se imena autora), Karlos Kastaneda - ceo opus, i naravno, moja omiljena "Timoti Liri - Fragmenti sećanja". To su jedine knjige koje govore o psihodeličnim iskustvima a koje su prevedene na srpski do sad.
Kad smo već kod Timoti Lirija valja napisati koju reč i o njemu. Čuveni guru psihodeličnog pokreta inače profesor psihologije, osniva polovinom 50-ih "Internacionalno društvo za unutrašnju slobodu". Moram da napomenem da je pre Lirija LSD korišćen isključivo u psiho-terapeutske svrhe. Tada dolazi do "psihodelične revolucije" i sve više ljudi uzima učešće u tripovima. Liri govori o sedam nivoa svesti od kojih se najviši (nivo atoma i elektrona) dostiže upravo uz pomoć LSD-a. On sam je imao do 1966. kada je uhapšen, 311 psihodeličnih iskustava a LSD nije zabranjivao čak ni svojoj deci. Tri osnovna cilja Lirijevog učenja i LSD tripa su:
- da otkrijete i volite Boga
- da otkrijete i volite sebe
- da otkrijete i volite žene
Da svedemo sav ovaj haos pa da završavam. Uzeti LSD ili ne? Moje mišljenje je da bi svaki čovek barem jednom u životu trebao da proba LSD. Time bi se po mom mišljenju suštinski promenilo stanje u društvu. Ljudi bi konačno shvatili da ne postoji samo jedna ustaljena, već bezbroj realnosti, te bi samim tim mnoge predrasude nestale, mnoge laži bi bile odbačene. Zamislite svet bez država, religija, vlasti i vlasništva, nasilja i ratova...ma upravo ono o čemu John Lennon peva...
Ne bih želeo da ovim tekstom ko fol podstičem "narkomaniju" jer to mi nije cilj, uostalom to je ionako zadatak države Srbije koji ona itekako uspešno obavlja. Toliko heroina na ulicama na izvolte pa i svih ostalih vrsta gudri, znači ništa to nije slučajno. Naime radi se o drogama koje sužavaju svest i kao takve su korisne bilo kojoj vlasti kojoj odgovara da gomila mladih ljudi uživa u iluzornim veštačkim rajevima sa standardnim razmišljama "ma zabole me za sve".
LSD je nešto totalno drugačije, jer tek tu zaista shvatite u kakvoj iluziji i prevari mi živimo. I za kraj samo jedan savet, ako ikada odlučite da testirate LSD na sebi otidite u prirodu, u šume, na reke i planine, a nikako na nekakve tehno žurke i slične pizdarije, jer tu LSD gubi svoj pun potencijal i pravo značenje. Hvala. Jay! :)
P.S. Ovaj "studiozan" tekst sam napisao još davne 1998. za jedan fanzin (Radenik) koji na kraju nije ni štampan, a imam utisak sad kad sam ga čitao da bukvalno ko da sam ga juče budžio, tačno ko da se ništa promenilo nije, a?!
31. decembar 2016.
Ust'o u 03h iz meni nepoznatog a zapravo vrlo dobro znanog razloga, da ne smaram sad. Šta sa sobom u ovo doba kad svi spavaju? Ah, pa da, na fejsu ima manijaka koji nikad oka nisu sklopili. Pristavljam vodu u kuvalo, u šolju sipam kaš'čicu nesa i četr' zaslađivača. Odlazim u kupatilo dok voda ne provri, ne perem zube jer nemam curu. Jebe mi se baš, kad ju nađem praću ih a dotle ih neka, leba ne traže. pa zar nisam u pravu? Dal' da se istuširam? Ma zajebi, ionako večeras nigde ne izlazim niti mi iko dolazi, a i zapr'o sam se vala prošle nedelje. Vrćem se brzinski u kujnu, mutim kafu, dodajem mlijeko, pa nazad u dečiju sobu da upalim komp. Na netu standardno ludilo, već su svi drogirani i pjani, pričaju mi gde će večeras. Ne mogu da kažem da im ne zavidim, jer neko je završio ujdo, neko ovo, neko ono, uglavnom nema nikom da nešto fali. A ja kad pogledam moju rusku salatu i onih par piva što mi sleduju skontavam da sam žešće isfrustriran što nemam ni dinara u džepu da bar kupim gajbu piva ako ništa, al' me najnormalnije zabole kurac da tražim pos'o. Neka, jebe mi se, nit je ovo prva nit poslednja nova godina koja je prošla bez mene, zapravo se ni ne sećam kad sam poslednji put bio negde, možda 90-ih? A i šta ću koj' kurac na ulici, treba me pogodi topovski udar il' zalutali metak, ma idi bre. Ono što je meni u glavi su sedativi i pivo, ko onomad kod Avokada.
Oko 07h na kukanje mažnjavam od starateljke 12 bromova od 6 mg i usput redovnu terapiju te se vraćam na fejs da ubijem nervozu dok ne stigne pivo. Zajeban dan u pm, vreme se usporilo do maksimuma, ko će dočekati podne, jer kao gistro ne valja piti izjutra. Iskreno to nikad nisam poštovao, pio sam kad mi se pije, u 6 ujutru u 6 ujutru, a i ko je taj autoritet da uvodi pravila kad može da se pije? Šatro alkoholičari piju od ranog jutra a ovi što su kao OK čekaju podne ili veče. Uostalom evo vam primer mog starog koji je notorni alkos od svoje 15. godine. On isto tako čeka podne da bi počeo sa rakijom, i stalno se hvali kako eto on nije taj ološ pijanac, al' zato od podne pa do ponoći stuče i rakije i piva ko zna koliko. Al' jbga, on nije alkoholičar, molim lepo. I tako, čekam ja podne, i već mi dokurčilo, maznem odma tri piva jer ko će čekati sad veče da se kao počne sa nalivanjem? Kao svi smo veseli, ovo, ono, a zapravo svi smo veseli tek kad se izdrogiramo ili napijemo. Zar ne? Dobro, verovatno grešim, ali znam po sebi, ja nikad u životu nisam bio veseo strejt osim kad sam bio baš sasvim malo dete pa se radovao svemu, i divim se i zavidim toj manjini ljudi koji su prirodno high i raspoloženi. Al' kolko sam skontao takvih je sve manje ili ih barem ja ne znam? I tako, oraspoloži mene to pivo, palim pljugu za pljugom, ma ne zna im se broja. I evo sad će 21h a ja gustiram četvrto pivo, jer jbga noć ima da potraje a meni ostalo još samo jedno u šteku. Opet kažem, najiskrenije zavidim svim ljudima koji su večeras negde izašli ili su se okupili po gajbama, ali ko me jebe, isključivo sam sam sebi kriv, mogo sam fino da opljačkam menjačnicu ili poštu i da me sad bog vidi, ali jbga, ne robija mi se, pička sam, priznajem. Poješću svoju rusku salatu i popiti još ova dva piva, pogledati malo parove, pa fino na spavanje, jer sutra je novi dan, nova godina...a zapravo ako ćemo realno ista. Dakle, ajmo Jovo nanovo. ;)
Šta je to ljubav a nije feferon
Šta je to ljubav? Ljubav je kad dvoje ne baš tako mladih a situiranih ljudi odluče da se uzmu, da podele taj životni užas na pola, da budu sapatnici. Jer uvek je lakše udvoje. Jedan vodi dete kod lekara, drugi završava papire u opštini, jedan kuva, drugi usisava itd. Neki bi rekli da to nije ljubav no čisto koristoljublje a ja baš tvrdim suprotno. To jeste prava ljubav, jer podeliti patnju sa nekim nije nimalo lako, i to ne možeš baš sa svakim jbga, jer logično neće svako da te trpi. I tako se ljudi udružuju u te bračne zajednice ne bi li im bilo bar malo lakše u životu, jer najgore je kad si sam pa ostariš, pa nema ko te pazi, a ovako možda izrodite i neku decu pa ta deca posle brinu o tebi kada ti partner rikne. Jbga, treba sve to iskalkulisati, jer život nije zajebancija, no jedna jako zajebana rabota. Mora da se planira godinama unapred, i nema tu nikakve spontanosti ko što maštamo. E sad, očigledno je da nismo svi rođeni da živimo u paru, pa tako veliki broj ljudi skroz solira, s tim da ti za takvu opciju ipak treba dobra novčana podloga, jer jedna plata nije isto ko dve, tako da ako si u tom fazonu mora ili da radiš dva posla, ili da ti je plata na zadovoljavajućem nivou, ne bi li ispunio sve te zajebane uslove da budeš skroz nezavisan i svoj.
Nikad u životu nisam živeo u takvim zajednicama, nekako ne mogu da zamislim da mi neko po ceo dan sedi u sobi ili da delimo prostor. Ajde OK, kapiram ono kad imate dva kompa pa kad imaš potrebu da se osamiš a ti fino na net i bukvalno ko da nisi više tu. Al' nije oduvek bilo tako, sećam se kada sam imao jednu curu tamo početkom 2000-tih, i po tri dana bi boravila kod mene, tako da sam imao izuzetno jaku potrebu da budem malo sam, svoj na svome, da me ostavi malko na miru, jer ja jedino mogu da se pravo opustim kada sam skroz solo, a svako duže druženje me čini jako nervoznim i napetim. Ma bukvalno samo što se nisam razdrao: ama bre ženo božija, idi malo svojoj kući bogteubio, teraj me u kurac, imam i ja dušu pobogu - ali njoj to nije smetalo, ona je valjda od malena navikla na te razne zajednice, na konstantnu gužvu jer je još sa 15 godina došla u Beograd da uči škole. Tako da sam bio prinuđen da većinu vremena provedem na netu. I tako, dok je ona šila nekakve haljine na krevetu (studirala je primenjenu) ja sam divljao po raznim forimima te smo se baš lepo sporazumeli, nit je ona mene cimala, nit ja nju, a i nije bila neka brbljiva smaračica sa šupljim pričama. Dakle, svako je radio svoje i svima je bilo potaman.
Druga stvar što se tiče tih odnosa su nežnost i pažnja, i to me oduvek zbunjivalo. Npr. ležite u krevetu i ona hoće da je zagrliš, i ja je zagrlim a ona topla ma ko kaljava peć, baš ono zrači tom nekom energijom, a meni naravno to jako smeta jer ne volim da me neko greje bezveze, i ovako se non stop znojim. A sa druge strane pa kako ću pobogu tako zagrljen spavati, em što me sve žulja, em što se okrećem u krevetu ko na ražnju. Dakle, ja i dan danas tripujem da su one scene iz filmova kad se dvoje bude idilično zagrljeni čista fikcija holivudskog sranja, ali opet kontam da ima i takvih ludi koji to vole i koji se ne cimaju toliko u snu, ali ipak mislim da su u velikoj manjini. Takođe, još od malih nogu nisam podnosio da me bilo ko grli i gnjavi, sećam se samo keve i ćaleta, bukvalno sam bežao od njih kad hoće da me zagrle, a o drugoj rodbini da ne pričam. Šta me koji kurac pritiskaš, ajde OK ono kad se dugo nismo videli pa zagrliš nekog od srca, ali to konstantno gnjavljenje je meni žešći užas. Pa tako kad mi cura sva raspilavljena kaže - zagrli me, ja je odradim al' iskreno preko kurca, jer to nije moja priča. Imao sam dve ozbiljne veze u životu, prvu od 1998. do 2000. a drugu 2000-2006, i sa obe cure sam u startu napravio dil da ako budemo ikada živeli zajedno u svom stanu, da kreveti mooooraju da budu razdvojeni, jer te fore kao bračni krevet, to me zajebi, jer pamtim kako je to izgledalo čak i na ovom mom kolosalnom, znači morao sam da se zgrbim u ćošku i da ne mrdam, jer kako bi malo odskočio naleteo bi na ovu furunu. Čak sam se i istrenirao tokom godina da sam bukvalno spavao u toj jednoj jedinoj pozi a bez da se pomeram, dok se ova bahato širila, jebe se njoj što ja ne mogu da se opustim u svom rođenom krevetu. E, baš zato smo se i dogovarali da kupimo dva i da fino svako kulira u svom miru i spokoju, a da se tucaš falabogu možeš i na frižideru ili veš mašini, koji će ti mrtvi bračni krevet, jebo te on da te jebo?
Znam, ovo sad zvuči ko da ja kenjam i izvoljevam, da sam samoživ i slično, al' brate oću tih svojih 3-4 metra kvadratna privatnosti i to ne dam ma ni za šta na svetu. Pa jbte, čak i po srpskim zatvorima imaš pravo na svoja 2 metra, i što onda ne bi imao takvu privilegiju i na slobodi, zar ne? Ne cimam te, ne cimaj me, i ja mislim da je to fer, da je to poštovanje, tolerancija i razumevanje, ljubav jednom rečju...
http://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/jedan-od-najozloglasenijih-masovnih-ubojica-charles-manson-na-samrti-iz-zatvora-je-u-teskom-stanju-prebacen-u-bolnicu.../5465059/
Odrastanje na Vidikovcu 80-ih - deo prvi
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2017/05/odrastanje-na-vidikovcu-80-ih-deo-prvi.html
Na Vidikovac sam se doselio iz Skojevskog naselja 1982. dakle ne u onom prvom naletu'79 ili koje već godine već u ovom tzv. drugom talasu. Ja sam tad imao jedva 5 godina i moram priznati da me je ona betonska džungla dobrano naplašila, jer tada su od zgrada bile samo ove crvene centralne i eventualno zelene mada to nisam baš siguran, dok je sve ostalo bilo u izgradnji, dakle ko da sam došao na gradilište da živim, al' bukvalno. Čak sam te prve godine imao i jedan gadan košmar koga se za čudo i dan danas jasno sećam. Naime, sanjao sam da sam se izgubio u svojoj zgradi i da nikako ne mogu da nađem naš stan, i naravno odma' krenula da me vata panika. Trčao sam peške gore dole po spratovima al' džaba. Na kraju sam ipak nekako uspeo da prepoznam sprat, ali kad sam se približio vratima jasno se čuo iznutra neki meni nepoznati glas. Čuo sam neki grub muški glas kako priča nešto na šiptarskom i to me ubacilo u baš žešću paranoju jer to je značilo da su me roditelji ostavili i odselili se i ko zna šta još. Naravno, radi se o 1982. godini a samo godinu dana ranije su Šiptari pravili one čuvene demonstracije te se šibli sa murijom, tako da sam tek kasnije skroz skontao zašto sam baš to sanjao i na taj način. A i inače još od malih nogu iz nekog razloga sam pratio sve Dnevnike i Vesti na TV-u te sam tako zakačio i tu politiku koja je brutalno forsirala strah i prezir prema Šiptarima. Uostalom najbolji dokaz kolko je to uticalo na moj krhki um je ovaj ultra bizaran san.
Uglavnom, tih prvih godinu dana sam se jako plašio tih građevinskih radova, armatura, rupčaga, visokih zgradurina a posebno liftova, tako da sam jako retko izlazio napolje da se socijalizujem sa drugom decom. Tek sa šest godina postao sam redovan prvenstveno na fuci a onda i drugim igrama. Doduše ja sam i ovako bio jako stidljiv ko dete, plus sam zamuckivao tako da mi je bilo jako neprijatno pred decom ako bi me šta pitali, te sam gledao da se držim po strani pa ako prođe - prođe. No svako čudo za tri dana, tako da me klinci nisu previše zajebavali, a i bio je još jedan dečko iz 13-ice koji je baš mucao hardkor ali ni njega nisu cimali. Na to jednostavno niko nije obraćao pažnju. A mogu da zamislim kako sve to danas izgleda, jadna ta deca zaista.
Gde sam stao. Da bre. Vidikovac je podeljen na više skupova zgrada koje su poređane u krug pa puta sedam takvih krugova. Mi smo npr. bili drugi krug. Znači šest zgrada od broja 13 do 23, i mi deca smo retko kad zalazili u druge krugove iako su nam najbliži bili na 100 metara, tako da pojma nisam imao ko još živi tu u komšiluku dok nisam krenuo u osnovnu. Takođe, tad belih zgrada nije bilo ni u najavi a na mestu gde je bio Tehnogas (zgrada u staklu) a sad je pandurska stanica, tu je bila jedna ogromna livada gde je starija raja igrala fudbal. Mi klinci se tu nismo mešali jer smo imali opuštenu fucu odma' tu blizu u našem krugu na "platou". Naime, u centru tog kruga zgrada i dan danas se nalazi taj "plato". U prevodu to jedan ogroman prostor podeljen na više prostorija i tu je kod nas npr. bila prodavnica dugi niz godina. E, pa na krovu te prodavnice je sagrađen taj plato sa klupicama od betona, idealan za svakakve dečije ludorije a ponajviše za fucu.
