skeetsa ognjene marije. moraću ponovo za tablu, al da se ne baci ovaj uradak.
Ognjena Marija, sveta mučenica Marina, bila bogata grkinja iz antiohije, al je ko svaka tinejdžerka onog vremena pobegla od kuće da bleji sa hipicima i hrišćanima. priča se da joj je glave došla čistka dioklecijana. mošti su joj se nalazile u Carigradu do dolaska krstaša, a danas se njena ruka nalazi u svetogorskom manastiru Vatopedi. U manastiru svete marine u Albaniji, na planini Longa iznad Ohridskog jezera, počivaju njene čudotvorne i svete mošti, koje posećuju i pravoslavni i muslimani.
slavi se tridesetzog jula po novom, a običaj je da se na ovaj praznik, kada zbog velike vrućine "gori nebo i zemlja", ne rade nikakvi poslovi. U narodnom predanju čuvaju se primeri o vatri ili gromovima koji su u vrele praznične dane spalili žito, seno i domove ljudi koji su se ogrešili radeći na praznik Ognjene Marije.
inače vrlo interesantna, jer verovatno predstavlja jednog od tri paganska grtomovita i ognjena boga, pored pantelije i ilije. često laže iliju kada je njegov dan, da se ovaj ne bi raspomamio i spalio ceo svet. ima i narodna pesma o tome:
Pokraj dvora Ognjene Marije,
Mile seje Peruna velikog.
Perun pita svoju milu seju,
Perun pita svetitelj Ilija:
„Mila sejo, Ognjena Marijo!
Kad no beše dana Ilinoga
Da se Ika malo proveseli,
Proveseli nebu u oblaku,
U oblaku na sve četir strane,
Da poigra munje i gromove
I svetlice što vraze nalaze,
A strelice što vraze streljaju?“
Govori mu Ognjena Marija:
„Mili brate, Perune Ilija,
Davno bilo, sad se pripoveda
Kada beše dana Ilinoga.,
Dan ti proša, skoro neće doći.“
To Iliji vrlo mučno bilo
Ama mu se na ino ne može
Te on čeka dana Perunova.
Nek ga čeka, dočekat’ ga neće!
prikazuje se uglavnom sa krstom i palminom granom (ovde je nema), kako drži zmaja ili đavola za rogove