Author Topic: Novo u knjizarskim izlozima  (Read 181107 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

džin tonik

  • 4
  • 3
  • Posts: 13.448
Re: Novo u knjizarskim izlozima
« Reply #900 on: 05-05-2019, 14:52:46 »
Jeste odlična.
Uzgred, mislila sam da je to sa loncem srpski specijalitet.  xrofl


Da me ne bi ko pogrešno razumeo, poreklo ne smatram bitnom odrednicom, čak ljude koji pitaju: odakle si, očekujući da će napraviti o meni ne znam kakvo otkriće smatram blago tupavim, pa ipak me srpsko-hrvatski trend sranja niz korene duboko iritira. Kao i svaka nepoštena igra, uostalom.

 :lol:
meni je zakljucak o zakasnjelim avangardistima urnebesan:

Quote
Ono što već pomalo umara jest to djetinjasto uvjerenje hrvatskih zakašnjelih avangardista da je umjetnost šok i provokacija. I onda uvijek pokušavaju šokirati na stari prokušani način – natječući se u vulgarnostima na račun Hrvatske, Hrvata, Crkve, konzervativnih vrijednosti i sl. Nikada im se ne omakne da dirnu tamo gdje je dirati zabranjeno. Probala je to svojedobno lajava Rudanica kada je izvalila na Novoj TV ''Prestanite biti Židovi i budite ljudi'', pa se opekla da joj više nikada ništa slično na um palo. Otada se istovara isključivo po Hrvatima.

džin tonik

  • 4
  • 3
  • Posts: 13.448
Re: Novo u knjizarskim izlozima
« Reply #901 on: 10-05-2019, 13:31:22 »

Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima

Quote
Više od 15 godina splitski povjesničar Stjepan Lozo radio je na prikupljanju građe za knjigu “Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima – projekt 'Homogena Srbija' 1941.“ kojom razotkriva kako su Srbi izvršili genocid nad Hrvatima, a onda svoje žrtve optužili za zločin nad njima! Četiri godine intenzivno je radio na pisanju knjige, pri čemu je bio izložen prijetnjama i pritiscima koji ga ipak nisu zaustavili u naumu. Za prilog Spektar Slobodne Dalmacije je pristao progovoriti i o mnogim drugim tabuima iz novije hrvatske povijesti.

Rekli ste da "nije zdravo napisati ovakvu knjigu", a ipak ste je napisali. Zašto nije zdravo i zašto ste je napisali, što vas je nagnalo?

- Nije zdravo jer doslovce narušite zdravlje, a napisao sam je jer sam osjećao obvezu povjesničara i zov stotina tisuća nevinih pobijenih Hrvata u velikosrpskom genocidu. Svi mi očekujemo da će neke teške stvari za zajedničko dobro odraditi netko nepoznat drugi. Onda u jednom trenutku shvatite da je gluho doba noći, a taj "drugi“ ne pristiže, da ste taj "drugi“ zapravo vi sami, i da valja ustati i krenuti. Knjigu sam pisao godinama, sjedio, slabio vid i sve tjelesno što s tim ide. To je više od 700 stranica moga rukopisa, gotovo u cijelosti zahtjevnog historiografskoga govora, diskursa, pri čemu sam nastojao slijediti ideal kako dobra historiografija istodobno treba biti i književno djelo. Duhovni napor, gubitak nekih vještina i memorije osobnog života, to je posebna priča. Ujedno se i financijski devastirate, a nakon svega shvatite kako je tiho nestao vaš prethodni društveni život i da osim najuže obitelji komunicirate tek s još pokojim usamljenim jahačem kao što ste i sami.

Ja sam još i dobro prošao. Citirao sam na predstavljanju gospodina Hudelista, koji je 2005. godine krenuo pisati knjigu o sukobu Hrvata i Srba u 20. stoljeću, dakle ono o čemu govori i ova moja knjiga. Zbog te se knjige razbolio i praktično jedva živ ostao, a knjigu nije dovršio. Ja sam se, u nekom čudesnom hodočašću, uspio probiti kroz prašumu.

Tvrdite da su četnici i partizani izvršili genocid nad Hrvatima, a onda su upregli sva propagandna oružja da Hrvate optuže za genocid?

- Još gore od toga. Oklevetali su Hrvate za genocid nad Srbima preventivnom propagandom, s predumišljajem, već u lipnju 1941. godine, a onda počeli genocid nad Hrvatima. Nakon šoka koji je u velikosrpskim redovima usljedio uspostavom NDH 10. travnja 1941. godine, ne i komunista, jer oni tada nisu bili na suprotnoj strani od ustaša, usljedilo je konsolidiranje velikosrpskih redova. Već u lipnju 1941. godine velikosrpske snage imaju oblikovanu viziju i platformu daljnjeg djelovanja: stvoriti Veliku Srbiju provedbom općeg genocida nad Hrvatima koje prethodno treba snažno oklevetati. Tako krajem lipnja 1941. godine nastaju dva ključna dokumenta: "Homogena Srbija“ Stevana Moljevića, i "Valerijanov memorandum“ SPC. "Homogena Srbija“ je projekt, ono što treba napraviti, a to je stvoriti Veliku Srbiju i izvršiti opći genocid nad Hrvatima, dok je "Valerijanov memorandum“ propagandna poluga za izvršenje takvog projekta.

"Valerijanov memorandum“ široj javnosti u Hrvatskoj nije poznat. Što je to zapravo i zašto je to važno?

