Author Topic: Maskulinistički (?) kutak  (Read 4220 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Josephine

  • Guest
Maskulinistički (?) kutak
« on: 30-08-2014, 19:36:55 »
Ovaj tekst stvarno zaslužuje zaseban topik. A i da muškarci imaju svoj feminizam.  :lol:


Muškarci, čitajte.


Mada su meni sve te polno-rodne uloge smešne, svi, nekako, živimo po njima, inače niko nikada ne bi imao seksa.  :lol:


Autor tekstaNebojša Jovanović


Tekst preuzet sa linka AkademijaUspeha.com


Da li postoji greška u muškom polu?


Razmišljam nešto ovih dana intenzivno na temu kakva se greška potkrala Bogu (ili prirodi) kada je stvaran ovaj naš muški pol. Priča se, doduše, po kuloarima da je Bog ženu stvorio od rebra Adamovog, ali… možda je u rebru bilo manje tih štetnih, toksičnih sastojaka koji čine muškarce tako problematičnim stvorenjima. U čemu je greška? Neki će se pitati zašto uopšte mislim da postoji greška u muškarcima. Zar nisu žene još iracionalnije? Zar i u njima nema nekakve “debele” greške? Ma, ima… i o ženama sam pisao i pisao… O tome zašto zvocaju, zašto se neke žene ponašaju kao “kučke”… Ali, ovo sa muškarcima je mnogo više zabrinjavajuće i opasnije. Tako kaže statistika. Moja lična statistika, a i ona mnogo šira statistika.

Skoro tri decenije se bavim poslom psihoterapeuta. Radim i sa decom i sa odraslima. Sećam se kako su mi u ona davna vremena na počecima moje prakse klijenti uglavnom bile žene. A sada? Oko 80% mojih klijenata su muškarci. Doduše, najviše je među njima dečaka koji imaju probleme sa školom i ponašanjem, adolescenata sa problemima nesnalaženja u školi, u društvu, mladih buntovnika i odmetnika. Zar je sve to rezervisano za muški pol u odrastanju? Zar samo dečaci ne vole da uče i imaju probleme sa školom i neadekvatnim ponašanjem? Zašto je to tako? Da li nešto nije u redu sa muškim polom, ili se nešto dešava u društvu i civilizaciji što ozbiljno ugrožava sazrevanje muškaraca? Mislim da je ovo drugo u pitanju, ali, da vidimo šta je to i kako deluje na muškarce?Kuda ide muški rod?U knjizi “Biti muško” (Izdavaćka kuća “Mali vrt”, Beograd) Australijski psiholog Stiv Bidalf iznosi sledeće: “Kažu nam da svet pripada muškarcima, ali statistike o zdravlju, sreći i životnom veku muškaraca pokazuju da je to laž. Slede neke činjenice koje ukazuju na to kako je danas biti muškarac:

  • Muškarci, u proseku, žive šest godina manje od žena.
  • Muškarci, po pravilu, ne uspevaju da ostvare bliske odnose (samo dva pokazatelja: 40% brakova ne uspe i u četiri od pet slučajeva razvod pokreće žena).
  • Muškarci počine više od 90% nasilnih dela, za koje se donesu sudske presude i 70% žrtava tih dela su muškarci.
  • Oko 90% đaka koji imaju probleme sa vladanjem u školi su dečaci i oko 80% đaka koji imaju teškoće pri učenju su takođe dečaci.
  • Jedan od sedam dečaka će do uzrasta od 18 godina doživeti seksualni napad odrasle osobe ili starijeg deteta.
  • Muškarci čine više od 90% zatvorenika u zatvorima.
  • Glavni uzrok smrti među muškarcima od 12-60 godina jeste samoubistvo. U 2000. godini samoubistvo je bilo uzrok svakog 36. smrtnog slučaja muškarca. Muškarci i dečaci izvršavaju samoubistvo četiri puta češće nego žene.
  • Muškarci se sve manje obrazuju. Ako bi se nastavili sadašnji trendovi, negde sredinom ovog veka dečaci više nigde u svetu neće pohađati univerzitet.”
Zašto je to tako?Muške ulogeVećina muškaraca zapravo ne živi. Oni glume da bi se zaštitili. Tokom sazrevanja izaberemo jednu od nekoliko standardnih maski-uloga kao što su “veliki radnik”, “kul frajer”, “dobar momak”, “mačo muškarčina”, “osećajan novi muškarac”… a zatim se godinama držimo te uloge i pretvaramo se da smo to mi, da je sve u redu. Međutim, unutra, često preovladava duboki osećaj usamljenosti. Glumiti i živeti nisu ista stvar. Većina žena nije takva. Žene imaju svoje probleme, ali većina žena deluje na osnovu neposrednog osećanja sopstva. Žene mnogo više znaju ko su i šta žele. Muškarac, najčešće u srednjim godinama, zapada u duboko očajanje pomešano sa premorom, kada shvati da ne samo da ga njegovi bližnji ne vole, već da ga čak i ne poznaju. Danas je prosečan muškarac taj koji je duboko nesrećan.


Šta to, uopšte, znači biti muško? Problemi muškaraca leže u izolaciji. Većinu muškaraca muči: usamljenost,kompulsivno takmičenje i doživotni strah od osećajnosti. Postojeće stereotipne uloge nam ne daju zadovoljstvo. Bez obzira na to da li se držimo mačo stila Džona Vejna ili nastojimo da budemo “osećajni muškarci novog doba” otkrivamo da to ne funkcioniše. Rezultati su katastrofalni: brakovi nam se raspadaju, deca nas mrze, umiremo od stresa i, usput, uništavamo svet. Nešto tu gadno ne štima. Nismo mi ni monstrumi planete (makar ne po svom izboru) niti imitacije žena (kao što su to ideologije kasnog 20. veka pokušavale da nam nametnu). Ali, šta jesmo? Zna li to iko? Šta je, bre, to “biti muško”?Odsustvo očeva (“Otac-kolac”)Nedavno sam držao nekakav seminar o deficitu pažnje i hiperaktivnosti kod dece za prosvetne radnike. Na skupu je prisustvovalo više od 250 ljudi. Osećao sam se kao da sam zalutao na sastanak nekog feminističkog društva. Među prisutnima je bilo samo pet muškaraca: predsednik opštine, sekretar za kulturu, dva direktora škola i jedan jedini učitelj. Prisetio sam se i toga da decu sa problemima kod mene uglavnom (gotovo uvek) dovode majke. Dečake vaspitavaju uglavnom majke, a uče ih (u nižim razredima) učiteljice (dakle, žene). Od koga će ti dečaci da nauče da budu muškarci? Čovek ne može da da ono što nema, zar ne? Žene nikada nisu bile muškarci, pa tako i ne mogu znati kako se to postaje. Osim ako u svojoj omnipotenciji ne misle da su “bolji muškarci od muškaraca” i da je biti muško “prosta stvar”… “muškarci su jednostavni”… (čitaj prosti). Ali, daleko od toga da krivim žene za tu situaciju. Muškaraca, jednostavno, nema u vaspitanju dece – ni u kući, ni u školi. Ja samo kao otac, psihoterapeut, i komunista (šalim se za ovo treće) ispuštam “nečujni vapaj za smislom”: Aman, braćo, muškarci, gde ste!? Sinovi vam, bez vas, neće stići nikuda! Man’te se one narodne “Otac-kolac”.


Dečaci i mladići u našem društvu mnogo trpe zbog odsustva očeva i muškaraca u njihovim životima, jer ne dobijaju usmerenje ni mentore koji bi im pomogli da sazreju u zrele muškarce. Osim ako dečak nije dobar u nekom sportu (pa ima sreće da naleti na mudrog trenera) ili nekoj drugoj sličnoj “muškoj” aktivnosti, ili ne sretne nekog stvarno dobrog nastavnika, možda nikada neće stvarno upoznati nekog muškarca. Nemajući uvid u unutrašnji svet stvarnih muškaraca, dečaci su prinuđeni da predstavu o sebi grade na osnovu blede slike napabirčene spolja – sa televizije, filmova i od vršnjaka, koju zatim oponašaju nadajući se da će dokazati da su muško.

