Author Topic: deca i fantastika  (Read 65698 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

drf

  • 5
  • 3
  • Posts: 992
deca i fantastika
« Reply #50 on: 22-10-2005, 01:35:54 »
Quote from: "Nimrodel"
E, jebaga, drf, kol'ko vidim ovaj sajt je namenjen i sf-u i ef-i i hororu...


Izvinjavam se u ime kolektiva, i u lično ime. Neće se ponoviti.

Dodao bih jednu od važnih stvari za orjentaciju dečje reke na ovo vitlo: sekcije su mnogima bili uvod. Radio-amaterska, s kultom Tesle, na primer. Zaprepastili bi ste se kad bi znali koliko je bitnih ljudi u žanr stiglo preko astronomskih sekcija. Ko, bre, može da pogleda kroz solundar a da se ne pita...A da ne izmašta odgovor?
list-rujanski.com

Humbert Von Gikkemgen

  • 4
  • 2
  • Posts: 40
deca i fantastika
« Reply #51 on: 22-10-2005, 01:43:02 »
Quote from: "drf"

dobar ukus?
moralne norme?
etika?
PRINENJENO NA INDUSTRIJU ZABAVE?


E, tu je problem, ti pričaš o karlevaški kao delu industrije zabave. Ali, SF i F u smislu preporuke ili kanalisanja dece ka njima ja posmatram kao punopravnu književnost a ne kao deo industrije zabave. Ja ću da pokušam da odvratim decu od čitanja trasha tipa "battlefield earth" (da se ne vređaju oni kojima se ovo sviđa, ako ih ima), jer smatram da to nije dobro delo i uvek ću blatiti takve stvari sa istim žarom kojim blatim i karlegnjidu. Znači, primenjujem iste kriterijume, fekališem na ono što smatram sranjem čak i u oblasti svog interesovanja. Izmet je izmet, bez obzira kavog je roda, političke pripadnosti, rase i porekla. I u tom smislu ću da ovaj stav proglasim za apsolut. Ja nisam kriv što do sada nisam video nekakvu pozitivnu stranu TF-a, niti primetio da u tome ima nekakva skrivena poruka koja može da nas učini boljim ljudima. Ko voli da se zabavlja uz to, samo neka izvoli. Ne mogu mu zabraniti, a i neću (jer ne mogu, ali da mogu, verovatno bih, da se ne lažemo preterano :D )
Ja se prema TF određujem samo i jedino prema njegovom sadržaju i formi, koja se da porediti samo sa noćnom posudom nekoga ko je upravo dobio simptome trovanja salmonelom. Žao mi je ako propuštam da spoznam nešto drugo osim toga, ali, mea culpa, neka ide meni u greh...
Jeste li ili nije TF nusprodukt društva
lobotomiziranog u vreme vladavine bračnog para, boli me neka stvar. Činjenica jeste da je i danas taj segment industrije zabave favoriziran od izvesnih krugova koji su bili bliski tadašnjem političkom establišmentu, bez obzira da li su oni "uspešni biznismeni" ili "srpski intelekturalci" koji heklaju i drndaju vunu draganu za gunju.
Ja ne mogu zauzmem gandijevski stav i poziciju "vreme će biti sudija" prema tome kada su moja deca u pitanju, jer ih volim i želim im najbolje. Moja iskustva i mišljenja su takva kakva jesu, stečena onako kako jesu i ja mislim da nešto od toga mogu i treba da prenesem deci. Jesam li u pravu, pa, kad mi stave srce na tas na onom svetu, videće se jesam li se ogrešio o TF. Ja nekako mislim da nisam. Ja neću hrabriti decu da slušaju Silvanu Armenulić ili Nedžada Salkovića, ali im nikada neću reći da je to jedna glupost preispoljna i da ću im sipati kukutu u uši ako ih opet zateknem da to slušaju. Jer za taj deo muzke, nekada označavan kao "novokomponovana" smatram da je, ako ništa drugo imao bar veoma darovite interpretatore. Naravno, potrudiću se da čuju i Flojde i Kridense, čisto zbog svemirskog balansa...
I Mocart je bio deo tadašnje industrije zabave, a o Listu da i ne govorim. Ali, ja se ne izražavam negativno o dotičnoj gospodi, i mislim da nema potrebe da obrazlažem taj svoj stav. Znači, nisam apriori nadrkan na zabavljače...

I stoga, da, jesam pristrasan donekle kada nabavljam deci knjige, pazeći da ne preteram i da, kanališem ih donekle ka delu književnosti koji potpada pod SF/F, jer, ako ništa drugo, imaćemo o čemu da pričamo. A što Boban pomenu prirodu i instinkte, to mu valjda dođe kako se moja 'ćera, živa bila, ufatila na kraju Orkanskih visova pored kamare SF/F oko nje. I neka čita, 'ću da joj uznem i konplet od sestara, ako uzhtedne (i ako mi bidne pasent uz tapetle i tišleraj)...
A pig that doesn't fly is just a pig.
Свинья, которая не летает - это просто обычная свинья.

Boban

  • 3
  • Posts: 21.689
deca i fantastika
« Reply #52 on: 22-10-2005, 01:43:46 »
Quote from: "Nimrodel"
Bobane, kako se sad to slažu Priroda i instinkti sa nanotehnologijom? Hoćeš da kažeš da je evolucijski to sve neminovno da ljudi postanu ko oni u Simonsovom Hipreionu što su non-stop u mreži, za računar povezani žicama, a telo im samo smeta?


Ne. Čovek se prilagodio bezbrojnim varijacijama na temu. Čovek će se prilagoditi velikom uplivu kompjutera u svoj život i to će jednog dana postati normalno kao što su sada automobili, avioni, časopisi u boji ili sve češća trudnoća i rađanje žena posle četrdesete.
Mi teško da možemo i zamisliti kako će izgledati život ljudi za 100 godina. Pogledajte vizije s početka XX veka o dobu bliskom našem, pogledajte vizije iz sredine sedamdesetih velikog futuriste i SF pisca Artura Klarka "Profili budućnosti", pa čovek bre gotovo ništa nije predvideo, samo je ekstrapolirao tadašnju tehnologiju. Kakve to ima veze s vaspitanjem dece? Velike. Mi ne znamo šta nas čeka za 20 godina, tako da vaspitavanje dece po merilima naših baka je besmisleno. Ko zna šta će biti prednost a šta hendikep u bliskoj budućnosti?
Put ćemo naći ili ćemo ga napraviti.

drf

  • 5
  • 3
  • Posts: 992
deca i fantastika
« Reply #53 on: 22-10-2005, 01:53:40 »
Quote from: "Humbert Von Gikkemgen"
Ali, SF i F u smislu preporuke ili kanalisanja dece ka njima ja posmatram kao punopravnu književnost a ne kao deo industrije zabave.

I "punopravna književnost" je industrija zabave. I klasika. Kvalitet je lični problem autora i svih koji njegovo viđenje dele. To ne osporava pojavu vanrednih dostignuća.
O TF delu ću tamo.
list-rujanski.com

Jake Chambers

  • 5
  • 3
  • Posts: 3.489
deca i fantastika
« Reply #54 on: 22-10-2005, 01:56:07 »
O ljudi, ovo ne moze da se stigne procitati  :lol:
A i ispade unakrsna prepiska pojedinih clanova.  :lol:
Dopisi iz Diznilenda - Ponovo radi blog!

sivka

  • neprilagođena
  • 5
  • 3
  • Posts: 1.881
  • Sve što je uzaludno, to je i besmisleno.
    • Tardis
deca i fantastika
« Reply #55 on: 22-10-2005, 01:59:57 »
Lepo sam vas pročitala od početka. Od prvog posta na ovom topicu. Da utvrdim gradivo. Koji andrak vi gledate sebe kao primer. Svi pismeni. Sa velikim i P i I i S i M i E i N i I. Koristite računar, šmucate se po internetu, diskutujete na forumima, pišete, mnogo čitate, i za generaciju ste ispred onih kojima je kompjuter deo nameštaja a ne deo svakodnevnog života. Ne mislim da će iko od vas da podiže decu uz Pink i TF. Šta vi koji imate po tri kubika knjiga u kući imate da se bunite? I kakve vi dileme imate oko toga? Dobra knjiga je dobra knjiga bez obzira da li je "žanrovska" (kako ne volim tu reč) ili pripada klasičnoj književnosti. Ne verujem da će iko od većine naših diskutanata da pogreši u izboru literature za decu.
Greška je u naslovu. Trebalo bi da se zove: kako da omogućimo i onoj drugoj deci da čitaju, tj. kako da omogućimo i onoj drugoj deci da čitaju dobre knjige?
Otišla sam. Ko hoće, zna gde će me naći.

Boban

  • 3
  • Posts: 21.689
deca i fantastika
« Reply #56 on: 22-10-2005, 02:00:46 »
Ne možeš ugoditi čoveku: ili mu je prepucavanje koje ne vredi čitati ili je smisleno koje ne stižeš pročitati.
Put ćemo naći ili ćemo ga napraviti.

Humbert Von Gikkemgen

  • 4
  • 2
  • Posts: 40
deca i fantastika
« Reply #57 on: 22-10-2005, 02:04:32 »
Quote from: "Boban"

Ne. Čovek se prilagodio bezbrojnim varijacijama na temu. Čovek će se prilagoditi velikom uplivu kompjutera u svoj život i to će jednog dana postati normalno kao što su sada automobili, avioni, časopisi u boji ili sve češća trudnoća i rađanje žena posle četrdesete.
Mi teško da možemo i zamisliti kako će izgledati život ljudi za 100 godina. Pogledajte vizije s početka XX veka o dobu bliskom našem, pogledajte vizije iz sredine sedamdesetih velikog futuriste i SF pisca Artura Klarka "Profili budućnosti", pa čovek bre gotovo ništa nije predvideo, samo je ekstrapolirao tadašnju tehnologiju. Kakve to ima veze s vaspitanjem dece? Velike. Mi ne znamo šta nas čeka za 20 godina, tako da vaspitavanje dece po merilima naših baka je besmisleno. Ko zna šta će biti prednost a šta hendikep u bliskoj budućnosti?


Priroda ima limite, a oni se baš i nalaze na nanoskali. Ili štono reče jedan molekularni biolog koji se decenijama bavio mehanizmima reparacije DNA, "ne pravi se pita od go**na"...
Ljudski organizam više nego računar radi po sistemu GIGO,  ima zadivljujuću sposobnost adaptacije ali je kao i svi sistemi, najosetljiviji u svojoj složenosti. To je jedna druga priča, mnogo daleko od ove ovde.
Moja baka nije baš mnogo polagala na avione, časopisi u boji su joj bili zanimljivi, dočekala je da vidi TV, pa kolor-TV i čak i računar u kući. Ali, njen domen vaspitanja nije sezao u nanotehnologije i alijenaciju po čoveku, već u to da kad se uđe negde, kaže se dobar dan, da treba biti ljubazan prema starijima, ne treba psovati, nos se briše maramicom, a ne rukavom, nije lepo lagati, nije lepo krasti, ogovaranje je ružno i tako to. Tehnika i napredak poluprovodničkih tehnologija i njen impakt na gestalt individue nisu bili njen domen.
U tom smislu bi uticaj tehnologije na društvo u kome će živeti moja deca morao da bude poguban na socijalnu komponentu Homo sapiensa da bi njen sistem vaspitanja učinio nepodobnim. A ako se to i desi, potpuno će biti svejedno čemu smo decu učili...
A pig that doesn't fly is just a pig.
Свинья, которая не летает - это просто обычная свинья.