- Srpska pravoslavna Crkva izravno stoji iza besramne klevete Hrvata za genocid nad Srbima, te istodobno provedbe genocida nad Hrvatima već od lipnja 1941. godine. "Valerijanovim memorandumom“ treba mahati, i to pred nosom mnogih ignoranata koji s dozom apartheida i velikim neznanjem gledaju na Hrvate i njihove probleme. Od, primjerice, Carla Bildta i Efraima Zuroffa, do ovih moralnih jadnika i neznalica s domaćeg hrvatskog terena. A svakako da bi trebalo mahati i pred nosom rimskog biskupa Bergoglia, da ne govorimo o nosu njegove braće u vjeri i biskupstvu od Porfirija do Irineja iz Srpske pravoslavne Crkve.

"Valerijanov memorandum“ je službeni dokument SPC i predan njemačkim vojnim vlastima u Beogradu, a potom kao kleveta Hrvata raširen po čitavom svijetu. Memorandum je već u prvoj verziji od 24. lipnja 1941. godine oklevetao Hrvate za ubijanje više od 100.000 Srba. Druga verzija, plasirana najkasnije 8. kolovoza, kleveće Hrvate za ubijanje čak 180.000, a do rujna se već izlazilo s brojem od 300.000 pobijenih Srba u NDH, što je kasnije još uvećavano. Takve strašne klevete koje nemaju gotovo nikakve veze sa stvarnošću, ni 1 %, u knjizi to dokazujem, odaslane su izvan zemlje i snažnom propagandom velikosrpske mreže širene po čitavom svijetu. Takva sramotna laž ostala je nad Hrvatima do dana današnjega.

O kakvoj se propagandi i lažima radi može se vidjeti iz tvrdnji da su već u ljetu 1941. godine, primjerice, svi Srbi u kotarevima Imotski, Gospić, Glina, Grahovo, Korenica, Gračac, i nizu drugih, pobijeni i istrijebljeni. Riječ je o potpunim izmišljotinama što se lako može vidjeti i iz popisa stanovništva 1948. godine. Primjer nastranosti i dijaboličnosti takve propagande slučaj je kotara Lapac, pri čemu SPC kleveće Hrvate da su istrijebili Srbe, dok je istina izravno suprotna, Srbi su gotovo potpuno istrijebili Hrvate.

Izravna posljedica "Valerijanova memoranduma“ bio je pad vlade generala Simovića u Londonu i crnorukaško preuzimanje izbjegličke vlade te dovođenje Draže Mihailovića za ministra vojske, jednog od najvećih europskih zločinaca. U danima kada SPC plasira prvu verziju "Valerijanova memoranduma“, 23. lipnja 1941. počinje srpska pobuna u NDH. U istočnoj Hercegovini masovno stradavaju nedužni Hrvati, a na "srpski Vidovdan“, 28. lipnja 1941. Srbi čine i prvi genocidni zločin uopće na prostoru NDH. Pod vodstvom pravoslavnog popa Radojice Perišića vrše pokolj svega zatečenog stanovništva u Avtovcu, uključivo žene i djecu, te uništavaju čitavo neselje. Tako su Srbi počeli genocid nad Hrvatima uz istodobnu klevetu Hrvata za genocid nad Srbima. Sada ta propaganda izgleda sasvim prozirna, no nije bilo lako doći do ovakve rekonstrukcije i saznanja.

O projektu "Homogena Srbija" 1941. ne govori se u školskim udžbenicima, a ne pamtim ni da je ikad spomenut u vrijeme obrazovanja u bivšoj državi. A vidim da je riječ o projektu Velike Srbije i granicama koje su Srbi pokušavali ostvariti i 1991. napadom na Hrvatsku...

- Upravo tako. Taj je projekt dugo vremena bio potpuno prešućen, dok je hrvatska strana istodobno bila stigmatizirana i progonjena i za relativno sasvim bezazlena očitovanja. Hrvatska strana nikada nije izradila jedan takav dokument genocidnog i osvajačkog karaktera kao što je "Homogena Srbija“. Najviši velikosrpski interes bio je i jest da projekt "Homogena Srbija“ ostane u sjeni. I to je jedan od razloga zbog kojih su Hrvati goloruki ušli pod novu velikosrpsku agresiju i ponovno pretrpjeli seriju genocidnih zločina od 1990. do 1995

Prelistavajući knjigu koja je doista opsežna, da se zaključiti kako je Srbima obnova Jugoslavije 1945. bila nužna kako bi zataškali dotadašnje zločine i dokrajčili Hrvate koji su, po njihovoj propagandi, ionako, genocidni? Jesam li dobro zapazila taj detalj?

- Svaka Jugoslavija je zamrznuti konflikt i perspektivno neodrživ projekt. Ona, dakle, može poslužiti Hrvatima za okupljanje svoga etničkoga i povijesnog prostora, može Srbima za pokušaj stvaranja Velike Srbije, a može i nekim bosanskim Muslimanima za inauguriranje nacije i osvajanje prostora nepoznate veličine na štetu najprije starosjedilaca Hrvata, a onda i Srba i Crnogoraca. Malobrojni jugoslavenski nacionalisti ne mogu se prepoznati kao povijesni subjekt, prije kao sredstvo. Obje Jugoslavije nastale su nakon ratova. Međunarodne sile probleme ovoga prostora ne mogu razriještiti, a ni jedna nema potpunu prevagu, pa postupaju linijom odgode i prikrivanja problema. Kao domaćica koja nakon večernjeg druženja pospremi stol i vidljive plohe, a brdo nečistog nabaca u sudoper za sutra. Ili službenik koji na radnom stolu prikuplja predmete koje ne može tek tako riješiti, pa ih stavlja na hrpu dok ih ne strpa u neku ladicu i pobjegne od njih do daljnjega. Eto to su Jugoslavije. Nekakvo napuhavanje da bi masonska organizacija iz nekih svojih razloga "višega reda“ htjela baš Jugoslaviju, to se u mojim uvidima nije potvrdilo. Drugi je problem što je velikosrpska mreža aktivna u angažiranju masonske organizacije po nekim protuhrvatskim principima, o čemu ja u knjizi ponešto govorim. Na toj osnovi vidim i sada neke pokušaje, no po svim pokazateljima ta Srbija neće uspjeti, a ne vidim po čemu bi masonska organizacija u takvim pokušajima mogla profitirati.