Devojčice nisu u takvoj situaciji. Tokom odrastanja neprestano su izložene rasponu prilično sposobnih i komunikativnih žena kod kuće, u školi, među prijateljicama. Veoma često čujem izjavu od dečaka “škola je za devojčice”. Tačno je. Škola je po meri devojčica.Škola po meri devojčicaMnogo toga što škole zahtevaju od đaka tokom obrazovnog procesa je više prilagođeno devojčicama. Škole zahtevaju i nagrađuju mirnu, pedantnu, kooperativnu, verbalnu, finu motornu, umetničku i druge pasivne vrste aktivnosti koje se obavljaju u zatvorenom prostoru. Mnoge studije su dokazale da se fine motorne sposobnosti tokom prvih razreda osnovne škole sporije razvijaju kod dečaka nego kod devojčica. Isto se dešava i sa verbalnim sposobnostima. Dečaci se u tom uzrastu osećaju glupo i nezgrapno ukoliko se od njih očekuje da obavljaju istu vrstu školskih zadataka kao devojčice. Sa malim izuzecima, devojčicama obrazovanje lakše pada. Dečaci često izražavaju otpor i sa teškoćom se uklapaju u režim učionice i u obavljanje zadataka koji se od njih očekuju. Školski sistem je “nameštaljka” za dečake. Namešteno im je da ne uspeju, jer “pravila igre” nisu u skladu sa njihovom prirodom. Naglasak, tokom obrazovanja dečaka, mora biti na pokretu, energiji i izlasku iz zatvorenih prostorija. Njima je potrebno više uzbudljivih ili prirodnih aktivnosti, u okviru kojih se koriste muške sposobnosti, umesto da se potiskuju. To ne treba da se ograniči na sport već da se proširi i na nauku, umetnost, muziku, čitanje, pisanje i matematiku. Ovako, kao posledicu nesmotrene feminizacije škole, imamo indikativnu činjenicu da dečaci čine više od 80% dece koja ne umeju da čitaju (u mlađim razredima) i koja imaju probleme sa učenjem.Većinu muškaraca muči: usamljenost, kompulsivno takmičenje i doživotni strah od osećajnosti. Postojeće stereotipne uloge nam ne daju zadovoljstvo. Dečake vaspitavaju uglavnom majke, a uče ih (u nižim razredima) učiteljice (dakle, žene). Od koga će ti dečaci da nauče da budu muškarci? Čovek ne može da da ono što nema, zar ne? Žene nikada nisu bile muškarci, pa tako i ne mogu znati kako se to postaje.

Školski sistem je “nameštaljka” za dečake. Namešteno im je da ne uspeju, jer “pravila igre” nisu u skladu sa njihovom prirodom. Kao posledicu nesmotrene feminizacije škole, imamo indikativnu činjenicu da dečaci čine više od 80% dece koja ne umeju da čitaju (u mlađim razredima) i koja imaju probleme sa učenjem.

Muškarci se sve manje obrazuju. Ako bi se nastavili sadašnji trendovi, negde sredinom ovog veka dečaci više nigde u svetu neće pohađati univerzitet.Posledice nedostatka oca u vaspitanju i feminizacije škole“Dečaci ne daju sve od sebe. Ničemu ne streme. Postaju agresivni. Smatraju da je kul biti glup”… čujemo često od učiteljica. Devojčice “grabe napred”, dečaci ne uspevaju “da prate radnju”. Višestruki su razlozi za to. Muškarci su nestali iz obrazovne profesije, pogotovo iz osnovnog obrazovanja, te dečaci ne doživljavaju obrazovanje kao mušku delatnost. To je nešto što ih vezuje za mame, što ih čini zavisnima, u čemu nema akcije niti muškosti. “To je za štrebere (čitaj zavisne, aseksualne) ili za uvlakače (čitaj devojčice)”. Nije muški biti dobar đak. Dečaci sa odsutnim i prezauzetim očevima i ne pokušavaju da budu nalik tati. Oni su, umesto toga, pod uticajem svojih vršnjaka. Grupa vršnjaka je, na žalost, prilično “glupa životinja”. Emocionalna klima dečačke kulture po školama je često zastrašujuća i negativna. Svaki peti dečak biva zlostavljan u školi barem jednom nedeljno. Dečak koji je imao nežno i prijateljsko okruženje kod kuće može otkriti da mora, kako bi bio prihvaćen, da zauzme lažnu mačo pozu, da se ponaša loše, da omalovažava devojčice i čak da učestvuje u zlostavljanju. Hladna i ravnodušna interakcija između prosvetnih radnika i učenika doprinosi klimi zlostavljanja u školi. Svi trpe kada se zanemaruje razvoj dečaka.Emocionalna klima dečačke kulture po školama je često zastrašujuća i negativna.Kakvi su učitelji potrebni dečacima?Dečacima su potrebni muškarci, ali ne bilo kakvi muškarci. Istraživanje koje je sproveo Piter Dauns u Engleskoj, utvrdilo je da postoje četiri kvaliteta koje poseduju najbolji učitelji: čvrstina, smisao za humor, pravičnost i usredsređenost. Dečaci su najbolje učili od čoveka koji je nesumljivo držao stvar u svojim rukama, ali koji nije bio zao niti takmičarski nastrojen, već pozitivan i dobro organizovan. Nisu voleli učitelje koji su bili “jedan od momaka”. Zaključak: Potrebni su muškarci u obrazovanju koji poseduju određene osobine i sledeće veštine i sposobnosti:

  • Savetodavne veštine i umeća rešavanja konflikata.
  • Uvid u to da dečaci kojima nedostaje nežnost neretko razvijaju agresivnost kao zamenu.
  • Odgovaranje na čežnju za ocem kod dečaka koji nemaju oca-adekvatnog načina staranja o dečacima bez očeva.
  • Junak-ili-negativac dinamiku kod mladića-kako preusmeriti energiju na konstruktivne načine.
  • Veštine suprostavljanja uz pomoć čvrste ljubavi-kako decu učiti mišljenju i rešavanju problema umesto zastrašivanja kao disciplinskog sredstva.

Dečaci su najbolje učili od čoveka koji je nesumljivo držao stvar u svojim rukama, ali koji nije bio zao niti takmičarski nastrojen, već pozitivan i dobro organizovan.Šta treba da uradi ministarstvo prosvete?Škola je za dečake često poprište straha i neuspeha. Možemo da učinimo da škola bude više prijateljski nastrojena prema dečacima na sledeće načine:

  • Da školsko dvorište učinimo bezbednijim sprečavanjem nasilja od strane đaka u nastavnog kadra.
  • Zapošljavanjem više prave vrste muškaraca, pogotovo u osnovnim školama.
  • Obuzdavanjem prekomernog takmičarskog duha u dečijem sportu i ponovnog otkrivanja sporta kao razonode, sredstva za samorazvoj i vežbanje.

Pokret za oslobađanje muškaracaŽene su smislile feminizam kako bi se oslobodile i dobile svoja prava. A šta je sa muškarcima? Da li su muškarci agresori od kojih žene treba da se oslobode, a oni su, po logici stvari, već slobodni? Ako su tako slobodni, zašto su tako nesrećni i destruktivni? Da li muškarci mogu da biraju između dva stava (Baja ili Šonja): Biti onaj koji je agresivan i dominantan prema ženama, onaj protiv kojeg se one bore feminizmom, ili biti onaj koji pokušava da bude ono što žene žele? Neka istraživanja pokazuju da žene ne veruju ovim “dobrim” muškarcima ili ih nipodaštavaju, ili ih u nekim slučajevima iskorištavaju. Feminizam neće osloboditi muškarce. Ne možemo osloboditi samo jednu polovinu čovečanstva. Ideja oslobođenja žena od muškaraca pretpostavlja da su muškarci nekako bili pobednici u borbi za moć, da su se dobro provodili. To je izrazito pojednostavljeno gledište. Muž koji mlati ženu, šef koji napastvuje radnice, ili otac koji seksualno zlostavlja svoju decu, teško da su snažne, slobodne ličnosti i da su pobednici. Ta vrsta muškosti je obično izrazito nesigurna i zato ima potrebu da ugnjetava žene.Mnogo je realnije da su i muškarci i žene uhvaćeni u zamku uloga i uslovljavanja koje su oštetili i jedne i druge.Dugoročna rešenja ne leže u tome da se žene bore protiv muškaraca, već u tome da se muškarci i žene bore protiv prastarih gluposti koje su im ostavljene u nasleđe. Jasno je da muški pokret ne može biti reakcija protiv ženskog pokreta. On je polovina koja nedostaje ženskom pokretu. Bit muškog pokreta leži u reafirmaciji muškosti kao prevashodno pozitivne snage koja podržava život.Feminizam nije razumeo da ispod privida spoljašnje moći muškaraca leži duboko osećanje nemoći. Muškarci su često bili samo šrafovi u ogromnim industrijskim sistemima koji im nisu pružali nikakvu radost ili samopoštovanje. Pored toga, osećali su duboku nesigurnost zbog ženskih prednosti: seksualne moći, verbalnih veština, ženskih prijateljstava, moći da ismevaju, manipulišu i primenjuju suptilnu kontrolu. (Moć u ličnim odnosima je utešna nagrada – ono što uzimate kada ne možete da dobijete ili prihvatite ljubav ili poštovanje).