Igrale su se tu bome svakojake igre. Janjine, klikeri, tapke, poklapke, rat duvaljkama i praćkama, jurnjava po podzemnim tunelima ispod zgrada, i naravno kultna i meni najzabavnija igra "lozinke". Al' tad smo imali foru i zaista ne znam ko se toga setio da ne igramo sve igre odjednom nego po sezonama. Npr. dve nedelje je trajao rat duvaljkama, pa bi onda prešli na klikere i tako redom pa u krug. Jasno se sećam kad su neki mlađi klinci došli da igraju klikere a mi ih oterali iz fazona - alo bre sad je sezona duvaljki! Inače ja sam jako bio loš sa duvljkama, jer našao bi ja na gradilištu plastičnu šuplju cev, al' nikako mi nije išlo ono savijanje fišeka, bio sam jaaako smotan. O klikerima da ne pričam, jer ta koordinacija ruke mi nikad nije bila jača strana, tako da sam uglavnom gledao kako drugi to rade, jer da sam nastavio da igram sad ne bi imao sačuvanu kolekciju od 50-ak opakoizgledajućih klikera koje mi je ćale donosio iz Trsta svakog vikenda. Bilo je tu baš jakih igrača, npr. Ivče iz prizemlja i Peđa sa petog sprata moje zgrade, oni su prosto razbijali, ma jeli su te klikere. Dalje, janjine je takođe bila rado viđena igra sa dubokim sadističkim nabojem jer se išlo na to da se protivniku slomi kičma. Sreća pa smo tad bili deca i niko nije imao dovoljno kila da nanese bilo kakvo zlo bližnjem svome. E da, zaboravio sam za fucu da vam kažem. Oduvek sam bio protivnik fudbala i ta igra me jako smarala, a na drugu stranu što nisam pojma imao da driblam, jer ko što rekoh: bio sam smotan samo tako, te bi se vazda prijavio za golmana i kulirao. Ali jbga, golmani uvek na kraju najebu. Ako primiš gol svi te iznapušavaju a ako odbraniš nikom ništa. Ali ipak sam voleo da branim, par godina kasnije sam bio golman u rukometnom timu mog razreda i razbili smo VI-2 u finalu sa nekim suludim rezultatom 30:2 il' tako nešto, uglavnom se sećam ko sad da gledam kako sam primio samo dva gola iako su mi njihovi navijači sve vreme pevali "Golman nema pišu".
No dosta kurčenja, idemo dalje. Znači "lozinke", e to vam je bila jedna posebna i mome srcu draga igra. Podelimo se nas 15-ak iz kruga u dve grupe. I sad jedni smišljaju lozinku i beže diljem Vidikovca jer je bilo pravilo da se ne izlazi van tih granica jer bi ih kurac našli. Dakle, ta prva grupa ima nekih 15-ak minuta da zapali gde god na Vidikovcu a mi onda krećemo da ih ganjamo. Meni je to bilo jako zanimljivo, ko avantura neka. I onda krenemo za njima al' mi sad pojma nemamo gde su oni otišli jer ipak 15 minuta nije malo. Mogli su realno za to vreme do Ceraka da se stignu jbga. A bila je neka fora pošto se često dešavalo da se tako pogubimo po kraju, da mi vičemo a oni moraju da se odazovu da bi ipak znali gde da ih lovimo, da se ne smorimo. I tako, kad ih navatamo većina uspe da utekne ali zato uvek pretekne neki debeljuca koga ulovimo i bacimo na muke sviju vrsta, jer cilj je bio da nam oda lozinku da bi pobedili. E, tu opet dolazimo do urođenog sadizma kod dece od 6-7 godina. Prvo mučenje je bilo golicanje dok ovaj ne crkne od smeha da mu nije dobro, ali je bilo i mnogo surovijih akcija koje ja sad baš i ne bi da navodim, jer ipak ovo čitaju i deca. Uglavnom, subjekat bi na kraju po pravilu sve priznao i odao nam šifru pa smo onda uzvikivali tu reč iz sve snage da ovi njegovi čuju te da se svi predaju i pobeda je naša. Inače u toj mojoj raji je bila ekipa od '76 do npr. 80-og godišta ali je postojala i starija ekipa 75-72 ali sa njima se nismo družili, ipak su bili dosta stariji i imali neki svoj trip. Mi igramo fucu oni dođu, dovate loptu i deganžiraju je u pizdu materinu dole prema Kneževcu, i mi šta ćemo, sklonimo se a oni preuzmu teren i slično. Klasika.
Za ove koji znaju o kom krugu zgrada se radi navešću samo da su mi najbolji jarani bili Peđa i Deki iz moje zgrade i Popa iz 13-ice. Zapravo Popa je ujedno bio i kolovođa svih tih naših akcija, što se kaže bio je nekako predodređen za lidera, i uglavnom je on odlučivao sa još jednim koja sezona igara će da usledi, a i mnogo dobro je igrao fudbal i kasnije ganjao skejt kad se izgradio Tehnogas pa smo tamo vozili rolere i sranja. Inače baš sa Popom sam išao na onaj čuvenu derbi ako se ne varam 1991. na Marakani kad su Grobari izlomili daske i bahatili se, pa nas murija otkinula od batina a onda upali i cigani na jug da nas dovrše. Da se vratim na temu, uglavnom najviše klinaca je živelo u 13-ici i 15-ici al' jbga kad sam im zaboravio imena i nadimke...ili možda nisam?
Nastaviće se...
gde su sada bele zgrade je nekoć bila toplana, koja je srušena kada je napravljena nova na magistrali.
da li ste igrali zube, u nekim delovima Vidikovca poznate i kao aurus? meni to beše omiljena igra.
код нас у крају је била позната и као зубе и као аурус...мада је често називана алрус, аларус и ауралус...пошто је свако мислио да се каже баш онако како он мисли
Šta mu dođe to?
pa recimo trojica se postave kao u neku kulu, i počnu da broje do 21 kada sudija kaže aurus. sudija kruži oko kule, i pokušava da spreči članove druge ekipe da naskoče na kulu. ako neko uspe da naskoči, ovi u kuli počinju da broje ispočetka. isto tako i kada neko siđe sa kule, počinje se brojanje od 1. ako izbroje do 21, a niko ne naskoči, odnosno sudija dobro obavi svoj posao, ili ako neko naskoči a ne siđe dok ovi u kuli ne ibroje do 21, menjaju se ekipe, i oni što su naskakali se sada postavljaju u kulu. dok pokušavaš da naskočiš na kulu ne smeju da ti se vide zubi - otud naziv igre :lol:
nek Dejan doda ako sam šta propustio.
Vi beogradžani ste uvrnuti
Došao si sa topika o Linču da to kažeš?
Ni Linču ništa nije jasno!
Quote from: tomat on 09-05-2017, 17:16:24
pa recimo trojica se postave kao u neku kulu, i počnu da broje do 21 kada sudija kaže aurus. sudija kruži oko kule, i pokušava da spreči članove druge ekipe da naskoče na kulu. ako neko uspe da naskoči, ovi u kuli počinju da broje ispočetka. isto tako i kada neko siđe sa kule, počinje se brojanje od 1. ako izbroje do 21, a niko ne naskoči, odnosno sudija dobro obavi svoj posao, ili ako neko naskoči a ne siđe dok ovi u kuli ne ibroje do 21, menjaju se ekipe, i oni što su naskakali se sada postavljaju u kulu. dok pokušavaš da naskočiš na kulu ne smeju da ti se vide zubi - otud naziv igre :lol:
Vrh! Znam za ovo al' nisam imao muda da igram samo sam kibicovo. :lol:
A naziv igre zapravo najjača fora. xrofl
Сон ов Мен, баш јуче помислих на тебе...дуго те не читах на форуму.
Quote from: tomat on 09-05-2017, 17:16:24
pa recimo trojica se postave kao u neku kulu, i počnu da broje do 21 kada sudija kaže aurus. sudija kruži oko kule, i pokušava da spreči članove druge ekipe da naskoče na kulu. ako neko uspe da naskoči, ovi u kuli počinju da broje ispočetka. isto tako i kada neko siđe sa kule, počinje se brojanje od 1. ako izbroje do 21, a niko ne naskoči, odnosno sudija dobro obavi svoj posao, ili ako neko naskoči a ne siđe dok ovi u kuli ne ibroje do 21, menjaju se ekipe, i oni što su naskakali se sada postavljaju u kulu. dok pokušavaš da naskočiš na kulu ne smeju da ti se vide zubi - otud naziv igre :lol:
nek Dejan doda ako sam šta propustio.
немам шта додати...ал сам се сад сетио и јањина...
Flašom u glavu
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2017/05/flasom-u-glavu.html
Pisao sam već ranije tekst na ovu temu al' beše to baš poodavno, tako da ni ne znam gde se nalazi, pa reko daj da napišem iznova jer je pristojna vremenska distanca i zasigurno drugačije gledam na taj meni jako bitan događaj u životu, jedan od onih koji su me ukalupili da postanem ovo što sam danas. Naime, beše to jesen 2000. godine, neki novembar npr. Svirali su čuveni "Charlie don't surf" ali i bend "Mišomor" sa Vidikovca, pa sam išao da ih kao podržim jer su bili mlađa raja, a i da čujem vazda zanimljivi Charlie DS. Inače, tada su koncerti iz nekog razloga bili održavani većinom u Festu, klubu u Zemunu kod Hale Pinki. Neam pojma, valjda u Beogradu HCpunk bendovi nisu imali prođu al' ne mogu sad tačno da se setim jer se to stalno menjalo, klubovi bi nastajali i ubrzo se gasili.
Pošto sam tih godina non-stop gde god da krenem nosio šal određene manje navijačke grupe, poneo sam ga oko vrata i ovaj put, što zbog mode što zbog tog adrenalin tripa jer su se šalovi po Beogradu tih godina skidali baš masovno, tako da si bio realna meta ako te suparnički navijači izvale u busu samog. Ali ja sam se standardno inatio iz nekog razloga i baš namerno stalno nosio šal baš da vidim ko će da mi ga skine.
Klub Fest je te večeri bio pun ko oko, skakalo se, stejdždajvovalo, ma baš je bila dojaja atmosfera. Pošto se prosečan čovek jako brzo umori na takvim koncertima od onog silnog divljanja rekoh sebi daj da izađem malo napolje da uzmem vazduha ali i da eventualno podojim koje pivo. Ali avaj, little did I know da su me celo veče iz prikrajka snimala trojica starijih navijača jednog isto tako manjeg kluba ali sa mnogo jačim i po zlu čuvenijim navijačima. A ja bio u fazonu "lako ćemo" te ladno nisam ni izvalio da su došli na cert, jer da sam ih snimio ipak bi pripazio kako i s kim se krećem, a još sam pritom godinama unazad znao te likove po zlu. Dakle, izlazim ja tako iz Festa ko muva bez glave, skroz bezbrižan, vidim dosta ljudi sedi okolo i doji to pivo, i taman kad sam hteo da se obratio jednom ortaku - pljas, osetim da me nešto jako udarilo između vrata i temena. Taman da se okrenem da vidim šta se dešava kad me opet nešto udari iz sve snage i tad skontah da su bile u pitanju flaše, samo što me je ova druga tura zasekla ispod zulufa baš dobrano kada se slomila o moju ludu bosansku glavu. I još pritom mi je neko s leđa samo povukao i skinuo šal. Krv je naravno krenula da lipti i to obilato, i tek kasnije sam izvalio da je falilo samo par santimetara pa da me prikolju. U tom šoku i sa rukom na rani koja je baš bila bloodbath konačno sam uspeo da se okrenem prema napadačima i skontao o čemu se radi i zašto sam napadnut.
Odma' sam stao u gard i krenuo da vičem - pičke, vratite mi šal mamu vam jebem u pičku i sve u tom stilu. Razmenio sam tu par udaraca sa kolovođom ali pošto su izvalili da sam ja sav krvav i da će sigurno dolaziti murija ubrzo su utekli prema centru Zemuna. Tek tada sam skontao šta mi se zapravo desilo, a najviše me zabolelo što sam snimio ispred Festa 20-ak ljudi koje većinu znam i koji su mi navodno bili ortaci, a nisu ni prstom mrdnuli da ulete na moju stranu jer mogli smo realno da izlomimo ove jajare, jer ako ništa ipak nas je bilo mnogo više. Ali jbga, u strahu su velike oči i svi su samo nemo posmatrali u šoku. U tom trenutku sam ja i zvanično digao ruke od te naše muzičke scenu koju smo godinama zajedno gradili i dao otkaz velikoj većini, i samo jedan momak (Kuzman Brka) mi se posle javio telefonom i rekao - izvini brate, živ sam se usro, nisam mogao ni da se pomerim, i stoga rispekt za Brku. Mada iskreno, u tom trenutku mi bilo žalije zbog šala koji su mi skinuli nego što su me isekli flajkom, i zbog adrenalina nisam osećao nikakvu bol al' sam ipak prihvatio da odem u WC da isperem ranu. Tek tada su naišli ovi moji s Vidikovca koji nisu ni videli šta se desilo jer su unutra gledali cert, i čim su me videli odma su me iscimali da odemo do Zemunske bolnice da mi to zašiju. Taman kad su me šili naišli su pubovi i pitali standardna pitanja na koja realno nisam ni znao da odgovorim a i nisam drukara jbga. Inače Mišomor je baš tada trebao da počne sa svirkom ali ovi ortaci su ostali sa mnom iako sam im reko da mi je OK sad i da bolje da idu da sviraju, jer ja sam mogao i sam kasnije da se vratim. Naravno, nisu hteli da me ostave, al' jbga to je to drugarstvo i taj vidikovački duh solidarnosti. Na kraju kad smo otišli nazad u Fest ovi su odsvirali par pesmica te smo žurili na poslednji autobus do grada. U gradu, na Zelenjaku, smo standardno uvatili noćnu 56-icu pošto je sa nama bila i ekipa iz Skojevske i s Ceraka pa su svi silazili usput do Vidikovca.
I sedim onako sjeban zbog tog šala u zadnjem delu zglobnog autobusa, ovi klinci nešto pričaju, doduše nisam ih baš konstatovo kolko me smorio ovaj "navijački" gubitak. I konačno majstor upalio bus, da krenemo na dalek put skroz do južnog Beograda, kad na vrata ispred nas ladno ulazi onaj isti "kolovođa" što me isekao i ne provaljuje nas. Auuuu, kakav fail i kakva instant karma. Tako nešto mi se nikad nije dogodilo u životu da dobijem priliku da se osvetim u tako kratkom roku, al' eto, sam bog ga je poslao meni u naručje. Ali glupo mi da sad prepričavam šta se dalje dešavalo (gistro omerta), samo ću vam reći da sam svoj šal našao kod ovog lika u prednjem džepu duksa i odma' ga povratio što mi je bila veća pobeda od toga što smo ga malko jurili po busu. E sad, šta se dalje zbilo, kakav je afteramth ove priče to ću ostaviti za neka bolja vremena jer i meni je mučno dok ovo pišem. Znači, ovo nikako nije kraj tih sukoba koji su se nastavili sledećih par meseci, jer sam ja pošto poto rešio da se osvetim svim učesnicima ovog nemilog događaja. Naravno i oni su tu pokušali da kao uzvrate, te su napali jednu trolu posle nekog koncerta, ali kako to obično biva stradali su neki nevini klinci pankeri koji veze sa pričom nisu imali, a ovi ladno mislili da su to navijači mog kluba i još se posle hvalili kako su nas polomili i šta sve ne. Za kraj bi samo rekao - daleko im lepa kuća, i good bye teens (skins).
Tebi je vreme za novu knjigu. Just saying.
Izdaću za početak samizdat sa ovim pričicama u ograničenom tiražu od 5-10 komada, pa ako se primi neka izdavačka kuća iole ozbiljna tek onda izdajem u fulu, inače jok ja.
Ja bih ovo definitivno kupio.