Stevan Moljević i njegovi četnici, kao najsnažnija struja srpske politike, Jugoslaviju su prihvaćali tek kao prijelazni oblik Velike Srbije. Nakon izvršenja planiranoga genocida "po uskrsu Jugoslavije“, svi preostali Hrvati bili bi smješteni u smanjenu Hrvatsku nad kojom bi bila uspostavljena srpska hegemonija. To bi bio veliki koncentracijski logor potpunog uništenja Hrvata. Socijalistička Republika Hrvatska nije bila takva Moljevićeva Hrvatska, ali je imala neke njezine elemente.

Bojite li se da će vas optužiti za reviziju povijesti i još gore – za rehabilitaciju ustaškog pokreta i NDH?

- Tko će me optužiti, a da bih ga se ja bojao? Optuživali su me još u Jugoslaviji kao studenta povijesti. Nisu mi dali da uđem u hram božice Klio, ali me ipak nisu zaustavili. No ovdje mogu reći da postoji jedan drugi rizik. Kada sam počeo raditi ovo djelo, krio sam što radim i pazio koje stranice otvaram na internetu. Nadamnom je vršen progon kao da je ovo Velika Srbija o čemu ovdje nema prostora podrobnije govoriti. Oko hrama velikosrpskog zločina i laži izgrađeni su čitavi sustavi strašila i zapreka, tabua i falsifikata, pa i represije, koji tjeraju ili zavode nepoželjne. Ja sam porušio te lubanje i kosti, prošao pokraj straža i srušio im stupove hrama. Knjiga je tu i sada više ništa nije isto.

Tko će mene optužiti za revizionizam i rehabilitaciju ustaša i NDH? Četnici koji su rehabilitirali jednog od najvećih europskih zločinaca Dražu Mihailovića i kojem dižu spomenike. Oni koji daju nazive ulica po Stevanu Moljeviću, jednom od najmonstruoznijih zločinaca Europe. Ili oni koji to ne vide, a mene bi vidjeli? A gdje su tek povijesne činjenice.

Primjerice, u srednjoj Dalmaciji niti jedno srpsko selo nije uništeno. Kakve su to onda "strašne“ ustaše? U Imotskoj krajini prije rata i poslije rata postojala su i postoje sela u kojima ima pravoslavaca izjašnjenih kao Srbi, Glavina Donja, Nebriževac ili Crnogorci. Tko je tu pretrpio genocid? Pravoslavaca, izjašnjenih kao Srbi, bilo je i u zaseocima na Tijarici, kod Aržana, u Svibu, pa tko je tu pretrpio genocid? Ili u zaseocima u Dicmu, Lučanima, Biteliću? Ili u zaseocima Kaštelanske zagore, Broćancu, Ublima, Radošiću, nekolicini kuća u Brštanovu? Tko je tu pretrpio genocid? Kakav je to genocid ako ni jedan zaseok u kojem su živjeli Srbi nije, ne samo istrijebljen, nego ni pretrpio i jedan masovni zločin. A što je najzanimljivije, kad već govorimo o tim "strašnim“ ustašama i toj "strašnoj“ NDH, na istom tom prostoru srednje Dalmacije, srpski zločinci su pobili tisuće i tisuće potpuno nedužnih hrvatskih civila, uključivo i nebrojene žene i djecu, od Mosora i Kamešnice do Biokova, od Krke do Neretve.

Netko će reći da branite NDH?

- NDH je bila brod koji je puštao na sve strane. U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima i tko želi više o tome znati neka uzme moju knjigu u ruke. U tom smislu je i postojeća paradigma o "strašnim“ ustašama na neki način tvorevina velikosrpske propagande. Prava je, međutim, istina da ustaše do ljeta 1941. i srpske pobune nisu činili nikakve posebne zločine prema Srbima, to svatko može provjeriti u mojoj knjizi, te da su funkcionirali kao neka vrsta narodne samoobrane od velikosrpskoga genocida. Ne bi se, dakle, smjelo i dalje nasjedati na srpsku propagandu, niti bi trebalo s prljavom vodom nekih ustaša izbacivati i hrvatsko dijete. Tu moramo izoštriti pogled. Također, postoji nekoliko konceptualnih rješenja koje je afirmirala NDH i koja nisu nadomještena naročito uspješnijima. Primjerice, hrvatska nacija kao zajednica ravnopravnih katolika, muslimana i pravoslavaca. Također i pristup obrani hrvatske granice na Drini. I jedno i drugo je i danas aktualno i pripada korpusu moderne europske političke podloge, naravno uz specifičan pristup u odnosu na Drinu.

Kako se u sve to uklapaju srpske teze o ustancima i antifašizmu?

- Pitanje srpskih pobuna, "ustanaka“, ključno je u NDH 1941. godine, a nedovoljno je poznato ili krivotvoreno. Zbog boljeg razumijevanja šire prikazujem uspostavu Banovine Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji 1939. godine. Ona je nastala mirnim putem uz suglasnost i ključnih čimbenika međunarodne scene.

