Author Topic: HRVATSKI KRIMIĆI  (Read 9938 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Kunac

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.927
HRVATSKI KRIMIĆI
« on: 27-06-2010, 11:07:48 »
Njuškao sam malo po internetu i naišao na kratki prikaz magistarskog Tonija Juričića koji bi mogao da bude lep doprinos na temu jugoslovenskih krimića - ovoga puta s osvrtom na hrvatske pisce. Među proučenim piscima je i Milan Nikolić, Virovitički Simenon. Naravno, iz današnje prespektive nije baš uvek sasvim lako razlučiti šta je hrvatsko a šta srpsko, posle raspada Jugoslavije došlo je do preklapanja i sivih zona (setite se Vladana Desnice, na primer), ali ovaj rad je svakako informativan - bilo bi ga lepo pronaći i pročitati u celini i celosti.

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Antonia Tonija Juričića pod naslovom Hrvatski kriminalistički roman pedesetih i šezdesetih godina ima 109 stranica teksta koji je podijeljen u sedam poglavlja: Uvod (1), A. T. Solar (29), Virovitički Simenon (37), Mitar Balaban ili Armin Benko (80), Timothy Tatcher (90), Zaključak (98). Na kraju su popis analitičkog korpusa romana (101), literatura (103) i kazalo imena (105).

U uvodnome, teorijsko-metodološkome i književnopovijesnome dijelu radnje, najavljuju se tema, metodologija i ciljevi rada na izabranoj temi, odnosno definiraju operativni termini i istraživački korpus.

Polazeći od problema recepcije, u prvome redu od ambivalentna odnosa prema kriminalističkome romanu i drugim oblicima trivijalne književnosti, kandidat upućuje na njegova "opća i gotovo nezaobilazna mjesta" na kojima je bila moguća ne samo izgradnja vlastite poetike već nerijetko i preskriptivan odnos teoretičara i praktičara prema pisanju djela ovoga žanra. A naznačujući njegov povijesni razvoj tijekom 19. i 20. stoljeća s paradigmom koju čine Edgar Alana Poe, Emile Gaboriau, Arthur Conan Doyle, Agatha Christie, Georges Simenon, Mickey Spillane i Raymond Chandler, kandidat ujedno naznačuje i ključne probleme žanrovskoga usustavljivanja kriminalističkoga romana pozivajući se na njegove vodeće inozemne (S. S. van Dine, Thomas Narcejac, Francois Fosca, Cvetan Todorov ) i domaće (Zdenko Škreb, Stanko Lasić, Viktor Žmegač, Pavao Pavličić) teoretičare. Osim tipologije, jedan od problema je i pitanje termina, odnosno naziva, koji se od autora do autora različito rješava (kriminalistički, detektivski, detekcijski, policijski, krimić...).

A što se tradicije hrvatskoga kriminalističkoga romana tiče, rezimirajući dosadašnja istraživanja u tome području (Divna Zečević, Stanko Lasić, Igor Mandić, Vinko Brešić, Krešimir Nemec), kandidat zaključuje da se u nas - za razliku od stranih literatura - do sredine pedesetih godina 20. st. ostalo više-manje na pokušajima, pa se može govoriti tek o naznakama neke tradicije (od Marka Radojčića, preko Marije Jurić Zagorke do Branka Ranimira). Promjenu će, međutim, i u tome dijelu hrvatske književnosti donijeti pedesete godine s pojavom Jednostavnoga umorstva Antuna Šoljana, a potom niza krimića Milana Nikolića te Nenada Brixyja, Ivana Raosa i Branka Belana. Kandidat, međutim, ističe kako za domaći krimić tadašnje relativno pogodno ozračje "nije bilo u sferi društvenih strujanja i stremljenja", već u "promjenama koje su se dogodila u samoj umjetnosti, koja je napravila (...) odmak od socrealizma, otvorivši se idejnom pluralizmu i utjecajima svjetskih trendova i tradicija". S njima će korak hvatati i književna znanost, koja sredinom šezdesetih godina pokazuje zanimanje i za oblike trivijalne literature (Sekcija za književnost Hrvatskoga filološkog društva i redakcija časopisa "Umjetnost riječi" i splitskih "Mogućnosti").    