Quote from: Son of Man on 10-05-2017, 10:25:14
Izdaću za početak samizdat sa ovim pričicama u ograničenom tiražu od 5-10 komada, pa ako se primi neka izdavačka kuća iole ozbiljna tek onda izdajem u fulu, inače jok ja.
xrofl xrofl xrofl
Obožavam te!
Fanzin, pa nek ide u nastavcima.
Ma to ja maštam dokon, a ionako sam lenj, tako da nema od toga ništa.
Quote from: Meho Krljic on 10-05-2017, 09:45:24
Tebi je vreme za novu knjigu. Just saying.
Полако, видиш да се чоек тек сад пробудио из зимског сна :lol:
Kratki vodič za tabletomane (Jevanđelje po Abraxasu)
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.rs/2017/05/kratki-vodic-za-tabletomane-jevanelje.html
VAŽNA NAPOMENA: OVAJ TEKST NI U KOM SLUČAJU NE PROMOVIŠE ZLOUPOTREBU LEKOVA VEĆ SLUŽI ISKLJUČIVO I SAMO U EDUKATIVNE SVRHE!
01. Akineton - antipsihotik od čije preterane upotrebe (zloupotrebe) može da dođe do halucinacija i ogromnih rupa u sećanju. Npr. samo se desi da se osvestiš na nekom mestu i zapitaš se otkud ja ovde?
02. Artan - u principu isti kurac ko i Akineton, s tim što sam Artan probao pa sa sigurnošću mogu da potvrdim da u velikim dozama izaziva sulude i vrlo neprijatne halucinacije kojih se na svu sreću ne sećaš zbog tog anti-memorija efekta. Npr. može da ti se desi da izjutra popiješ Artan i već sledećeg trenutka skontaš da je veče. Ne bih to nikome preporučio a najviše zbog te knedle u grlu (narkomani je zovu "tegla u grlu") koja te tera na povraćanje. Uglavnom jako zajeban lek i treba ga izbegavati ko i sve iz ove grupe halucinogenih antipsihotika.
03. Atropin - Najzajebaniji od svih medikamenata jer se maskirao iza sredstva za širenje zenica ali se i koristi pri operacijama na srcu. Čak i u malim dozama izaziva surove halucinacije, zatim rupe u sećanju koje su mnogo intenzivnije od ovih kod Artana (bukvalno ne znaš šta si radio pre 30 sekundi) ali o Atropinu sam već pisao naširoko.
04. Bensedin - smor
05. Bromazepam - majka svih sedativa, umesto da uspavljuje samo diže i inspiriše, samo postoji zajeb ako se uzima duže od ne znam kolko meseci gubi efekat tj. raste tolerancija, i posle je jako teško skinuti se sa njega. Ja sam npr. pre par godina stigao do cifre od 20 komada od 6mg dnevno i što je najgore jedva da me radilo, ali zato bez njega zikra samo takva. Inače, bez tih navlačenja Bromazepam je najjači sedativ ubedljivo, te nije ni čudo što penzioneri sve više sa bensedina prelaze na brom. Nažalost nema ga više da se kupi bez recepta (možda par apoteka u gradu) tako da je to piši propalo.
06. Diazepam - drugi naziv za Bensedin. Služi za uvod u san i u manjim dozama opušta, smiruje. Nisam ga koristio od 1992. jer nisam u fazonu da prespavam dan. Jebeš takav lek.
07. Zoloft - antidepresiv, dakle pospešuje lučenje serotonina u mozgu. Što reče jedan psihijatar to je bliski rođak Prozaka jer deluju na isti način. E sad, nekoga bolje radi Zoloft a nekoga Prozak, mene Zoloft nije ni pipnuo.
08. Ksalol - drugo ime za Ksanaks
09. Ksanaks - e ovo mi je velika misterija, neki moji drugari se kunu u ovaj lek, ja kupio kutiju, popio pola, ništa osetio nisam. Moraću još da se informišem, nema mi druge. Uglavnom radi se o anksiolitiku.
10. Karbapin - psihostabilizator, s tim da ako se uzme u količini do tri tablete ubacuje u nekakav čudan spid sličan trodonu, te možete da usisate stan bez problema i slično. Sve preko tri vodi u neopisivi užas, gde sam ja prvi put skontao zašto alkoholičari kažu da vide sve duplo. Znači, bukvalno sve vidiš duplo i osećaš se jako nenormalno, uz svo ono padanje ulevo i udesno. Da mi nije bilo ortaka nikad krevet ne bi pronašao da se malo smirim. Posle te akcije nije mi palo na pamet da se opet zajebem. Na kraju sam dobio i alergiju na to sranje tako da ni ne smem da ga uzimam.
11. Lorazepam - sedativ
12. Leksilijum - drugi naziv za Bromazepam
13. Largaktil (Hlorpromazin, Torazin) - Fenotiazinski antipsihotik, prepisao mi ga psihijatar za napetost ali od njega imam jako gadne i žive snove te ga izbegavam što više mogu. Od njega kao i od Leponexa javlja se manična glad koju jednostavno ne možete utoliti, tako da ode ceo frižider očas posla. Mislim šta reči kada sam ja oduvek imao 70-80 kila a sad imam 125. Nedobog nikom.
14. Leponex (Clozapine) - antipsihotik koji navodno služi za lečenje shizofrenije. Nemam shizofreniju ali pijem ovaj lek već godinama, jer mi je to jedini način da oteram paranoju i crne misli koje me s vremena na vreme napadaju. Takođe odličan je za napade panike ali ko što sam napomeno otvara apetit i u stanju ste da jedete leba i kečapa do iznemoglosti. U zatvorima narkomani ga koriste da bi prespavali dan, jer jako mala doza je potrebna pa da utonete u višečasovni san bez snova. Ja to koristim kad ono baš ne znam šta ću sa sobom, popijem fino tri tabletice i bukvalno nestanem.
15. Mendileks - spada u grupu antiparkinsonika, dakle za lečenje Parkinsonove bolesti ali i tako tih podrhtavanja-tremora ruku i slično. Ne bi se ja s ovim ni susreo da mi idiot od psihijatra u Lazi nije prepisao. Naime, ja došo kod nje da popričamo i ona izvalila kako ja cupkam nogom, a to radim od kad znam za sebe zbog nervoze. I ona zaključi da je to neki tremor il' jbmliga šta i prepiše mi ovo ludilo koje ima sličan efekat ko Artan, sa sve onim taktilnim halucinacijama tipa dodirneš stolicu a ono ti sve nekako plastično i gadno, i naravno klasična tegla u grlu. Već posle par dana sam ja to batalio jer je zaista neizdrživo. Za izbegavanje.
16. Obedijal - Ovo je malo retro lek, pojavio se 90-ih i služi za mršavljenje al su ga tehno-manijaci pili masovno jer je ubacivao u spid, pa ko nema para za ekstazi onda guta to. Meni je bio isuviše gadan trip da bi se zajebavao, neka mučnina, jbmliga.
17. Prozak (Flunirin, Fluksinal) - što se mene tiče majka mara svih antidepresiva i mogu ljudi da pričaju šta oće ali najbolje tekstove sam napisao upravo na ovoj drozi, što znači da kad te ubaci u spid, mozak radi 300 na sat a inspiracija samo kida. Naravno sve ima i svoje naličje tako da nekada mnogo odletiš, oće čuka da ti iskoči, ne možeš da spavaš danima i slično. Ali nije kod svakog isto, za ove moje poremećaje ima takvo dejstvo nažalost, dok su mi neki drugari pričali da skroz normalno funkcionšu od kad su počeli sa Prozakom.
18. Rivotril - sedativ koji je iz meni skroz nepoznatih razloga veoma popularan kod narkomana (valjda ima neka fora sa heroinom). Imao sam ga prepisano tamo 2006. al' sam se po običaju vrlo brzo navuko ko pas te batalio.
19. Litijum - psihostabilizator koji se zapravo sastoji od soli i jako je popularan na zapadu (Nirvana-Lithium). Pijem ga već 10-ak godina i nemam primedbe jer nema ama baš nikakav rad, samo stabilizuje. Nemoj da se neko zajebo pa da uzme više komada, proživeće pakao u pustinji jer ipak se radi o soli.
20. Kafetin - Koristi se za glavobolje ali iz razloga što u sebi sadrži Kodein vazda se zlopotrebljava i to ide dotle da je verovali ili ne glavna sastojak one ozloglašene ruske droge Krokodil. Inače stvara mučninu ako se popije više od par komada ali mi iskusniji doguramo i do šest tableta jer te piči taj spid rad od Kodeina. To je ono kad baš nemaš ništa gajbi pa ni koje pivo.
21. Haldol (Haloperidol) - najjači antipsihotik ikada, koriste ga u Lazi za tzv. resetovanje pacijenata. Uglavnom spavaš od njega, nema te.
22. Trodon - Prva ljubav zaborava nema. Najiskrenije pre bi radio trodone nego sav pajdo i kokain ovoga sveta. Al' to sam samo ja, zar ne?
Mislim da je to za sad sve. Ako se setite još nekog zla slobodno bacite dojavu. :)
Šta ti radi taj trodon kad ga toliko voliš jbt? Pitam jer me je uvek to fasciniralo, imao sam drugare u srednjoj koji su ga isto tako obožavali, ali nikad nisam smeo da probam, uvek sam se plašio gutanja droge.
Heh, ja dobijao Trodone kada sam, svojevremeno, popio šrapnel - kuglicu od M75 ofanzivne u tibiju (tu je i ostala, btw).
Najpre morfijum, za prvu ruku, pa onda Trodone, neki period.
Do jaja, both.
Šta se dešava, vidite kroz vrijeme? :)
To ko d spajs. D spajs ekstends lajf, d spajs ekspends končsnes. D spajs iz vajtl to spejs trevl.
Quote from: Son of Man on 14-05-2017, 14:29:23
Trodon - Prva ljubav zaborava nema. Najiskrenije pre bi radio trodone nego sav pajdo i kokain ovoga sveta. Al' to sam samo ja, zar ne?
Ma kakvi samo ti, ovi moji iz Acroholie su isto više voleli Trodon nego heroin a i King Nothing je stalno pričao da je Trodon mnogo lepši i bolji. To je taj neki tabletomanski fazon (mada je on T uzimao i na iglu u kasnijim fazama adikcije).
Moji u kraju su uglavnom cepali artan i kasnije mendeleks, a trodoni su isto bili u igri...ja nekako nisam nikad ništa sa spiska, ako se stvarno izuzme to da zbog migrena derem kafetin kao zvijer...
Poznavala sam lika koji se radio artanima, bio je katatonican na tome :) ali bukvalno, bez pomeranja satima.
zar nisu bensendin, dijazepam i broma..isti djavo, isti rad, isti smor? :lol:
Auu, kakvo neznanje :shock:
Imal bolje droge od loze!?!
Kliknem ja na tvoj blog kad ono:
Threat found
Access to the web page was blocked.
http://lp.blpmovies.com/?appid=101&sysid=674&subid=1494850191150733291616062592745595&pubid=374772
Threat: JS/Adware.AztecMedia.A application
I šta ja sad da radim po tom pitanju? Meni je sve normalno jbga. Ček da pitam još nekog.
Ja ne dobijam nikakvo upozorenje. Možda je bila privremena infestacija na serveru or sumtin...
Jes, više ni meni ništa ne javlja.
Mac nalazi viruse i u naftnoj industriji, paranoiše!
Ma da, izmislio sam poruku s linkom. Ako je antivirusni softver juče lagao mene onda sam i ja lagao vas..
Niko se nije žalio jbga.
van spustanja ili, hm, proshirenja svijesti, postoji jedna odlicna stvar za podizanje: bjelancevine.
kad posumnjam da bih se eventualno mogao vise druziti, nekoliko dana muckam one sejkove, bjelancevine-koncentrate.
i krila.
Tiho noću
Noću, kad nema nikoga, kad nema valjanog filma na TV-u, a po običaju san neće na oči, otuđen od sveta, vodim zamišljene razgovore u glavi sa poznatim i nepoznatim ljudima dok se vrtim po krevetu. Ustao bih da sve to zapišem al' mi se nekako ne da. Jbga, ko će da pali komp na ovu vrućinu, a da pišem ručno to nema šanse, jer jednom sam tako zapisivo, pa izjutra jedva da sam išta mogao da pročitam. Jebe me taj rukopis još od malih nogu, ruke se tresu, večna nesigurnost izbija iz mene. Ljudi mi zameraju što pišem samo i isključivo o sebi, a ja kompleks pa sve to primam k srcu. A o kome drugom da pišem kad jedino sebe poznajem a realno ni to. To je ujedno i glavni razlog zašto nikad neću napisati roman ili nešto slično tome. Izgovori, izgovori, sve znam. Saveti sa svih strana, kontam da su dobronamerni, al' me ipak vata paranoja, i u 5 izjutra u leponexu tražim spas od podivljalog, raspojasanog uma. Oću li ikad prestati da mislim, oću li ikad bilo šta?
Oćeš kad umreš - dobaci neko iz publike (Canetovim glasom)
I Bukowski je pričao isključivo o sebi, i Fante također. Postoje pisci koji funkcioniraju jedino na taj način i to rade odlično. Sine, i tebi dobro ide.. :)
Jbga, nikad nisam čito tog Bukovskog. xcheers
A Fantea?
Quote from: Son of Man on 05-09-2017, 10:55:14
Jbga, nikad nisam čito tog Bukovskog. xcheers
sone, ne vjerujem sta citam. mojne zezas, bukowski za strukturiranje, i tvoje je stivo perfekcionirano.
Nisam bre ništa čito, slabo ja čitam knjige a tek sad ih ne čitam od kad mi se uzjebala koncentracija. Što sam čito do 2004. to je to, nema dalje.
Fante mora da se čita. Kada bih imala spisateljskog dara, volela bih da bude poput Fanteovog. On je lekovit!
Primio k znanju, ali to eventualno sledećeg leta kad odem u banju da lečim živce pa lagano. :)
Quote from: Son of Man on 05-09-2017, 11:56:34
Primio k znanju, ali to eventualno sledećeg leta kad odem u banju da lečim živce pa lagano. :)
ma što sljedećeg ljeta??
odmah!! i to uzmeš odmah dvije: Fante "Pričekaj proljeće, Bandini", i Bukowski "Poštar"
ovu ti terapiju propisujem ja namjesto termalnih banja. :)
jednu izjutra, a jednu navečer. znači, kao tablete.
Sin i "odmah", pa to ne biva... Znam ga, kao da sam ga rodila. :?:
Nego ćemo ovako...meni su u vikendici obe narečene knjige. Tako da...čim ih pokupim prosleđujem Sinu.
Može?
Saturnica će da te preslišava. Gradivo se mora znati!!! :D
Quote from: Agota on 05-09-2017, 16:20:52
Sin i "odmah", pa to ne biva... Znam ga, kao da sam ga rodila. :?:
Nego ćemo ovako...meni su u vikendici obe narečene knjige. Tako da...čim ih pokupim prosleđujem Sinu.
Može?
Saturnica će da te preslišava. Gradivo se mora znati!!! :D
hahahaha... neću, neću ga preslušavati. ali znam da će kasnije reći; gdje sam bio prije? zar je saturnica trebala da mi otvori oči...:)
Biće ti zahvalan do kraja života... :)
Drage žene, mada su knjige fantastične, koliko ja kapiram Sina, isti je potpuno nevoljan da prihvati savet(e) :lol:
A i reče da što je pročitao, pročitao je (što ja razumem, nažalost)
Znaš kako... Svaka neposlušnost se načelno kažnjava! Neka se usudi...SAMO NEKA SE USUDI!
Mora da čita i tačka. Ja sam tako odlučila!
Dybuk me najbolje poznaje, i Agota za ovo sad i odmah, al' neki su ipak još uporni i entizijastični, ali OK, prihvatiću knjige al ne mogu da obećam da ću ih pročitati osim ako ne budem izolovan na mesec dana minimum. :)
A Bukovskog mi ogadio Vidojković tako da je će to malo teže da ide.
Quote from: Son of Man on 05-09-2017, 21:59:47
Dybuk me najbolje poznaje, i Agota za ovo sad i odmah, al' neki su ipak još uporni i entizijastični, ali OK, prihvatiću knjige al ne mogu da obećam da ću ih pročitati osim ako ne budem izolovan na mesec dana minimum. :)
A Bukovskog mi ogadio Vidojković tako da je će to malo teže da ide.