Jake Chambers

  • 5
  • 3
  • Posts: 3.489
deca i fantastika
« Reply #58 on: 22-10-2005, 02:08:59 »
Quote from: "Boban"
Ne možeš ugoditi čoveku: ili mu je prepucavanje koje ne vredi čitati ili je smisleno koje ne stižeš pročitati.


Bobi, to je bio samo mali interludijum da udahnete :D
Sticicu da procitam sutra ili kad vec, ne brises teme  :P
Dopisi iz Diznilenda - Ponovo radi blog!

drf

  • 5
  • 3
  • Posts: 992
deca i fantastika
« Reply #59 on: 22-10-2005, 02:14:27 »
Quote from: "Boban"
Ko zna šta će biti prednost a šta hendikep u bliskoj budućnosti?

Ubode. Mimo prirode, koju si pominjao, ne zaboravi sposobnost sposobnih da brzo ovladaju zanatskim aparatom. Dokolica i duhovnost su sasvim druga teme, i povijaće se. Već za tri godina ova rasprava biće kao o smrtonosnosti vožnje parnom lokomotivom pri smrtonosnih 18km na sat.
Mnogo mojih prijatelja, dobrih i obrazovanih ljudi, podleglo je propagandi prodavaca računara. Zadužili su se da ga kupe DA IM DETE NE OSTANE SLEPO KOD OČIJU. Ne negirajući valjanost pazara ako imaju višak para (a tesno im je bilo) naveo sam im par primera ljudi skromnog obrazovanja, koji su za par dana ovladali dovoljnom upotrebom računara JER IM JE POSAO BIO U PITANJU.
list-rujanski.com

Humbert Von Gikkemgen

  • 4
  • 2
  • Posts: 40
deca i fantastika
« Reply #60 on: 22-10-2005, 02:19:08 »
Quote from: "drf"

I "punopravna književnost" je industrija zabave. I klasika. Kvalitet je lični problem autora i svih koji njegovo viđenje dele. To ne osporava pojavu vanrednih dostignuća.


E, ovo mu dođe kao ona sentenca "ceo svet je pozornica"...

Ako voliš generalizacije i ne vodiš računa o tačnom značenju reči, onda ćeš moći i "Die Kunst der Fuge" da utrpaš u "industriju zabave", a ja, evo, neću da budem isključiv i da te ispravljam, bez obzira na pozadinu dela, stavove autora pri nastajanju i tako to.
Što se mene tiče, to možeš nazvati i industrija kiselih krastavaca, ako ti se dopada. Ali, i tu ima kad mu cikne presolac, pa je samo za bacanje. Izem ga, nekako sam apsolutno isključiv kada su truli krastavčići u pitanju.

- end of transmision -
A pig that doesn't fly is just a pig.
Свинья, которая не летает - это просто обычная свинья.

drf

  • 5
  • 3
  • Posts: 992
deca i fantastika
« Reply #61 on: 22-10-2005, 02:30:32 »
I ja sam isključiv pri ishrani, ali pažljiv u tumačenju fenomena. Inače, čitao samtekst o zabrinjavajućem ponašanju mladih na Bahovim koncertima. Zajapureni vitlaju dugim kosama i klate se napred nazad pregibajući se u pasu.
Istorija umetnosti, svake, crno ne belo stavlja do znanja šta je po sredi. Dometi pojedinih autora stavljaju do znanja da je i u industriji moguće pružiti ljudima komad znanja, komadić ljubavi i mrvu duše.
list-rujanski.com

Humbert Von Gikkemgen

  • 4
  • 2
  • Posts: 40
deca i fantastika
« Reply #62 on: 22-10-2005, 02:54:38 »
Quote from: "drf"
I ja sam isključiv pri ishrani, ali pažljiv u tumačenju fenomena. Inače, čitao samtekst o zabrinjavajućem ponašanju mladih na Bahovim koncertima. Zajapureni vitlaju dugim kosama i klate se napred nazad pregibajući se u pasu.
Istorija umetnosti, svake, crno ne belo stavlja do znanja šta je po sredi. Dometi pojedinih autora stavljaju do znanja da je i u industriji moguće pružiti ljudima komad znanja, komadić ljubavi i mrvu duše.


Na Listovim koncertima dame JESU padale u nesvest u histeriji. Dal su se klatile u struku i bile zajapurene, nemam pojma.
I ko je i gde rekao da su industrijski proizvodi potpuno lišeni sadržaja, a ponajmanje ja, koji glorifikujem npr. industrijski dizajn vs. klasične "prostorne" umetničke forme. Stoga, ne vidim šta je tu sporno. Ali, nije SVE industrija, i nije sve što je neindustrija dobro, kao što nije ni sva industrija = loše.

Jedan deo današnje SF/F literature JESTE industrija, ali je to ne svrstava a priori u dreš-štivo. I sam sam rado čitao dosta tih stvari sastavljenih na ekvivalentu piščeve Fordove pokretne trake  za montažu kniževnih dela.
Takođe sam primetio da su deca prijemčivija za stvari sa izvesnom dozom "industrijskih" elementa, lakše ih primaju, možda zato što imaju poznate tačke oslonca. Na žalost, brzina filmske industrije u ekranizaciji nekih stvari ne ide na ruku širenju pisane reči. Iako nemam ništa protiv gledanja filmova, strašno se razočaram kada mi neki od mladih ljudi sa kojima radim kaže nešto tipa "ma nisam stigao da pročitam knjigu, ali pogledao sam film...". Pre x godina sam uspeo da nekoga nagovorim da uzme od mene i pročita Filipa K. Dika pošto je konstantno pričao o Blejdraneru a čak je i znao da negde postoji delo koje je korišćeno za film. Bio sam veoma zadovoljan kada sam sutra dobio knjigu nazad sa komentarom "auh, pa ovo je skroz jako, nema veze sa filmom, ima li on još ovoga..."
Na žalost, to je uspelo verovatno zato što je to relativno tanka knjižica, ne verujem da bi to isto uspeo sa knjigom od 650 strana... E, to ne shvatam, kako može pismenom čoveku, koji nije glup da bude teško da čita...
A pig that doesn't fly is just a pig.
Свинья, которая не летает - это просто обычная свинья.

drf

  • 5
  • 3
  • Posts: 992
deca i fantastika
« Reply #63 on: 22-10-2005, 03:06:45 »
Quote from: "Humbert Von Gikkemgen"
[ Ali, nije SVE industrija, i nije sve što je neindustrija dobro, kao što nije ni sva industrija = loše.


Da definišem: industrija je sve što mendžer u industriji zabave poruči, plati i plasira. U okviru toga, ima predivnih uzleta duha; svaki je slučaj za sebe. I uvek je bilo tako.

U masovnoj kulturi je dobro što se toliko spustila u puk i postala dostupna, tako da skoro svačija vizija može naći put iz fioke. Garaže.

Polako se približavamo razumevanju.

Imam stvari koje volim i oko kojih bi se zakrvio ako bi neko probao da ih oduzme. Dobar deo nije kvalitetan. Prosto, volim. Znajući svoju meru užitka, teško mi je da moj doživljaj stavljam ispred nekog ko se napaja na izvorima s kojih ne bih pio.

Pomenuo si Dicka. Jedan od omiljenih mi je, a većinu velikih romana je pisao pod prinudom i prodava za par hiljada dolara. Imamo sreću što je gurao svoje i što je trgovac procenio da to ima ko čitati.
list-rujanski.com

Humbert Von Gikkemgen

  • 4
  • 2
  • Posts: 40
deca i fantastika
« Reply #64 on: 22-10-2005, 03:29:55 »
Eto, glede toga, među mojih top10 se nalaze Hendlova dela Wassermusik i Feuermusik, a oba su pisana po narudžbi kralja, za žureze koje je on priređivao. Znači, ili ga imap ili ga nemaš, pa će u skladu sa tim i output biti shit ili kvalitet.
Primiti novac za svoje delo nije ekvivalent Judinih 30 srebrenjaka i ne mora autor da skonča od jektike pljujući krv u konzervu da bi bio dobar.
A pig that doesn't fly is just a pig.
Свинья, которая не летает - это просто обычная свинья.

drf

  • 5
  • 3
  • Posts: 992
deca i fantastika
« Reply #65 on: 22-10-2005, 12:43:18 »
Postajem i sebi dosadan: u okviri pomenute industrije ima bisera, i to jeste lični problem autora. I svih što dele njegovu estetiku.

Uvodim realnost u posmatranje. Pobogu, svi smo učili kako je Šekspir klepa veličanstvena dela u industriji koja melje

Kad već kucam, je li, Nimrodel, jesu li još u lektiri kolonijalne propagande kao "Kroz pustinju i prašumu"?  To malo podvlači srž mojih izliva: kao soda uživao sam u njima a nisam uveren u superiornost malih Britanaca nad celim kontinentima. Gutao sam i Tarzana, pa nisam popio da svaki izgubljeni plemić uživa zaštitu prirode i Boga, uči maternji i vlada nad svime što vidi. I ne znam ikog ko se navukao.

Što se širenja SFFH misli tiče, nije dovoljno da skoro svaki medijski lik pominje da to rado čita. Pohvala konkretnom delu je bitna. Kod nas se to desilo s Malim princom. Brega drpio stih i rekao da mu je draga i više ništa nije moglo zaustaviti štamparske mašine. Na koncertima u pioniru video sam devojčice koje privijaju knjigu na grudi i plaču.
list-rujanski.com

Nimrodel

  • 4
  • 2
  • Posts: 285
deca i fantastika
« Reply #66 on: 22-10-2005, 13:30:58 »
Ne, Sjenkevič se odavno ne radi u školama. U V razredu se čitaju Hobit i Hari Poter i Kamen mudrosti za lektiru. No, najvećma to nastavnici ne rade, jerbo sami to nisu pročitali.
But then the barking of dogs fills the air and the host of wild souls sweeps down, fire flashing from the eyes of the black hounds and the hooves of the black horses

Ana

  • 4
  • 3
  • Posts: 693
deca i fantastika
« Reply #67 on: 22-10-2005, 15:03:20 »
Ja ne znam o čemu da pišem... O svom trogodišnjaku koji voli da mu čitam knjižice, i koji zna da ćemo odgovor koji ne znam zajedno potražiti u nekoj knjizi (i kako smo dotle stigli)... Ili o generacijama srednje stručne škole u kojoj već nekoliko godina predajem i među kojima mi se, već treću jesen, ne podigne ni jedna ruka kao potvrdan odgovor na pitanje "Ko ide na Sajam knjiga?", a tek poneka ostane spuštena na isto pitanje, ali sa Sajmom automobila kao odredištem...