Jasno je da muški pokret ne može biti reakcija protiv ženskog pokreta. On je polovina koja nedostaje ženskom pokretu. Bit muškog pokreta leži u reafirmaciji muškosti kao prevashodno pozitivne snage koja podržava život. Imali smo crnački ponos, gej ponos, ženski ponos, ali se od muškaraca tražilo da pođu od stida. Izbacivanje žestine, snage iz muškarca nije pravi odgovor na zahteve feminizma. Mlak muškarac nije ono što žene stvarno žele, a i da žele, to svakako nije ono što je potrebno muškarcima da bi se osećali zadovoljnima i ispunjenima. Ako muško ne znači biti mačo, a ne znači biti ni šonja, šta to onda znači? Kako bi izgledao taj oslobođeni muškarac? Kako to može da se postigne?Sedam koraka do muškostiKoraci koji vode punom razvoju muškarca su jasno određeni. Nisu uvek ni jednostavni, ni brzi, ali čine nacrt plana koji predstavlja ogroman napredak u odnosu na prosto tumaranje. Stiv Bidalf, u knjizi “Biti muško”, navodi 7 koraka koji vode do punog razvoja muškosti:1.


“Ispraviti stvari” sa ocem. Otac vam je emocionalna nit dodira sa sopstvenom muškošću. Morate da razrešite odnos sa njim. Ne možete uspešno da živite sve dok ga ne razumete, ne oprostite mu i dok ne dođete do toga da ga, na neki način, poštujete.Možete to da činite kroz razgovore sa njim ako je živ, ili u sopstvenoj glavi ukoliko ga više nema, Ukoliko ne obavite taj posao, njegovi ostaci će se vući za vama i saplitaće vas pri svakom koraku. Ankete pokazuju da oko 30% muškaraca ne razgovara sa ocem, drugih 30% ima odnos, ali ga procenjuje kao napet i težak. Manje od 10% muškaraca je prijatelj sa svojim ocem. Sukobljeni sa ocem, sukobljeniste i sa samim sobom, sa sopstvenom muškošću. Ostaćete dečak dok ne razrešite odnos sa ocem. Nećete imati autoritet sve dok ne budete mogli da poštujete autoritet, dok ne pronađete neki autoritet vredan vašeg poštovanja.


2.Pronalaženje svetlosti u svojoj seksualnosti. Da bi se mladi muškarac uspešno odnosio prema mladoj ženi, on prvo mora da se oseća dobro u vezi sa time što je muško. Da bi bio uspešan ljubavnik, on prvo mora sebe da doživljava kao nekoga vrednog ljubavi, sposobnog da prima i daje nežnost. Biti seksualan muškarac ne znači biti gad. (Epitet kojim žene često karakterišu izvrnutu mušku seksualnost. “Muška svinja” je sinonim takođe često u upotrebi.) “Gad” se odnosi na posramljenu seksualnost. Biće sa niskim samopoštovanjem, takozvani gad, oseća da ne može da uspostavi intimna prijateljstva sa drugima, i zato pristupa drugima (ženi) kao objektu koji treba eksploatisati najbolje što može. To predstavlja ciničan pokušaj da se potvrdi putem dominacije. Očaravajuće iskustvo erotskog zadovoljstva i bliskosti pretvara se u svoju suprotnost posredstvom želje za moći proizašle iz osećanja krivice. “Ukoliko ne možeš da dobiješ ljubav, osveti se, dominiraj” – tipičan je način reagovanja “gada”. Većina muškaraca se, u osnovi, još uvek stidi svojih “prljavih” seksualnih osećanja i doživljavaju svoju seksualnost kao nešto obično, kao svrab koji treba počešati. Postoji grubi i omalovažavajući stereotip koji muškarce u celini predstavlja kao “gadove”: “Muškarci žele samo jednu stvar…” Muškarac treba da pronađe svetost u svojoj seksualnosti. Kada muškarac razreši pitanje samopoštovanja, kada umesto arogancije poseduje mirno samopouzdanje, onda može da priđe zreloj ženi kao nekome sebi ravnom, bez potrebe za moći i kontrolom. Međutim, da bi to mogao, potrebno mu je savlada još jedno preostalo čudovište-doživljaj da žene, svojom manipulativnom seksualnošću, upravljaju muškarcem (preko njeogove “druge glave”). Percepcijom žena kao posednica seksualne privlačnosti – kao onih koji imaju moć nad žđeljom muškarca – muškarci zapravo predaju svoju seksualnu energiju i moć ženama, i zato ih se i plaše pa pokušavaju da povrate dominaciju. Muškarci, zapravo, uzdižu žene na pijedestal, a onda ih mrze zato što su na njemu. Moramo da postanemo svesni da seksualna privlačnost žene ne leži u njenom izgledu, već u načinu na koji biramo da gledamo ženu. Život muškarca postaje mnogo bolji kada shvati da on sebe uzbuđuje (načinom doživljavanja žene) i da je on mozak sa penisom, a ne obrnuto. Oslobođeni straha od žena kojima pripisuju preveliku moć, a time ih se i plaše, muškarci postaju sposobni za opuštenu intimnost i ljubav. “Jednom kada ste vodili ljubav, seks vam više nikada neće biti dovoljan”.


3.Susretanje partnera na jednakoj ravni. Većina muškaraca i žena doživljava muško-ženski odnos kao borbu za dominaciju. Kao da postoje samo dve alternative: Biti “gazda”, “pevac” u kući, dominantan mužjak i nasilnik (ovakvi muškarci odvraćaju od sebe žene sa samopoštovanjem), ili biti “mekani” savremeni muškarac koji je dosadan i kojim žena spontano počinje da dominira. Da bi uspostavio stvarno uspešan odnos sa svojom partnerkom muškarac mora da nauči kako da se prema partnerki (i ženama uopšte) odnosi kao prema različitom ali ravnopravnom biću. To znači da je poštuje, ali da poštuje i samoga sebe. Ukoliko žele da se dobro slažu sa ženama muškarci moraju da nauče da im se surotstave na ravnopravan način.

Kako se to suprotstavlja ženi na ravnopravan način?

Mnogo je muškaraca koji su ravnopravnost žena shvatili pogrešno (kao pravo žena da im se popušta). Jedno od čestih muških nesnalaženja je igranje uloge popustljivog nespretnjakovića ili slatkog duduka:

Muškarac kao sladak duduk: Kada je suočena sa besom, žalbama, zvocanjem i uopštenim nezadovoljstvom svojih žena (čemu su žene često sklone) većina muškaraca prosto popusti, promumla izvinjenje i odšunja se na vrhovima prstiju.(“Da draga, izvini draga”…) Nisu spremni na raspravu i raščišćavanje. Žene koje imaju duduke za muževe nisu srećne. Zapravo, postaju nezadovoljnije i još više se žale. Duboko u sebi, žene žele da budu u odnosu sa nekim ko je jednako snažan kao one. Nekoga ko će da se raspravlja sa njima, a ne samo da se slaže.One žude za muškarcima koji su u stanju da preuzmu inicijativu, da donesu neke važne odluke i da im stave do znanja kada ono što govore nema smisla. Žena ne može da se opusti ako joj je partner mekan i slab. Mnoge jake i sposobne žene, feministički nastrojene, koje su pričale o tome kako žele osećajne, brižne muškarce, pričaju o tome kako im je, kada su ih našle, postalo “smrtno dosadno”. Hvataju sebe kako, dok prolaze pored gradilišta sa “sirovim radnicima”, razmišljaju o tome da li da zvižde. Kada muškarac izgubi žestinu (žestina nije isto što i nasilnost), odlučnost, kada nije u stanju da kaže šta on želi, on gubi svoju muškost i postaje nesposoban da izgradi zadovoljavajući odnos sa ženom. Žene su samo ljudska bića koja greše. Često teže dominaciji manipulacijom. Ali, to ih neće zadovoljiti i ako uspeju. Muškarac koji voli ženu ne sme joj dozvoliti da to čini. Mora je zaustaviti na ravnopravan način. Mora u sebi da pronađe “ratnika” (ne siledžiju, već zaštitnika veze i porodice koji ume da se na mudar i razuman način suprotstavi potrebi žene za dominacijom ili njenoj verbalnoj agresiji).

Za strast su potrebna pravila.

Strast nije igra bez granica. Možemo da se opustimo i stvarno ispoljimo strast samo ukoliko postoje izvesne granice. Koje su to granice?

  • Da se nikada fizički ne obračunavamo, niti da pretimo.
  • Da nikada ne odlazimo usred svađe.
  • Da ne koristimo omalovažavajući rečnik.
  • Da se držimo teme i ne uvodimo druge stvari u raspravu.
  • Da saslušamo drugog i da istovremeno poštujemo svoje mišljenje.
  • Da, po dogovoru, obustavimo raspravu ukoliko postane suviše žučna, da razmislimo o svemu i da zatim nastavimo da se raspravljamo.