Kandidat potom prelazi na središnji dio svoje radnje, tj. na eksplikaciju analitičkoga korpusa koji čine romani spomenutih autora.

Prvenstvo pripada A. T. Solaru, tj. Antunu Šoljanu (1932-1993) i njegovu Jednostavnome umorstvu, koje je kao feljton objavio 1955. u zagrebačkome tjedniku "Globus" a čijem objavljivanju je prethodilo intervju s tada mladim autorom. Šoljanov roman istrage, rađen po uzoru na engleski tip kriminalističkoga romana, "izgrađen je na konkretnoj društvenoj podlozi, inkriminiranom milieu koji bitno utječe na formiranje zapleta". Bez obzira na svoju vezanost za sociološku podlogu i čvrsto pridržavanje žanrovske sheme, on nosi - ističe kandidat - "visoku estetsku, žanrovsku i književnopovijesnu vrijednost", te uvelike problematizira naslijeđenu i danas prevladanu podjelu na tzv. ozbiljnu i trivijalnu književnost.

            Dok je Šoljanu ovaj roman bila samo kratka epizoda u njegovu književnome bavljenju, i to "zbog preživljavanja", prvi će se profesionalno žanrom krimića u nas baviti "Virovitički Simenon" - Milan Nikolić (1924-1970). Raščlanjujući čak 28 njegovih kriminalističkih romana - od Prstena s ružom (1957) do Zelenog signala na prelazu (1970) - a potom im utvrđujući žanrovske dominante i tip (engleski - američki; krimić istrage, potjere, prijetnje ili akcije; špijunski, triler, siciente fiction), kandidat ističe kako većini Nikolićevih romana prijeti opasnost iskliznuća iz kriminalističkoga žanra ne samo odstupanjem od kanona (na razini naracije, motivacije i karakterizacije), već prvenstveno ideologizacijom diskursa. I pokraj toga nekoć popularni pisac vremenom je usavršio "zanatsku stranu svojih djela, želeći prije svega čitatelju pružiti vješto sročenu priču o zločinu i pobjedi nad njim, a da pri tom veliko moraliziranje ostane po strani". Dokaz su ponajprije žanrovski najuspjeliji mu romani Prsten s ružom, Nesuđeni vampir, Posljednja karta, Dosije 1714, Kristalna pepeljara, Tajna kanarinčeve krletke i Četiri pokojna šerifa.

            I dok je radnja Nikolićevih romana smještena isključivo u domaću sredinu, radnja dvaju dosad objavljenih kriminalističkih romana Ivana Raosa (1921-1987) zbiva se u inozemstvu, i to u SAD-u i Velikoj Britaniji, što je bitno utjecalo na oblik diskursa i udaljilo njihova autora od prethodnika mu Šoljana i Nikolića. Poput Šoljana i Raos je svoje krimiće objavio pod pseudonimom (Ledi Anti Vasor ili Navi Vasor), što najbolje ilustrira društveni status domaćega krimića i kriminalističkog žanra uopće, a poput Nikolića objavio ih je izvan Zagreba, u tada uglednoj i popularnoj novosadskoj biblioteci Romani X-100, što pak govori o samome društvu i tadašnjim kulturnim srategijama. Crna limuzina (1960) i Mrtvaci poziraju (1961) romani su istrage pisani u kombinaciji američkoga i engleskoga tipa kriminalističkoga romana s detektivom i njegovim pomoćnikom kao središnjim likovima. Na stilskoj razini, međutim, oni su više od pukoga zanatskog oponašanja uzora, zaključuje kandidat, jer korespondiraju s ostalim dijelom njegova opusa gdje je također očita autorova "sklonost stilskome pastišu u stvaranju žanrovske literature".