Sine, tko je Vidojkovic? :)
Darth Wader srpske književnosti!
Quote from: Pizzobatto on 05-09-2017, 23:38:43
Darth Wader srpske književnosti!
A jebemu mater, namjesto da sam pristupila svetom guglu, ja se ovako blamiram po sagiti... :(
Od Vidojkovića sam pročitala samo Kandže, i bi mi dovoljno...ali kao politički komentator je vrlo zabavan. :)
ne znati vidojkovića je blagoslov, čak je i medicinski preporučljivo!
Padinjak via Vidikovac
Bio juče u Lazi u Padinjaku da posetim jarana, pono mu sok od đusa i kafu. Jedva me pustili da uđem jer su posete od 15-18 a ja stigo greškom u 14h jer mi tako rekli savesni na telefonu. Fina jedna, renovirana zgrada, A odeljenje, jedino bedak što je na samom kraju grada (realno van grada), na poslednjoj stanici autobusa 101 u Padinjaku, pa mi je trebalo 3 sata busom do tamo i još kilometar pešaka kroz vukojebinu. Ušo unutra a ono sve novo, cakli se, nisam verovo koji konfor, al' odma me napali pacijenti, kažu "daj malo soka brate", ja reko ne može ovo je za drugara. Ovaj jedan što je bio ko na spidu mi reče pa to mi drug, eno ga u sobi drema. Ulazim u sobu, ovaj komiran, nagutali ga leponexom, ne zna gde je. Ja kreno da ga budim, vičem mu na uvo - Pandža ti došo u posetu aloo, Abraxas, a ovaj će "ma pusti me da spavam". Onda fino skočim na njega i maltret, na kraju kad me vido ozario se i odma usto ko da nije na ludomilima. Izljubimo se tu kako i priliči, i pravac dnevni boravak na pljugicu, kafu i sokić. Pitam ga šta bi brate moj, nisi se valjda seko ili dalekobilo oboleo. Kaže ma jok, pa barem me ti znaš, isfoliro sam jer mi treba dijagnoza za neke zajebancije oko stana i opštine. Meni pade kamenčuga sa srca, jer znam da mu nedavno umro ćale pa sam sve kontao da je prso onako usamljen na gajbi.
Sedimo tako, u drugom delu neki gledaju ogroman TV pa sam čak i stoni fudbal i tenis izvalio, ma kažem vam banja robija i vidim samo prilazi raja i traže malo soka, jer tu ima dosta ovih nesrećnika što ih niko ne posećuje, što ih se porodica odrekla, pa im jaran dade svima po malo, prava drugarska atmosfera, sve se deli, ma idila.
Došo i ovaj ortak '83 godište što me startovo na ulazu, seo i vidim radi mu singerica (cupka nogom ko nenormalan), ja reko šta je brate, anksioznost psihotičnog stepena? Kaže jeste, imam bipolarni, u maniji sam, spavam jedva 4 sata, žena mi shizofreničarka, otišla na poso ostavila malo dete samo gajbi 3 sata pa nam sad socijalno oduzelo malog. Naravno, po starom shizofreničarskom običaju nije htela da pije lekove i eto šta se izrodi. Tuga.
I tako, ovaj moj tu već 2 meseca, već je kreno na vikende tako da će ga puste za max 3 nedelje, pa da nastavimo da divljamo po skajpu jer živi u Staroj Pazovi pa se slabo (nikako) viđamo. Inače čovek je majstor za kompove i da njega nije bilo ova moja furuna bi riknula odavno a za novi komp se nema ni u najavi. Jurio sam ga pa cirka mesec dana, pitao i kuku i motiku, i na jedvite jade lociram ga pre neki dan preko prijateljevog prijatelja pa njegovog rođaka. Tamo nisu dozvoljeni mobilni telefoni tako da nije ni mogao da mi javi gde je no sam zvao Klinički centar pa onu malu Lazu kod Urgentnog a oni mi rekoše da je vamo u Padinjaku.
Uglavnom, da zaključim, ako se već nameračite da krenete u posetu nekome u ludnicu ili zatvor u Skeli mojne da se zajebete pa da krenete busom entuzijastično ko ja, no fino kolima, jer evo i sad me boli trtična kost i ravni tabani od mrtvog autobusa. Bar da sam znao koje su ono muke, podmitio bi ćaleta da me vozi, ovako sam samo najebo al' bar drugara nisam izdao. Živeli!
Sine xjap
sin je talenat. i žao mi je što nikako da se natera da nam svoje priče isporuči u štampanom izdanju.
Jes, pa da me neko prozove srpskim Vidojkovićem-Bukovskim xuss
Nažalost, Sin nije mrdn'o poslednjih nekoliko godina. Ni neće ako tako nastavi.
Quote from: Son of Man on 08-09-2017, 12:57:55
Jes, pa da me neko prozove srpskim Vidojkovićem-Bukovskim xuss
Jedi govna! Ovo je ubitačno dobro!
Quote from: scallop on 08-09-2017, 13:07:17
Nažalost, Sin nije mrdn'o poslednjih nekoliko godina. Ni neće ako tako nastavi.
Nažalost. Možemo sad svi mi da mu kažemo "teraj dalje"!! al džaba, mrcina je to!
A što svi mora da napredujemo i izdajemo knjige?
A da ne pričam da kad me neko stalno savetuje da ja uvek udarim kontru. Bolje ćutite i čitajte ovo koga zanima, a ja ako izdam izdaću sam kad mi se bude htelo. Nema ništa na silu jbga. :)
Beše to 1998. pred novu godinu. Ćale mi dao 200 maraka (tad se imalo jbga) da to veče kupim cokule, ne martinke no neka druga marka. I ja turim keš u moj Jagannath-novčanik na sigurno (kupio ga u hare krsna hramu). Al' avaj, svratila mi jaranica sa Ceraka i kao da idem s njom u Garden centar na Vidikovcu. Odemo mi tamo, šetamo okolo, i ja izvalim jedan simpatičan mali kaktus, reko sebi ovo će moja seka Jeca obožavati, daj da ga maznem. I sad pošto sam iz nepoznatog razloga držao onaj novčanik u ruci, da bi lapio kaktus ja uvatim i turim kaktus pod mišku zajedno sa novčanikom. I sve dojaja, ogroman je Garden centar pa me nisu izvalili. I stižem kući, predajem sestri poklon i sad tražim po jakni novčanik da bi otišo u blokove u tržni centar da kupim cokule, kad ono kurac, novčanika nigde. Tek tad skontam da mi je ispao u garden centru, te se brzo vratim tamo, pitam one prodavačice da nisu videle jedan novčanik na podu, ispao mi. Naravno, sve su se pravile lude, al' što reče moja keva, nema veze bar si nekom ulepšao novu godinu sa duplom platom. Ćale je naravno pizdeo i optuživo me da sam štekovo pare i sad lažem da sam ih izgubio. Al' jbga, zaista je bilo tako, prava ona instant karma. :lol:
Sine, uvijek mi osvjezis dan. :)
+1
+2 (https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.mojamansarda.com%2FSmileys%2Fmmansarda%2Flove32.gif&hash=9648dfcbe24f9fd7ee9b07bb54a773aad51f5163)
Apstinencija ili celibat?
U proteklih dosta vremena (preko godinu dana) od kad nemam kontakte sa ženskim osobama, doživeo sam neverovatnu trasformaciju. Znam, neko će sad reći da proverim da nisam peđer il' trandža, ali ja na to odma' odgovaram - eh da sam bar, barem bi konačno saznao ko sam i šta sam, da imam identitet pa bilo kakav. Jer bolje je biti išta nego ništa, zar ne? Ali avaj, moje jako čudne opsesivno-kompulsivne misli mi nameću viziju da ja sad ne mogu da zamislim sebe sa nekom curom, dakle onaj fazon, zagrljaj, nežnosti, poljubac a o seksualnom činu da ne pričamo. Sve mi se to nekako "gadi". Naravno, kad se napijem nemam taj problem ni u najavi, ili što jedan mladi pesnik reče - jebo bi Vendi a ne baba seru. Ali jbeš ti to ako moraš svaki put da se alkoholišeš da bi bio intiman s nekim. Sve ovo me neodoljivo podsetilo na slučaj Džefrija Dahmera koji nije mogao da ubije čoveka ako se ne odvali od alkohola. Jednostavno grizla ga savest iako je navodno bio hardkor psihopata. E tako i ja, vidim se sa curom i krene akcija a ja se osećam skroz neprijatno, osećam kao da ne pripadam tu, ma ne prija mi i kraj bre. I sad kad pogledam unazad, pa ja bre od 1996. nisam bio s curom strejt, dal' su to bili trodoni, spid ili alkohol, skroz je nebitno, jer isti je kurac.
Takođe, od kad sam se ugojio nemam više taj osećaj superiornosti ko što sam imao sa 70 kila. Sve me mrzi, sve me smara a i cure (logično) nisu baš u fazonu da se cimaju oko "ugojenih degenerika", i mogu ja da budem ko zna kakav bloger, pisac, pa čak i "urbana gradska faca" i štatijaznam, to u ovom slučaju zaista ne prolazi, a u to sam se i sam uverio kada sam izdao knjigu 2011. Jbga, ne možeš ti sa bojler stomakom i sisama da glumiš tu nekog zavodnika, zar ne? Takođe emocije su mi skroz otupele, zaplačem jednom godišnje i slično, a prema bliskim osobama imam odnos kao prema svojoj mački, znate onaj fazon - tepaš joj i maziš je al' to nema ama baš nikakve veze sa muško-ženskom odnosom, jer skroz je plitko. Baš iz tog razloga sam sa prijateljima i planirao da snimim onaj dokumentarac "Sociopata: ja, Bojan Pandža", jer sam skontao da postoji jasna razlika između psihopatije i sociopatije. Dakle, psihopata se navodno rađa a sociopata nastaje u ranom detinjstvu usled određenih spoljašnjih uticaja. Takođe psihopata ne oseća nikakav strah za razliku od sociopate, tako da psiho vrlo lako prolazi poligraf a socio pada na keca.
Zbog svega ovoga sam odlučio da skroz prestanem da se cimam oko tako tih akcija jer na kraju se uvek sjebem i osećam totalno prazno. A naravno da bi voleo da se zaljubim u nekoga ko što mi se to dešavalo dok sam bio tinejdžer. Dakle, iskreno to želim ali nažalost ne biva. Stoga se povlačim i čekam da me sudbina obraduje, da cura mene izabere, da mi ona prava bukvalno padne s neba. Ma tačno ko što mi je 1998. jedna Jelena tako pala, bukvalno sam je sreo na ulici i to je bilo to, što se kaže - ljubav na prvi pogled. Želim da verujem u to. Najiskrenije.
Pazi, istina je da si ti bio opasan frajer tamo negde polovinom devedesetih kad si cepao teretanu i sve to, ali ne bih ja rekao da su problem sise i bojler, verovatnije je da samo ti sebe subjektivno doživljavaš kao manje privlačnog, ne verujem da su žene sa kojima bi ti imao posla takav plićak da im je malo masnog tkiva iznad pojasa dilbrejker.
ovaj sin u meni budi majčinska osećanja. a i meho. aj lav ju gajs. xremyb
(sorry na izlivu, al iskreno je)
Ajde Sin, to još i nekako, al ja? Pa ja sam stariji od tebe, ti u MENI treba da budiš majčinska osećanja!
Pogledaj film The Lonely Guy sa Stivom Martinom i Čarlsom Grodinom iz 1984.
Starenje nema mnogo dobrih strana, a jedna od njih je svakako to što se ne možeš zaljubiti kao tinejdžer! Pa i to zaljubljivanje je kao neka droga i uopšte nije zdravo kao to se priča xrofl
jes, vala - hemijski kolaps mozga, halucinacije, izokrenuta perspektiva, nemogućnost racionalnog rasuđivanja, to je, sine, jedna evolutivna klopka, hoće da te navede da se razmnožiš i pre nego što stigneš da o tome pošteno razmisliš. sem toga, ako bi se zaljubio, ne bi ništa pisao, tako da bolje ti je ovako :D
Eto tako. :)
Prija ova sinovljeva iskrenost, treba to umeti i izneti.
Duhovitost mu je glavni kvalitet zapravo.
Quote from: lekicb on 10-01-2018, 17:29:10
Duhovitost mu je glavni kvalitet zapravo.
nije točno. već emocije i iskrenost.
edit: što bi rekao scallop, skidaj gaće pa da vidimo što u njima kriješ...:)
ajmo, devojke, dokle ćete da se divite Sinu na daljinu; imate li neke drugarice, pravite li žurke i tako to... posle ovolikog i ovakvog otvaranja, čovek je zaslužio da ga neka pogleda, ako već Bog izbegava.
Quote from: Boban on 10-01-2018, 17:52:55
ajmo, devojke, dokle ćete da se divite Sinu na daljinu; imate li neke drugarice, pravite li žurke i tako to... posle ovolikog i ovakvog otvaranja, čovek je zaslužio da ga neka pogleda, ako već Bog izbegava.
nema ovdje takvih. ovo je pogrešno mjesto za lov na usamljena srca. :)
ko pominje emocije?
ako sam ja ovdje mogao izgubiti nevinost
onda sin moze opet imati curu
Quote from: Boban on 10-01-2018, 18:47:18
ko pominje emocije?
sin. meni se čini da njemu ne fali ničega drugoga nego da nekoga voli i bude voljen. takvu vrst emocije teško možeš dobiti na ovom mjestu.
opet, priznajem da je moguće kako sam sve krivo iščitala.
Quote from: Black swan on 10-01-2018, 22:16:38
ako sam ja ovdje mogao izgubiti nevinost...
s kim ti se to dogodilo, labude? :)
Raja, ovo je samo tekst, zaista ne tražim nikoga, jedva i sebe trpim, al hvala na podršci svakako, baš ste drugari, nisam očekivo ovakvu reakciju, čak se i Meho javio, to mi je dovoljno. :)
xrofl
Hej, dobro je da si svratio. Ovde te gotovo oženiše! (Čak se i Meho javio, hm...) A neko će posle reći da pisana reč nema snagu ili da su Sagitaši bezdušni! Reakcija je bila takoreći roditeljska.
Quote from: Kimura on 11-01-2018, 11:10:23
xrofl
Reakcija je bila takoreći roditeljska.
nemoj tako, kimura, da sam mlađa, da mi je bliže, bacila bih se na sina... :)
Za mladost ne možemo da pomognemo, ali siguran sam da ako svaki Sagitaš da po koji dinar, možemo da kupimo Saturnici avionsku kartu do Beograda. Let's make erotika great again!!!!!!!! :| :| :| :|
s kime?
s mnogim ženama ovdje
Quote from: Meho Krljic on 11-01-2018, 11:47:01
Za mladost ne možemo da pomognemo, ali siguran sam da ako svaki Sagitaš da po koji dinar, možemo da kupimo Saturnici avionsku kartu do Beograda. Let's make erotika great again!!!!!!!! :| :| :| :|
Meho, ako dođem ikada u bg, doći ću o svom trošku i bez sagita milostinje. sad si me stvarno povrijedio. jebate, ko da sam neka dama noći pa ćeš mi ti ili ne znam tko plaćati avionsku kartu za seksualne usluge. stvarno nisi taktičan. razočarao si me..
:shock:
Ups.
Izvinjavam se onda, mislio sam da se nedužno šalim, nikako nisam hteo da ovo iko shvati kao iole ozbiljno u bilo kom elementu.
Quote from: Meho Krljic on 11-01-2018, 13:36:21
:shock:
Ups.
Izvinjavam se onda, mislio sam da se nedužno šalim, nikako nisam hteo da ovo iko shvati kao iole ozbiljno u bilo kom elementu.
vraćamo se temi s mačkama. a i ti možeš temi gdje se tareš s radmilom u vezi klimatskih promjena. važi? :)
Svakako. A ja sledeći put kad me ponese humoristički žar da se setim da se malo zauzdam.
Makro Krljic
meho zvani hoću svima ugodit
Pa, ako mogu. Al, eto, omakne mi se ponekad nešto neprilično :(
Quote from: Ugly MF on 11-01-2018, 13:55:04
Makro Krljic
xrofl
Eto, slutila sam da se nešto mračno i opako skriva pod fasadom vegetarijanca mačkoljupca!
...sve neka MAKRObioticka ishrana... ;)
To call Mehmet press the Macro key...
