mislim, ako mene pitaš, Dženkins je klasični dosadnjaković u društvenim naukama, kao oni tipovi što odrađuju poso rutinski i plaše se istinskog naučnog napretka. Sve što sam ja od njega čitao totalno je trivijalno, nauka na nivou dnevnih novina.
Ovde kao da brkaš društvene nauke sa filozofijom, pa zameraš nekom što ne pravi sveobuhvatne sisteme. Naravno da dopuštam mogućnost da je to "dosadno" na nekom nivou - barem prezentacije ako ništa drugo - ali Dženkins je jedan od prvih akademika koji su započeli ozbiljno izučavanje nekih fenomena popularne kulture, npr. video-igara. Pretpostavljam da tebe priča o Survivoru ili Hariju Poteru ne zanima, ali nećeš me ubediti da je to nekorisno za antropologiju. I to je to. Generalno nema neke veze sa ovom temom, i pozvao sam se na njega samo zbog koincidencije njegove prezentacije sa našom temom. Kad kažem "relevantno" ne mislim konkretno na njega, ali mislim na kiberpank, i bogami na neke druge stvari...
ma naravno, samo ako ja pomjeram težište rasprave, molio bih te da tačno kažeš s kog težišta A pomjeram raspravu na težište B, a ne da kao kod Umberta Eka nalupetaš ispraznu glupost kako ja vadim rečenicu iz konteksta. Tako da lijepo šta je A šta je B, da ne bude ponovo ridikulijeva izmišljotina.
Evo, ovako, da se vratim na nešto što sam ranije pomenuo, pošto vidim da zbunjuje ljude:
1. A=A+1
2. B=A+B
...
Ovako se u računarskom programiranju izražavaju neka od osnovnih pravila i radnji. U
programiranju. Sa
kompjuterima. Kakva crna nejasnost ili višeznačnost?!*

Ne može bukvalnije od toga. Procesori ne razmišljaju o značenjima, oni automatski izvršavaju.
Međutim, i indijski gramatičari od pre nove ere bi mogli da nam kažu šta ovo znači: A se zamenjuje sa starom vrednošću uvećanom za jedan, B se zamenjuje sa starom vrednošću sabranom sa novim A... O tome bi mogao da se napiše roman, sasvim naučno-istorijski plauzibilan. Mislim, o indijskim gramatičarima iz 4. veka pre nove ere koji su smislili i koristili proto-računare, koje je kasnija istorija zaboravila. Da li bi to bila naučna fantastika? PTY spominje "tajnu istoriju", što je podžanr koji me posebno intrigira, mada njegovi najbolji primeri koje poznajem spadaju u čistu fantastiku - poput Tima Powersa, recimo. Međutim, čista fantastika je Powersov
izbor, i moguće je zamisliti slične ideje u naučno-fantastičnom ruhu, a la Žil Vern ili Vels.
Šta je Stivensonov Barokni ciklus u čitavoj toj priči? Nastanak moderne nauke u XVII veku... ali, da li je to istorijski roman, ili ide dalje, u spekulaciju na naučnoj osnovi? Da li je naučno plauzibilan? I, šta uopšte "naučna plauzibilnost" znači nekome ko se bavi politikologijom ili ekonomijom? Kako znaš, u svetlu moderne kvantne elektrodinamike, šta je plauzibilno? Ili samo poveruješ onom što naučnici kažu? Koji naučnik, doduše? Treba uzeti u obzir da i među njima ima neslaganja, jer SF koristi naučne
teorije datog trenutka, a ne datosti i zakonitosti. Japanski književnik To Enđo je pisao o prirodi takvih stvari - teorije nauke, logike, jezika, matematike - i po tome je poznat. Njegove priče su uglavnom esejističkog tipa, ali ne uvek i nužno. Dakako, i esej je vrsta književnosti, pa mu neću time braniti pristup SF nalepnici, pošto ionako čitav svet smatra dobar deo njegovog opusa za naučnofantastični. I onda dođe Bata i kaže čoveku koji je vrhunski poznavalac nauke da nije plauzibilan! Ta situacija bi dobra bila tema za neki fantastični žanr - raspravićemo još koji!
*osvrt na Pingvinov komentar