I muškarci i žene moraju da se odreknu nasilja kao metode. Postoji vekovna tradicija ženskog kritizerstva (zvocanje, popovanje, omalovažavanje, držanje pridika, izlivi nezadovoljstva za koje je on kriv…) kao i ustaljeni oblici muškog nasilja: fizičko nasilje, finansijska kontrola i emocionalna ucena. Oba pola moraju da rade na zloupotrebi svojih moći i da je zamenjuju otvorenošću i samokontrolom.


4.Aktivan odnos sa decom
Umeće očinstva skoro da je iščezlo. Svet bez oca je svet poremećene dece. Očinstvo treba da pruži detetu doslednost, čvrstinu, toplinu i angažovanost. Da bi muškarac mogao da se “sastavi” u ulozi oca, mora da odbaci neke stare uloge koje su često bile ograničavajuće i osiromašene.Četiri vrste defektnog oca:

  • Muškarac koji je želeo da bude kralj – To je muškarac koji je naporno radio ceo dan i koji se vraćao kući kako bi ga dvorili njegova odana žena sluškinja i deca koja su se videla ali ne i čula. Takav otac se zaista angažovao samo kada je trebalo izreći kazne ili pomilovanja. To je takođe bio “videćeš kad ti otac dođe kući” tip oca. Tipična izjava takvog oca: “Dok živiš pod mojim krovom, radićeš šta ti ja kažem”.
  • Kritički otac – Stalno je omalovažavao i tražio dlaku u jajetu, gonjen i sopstvenom frustracijom i besom. Taj otac je nesumljivo bio aktivan u porodici, ali na potpuno negativne, zastrašujuće načine. “Jeli to najbolje što možeš, zar ne možeš ništa da uradiš kako treba…” Sve što ga je frustriralo, pretvarao je u kiselinu koja je nagrizala dobrobit njegove porodice.
  • Pasivan otac – Otac koji je prepustio svu dužnost, odgovornost i moć svojoj ženi – majci. Takođe je popuštao deci, šefu, rođacima, društvu… On je, nekada davno, izgubio testise, i sada je sve tako teško da ne može čak ni da misli o tome. Pošto nije mogao da podnese pritisak, povlačio bi se iza novina, televizora, alkohola, nekog “hobija”… Njegova deca su rasla mrzeći ga što je takav beskičmenjak.
  • Odsutan otac – Taj čovek je možda bio sposoban, čak i moćan, ali ne u porodičnoj areni. On je bio otsutan gradeći karijeru. Nije prisustvovao školskim takmičenjima ili koncertima svoje dece. Možda je plaćao svakakve stvari za njih, ali nije bio ni od kakve koristi u vaspitanju, jer otac mora da bude prisutan. Otsutan otac nije samo neutralna figura. Ako im nije zadovoljena potreba za ljubavlju, deca oca neće voleti zbog novca koji zarađuje, a neće biti ni neutralna prema njemu. Verovatnije je da će ga mrzeti. Žene treba da budu vrlo jasne u pogledu toga šta traže od svojih muževa, jer su muškarci skloni tome da predpostave da je njihova sposobnost privređivanja njihov najveći doprinos. Ostvariti i jedno i drugo, dobro zarađivati (prema standardu koji žena želi) i biti dobar otac, često je nemoguće. Ako se pravi da je nesvesna ove činjenice, žena gura muškarca u ulogu zbog koje je posle nezadovoljna.

A kako biti dobar otac?Ne dozvolite da poverujete u glupost koja glasi “kad su deca mala očevi nisu tako važni”. Roditeljstvo nije “španska serija”, pa da se bez teškoća možete uključiti u bilo koju epizodu. Bavite se svojom decom od pelena. Posebno je važno da znate da, već u šestoj ili sedmoj godini, dečak mora da preusmeri svoju primarnu identifikaciju na oca. Naravno, on će voleti i imati intenzivan odnos sa majkom, ali on više nije njen. On aktivno želi da bude sa ocem i da bude nalik njemu. On to može samo ukoliko je otac prisutan i zainteresovan da provodi vreme sa njim. Otac treba da radi stvari sa sinom, da uživa u deljenju života sa njim, da pred njega postavlja izazove i da ga testira, ali da ga nikad ne povređuje ili omalovažava. Otac je taj koji mora da nauči svog sina da obuzdava svoju snagu. (Jedan od dobrih načina je rvanje sa sinovima, pri čemu se dečaci uče da iskoriste snagu, ali i da je kontrolišu. Da se uzbuđuju, ali i smiruju).Mnogo je dečaka koji ispuštaju nečujni vapaj “Tata, zaustavi me!”. Samosavlađivanje je dar koji dečaku može da pruži otac. Ako to ne nauči od oca, postaće ili nekontrolisani mačo agresivac ili nesigurni mamin sin. Ukoliko majka sprovodi dobar deo disciplinovanja dečaka on može početi da veruje da ga majka mrzi. Ukoliko otac obavlja ovaj posao, majka se opušta, oseća da ima podršku, što za posledicu ima da je manje hladna ili gruba. Očevi, ne prepuštajte svoje sinove majkama i ne uvaljujte svojim ženama “nemoguću misiju”. Dečak mora da se emocionalno odvoji od majke. Ako mu se vi izmaknete, to će činiti kao grubijan braneći se od svoje zavisnosti, ili će ostati razmaženo derište ili mamina kmeza.Već u šestoj ili sedmoj godini, dečak mora da preusmeri svoju primarnu identifikaciju na oca. Otac treba da radi stvari sa sinom, da uživa u deljenju života sa njim, da pred njega postavlja izazove i da ga testira, ali da ga nikad ne povređuje ili omalovažava. Otac je taj koji mora da nauči svog sina da obuzdava svoju snagu.


5.Uspostavljanje pravih muških prijateljstava – Takmičenje truje muški život. Malo je muškaraca koji imaju iskrena prijateljstva nezagađena takmičenjem. Muškarac koji nema mrežu prijatelja je ozbiljno uskraćen. Prijatelji ublažavaju neurotičnu, preteranu zavisnost od žene ili devojke za svaku emocionalnu potrebu. Ukoliko ima problem sa partnerkom onda mu prijatelji mogu pomoći da ga reši, mogu da ga urazume, da ga spreče da pravi gluposti i da mu pomognu da izrazi svoj bol. Žene su duboko svesne važnosti svojih prijateljica. Samo muški prijatelji mogu da vam pomognu da se usavršavate u neprestanom procesu postajanja muškarcem.


6.Pronalaženje posla sa dušom. Muškarci vole da rade. Naporan rad i uživanje u njemu su svojstvani muškarcima. Ali, to je donekle omalovaženo. Mnoge aktivnosti zbog kojih su nekada muškarci bili voljeni i cenjeni sada više nisu neophodne. Svet muške hrabrosti, fizičke snage, spremnosti za napor… ustupili su mesto “višem” svetu obrazovanih mupkaraca sa “čistim” poslovima i kravatama. Za uspeh u tom “višem” svetu potrebna je spremnost muškarca da se uklopi i da se pokori sistemu, a kravata simbolizuje tu pokornost: “Spreman sam da trpim tu neprijatnost oko vrata – dakle, spreman sam da trpim i druga poniženja i ograničenja da bih dobio i zadržao ovaj posao”. Kravata je okovratnik za robove. Mnogi muškarci su prekasno shvatili da ih uspeh u klasnoj hijerarhiji ne čini slobodnima – zapravo je obrnut slučaj. Tu je i druga “zamka” za hvatanje muških zveri – kredit. Službenik na šalteru banke vam neće reći da je jedna od okolnosti pod kojim dobijate kredit to da ćete iz banke izaći bez jednog testisa. Da biste vratili kredit morate da imate siguran posao, a to znači da ćete morati da “progutate” mnogo toga što inače ne biste morali da nemate tu “omču oko vrata” zbog koje nećete moći da budete muško (da “imate muda”) u ponižavajućim situacijama (možda vas kredit košta i oba testisa).