Vanya

  • 2
  • Posts: 17
deca i fantastika
« Reply #68 on: 22-10-2005, 20:28:53 »
Meni se ipak čini da je sajam knjiga jedan od najposećenijih, a definitivno ima gomila mladih tamo. Koji su to mladi ne znam, ali ima ih itekako.
A Sjenkjeviča sam obožavala, odnosno "Kroz pustinju i prašumu". Čitala sam je nebrojeno puta.

dmitras

  • 4
  • 2
  • Posts: 180
deca i fantastika
« Reply #69 on: 23-10-2005, 13:38:24 »
greymalk
nisam shvatila tvoje pitanje kao vapaj za savetom, već kao potrebu roditelja kome je stalo do dobrog vaspitanja svoje dece da isto prokomentariše sa sličnima i uporedi iskustva.

mislim ( i znam da nisam otkrila toplu vodu) da je najvažnije detetu pristupiti sa ljubavlju za koju ono nikada neće posumnjati da je uslovljena. pokušavam da inspirišem moje dete da što više čita ( dobre knjige, bez obzira na 'žanr', a fantastiku zbog toga da bi uvidela da ima ljudi sa nesputanom maštom, i da i ona može biti jedna od njih), da razmišlja o pročitanom, da razgovara sa mnom o tome, da pita o onome što joj nije jasno, da potraži nepoznate reči u rečniku.  drugim rečima, volela bih da moje dete bude samostalan mislilac, kome neće biti lako 'isprati mozak', zato što će imati svoje kriterijume za delanje u životu.
naravno da sam svesna toga da joj prenosim i dobar deo svojih stavova, ali to nije ključna činjenica ( moja mama  ne propušta pomenutu emisiju na pinku, ja menjam kanal kada počne. imitacija i identifikacija nisu jedini mehanizmi socijalizacije, hvala bogu, inače bi svi bili duhovne, moralne i intelektualne kopije svojih roditelja).
takodje mi je jeko važno da od nje načinim  ( i smatram da sam uspela) samosvesno biće. to znači da je svesna posledica svojih  dela i po sebe i po druge i da je pažljiva, da nastoji da ne povredjuje druge 'usput', nasvesno, laktajući se kroz život, kao što to većina živi.
e, sada. možda sam tu pogrešila, jer vidim da već ne prolazi dobro zbog toga...

greymalk, divno je to što tvoja unučica ima sve to na raspolaganju. ako dete raste okruženo knjigama, mislim da će ih kad-tad i uzeti u ruke, uz manju ili veću 'pomoć' roditelja.

vanya, mislim da je super to što radiš sa decom. i ja sam činila slično, samo su naše bile večeri.  :lol:

nimrodel. ne mogu da ti opišem koliko me je obradovalo saznanje da ima takvih profesora. mom detetu od prošle godine srpski predaje jedna gadura, koja im je omrzla i knjigu i pisanje na neverovatno efikasan način, a od maternjeg jezika načinila bauk, da se deca tresu na času! to saznanje, kao i priče moje ćerke kada se vrati iz škole i prepriča mi pokoji čas, užasavaju me i pucam od besa, ali šta mogu da učinim? ostale roditelje samo zanima koliko će para dati za ekskurziju... :cry:

ineče, obradovana sam i vešću o sf-u na kragujevačkom univerzitetu :?:
Izbacite pornografiju iz fantastike!!!

Melkor

  • 5
  • 3
  • Posts: 5.540
Re: deca i fantastika
« Reply #70 on: 18-02-2010, 01:19:48 »
Children's Books: Apocalypse Now

Teens turn to dystopian novels
By Karen Springen -- Publishers Weekly, 2/15/2010

Sure, teens are still reading about vampires, but end-of-the-world scenarios are bigger than ever.

Happily ever after? Not so much. Ruth Leopold, 15, of Wilton, Maine, loves dystopian books like The Hunger Games (teens fighting to the death in a televised, government-sponsored game), Gone (kids trying to survive in an adult-free world) and Life As We Knew It (an asteroid hits the moon and wreaks havoc on the Earth's weather). “I like the fantasy in it—and thinking about how it would be if I were in the future in those places,” she says. She imagines hanging out with Katniss, the 16-year-old heroine of The Hunger Games. “Sometimes I even have dreams that I'm in that world,” she says. But in the end, she is glad she's not: the gloomy tales make her feel lucky she lives “a good life with my family and everything I need.”

Like Leopold, hundreds of thousands of today's teens are reading future-as-a-nightmare novels—and not just the 1984 and Brave New World classics required by their teachers. Publishers will be releasing dozens of new dystopian titles over the next few years. Among the scenarios: no more gas, no more water, viruses run amok, genetic manipulation gone awry, totalitarian leaders, reality TV gone too far, and so on.

Why now? Newspaper headlines about swine flu, terrorism, global warming, and wars in Afghanistan and Iraq are inspiring authors—and making kids feel uneasy. Some publishers also point to publicity surrounding December 21, 2012, the end of the 5,126-year Mayan calendar—supposedly an apocalyptic sign.

Still, most editors and authors credit lingering unease from the World Trade Center attacks. “After 9/11, it seemed people started thinking about the destruction of the world,” says Karen Grove, who edited Susan Beth Pfeffer's This World We Live In, the April 2010 release that will end the trilogy that started in 2006 with Life As We Knew It. “Then we got hit with New Orleans and earthquakes.”

Uncertainty plays a role, too. “There's so much mystery about what the future will hold,” says Lauri Hornik, president and publisher of Dial Books for Young Readers and Dutton Children's Books, publisher of this season's Incarceron and the upcoming book Matched.

Word-of-Mouth Sales

Led by Suzanne Collins's The Hunger Games, end-of-the-world novels are selling briskly. “The sales are through the roof,” says Antonia Squire, children's buyer for Kepler's Books in Menlo Park, Calif. “They're targeted at an age group that doesn't have time to read. But these kids are making the time.” Word of mouth drives kids (and their parents) to the bookstore, too. “These are books that kids talk about among themselves,” says Kenny Brechner, owner of DDG Booksellers in Farmington, Maine.


And some titles, such as The Hunger Games and Catching Fire, sell because of “you've got to read this” reviews right out of the gate, says Heather Doss, children's merchandise manager for Bookazine. “The dystopian books are more word-of-mouth titles. They are the titles that a hesitant teen who doesn't normally read sci-fi would only pick up after hearing how great it is from friends.”

A look at books in print: 700,000 for James Patterson's Witch & Wizard, about imprisoned kids who defy the New Order government; 200,000 for Michael Grant's Gone series (two titles in print, with a third, Lies, out in May); and more than 1.5 million for the first two books in the Hunger Games trilogy. Scholastic is running a countdown clock until the August 24 release of the final book (its title, Mockingjay, was revealed last Thursday).

Like The Hunger Games, the books often become series. “It helps, assuming the first book works,” says Morgan Burns, YA buyer for Borders. “If you put all that effort into creating a brave new world, you want to use it.” Just one example: in March, Delacorte will publish The Dead-Tossed Waves, a companion to Carrie Ryan's zombie-tinged dystopian novel, The Forest of Hands and Teeth (2009).

What's the appeal? Kids love “what ifs.” “What if we lost control?” says Burns. “It's fun to imagine yourself as the hero.” What if most men disappeared, as they do in Egmont USA's Epitaph Road by David Patneaude? What if the earth ran out of oil, as it does in Suzanne Weyn's Empty, which Scholastic is publishing this fall? Or what if, as in Neal Shusterman's Unwind, the organs of healthy teens were transplanted into other people? When seventh-grader Leon Robie, 13, reads The Maze Runner, Gone, and The Hunger Games, he puts himself in the characters' shoes. “What if you could pull through like they could?” he says.

“It's testing the waters of, 'Oh, my gosh, could this really happen?' ” says Jean Feiwel, senior v-p and publisher of the Macmillan imprint Feiwel and Friends, the imprint publishing S.A. Bodeen's The Gardener (June), about teenagers being grown for particular attributes, like plants. “I think we like to be scared of things that are not real. The idea that we're watching or reading things that are completely outlandish or impossible or really dire helps us cope with what is.”

Often, the books make kids feel lucky. “It's the idea of, 'this is so bad—I have it good,' ” says Krista Marino, senior editor at Delacorte Press and editor of the dystopian novels The Maze Runner, The Owl Keeper, The Forest of Hands and Teeth, and The Dead-Tossed Waves. She remembers getting that feeling as a kid, when she read Louise Lawrence's 1985 Children of the Dust, set after a nuclear war.

Indeed, kids write to Life As We Knew It author Susan Beth Pfeffer about reading her books and realizing how much they love their siblings, parents, and life. “The letters I get from kids pretty uniformly say the positive they get out of the books is to appreciate their lives and the people they love,” she says. “What I'm getting from the kids is, 'I never thought to appreciate all the everyday things I took for granted.' ”

That sense of appreciation is what many authors are after. “They think they're born with all these freedoms, and the right to an iPod, and I want them to think about the notion that that isn't a right,” says Witch & Wizard author James Patterson.

Back to the Future

Apocalyptic themes date back to the Bible, and dystopian novels to Mary Shelley's The Last Man (in her 1826 tale, a plague kills virtually everyone on earth). Traditionally, the genre's titles—from A Clockwork Orange to The Handmaid's Tale—have warned against oppressive trends and governments. “They really are kind of cautionary tales,” says Laura Godwin, v-p and publisher of Henry Holt Books for Young Readers. “These books are all believable metaphors that arise from the social milieu or situation of the time. They're taken to their logical extreme.”

Dystopian tales, traditionally just for adults, moved into the kids' market years ago with books like Lois Lowry's The Giver and Robert O'Brien's Z for Zachariah, and more recently with Scott Westerfeld's Pretties and Uglies and M.T. Anderson's Feed.

The newest generation of dystopian fare tackles themes similar to those in books that preceded them. In Rae Mariz's The Unidentified, due out this October from HarperCollins's Balzer & Bray imprint, kids go to high school in a shopping mall with corporate sponsors who watch them 24/7 on video. The story, though an exaggerated version of reality, raises the question of “how much are corporations telling us what we want,” says Kate Jackson, senior v-p, associate publisher, and editor-in-chief of HarperCollins Children's Books. “Dystopian novels... make you think about things a little differently.”

That's true, too, for William Sleator's Test (Abrams/Amulet, 2008), due in paperback this April. It describes every kid's worst nightmare: a standardized exam that decides who will be rich and who will be poor. “If there's anything students dread, it's... the evil standardized test,” says Abrams's Susan Van Metre, who edited Test. “The idea that authority might have its own mysterious and not necessarily good intentions speaks to kids' daily life.”

In these stories, teen heroes use brains and courage to survive, despite their lack of power. “In the late '80s, the government was seemingly more in control of terrorist things, and the financial system seemed more in control,” says Regina Griffin, executive editor at Egmont USA, who is working with author Peter Lerangis on Perfect, the first of four books about kids born without genetic flaws, due in February 2012. “People didn't feel that same sense of perpetual unease that is invading books now.” In other words, the time is ripe. “The dystopic novel reflects the current mood of the new generation of young people who see that their future isn't as rosy,” says child psychiatrist Elizabeth Berger, author of Raising Kids with Character.

The page-turning aspect to dystopian tales is another part of their appeal. “There's tons of conflict. It's thrilling. Lives are at stake,” says Lisa McMann, author of The Unwanteds, a fall 2011 release about kids who are valued if they're strong and smart, but shipped off to death farms if they're creative.

Often authors exaggerate current concerns over reality TV, global warming, or technology. Girl in the Arena (Bloomsbury, 2009) by Lise Haines features fight-to-the-death gladiator bouts. In Saci Lloyd's Carbon Diaries series, which began last spring with The Carbon Diaries 2015 (2017 is due this spring), the government rations carbon dioxide use. In Kat Falls's Dark Life, people live in “stack” cities underwater because earthquakes and swollen oceans have made the earth uninhabitable. Patrick Ness's Chaos Walking trilogy features men infected with a germ that broadcasts their thoughts. “His big inspiration was the information overload that teens are subject to,” says his editor, Kaylan Adair.

Books such as Isamu Fukui's Truancy series and Cory Doctorow's Little Brother (an intentional nod to Big Brother) deal with timely social issues such as the erosion of civil liberties. In the Truancy tales, teens get barcode scans when they go in and out of class. In Little Brother, hacker kids take on the Department of Homeland Security. And in Cameron Stracher's The Water Wars, which Sourcebooks is publishing in January 2011, water is more valuable than gold because of global warming.

Authors tap into teen angst, too, by looking at the battle of the sexes in novel ways. In Nomansland by Lesley Hauge (Henry Holt, June), teenage girls protect their makeup- and mirror-free island against the enemy—men (a sequel is already in the works). In David Patneaude's Epitaph Road, a virus kills 97% of all men. In Vulture's Wake by Kristy Murray, due this spring from Holiday House, virtually all the woman are gone after a war.

