Ovde, u mojoj nestandardnoj upotrebi: u ovom sistemu, ovom društvu, tj. srpskom, tradicionalnom, da ne kažem patrijarhalnom; ako oba bračna druga rade, bilo na njivi bilo u fabrici ili u kancelariji,
uobičajeno je da žena kuva, da žena pere, da žena sprema, čisti, usisava, menja pelene, vodi decu u vrtić ako idu u vrtić, kod zubara i lekara, da ide na roditeljske sastanke, i tako dalje i tako dalje, i to je sve toliko
uobičajeno da odstupanje od šeme, recimo muž koji kuva ili pazi decu, nailazi a) na zgražanje i b) na neproporcionalno oduševljenje takvim neortodoksnim postupkom. U drugom redu se nailazi na niz
sistemskih (birokratskih, psiholoških, kakvih hoćeš)prepreka da se ova postojeća
uobičajena podela rada izmeni. Naravno da nije zabranjeno da muškarac radi po kući ili da se brine o deci; ali je stepen psihološkog uslovljavanja da on to ne treba da radi i da ga to čini manje muškarcem vrlo visok. Kao što je za ženu jak pritisak okoline da treba da se uda i rodi decu, iako to nikakvim zakonom nije propisano. Meni je to dovoljno rašireno u svim oblastima života da zavređuje upotrebu reči
sistemski.
Da, naravno da govorim iz ličnog iskustva, svak se češe gde ga svrbi.
EDIT: gle, hiljaditi post! Možda je ovo idealan trenutak da se povučem s foruma, zbogom svima, okrutni Sagitaši!