            Iza pseudonima Mitar Balaban i Armin Benko skrivao se još jedan predstavnik hrvatskoga kriminalističkoga romana - Branko Belan (1912-1986). Za razliku od Raosa, a posebice Nikolića koji je bio zapravo kućni pisac sarajevske "Svjetlosti" (Biblioteka Džepna knjiga), Belanove romane Biografija utopljenice (1962) i Obrasci mržnje (1965) objavili su zagrebački nakladnici (Znanje i Naprijed). Međutim, kako je u prvome riječ o romanu čija je kriminalistička fabula prožeta naglašenim socio-psihološkim elementima, drugi je žanrovski nešto čišći. U oba se pojavljuje lik fatalne žene, u oba je evidentna socijalna pozadina, oba su - bez obzira na svoju žanrovsku bastardnost - u osnovi krimići oblika istrage.

            Napokon, i zadnji autor u ponuđenoj paradigmi služio se pseudonimom, ali je u žanrovsku sliku hrvatskog krimića unio novu kvalitetu. Riječ je o Timothyju Tatcheru, odnosno Nenadu Brixyju (1924-1984) i njegovim romanima Mrtvacima ulaz zabranjen (1960) i Hollywood protiv mene (1964). Neovisno o autorovoj ne/namjeri da se  naruga jednome u nas relativno novome, u svjetskim razmjerima itekako tiražnome književnome obliku, te da eventualno "iskarikira njegov šablonizam do krajnjih granica", Brixy je "parodiranjem ostvario djelo (...) zanimljivo ne samo u kontekstu hrvatskoga kriminalističkog žanra, već i svjetskog"; o tome na svoj način govore i prijevodi na nekoliko stranih jezika i za naše prilike još uvijek nedostižna naklada od čak 250.000 primjeraka. Zato Stanko Lasić, autor u nas jedine eminentno teorijske studije o kriminalističkome romanu, nimalo slučajno, posvećuje pažnju upravo (i jedino!) ovome hrvatskome anti-kriminalističkome romanu ističući kako njegov autor "stilskom groteskom" podriva ozbiljno stil krimića. I kasniji istraživači uglavnom će isticati Brixyjev prvijenac, iako će sedamdesetih godina napisati još nekoliko žanrovskih romana ne skrivajući se više iza popularnoga pseudonima.

            Nakon što je iscrpio analitički korpus, kandidat se vraća na polaznu točku, tj. na drugi dio svojega naslovljenoga operativnoga pojma. Primjećujući kako u toj generaciji nema jedinstvenoga poetičkog modela, kandidat se pita može li se - osim same činjenice da ih veže kakav-takva odanost jednome kanoniziranome žanru - uopće i govoriti o nekoj književnoj generaciji. Naime:

            "Šoljan i Balen kreću se po granicama realističkog romana želeći ostvariti socijalno-psihološku motivacijsku podlogu na osnovi koje bi onda prešli u vode kriminalističkog žanra, Brixy je izabrao parodiranje žanrovske poetike za svoj temeljni postupak, Raos se služi pastišem, a Mialn Nikolić u svom bogatom opusu kombinira sva moguća, dopuštena i nedopuštena, tematska i oblikotvorna izražajna sredstva uz određeni socijalno-psihološki podtekst. Gotovo da nema Nikolićeva romana u kojem se ne događa poneko žanrovsko iskliznuće. To ga izvlači iz strogog kanona žanrovskog stvaranja i u neku ruku približava autorima druge generacije, koji se takvim 'izigravanjima' obilato služe. Samo je Jednostavno umorstvo Antuna Šoljana (...) 'disciplinirano' i ostaje u klasičnom žanrovskom kanonu".

