Evo, ovako... post u kojem odgovaram na mnoga pitanja iz sopstvenog, meta-apsurdnog ugla.
Zašto ljudi misle da je SF mrtav?
Mnogobrojni su razlozi - postoji negde na internetu esej od oko 150 hiljada reči koji objašnjava da je politička korektnost ubila SF, ali pustimo sad to - i ja ću se osvrnuti samo na onaj najznačajniji, koji NIKO ovde nije pomenuo. Živković kaže da je to zato što "živimo SF", ali ništa nije dalje od istine. Možda on i Bata žive u futurističkom čudu od stana opremljenom nanomašinerijom, primaju informacije direktno u mozak, putuju svaki dan na "posao" u Mesečev klub pisaca (ZŽ) ili salonskih filozofa (Bata) i sl, pa znaju iz prve ruke, ali većina ljudi danas ne živi tako boemski iracionalno, tako fetišistički, tako fantastično. Dakle, jedan mali deo naučnofantastičnog korpusa, kao i njegovih tropa, je prevaziđen - ostatak nije.
Šta Bata ne razume?
Osim ovog gore rečenog, i ovo:
Fantastika je izmišljotina koja je iracionalna, fetišistička, fantazijska, kako joj i ime govori. Naučna fikcija nije ništa od toga.
Postoji razlika između žanra poznatog na engleskom kao
fantasy i nadrealizma. Jedina odrednica ovog prvog u odnosu na naučnu fantastiku je postojanje nečeg što se zove "magija", koja upravlja osnovnim aspektima dotičnih svetova. Razlika nije, kao što bi neko mogao pomisliti, u fiktivnim društvenim odnosima, praćenim odgovarajućom nama poznatom tehnologijom - tipa "ovo je (pseudo-)feudalno društvo, ili robovlasničko, ili primitivno, pa je zato obična fantastika". Ne, i Always Coming Home od Ursule Legvin i Kantikulum za Lajbovica su naučna fantastika, a mnogi futuristički svetovi naseljeni naprednim civilizacijama su fantastika ili bar
science fantasy.
Dakle, magija. Problem je što je magija u mnogim pisanim delima epske, okultne ili urbane fantastike racionalizovana do te mere da predstavlja sistem alternativne nauke (teorija) i tehnologije (praksa). Na forumu o video-igrama sam svojevremeno izrazio žaljenje da moderne role-playing igre u fantazijskim setinzima koriste magiju toliko sistematično i racionalno da nema tu više nikakve nepredvidljivosti (osim u domenu statistike i slučajnih brojeva, zanemarljivih u ovom kontekstu). Što je logično kad shvatiti da igru vodi
kompjuter, a on može samo da se bavi proračunljivim stvarima. "Zanimljivo... proračunljiva magija", kaže Bata. Za razliku od njega, ja kažem da "fantasy" često nije dovoljno iracionalan i "fantastičan" (u Batinom smislu). I tu ulazi ono scallopovo "ako (ovo), onda (i ono)". "Moguće." Razlika između obične algebre i njenog sistema brojeva, na koje je svaki civilizovani čovek intuitivno navikao, i apstraktne algebre, sa svojim grupama i poljima i ograničenim skupovima brojeva, to je razlika između Batine "naučne plauzibilnosti" i ove nove "matematičke plauzibilnosti", da je tako nazovem. Dakle, za mene je spekulativna fantastika mnogo korisniji termin od naučne, jer, da se izrazim i ja rečnikom poslovica, "nauka je kurva", i ono što je juče bilo plauzibilno, sutra možda neće biti.
Dalje, još jedno nerazumevanje:
Jednorog može da igra ulogu u SF pričama. Ne znam što ne bi mogao. Ekologija drugih planeta, genetski inženjering... Bitan je kontekst, kao i uvek.
elem, jednorog, pa da, inženjering i te fore, samo taj inženjering će biti 0,03% romana, a trčanje jednoroga sve ostalo, dakle ne-SF
Ovde već imamo problem. Bata raspravlja sa ogledalom, i to nas u "civilizovanoj raspravi" neće nikud odvesti. Koji god dokaz da potegnem, on će ga fiksirati na 0,03% upotrebe, i oblikovaće u svojoj glavi generacije pisaca koji pišu po tim pravilima. Pa, zamisli priču o jednorogu sa 30% naučnofantastičnih motiva, Bato, ili 60%, ili 100%! Ako ti je to teško, skloni se i nemoj da obavezuješ tuđu maštu! Nazovi te jednoroge
hippoi monokerata ako ti je lakše i ako zvuči "naučnije", baš me briga!
Sad, kada smo razotkrili Batu kao nekog ko gotovo patološki mrzi uplive iracionalnog, čak i kad su ovi samo umišljeni, možemo da pređemo na glavni problem, a ovaj je sledeći: SF nema onaj odziv među publikom kao pre 50 godina. Pretpostaviću za potrebe ove rasprave da je tako, pošto čak i neki SF pisci tvrde da je tako, i neću sad da ulazim u statistiku. Ono što je takođe verovatno tačno je da je broj izdatih romana i zbirki priča drugih žanrova fantastike (koristimo ovde zajednički termin "fantasy" za sve njih) nekoliko puta veći od naučnofantastičnih. Jedan deo onog što se objavljuje kao SF verovatno otpada na pomenuti science fantasy, koji prema Bati i nije SF (takozvana prevara izdavačke industrije). Međutim, i ono što ostaje je sasvim solidan pokazatelj da žanr postoji još uvek. Možda jeste na silaznoj putanji (trenutno), ali to nije toliko do pisaca, čak i ako se uzme u obzir da se uglavnom obrađuju stare teme, motivi i trope. Stvar je do čitalaca, koji se okreću drugim žanrovima.
Nije stvar u tome što mi živimo SF, već upravo u tome što ga
ne živimo. Zasićenje, razočaranje? Svejedno, nema više masovnog interesovanja za velike vizije budućnosti koja je krasila ranije godine SF-a. Dakle, ljudi svoje (iracionalne i fetišističke?) religiozne potrebe zadovoljavaju negde drugde,
ne više u SF-u.
Ostaću sad namerno nedorečen, da vidim koji deo će Bata sad da preslika u ogledalo da bi raspravljao s tim.
Mada me zanima i šta PTY misli o ovome što sam rekao.