Nisu je uspostavili ni fašisti ni nacisti i nisu je vodili ni Pavelić ni ustaše. Pa ipak je i na takvu demokratsku Hrvatsku organiziran pokret "Srbi na okup“, koji se pretvorio u pravu prijetnju oružane pobune. Vojska je već do 1941. godine izišla na ekstremne srpske pozicije, to je učinila i SPC, to je činio i Srpski kulturni klub, a Srbi su snažno razvijali i dvije paravojne organizacije civila, četništvo i sokolaštvo, koje su bile ekstremno indoktrinirane, naoružavane i vojno obučavane. Sve to ukazuje da bi do oružanog okršaja Hrvata i Srba došlo i u Kraljevini Jugoslaviji i da se nije dogodio napad sila Osovine. Već je i Maček imao silnih problema s otvorenim četništvom, tako da je u cilju obrane Banovine počeo i represivne mjere. Po raspadu Jugoslavije. Hrvati su nastavili osnovno konstituiranje države, sada NDH, a Srbi su nastavili pobunjeničko gibanje i prenijeli ga s Banovine na NDH. Već u svibnju oni pokušavaju pokrenuti "Jurjevdansku“ pobunu ("Đurđevdansku“), no ona ne dobiva šire razmjere. Od kraja lipnja 1941. godine krenuli su u širu "Vidovdansku“ pobunu, posebno u istočnoj Hercegovini. Krajem srpnja nastavljaju s "Ilindanskom“ pobunom i širenjem oružane agresije pri čemu čine daljnje masovne zločine genocidnih razmjera nad Hrvatima. Srbi "ustanke" nisu dizali spontano, zbog nekakvih ustaških zločina, niti to ima ikakve veze s antifašizmom, već planirano i organizirano, sa svojom ideologijom, ikonografijom i ciljevima, nošeni protuhrvatskom mržnjom i strastima. To se s fascinantnom sličnošću ponavlja i 1990., odnosno 1991. godine.

U tom smislu, žrtve krivotvorine su i hrvatski partizani. Iz građe se vidi da nisu hrvatski partizani noć u kojoj su sve krave crne. Poraz sila Osovine bio je neminovan i mnogi hrvatski ljudi su mogli vidjeti prijeteću opasnost općeg velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Valjalo je zadržati oružje u rukama. Zbog toga treba izoštriti pogled u odnosu na partizane Srbe i u pitanju provedbe "poratnog pokolja Hrvata“, kako ja nazivam partizansku fazu genocida nad Hrvatima od listopada 1944. do lipnja 1945. godine. Prije toga provedena je četnička faza genocida. Istodobni zločini komunističke revolucije zasebno su događanje s vlastitom genezom.

Prokazali ste i neke Hrvate koji su Srbima poslužili za provedbu paklenog plana likvidacije Hrvata i izlaska na more.

- Dosta prostora dao sam obradi Jure (Đure) Vilovića i osvjetlio ga u nepoznatom svijetlu prave sitne duše i, bez pretjerivanja, moralnog jadnika gotovo u svakom pogledu. Za razumijevanje "modusa operandi“ velikosrpskog uništavanja Hrvata historiografski je vrlo značajan, a vidio sam da nije dovoljno duboko osvjetljen, te da je neprecizno i lociran kao orjunaš, Jugoslaven. No ja sam pokazao da je on prezirao jugointegraliste i da je bio posrbica, četnički zločinac koji je pozivao na potpuni nestanak hrvatskog naroda prijelazom na srpstvo. Karijeru je okrunio radom u vrhu propagadne četničkog pokreta Draže Mihailovića, odmah uz Stevana Moljevića. Četnicima je propagandno marljivo služio i posebno im bio vrijedan kao "Hrvat“. Život je konačno završio plačući nad samim sobom. Ukazujem na fascinantnu sličnost takvog Vilovića s kasnijom pojavom nekolicine novinara-pisaca podrijetlom Hrvata, čak i u današnjoj Republici Hrvatskoj, pa se zaključci nameću sami od sebe.

Na predstavljanju knjige u Splitu rekli ste kako su službeni arhivi prepuni falsifikata koji su postavljeni da hrvatske povjesničare odvedu na krivi trag i da istina ostane nedosegnuta?

- Kada vas zanatu i etici povjesničara uče Mate Suić, Petar Selem, Ljubo Boban, Nada Klaić ili Mirjana Gross, da još neke druge iznimne osobe ovdje ne spominjem, onda je za vas kritičko mišljenje preduvjet i osnova na kojoj možete pokušati pisati povijest "onako kako je to zaista bilo“. Pri tome je odnos povjesničara prema izvoru temeljni moment historiografske kreacije. Svaki izvor mora se svestrano vrednovati, provesti kritiku izvora. Dokumenti u arhivima mogu biti krivotvorine nastale u suvremenosti događaja ili naknadno pa "uvaljene“ među drugu arhivsku građu. Mogu biti potpune ili djelomične krivotvorine. I tako dalje. U knjizi ukazujem na veći broj krivotvorina, no za to valja uzeti knjigu u ruke. Jako vidljivi dio današnje hrvatske historigrafije, posebno mislim na neke katedre suvremene povijesti čiji se čelni ljudi ističu svojim najčešće protuhrvatskim politikantskim komentiranjem svakodnevnice, daleko je na nižim granama od srpske, a nažalost i daleko je na nižim granama u odnosu na onu koja se razvila u komunističkoj Hrvatskoj.

Za Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu na kakvom sam ja studirao čak i u vremenu komunizma, bila bi sramota da predavaju pojedinci koji danas predavaju i deformiraju nove generacije hrvatskih povjesničara. U svakom slučaju, htio sam poručiti i nešto drugo: moramo pisati hrvatsku povijest čak i u slučaju da nam je uskraćena neka prvorazredna arhivska građa. Ako nam Srbi ne daju naše arhive koji se sada nalaze u Beogradu, što ćemo sjesti i kukati? Povjesničar mora pronaći način i davati odgovore na ključna pitanja svoje generacije.
Povjesničar Stjepan Lozo: U NDH su Srbi provodili genocid nad Hrvatima, a onda su 'strašne' ustaše optužili za zločin nad njima

Alexdelarge

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.020
  • Enfant terrible
Re: Novo u knjizarskim izlozima
« Reply #902 on: 03-06-2019, 20:22:44 »
Svedok epohe

Onaj ko i malo poznaje delo Ranka Munitića složiće se da je bio jedan od retkih kulturnih poslenika u ondašnjoj kulturi koji se držao etike kao prvorazrednog odličja kritike. Pisao je povodom televizije o svim segmentima društva. Od svakodnevnih događaja koja utiču na medije, kulturnim manifestacijama, starim i novim filmovima, emisijama, o kulturnim pregaocima... Sadržaji takve kritike su pokrivali male i velike, vidljive ili tek naznačene teme koje su izvirale iz namera tv stanica, urednika ili rada konkretnog tv poslenika. Nije štedeo nikog, pohvaljivao je sve one na margini života i kulturne akcije.