Kao musliman, on je pravi makrodzahedin....
alo ljudi pa meni ne treba seks, za to mogu da se snadjem, meni treba sapatnica. :)
Otkad ti znaš šta ti treba?
Jedno po jedno...
Quote from: scallop on 10-01-2018, 16:01:38
Pogledaj film The Lonely Guy sa Stivom Martinom i Čarlsom Grodinom iz 1984.
Ja sam mislio ozbiljno.
Sine, šta se zbiva sa blogom, vidim zaglavlje gore ali ne i tekstove?
Meni sve šljaka, probaj ponovo.
izgleda da je problem u operi na androidu.
Ništa mi se ne dešava, nemam o čemu da pišem, blago vama koji pišete fikciju...
Deadly Devotion: Temple of Doom (2013) + hare krishna četnici
https://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2018/07/deadly-devotion-temple-of-doom-2013.html
Dakle, šta je ovo, o čemu se ovde radi? Čuveni pad Kirtananande Swamija, lažnog Hare Krišna (HK) gurua, mada se to u ovom dokumentarcu uopšte ne pominje, pa tako prozivaju ceo originalni HK pokret i njegovo vodeće telo ISKCON. Čak se više puta u ovom dokumentarcu kaže da je to taj Hare Krišna pokret, a Kirtanananda je još 1987. izbačen jer je tvrdio da je isključivo i samo on jedini duhovni naslednik osnivača pokreta A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada koji je napustio svoje telo 1977. godine. E, pošto toga ovde nema, dužan sam da napomenem da je guru Kej, kako su mu tepali, odmah nakon čina rasčinjenja osnovao svoju organizaciju pod nazivom "The Eternal Order of the League of Devotees Worldwide", i usput sa sobom "poneo" ogroman kompleks New Vrindaban u Zapadnoj Virdžiniji gde se naselio sa svojim hardkor sledbenicima. Taj ispad autora ovog filma je neoprostiv, ali pošto se radi o serijalu Deadly Devotion a ne o full lenght dokumentarcu onda nam ne preostaje ništa drugo nego da gledamo i ćutimo, jer nije urađen nijedan drugi rad na ovu temu, pa čak ni Hare Krišna sledbenici se nisu time bavili, valjda zbog njihovog kodeksa o nekritikovanju i javno i privatno bilo koga ko pogreši, skrene sa puta ili "padne" ovako kao guru Kej, a što me je oduvek nerviralo, jer ogovaranje je neminovno, i nema foliranja oko toga. Al' dobro, to je njihova politika koju ja poštujem taman kolko poštujem i kad Sveti Sinod SPC izbaci neku šokantnu odluku, ili parkira svoj skromni vozni park. Dakle, nećemo više da pljujemo po religijskim organizacijama, jer prvenstveno nije zdravo zbog loše (instant) karme koja se gomila i koju sam osećao na svojim leđima celu proteklu deceniju-dve, dakle poštujmo HK kodeks, nema "kritiziranja". Samo da napomenem da koristim hrvatske izraze i reči, NE da bi se zajebavao, nego samo zato što su se i u hramu koristile masovno, a sve zbog knjiga koje su sve bile prevedene isključivo na hrvatski (Hrvati uleteli pre nas jbga).
Znači, tema nisam ja (gistro) no Kirtanananda od momenta kad se otcepio te došao u Nju Vrindavan da napravi svoj ašram. Tu počinje još u startu sa svojim "kačavendisanjem" jer više niko nije mogao da ga kontrololiše. Interesantno je takođe kako je prikazan glavni lik ove priče Steve Bryant aka Sulochana Prabhu, koji se još 1974. priključuje pokretu a onda nekako jbmliga kako dolazi u Nju Vrindavan gde upoznaje guru Keja i biva oduševljen njime, ko da niko od HK monaha nije mogao da mu kaže da ovaj nije više "bonafide", što bi rekli Hare Krišnaisti - kako sam ih ja krstio.
Inače i sam sam još tamo 1994. (pa sve do 1996. i studentskog protesta) posećivao beogradski HK "TEMPL" (hram u slengu) na gornjoj Karaburmi, u Ćustendilskoj ulici, i bio u početku veoma oduševljen kako sve to izgleda, imao sam trip kao da sam pronašao svoje davno izgubljeno pleme, a i muzika i hrana su bili nešto najbolje što sam čuo i okusio za života, te i dan danas slušam njihovu duhovnu glazbu i trudim se da napravim nešto, neki sabđi s karijem po receptima al' mi ne ide, jeste lepo ali nije to taj ukus ko u hramu jbga. Uglavnom, sve to me nagnalo da nastavim da dolazim, da mantram Maha-mantru na brojanici 16 krugova dnevno puta 108 mantri pa izračunajte koliko je to mantranja i koliko traje. Za mene je to bila nemoguća misija, jer em što sam imao samo 17-18 godina i bio napaljeni tinejdžer, em sam bio dekoncentrisan od malena te nisam mogao ni 4 kruga pošteno da izmantram kolko je to zapravo težak proces, ali po njihovim shvatanjima to je glavna akcija na putu ka samospoznaji.
Takođe celibat, bramaćari ekipa, sledbenici koji su dali zavet sebi da će apsitinirati od seksa u bilo kom smislu, auuu, a nas 10-ak klinaca jarana, došli sa HCpunk scene, pola iz Novog Sada pola iz BGD-a, svi upali u taj trip i sad kao ideš ulicom, voziš se prevozom, a ljepe žene prolaze kroz grad, ti lagano spustaš pogled, i kao bodriš sebe "moram izdržati, moram se odupreti", i baš ko za inat, u to doba dok sam se cimao da postanem bramaćari odjedared devojke počele mene da muvaju, posebno u gradu na koncertima a i ovako u IV BGD gimnaziji. I ja sad uvatio da pitam bhakte o čemu se tu radi, tj. lažem, ja nisam imao muda da ih pitam, bio sam jako povučen, pa je onda uleteo brt Cobe koji je tada bio vokal u našem HK-core bendu Austerity i sve razotkrio. Po njihovoj priči te devojke i svi drugi izazovi su samo zamke materijalnog sveta tj. Maya (iluzija), i one su nas kušale da skrenemo sa duhovnog puta. Ih, pa naravno da sam skrenuo nebrojeno puta, 17-18 godina bre, oću da jebem a to košta...al' me posle uvek grizla savest, nisam imao jaja nikome to da kažem dok se Cobe najopuštenije žalio DJ Munji koji je takođe bio u priči. Jasno se sećam tog razgovora u autobusu dok smo se vraćali sa Karaburme ka gradu, al' to vam neću odati šta su pričali, hehe.
Uglavnom, ja sam bio propast u svakom pogledu, niti jedno pravilo nisam mogao da ispoštujem...ili se možda nisam dovoljno trudio? Navodno, bhakte koje su dovoljno uporno mantrale imale su neki osećaj, nešto ih je radilo, mene nikad ništa. Ali to me nije omelo da nastavim da dolazim što zbog hrane, što zbog druženja, muzike i prelepih devojaka u sarijima, ali njima navodno nismo imali pristup, jer one su bile u jednom delu hrama - Matađi ašram, a mi u drugom - Bramaćari ašram, ali opet smo se često sretali, posebno nedeljom na sunday feastu kada su dolazili i civili u goste, a i ovako dok smo vršili svoje "službe". Svako od iniciranih bhakti pa i "aspirant" (onaj koji goni inicijaciju) je imao svoju službu tj. obavezu da tokom dana odradi neki posao za opštu korist. Neki su čistili, neki tovarili ugalj (hram-kuća se grejala na ugalj jbga), neki muzicirali nedeljom, neki spremali hranu, i tako dalje, ma sve što možete da zamislite u okviru jedne nazovimo je komune, a bio je i jedan sa bramanskom inicijacijom (druga i finalna inicijacija koja se dostiže posle više godina predane službe i ne dobijaju je svi - valjda) koji je vodio obrednu službu pred oltarom, al' to je malo kompikovano da se opiše, to mora da vidite dal' na youtube-u dal' uživo, you choose. Ja nisam imao svoju službu jer su me odma' izvalili da sam lazy i da nisam pravi materijal za kalupljenje, tako da sam bio što se u zatvorima kaže "leteći", znači onaj koji kulira i mantra ili priča sa nekim a onda uleti neki bhakta i kaže - ajmo treba nam pomoć. Onda pošto smo dokoni idemo i šljakamo jbga, da "zaradimo" bar za pola te hrane (besplatne) koju nazivaju "prasadam" a koju smo svaki dan "častili" (jeli) i svega ostalog.
Naravno, uvek je tu bila ekipa koja je eskivirala sve aktivnosti, fejkirala bolesti i razne izgovore, ali su i oni dobijali prasadam svaki dan po tri obroka, jer to je i bila poenta prasadama - besplatne hrane, nahraniti siromašne, bolesne pa i ove folirante. Tu im stvarno odajem počast i kažem svaka čast, jer nikada nisam ni dinara dao kao dobrotvorni prilog za ovih 20-ak godina a svaki put sam dobio bahat "prasinger" - što bi reko Cobe. A bogami nisam se ni pretrgo od rada, za te 2 godine par puta sam unosio ugalj po zimi (hardcore), par puta išao u nabavku, 2-3 puta prebrisao glavnu sobu u potkrovlju gde su bila božanstva - Sri Sri Gaura Nitai (Jay!), i malo pomagao u spremanju hrane ljušteći krompir, seckajući šargarepu i ostalo povrće, što mi je bilo i zadovoljstvo jer opušta i smiruje, obično uz neku muziku. Tako da oni koji plasiraju priču po medijima trenutno a i 90-ih, da je to još jedna od opasnih sekta koja te obrlati i iskoristi - samo lupetaju uz neke površne informacije tipa Vanja Bulić gistro novinar kad krene da mu ga daje pompezno, jbm li mu nanulicu - što bi reko brt Šone. Uostalom ja sam živi (živi?) dokaz da je to neistina, da je to laž bre. Mada dešavale su se razne negativne akcije i ovde, jer Srbi smo - volimo da kraduckamo, ali ne u toj meri da može tebe kao jedinku da omete na duhovnom putu, jer šta me zabole što je neki kreten tamo ukrao pare od donacija, kakve to veze ima sa mnom, ne tiče me se, jer ja vamo samo mantram i kuliram, zar ne?
Takođe, još jedan bedak koji sam primetio a o kome se nije vodilo računa tada, znači izvalio sam bar 5 bhakti da su gej opredeljenja, a gistro u celibatu, a vamo vrebaju klince, oči im ovolike, kupaju se zajedno navodno da ne troše vodu. Samo vidiš zaključana vrata od kupatila, i to me najviše smorilo i odbilo, jer mi bilo više skroz neprijatno da dolazim u bramaćari ašram a da me ovi startuju na finjaka. Kad se samo setim lika koga su zvali Boy George, čovek bio bre openly gay, tako se ponašao, ma ceo fazon, tripovo se na Boj Džordža, al' to niko nikad nije izgovorio. Doduše on je bio skroz OK lik, jer za njega se bar znalo šta je, i prilazio nam je drugarski, nije nas cimao, dok ovi drugi da ne navodim sad duhovna imena, većinom izbelice iz Sarajeva jer to je bila 1994-95, a i mislim (znam) da nisu više deo pokreta, stalno su smarali, jer izvalili su da smo mi, klinci gistro ranjivi zbog godina i činili se naivni, a cela ekipa cepala HCpunk baš u to vreme, to sve namazano. Znači ceo Austerity (bez bubnjara), Aref, Cobe, ja, onda Srđa iz Overdose (i Austerity), on je bio malo duže u tome, zatim brt Spale, Srđan i čuveni fanatični Milomir (iniciran kod Sacinandana Swamija) iz novosadskog benda Strife or more, i jbmliga ne mogu sad da se setim sigurno je bio još neko, kapiram da će se javiti ako ga nije blam hehe. Danas, od te ekipe NIKO nije ostao u priči, čak ni fanatični Milomir koji je našao konačno curu i razgulio. Eto kako su nas dobro izmanipulisali, kako nam nisu dali da napustimo sektu, kako su nas pratili, ucenjivali i slično. E da, svraćao je često i Dr Nele Karajlić u vreme "Složne braće" a sve zbog Daksha Prabhua poznatijeg javnosti kao Darko Ostojić Ogi aka Minka iz "Top liste nadrealista" i Nana iz "Složne braće". E, to je bio šou sa Ogijem kad smo bili solo dole u ašramu, koje su to izvale, mi smo plakali, a meni je pošto sam fan na gitari objašnjavao kako se sviraju neke pesme Zabranjenog Pušenja u originalu (Fikreta) jer je svirao bass na "Pozdrav iz zemlje Safari" i "Male priče o velikoj ljubavi". Znači, lud'lo od zajebancije, hehe. :)
E, danas je skroz druga priča, jer skoro cela ta starija ekipa koja je bila inicirana kod Harikesa Swamija aka Vishnupada, vodećeg gurua u HK pokretu (i on razgulio, oženio se), je "blupnula" (napustila priču), uključujući i osnivače Hare Krišne kod nas, članove čuvenog svetskog bađan benda Nityananda, možda ste ih gledalu u Sava Centru il' tako negde. Dakle, svi su se razišli, većinom jer su bili fejk a i brate guru ih napustio, zamisli to da te guru izda, nedobog nikom. Tako da je danas ostala samo true ekipa i većinom su mlađi, a hram je drastično skromnijih dimenzija, ako se to uopšte može nazvati hramom, mada ako se ne varam, gde god postaviš božanstva to automatski postaje "mhra" - što bi reko Cobindra. Znači, hram je manji, atmosfera je skroz opuštena, nema ovih predatora, i opet nisam dao donaciju kad sam bio s curom 2013. Doduše ovaj put sam kao spremio keš 150 dinara, ubacio u onu kutiju, i na kraju kad smo krenuli kući ja se setim da bi mi prijao jedan vinjačić ili lozica, i zamolim brta Blanušu i on kakav je ispravan, OK i dobrodušan lik, ladno izvadi iz kutije i vrati mi pare uz reči - ma nema veze, i osmeh naravno. E, takvi su sad ljudi tamo, pa nek novinari kenjaju šta god im volja. Jay!
Nego tema je Kirtanananda i njegovi gresi, e to pogledajte u ovom dokumentarcu, jer moja priča nema nikakve veze sa njegovom organizacijom. Samo ću navesti da je kod njega bilo i bahate manipulacije sa tokom novca, nasilja (a "ahimsu", nenasilje ko jebe), manipulacije, zlostavljanja DECE, i na kraju ubistva glavnog junaka ove priče Sulochana Prabhu aka Steve Bryant. Šta se zapravo dogodilo i šta se na kraju desilo sa guru Key, to za sad nek ostane misterija.
Četvrta dimenzija, Rudolf Steiner, kroz vreme i prostor
https://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2018/07/cetvrta-dimenzija-rudolf-steiner-kroz.html
Svojevremeno, tamo 2007. svaku noć sam uporno sanjao jedan te isti zbunjujući san gde sam levitirao kroz prostor nekakve ogromne hale ali okrenut skroz naopačke (upside down), dakle podizala me neka sila sa zemlje i okretala naglavačke te dizala skroz gore ka tavanici na npr. 100-200 metara, nisam baš siguran jbga. Taj osećaj je za mene tad bio veoma zastrašujuć, jer em imam užasan strah od visine (fobiju) em je to iskustvo delovalo isuviše stvarno za jedan san. I to se tako ponavljalo jedno mesec dana svaku noć, a ja se svaki dan molio da prestane. Sa ove pozicije, danas kada znam šta je astralna projekcija, šta su živi snovi a šta lucidni, ja sam prinuđen da se zapitam dal' je to bio samo san ili sam možda ne svojom voljom posetio u nauci još nedokazanu četvrtu dimenziju (Rudolf Steiner, svest stvara realnost), u kojoj su sve stvari navodno postavljene naglavce, kako brojevi tako i rečenice pa i sam čovek hoda s nogama nagore, okrenut naglavačke (The Hanged Man - tarot karta, hehe al' sam istripovo), novo se sjedinjuje sa starim te postaju jedno, ništa se ne rađa al' onda ipak ostari (Pikasov "kubizam"). Ta priča me navela na pomisao da možda kod ovih gistro "satanista" ti njihovi obredi unatraške nisu samo puko ruganje hrišćanstvu već nešto mnogo dublje, ali ko će ga znati jbga. Iskreno, ne volim te black sataniste (al' su mi svakako zanimljivi), ali ima satanista i satanista, ako me kapirate. Ko želi razumeće na keca ovaj moj stav, da ne smaram sad, sve je Crystal...Meth (Nacht?) jasno.