Vraćanje duše poslu – Rad je, sam po sebi, dobar za muškarca. Problem je u prirodi posla koji radite. Ako radite posao bez duše, to će vas ubiti. Najznačajniji faktor pri predviđanju životnog veka muškarca jeste da li voli svoj posao. Dva elementa – odsustvo prave svrhe i odsustvo lične kontrole – su glavni problemi. Posao u kojem ne doživljavamo svrhu ili osećamo da smo samo mali, nebitni šrafčić i mehanizmu učiniće da nam bude dosadno ili da se osećamo zarobljeni poslom. Kada razmišljate o svom poslu, razmislite o odgovorima na sledeća pitanja o njegovom smislu: Da li obavljate svoj deo posla? (da li ste koristan deo neke veće celine sa smislom). Da li se izdržavate sami? (i time ne opterećujete državu ili roditelje). Da li vaš posao doprinosi unapređenju života drugih? (Da li pri obavljanju posla imate prijateljski i zainteresovani stav). Da li obezbeđujete sredstva za život drugim ljudima? Da li vaš posao obezbeđuje infrastrukturu za poslove drugih? Da li obučavate i potpomažete razvoj drugih, unapređujući njihove živote i budućnost? Da li vaš posao doprinosi zaštiti Zemlje, njenih stanovnika i života na njoj?… Ako u svom poslu možete da nađete potvrdne odgovore na neka od prethodnih pitanja, možete naći u dušu u tom poslu i drugačije mu pristupiti.Najznačajniji faktor pri predviđanju životnog veka muškarca jeste da li voli svoj posao.


7.Oslobađanje vašeg divljeg duha – Štrojimo se i feminiziramo da bismo zadobili žensko odobravanje (naravno, tako ga nikada nećemo zadobiti. Naprotiv). Divlji čovek živi u svakom muškarcu (to ne znači divljak, neotesani primitivac, siledžija… već iskonski, slobodan, žestok). On poseduje ogromnu energiju i veliku ljubav prema svetu. On je isto toliko i hranilac, zaštitnik i stvaralac. On predstavlja ono najbolje u muškom duhu. Neukrotivo i neuništivo i divlje, spremno da zaštiti i odbrani, da se takmiči. Tomprimitivnom čoveku u središtu muške psihe se mora dati prostor da živi i diše i da se izrazi. Ukoliko taj fundamentalni deo muškarca umre, muški identitet umire. U proteklih nekoliko decenija u kojima je feministička revolucija prevladala kulturom i saopštila muškarcima koliko su grozni i koliko je neophodno da se menjaju, biti na bilo koji način mačo postalo je demode. A, ipak, svaki muškarac ima nekakav mačo element u svojoj genetskoj strukturi. Njegovo poricanje i potiskivanje može biti pogubno po muškarce (a i po kulturu). Za sazrevanje muškarca nije dovoljno samo da nauči da bude dobar, korektan, odgovoran… ako pri tome izgubi žestinu divljeg muškog duha u sebi. “Ako ste muškarac, previše civilizacije će vas ubiti”, kaže Robert Blaj. Unutrašnja stabilnost ne potiče od postignuća ili imovine. Duhovna osnova života muškarca zasniva se na prirodi, na povezanosti sa zemljom na kojoj živi. Muškarac ne pripada samo poslu, deci, braku… Pripada i sebi. Taj kontakt sa divljim čovekom u sebi je jedan od razloga zašto mnogi muškarci obožavaju da provode vreme u prirodi (bez komfora) – tamo, na vetru, pod zvezdanim nebom i pod udarom talasa, oni pronalaze okrepljujuću vezu sa divljim čovekom.Neukrotivi, divlji duh duboka je osnova muške prirode. Ukoliko taj fundamentalni deo muškarca umre, muški identitet umire.Muški pokret (maskulinizam?), muške grupeNe može se osloboditi samo polovina čovečanstva (žene).


Izgleda da postoji snažna potreba za formiranjem nekog muškog pokreta, pokreta za oslobađanje muškaraca. Muški pokret je ključni deo koji nedostaje u slagalici ljudske promene. Maskulinizam(ako bi se tako nazvao, kao pandan feminizmu… mada ne volim te izme…) nije opozit feminizmu, već njegova dopuna. Žene mogu da menjaju žene, a muškarci muškarce. Sve je više muških grupa u svetu u kojima se muškarci okupljaju kako bi razgovarali o bitnim temama u životu muškaraca, kao što su: “Kako disciplinovati decu”, “Kako se osloboditi karijere koja otuđuje i stvoriti vreme za život”, “Kako ostvariti dobar odnos sa ženom, a pri tome zadržati svoju autentičnu muškost”… Žene nisu protiv muškog pokreta (naprotiv, jedva čekaju takve promene). Možda bi muški pokret mogao da iznedri promene na koje žene i deca čekaju.Maskulinizam – muški pokret je ključni deo koji nedostaje u slagalici ljudske promene.




http://www.tata.rs/tekst-biti-musko/

Tesla

  • freelancer
  • 2
  • Posts: 110
  • cut. play. edit. rewind. play.
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #1 on: 30-08-2014, 20:49:32 »
Kuda je otisla muskost kada muski kutak treba zena da otvara :D
---
ne volim da upoznajem ljude koje ne poznajem

Dzimi Gitara

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.084
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #2 on: 30-08-2014, 21:00:02 »
Pa nećeš vajda da mi muškarci otvaramo ovakve topike? Kakvi bi onda muškarci uopšte bili? Zar kao oni što se ne stide da plaču i što svoj kukavičluk pravdaju time da "uvek postoji nenasilno rešenje" problema?! Svašta.
Kamenje iz džepova http://kamenje.blogspot.com/

Tesla

  • freelancer
  • 2
  • Posts: 110
  • cut. play. edit. rewind. play.
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #3 on: 30-08-2014, 21:02:46 »
a da, ovo je onda sasvim u redu
da zena otvori, ocisti, namesti i postavi
pa da se sedne za astal
---
ne volim da upoznajem ljude koje ne poznajem

Filaret

  • 2
  • Posts: 458
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #4 on: 30-08-2014, 23:07:20 »
Najbolji mu je deo o školskom sistemu. Ostalo mu dođe kao saveti za dug i srećan život. Svi ih manje-više znaju, ali ih se retko ko pridržava.


Nego, buni me onaj drugi korak do "punog razvoja muškosti". Na početku autor kaže/citira/interpretira da muškarac treba da "pronađe svetlost u svojoj seksualnosti", a malo niže da treba da pronađe svetost u istoj. Mislim, velika je razlika, naročito ako te neko definiše kao što je on uradio u pretposlednjoj rečenici istog pasusa.  :)




Josephine

  • Guest
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #5 on: 16-09-2014, 05:14:10 »

http://www.mgtow.com/


Quote
M.G.T.O.W – Men Going Their Own Way is a statement of self-ownership, where the modern man preserves and protects his own sovereignty above all else. It is the manifestion of one word: “No”. Ejecting silly preconceptions and cultural definitions of what a “man” is. Looking to no one else for social cues. Refusing to bow, serve and kneel for the opportunity to be treated like a disposable utility. And, living according to his own best interests in a world which would rather he didn’t.




I opis, iz drugog ugla:


Quote
The Men Going Their Own Way (MGTOW) movement is a weird offshoot of the men's rights movement resembling some kind of straight male separatism. Basically, MGTOWers buy into the same rhetoric MRAs spread ("society is actually biased against men, not women!" etc.), but instead of taking any sort of action, they have vowed to stay away from women altogether, or at least stop forming any sort of relationships with them. In other words, it's a hilarious analog to the lesbian separatism movement. It's unclear if the movement has any power beyond "disgruntled douchebags talking shit about women (in general) on the Internet." As a general rule, the reaction of sane people is "Sure, do go your own way and stop whining already!"
The "going their own way" part is often framed not just as self-preservation, but as some kind of "strike" that is supposed to punish women. Apparently in the worldview of some (if not most) MGTOWers, women are some kind of succubi-like creatures, seducing men with their feminine wiles in order to exploit them and unable to live support themselves without men to exploit. (It's worth mentioning that there's a strong whiff of overt misogyny wafting around many in the movement.) There are amusing parallels here with the notion of "going Galt" that is popular among wingnuts who overestimate their importance in the grand scheme of things.
Occasionally, proponents of the movement will advocate that Western men try marrying Asian women instead, as they are "apparently" more demure and submissive. Asian-American feminists and other decent human beings are wholly disgusted[1][2][3] by this idea, as are the MGTOWers who also frequent Stormfront.
MGTOWs, in common with MRAs, often speak of a mystical form of enlightenment referred to as "taking The Red Pill".
http://rationalwiki.org/wiki/Men_Going_Their_Own_Way


Father Jape

  • 4
  • 3
  • Posts: 6.965
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #6 on: 16-09-2014, 07:20:35 »
Odlično. Što se temeljnije uklone iz gene poola, to bolje. :lol:
Blijedi čovjek na tragu pervertita.
To je ta nezadrživa napaljenost mladosti.
Dušman u odsustvu Dušmana.

https://lingvistickebeleske.wordpress.com

Milosh

  • 5
  • 3
  • Posts: 7.792
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #7 on: 16-09-2014, 11:45:52 »
tl; dr: jbg fali nam seksa, pa hajde da to nekako racionalizujemo da ispadne da smo to, kao, sami izabrali...