Biblioteka „Posebna izdanja", 1. izdanje, F - 20,5 x 27,0 cm, S - 500, broširano, ćirilica, ISBN 978-86-6195-151-0

http://www.rts.rs/upload/storyBoxFileData/2019/05/07/14460372/R%C3%82%C2%B7Munitich%20odlomak.pdf
moj se postupak čitanja sastoji u visokoobdarenom prelistavanju.

srpski film je remek-delo koje treba da dobije sve prve nagrade.

Alexdelarge

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.020
  • Enfant terrible
moj se postupak čitanja sastoji u visokoobdarenom prelistavanju.

srpski film je remek-delo koje treba da dobije sve prve nagrade.

Alexdelarge

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.020
  • Enfant terrible
Re: Novo u knjizarskim izlozima
« Reply #904 on: 28-06-2019, 22:52:51 »


BIOGRAPHIA LITERARIA
Samjuel Tejlor Kolridž

Izdavač: Dereta
Broj strana: 439
Pismo: Latinica
Povez: Tvrd
Format: 22 cm
Godina izdanja: 2019.
1683.00 din

Nećemo pogrešiti ukoliko kažemo da istorija kritičke misli započinje Gorgijom, u V veku pre nove ere, Besedom o mrtvima i delom koje je danas izgubljeno – O nebitku ili o prirodi. Ovako posmatrano dolazimo do početka kritičke misli i uspostavljanju kontinuiranog obrasca književne kritike koji se u XIX veku potvrđuje delom Biographia Literaria (1817). Prema rečima samog autora, ovo delo je žanrovski mnogo više od biografije i predstavlja pokušaj izlaganja njegovih „načela o politici, religiji i filozofiji“ i pokušaj primene tih načela na pitanja o „prirodi pesničke dikcije“ i o „stvarnom karakteru pesnika.“ Služeći se biografskom metodom njen autor nastoji da reši neka od fundamentalnih filozofskih pitanja i da dostignuta rešenja primeni na književnost. Njegova biografija se, u tom smislu, ne bavi prevashodno događajima, nego se više temelji na istoriji razvoja jednog pesničkog uma.

Interesantno je da reč visualise (vizuelizacija) nije postojala sve dok je 1817. godine nije skovao S. T. Kolridž u svojoj filozofskoj ispovesti i tako označio ono čime će se teorija književnosti dobrim svojim delom baviti u XX i XXI veku. Za one čitaoce koji su imali dovoljno snage da prate nezaustavljivi ritam Kolridžove misli, ovo je jedno od kapitalnih dela engleske, a zasigurno i svetske književne kritike. Danas se ono naziva „centralnim dokumentom“ engleske književne istorije i „biblijom moderne kritike.“ Prema rečima I. A Ričardsa ono predstavlja „skladište zanemarene mudrosti u kojem ima više nagoveštaja u pravcu teorije poezije nego u svemu ostalom što je napisano o tom predmetu.“ Zato se Kolridž, s pravom, može svrstati među velikane poput Aristotela, Longina, Horacija i Boaloa.

Nakon dve stotine godina srpska književnost po prvi put ima priliku da svojim čitaocima predstavi delo o kome se dan-danas govori i piše, ne samo u akademskim zajednicama već i u krugovima ljudi koji neguju literarni ukus: od Džefrija Čosera do Vilijama Šekspira i od Džona Miltona do Henrija Vodsvorta.
moj se postupak čitanja sastoji u visokoobdarenom prelistavanju.

srpski film je remek-delo koje treba da dobije sve prve nagrade.

Alexdelarge

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.020
  • Enfant terrible
Re: Novo u knjizarskim izlozima
« Reply #905 on: 30-08-2019, 10:15:57 »


ARHIPELAG GULAG 1918–1956, 1-3
Aleksandar Solženjicin

Izdavač: Akademska knjiga
Broj strana: 450, 474, 410
Pismo: Latinica
Povez: Tvrd
Format: 24 cm
Godina izdanja: 2019.

4207.50 din

Roman Arhipelag GULAG umetničko je i istorijsko delo o represiji u Sovjetskom Savezu u periodu od 1918. do 1956. godine, izatkano na pismima, sećanjima i usmenom kazivanju 257 zatvorenika, kao i na ličnom iskustvu autora. Solženjicin je ovo delo tajno pisao od 1958. do 1968. godine (završio ga je 2. juna 1968); prvi tom objavljen je u Parizu decembra 1973. Sam Solženjicin odredio je taj svoj epohalni rad kao književno istraživanje. Na dokumentovan i publicistički način izneo je nebrojene činjenice staljinističke represije. Potkrepljene brutalnim dokazima, one svakom čitaocu omogućuju da se i sam oseti kao sužanj Gulaga; sužanj koji bez krivice biva uhapšen, koji je iz noći u noć potom mrcvaren ispitivanjima i podvrgavan sofisticiranim mučenjima sve dok ne potpiše priznanje za neučinjene zločine. Atmosfera totalnog terora s jedne strane i sveproždirućeg straha s druge, kao da prži svest i rađa unutrašnji protest protiv nehumanog sistema što obogaljuje dušu velikog naroda s obe strane bodljikave žice.