      Kada se sedamdesetih i osamdesetih godina budu promijenili stavovi autora i recepcijski kontekst, promijenit će se i status krimića u žanrovskoj slici moderne hrvatske književnosti. Krimić se nameće kao odgovor na dotadašnju nefabulativnu prozu, pa se novi naraštaj "ne stidi onoga što piše", a književna kritika počinje im priznavati status "prave domaće generacije pisaca krimića". Međutim, nastavlja kandidat, sada je već riječ o drugoj generaciji, a ona prva je tijekom pedesetih i šezdesetih godina već "popunila književnopovijesnu prazninu između onoga što smo nazvali kakvom takvom tradicijom (Radojčić, Zagorka) i onoga što zovemo "pravom domaćom generacijom". Zato bismo, zaključuje kandidat, Pavla Pavličića, Gorana Tribusona i Ljudevita Bauera ipak mogli proglasiti drugom generacijom, a Antun Šoljana, Milana Nikolića, Ivana Raosa, Branka Balena i Nenada Brixyja prvom generacijom hrvatskog krimića.  

Ovime je kandidat, nakon metodološki dobro vođenoga postupka, uspješno ostvario glavni cilj svojega rada. Time je dokazao da je ovladao književnoznanstvenom metodom i instrumentarijem, te pridonio usustavljivanju žanrovske slike hrvatske književnosti druge polovice 20. stoljeća. Na stanovite propuste, npr. u referentnoj literaturi kao i na mjestimične terminološke dvojbe, povjerenstvo će kandidata upozoriti na obrani. Zato predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati ovo izvješće i da kandidatu odobri daljnji postupak za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti.
S kolegijalnim pozdravom!
Dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

 
Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

 

Dr. sc. Stanislav Marijanović, red. prof.

 

"zombi je mali žuti cvet"

---

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.854
Re: HRVATSKI KRIMIĆI
« Reply #1 on: 27-06-2010, 11:25:02 »
pošto sam od rujna sekretar isturenog odeljenja partije na filozofskom u zagrebu, pokušaću da pronađem ovaj rad. ti ćeš me podsetiti, i mislim da će to biti lak posao.

ja sam upravo počeo da čitam brixyjev roman "mrtvacima ulaz zabranjen", budem ti posudil čim završim. ima i jugoslovenski film snimljen po tom romanu iz 1965. (http://www.imdb.com/title/tt0181698/ ne znam gde bismo ga mogli naći), i češki film iz 1970. "četiri ubistva su dovoljna, draga". 
Ti si iz Bolivije? Gde je heroin i zašto ste ubili Če Gevaru?

---

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.854
Re: HRVATSKI KRIMIĆI
« Reply #2 on: 27-06-2010, 11:27:27 »
Ti si iz Bolivije? Gde je heroin i zašto ste ubili Če Gevaru?

Le Samourai

  • 4
  • 3
  • Posts: 835
Re: HRVATSKI KRIMIĆI
« Reply #3 on: 27-06-2010, 11:35:06 »
Ima i radio drama radjena pri Radio Beogradu, a i (ukoliko je u pitanju isti predlozhak, poshto im je naslov i autor isti) epizoda stripa Timoti Tacher.

crippled_avenger

  • 4
  • 3
  • Posts: 19.380
    • http://dobanevinosti.blogspot.com
Re: HRVATSKI KRIMIĆI
« Reply #4 on: 27-06-2010, 14:35:36 »
Po meni, daleko najznačajniji hrvatski krimić je roman Zorana Ferića (pisca koji nije formalno posvećen krimi žanru) SMRT DJEVOJČICE SA ŽIGICAMA. To je majstorski genre bending. Ko to nije čitao, mnogo je propustio.
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

tomsak

  • 2
  • Posts: 22
Re: HRVATSKI KRIMIĆI
« Reply #5 on: 28-01-2011, 16:25:29 »
Pročitao sam većinu toga, i Juričićev magisterij. Moj osobni vrhunac je, uz neke Pavličićeve romane, možda ipak Branko Belan i njegova dva romana. Inače, Mitar Balaban i Armin Benko nisu Belanovi pseudonimi, nego - ako se dobro sjećam - imena inspektora-detektiva, Mitar Balaban je glavni lik Biografije utopljenice, a Armin Benko je inspektor u Obrascima mržnje.