Some new books incorporate a romantic angle, though the focus is still on survival. In Lauren Oliver's Delirium, which HarperCollins will publish in spring 2011, love is declared a dangerous disease and 18-year-old girls get a procedure called “the cure” to ensure a safe, predictable, love- and heartbreak-free life. And in Allyson Condie's Matched, due out in December, girls get an assigned mate—and are, usually, happy about it.

Sometimes authors use futuristic tales to remind kids of the past. In The Clone Codes, out this month from Scholastic, Patricia McKissack and her husband and son, talk about cyborgs and clones who are treated like slaves in the year 2170. At the end of the novel, the authors spell out how U.S. slavery inspired various scenes.

Like slavery, wrongful imprisonment comes up in Catherine Fisher's Incarceron (Dial), out last month. The “prison” is so huge that it includes forests, cities, and sea. And in Teri Hall's The Line, out next month also from Dial, a physical barrier encloses the entire United States.

Kids like talking about the issues these books bring up, says Brechner, whose children's book group has tackled Gone and plans to discuss Incarceron. These stories make their characters—and their readers—feel empowered. “It's like Harry Potter. You're tested, and you can be resourceful, and you can survive,” says Delacorte's Marino.

The message: if the characters in the books can persevere, readers can, too. “It allows you to live out a fear and conquer it,” says Grove, who edited next month's Fire Will Fall by Carol Plum-Ucci, the sequel to Streams of Babel. “There are horrible things that happen in it, and people do die, but it ends with the characters trying to move on.”

Holding Out Hope

YA authors “are using the dystopian genre to try to grapple with the issues of today,” says David Levithan, v-p and editorial director at Scholastic. But unlike writers of adult fare, they are giving their downbeat stories an optimistic twist. “It's about improving the dystopia rather than throwing up your hands and saying, 'This is what we're fated to be,' ” he says. “We realize we could be these characters.”

“If there's any one theme in children's literature, it's hope,” Perfect author Lerangis concurs. That was true for Diamond of Darkhold, the fourth and final tale in Jeanne DuPrau's Book of Ember series, and it's true for the final book in Pfeffer's Life As We Knew It trilogy. The books are never as bleak as Cormac McCarthy's The Road, or Stephen King's Under the Dome. Scary stories (and movies) help kids work out their fears, says Girl in the Arena author Lise Haines, “and almost function like fairy tales. Even in the worst of situations, we find ways to get through, and sometimes even better the world.”

YA titles, particularly The Hunger Games and Catching Fire, have been finding a wider readership of late, too. “It's the same kind of thing that happened with Twilight. Kids started reading it, and then the adults did,” says Michelle Wilson, a readers' adviser at the public library in Glencoe, Ill. Of course, grownups are also reading their own dystopian fare, such as the graphic novels Walking Dead and Y the Last Man, or the forthcoming Ballantine novel The Passage by Justin Cronin, about a vampiric virus. “It's not just a YA phenomenon,” says Burns.

With their drama and violence, dystopian tales lend themselves to the big screen. In the past, moviegoers flocked to see Mel Gibson in Mad Max and, in more recent years, Wall-E and The Book of Eli. Several authors are talking to studios about movie rights, and some are already in the works, such as Tomorrow, When the War Began, based on Australian writer John Marsden's novels about a futuristic battle breaking out in Australia. Last year Transformers producer Don Murphy optioned Doctorow's Little Brother, and the Gotham Group, which previously announced plans to shop film rights to The Maze Runner, has just optioned Dark Life. Seven Star Pictures has picked up film rights to The Forest of Hands and Teeth. Scholastic Media has the film rights to Mortal Engines and Fever Crumb by Philip Reeve. Lionsgate bought rights to The Hunger Games, and Suzanne Collins is writing the screenplay. And independent producers Tasty Films and Contagion Films have optioned Unwind. Meanwhile, Johnny Depp tried to buy The Carbon Diaries, but Saci Lord turned him down because he wanted it to take place in the United States.

No matter the details, when it comes to dystopian worlds, the bottom line is often the same. “You can't control people—the way they think or what they feel or even how they look or act,” says Holt's Godwin. “Any time that's attempted, it's bound to end in disaster.”

One thing is certain: these books aren't going anywhere. Vampire and dystopian stories “will co-exist,” says Burns, the YA buyer for Borders. “Dystopian fiction has become a staple genre for YA. Teens are showing consistent interest in the many possible variations of the future, both good and bad.”

“As long as there's something we're afraid of, there will be dystopian literature,” Godwin adds. And in these times, authors are getting plenty of inspiration. “The world has become a much scarier place,” says Doss at Bookazine. “I think it's here to stay.”
"Realism is a literary technique no longer adequate for the purpose of representing reality."

Melkor

  • 5
  • 3
  • Posts: 5.540
Re: deca i fantastika
« Reply #71 on: 18-02-2010, 01:38:54 »
pitali smo vikipediju za Vas:

Young-adult fiction (often abbreviated as YA)is fiction written for, published for, or marketed to adolescents and young adults, roughly ages 14 to 21.

Characteristics

Young-adult fiction, whether in the form of novels or short stories, has distinct attributes that distinguish it from the other age categories of fiction: Adult fiction, Middle Grade Fiction, and Children's Fiction. The vast majority of YA stories portray an adolescent as the protagonist, rather than an adult or a child. The subject matter and story lines are typically consistent with the age and experience of the main character, but beyond that YA stories span the entire spectrum of fiction genres. The settings of YA stories are limited only by the imagination and skill of the author. Themes in YA stories often focus on the challenges of youth, so much so that the entire age category is sometimes referred to as problem novels or coming of age novel. YA novels are often as short as 16000 words. Writing styles of YA stories range widely, from the richness of literary style to the clarity and speed of the unobtrusive. Despite its unique characteristics, YA shares the fundamental elements of fiction with other stories: character, plot, setting, theme, and style.

History of young-adult fiction

The first recognition of young adults as a distinct group was by Sarah Trimmer, who in 1802 described "young adulthood" as lasting from ages 14 to 21. In her self-founded children's literature periodical, The Guardian of Education, Trimmer introduced the terms "Books for Children" (for those under fourteen) and "Books for Young Persons" (for those between fourteen and twenty-one), establishing terms of reference for young adult literature that remain in use today. However, nineteenth-century publishers did not specifically market to young readers, and adolescent culture did not exist in a modern sense. Nonetheless, there were books published in the nineteenth century that appealed to young readers (Garland 1998, p. 6):

    * The Swiss Family Robinson (1812)
    * Oliver Twist (1838)
    * The Count of Monte Cristo (1844)
    * Tom Brown's Schooldays (1857)
    * Great Expectations (1860)
    * Alice in Wonderland (1865)
    * Little Women (1868)
    * The Adventures of Tom Sawyer (1876)
    * Heidi (1880)
    * Treasure Island (1883)
    * Adventures of Huckleberry Finn (1884)
    * Kidnapped (1886)
    * The Jungle Book (1894)
    * Moonfleet (1898)

Examples of other novels that predate the young-adult classification, but that are now frequently presented alongside YA novels are (Garland 1998, p. 6):

    * Rebecca of Sunnybrook Farm (1903)
    * Anne of Green Gables (1908)
    * The Secret Garden (1909)
    * The Yearling (1938)
    * My Friend Flicka (1941)
    * Johnny Tremain (1943)
    * The Outsiders (1967)
    * The Pigman (1968)

In the 1950s, shortly before the advent of modern publishing for the teen market, two novels drew the attention of adolescent readers: The Catcher in the Rye (1951), and Lord of the Flies (1954). Unlike more-recent fiction classified as YA, these two were written with an adult audience in mind. [FitzGerald 2004, p. 62]

The modern classification of young-adult fiction originated during the 1950s and 1960s, especially after the publication of S.E. Hinton's The Outsiders. This book focused on a group of teens not yet represented and instead of having the nostalgic tone that was typical in young adult books written by adults, it displayed a truer, darker side of young adult life because it was written by a young adult.

As publishers began to focus on the emerging adolescent market, booksellers and libraries, in turn, began creating YA sections distinct from either children's literature or novels written for adults. The 1970s to the mid-1980s have been described as the golden age of young-adult fiction—when challenging novels began speaking directly to the interests of the identified adolescent market.

Edgy content

From its very beginning, young-adult fiction has portrayed teens confronting situations and social issues that have pushed the edge of then-acceptable content. Such novels and their content are sometimes referred to as "edgy."

In particular, authors and publishers have repeatedly pushed the boundaries of what was previously considered acceptable regarding human sexuality. Examples include:

gomilu stvari sa underage sexom i sl. edgy, my ass!

Boundaries between children's, YA, and adult fiction

The distinctions between children's literature, YA literature, and adult literature have historically been flexible and loosely defined. This line is often policed by adults who feel strongly about the border.[6] At the lower end of the YA age spectrum, fiction targeted to readers age 10 to 12 is referred to as middle-grade fiction. Some novels originally marketed to adults have been identified as being of interest and value to adolescents and, in the case of several books such as the Harry Potter novels, vice versa.
_____________________________________________________________________ __________________________________________________


Da li je u pitanju samo bezocna kapitalisticka eksploatacija ili se stvarno moze napraviti smislena podela po ovim linijama? Da li pravimo razliku izmedju romana za 14godisnjake i ljude na pola fakulteta? Kako dodjavola svajcarski Robinsonovi i Oliver Tvist spadaju u istu kategoriju? Sto bi zakk rek'o: nja...

PS. I Gospodar muva je YA, onda?
"Realism is a literary technique no longer adequate for the purpose of representing reality."

RedSonja

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.434
Re: deca i fantastika
« Reply #72 on: 04-07-2010, 07:35:24 »
Quote
čitaju li vaša deca fantastiku? šta čitaju?  ili možda deci 'ne treba davati ' ''tešku'', višeslojnu fantastiku?

Nemam dete, mada par mojih drugarica imaju i po dva. Eto, meni je uvek bilo degute da deca prave decu. Ili samo nevidjeno ruzno.

Elem, oseticu se slobodnom da ipak napisem red, dva.
Ja nisam citala SF dok nisam posla u srednju skolu. Tacnije negde krajem prvog razreda gimnazije. Sto ce reci da ja uopste ne citam SF dugo vremena. Moguce da sam , u stvari vrlo verovatno, da sam nekompetentna, ali sta sad... Vec sam se zagrejala.

Dakle, prva godina srednje. Upisala sam se u gradsku biblioteku. Dotad sam samo lagala narod(vrsnjake) kako mnogo citam i kako sam mnogo pametna i sve dok ja pricam o silnim procitanim knjizurinama sija sunce i cveta hiljadu cvetova.

Majka i cale me nikad nisu terali da citam. Bila sam dobar djak(sad vise nisam) pa su valjda racunali da mi je dosta i ono sto radim u skoli, ili su kapirali da ja to sve sama cituckam i po sopstvenom nahodjenju biram knjige koje cu ili necu da citam.

Da ne duljim, prvu SF knjigu procitala sam dakle sa 15(slovima: petnaest), a predvidjena je za 8ogodisnjake.
U pitanju je Saper 5. bosanskog autora.
Keva je tu knjigu dobila za odlican uspeh bogapitaj kad.
Glavni junak je Slavko. Dobija robota na poklon. Ne secam se tacno ni stila ni kreativnosti pisca, ali se secam da me je knjiga opako nagnala da zavolim SF, ili bar zagolicala da citam dalje isti zanr. Pocela sam da uzimam knjige iz biblioteke.
Nekoliko puta me je zanimljiv naslov zeznuo. Uzela sam, recimo, "Teror", misleci da je SF.
Knjiga me je tada uzasnula, a imala je i neku posast na umazanim listovima(kao da je knjiga Markiza de Sada) od koje su me ruke svrbele nedelju dana.
Sreca u nesreci, pa sam preko istog pisca dosla i do Hiperiona i Pada Hiperiona sto su mi i danas omiljene SF knjige. Endemion ,po preporuci, nisam ni procitala.