Roman Arhipelag GULAG sudbonosno je uticao na život autora. Zbog njega, Solženjicina su proterali kao izdajnika, zbog njega su ga, potom, kao da se ništa nije desilo, pozvali da se vrati. Bez obzira na to kako se na ovo delo gledalo tada, ili kako se ono čita u sadašnjem trenutku, svoju građansku dužnost pisac je ispunio. I pred živima i pred mrtvima. Roman Arhipelag GULAG mora se pročitati ako ni zbog čega drugog, onda radi toga da ljudski rod nikad više olako ne dozvoli nešto slično, da svakog trenutka bude svestan koliko čoveku vredi sloboda.

„Svi književni pravci imaju svoje periferije i svoje centre, odnosno vrhove. Autora knjige Arhipelag GULAG ja bih nazvao genijem 'socijalističeskog realizma'. Ako sovjetska vlast nije imala svoga Homera, u liku Solženjicina ona ga je dobila. Ova knjiga bezuslovno jeste pisana u prvom redu za ruskog čitaoca, ali uzeti to kao razlog da se ona ne čita bilo bi isto što i odustati od čitanja Ilijade zbog nepoznavanja grčke mitologije i jer se imena njenih junaka teško izgovaraju. Zajednički imenilac za ova dva dela jeste tema razaranja: u prvom slučaju – grada, u drugom – nacije. Moguće je da će za dve hiljade godina čitanje GULAG-a biti jednako prijatno kao i čitanje Ilijade danas. Ali ako GULAG ne pročitamo danas, sasvim je moguće da će se mnogo pre negoli za dve hiljade godina desiti to da neće imati ko da čita ni jednu ni drugu.“

– Josif Brodski
moj se postupak čitanja sastoji u visokoobdarenom prelistavanju.

srpski film je remek-delo koje treba da dobije sve prve nagrade.

Alexdelarge

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.020
  • Enfant terrible
Re: Novo u knjizarskim izlozima
« Reply #906 on: 30-08-2019, 10:20:54 »


MITOVI SRPSKE ISTORIJE
Dejan Ristić

Žanrovi: Domaći pisci, Istorija, Religija i mitologija
Izdavač: Vukotić media
Broj strana: 240
Pismo: Ćirilica
Povez: Mek
Format: 21 cm
Godina izdanja: 2019.

671.50 din

Da li su zvona Notr Dama odjekivala zbog pobede Srba na Kosovu polju; gde je sahranjen despot Stefan; da li je Stefan Nemanja jeo zlatnim viljuškama; gde su glave kneza Lazara i Karađorđa; da li je Marko Kraljević junak ili turski vazal; da li je Vuk Branković izdajnik; da li je kraljica Draga u trenutku ubistva bila trudna; da li je Gavrilo Princip napisao čuvene stihove o „bečkim sjenama“, da li je major Gavrilović izgovorio čuveni borbeni poklič; zašto na Titovom grobu nema petokrake?

Ovo je samo deo od 20 velikih dilema koje u ovoj knjizi razvejava istoričar Dejan Ristić. On tih dvadeset tradicionalnih mitologiziranih događaja osvetljava reflektorima istorijskih naučnih činjenica.

Tragajući precizno, istorijskim i naučnim činjenicama, autor je dokazao šta je mit, a šta se zaista zbilo. Saznajemo kako su publicisti, narodni pripovedači, guslari, putopisci, pesnici, brojnim prelomnim događajima dodali svoje vizije, domišljali ih, domaštavali, zaodenuli u novo ruho. Kako se to ulilo u „izmišljenu tradiciju“, u jednu široku reku mitova, koja vekovima ili decenijama zapljuskuje srpski narod, budi njegovu radoznalost, vodi ga ka stranputici, ali i u opojne predele verovanja i zadovoljstva.

Knjiga za sve generacije. Knjiga za učtive rasprave i učenje na istinitim temeljima.

https://www.delfi.rs/_img/artikli/2019/08/mitovi-srpske-istorije_odlomak.pdf
moj se postupak čitanja sastoji u visokoobdarenom prelistavanju.

srpski film je remek-delo koje treba da dobije sve prve nagrade.

sleep

  • 4
  • 3
  • Posts: 535
Re: Novo u knjizarskim izlozima
« Reply #907 on: 02-09-2019, 12:58:14 »
Ogist Vilije de Lil-Adam-Gost poslednjih svečanosti

Izdavač: Soulfood Planet
Broj strana: 150
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Format: 21 cm
Godina izdanja: 2018.

"Najbolja priča u našem izboru, ujedno i pravo remek-delo kratke priče, jeste Mučenje nadom. Radnja se zbiva u Španiji, a epoha je neodređena. Vilije nije mnogo znao o Španiji. Ni Edgar Alan Po nije znao previše, pa ipak su Mučenja nadom i Jama i klatno podjednako nezaboravni, zato što su oba autora znala koliko ljudsko srce može biti okrutno. Po govori o fizičkom užasu, a suptilniji Vilije razotkriva nam moralni pakao. Nakon neverovatne Španije, u Mučenju nadom sledi neverovatna Kina u Zi Ji Laovoj pustolovini. Priča donosi epigraf „Pogodi ili ću te proždrati“, koji Vilije domišljato pripisuje Sfingi. Radi se o lukavstvu kojem je cilj da se prevari čitalac. Cela pripovest se zasniva na oholosti dvaju likova i na groznoj okrutnosti jednoga od njih; završetak nam otkriva neočekivanu plemenitost koja je povezana sa jednim poniženjem.Tvrdnja svih protestantskih sekti skrivena je u ulogu; njegova snaga zasniva se na činjenici da čovek koji je objavljuje, prećutno priznaje da je njegova duša izgubljena. Tema Kraljice Izabo je ponovo okrutnost moćnika, obogaćena, u ovom slučaju, ljubomornom strašću. Neočekivani rasplet nije zato manje užasan. Gost poslednjih svečanosti namerno započinje naivno. Ima li išta ispraznije od nekoliko bezbrižnih i veselih noćnih ptica koje su odlučile da se zabavljaju do same zore. Pojava novog gosta pomračuje priču i tera je u stravu u kojoj se, na neverovatan način, sabiraju pravda i ludilo. Kao što je parodijski Don Kihot viteški roman, tako i Mračna pripovest i još mračniji pripovedač predstavljaju ujedno okrutnu priču i njenu parodiju. Među svim Vilijeovim pričama, Vera je,bez sumnje, najfantastičnija i najbliža Poovom oniričkom svetu. Da bi se utešio, protagonista stvara za sebe iluzoran svet. Ta magija biva nagrađena sićušnim i zaboravljenim predmetom koji sadrži poslednje obećanje. "
"Ona htela fensi face, a ja Srbin sa dna kace"