Biografija utopljenice emitirana je 12. X. 1964. kao TV drama na TV Zagreb u režiji Ivana Hetricha, a nije poznato je li sačuvan snimak.

Kunac

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.927
Re: HRVATSKI KRIMIĆI
« Reply #6 on: 09-06-2011, 23:38:26 »
Pogledao sam danas krimić Zločin u školi koji je 1982. godine režirao Branko Ivanda. Rađen je po Pavličićevom romanu Stroj za maglu. Pošto je Pavao Pavličić radio i na scenariju, verujem da je film ostao veran predlošku. Dopalo mi se kako je film urađen. Mogao je biti i bolji, nije dovoljno utegnut i napet, ali svakako jeste iznad proseka jugoslovenske kinematografije osamdesetih. Zagreb deluje kao neki grad u Francuskoj, sve je veoma sekularno i uglađeno. Misterija se vrti oko novog profesora u jednoj zagrebačkoj gimnaziji koji počinje da istražuje uzroke smrti svog prethodnika. Početak je veoma atmosferičan, kao što može da se vidi u ovom insertu koji (upozoreni ste!) sarži sekundu-dve potpuni nepotrebne golotinje:

http://www.youtube.com/watch?v=e7jRQ-Yl0Ks

Ima još finih momenata u filmu. Nije baš sve na vrhunskom nivou, ali ako volite krimiće a zanima vas ex-Yu zaostavština, Zločin u školi morate pogledati. Nije to baš tipičan krimić, ali je blizu. Ima taj blag giallo šmek. Pogledajte samo ovu saspens scenu u kojoj strast vaspitačice prema pušenju može dovesti do ozbiljnih posledica. Or not. Ivanda koristi Argentov štos sa paralelnom montažom kako bi povećao napetost:

http://www.youtube.com/watch?v=ms0grJXiMgY

Od Pavličićevih roman pročitao sam samo Rakovu decu i taj mi je bio sasvim okej. Što se filmova tiče - Treći ključ mi se, na primer, nije nešto preterano dopao, ali Pavličić definitivno ima dobrih ekranizacija/scenarija. Ritam zločina je svakako remek jugo filma, ali ni Zločin u školi nije za bacanje. Sledećeg bi trebalo da pogledam Orla. Nadam se da će biti na nivou.


"zombi je mali žuti cvet"

Kunac

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.927
Re: HRVATSKI KRIMIĆI
« Reply #7 on: 11-06-2011, 16:54:55 »
Pogledo sam film ORAO (1990), nastao pred sam raspad Jugoslavije. U pitanju je još jedna saradnja Z. Tadića i P. Pavličića. Još jednom je primetno da njih dvojica nisu bili spremni da se bave čistim žanrom, pa je ORAO neka vrsta lažnog krimića koji pokušava da istovremeno bude i osuda društva. Socijalistička melanholija kao usud, reklo bi se. Za razliku od filma ZLOČINA U ŠKOLI u kojoj je Pavličićev predožak na film pretočen na jedan posh način, u ORLU je sve prizemljeno. Zagreb izgleda prljavo i raspadnuto, pa je egzistencijalistički očaj 4 glavna junaka deluje iskrenije.

Film ima zanimljivu strukturu. Podeljen je na 4 segmenta: svaki je ispričan iz vizure jednog od prijatelja. Kako je Cripp na NOVIM KADROVIMA već primetio - u pitanju je jedna krimi rašomonijada.

Prva polovina filma je dosta dobra. Vlatko Dulić i Ivica Vidović su prilično dobri u svojim ulogama bibliotekara tj. profesora. Kasnije, film gubi na snazi. Zdenko Jelčić i Božidar Orešković su sasvim solidni glumci, ali nemaju potreban magnetizam da nose film.