Pocela sam da se interesujem za SF sredine dvadesetog veka.> Rej Bredberi.
Obozavam kada dobra knjiga dobije dostojnu ekranizaciju.> Farenhajt 451.

Nakon sto sam s vremena na vreme citala naucnu fantastiku pocela sam da pokazujem sve elemente koje inteligentno/skoro inteligentno dete pokazuje: strukturiranu radoznalost, kreativnost u raznim sferama, zainteresovanost za astronomiju, tehnologiju i likovnu umetnost. Pokusavala sam da crtam dalekobacace onako kako sam ih zamisljala, kako ih je pisac objasnio,  Mrezu svetova, Rajsku kapiju, robote, androide. Bilo je smesno/tesko pogotovo u pocetku ali svaki pocetak je tezak. Istini za volju, ni kasnije nisam bas postala Romero sto se crtanja tice, ali sam pogodila zivac -
Inovativnost mi nije bila svojstvena samo sto se tice crtanja i zamisljanja sf elemenata, nego i generalno. Od dva minus sto mi je bila prva ocena na pismenom zadatku u srednjoj skoli dogurala sam do ciste petice.
Mozda umisljam da je sve do toga sto sam pocela da se interesujem za knjige i filmove ovog zanra, ali ja volim da mislim da jeste.

A pocela sam SF da citam tek u 15oj. U petnaestoj.
Da sam malo ranije imala prilike da u ruci drzim svoj primerak neke sajns fiksn knjige predvidjene za decu,ne mnogo ranije, al makar u sestom sedmom razredu, mislim da bih postala kreativnija duplo nego trenutno. Ma i sigurno, nemam dilemu.

Ali
Ne smatram da se detetu koje je prvi , drugi razred osnovne skole daje na citanje Simons. Ili King. Naravno. Ili bilo koji slicni, planetarno popularni autor.

A kog mozes... Pa eto, mozes Topalovca. Secam ga se, ponavljam, kroz maglu, ali mora da je dobar cim me je usmerio da nastavim u pravcu fantastike. Ili sem njega... Ne znam.
Znaces vec ti,posto kapiram da si zalozena za SF opako, ako imas barem malu meru dobrog ukusa, sta je to za sta klinci imaju zeludac, a sta nije. 
Tvrdim da ih nije dobro forsirati u startu.

scallop

  • 5
  • 3
  • Posts: 26.802
Re: deca i fantastika
« Reply #73 on: 04-07-2010, 08:01:54 »
Možda nije u redu da se i ja petljam u ovu temu, ali, budući da RedSonja nije majka, a nisam ni ja, onda neka bude.

Deca ne slušaju, ona posmatraju. Dobar roditelj zato ne treba da savetuje, već i da sam posmatra dete. I podstiče pokazanu radoznalost, otvara prostor za nove radoznalosti. Kad uveče čita detetu mora da bude u onome što čita, a ne da čitanje otaljava. Zato moji unuci više vole da im ja čitam nego njihovi roditelji. Deca će u školi imati lektiru, nemojte i vi da im je pravite svojim izborom. Umesto toga, poturite im neke na vidljivo mesto. Nešto će već odabrati. Prve knjige su uvek preko realnosti i YA literatura ne postoji bez razloga. Izbor fantastičnog je lakša faza. Samo, nisam ubeđen da je SF univerzalno rešenje, nešto je i u ličnosti deteta. Daleko teže je dete uvesti u "dobru" literaturu. Tu treba pažljivo birati šta da se poturi. Ono što nametnu drugarice i drugovi je u sferi stereotipa, roditelji moraju da nađu posebno rešenje. Svojevremeno sam bio uspešan sa "Tortilja Flet" Štajnbeka, ali sam jednako mogao i da promašim. 
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Melkor

  • 5
  • 3
  • Posts: 5.540
Re: deca i fantastika
« Reply #74 on: 17-10-2010, 13:19:42 »
#2 Salona Future ima zanimljiv clanak na ovu temu: What Do We Mean By YA?
"Realism is a literary technique no longer adequate for the purpose of representing reality."

akhnaton

  • Against all
  • 4
  • 3
  • Posts: 2.589
  • I Walk Alone... and not give a damn...
Re: deca i fantastika
« Reply #75 on: 17-10-2010, 14:49:56 »
Ima dece koja čitaju fantastiku, ali su  retka.... retka su danas deca koja bilo šta čitaju, ni knjige ni stripovi.... više vole prežvakano i prepričano u vidu filma ili tv serije. :(
Politically Incorrect member of "Snage Haosa i Bezumlja"

ankh Em Maat  since 1973.

Perin

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 4.969
    • Klub Knjige
Re: deca i fantastika
« Reply #76 on: 17-10-2010, 15:01:29 »
Ja sam u četvrtom-petom osnovne, pročitao Hobita, i baš mi je bio smor. Ali recimo, Amfibija mi je bila super. I dan-danas ne volim Tolkina. Moram i ovo da pomenem, pa koliko god da je (nije) vezano za temu:

Sećam se bakine knjige "Srpske slave." Ona mi je stalno čitala iz te knjige o životu svetaca, o čudima što su izvodili. To je, za mene, koji sam tad bio baš baš mali, bilo mnogo zanimljivo. Kasnije, kad sam naučio da čitam & sričem slova, pročitao sam tu knjigu mnogo puta.  Može se reći da je to bio svojevrstan uvod u moj čitalački staž.


Mica Milovanovic

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 8.376
Re: deca i fantastika
« Reply #77 on: 17-10-2010, 18:42:29 »
Evo malo detaljnijeg prikaza domaće scene po pitanju (naučno)fantastične literature. Ima još mnogo praznina - mnogo toga još nepročitanog, ponešto od ovoga i nemam...
Svaka pomoć je dobrodošla, bilo sa informacija, bilo sugestijama šta valja a šta ne valja, itd. itd.

