Sad da manemo šalu, da pokušam da budem konstruktivan.
Razlog što ovde nisam pisao vise, a i kad sam pisao radio sam to vrlo oprezno - to je što nisam najsigurniji šta je ovde tema.
Pošto sam ponovo pročitao vaše postove ovde, valjda mogu da kažem i ja nešto smisleno. (Skalope, ne shvati me pogrešno, ako je Milošević u septembru trijumfovao na sednici - stvarno svaka čast ako su se urednici kao petlovi na vetru okrenuli odmah... Jebeš ljude koji tako rade svoj posao!)
Moje iskustvo sa SOKLAROM je za nijansu drukčije - urednik je zahtevao da se izmene neke rači, da ne bi on imao, možda, problema sa dežurnim partijskim činovnikom. U mom slučaju to je bilo - "Izbaci BOGUMILI i napiši JERETICI , da ja ne bih imao glavobolje..." Uradio sam to. Nije bolelo.
Za Rašane ne vidim šta je bilo ideološki sporno, ali urednici su čudo...
Vratimo se temi. Skalop naglašava značaj kluba LK. U redu. Ovo dalje je samo moje viđenje, i ne pokušavam da budem objektivni posmatrač: Kad su me Boban i Skalop pozvali u kliub (a politika je bila da pozovu svakog ko ume koliko-toliko da piše fantastiku), imao sam objavljenog Sokolkara, i bio sam nominovan za neke nagrade.
Na mom mestu, u tom momentu neki bi rekli - ma jok, šta će meni taj klub?
Ja sam otišao u kub. Upoznao sam gomilu zanimljivih likova, postao drugar sa mnogima, prijatelj sa nekima... Bilo je tu ljudi koji su pisali dobro, da se smrzneš. Kad sam ih malo bolje upoznao, bilo je veliko zadovoljstvo - i izazov - da se takmičim sa njima. A i oni su mene prihvatili na sličan način.
A da pokušaš da pišeš bar ponekad malo bolje od Filipovića, Bakića, Bobana, ili Jakšića, od Radmila, Skrobonje, ili Oltvanjija... E pa, bajo, ima da se pomučiš. I pitanje je da li će uspeti. Tako su oni delovali na mene, nadam se da sam i ja svojim pisanjem slično delovao na njih... Bar ponekad. Nikada im nisam rekao - ali čast mi je što sam u toj grupi, s njima.
Da nije bilo kluba i ovog izazova, teško da bih se takmičio. Dali su mi podstrek - i da bih parirao, pokušao sam da usavršavam svoje pisanje na razne načine. (Koliko god može da pisanje usavršava zaposleni i oženjeni inžinjer, sa dvoje dece...

)
Ali bili su mi podstrek i pokušao sam. Učio sam i učim i dalje. Pokušavam iznova. Veći problem od usavršavanja je vreme...
A bez kluba, mislim da bih uvenuo u samozadovoljstvu posle Sokolara - i završio nasukan, nalik na izduvan balon...
Eto, nadam se da sam bio jasan.