Takođe, 2013. godine kada sam držao promociju knjige u Sremskoj Mitrovici, izvrćući ispred sebe jednu knjigu naopako a drugu normalno, pokušavajući na taj način da posetiocima pošaljem subliminalnu poruku o Abraxasu (koko sam bio lud ahahaha), i pričajući jedno pola sata i jače, javila se jedna osoba iz publike koja je primetila i pitala zašto svuda guram to "naglavce". Nisam znao o čemu ona to priča, nisam pojma imao šta sam zapravo nesvesno/podsvesno činio. I tako, većina stvari u mom patetičnom životu ("pathetic lives, every second someone dies") je okrenuta naopačke, a četvrta dimenzija samo prži li prži, iako ne mogu da je percipiram ni u najavi. Lice mi na potiljku, hodam unatraške po plafonu, sunce sija odozdole, "iznad" mene samo tama, brojevi su unatraške kao i rečenice pa i reči. Znači, jedan opšti haos što bi prosečan čitalac mogao da zaključi na prvu loptu, jer sve ima svoj "odraz" u ogledalu u četrvtoj dimenziji.
I pored svega toga nikada u životu se nisam ložio na obrnute krstove i tako tu simboliku, osim kad sam ko klinac u osnovnoj slušao par sumnjivih metal bendova al' to je jako kratko trajalo. Naravno da lažem, nastavio sam da slušam neke od tih majstora i dan danas, posebno Morbid Angel "Blessed are the Sick" album.
Inače, danas mi skroz simpatično kad vidim svuda po netu izvrnute krstače jer znam da u 96% slučajeva ne predstavljaju nekakav "pravi" satanizam već više "satanizam" zasnovan na učenju Antona LaVeya koji je zapravo bio hardkor ateista i zajebant, te koristeći tu naopaku ikonografiju plasirao svoju anti-hrišćansku priču i tako skroz zaposeo umove fanatičnih hrišćana po Sjedinjenim Državama a koji su početkom 80-ih upali u žešću paranoju zbog svega toga, potaknutu naravno od Reganove ekipe, te je došlo do čuvenog "satanic panic" sindroma, gde je na svim medijima plasirana priča o nekakvim satanistima i kako oni u svojim obredima žrtvuju čak i decu, i razne druge užase čine. Naravno, sirotinja raja je popušila to na keca i lov na vještice je mogao da otpočne. Sreća (?!) pa niko nije ubijen tih godina i spaljen na lomači ili takvo nešto, ali mnogi su nastradali u vidu batina, ko kod nas kad bi sad AV izašao i u dnevniku jasno poručio svima da treba da se konačno obračunamo sa verskim sektama jer su one najveći neprijatelji pravoslavlja i svega što je srpsko. Pa brte nastao bi realni chaos, zar ne? Jer ovi su toliko napaljeni sad i ima ih baš previše da ta masa ne bi mogla tako lako da se obuzda.
No tema je bila četvrta dimenzija a ja još ništa konkretno nisam rekao te vam stoga preporučujem ovaj kratki "dokumentarac" koji pojašnjava tu prirodnu pojavu i učenje genijalnog Rudolfa Steinera. Nećete verovati šta je sve ovaj pitomi čovek osmislio za života, blago je reći da sam oduševljen.
"As the 4th dimension is not restricted by time or space, we can dream of an entire lifetime and wake up to find that only fifteen minutes of physical time has passed."
Šokantna ispovest mlade Amerikanke sa bipolarnim poremećajem (video)
https://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2018/07/sokantna-ispovest-mlade-amerikanke-sa.html
Šokantna ispovest u vidu intervjua tj. razgovora između autora ovog popularnog kanala Andrew Halesa i mlade Amerikanke Palome Renee Palau (22) koja živi u LA, Kaliforniji i dijagnostifikovan joj je bipolarni poremećaj. Šta smo za ovih 10-ak godina načuili o bipolaru (BD) aka maničnoj depresiji? Znam da sam smarao s tim svojevremeno, pisao tirade, ali ko će sad toga da se seti osim ako solo nije malo kopao po netu, i našao definicije. Dakle BD je mentalni poremećaj koji izaziva uporno smenjivanje pojačanih depresivnih i maničnih stanja, u razmacima koji variraju, ali kako kaže Paloma, radi se o mesec dana manije pa mesec dana depre. Nisam baš siguran kako je kod drugih ljudi jer niko sa tom dijagnozom neće otvoreno da mi kaže kako to zapravo izgleda i kolko traje, a imam bar 5 ljudi na fejsu koji su mi priznali da boluju od toga. Jbga valjda ljudi neće da se ofiraju, tripuju da ću im imena postaviti na blog ili ko zna šta još. No dobro, snaći ću se ja i bez njih. Evo Paloma je sve to jako lepo opisala i po mom neskromnom mišljenju ovo je najbolji prikaz manije uživo.
U razgovoru saznajemo i o depresivnoj strani ovog oboljenja. Šta je zapravo manija? Prva asocijacija kod većina ljudi je naravno manijačenje, neki manijaci (željo), pizdematerne. Osobe koje nemaju duševno oboljenje ni kod sebe a ni kod bližnjih često imaju predrasude prema obolelima, a posebno ako su površni i pate od "zabolemekrac" sindroma. Jbga, to je tako u majčici Srbijici od vajkada te je stoga teško promeniti takav patern ponašanja. Jedina solucija po meni je masovna edukativna revolucija, u prevodu da se što više govori o tome i piše u medijima a i ovako, a ne da se to skriva i tretira kao tabu. Seljačka posla jbga, tek nedavno došli od ovaca pa su ograničeni kao terasa, što bi reko jedan naš mladi performans umetnik. No nisu ni oni krivi tolko jer se radi o vekovima, ma aeonima čiste nekrštene zatucanosti. Ali zato smo mi tu da probudimo Srbiju, da je osvestimo i ukažemo na glavne probleme našega društva a u to definitivno spada i bipolarni poremećaj jer sam upoznao više ljudi koji imaju tu dijagnozu nego npr. shizofreniju. Dakle, ko će ako ne mi "mladi"? Nemamo drugu državu jbga, te se moramo boriti da oslobimo Srbiju od spiritualnog mraka i hroničnog bezmozgitisa.
Znači, šta? Manija burazeru, koja te radi ko najjača uppers street gudra, a to je po meni samo čisti beli speed u poznatiji i kao DS, al' zaista nemam ideju dal' je to još u prometu jer sam napustio tu scenu još tamo 2005-06. Mada sad serem, kapiram da ga sigurno ima jer danas kod lerdija imaš skoro sve, od onih crazy pečuraka pa do MDMA, subsa i bupova. Znači, ako ste probali taj DS onda znate koji je osećaj pa to pomnožite sa barem tri. Tek tu ćete dostići stanje svesti kako je u knjigama i na netu opisana manija i kako smo je neki doživeli. Pravi onaj HIGH sa euforijom, osećajem sirove sreće, entuzijazma, stvaralaštva, i ko ima neki talenat taj može taj period manije jako lepo da iskoristi. Pa najveća umetnička dela su nastala upravo u maničnim epizodama, al' to slabo ko zna. Kreativnost i bistrina misli, tok misli, se povećaju do neslućenih visina, osoba prosto poleti, a najbolje od svega je što se tu radi o skroz prirodnom, čistom radu, za razliku od bilo koje hemije na ulici.
A šta se zapravo dešava? Dolazi do masovnog lučenja serotonina - hormona sreće, koji je bez toga skroz uspavan i onda dolazi do depre. Dakle radi se samo o nivou serotonina u mozgu i to odlučuje dal' ćete biti ko ustondirani zombi ili ćete biti spiritual soul, čista duša koja može sve. E sad, kod nekih osoba dolazi do greške u sistemu jer mozak je zapravo dobro nabudženi kompjuter od krvi i mesa, i sad kad bi otišli u neki shop i izbrali najjaču konfiguraciju opet ne bismo bili ni približno ovom super-kompjuteru. Ali i na najboljim kompovima dolazi do sistemskih errora, pa tako i manija kao jedan od full virtuelnih programa, ima svoje greške te dolazi do jako zajebanih psihoza, ljudi skroz odlepe, utripuju da im se javio sam Bog i uputio ih na svetu misiju, pa ih onda zimi polugole nalaze kako se na kolenima mole pored Save, al' to je samo jedan od niza primera, ima tu baš bizarnih bagova koji se ne mogu ni opisati na ljudskom nivou, ali postoji i kao nekakav obrazac, patern, gde imaš nekoliko stadardnih fora, pa te tako il' kontaktira Bog lično, ili vanzemaljski entiteti, ili si u spiritualnom kontaktu sa dušama davno umrlih osoba, i tako dalje dokle god ljudska mašta seže. Što imaš bolju konfiguraciju te virtuelne vizije i halucinacije su jače.
Ali džaba ja pišem, morate obavezno pogledati ovaj klip, jer kažem vam, Paloma je carica samo takva jer iako tako mlada ima zaista bogato i malo je reći traumatično iskustvo, a i pored toga se bori i na njoj ne možete da izvalite da je u bilo kakvim mukama iako priča i o horror iskustvima na psihozi, čak naprotiv, ne skida osmeh sa lica i jako je pozitivna. Doduše ja sam u tom njenom prelepom zaraznom osmehu i loliranju, pre video maniju iako ona kaže da sad pije lekove koji su je sredili (torazin, litijum i neki NN anti-psihotik), te nema više surove ekstremne promene od navedenog datuma. Ja joj ništa ne verujem jer ponašanje i taj smeh je odaju, tačno joj se vidi na licu koliko joj je dobro, kolko je HIGH. Ja takav nikad nisam bio, blago njoj, kad ću bre ja da doživim tu kosmičku euforiju? Ma samo mi je daj holy A...na sat-dva vremena da dovršim posao i povlačim se lagano. Inače, moje manije su bile slične ali ne tako intezivne i čiste, bile su skroz distorted, kao smetnje u TV prenosu pa nisam baš mogao dugo da uživam ali dosta tekstova sam napisao poslednji put pre jedno god'nu dana. Inspiracija kao da dolazi iz viših sfera, kao da ne pišem ja nego me neko vodi tim putem beskraj-nim.
Takođe, preslatka Paloma nam ovde priča i o višim nivoima manije gde si bukvalno na nebesima, o full-blown maniji, hyper maniji, te maniji sa psihozom o kojoj sam pisao. A evo našao sam i dobar primer na netu kako izgleda full-blown rad, pazi sad:
"I thought I was the gift of god. That I could do anything. I could beat anyone at anything. I decided to go from New York to LA and be a movie star. I went to a modeling agency and got a contract and I'm 5'1"! I felt beautiful and people thought I was beautiful. It was like they fed off my energy. I drove around on a little scooter I bought that was too dangerous- but I felt wild and free! I slept with three men... at once. No one could tell this was not the real me. I felt it, so they felt it! I was pretty hot stuff!"
- Sherri,(45)
A evo i psihotičnog primera, odličan je:
"In 1997, I received a message from God that said I needed to go to Honduras and feed the poor. I heard His voice. I needed a lot of money. I decided to pray all night every night to get the money. I read the Bible and felt God was giving me clues on every page. It wasn't hard to stay up. I just wasn't tired, but I was very physically uncomfortable. I went outside with a bowl and asked for money. My parents were extremely upset, but I believed in what I was doing. I had this idea that I was going to save orphans just like Mother Theresa. It never entered my mind that I had zero training, no money, didn't speak the language and had never traveled outside of the US. But I kept seeing myself as a savior. I soon stopped eating and wanted to get as thin as possible to show my worthiness. I lost 40 pounds. I heard God all of the time. I was finally committed on a 72 hour hold by my parents."
- Mark,(53)
Paloma dalje objašnjava i kako se sekla bahato tokom te užasne depre koja je opozit maniji, imala opsesivne negativne misli, kako nema empatiju uopšte i kako je sociopata - a gde me je totalno kupila jer i ja imam taj trip. Zatim daje najjače objašnjenje kako i zašto je dobila tu bolest, jer bipolar je uslovljen genetskim nasleđem ali i uslovima tokom odrastanja, najčešće traumama zbog zlostavljanja u ranoj dobi a koje su okidač za genetsku predispoziciju.
Na kraju pristaje da kaže koje je to traumatično iskustvo raspakovalo bipolar.rar i nastaje potpuni mrak u mom umu jer veli da je još kad je imala samo četiri godine pa sve do svoje trinaeste bila žrtva zlostavljanja radi dečije pornografije i da je snimljena gomila materijala, a što je najgore sve to je počinio porodični prijatelj, pedofilčina, koga nije smela da prijavi. Tajac.
Na tom mestu konačno shvatamo šta se krije iza ovog divnog osmeha i ostaje nam samo da bežimo dublje u šumu, jer takvo nešto je nezamislivo, retko ko je to uspeo da preživi i ostane normalan mada sad i ja serem, svako bi najebo i prso u ovom ili onom smislu. Dobra Palomica je izabrala ovaj pozitivni, veseli put, sad piše poeziju, izdala je i knjigu pre nedelju dana, čupa se iz užasa kako ume i zna. Podržimo je kliktanjem na one linkove pomenute na samom kraju.
O poemi "Jama"
Poema "Jama" čije ste delove verovatno čitali još u osnovnoj il' srednjoj školi ukoliko niste eskivirali, pisana je što se kaže, u jednom dahu. Naravno, dosta vas neće moći da poveruje da ovolko delo može da se ostvari na dah, ali ja sam totalno siguran u to, ma nemam uopšte nimalo sumnje da je moglo biti ikako drugačije. Zašto sam siguran, zapitaće se mnogi? Pa zato što ovolku psihičku bol koju je Kovačić doživeo kad je zavirio u jamu Jadovno, to jedostavno ne može da se nosi u sebi predugo, to mora što pre da se izbaci pa na bilo koji način, jer inače čovek može gadno mentalno da strada, totalno da uvene, skroz da poludi. A ovo se posebno odnosi na hiper-senzitivne osobe među kojima je i većina velikih pesnika. Dakle, ne važi to za sve, ima ljudi koji su totalno hladni, koji znaju da manipulišu sa emocijama, a ima i ovih koji ih uopšte nemaju, ali sve je to skroz ljudski i normalno.
Ivan Goran Kovačić je definitivo bio pesnička duša u punom smislu, i veoma se ozračio kad je video te prizore. Pa bre čak i meni je danima loše samo što sam gledao dokumentarac a ne da sam video to uživo. Znači, nedobog nikom. Ali Kovačić je tome svedočio, pa ga je skroz potreslo kao ništa do tad, nakupio je tog užasa u sebi, duša mu je plakala, i jednostavno je morao hteo ne hteo da sve ovo ispovrne iz jednog puta. I tu nije bilo puno razmišljanja, kalkulisanja i tako toga, samo je seo i počeo da ređa, a ovo što se rimuje, neko bi pomislio da je to osmišljeno, ali jok, pravi pesnici takve stvari ne rade, kod njih se cela pesma sama sastavi u glavi tokom dugih neprospavanih noći, i onda samo ustanu i sve to zapišu, dakle kao da gledaju monitor u glavi na kome sve jasno piše. Neki to nazivaju i vizijama, no nije ni bitno kako se zove, jer to zaista postoji. Ali ovde se radi o pravim umetnicima i dosta nas to ne možemo ni da pojmimo, samo možemo da čitamo i da zamišljamo sve te prizore, a pesnik je sve to napisano i doživeo i ponovo proživeo, znači kao da je i bukvalno bio u toj jami, njegova svest je pohodila to mesto, svaki stih je tačno tamo gde treba, svaki stih je krvava jama užasa prepuna leševa. No, prosudite sami, jer ja samo pišem ono što osećam, nit sam bio tamo, nit sam mu bio u glavi pa da mogu da tvrdim, radi se isključivo o čistoj intuiciji i tome šta sam ja osećao dok sam čitao ovu predivno-zastrašujuću poemu.