NAUČNA FANTASTIKA ZA DECU I OMLADINU

Naučna fantastika za decu i omladinu gotovo da je stara koliko i sama naučna fantastika, jer su Vernova „neobična putovanja“ uglavnom pisana za mlađe adolescente. Početkom dvadesetog veka primat u literaturi za decu, međutim, imaju pretežno ostvarenja fantastike, tako da većinu dečje i omladinske publike preuzimaju pisci poput Hjua Loftinga (Doktor Dulitl), L. Frenka Bauma (Oz), K. S. Luisa (Narnia) itd. Za razliku od takvih ostvarenja, dečja i omladinska „tvrda“ naučna fantastika javlja se nešto kasnije, kada pojedini poznati SF pisci, kao što su Isak Asimov ili Robert Hajnlajn stvaraju serijale namenjene omladinskoj publici. Neka od tih dela objavljena su i kod nas sredinom pedesetih godina, na primer, Svemirska patrola Roberta Hajnlajna.
U našoj zemlji, pre Drugog svetskog rata, pored objavljivanja brojnih Vernovih romana, zanimljivo je pomenuti pokretanje edicije „Plava ptica“ namenjene omladinskoj publici 1938. godine, u kojoj je do kraja rata objavljena nekoliko fantastičnih i naučnofantastičnih romana: Rat svetova Herberta Džorža Velsa, Iščezli svet Artura Konana Dojla, Amfibija Aleksanra Beljajeva, zatim romani Ronija starijeg: Vatra i Džinovski lav, itd.
Posle Drugog svetskog rata javljaju se prva domaća naučnofantastična ostvarenja za decu. Crnogorski pisac Čedo Vuković 1953. godine objavljuje novelu Svemoćno oko u kome glavni junak, dečak Željko, krade od Istraživača Jugovića čarobno sočivo („Svemoćno oko“), koje omogućava da se predmeti povećavaju i smanjuju. Sledi prilično haotična potraga, prepuna događanja koja često izlaze iz okvira naučnefantastike. Njegovo drugo SF ostvarenje Letilica profesora Bistrouma (1961) je znatno maštovitijie i čitljivije štivo. U ovoj noveli Željko se udružuje sa profesorom Bistroumom da pobedi gospodara zlih robota. U pojedinim epizodama moguće je pronaći zanimljive paralele sa nekim domaćih narodnim legendama (Baš-Čelik). Dve godine kasnije Čedo Vuković objavljuje i treće SF ostvarenje – roman Halo nebo. Četvrto ostvarenje za decu Čeda Vukovića, roman Tim 'Lavlje srce', nema elemente SF-a, već je fantastična priča o životinjama koje formiraju fudbalski tim.
Voja Carić, pisac i dramski pisac iz Beograda, 1958. godine objavljuje SF roman Aparat profesora Kosa. Iako je objavljen u dečjoj biblioteci, ovaj roman neprestano osciluje između štiva za decu i pokušaja prikazivanje nekakve orvelovske diktature. Naime, predmetni „aparat“ je izum pomoću koga se mogu čitati misli. Međutim, da bi izbegao bilo kakve moguće političke implikacije, pisac izmešta totatlitarni sistem na planetu Veneru, u vreme od pre 10.000 godina, pre sveopšteg uništenja. Time, naravno, priča gubi na logičnosti i uverljivost, ali ovaj roman ostaje kao zanimljiv pokušaj da se kroz dečju literaturu progovori o ozbiljnijim stvarima.
Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina pojedini dečji časopisi, kao što su Kekec ili Pionir Kekec počinju da objavljuju i SF priče, u početku nepotpisane, a zatim i potpisane od strane domaćih pisaca. Naslovi pojednih priča dovoljno govore o njihovom karakteru: Nikola Anđelković: „Zamišljeni put na Mesec“, Jadranka Parežanin: „Moj put na Mars“, Dragoslav Kočić: „Let na Mesec“, Milomir Niketić: „Čovek koji je prestigao vreme“. Iako su to uglavnom bile kratke priče, ima i dužih ostvarenja – na primer, Vlado Dubravčić je 1958. godine objavio u Kekecu  u 10 nastavak novelu „Tajni let“. (imam i da je on pisac Proklete Danijele iz X-100 – Boban???)
Pojedni dečiji časopisi pretežno okrenuti stripu takođe su povremeno objavljivali SF priče i novele, pa je tako, na primer, u časopisu Veseli zabavnik 1958. godine serijalizovana je SF novela „U zemlji Veja“ književnika i publiciste Dušana Savkovića.
Sredinom šezdesetih godina tehnološki razvoj koji je kulminirao letom na Mesec snažno se odražavao i na naučnofantastičnu književnost u tehničkim časopisima. Slično je bilo i sa odgovarajućim časopisima za školsku omladinu, od kojih je sa stanovišta SF-a najznačajniji OTO zabavnik, koji je od sredine šezdesetih do početka sedamdesetih prvo počeo sa objavljivanjem stranih SF priča, a onda je pozvao decu čitaoce da šalju svoje naučnofantastične priče. Preko 150 dečjih priča, najvećim delom veoma naivnih, objavljeno je u ovom časopisu. Iako su to bile uglavnom minijature i vrlo kratke priče, bilo je i nešto dužih, poput priče Aleksandra Petrovića „Ptica Feniks“ koja je 1969. godine objavljena u četiri nastavka. Zanimljivo je da su neki pisci koji su kasnije objavljivali u Siriusu i drugim časopisima, kao što je Branimir Perić, svoje prve priče objavili upravo u ovom glasilu.
Posebno mesto u poglavlju o dečjoj i omladinskoj naučnoj fantastici u Srbiji zauzima Politikin zabavnik, najstariji i dalje aktivan srpski časopis za decu i omladinu. Politikin zabavnik, od početka svog izlaženja, februara 1939. godine, objavljuje SF priče i romane. Još pre Drugog svetskog rata u njemu su serijalizovana ostvarenja H. Dž. Velsa, Keneta Robsona, Alekseja Tolstoja, kao i drugih pisaca. Posle Drugog svetskog rata, sa manjim ili dužim prekidima, ova praksa je nastavljena, a negde od 1968. godine Politikin zabavnik redovno objavljuje priče prvo stranih, a zatim i domaćih autora. Najčešće su SF priči bile posveće dve stanice ovog časopisa, tako da su brojne strane priče značajno skraćivane prilikom prevođenja. Međutim, ovaj vodeći dečji časopis, pored činjenice da je SF priča bila dostupna generacijama mladih ljudi koji su uz njega odrastali, važan je za domaću naučnu fantastiku i zbog činjenice da su u njemu priliku dobili brojni domaći SF pisci. Prvi koji su počeli da objavljuju svoje priče u ovom časopisu bili su oni isti pisci koji su objavljivali po tehničkim časopisima: Vladimir Imperl, Esad Jakupović, itd. Međutim, početkom sedamdesetih počinju da se javljaju i drugi pisci koji će većinu svojih dela objaviti u ovom časopisu: Petar Ranđelović, Dušica Lukić, Ratko Janković, Zoran Popović, Zoran Maoduš, itd. Poneki od domaćih pisaca objavili su više priča pod očiglednim pseudonimima: Ana Gord (verovatno Gordana Kuić), Konstantin Junius i Konstantin Tezeus (verovatno Aleksandar B. Nedeljković), Nikton Lenktis i Niklbis Lekanson (???), itd. Nakon ovog talasa, dugo su se SF priče domaćih pisaca samo sporadično javljale u Politikinom zabavniku. Međutim, početkom 1988. godine, kreće novi talas objavljivanja domaćeg SF-a, kada su objavljene brojne priče autora poput Zorana Jakšića, Ilije Bakića, Milana Draškovića, Branislava Živkovića, kao i drugih autora, uglavnom okupljenih oko Društva „Lazar Komarčić“. Objavljivanje ovih priča nastavljeno je i kasnije, ali smanjenim intenzitetom. Zanimljivo je pomenuti i 1992. godinu, kada su u nekoliko uzastopnih brojeva objavljene fantastične priče pojedinih autora „glavnog toka“: Vladislava Bajca, Mihajla Pantića, Velimira Ćurguza Kazimira, Svetislava Basare, Ljubice Arsić, itd. Nažalost, u poslednje vreme Politikin zabavnik više ne objavljuje SF i fantastične priče. Zoranova uloga. Zeferino Grasi i njegova uloga, Bobanova uloga.
Pojedini pisci, koji su pretežno objavljivali u Politikinom zabavniku, objavili su ta dela u knjiškom formatu. Na primer, beogradska spisateljica Dušica Lukić je 1977. godine objavila zbirku priča za decu Zemlja je u kvaru, u kojoj su, pored priča iz Politikinog zabavnika, date i priče iz jednog ne previše dugovečnog časopisa za decu koji je takođe objavljivao SF priče Zlatni kliker. Ova zbirka, proširena za dve priče, ponovo je izdata 1991. Dušica Lukić je objavila i kratki SF roman Institut doktora Paka 1985. godine.
Zoran Maoduš je priče iz Politikinog zabavnika, ali i nekih drugih časopisa, sakupio 1991. godine u zbirku Bitka za Zemlju. U pitanju su karakteristične SF priče za to razdobolje, najčešće svemirske tematike, sa gotovo obaveznim panč-lajnom.
Sličnog tematskog i stilskog usmerenja je i Zoran Popović, koji pored priča u Politikinom zabavniku ima i serijalizovane tri novele u Politici ekspres, listu u kome je bio urednik - Umiruća planeta (1976), Put ka naopakom svetu (1977) i Daleka planeta (1978), kao i par priča u Galaksiji i Siriusu.
Ratko Janković je domaći pisac koji je objavio daleko najveći broj priča u Politikinom zabavniku, preko četrdeset, u periodu od ranih sedamdesetih do sredine devedestih godina prošlog veka. Iako se i za njega može reći da ima dosta klasičnih SF priča, od prethodnika se izdvaja specifičnim korišćenjem istorijske tematike, sa čestim uvođenjem hronomocije, kao motiva. Priče su mu, povremeno, izlazile iz okvira književnosti za decu i omladinu.
Petnaestak priča u Politikinom zabavniku objavio je i najplodniji domaći pisac kratkih SF ostvarenja Milan Drašković. Ovaj pisac objavljivao je gotovo u svim domaćim časopisima koji su publikovali SF, a ponajviše u Večernjim novostima gde je pod pseudnimima Majk Draskov, K. Voksard, Dž. Miland, itd. objavljeno preko sto njegovih priča. Jedan broj priča Milan Drašković je sakupio u sledećim zbirkama: Golijat (1993) i Splin megapolisa (1996). Pod pseudonimom Majk Draskov obajavio je za izdavačku kuću Dečje novine iz Gornjeg Milanovca roman Svemirski gusar (1987), klasičnu svemirsku SF akcionu avanturu.
Izdvojili bismo još nekoliko pisaca koji su povremeno objavljivali u Politikinom zabavniku - poznata spisateljica Gordana Kuić je 1982. godine pod pseudonimom Ana Gord objavila je pet zanimljivih SF priča; Ilija Bakić, spisatetelj iz Vršca, serijal priča o glavnom junaku „Lepom Nanku“, koje su sakupljene i objavljene u zbirci Nastaviće se... (2009), Zoran Jakšić, pisac iz Pančeva, takođe je objavio nekoliko priča, od kojih su neke objavljene u zbirkama Nikadorski hodočasnik (1992) i Ministastsvo senki (2008), Boban Knežević, pisac iz Beograda, takođe već dvadesestak godina je povremeno prisutan u ovom časopisu, a njegove priče iz ovog časopisa moguće je naći u zbirci Slutnja androida (2002), itd.
Šezdesete godine prošlog veka donele su malo u pogledu SF literature za decu. Jugoslovenski pisac Berislav Kosier, autor poznatog pustolovnog romana za decu Dobar vetar, Plava ptico, unosi već u romanu Jeti, snežni čovek s Himalaja (1958) određene elemente naučne fantastike (Živković 1990: 362), a prvi uslovno „pravi“ SF roman, objavljuje 1967. godine u sarajevskoj ediciji Lastavica pod imenom Brik i kompanija. U pitanju je šaljivi roman za mlađe omladince, a glavni junaci su kuca Brik i njegova „kompanija“ sastavljena od majmuna, papagaja i drugih životinja. Ova neobična družina leti na Veneru, koja nimalo ne nalikuje na „pravu“ Veneru, a zatim se vraća na Zemlju. O drugom SF romanu Berislava Kosijera Beli potop (1976) biće više reči u delu o utopiji i antiutopiji, jer, bez obzira na to što je objavljen u Nolitovoj omladinskoj biblioteci Raspust, ovaj roman predstavlja znatno ozbiljnije štivo.
Beogradski pisac i publicista Živorad Mihajlović objavio je 1973. godine u izdanju BIGZ-a  u ediciji Gazela roman za mlađe omladince Dečak u svemiru. U pitanju je haotična mešavina različitih žanrova, pre svega fantastike i SF-a, koju pisac sam na samom kraju romana razrešava kao san glavnog junaka. Još jedan roman u ovoj ediciji, sličnog dometa i kvaliteta objavljen je 1976. godine. U pitanju je humoristični (u pokušaju) roman Vojislava Stanojčića Vasionski gusari u kome dečaci, glavni junaci, odlaze u vasionu da vrate ukradenu krunu kralju „Radovanu trećem“. Tematski slična ovoj knjizi je i knjiga Jovana Bulatovića Maštarijum (1998).
Kao i kod SF književnosti za odrasle, osamdesete godine prošlog veka donose i znatno kvalitetnija ostvarenja SF književnosti za decu i omladinu. Ovo se, pre svega, odnosi na romane pisca i prevodioca Predraga Uroševića Tihana iz Erga (1984) i Kaniga (1990). Prvi od ova dva romana je više SF roman, mada nosi podnaslov „fantastičan roman“. Objavljen je u poznatoj ediciji za decu Plava ptica i to s pravom, jer predstavlja jedan od najboljih domaćih romana za decu fantastične književnosti. Glavni junak ovog romana je Zemljanin prognan na drugu planetu, na kojoj obitavaju evoluirane pčele. Kaniga je, s druge strane, prvi domaći roman epske fantastike, sa svim obeležjima tog žanra.
Pisac iz Vršca Dušan Belča objavio je najveći broj romana u ediciji X-100 SF, ali i nekoliko romana u različitim edicijama za decu i omladinu. U pitanju su dva serijala: jedan pod nazivom Deca svemira, koji čine romani Prijatelj sa daleke zvezde (1982), Princ sedamnaeste planete (1987), Igra sa zvezdama (1989), te drugi o svemirskim avanturama Marka Silarda: Galaktička staza (1985), Lov na planeti Gabon (1985), Planeta opčinjenih (1985), Povratak kiborga (1985), Rat za Andromedu 17 (1985), Duhovi Kajusa Medijusa (1986), Obračun kod crne jame (1986), Povratak Atlantide (1987), Igra među asteroidima (1988) i Letovanje na Silenu (1988). To su avanturistički romani, pisani jezikom i stilom prilagođenim dečjoj publici, ali koji poštuju i žanrovske kanone.
Zoran Pavlović Putnici za Tamerzu (1988).
Ana Dudaš Putovanje na planetu Zlatosan (1989).
Aleksandar Manić vraća se u praistoriju u tematski povezanim romanima U svitanje sveta (1983) i Pleme iz doline (1985), objavljenim u ediciji Raspust, kreirajući ostvarenja nalik na preistorijske romanse Rosnija starijeg.
Negde u isto vreme, jedan od najplodnijih domaćih autora za decu, Slobodan Stanišić, pokreće serijal kratkih romana o psedetektivu Alfa 90: Plastična kifla (1986), Zelena Zua (1990), Dandan i Dandani (1995) i Zamka za Alfu (2005). U pitanju je štivo za mlađe omladince, koji su ciljna publika i zbirke priča Izlet u robotgrad (1988).
Nešto starijoj čitalačkoj publici obraća se poznati pisac romana za decu Gradimir Stojković, autor serijala o Hajduku, koji pravi izlet u SF trilogijom koju sačinjavaju romani: Želim (1996), Buba (1997) i Prvi (1999) simpatičnom pričom o dogodovštinama u jednoj srpskoj osnovnoj školi sa kraja dvadesetprvog veka.
Još jedna popularna spisateljica za decu, Vesna Aleksić, oprobava se na polju SF-a romanom Vetar je, Aja (1997) o devojčici Kaji kojoj sa daleke planete dolazi u posetu njena parnjakinja Aja.
Beogradski pisac za decu Božidar Pešev objavio je SF roman za decu Čuvari planete Akraš (2006).
Iako se pretežno obraća mlađoj publici, osnovna karakteristika proze Uroša Petrovića je sklonost poigravanju, preplitanju “realnog, čudnog i čudesnog, što se često ostvaruje kao neočekivani preokret, završna poenta kojom se one približavaju poetici kratke priče.” (Pešikan-Ljuštanović, 105). U pitanju su zbirke priča: Priče s one strane (2004) i Zagonetne priče (1, 2, 3 i 4) (2006, 2006, 2007, 2009), kao i roman-mozgalica Misterije Ginkove ulice (2008). Pored ovakvih ostvarenja, Uroš Petrović napisao je i romane: Aven i jazopas u zemlji vauka (2003), neku vrsta specifičnog domaćeg romana epske fantastike, kao i knjigu Peti leptir (2007), fantastičan roman o odrastanju jednog dečaka iz beogradskog sirotišta i tajanstvenim silama koje ga prate.
Siniša Terzić pisac za decu iz Beograda, objavio je 2006. godine roman epske fantastike Čarobna zemlja, namenjen mlađim omladincima.
Slovenska mitologija poslužila je Dragani Abramović, dramaturgu i spisateljici iz Beograda, kao osnova za knjigu epske fantastike za decu Koplja u vodi (2008).
Njen kolega, Pavle Teofilović, takođe iz Beograda, objavio je 2009. godine knjigu Tehno vilajet, mešavinu bajki, epske i naučne fantastike za starije omladince.
Nekoliko sasvim mladih spisatelja, praktično iz školskih klupa, objavljuje romane posvećene odgovarajućoj publici: Tajna napuštenog grada (1995) Ivana Antović, Adisco Carantino (2001) crnogorska spisateljica Bjanka Prkljačić, Druga dimenzija  (2006) Nataša Podgorac, Oni su blizu (2006) Marko Pavlović, U potrazi za ukradenim kamenjem (2007) Stefan Arbutina.
Iz ove grupe izdvaja se roman Vir svetova (2003) Mine Todorović, koji...