+ to što kaže Jape...
"Ernest Hemingway once wrote: "The world is a fine place and worth fighting for." I agree with the second part."

http://milosh.mojblog.rs/

Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 48.373
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #8 on: 16-09-2014, 12:15:53 »
Dobro, nije da bih ja trošio vreme na čitanje njihovih tlapnji, ali postoji već u savremenoj filozofskoj misli ideja kako uzdržavanje od seksa vodi uzvišenim duhovnim pozicijama. Julius Evola kao, jelte, najeklatantniji primer:

http://en.wikipedia.org/wiki/Julius_Evola#Metaphysics_of_sex

Ne znam jesu li ovi momci čitali Evolu, ali makar imaju na koga da se pozovu ako ih neko bude prozivao...

Stipan

  • 4
  • 3
  • Posts: 13.617
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #9 on: 16-09-2014, 12:30:46 »
Ma daj... Šaman, guru, svetac... Sve je to poteklo iz te ideje. Kakva bre savremena filozofska misao?!

Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 48.373
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #10 on: 16-09-2014, 13:37:42 »
Ne sporim, samo kažem da u savremenoj misli postoji cenjen autor (koji je inače bazirao svoje stavove na istočnjačkm tradicijama) na koga se može pozvati baš da bi se izbegla eventualna optužba da se radi o prevaziđenim, predmodernim načelima.

Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 48.373
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #11 on: 28-11-2014, 14:35:07 »
Not All Men: A Brief History of Every Dude’s Favorite Argument

Uredno i razumno napisano. Strip koji se pominje u uvodu ću zakačiti ovde da raspirim interesovanje:




Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 48.373
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #12 on: 21-01-2015, 13:47:32 »
Oumajgad, vrlo koristan tekst:



The plight of the bitter nerd: Why so many awkward, shy guys end up hating feminism                       


Quote


 MIT professor Scott Aaronson wrote a post about how feminism makes him feel like a monster. Here's what he meant  Arthur Chu






I feel your pain, bitter, lonely, nerdy guys. I really do.
It sounds corny to say it like that, but I don’t know how to say it and be believed. I know that because, having experienced this emotion from the inside for most of my life, I sure as hell resisted believing it when I heard people saying it.
There’s no one more resistant to being empathized with or more prone to call attempts to do so “patronizing” than the bitter lonely guy, especially when women try to do it but even when other nerdy guys try to reach out. People like Captain Awkward and Dr. Nerdlove and the founders of the Good Men Project spend huge chunks of their lives trying to help nerdy guys, but still get regularly blasted with extreme vitriol as “feminist SJWs” by said nerdy guys.
I’ve tried to write sympathetically about this stuff in the past: the guilt, the shame, the constant feelings of inadequacy. Indeed, part of the reason I am so determined to write and speak up and be an activist is a shamefaced admission of how lucky I’ve been to get away from where I was a few short years ago, how amazing a turning point 2014 was for me while being a terrible year for everyone else.
The viral meme that inaugurated 2015 as the New Year of the Bitter Male Nerd is MIT professor Scott Aaronson leaving an emotionally vulnerable comment on his blog during a heated argument about misogyny and sexual harassment in the STEM community.
He talks about how in the “battle of the sexes,” awkward shy guys damn sure don’t feel “privileged.” How he, in particular, was plagued with guilt and fear over approaching women, constantly self-castigating over the possibility that he was a sexual harasser or a rapist, to the point where he asked a therapist about the possibility of chemical castration. He talks of reading Andrea Dworkin and other radical feminists who make him feel, as a man, like a monster.



And he concludes as a result of this that feminism is a destructive force for men like him, that the bias of the world is tilted in favor of women and women’s issues because everyone is talking about how to help victims of harassment and sexual assault and no one is talking about how to help him.
And it sucks. I’m not trying to deny that it sucks. Although I was never as bad off as Scott Aaronson I’ve felt a lot of those feelings and, more importantly, I’ve known my share of guys who were that bad off. It seems in every group of nerdy guys I’ve known there’s one guy who’s trapped in a feedback loop of anxiety and self-loathing when it comes to women that goes around and around in circles.
Feminists on the Internet have tried to respond to Aaronson’s piece, some sympathetically, some less so.
I don’t want to rehash all the points Amanda Marcotte and Laurie Penny made. Nor do I have some magic way of squaring the circle and making everything okay for guys like Scott — for both him and me, high school was a long time ago, and the only thing that really heals these wounds isn’t any stirring speech or specific program of self-improvement but just time.
But I will say something that, as a guy who’s Been There, seems obvious to me and necessary to say.
None of the pain Scott talks about came from things that happened to him. They came from things that happened inside his head. He speaks in generalities about “sexual assault prevention workshops,” or of feeling targeted by feminist literature — himself saying that he was perversely drawn to the most radical and aggressive rhetoric he could find, eschewing more moderate writers for the firebreathing of Dworkin and MacKinnon.
He doesn’t talk about anyone targeting or harassing him personally — indeed, how could he be targeted by books written by second-wave feminists when he was a toddler? — but of feeling targeted, of having an accusatory voice inside his mind tormenting him with a pervasive sense of inadequacy, uncleanness, wrongness. It doesn’t seem like anyone in his life was particularly giving him a hard time, but that he was giving himself a hard time and picking up on any critical or negative messages directed at men in general as a way to amplify his negative thoughts.
As someone who’s no stranger to those conditions we call depression and anxiety, I can relate to Scott. As someone whose circle of friends is also no stranger to those conditions, and as someone who’s read David Foster Wallace’s seminal take on the topic, I also can’t blame anyone for being frustrated with Scott.
Depression, at its core, doesn’t really make sense, but it’s really great at hijacking the rest of your brain to make itself make sense, and when the depressed person in question is highly intelligent, you end up with an immaculately logical tower of reasoning for why their depression is wholly rational and inevitable.
That’s how I feel when I look at Scott’s impassioned argument that the dating scene is set up to grind “shy awkward nerds” into the dirt while letting jockish “Neanderthals” have all the women they want. I could point out plenty of evidence, statistical and anecdotal, that this is not in fact the case, as commenters in that thread in fact do — but what would be the point? You can’t argue with emotions that deeply ingrained.
What’s striking to me is that this comes up because Scott very passionately wants to debate that nerds don’t have “male privilege” and that nerdy guys are the victims, not perpetrators, of sexism. He is arguing this to a commenter posting under the name “Amy,” who argues that shy, nerdy guys are in fact plenty dangerous on the grounds that she has been raped by a shy, nerdy boyfriend, and that in her life experience around shy, nerdy guys she’s seen plenty of shy, nerdy guys commit harassment and assault and use their shy nerdiness as a shield against culpability for it.
To be blunt, Scott’s story is about Scott himself spending a lot of time by himself hating himself. When he eventually stops hating himself and, as an older, more mature nerd, asks women out, no women mace him, slap him or ritually humiliate him — instead he ends up with a girlfriend who ends up becoming a wife. So far, so typical.
Amy’s story is about being harassed and groped by men in the tech world and, eventually, being raped by a shy, nerdy guy she thought she trusted. So far, so also typical.
What’s the biggest difference between Scott’s and Amy’s stories? Scott’s story is about things that happened inside his brain. Amy’s story is about actual things that were done to her by other people against her will, without her control.
And Scott, and his commenters, are treating the two as worthy of equivalent degrees of scrutiny.
This isn’t a new or unique instance of this kind of blind spot going on. We all know about the Gamergate firestorm where a bunch of anonymous guys on the Internet felt harassed and insulted by an article making general criticisms about “gamer culture” as a whole and deciding to react by harassing specific, individual women, including calling a SWAT team to someone’s house, and treating it as though these two things are equivalent.
It’s similar to an earlier instance when “nerd persecution” was cried, when Rebecca Watson talked publicly about being made to feel uncomfortable in an elevator at a conference for atheist thinkers by a guy hitting on her at 4:00 a.m.
Watson didn’t name the guy, didn’t share the guy’s social media handle, didn’t show a photo of the guy. The guy remains anonymous to this day. She wasn’t even particularly mean to him — her “Guys, don’t do that” is exactly the kind of blunt, well-intentioned advice guys like Scott say they want.
But people acted like Watson, by speaking up about something a guy did to make her feel uncomfortable, had viciously attacked the guy — and, by extension, viciously attacked all shy, awkward guys — and therefore felt justified in viciously attacking her in return.
This turns out to be a pattern. For most of us, sex is a big part of our lives, and our relationship to gender therefore a weighted and fraught thing. We all have hang-ups and neuroses, and they’re much more likely to manifest in the way we see sexual attraction and relationships than in the way we do our taxes. No one actually said men have it easy.
But men are the ones who by and large get to deal with this as an internal matter. Women are the ones who have to deal with internal hang-ups and, as Laurie Penny points out in her piece, external threats from other people. Guys deal with Women in the abstract, as a category; women deal with specific men who physically threaten them.
Guys claim to be harassed more often online than women do, but when guys are “harassed” it means being exposed to a generalized atmosphere of nasty comments and rude behavior. By contrast, women are the ones who get singled out, stalked, who become unwilling celebrities with a horde of people dedicated to “taking her down.”
This is what Laurie Penny means — or one of the things she means — when she says that the harm the “patriarchy” causes women is “structural.” Not that all women have it worse than all men. Not that anyone gets away without getting at least a little screwed up by the arbitrary, unreasonable demands our culture makes of us. But that it’s women who disproportionately bear the burden of actual harm, of being directly victimized by other people.
I don’t know what the best way is to help guys like Scott Aaronson who wrestle with internal demons. Internal demons are slippery things. I do know that what could help women like Amy is to find the guys who are doing bad things to her and stop those guys from doing that. That’s why feminism is more focused on women’s issues than men’s, because women’s issues are the things happening out in the world where we can do something about them.
Similarly, no one gets away without having hang-ups and neuroses about race, but racism — the systematic denial of access to financial and social capital, the being kept out of jobs, the being harassed and shot by law enforcement — is something that happens to black people in this country and not to whites.
The questions of how to deal with the roles we’ve been handed down by our parents and our culture and how we parse how much of it is our own personality problems and our own psychology versus our cultural inheritance — that’s a problem all of us have and maybe will continue to have for the rest of human history.
But the problem of people being assaulted, harassed, raped, killed? That’s an external, physical problem. That’s something we can do something about.
I don’t know how “women,” as a group, can help men with the problems he describes. I can testify from my own experience that getting laid does not, in and of itself, magically make anything better and that if Scott believes (as he says) that living in an era when he would’ve had an arranged marriage at a young age would’ve made his problems vanish, he’s probably wrong.
But meanwhile, women are getting stalked and raped and killed. That’s something that men are doing and that men can stop other men from doing.
And, with apologies to my fellow emotionally tortured guys, that really ought to be our priority.

Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 48.373
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #13 on: 02-02-2015, 17:40:07 »
Da li je ovo prvi Crackedov tekst u istoriji na kome je komentarisanje onemogućeno? Radi se o ispovesti muškarca koga je silovala žena i trudi da se objasni kako to izgleda, zašto se nije branio i kroz šta je posle prolazio. Vrlo intrigantno bi bilo videti komentare jer i sam autor sa jedne strane pojašnjava da je za slučajeve poput njegovog neretko reakcija ta da se ode u nekakve mračne MRA vode, plus, objašnjenje da se nije branio od silovanja "jer je pacifista" (mada je to samo jedno od ponuđenih objašnjenja) je/ bi sigurno u komentarisanju izazvalo prave zemljotrese. Bilo kako bilo, naša balkanska krv sigurno uzavri kad pročitamo ovako nešto, ali vredi tih par minuta makar zbog pokušaja da se stavimo u pravu perspektivu:



http://www.cracked.com/article_21884_5-awful-realities-being-man-who-was-raped-by-woman.html

Linkin

  • 3
  • Posts: 1.800
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #14 on: 02-02-2015, 17:45:50 »
Jadan... isto je "preziveo" i Shia LaBeouf  :cry:

Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 48.373
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #15 on: 02-02-2015, 17:49:17 »
S tim što je kod njega to bilo tokom njegovog umetničkog performansa, pa se nije branio jer je princip performansa bio da pusti ljude da mu rade šta hoće.

Priznajem da to nama sve može da zazvuči malo smešno, ali hitam da podsetim da ni ona silovanja koja mi prepoznajemo kao "prava" nisu nužno praćena povredama i ekstremnim nasiljem.

Linkin

  • 3
  • Posts: 1.800
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #16 on: 02-02-2015, 18:05:22 »
S tim što je kod njega to bilo tokom njegovog umetničkog performansa, pa se nije branio jer je princip performansa bio da pusti ljude da mu rade šta hoće.

Najgore od svega je sto se desilo na dan zaljubljenih, dok je LaBeoufova devojka cekala u redu sa svima ostalima, i naravno, videla ceo incident.

Sama nasilnica je bila u pratnji decka, sto daje jos jedan dodatni layer bizarnosti.

Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 48.373
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #17 on: 02-02-2015, 20:38:28 »
Njegova trauma za nas je bizarna anegdota  :cry:

Josephine

  • Guest
Re: Maskulinistički kutak
« Reply #18 on: 16-01-2016, 06:36:09 »
Ovaj video je dobio prilično loše komentare od muškaraca, koji tvrde da je u pitanju feministička propaganda i politička korektnost Hafington posta. Komentar koji opisuje sve reakcije je ovaj:

Quote
More feminist propaganda encouraging men to behave like little girls... because of "toxic masculinity".

Ja se slažem da je video snimljen sa propagandnom namerom (a i feministkinje ga šeruju po fejsu) i da je fejk i hipsterski.

! No longer available

Ovaj video je, po mom mišljenju, mnogo bolji i ovaj lik pogađa suštinu. Lik je snimio odgovor na prethodni video Hafington posta i pokazao im kako se to radi.

! No longer available


P.S.

O, gle, sad čitam svoj uvodni post ponovo i opet nalazim da je u pitanju mnogo pametan tekst:

Quote
Feminizam nije razumeo da ispod privida spoljašnje moći muškaraca leži duboko osećanje nemoći. Muškarci su često bili samo šrafovi u ogromnim industrijskim sistemima koji im nisu pružali nikakvu radost ili samopoštovanje. Pored toga, osećali su duboku nesigurnost zbog ženskih prednosti: seksualne moći, verbalnih veština, ženskih prijateljstava, moći da ismevaju, manipulišu i primenjuju suptilnu kontrolu. (Moć u ličnim odnosima je utešna nagrada – ono što uzimate kada ne možete da dobijete ili prihvatite ljubav ili poštovanje).

Jasno je da muški pokret ne može biti reakcija protiv ženskog pokreta. On je polovina koja nedostaje ženskom pokretu. Bit muškog pokreta leži u reafirmaciji muškosti kao prevashodno pozitivne snage koja podržava život. Imali smo crnački ponos, gej ponos, ženski ponos, ali se od muškaraca tražilo da pođu od stida. Izbacivanje žestine, snage iz muškarca nije pravi odgovor na zahteve feminizma. Mlak muškarac nije ono što žene stvarno žele, a i da žele, to svakako nije ono što je potrebno muškarcima da bi se osećali zadovoljnima i ispunjenima. Ako muško ne znači biti mačo, a ne znači biti ni šonja, šta to onda znači? Kako bi izgledao taj oslobođeni muškarac?


A ovaj deo razbija:

Quote
2.Pronalaženje svetlosti u svojoj seksualnosti. Da bi se mladi muškarac uspešno odnosio prema mladoj ženi, on prvo mora da se oseća dobro u vezi sa time što je muško. Da bi bio uspešan ljubavnik, on prvo mora sebe da doživljava kao nekoga vrednog ljubavi, sposobnog da prima i daje nežnost. Biti seksualan muškarac ne znači biti gad. (Epitet kojim žene često karakterišu izvrnutu mušku seksualnost. “Muška svinja” je sinonim takođe često u upotrebi.) “Gad” se odnosi na posramljenu seksualnost. Biće sa niskim samopoštovanjem, takozvani gad, oseća da ne može da uspostavi intimna prijateljstva sa drugima, i zato pristupa drugima (ženi) kao objektu koji treba eksploatisati najbolje što može. To predstavlja ciničan pokušaj da se potvrdi putem dominacije. Očaravajuće iskustvo erotskog zadovoljstva i bliskosti pretvara se u svoju suprotnost posredstvom želje za moći proizašle iz osećanja krivice. “Ukoliko ne možeš da dobiješ ljubav, osveti se, dominiraj” – tipičan je način reagovanja “gada”. Većina muškaraca se, u osnovi, još uvek stidi svojih “prljavih” seksualnih osećanja i doživljavaju svoju seksualnost kao nešto obično, kao svrab koji treba počešati. Postoji grubi i omalovažavajući stereotip koji muškarce u celini predstavlja kao “gadove”: “Muškarci žele samo jednu stvar…” Muškarac treba da pronađe svetost u svojoj seksualnosti. Kada muškarac razreši pitanje samopoštovanja, kada umesto arogancije poseduje mirno samopouzdanje, onda može da priđe zreloj ženi kao nekome sebi ravnom, bez potrebe za moći i kontrolom. Međutim, da bi to mogao, potrebno mu je savlada još jedno preostalo čudovište-doživljaj da žene, svojom manipulativnom seksualnošću, upravljaju muškarcem (preko njeogove “druge glave”). Percepcijom žena kao posednica seksualne privlačnosti – kao onih koji imaju moć nad žđeljom muškarca – muškarci zapravo predaju svoju seksualnu energiju i moć ženama, i zato ih se i plaše pa pokušavaju da povrate dominaciju. Muškarci, zapravo, uzdižu žene na pijedestal, a onda ih mrze zato što su na njemu. Moramo da postanemo svesni da seksualna privlačnost žene ne leži u njenom izgledu, već u načinu na koji biramo da gledamo ženu. Život muškarca postaje mnogo bolji kada shvati da on sebe uzbuđuje (načinom doživljavanja žene) i da je on mozak sa penisom, a ne obrnuto. Oslobođeni straha od žena kojima pripisuju preveliku moć, a time ih se i plaše, muškarci postaju sposobni za opuštenu intimnost i ljubav. “Jednom kada ste vodili ljubav, seks vam više nikada neće biti dovoljan”.