Geneza moje familije u Bosanskoj Krajini po kazivanju baka Zdravke - deo prvi
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2018/08/geneza-moje-familije-u-bosanskoj.html
Moja baka Zdravka, devojačko Kurija, s kojom svaki dan duvanim i razmenjujem misli, rođena je u selu Slavićka 1931. godine, što znači da danas ima čak 87 godina. Slavićka se nalazi 20 km od Banjaluke prema Prijedoru, i pripada opštini Bronzani Majdan. Za one koji ne znaju taj kraj je najviše poznat po manastiru Gomionica gde je naš genijalni pesnik i pisac Petar Kočić ("Jazavac pred sudom") učio školu, a gde se održava i veoma značajna manifestacija za celu Bosansku Krajinu, čuveni "Kočićev Zbor". Inače, uoči prvog svetskog rata kod Kočića su primećeni znaci stanovitog duševnog rastrojstva što možda i nije neko čudo ako uzmemo u obzir da je stalno bio hapšen i krivično gonjen zbog svojih političkih stavova. Zbog svega toga je doveden u Beograd na lečenje gde je i umro 27. avgusta 1916. u 39. godini, u beogradskoj duševnoj bolnici Guberevac ("Dom za s uma sišavše") za vreme okupacije. Dakle, bio je lud tačno ko i njegov kolega i saborac Branko Ćopić, jer njih dvojica su, siguran sam, ponajbolji predstavnici one lepše strane Bosanske Krajine, te čiste, proste, duhovite duše, i bespoštedne borbe za pravdu malog čoveka, krajiškog seljaka iz prve polovine 20. veka. No, ko što često volim da kažem - bez bolesti nema prave umetnosti. I zaista je tako, svakim novim danom to se samo iznova potvrđuje.
Njen otac Ostoja i majka Stojna imali su šestoro dece i pored toga što su bili izuzetno siromašni. Bio sam u toj njihovoj kući svojevremeno, i to su bukvalno dve prostorije dva sa tri metra i to je bilo to. Kako su u takvim uslovima odgajali decu to sam bog zna, ali takvo je vreme bilo pa su se ljudi snalazili na sve moguće načine. Ostoja je pored toga bio i dobrovoljac na Solunskom frontu pa mi nikako nije bilo jasno kako su ljudi tada na volovskim kolima ili čak i peške išli čak od Banjaluke do Soluna i nazad, ali to je već druga priča. Dakle, imali su šestoro dece, najstarija je bila Stana pa onda Zorka, pa Dosta, sin Ljuban, baba Zdravka i na kraju Vojislav. Ostala deca su po običaju pomrla ubrzo nakon rođenja. Deca su se bavila uglavnom čuvanjem krava i ostale stoke, retko ko je išao u školu, tako da je moja baba i dan danas nepismena i vala baš je briga, ništa joj ne fali. Priča koju ću ovde prezentovati tiče se upravo tih krava koje su deca čuvala. Jedared kad je izvela kravu na ispašu baba se zanela ko zna kojim mislima te je krava lagano ušla u komšijino kukuruzište i napravila haos. Kad je komšinica to izvalila uhvatila je kravu i povela je sa sobom kući, a mala Zdravka je trčala za njom plačući i kumivši je da joj vrati kravu jer ako bi otac za to saznao zna se šta bi joj sledilo. Na kraju je komšinica ipak popustila, valjda misleći da je naučila čobančicu pameti i vratila joj kravu tako da se sve završilo bez puno štete ako ne računamo pojedeni i pogaženi kukuruz.
Baba je posebno volela kravu skroz atipičnog imena Rumenka, bila je jako vezana za nju i volela da je čuva po seoskim brdima. Ali avaj, iz susednog sela Piskavica celim tim krajem je ordinirala luda baba Đuja, koja je bila poznata po tome što je opsesivno trovala krave i svu ostalu stoku na koju bi naišla. Naime, vazda je u šteku imala gips i kantu vode, pa bi time naranila i napojila nesretne životinje koje bi ubrzo uginule. Upravo to se desilo i jadnoj Rumenci, ostala je bez pažnje čobančića, baba Đuja je to iskusno snimila te iskoristila priliku da izvrši svoje zlodelo. Cela porodica Kurija je tugovala za Rumenkom a najviše jer je bila steona i falilo joj je samo pet dana da se oteli, a i pritom su imali samo dve krave, pa su je iz tog razloga sahranili kako i priliči, a i šta su drugo mogli da urade. Od tog dana počeo je otvoreni lov na baba Đuju, konačni obračun sa ovom seoskom vešticom. Ali nije se dala, imala je više štekova u oba sela, jer taj kraj je ceo bio prekriven šumarcima i dolinama, no o tome više u nastavku koji će nadam se da usledi čim pre.
Geneza deo drugi
https://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2018/08/geneza-moje-familije-u-bosanskoj_10.html
Kao što sam već napomeno moja baba je imala petoro braće i sestara. Po starini: Stana, Zorka, Dosta, Ljuban i Vojislav. Naravno svi su poodavno mrtvi osim moje baba Zdravke koja ima 87 godina a seća se svega od pre 80 godina ko da je juče bilo. Tu sam valjda povuko na nju jer i ja sam "zlopamtilo", il' što bi reko Koja, jer zlopamtilo ja sam znaj, tarararara-rararara. Jedini interesantan lik za ovu priču je najmlađi brat Vojislav te odmah odbacujemo sve druge kao nezanimljive. Dakle, Vojislav se ko i svi tada jako mlad oženio za Pavu koja mu je rodila sina Zorana, ali je dete izgleda obolelo od neke genetske bolesti tako da se rodilo "sakato" i bilo skroz nesposobno za samostalan život, a pritom se i šlogiralo tako malešno. Jadni Vojsilav ga je vodio doktorima čak u Banjaluku ali nisu hteli ni da čuju da ga prime u bolnicu kad su videli u kom je stanju. E sad, mi možemo samo da zamišljamo šta se sve izdešavalo malom Zoranu još u prvoj godini života, ali otprilike ako ste gledali onaj dokumentarac o uticaju Agent Orange na decu Vijetnama to vam je u principu to. Pava je logično vrlo brzo odlepršala jer nije bila u stanju da se stara o takvom detetu, te je Voja oženio Draginju koja je na prvi pogled delovala OK. Ali avaj, Draginja je sve radila ne bi li se otarasila deteta, pa je tako na kraju, dok je bila zima, razbila led na jednoj bari i potopila dete do pola, držala ga malo tako a onda vratila u kuću praveći se luda. Naravno, mali Zoran je ubrzo umro a Draginja volšebno nestala, pa tako kad je policija došla zatekla je samo Voju te ga odmah uhapsila pod sumnjom da je ubio sopstveno dete. Da bi slučaj bio potkrepljen dokazima policajci su po selu ganjali svedoke koji bi svedočili protiv Voje al' se niko nije javio jer logično niko ni nije mogao da posvedoči da je Vojislav ubica. Ali naravno uvek, u svakom selu, ima dežurnih "svedoka" koji sve znaju o svakome. Pogađate, ozloglašena baba Đuja se prva javila iako veze s tim nije imala. Pored nje prijavio se i komšija Gavro al' tu nije baš najjasnije koji su bili njegovi porivi, mada bio im je komšija te tako svaka pa i najmanja svađa oko međe ili bilo čega mogla je da ga potakne da se sveti.
Počelo je suđenje u Banjaluci. Okrivljeni Kurija Vojislav optužen za ubistvo deteta, svedoci baba Đuja i komšija Gavro. Pošto je bilo samo dva svedoka, tu i nije imalo o čemu puno da se priča. Baba Đuja je prva svedočila, gde je otvoreno optužila Vojislava za smrt deteta, na kraju dodavši: "Ako lažem dabogda se spepelila". Gavro je samo potvrdio Đujine reči i to je bilo to. Vojsilav je osuđen na 15 godina zatvora u KP Domu Zenica.
Nepunih 2 meseca posle suđenja, komšija Gavro je prelazeći preko Vojislavove zemlje samo pao i umro, što bi rekla moja baba - skapao. Odmah zatim, baba Đuja je palila vatru na nekom brdu, i kako je sipala benzin da se rasplamsa, plamen joj je uvatio aljine a zatim i nju celu. Lokalni čobani su pokušali da je spasu ali ona je ustala i krenula da trči ko sumanuta da bi se na kraju saplela i tako goreći skotrljala skroz niz padinu u jedan šumarak. Niko je više nije ni tražio. Tek posle 15 godina kad je Voja konačno izdržao kaznu i vratio se u Slavićku, našao je međ šibljem sagorele ostatke baba Đuje. To je bio i konačni dokaz da je mrtva i jedan od najboljih primera kako prolaze drukare a posebno oni koji lažno svedoče na sudu. Moja baba kaže bog ih je kaznio, ja kažem stigla ih karma, no bilo kako bilo sve je došlo na svoje. Đuja je platila za sve svoje postupke, izgorela je kao prava veštica tj. kako je i sama rekla: "ako lažem dabogda se spepelila". E, tako vam je to bilo 30-ih i 40-ih godina prošlog veka, ne ponovilo se nikom.
Mi djeca s kolodvora YU: U zemlji čobana, budala, na brdovitom Balkanu
https://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2018/08/mi-djeca-s-kolodvora-yu-u-zemlji-cobana.html
Pričam o najljepšem dragulju Hrvatske 80-ih, sportašici i glumici, prelepoj Anamariji Petričević, koja je iako nikad u profesionalnim glumačkim vodama, maestralno odigrala mladu curu Lelu, purgerku u Beogradu, a mnogi će se složiti ako malo bolje razmisle, u zasigurno najboljem igranom filmu ikada snimljenom na temu problema narkomanije, i to ne u Evropi nego po mom neskromnom mišljenju u celom svetu, od prvog onog većeg filma Al Paćina, The Panic in Needle Park (1971), pa preko adaptacije čuvenog romana Kai Hermann, uz koji je dosta nas odrastalo u staroj Jugoslaviji, dakle Christiane F. (1981), u nas poznatog isključivo po kultnom hrvatskom prevodu "Mi djeca s kolodvora Zoo" a koji, kolko sam ja informisan (a očigledno nisam), nikad i nije ozbiljnije prevođen (jeste prevođen) na druge jezike naroda i narodnosti jer to bi bila besmislica, i ja sam ubeđen da kad bi neko danas skroz uklonio originalni, i u biblioteke poslao nekakav srpski il' bosanski prevod, da bi to ne samo bila sprdanja i smejurija, nego bi narod masovno, složno, svi kao jedan, izašao na trgove, na ulice, te spaljivao na spontanim lomačama te skrnave verzije, te parodije, te nekakve STANICE ZOO, ma ja nemam ideju kako bi se to uopšte i moglo drugačije prevesti osim jednostavno KOLODVOR, jer ta reč je duboko urezana u podsvest na stotine hiljada mladih ljudi koji su stasali u zlatno doba stare Jugoslavije, zatim na ruševinama sa kraja 80-ih i tokom klanice 90-ih, ali i u novim, samostalnim, da ne kažem razdruženim republikama, a novim državama, da ih ne imenujem, jer samo nabrajanje me u startu ubije u pojam, te bi tu povukao paralelu sa Sjedinjenim Državama koja bi nekima mogla zazvučati i skroz bizarno, ali zapravo Laibach su to najbolje pojasnili u dokumentarcu "Divided States of America" gde mnogima i dan danas nije jasno šta se time htelo reći, ali evo samo tog površnog, zajebantskog tumačenja. Dakle, zamislite frku između Vašingtona i Kalifornije, podelu Viskonsina i Ilinoisa, rata Nju Jorka i Masačusetsa, razlaza Severne Karoline i meni omiljene, najsimpatičnije države, Zapadne Virdžinije. Znači nonsens totalni, koji je eto, nekim čudom, samo u Jugoslaviji i eventualno nekim Afričkim državama, skroz opušteno prošao kao nekakav bizarni eksperiment, na temu "šta bi bilo kad bi bilo", tj. ajd' da kažemo ovima da ih ovi drugi čitav vek eksploatišu, i tu onda idu sve one priče o srpskom voću u slovenačkim fabrikama, nepravednoj dominaciji Beograda nad Zagrebom i Ljubljanom, prevlašću Srba u hrvatskoj policiji, parazitskom ponašanja kosovskih Šiptara ali bogami i Crne Gore i Makedonije u odnosu na Srbiju, zatim organizovanom, planskom naseljavanju Albanaca iz Albanije na uštrb Srba i Crnogoraca sa Kosova, pokušaj izdvajanja Vojvodine iz Srbije, koja je realno bila jedina zdrava multietnička sredina u Jugoslaviji, i takva, falabogu, i dan danas ostala.
Pa onda dominacija muslimana-Bošnjaka po svim većim bosanskim gradovima a zlopaćenje prvenstveno Srba pa onda i Hrvata po okolnim selima, i to na relaciji - ovi su kao gradska raja a ovi drugi prigradske seljačine, i onda ovi ove gledaju ko uljeze i niže oblike a ove cepaju kompleksi, znači klasičan onaj sukob na relaciji selo-grad. Pa onda što baš Hrvati imaju skoro celo primorje osim ono malo po meni nebitnog kamenjara u Crnoj Gori, i kako su se i na kakav to kvaran način proširili skroz dole do juga, jer gledano na mapama zaista deluje nelogično, kao da su se zavukli, bukvalno podvukli pod Bosnu i Hercegovinu, i to na onaj prepreden, ljigav način verovatno samo njima svojstven, a što je svako za ovog drugog zapravo mislio, pa onda ona priča kako su Srbi samo dođoši u Hrvatskoj, izbegli sa prostora pod turskom okupacijom, dok su starosedeoci Hrvati tu bili skroz oštećeni i prinuđeni da se povuku ka zapadu, došli divlji pa oterali pitome, a naravno sve je to trajalo vekovima, nisu to bile nikakve blitz operacije, sve su to bile dugogodišnje smišljene zavere. Ali možda najzanimljivija je bila ta frka Slovenaca od Beograda, i drska želja za otcepljenjem, "a mi im bukvalno državu poklonili", a gde su eto, i Laibach odigrali jako bitnu ulogu, koja naravno nikako nije bila ratno-huškačka, već više ova duhovna da se tako izrazim, mada ima i drugih aspekata, uglavnom provokativnih, ali više na art način, što se dosta odrazilo na celokupnu situaciju, jer u Jugoslaviji umetnost nikad nije kapirana kako treba, nego se na sve gledalo ko na nedajbože, a umetnost je i tokom perioda tzv. komunizma bila rak rana partijskim funkcionerima i rukovodiocima, što je najbolje objašnjeno u prvom i sigurno najboljem dokumentarcu na tu temu, debitantskom radu danas velikog reditelja Gorana Gajića iz 1988. o fenomenu grupe Laibach, pod nazivom "Pobeda pod suncem", gde je do tančina opisano kako su Laibahovci zapravo manipulacijom i zajebancijama vozali jugoslovensko javno mnjenje i razne članove partije diljem tadašnje države, od Vardara pa do Triglava, sve od zvaničnog nastanka 1980. godine pa do vremena kad je sniman dokumentarac 1988. a Jugoslavija već krenula da se puni vodom ko Titanik. I stvarno je zapanjujuće da ama baš niko nije ostao imun na to, svi su pali na foru, retko ko je shvatio da Laibach nije nikakva fašistička ili radikalno komunistička skupina, što je samo pokazalo koji stepen neznanja, najgore one zatucanosti, je bio zastupljen u vladajućim strukturama a da ne pričamo o prostom narodu u ovoj zemlji čobana, budala i seljaka na brdovitom Balkanu.
