Kao osoba koja je cula iz PRVE RUKE (Bevc) sta je bilo, zanima me sa kojim argumentima nastupaju ljudi koji sire da je Simons punim srcem zastupao ideju bombardovanja Srbije?
Neka mi neko navede te cinjenice.
Osećam se prozvanim pošto sam direktno učestvovao u toj prepisci sa Simonsom u vreme bombardovanja. Već dugo pokušavam da pronađem fajl sa tim porukama - znam da sam ga negde sačuvao, ali jednostavno, prošlo je previšre vremena i previše HDD-ova između mog tadašnjeg i sadašnjeg računara. Zato moram po sećanju.
Simonsovu adresu dobio sam od Bevca i javio mu se - kad sam već toliko vremena proveo prevodeći njegove tekstove, normalno da sam poželeo da mu se javim i vidim kakav je čovek "in vivo". I sve je išlo super, blebetali smo o koječemu, prevashodno o dobrim knjigama, pokušao sam da ga navučem na McDonalda i "Bespuće" na šta mi je DS odgovorio da je pročitao neku Ianovu priču i da mu se čini da imaju isti stil (?!) i tako to.
Onda je došlo ONO i ja sam mu poslao kratku poruku - opis početka našeg malog komada s pevanjem i pucanjem - pod naslovom "Report From Ground Zero." Od tog trenutka pisali smo - normalno - isključivo o ratu i tu se nepovratno razišli.
Kako su razaranja narastala, tako sam postajao sve ogorčeniji. Pokušao sam da objasnim Simonsu celu prethodnu priču s Kosovom, kao i neke druge istorijske detalje poput, recimo, neprijatne navike "saveznika" da razaraju srpske gradove još od 2. sv. rata, a onda mi je DS otpisao nešto u stilu da sam ja "zaista rečit i da ubedljivo iznosim svoju argumentaciju, ali da sam očigledno zaslepljen Miloševićevom propagandom." Drugim rečima, vredan žaljenja što se ne priklanjam velikoj istini Teda Tarnera i ostatka
zapadne propagande. Vrhunac je bio to što je, pred sam kraj naše prepiske, DS uporedio Srbe sa nacistima u Nemačkoj, Albance sa Jevrejima, a celu kosovsku priču sa Holokaustom. To je za mene zaista bilo previše i tu se negde naša prepiska prekinula. Delom zbog toga, a delom i zato što je i struje bilo sve ređe i ređe.
Rezltat cele epizode kod mene lično jeste to da više jednostavno nemam idole. Krajnje nekritički sam voleo Simonsovu prozu do tada. Prepiska me je naterala da sagledam i "čoveka i njegovo delo" kroz malo manje ružičaste naočari. Naterao sam sebe da pročitam "Crook Factory" i shvatio da DS kroz TAKVE knjige na neki način iživljava svoje dečačke snove (tj. druži se sa Hemingvejem, Ingrid Bergman i drugim legendama, postaje heroj onog rata itd.) usput praveći neke početničke spisateljske greške, kao ono kad ne može da odoli tajanstvenom procesu pravljenja kubanskih cigara pa ugnjavi čitaoca detaljnim opisom istog tamo gde za to nema ama baš nikakve potrebe. Posle toga više nisam čitao DS-ove knjige (uz mali izuzetak onih nesrećnih "Siročiča"), sve do Iliona.
E sad, o Ilionu ćemo pričati u februaru u klubu. Dovoljno je da izjavim da je u pitanju dosta dobar SF roman, dostojan pokušaj povratka grandioznim zamislima iz Hiperiona i nastavaka, ali da boluje od svih ranijih nedostataka koji su DS-u izgleda prerasli u manir: razmetanje poznavanjem Sekspira, Prusta i drugih književnih velikana, ispunjenje mladalačkih želja (hmm, baš bi bilo lepo da Trojanci nisu izgubili, a tek da sam bio u prilici da kresnem lepu Helenu...) i gnjavaža tehničkim detaljima, kao npr. kod pravljenja priručne visoke peći. Što reče Rastko Ćirić (koji obožava Simonsa), a propos te teze da književni geniji oblikuju vasionu (još jedna mnogo prežvakavana stvar), nije književnost JEDINA umetnost koja postoji i u kojoj geniji mogu da se pojave. Ali je očigledno jedina umetnost koju DS poznaje. I, neizbežno - JEVREJI. Čovek je uspeo da na silu umetne i temu Holokausta u radnju koja se zbiva u tako dalekoj budućnosti. Što se mene tiče, posle Carrion Comfort-a trebalo je da prestane da se bavi tom temom, jer sve što je potom o tome pisao deluje nategnuto i bespotrebno u kontekstu njegove proze.
Dakle, retko da sam sa nekim piscem imao priliku da prođem takav put od (gotovo) idolopoklonstva - ko se ne seća, neka negde pronađe onaj HEMITOR u kojem sam praktično predstavio Simonsa našem fandomu - do poprilične ravnodušnosti. To ne znači da ne očekujem da nastavak Iliona - Olimp - bude uzbudljiv avanturistički roman, ali isto tako ne očekujem ni da bogzna koliko popravi generalno mišljenje koje o Simonsu imam.
Toliko o ovoj temi. Možda će Bevc imati da doda još nešto.
I naravno, svim posetiocima foruma želim srećne praznike i puno dobre fantastike u 2005!