Гражданка Шульц

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.127
  • ведьма
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #19 on: 16-01-2016, 21:16:53 »
Quote
Tony Soprano:

Let me tell ya something. Nowadays, everybody's gotta go to shrinks, and counselors, and go on "Sally Jessy Raphael" and talk about their problems. What happened to Gary Cooper? The strong, silent type. That was an American. He wasn't in touch with his feelings. He just did what he had to do. See, what they didn't know was once they got Gary Cooper in touch with his feelings that they wouldn't be able to shut him up! And then it's dysfunction this, and dysfunction that, and dysfunction vaffancul!

Гражданка Шульц

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.127
  • ведьма
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #20 on: 24-02-2016, 10:25:17 »
'Muski Magazin' porucuje:

Muskarci, NE budite mizoginisti, svadjalice, neotesani, arogantni....

http://www.muskimagazin.rs/Lifestyle/Saveti/od-ovih-tipova-zene-beze

Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 48.373
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #21 on: 24-02-2016, 10:40:17 »
Sačuvaj nas bože ovih ovako ofrlje prevedenih tekstova  :cry: :cry: :cry: "Misoginist". Džizas. Pretpostavljam da je opšti ton teksta kolko-tolko common sense, ali ko bre ovo može da čita?

Гражданка Шульц

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.127
  • ведьма
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #22 on: 24-02-2016, 10:42:22 »
Prezahtevni...pedanti... xfrog

mac

  • 3
  • Posts: 10.028
    • http://www.facebook.com/mihajlo.cvetanovic
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #23 on: 24-02-2016, 10:51:00 »
Tako je, bolje je biti tolerantan prema besmislu.

Гражданка Шульц

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.127
  • ведьма
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #24 on: 24-02-2016, 10:52:05 »
Salim se bre mac.

Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 48.373
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #25 on: 24-02-2016, 10:55:19 »
Pa, dobro, svakako sam mator & džangrizav ali opet, valja držati i neki nivo na ovoj Sagiti. Ovaj tekst je, at a glance, na nivou Blicovih nedeljnih dodataka i mada sigurno ima dobru nameru, po nekom mom osećaju verovatno nije dovoljno dobar za ovaj cenjeni forum makar u formalnom smislu.

Гражданка Шульц

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.127
  • ведьма
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #26 on: 24-02-2016, 11:00:33 »
Ooo-kej. Ovom forumu jutros nedostaje smisla za humor, izgleda.


Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 48.373
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #27 on: 24-02-2016, 11:08:46 »
Pa, ja se paralelno sa forumašenjem svađam sa jednom bosanskom saradnicom na projektu oko para. Naime ONA je napravila budžet, budžet je prihvaćen onako kako ga je ONA napravila i sad, dva meseca kasnije došlo joj je iz dupeta u glavu da bi ona tu da nešto promeni  :lol: A to nije samo da joj ja kažem "okej, može" nego ceo briselski birokratski monstrum treba to da odobri. Al nju za to bole qras. Tako da je moguće da mi je smisao za humor za nijansu umanjeniji u ovom trenutku nego što je inače.  :lol:

Гражданка Шульц

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.127
  • ведьма
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #28 on: 24-02-2016, 11:10:37 »
E ako je tako, oprosteno ti je. Ma, oprosteno ti je i inace. Ja sam paralelno sa forumasenjem neispavana pa je moguce da je moj humor suvlji nego obicno :lol:

Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 48.373
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #29 on: 24-02-2016, 11:14:57 »
Meni je sada radno vreme od pola osam ujutro, tako da moja neispavanost sada konačno ima i formalno opravdanje  :-| Žena me već godinama sumnjiči da ustajem u pet ujutro da bih tajno komunicirao sa kurvama na internetu, al sad nema ŠTA da mi prigovori!!!!!!!! Pobeda!!!!!

Karl Rosman

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.801
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #30 on: 24-02-2016, 11:51:57 »
Mozda si zenu ubedio, ali mi znamo sta si radio proslog jutra.  :twisted:
"On really romantic evenings of self, I go salsa dancing with my confusion."
"Well, I've wrestled with reality for 35 years, Doctor, and I'm happy to state I finally won over it"

Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 48.373
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #31 on: 24-02-2016, 13:01:14 »
Pa ja njoj uvek i kažem da su tragovi mog ranojutarnjeg internetisanja jasno vidljivi na snežnobeloj padini Sagite, ali ona me uvek samo ošine pogledom koji kaže nešto u stilu "ako ja i ne znam za šta si kriv, ti znaš" i nastavi da miluje mačku.  :lol:

Berserker

  • 4
  • 3
  • Posts: 919
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #32 on: 24-02-2016, 21:23:14 »
jeej, Meho ima novi projekat, koji ga mozda dovede u Nis!!!

Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 48.373
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #33 on: 24-02-2016, 21:30:18 »
Hahah, za sada znam da će me odvesti u Sarajevo, ali ni Niš nije isključen  :lol:


Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.137
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #35 on: 21-04-2016, 14:08:35 »
jeej, Meho ima novi projekat, koji ga mozda dovede u Nis!!!

NIS ili Niš?

Meho Krljic

  • 5
  • 3
  • Posts: 48.373
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #36 on: 24-02-2017, 08:57:49 »
Niš.

Blajmi. Otkad nije postovano na ovom topiku. Evo, onda, da skršimo još neke muške nade:

Studies show testosterone offers little benefit to aging men



Quote
In decades of research, scientists have found only one medical condition that’s clearly and effectively treated with testosterone supplements: pathological hypogonadism—that’s low testosterone levels due to disease of the hypothalamus, pituitary gland, or testes.
But that hasn’t stopped drug makers and the supplement industry from convincing men that jacking their testosterone will stave off the effects of aging. Getting old naturally lowers testosterone in the body. In efforts to combat “Low T,” testosterone sales sprung 10-fold in the US between 2000 and 2011.
In light of that trend, researchers are trying to get a handle on the health benefits of that beefed-up hormone consumption. So far, it looks wimpy.
In a series of placebo-controlled, randomized trials, researchers tracked the effect of testosterone on the cognition, bone health, anemia, and cardiovascular health of 788 men for a year. All the men were aged 65 or older and had low testosterone levels that couldn’t be explained by anything other than age.
The results, reported Tuesday in JAMA and JAMA Internal Medicine, offer mixed results.
Among the 493 in the trial who also had age-related memory declines, testosterone didn’t have any effect on memory or cognitive abilities. In the study, 247 got testosterone and 246 got a placebo.
But for cardiovascular health, there was an effect—a bad one. Over the year, plaque buildup in the coronary artery—which is a risk factor for heart disease—increased in 73 men on testosterone compared with 65 on placebo. However, other studies have found mixed results on this. Longer, bigger trials will be needed to sort out the risks.
In the anemia study, testosterone did seem to improve iron levels in men with mild anemia. The bone health study also showed that testosterone could improve bone density.
However, it’s unclear if those benefits outweigh the possible cardiovascular risks. And other drugs may be more effective at treating anemia and improving bone mass than testosterone.
In an accompanying editorial, Dr. David Handelsman of the University of Sydney and Concord Hospital in Australia concluded that the overall findings “do not materially change the unfavorable balance of safety and efficacy to initiate testosterone treatment for age-related hypogonadism.” Thus, he added, “the hopes for testosterone-led rejuvenation for older men are dimmed and disappointed if not yet finally dashed.” But health experts and medical societies should revise guidelines and recommendation to best inform patients, he argued.

Аксентије Новаковић

  • 3
  • Posts: 3.910
  • Homo Superior
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #37 on: 15-08-2017, 15:58:01 »
Мушкарац године, Натан Дамиго.



Pizzobatto

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.907
Re: Maskulinistički (?) kutak
« Reply #39 on: 13-12-2018, 10:38:24 »
bacite ga lavovima!
šta će mi bogatstvo i svecka slava sva kada mora umreti lepa Nirdala