Razrešenje je posebno problematično, čak nejasno na prvo gledanje. Posle filma sam malo razmislio i pohvatao konce = rešio misteriju, ali mi se čini da je finale moglo biti mnogo efektnije urađeno.

P.S. Ksenija Pajić je čista desetka.
"zombi je mali žuti cvet"

Agota

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.824
Re: HRVATSKI KRIMIĆI
« Reply #8 on: 11-06-2011, 17:50:52 »
jer mogu da dobijem linkove za zlocin u skoli plizzzzzzzzzz ili adresu za online ako ima?
This is a gift, it comes with a price. Who is the lamb and who is the knife. Midas is king and he holds me so tight. And turns me to gold in the sunlight ...

ginger toxiqo 2 gafotas

  • 4
  • 3
  • Posts: 16.767
Re: HRVATSKI KRIMIĆI
« Reply #9 on: 11-06-2011, 20:25:52 »
jer mogu da dobijem linkove za zlocin u skoli plizzzzzzzzzz ili adresu za online ako ima?

...don't look any further:

Code: [Select]
http://www.megaupload.com/?d=PLKFW7N4
"...get your kicks all around the world, give a tip to a geisha-girl..."

Agota

  • 4
  • 3
  • Posts: 5.824
Re: HRVATSKI KRIMIĆI
« Reply #10 on: 12-06-2011, 22:00:37 »
 
jer mogu da dobijem linkove za zlocin u skoli plizzzzzzzzzz ili adresu za online ako ima?

...don't look any further:

Code: [Select]
http://www.megaupload.com/?d=PLKFW7N4



xremyb



This is a gift, it comes with a price. Who is the lamb and who is the knife. Midas is king and he holds me so tight. And turns me to gold in the sunlight ...

Kunac

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.927
Re: HRVATSKI KRIMIĆI
« Reply #11 on: 13-06-2011, 15:30:00 »
Čovjek koji je volio sprovode (1989) je takođe ražirao Tadić. Kao scanarista je potpisan Dubravko Jelačic Bužimski, mada na IMDb-u stoji informacija da je i Pavao Pavličić umešao svoje prste. Bračni par Ivica Vidović - Gordana Gadžić tumače glavne uloge.

Quote
Filip živi u Samoboru, malom gradiću blizu Zagreba. Radi u biblioteci, kao bibliotekar. Iako se davno preselio u Samobor, i dalje mu nedostaje gužva i užurbanost velikog grada. Njegova dosadna svakodnevica biva uznemirena dolaskom nove koleginice, lepe Elze. Mežutim, uskoro se događa serija čudnih smrti...

Evo par inserata...

http://www.youtube.com/watch?v=TexzrSsd3M8

http://www.youtube.com/watch?v=p6r8AHWCb4I

Malo postmoderne, garnirano sa vrištanjem...

http://www.youtube.com/watch?v=xIwlxkBVbpM

Film je pristojan, ali misterija je  mlitava, pa taj ozbilan hendikep odnosi svoj danak.
"zombi je mali žuti cvet"

Truman

  • 4
  • 3
  • Posts: 8.917
Re: HRVATSKI KRIMIĆI
« Reply #12 on: 27-06-2011, 22:48:58 »
zanimljivo...šteta što te knjige ne mogu da se nađu.
There is neither creation nor destruction, neither destiny nor free will, neither path nor achievement. This is the final truth.
Sri Ramana

Mica Milovanovic

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 8.386
Re: HRVATSKI KRIMIĆI
« Reply #13 on: 23-06-2012, 19:46:12 »
http://hitrina.files.wordpress.com/2009/12/kroatischer_krimi_uschult.pdf


Uzgred, nabavio sam roman  "Osumnjičeni" od Šoljana. Objavljen je u Malim romanima.
Mica