Mica

Ygg

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.281
Re: deca i fantastika
« Reply #78 on: 17-10-2010, 22:05:05 »
Jel ovdje fali dio teksta u postu ili tekst nije dovršen? Prekinuto je u sred rečenice.
"I am the end of Chaos, and of Order, depending upon how you view me. I mark a division. Beyond me other rules apply."

Mica Milovanovic

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 8.376
Re: deca i fantastika
« Reply #79 on: 17-10-2010, 22:09:43 »
Ne fali. Nije dovršeno.Tek treba da pročitam Vir svetova.  :)

Ovo je samo nacrt teksta... Ima još puno rupa.

Ako si čitao moj tekst o srpskom SF-a možeš da primetiš da ovde ima više informacija nego tamo. Pokušavam da iskoristim sve vas da se dočepam što više podataka...
Mica

Ygg

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.281
Re: deca i fantastika
« Reply #80 on: 17-10-2010, 22:23:24 »
Ja ti baš nisam od neke pomoći ovdje :( ali podržavam projekat i s nestrpljenjem očekujem tu dugonajavljivanu ultimativnu SF enciklopediju! xjap
A dotad ću se zadovoljiti fragmentima koje povremeno okačiš na forum. xcheers
"I am the end of Chaos, and of Order, depending upon how you view me. I mark a division. Beyond me other rules apply."

zakk

  • Očigledan slučaj RASTROJSTVA!
  • 3
  • Posts: 10.892
    • IP Tardis
Why shouldn't things be largely absurd, futile, and transitory? They are so, and we are so, and they and we go very well together.

zakk

  • Očigledan slučaj RASTROJSTVA!
  • 3
  • Posts: 10.892
    • IP Tardis
Re: deca i fantastika
« Reply #82 on: 02-09-2011, 21:20:50 »


naleteh na naslovnicu pa reko da podelim :)
Why shouldn't things be largely absurd, futile, and transitory? They are so, and we are so, and they and we go very well together.

Mica Milovanovic

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 8.376
Re: deca i fantastika
« Reply #83 on: 02-09-2011, 23:38:11 »
Evo još nekih koje ja imam (pored ove zakkove)







Pošto su neke bile u lektiri, ima još mnogo izdanja...

Mica

Melkor

  • 5
  • 3
  • Posts: 5.540
Re: deca i fantastika
« Reply #84 on: 01-11-2011, 13:33:35 »
O ovome smo dosta pricali svojevremeno. Verovatno ce isto biti i sa Sumrakom. Corak  :(


Whatever Happened to the Harry Potter Readers?  by Richard Davies



I was not a fan of Harry Potter when J.K. Rowling was writing her bestselling series. Her books seemed to hog the headlines when there were so many other great titles to read. Then I read all seven Potter books to my eldest daughter at bedtime (over many months) and finally understood what all the fuss was about.

The Harry Potter literary franchise ended on 21 July 2007 when Harry Potter and the Deathly Hallows brought the boy wizard’s adventures to a dramatic conclusion. Rowling’s books had influenced a generation of readers, starting with the publication of Harry Potter and Philosopher’s Stone on 30 June 1996, and they have been widely acclaimed for generating worldwide excitement about reading.

But what did those fans do after the final book had been read and probably read again? Many readers had talked about feeling sadness and emptiness after finishing the final page in the summer of 2007. AbeBooks decided to investigate.
AbeBooks analyzed the subsequent purchases of customers who bought Harry Potter and the Deathly Hallows from our site and this rather eclectic list of 30 books reflects the most popular post-Potter reading. We expected to see Stephenie Meyer’s Twilight books, Suzanne Collins’ Hunger Games trilogy and perhaps some magical-themed literature but our guesses were wildly off target.

It appears to have been an interesting few years for these readers – this list covers self help, dieting, Portia de Rossi’s battle with anorexia, guides to making your dollars go further, some of Toni Morrison’s most brilliant but painful-to-read writing, Steve Lopez’s Soloist book about a homeless schizophrenic musician, lots of prehistoric fiction and a Dean Koontz memoir about a golden retriever called Trixie.

The only series to hook the Harry Potter fans is Jean M. Auel’s Earth’s Children - set 30,000 years ago - although Morrison, Michael Connelly and Barbara Kingsolver have multiple titles on the list.
If you were a Harry Potter fan, tell us what you turned to after the series ended. Leave a Facebook comment at the bottom of the page.
"Realism is a literary technique no longer adequate for the purpose of representing reality."

Mme Chauchat

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 4.761
Re: deca i fantastika
« Reply #85 on: 01-11-2011, 13:42:46 »
Ne znam koliko je ovo korisna procena. Knjige za decu, naime, ne kupuju sama deca, a posebno ne preko interneta - ne znam sa koliko godina možete biti vlasnik kreditne kartice, valjda ipak oko osamnaeste? Knjige kupuju roditelji. Ali ako su nekome roditelji kupovali Potera kad je imao dvanaest godina, a taj neko sad ima osamnaest, znači da ima sopstvenu karticu i sopstvene kupovne navike.
A ima i knjižare u okolini, a možda čak i neku biblioteku.

Melkor

  • 5
  • 3
  • Posts: 5.540
Re: deca i fantastika
« Reply #86 on: 01-11-2011, 14:01:29 »
Sigurno si delimicno u pravu. Mozemo samo da nagadjamo. Ionako se ne gledaju kartice, vec nalozi. A u duhu anglofonog sveta, u poslednje vreme, je da deci otvaraju sopstvene naloge. Nagadjam, naravno  :)
"Realism is a literary technique no longer adequate for the purpose of representing reality."

angel011

  • PsychoKitty
  • 5
  • 3
  • Posts: 8.128
  • meow
    • Hronika mačjeg škrabala
Re: deca i fantastika
« Reply #87 on: 04-11-2011, 10:04:49 »
Deca mogu da imaju sopstvene naloge - a i sopstvene kartice, oni imaju po supermarketima kartice koje koštaju toliko-i-toliko, na njima ima toliko-i-toliko novca, i mogu i maloletnici da ih upotrebljavaju za plaćanje.
We're all mad here.

Father Jape

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.008
Re: deca i fantastika
« Reply #88 on: 04-11-2011, 10:25:07 »
Da, s jedne strane je sigurno u pitanju to što kaće Jevtro, roditelji su bili ti koji su kupovali, bar delimično.
Ali s druge, naravno da je čitalačka publika Hari Potera nemerljivo veća od čitalačke publike fantastike an ženeral. A ne može jedan serijal tek tako da pretvori jedne druge.

Primer koji mi pada na pamet su moji kuzeni (sic!) iz Engleske, brat i sestra, otprilike mojih godina. Na polici sam im video Hari Poter knjige. I možda Artemisa Faula kod jedno od njih dvoje. Ali inače ne samo da ne čitaju fantastiku, oni ne načelno prosto ne čitaju. Mislim književnost (van onoga što su morali za školu i fakultet, jelte). Sećam se da sam bio zatečen što nijedno nije čulo nikad za reč cyberpunk.  :lol:
Vredi dodati da su otherwise inteligentni, išli u dobre škole i univerzitete i čekaju ih prosperitetne middle class karijere. Ali eto, nisu neki konzumenti kulture, as it turns out.
Blijedi čovjek na tragu pervertita.
To je ta nezadrživa napaljenost mladosti.
Dušman u odsustvu Dušmana.

https://lingvistickebeleske.wordpress.com

Mme Chauchat

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 4.761
Re: deca i fantastika
« Reply #89 on: 10-02-2012, 23:44:03 »
Danas sam naletela u knjižari "Danilo Kiš" na potpuno bizarno loše domaće SF slikovnice; niz od četiri (naslovi tipa Svemirski gusari, Povratak na zemlju), autor Tomislav Rakočević. Izdanje je doduše od 2001, ali toliko su retro i tekst (gust, prepričavajući i dosadan) i ilustracije (rudimentarne ali makar se u njima nešto zbiva) da sam proverila i Cobiss ih navodi još negde za rane osamdesete, a vidim da je isti autor imao i razne knjige (valjda isto slikovnice) o NOB-u (Kadinjača), ali i "Sladoledgrad" i tome slično. Zna li iko išta o tome?

Mica Milovanovic

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 8.376
Re: deca i fantastika
« Reply #90 on: 10-02-2012, 23:59:51 »
Mislim da negde imam jednu od njih. Svemirske gusare, ako se dobro sećam. Probaću da nađem. Mislim da je potpuno besmisleno...
Mica

Melkor

  • 5
  • 3
  • Posts: 5.540
Re: deca i fantastika
« Reply #91 on: 10-04-2012, 16:42:28 »
The Atlantic’s List of Greatest Girl Characters in Literature: Really?
Mari Ness   

So a few days ago The Atlantic printed their list of the Greatest Girl Characters of Young Adult Literature. And, well, apart from the factual errors here and there on the list, as you might be guessing, I have one or two problems with the list. And the essay, now that you mention it.

 No, not that the list doesn’t include a single Oz book (although that’s sad, too.) But primarily something that was mentioned by other commentators on the article: most of the books listed here do not fit the category of “young adult,” or “teenage.”

   Some are arguable — L.M. Montgomery wrote Anne of Green Gables with an adult audience in mind, and became distressed when later critics relegated her to the “girls books” category. Her fiction books, including those very specifically written for an adult audience (The Blue Castle, A Tangled Web) is currently marketed to teens and older children, in part because the elements considered too shocking for teenagers in the 1920s (unwed motherhood and alcoholism in The Blue Castle, swear words, marital separation and other issues in A Tangled Web) are considered fine for contemporary teenagers. A Tree Grows in Brooklyn was also written for adults, and would not have featured on the “approved” list for most teenagers in the 1940s, but like Anne of Green Gables, features a teenage protagonist and is suitable for most contemporary teenagers.

 Other books on the list were written very specifically for children, not teenagers. The Ramona Quimby books feature the adventures of a child, with simplified language and sentence structure. Beverly Cleary could and did write books for teenagers as well, as in Fifteen and Sister of the Bride, adjusting her language accordingly, but the Ramona books are not in that field. (Meanwhile, can I note, Beverly Cleary is on this list — and not Judy Blume? How did that happen?) The subversive Pippi Longstocking books were written to entertain a young child, and include picture books aimed at very young readers. Harriet the Spy was aimed at ten year olds. And so on.