Alexdelarge

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.020
  • Enfant terrible
Re: Novo u knjizarskim izlozima
« Reply #908 on: 09-09-2019, 14:37:30 »
Emil Sioran

Zli demijurg

Izdavač: Dereta
Godina izdanja: 2019
Br. str.: 142
Povez: broš
Format: 21 cm
Pismo: latinica
ISBN: 978-86-6457-257-6

Cena: 770,00 RSD

Emil Sioran, jedan od najznačajnijih filozofa i esejista XX veka, čuven je po svom duboko pesimističkom i fatalističkom poimanju sveta. Iako se uporno trudio da ostane izvan društvenih tokova, odbijajući većinu zahteva za intervjue, kao i brojne nagrade, retki su oni koji su tako duboko i analitično promišljali to isto društvo, čovekovu egzistenciju i duh tadašnjeg vremena. Zajedno sa svojom ženom živeo je u potpunoj izolaciji u Latinskoj četvrti u Parizu, zauzevši tako, u odnosu na svet, onu distancu koja je neophodna da bi se taj svet istinski sagledao. Mračan pogled skeptika na paradoks našeg postojanja može se svesti na ovu njegovu misao: Svi smo mi na dnu pakla čiji je svaki trenutak pravo čudo.

Ova knjiga predstavlja zbirku šest Sioranovih eseja: „Zli demijurg”, „Novi bogovi”, „Paleontologija”, „Susreti sa samoubistvom”, „Neoslobođeno” i „Zadavljene misli”. Tekstovi su različiti po svojoj formi i dužini, ali suštinski ujedinjeni u temama koje su tradicionalno okupirale autora – smrt, bog, dobro i zlo, ljudske slabosti, strah, apsurd i očaj postojanja. Uz izvanredan prevod Mire Vuković i pogovor Milovana Danojlića, čitaoci sada mogu da uživaju u novom, prerađenom izdanju ovog Sioranovog dela.

 

*      *      *

Teško je, nemoguće je poverovati da je dobri bog, „Otac”, mogao da bude upleten u bruku stvaranja. Sve upućuje na to da on u tome nije imao nikakvog udela, da je posredi delo nekog bezobzirnog, pokvarenog boga. Dobrota ne stvara: nedostaje joj mašta, a mašta je potrebna da bi se sklepao kakav-takav svet. Čin, ili delo, ili svet, mogu u najbolјu ruku da proiziđu iz mešavine dobra i zla. Pođemo li od našeg sveta, mnogo nam je lakše u svakom slučaju da zamislimo nekog sumnjivog, nego nekog pristojnog boga.

https://dereta.rs/cached/dereta.rs/Images/621a4da6-7bf7-4107-9395-97419349f3d8-0000129201152229.pdf
moj se postupak čitanja sastoji u visokoobdarenom prelistavanju.

srpski film je remek-delo koje treba da dobije sve prve nagrade.

Alexdelarge

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.020
  • Enfant terrible
Re: Novo u knjizarskim izlozima
« Reply #909 on: 13-10-2019, 20:17:52 »


SEDMA FUNKCIJA JEZIKA
Loran Bine

Izdavač: Booka
Broj strana: 386
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Format: 20 cm
Godina izdanja: 2019.

891,00 din.

Rolana Barta, slavnog francuskog filozofa, semiologa i književnog kritičara, pregazi kamionet perionice veša dok se vraćao s ručka s predsedničkim kandidatom Miteranom. Kada se otkrije da mu je tom prilikom ukraden jedan važan i tajanstven dokument, postane jasno da je reč o ubistvu. Istragu će voditi inspektor Žak Bajar, prekaljeni ratni veteran i konzervativac, uz pomoć mladog doktoranda Simona Hercoga, koji predaje semiologiju na levičarskom Unverzitetu u Vensenu. Njih dvojica će se tokom istrage susresti sa mnogim intelektualcima tog vremena, kako iz Francuske tako i iz drugih zemalja. Tu su, između ostalih: Mišel Fuko, Žil Delez, Žak Derida, Julija Kristeva, Filip Solers, Luj Altiser, Elen Siksu, Umberto Eko, Roman Jakobson, Džon Serl... Kada se tome pridodaju bugarske, sovjetske i japanske tajne službe, napuljska Kamora i Crvene brigade, kao i mnogi francuski političari tog vremena, dobije se silno zabavan kriminalistički roman u čijoj osnovi zapravo leži inteligentna, prefinjena i duhovita kritika društva i intelektualne scene tog vremena.

Ova knjiga neodredivog žanra, u kojoj autor ispituje granice između fikcije i realnosti, pravi je biser – inteligentan, originalan, istovremeno i zgusnut i duhovit, i čita se u jednom dahu. Ovenčana je mnogim nagradama, među kojima su nagrada Fnac za roman godine i nagrada Interralié, i prevedena je na tridesetak jezika.