Meni je ipak pored svega najsimptomatičniji bio stav Slovenije i uopšte Slovenaca, dakle običnog naroda, jer sećam se kad sam ko dete bio sa roditeljima u Pregarju početkom 80-ih kod rodbine, da kad su lokalni domoroci videli beogradske tablice na našem Zastavinom stojadinu, gledali su nas ko što npr. Srbi gledaju Rome-Cigane vamo, znači nadrkano i sa očiglednom netrpeljivošću, iz fazona šta ovi (smrdljivi) uljezi traže u našem dvorištu, ali to se kao pripisivalo mentalitetu tog naroda tu, jer navodno nisu oni rasisti no su jednostavno hladni ko komšije im Austrijanci, ali onda pogledaš odnos Srba prema Ciganima, i ništa ti nije jasno, stekneš utisak da se radi o istom slučaju, ali Srbi bogme ne slove za hladan narod, nego baš naprotiv, a vidiš skoro pa identičan odnos, doduše sa tom razlikom da Slovenci to čine u rukavicama (hladno) a Srbi otvoreno (toplo), i znači Slovenac te gleda, gadi se, jebo bi ti mamu al' kulira, dakle neće na keca reagovati nego će odraditi to lagano, namazano, a Srbin kratkog fitilja jbga lako plane, bahato uzme kuvanu motku i udri, uostalom tako je rađeno i na Kosovu pa je sve ošlo u kurac, dok su Slovenci na drugoj strani išli filozofijom "tiha voda breg roni" i lagano se otcepili uz minimalne žrtve, a ako ćemo iskreno, da je JNA zaista reagovala kako je mogla bilo bi realno zlo, tj. možda i ne toliko fizičko zlo kolko mentalno. Okupirali bi Sloveniju, skinuli separatiste sa vlasti, i kraj priče, ali onda bi došlo do još većeg nezadovoljstva i sigurnog mešanja stranih sila, tako da bi u svakom slučaju stvar na kraju došla na isto a mi opet najebali. Uglavnom, ovakvim ponašanjem Slovenci su nekome sa strane delovali ko kulturni (prepredeni) a Srbi ko rasisti (bahati), dok su Hrvati bili ko neki miks ova dva ekstrema, nešto između, crossover, znači ponekad su išli tom pričom o "kulturi" dok su im se ispod tepiha jasno nazirali kosturi iz Jasenovca, a ponekad su išli po srpski, bahato, sa izgovorom tipa - jbga Srbi su takvi pa moramo i mi, i onda shvatiš da ta priča o mentalitetu i "kulturi" ipak ima nekog uticaja. Miroslav Krleža je to lepo objasnio: "Sačuvaj me, bože, srpskog junaštva i hrvatske kulture", i dok je Andrić samo "misteriozno" ćutao (cava), Branko Ćopić je još bolje izvalio suštinu onim njegovim: "Znam ja nas, jebo ti nas" jer je čovek očigledno video da to ne može na dobro da izađe, jer ne može se sa stokom i folirantima živeti doveka al' nikako, pre ili kasnije će se zakačiti i ode kuća u tri pičke materine! E sad, zaista nemam ideju dal' bi, kako neki kažu, demokratija al' ona prava spasla tu državu? Možda i bi, al' kako sa sigurnošću znati kad mi nikad nismo ni imali pravu demokratiju? U kraljevini su se jebiga upucavali u parlamentu, 90-ih je to bilo gore od Titovog nazovi komunizma, dok se sa promenama zapravo ništa suštinski promenilo nije, samo su se malo upeglali, i nisu se više tolko drali i napušavali, ali sistem je ostao isti i žurka se evo najkomotnije nastavila. I zaista nemam pojma, ili još bolje što bi reko moj stari "nisam pametan" i ćao, zdravo!
A znaš ono kad neko prospe ograđivanje od svake priče rečenicom tipa: "Meni zaista nije bitno ko je odakle, meni su svi ljudi isti" ili "ja ne pripadam nijednoj nacionalnosti, niti mi je bitno ko je iz kog kraja", e baš sam pre neki dan pričao o tome sa svojim redovnim dopisnikom aka jaranom iz Kragujevca, i zaključili smo da to možda tamo negde u svetu i važi, ali brate u Srbiji JOK vala, a o bivšoj Jugoslaviji da ne pričamo, a ja npr. znam i primer Grčke al' nije sad tema. Znači, baš naprotiv, ovde, međ' ovim brdima i horrorima JAKO je bitno odakle si, kakve gene nosiš, gde si odrastao itd. etc. Možda, ko zna, u Evropskoj Uniji to polako prestaje da bude dominantno (gistro) ali ovde se zna, a izuzeci samo potvrđuju pravilo, kako se to popularno kaže. Navešću samo par primera a jedan dobar deo ljudi će reći da imam predrasude. Dakle, ponavljam, jako je bitno dal' si sa severa ili juga Srbije, jako je bitno dal' si iz Beograda ili si odrastao u unutrašnjosti, onda iz kog si grada, pa čak i gradskog kraja. Jedno bre selo može da bude podeljeno a ne grad veličine Kragujevca ili Beograda. I zna se vrlo dobro da nije isto živeti na Karaburmi i Dedinju, Vidikovcu i Vračaru, pa onda dal' si išao u ovu ili onu gimnaziju, u ovu ili onu osnovnu školu, a kao trebao bi da postoji neki standard, jer što bi dete sa Senjaka imalo bolje uslove u startu od deteta sa lupam Banjice? I baš tu na tom lokalu svaka priča o demokratiji pada u vodu, a druga stvar to kao da prosta većina odlučuje na izborima, pa to je ko da si se namerno zakuco jugom pod punim gasom u betonski zid, iz fazona da vidiš kolka će šteta da bude, kao možda mu i ne bude ništa, jer zna se kakva je prosta većina, ma bre zna se vrlo dobro i kakva je ogromna većina, i zato se i dešava sve ovo što se desilo i dešavaće se. Kako ti u zemlji seljačina možeš da daš većini da vlada? Šta, da nećeš da ideš u ustanovu za mentalno retardirane pa da tamo sprovedeš demokratiju čisto da vidiš šta će se desi? Pa alo bre, što bi to radio kad se zna tačno šta će da se desi, znaš ti, znam ja, a trebali bi i svi da znamo, jer je skroz logično da je većina svuda zatucana, takav je čitav ljudski rod a ne sad ovaj ili onaj narod, jer ako pustiš majmuna u tenak dobiješ tačno onu klanicu koju smo mi doživeli i koju još preživljavamo, i ko zna još koliko godina treba da prođe, mada ja kontam da to ludilo nikad neće stati, jer ne radi se tu o demokratiji i promeni svesti no o evoluciji, a ona je spora da sporija ne može biti, spora je u pičku materinu, a mi nemamo vremena za to. I reci mi otvoreno, mojne da me foliraš, jebiga ode mi život, jel' se mi sad samo malo zajebavamo ili stvaramo pravednije društvo? Meni se čini da većina nije ma ni delić svesna koliko se vladajuća manjina zapravo zajebava i manipuliše tom većinom, ali niko to otvoreno neće reći, o tome se neće pričati po medijima, jer ako bi rekli jednostavnu istinu došlo bi do sranja, sjebali bi sebi povlastice i lagodan život, a aj' što bi to radili, radi nekakve tamo demokratije, a šta je to očiju ti, čemu to služi a pritom još i ne radi? I stoga demokratija zdraaavo, u Švedskoj nemiri zdraaavo!
Jama Ravni Dolac kod Livanjskog Polja
http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2018/08/jama-ravni-dolac-kod-livanjskog-polja.html
Dugo sam, dugo, odbijao da pogledam ovaj snimak, jer sam se jasno sećao kolko sam se loše osećao posle dokumentarca o jami Golubinka kod Međugorja u režiji Zdravka Šotre. Baba je odma izvalila da nešto nije u redu sa mnom dok smo pili jutarnju kafu na terasi. Morao sam da joj priznam šta sam gledao, nisam mogao da lažem. Posle toga me je uporno savetovala da teram to kraju i da više nikad ne pogledam ništa slično, jer se i ona svačega nagledala za vreme tog rata iako je bila samo devojčica od 10-ak godina. Prođe od tad jedno dva meseca, i kao ja se primirio, mada su mi drugari iz Hrvatske uporno govorili da i dalje svuda vidim ustaše i da to po njima nikako ne valja. I zaista, nisu bili daleko od istine iako je to njima možda smetalo iz nekih drugih razloga, počeo sam u skoro svakom tekstu da pominjem ustaše, jer stalno me je svašta vraćalo na to, a pošto se bavim uglavnom ljudskim užasima u svojim tekstovima mene sve to jako podesća na te zločine i odma vučem paralelu ka Jasenovcu, Jadovnu i naravno jamama koje su mi mnogo veći užas nego sami logori. E sad, dal' sam ja oboleo i zreo za jedno "resetovanje" u Lazi, to će daljnja istraga utvrditi. Ja iskreno mislim da nisam, mislim čak da sam skroz zdrav uz to malo poremećaja ličnosti koji veze nemaju sa bolestima, jer to nosim sa sobom od malena, deo su moje ličnosti tako da ne mogu nikako biti bolest. Baš sinoć sam razmenjivao komentare sa jednom devojkom iz Beograda koja živi u Norveškoj, i koja je rekla da nije čula za te dve jame, i da će obavezno morati to da pogleda iako sam joj ja govorio da je svako ko je gledao imao posledice, neko veće, neko manje. Posebno sam je upozorio jer sam video da ima ćerkicu od 5-6 godina da se ne zajebava sa tim, i da tera to kraju, što bi rekla moja baba. Naravno da me nije poslušala, uvatila je da odgleda oba dokumentarca. E onda ja reko, ako može ona e moćiću vala i ja pa makar me vezivali u Lazi dva meseca, jebe mi se. I uvatim, pustim snimak.
Dinara. Šuma neka, jako strmo, 40-ak ljudi oko jame, speleolog veli: "U narodu se zna, jame su za druge vrste kostiju, a ne za ovakve kosti, za ljudske kosti, i za ljude uopšte." Lagano počinju pripreme za spuštanje u jamu ne bi li se prikupile sve kosti stradalih i sahranili ih kako i dolikuje. Ivan Goran Kovačić je inspiraciju za svoju poemu "Jama" našao upravo kod ove jame iznad Livanjskog polja. Inače, u Livanjskom polju najbitnije jame gde su se desili i najveći zločini, su Bikuša i jama Ravni Dolac. Za razliku od Bikuše, jama Ravni Dolac (Donji Rujani) je mnogo dublja (46 metara). Ustaše su na isti način prikupljali Srbe, jer narod je obavljao seoske radove po poljima i nije bio svestan šta se sprema. Po pričama četrnaestoro preživelih, ustaše su sve zarobljene stavili u jednu pećinu u neposrednoj blizini jame odakle su ih po spisku prozivale i redom bacale u jamu. Ova jama je specifična jer su u nju gotovo svi koji su bačeni bili žene i deca. Jamu niko od potomaka žrtava nije obilazio 50 godina, sve do 8. juna 1991. kada su uz velike muke, po pričama preživelih, Srbi iz Livna i okolnih sela uspeli da pronađu jamu i iz nje izvade kosti žrtava a što je prikazano u ovom filmu. Posmrtni ostaci su preneti u spomen-kosturnicu koja je sagrađena ispred pravoslavne crkve u Livnu.
30. jula 1941. godine u jamu je bačeno 218 žena, devojaka i dece. Zanimljiv podatak je da je sam pad u jamu sa čak 46 metara preživelo dosta žena. Kako je to moguće pitaju se mnogi? Pa samo dno jame nije ravno nego ide ukoso na dole, tako da je to jedan od razloga zašto su ljudi preživeli, drugi se odnosi na to što je jama u dubokoj šumi i svo ono lišće se godinama taložilo na dnu jame te ublažilo pad mnogima. Međutim ustaše su to vrlo dobro znale tako da su patrole danima proveravali ima li preživelih u jami i nastavili da bacaju bombe i kamenje sa ciljem da ubiju i ono malo preživelih na dnu. Naravno, nisu sasvim uspeli u tome jer jama je ko pećina tj. jama i jeste jedna vrsta pećine, gde čovek može fino da se sakrije da ga ne pogodi šrapnel ili kamenčuga. Nažalost većinu koji su preživeli nisu dotukle ustaše nego glad a najviše žeđ ali o tome više u dokumentarcu da ne otkrivam baš sve. Posle 42 dana, iz jame je izvađeno živo četrnaestoro žena i dece. Kako su preživeli tih 42 dana to sam bog zna, a možda ni on, ali o tome pogledajte svedočenja preživelih u okviru emisije "Kvadratura kruga" čiji video sam takođe postavio. Inače, Budo Simonović je napisao knjigu "Ognjena Marija Livanjska" u kojoj je na osnovu iskaza preživelih i malobrojnih svedoka slikovito opisao muke žrtava. O zločinima se nakon rata ćutalo, zbog političke situacije i zarad bratstva i jedinstva.
Zaključak: Za razliku od dokumentarca "Evo naše dece" o stradanjima u jami Golubinka kod Međugorja, ovaj snimak o jami Ravni Dolac bi svakome preporučio da pogleda, jer nije baš tolko jeziv, a i tamo kod Mostara to je sve kamenjar, dok je ovde šuma, pada neka kišica, pa je mnogo lakše podneti te prizore, ili sam barem ja tako istripovo, nemojte mi šta zameriti jbga.
U svetu međeda i mačaka
Danas sam sedeo s babom na terasi pa jedno 7 sati i jače, pričali smo sve vreme, uvukla me u svoj svet bogjeneubio, odvela me u ta sela, u ta brda, u njive i kuruze, totalno sam se predao, nema više foliranja, prepustio sam se da me njene reči vode i zamišljao sve to i sve je bilo u jarkim bojama i kao da sam stvarno bio tamo, i to je ladno isti onaj svet međeda i leptirova o kojem je i dobri Branko govorio, ma preslikano, a u suštini to i jeste taj svet jer Brankovo selo je pod Grmečom a ovo je malo severnije, i došlo mi da zaplačem ali ne mogu od lekova, nisam plakao jako, jako dugo, još od kad je umrla mučenica Jadranka Stojaković, eee kad je to bilo, 2016. valjda, al' nema veze, iznivelisaće se to već nekako, ali baba, suze joj samo klize niz lice, a meni umesto da bude tužnije bude još jači osećaj, intenzivniji, ma kao da smo oboje odlepili. Kaže baba, nikad se u životu nikom nisam ovako otvorila, reko pa naravno kad te niko ništa nikad nije ni pitao, samo radi Zdravka, crnči po suncu na njivi. I bilo je stid na trenutke što mi priča takve detalje koje vam naravno neću otkriti, ali ja sam joj reko ma samo udri, naši smo tj. svoji smo, ja nisam izdajica, nikad druga nisam izdo po cenu i da sam najebo od tog druga na kraju, čak iako znam da drug nije u pravu ostajem uz njega. Lojalnost je lojalnost, ako si s nekim u sranju ostaješ do kraja, to mnogi ljudi ne znaju, niti poštuju pa te ostave, ali to ne znači da ću ja da izdam zato što su mene izdali pa sam kao razočaran. Nikad! Nemam puno drugova, ali tih par što imam nikad ne bi prodao, i taj stav kad se usadi u mozak tu nema boga, ma nema nikoga. I eto, na kraju su došle mačke, njena Borika i moja Skvika, i ono moje malo sivo bezobrazno mače što mi pocepa sve majice ladno progovori, poče da mjauče i da ide u krug, nikad se nije tako ponašala, da mjauče bez prestanka i gleda me pravo u oči, bukvalno ko da sam čuo da mi govori, da mi se žali, muči je neka izraslina na stomaku, što još nemamo para da je operišemo, pa se sad to čeka, i ja šta ću, morao sam da i ja progovorim kao što nikad ranije nisam u životu. Pričao sam s mačkom, ali skroz ozbiljno, ne ono tepanje i sranje, reko biće sve ok dušo mala, ne da tebe tvoj Boki, pustio sam mnoge da mi umru jer nisam znao, tebe neću pustiti pa makar svet u paklu nestao. A ona sva mekana ko ćebence neko, onako siva pa smešna, uvek je bila smešna, ko neko detence, nikad nije odrasla u pravu mačku, reko ružo moja, mladosta sam ti dala, daću ti i život ako treba jer sam budala, jer to mi je u genima, mi smo svi budale srećo, to veze s mozgom nema.
Živ li je sin zna li se šta? Ne poznajem čoveka lično niti smo nešto specijalno kominicirali na forumu, ali mi je bio zanimljiv za čitanje. Dybuk me je podsetila na njega, baš da dugo nema.
Blog mu je još aktivan, a i viđen je u kraju tako da je živ :lol:
pitaj ga što čini, još mu blog šljaka
edit
tomat uleće
al eto ovih dana sluša Jadranku Stojaković
Quote from: tomat on 26-07-2022, 23:18:45
viđen je u kraju tako da je živ :lol:
"Dobaaar, neću u dGra, neću iz huda, neću iz huda
Dobaar reko neću iz huda" :lol: :lol:
Živ znači, dobroe. Nije mi palo na pamet da proverim blog.
Sent from my SM-A715F using Tapatalk