 I suppose we can argue about the last of the Little House and Betsy-Tacy books. Both series begin with the stories of very young children and follow their protagonists into marriage. But the first books of both series are clearly intended as children’s books, meant to be read out loud to children as they (hopefully) fall asleep, organized with one story per chapter. These Happy Golden Years, the last in the Little House series, does not exactly linger on the romance. Betsy’s Wedding does, since Maud Hart Lovelace assumed her readers would grow up along with Betsy and Tacy. (I didn’t, and found my first reading of Betsy’s Wedding to be incredibly boring. It reads better for an adult.) Nonetheless, I’m not convinced either series can be classified as “young adult.” (I am also having big problems comparing the comfortable, happy middle class lifestyle of the Betsy-Tacy books with the very different world Katniss inhabits, but let’s move on for now.)

 That leaves us with only A Wrinkle in Time and — possibly — The Book Thief as the only novels on this list written with a young adult audience in mind. Alas, The Book Thief was arguably published too recently to have any effect on The Hunger Games, except perhaps to help convince Scholastic, if they needed more convincing, that teenagers would read more than just Harry Potter books.
 Which leaves us with a couple of mindboggling questions: how can a list supposedly discussing young adult books not include actual young adult books? And perhaps more importantly: how can anyone possibly discuss influential, independent minded teenage heroines without mentioning Jo March?

 While I’m complaining, one other note: the Atlantic article is responding to a discussion of teenage girls in American films. So, what exactly are the Swedish Pippi Longstocking and Canadian Anne of Green Gables doing on this list? Montgomery, certainly, would be annoyed, as she saw herself first and foremost as a Canadian author helping to develop Canadian literature, and probably knew of the two American books similar to hers: Rebecca of Sunnybrook Farm, probably, Pollyanna, certainly. (She and Eleanor Porter, the author of Pollyanna, corresponded about their mutual distrust of their Boston publisher.)

 This is particularly odd because of every heroine mentioned in this list, Pippi Longstocking and Anne of Green Gables are (again, arguably) the best representations of the “the individual emancipated from history, happily bereft of ancestry....” models discussed in the Atlantic and New York Times articles quite well. Montgomery, at least, was well aware of this model: Anne of Green Gables, that saga of an adorable orphan, is also in part the saga of how someone emancipated from history and bereft of ancestry can join society.

 And right there is perhaps a major difference. Anne of Green Gables, Jo March, Laura Ingalls Wilder, Ramona, and Harriet the Spy all must learn to repress their very real anger against the world, in order to live in society. It’s not that they don’t challenge society — Anne stands up against unfair gender behavior; Jo protests constantly about the pointlessness of social rules and behavior; Ramona protests everything; and Harriet argues against the hypocrisy she sees around her. But in the end, the girls change in order to fit in (or in Harriet’s case, learn to lie.)

 This is not because their writers thought that society was perfect as it was. Far from it. But they spoke to the very real isolation that children and teenagers can feel, since they had all known this themselves. At least three of these writers had themselves grown up feeling alienated from society, unable to speak against the parents that had failed them in one way or another: Montgomery’s father abandoned her to relatives; Alcott’s father, although brilliant, was a financial and societal failure; and as the Little House books demonstrate, Wilder’s beloved father, however loving and musical, also could not keep a job or a stable house for his children.

 The other two also lived through periods of alienation. Beverly Cleary reportedly struggled in school after moving from an isolated farm to a city in elementary school. Louise Fitzhugh’s parents divorced while she was still young. They dreamed of acceptance, of fitting in, of having a stable home, and they wrote about what girls might do to achieve this, even if it took, in Ramona’s case, several books.

 Not that this happens to every girl protagonist in the books in this list: Nancy Drew doesn’t seem to have any anger to repress; Betsy Ray is a full and beloved member of her society, so, ditto; and although Pippi Longstocking certainly goes into rages, she, like Peter Pan, never changes. Oh, and while they weren’t mentioned? (And why not?) The girls in the Oz books get to go on kickass adventures without any of those personality changes. I’m just saying.

 I don’t have the space or brain left to list everything overlooked, care to help me out in the comments? I’ll go ahead and start with some quick and completely incomplete additions:

 For girl detectives: Trixie Belden and her best friend Honey Wheeler. They might lack the absolute perfection that is Nancy Drew’s lifestyle and every action — okay, change “might” to “do” — but they’re both far more human, and more real, and when Trixie is in danger, you have a moment or two of really wondering if she’s going to be okay.
 And for truly unrealistic girl detectives, let’s all take a moment to bow in acknowledgement of hot tempered George of The Famous Five. She can ski, swim, cook, clean, camp, hike, AND catch criminals, solve mysteries, find hidden treasure AND stand up to every lower-class bad guy her creator Enid Blyton could invent. At the age of eleven, guys. ELEVEN. And she has an awesome dog, Timothy. Go George!
 Not that I can actually recommend any of The Famous Five books to adult readers — they’re poorly written, plus, bonus sexism and deplorable attitudes to lower class people. Still. Go George!

 For a kick-ass girl in general: Lucinda, in Ruth Sawyer’s Roller Skates.

 For kick-ass fantasy heroines: Tamora Pierce’s Alanna comes to mind — especially the last book, where Pierce switches the traditional ending. Aerin, in Robin McKinley’s The Hero and the Crown. Irene in Megan Whalen Turner’s The Queen’s Thief series, although the major protagonists are men. Numerous books by Diana Wynne Jones. White Jenna by Jane Yolen. Eleret in Patricia Wrede’s The Raven Ring. Mickle in Lloyd Alexander’s Westmark series. It’s been a long time since I’ve read it, but Nita in Diane Duane’s So You Want to Be a Wizard series.

 And how was this list written without at least ONE mention of Hermione Granger? Granted, she may not be the protagonist of the Harry Potter series, but does anyone think he would have survived the series without her? That’s what I thought.

 For a slightly less kick-ass fantasy heroine who does buck the social structures of her world: Tenar, in Ursula Le Guin’s The Tombs of Atuan.

 I’ve left lots out. Your turn!
"Realism is a literary technique no longer adequate for the purpose of representing reality."

Mme Chauchat

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 4.761
Re: deca i fantastika
« Reply #92 on: 10-04-2012, 16:59:17 »
Ova me je smorila na jedan.

Prvo: članak koji kritikuje ne pretenduje na nekakvu definitivnu listu, pa ga, dakle, ne treba zbog toga kritikovati.
Drugo: članak nigde ne kaže da se usredsređuje samo na SAD književnost, pa ga ne treba kritikovati ni zbog Pipi. A uzgred, osoba koja tvrdi kako Kanađani nisu Amerikanci ne ume da razlikuje Ameriku od SAD, što je svakako žalosno. I dobar pokazatelj nivoa njenog opšteg obrazovanja
Treće i najvažnije: jebo majku, YA je umereno nova i fluidna kategorija, dok je dečja književnost generalno najfluidnija kategorija od svih mogućih, i ovakvo drndanje zbog pogrešne kategorizacije ne samo što je neumereno kad je u pitanju neki jadni, naivni ćlanak, nego dodatno otkriva koliko autorka pojma nema...

scallop

  • 5
  • 3
  • Posts: 26.802
Re: deca i fantastika
« Reply #93 on: 10-04-2012, 17:05:04 »
 xukliam xukliam xukliam
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Mme Chauchat

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 4.761
Re: deca i fantastika
« Reply #94 on: 05-07-2012, 16:54:43 »
Ajmo ovde jedno pitanje, šta biste oteli detetu iz ruku i da li biste išta otimali?

Što se mene tiče: ako izostavimo mogućnost "trauma od nečeg strašnog" ili "napajanja fašizmom" ozbiljno bih se razmišljala ako vidim tinejdžera kako čita nešto što će ga _danas_ smoriti zauvek a _prekosutra_ bi mu moglo biti super (Muzil, Prust, ovaj... Hegel).

Father Jape

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.008
Re: deca i fantastika
« Reply #95 on: 05-07-2012, 17:06:00 »
Budući da sam još daleko od imanaj dece, nisam razmišljao o tome, ali glede ovoga poslednjeg što si rekla - više puta mi se kao klincu desilo da uzmem nešto "što me je smorilo", ali da onda bez ikakve griže savesti odložim, sačekam nekoliko godina, i onda mu pružim novu šansu. Štaviše, imam lepe uspomene na to slatko iščekivanje i odlaganje povratka.  :oops:
Blijedi čovjek na tragu pervertita.
To je ta nezadrživa napaljenost mladosti.
Dušman u odsustvu Dušmana.

https://lingvistickebeleske.wordpress.com

Irena Adler

  • 4
  • 2
  • Posts: 405
Re: deca i fantastika
« Reply #96 on: 05-07-2012, 17:09:35 »
Kao što rekoh na onoj drugoj temi gde sam zastranila, otela bih "Pesmu boginje Kali", a verovatno i "Kantikulum za Lajbovica", kad je o fantastici reč. Nek' to provali sama kad poraste (i odseli se iz roditeljskog doma). Pri tom, ne zbog nekih naročito gnusnih scena, nego zbog samih...ideja...koje su meni u potpunosti užasavajuće.
Ova jevtropijevićkina druga rečenica je otprilike suština onog na šta sam ja mislila - mada se ne odnosi samo na tinejdžere, već više na to da li ima smisla davati detetu literaturu koju najverovatnije neće razumeti. 
U smislu da nisam sigurna da li je bolje čitati/davati na čitanje sve i svašta, pa odgovarati ili ne odgovarati na pitanja (ako ih bude) i pustiti dete da se samo izbori s tim kako zna i ume, ili se ipak držati stvari koje su primerene uzrastu (i konkretnom detetu, naravno), koliko god to bila nemoguća misija. Jer, recimo, imam utisak da su moji praktikovali ovaj prvi metod, što je u mom slučaju dovelo do nekih zanimljivih "aha doživljaja" u kasnijim danima. I nisu svi bili prijatni.

Dacko

  • 4
  • 3
  • Posts: 572
Re: deca i fantastika
« Reply #97 on: 05-07-2012, 17:13:40 »
Budući da sam još daleko od imanaj dece, nisam razmišljao o tome, ali glede ovoga poslednjeg što si rekla - više puta mi se kao klincu desilo da uzmem nešto "što me je smorilo", ali da onda bez ikakve griže savesti odložim, sačekam nekoliko godina, i onda mu pružim novu šansu. Štaviše, imam lepe uspomene na to slatko iščekivanje i odlaganje povratka.  :oops:
Isto, sve su me dobre knjige našle kad-tad, osim onih kojima još nisam dorasla, što možda nikad neću ni biti. Ako za dvajes’ godinica krenem da ovde provpovedam kako je Kafka jedan i jedini, znajte da su me opseli vanzemaljci. :)

дејан

  • омнирелигиозни фанатични фундаменталиста
  • 4
  • 3
  • Posts: 3.563
Re: deca i fantastika
« Reply #98 on: 06-07-2012, 19:28:17 »
ја бих му одузео пруста! (да не умре младо од досаде  :evil: ) од СФа...можда, али стварно можда, ако има до 13 година, и ако бих га/је ухватио да чита Стерџенову причу 'када би сви мушкарци били браћа, да ли би неком од њих дао сестру за жену?' за коју мислим да је контракорисна у формативним годинама  :lol:
...barcode never lies
FLA

Doomdark

  • 4
  • 3
  • Posts: 16.334
    • Radioaktivna aleja
Re: deca i fantastika
« Reply #99 on: 07-11-2013, 02:10:55 »
Да ли је још жив црногорски мастер оф СФ, Чедо Вуковић? Летилица професора Бистроума је апсолутно феноменално дјело, а и Свемоћно око је изгледало супер, само то никад нисам имао прилику да дочитам до краја.