I sama sam na ivici da diskvalifikujem pozoriste kao umetnost, jer je ono u Beogradu, verujem i u Novom Sadu, krajnje neprofesionalno, dosadno i bez fokusa. Osnovna zamerka, nema repertoarske raznolikosti, svi sve igraju, izuzetak su Puz i nesrecni Teatar T, tamo kad ides, znas sta te ceka, u prvom slucaju decije slepstik predstave, moderno, poluparodicno osmisljene decije predstave u brehtovskom maniru (poigravanje sa pozorisnom iluzijom i razbijanje 4. zida), a u drugom, mjuzikli, vodvilji, one-man show i komadi sa pevanjem. Ostala pozorista, posebno u ovom trenutku, kao da nemaju dramaturga, vec tekstove biraju kako im plane. Atelje i JDP se toliko upinju da izgledaju kao svetska pozorista, ali mesto sto placaju umetnike da se medjusobno kresu i razvodnice da nose jednaka odela, bolje da malo porade na repertoaru. Izbor tekstova je dakle drugi veliki problem. Gde su ti domaci mladi pisci, nema anarhije, a glumci dopisuju tekst jer svi misle da su Zoran Radmilovic. Alternativna scena nam se svodi na poluamatere iz Bistrih potoka koji u Bitefu zakupe scenu na jednu noc od Prokica tako sto mu ponude neku od devojcica iz trupe, kapiram. I, da, imali smo blesav pokusaj da se ukljucimo u zapadnu trejnspoting kampanju sa in your face predstavama, ali da li se iko zapitao zasto svi igraju Rejvenhila, a niko daleko bolju, iako pokojnu Saru Kejn?