„Sjajno je što je autor uspeo ogromnu erudiciju i prefinjenu etno-sociološku analizu da stavi u službu humora. Knjiga kakvu je mogao da napiše neki dobro raspoloženi Uelbek.“

– Libération

„Ova knjiga, koja je istovremeno i semiološki krimić, i pop-roman, i ozbiljna i šašava pripovest, vodi čitaoca kroz intelektualne i književne meandre pariskog života.“

– Le Figaro

„Nešto između erudicije i otkačenog filma u Tarantinovom stilu.“

– La Libre Belgique

https://www.delfi.rs/_img/artikli/2019/10/sedma-funkcija-jezika.pdf
moj se postupak čitanja sastoji u visokoobdarenom prelistavanju.

srpski film je remek-delo koje treba da dobije sve prve nagrade.

Alexdelarge

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.020
  • Enfant terrible
Re: Novo u knjizarskim izlozima
« Reply #910 on: 14-10-2019, 20:20:48 »
moj se postupak čitanja sastoji u visokoobdarenom prelistavanju.

srpski film je remek-delo koje treba da dobije sve prve nagrade.

Alexdelarge

  • 4
  • 3
  • Posts: 7.020
  • Enfant terrible
Re: Novo u knjizarskim izlozima
« Reply #911 on: 19-10-2019, 11:27:54 »
moj se postupak čitanja sastoji u visokoobdarenom prelistavanju.

srpski film je remek-delo koje treba da dobije sve prve nagrade.

džin tonik

  • 4
  • 3
  • Posts: 13.448
Re: Novo u knjizarskim izlozima
« Reply #912 on: 24-10-2019, 16:19:40 »
Predstavljene su posljednje dvije knjige iz velikog projekta "Povijest hrvatskog jezika"

Quote
Objavom pete i šeste knjige koje se bave hrvatskim jezikom u 20. stoljeću završen je kapitalni projekt hrvatske kulture i znanosti koji je tijekom jedanaest godina okupio četrdeset dva vodeća hrvatska jezikoslovca u organizaciji Društva za promicanje hrvatske kulture i znanosti. Hrvatska je tako dobila čak 3956 stranica o povijesti hrvatskoga jezika i pisane baštine, dok je u šest knjiga enciklopedijskoga formata objavljeno čak 2200 fotografija. Znanost o hrvatskome jeziku bogatija je za 74 autorska poglavlja o povijesti hrvatskog jezika, a svakako treba istaknuti da su urednici “Povijesti hrvatskoga jezika” bili akademici Radoslav Katičić, Stjepan Damjanović i Marko Samardžija te sveučilišni profesori Ivo Pranjković i Josip Lisac. Glavni je urednik svih knjiga profesor Ante Bičanić iz Croatice.

Pozdravljajući uzvanike koji su uveličali predstavljanje posljednja dva sveska ovoga važnog projekta u velikoj dvorani Matice hrvatske, njen glavni tajnik Zorislav Lukić podsjetio je da je ova najstarija hrvatska kulturna udruga Vladi proslijedila Prijedlog zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika. – Nadamo se da će Vlada što prije uputiti naš prijedlog u javnu raspravu – rekao je Lukić okupljenima, među kojima je bio i bivši predsjednik HAZU i savjetnik premijera Andreja Plenkovića Zvonko Kusić.

Poglavlje posvećeno BiH

Recenzentica izdanja i djelatnica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Ivana Matas Ivanković istaknula je da je jedina zamjerka ovome projektu težina pojedinih knjiga u kojima se doista našlo obilje podataka. Iako su knjige pisali različiti autori, prisutne su minimalne individualne razlike u njihovu stilu, ocijenila je Ivana Matas Ivanković. Podcrtala je i da je akademik Marko Samardžija opisao razvoj hrvatskoga jezika od početka 20. stoljeća do 1945. godine, dok je Ivo Pranjković obradio razvoj hrvatskoga jezika od 1945. godine do kraja 20. stoljeća. Tu su i dva zanimljiva poglavlja, ono Željke Brlobaš i Marije Znike o hrvatskim gramatikama i gramatičkoj normi u 20. stoljeću, te Lade Badurine o hrvatskim pravopisima i pravopisnoj normi u 20. stoljeću.

Jedan od urednika izdanja, akademik Stjepan Damjanović predložio je da se ujedini iznimna bibliografija iz svih šest knjiga te objavi kao posebna knjižica. Analizirajući posljednju, šestu knjigu projekta posebno je istaknuo završni tekst nedavno preminulog akademika i jezikoslovca svjetskoga ranga Radoslava Katičića koji je izrazio optimizam u pogledu budućnosti hrvatskoga jezika, i to bez obzira na opasnosti koje mu prijete, prije svega od sveprisutnog engleskoga jezika. Akademik Damjanović je istaknuo i da se u šestoj knjizi Marko Samardžija bavio jednojezičnim rječnicima hrvatskoga jezika kojih je bilo osam, dok se dvojezičnim i višejezičnim rječnicima različitih namjena bavila Bernardina Petrović. Tu su i poglavlja koja se bave terminološkim rječnicima, leksikonima i enciklopedijama, ali i udžbenicima hrvatskoga jezika za osnovne i srednje škole. Katica Krešić napisala je poglavlje o povijesti hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini, u kojoj je hrvatski jezik jedan od formalnih službenih jezika, iako je u toj državi praksa dosta udaljena od teorije i zakonskog uređenja. Damjanović je istaknuo i rad akademika Ranka Matasovića o utjecaju europskih na hrvatski jezik.

Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić zahvalio je Društvu za promicanje kulture i znanosti Croatica što se uhvatilo ovakvog velikog i zahtjevnog projekta uza sve hrvatske institucije koje se bave hrvatskim jezikom. “Povijest hrvatskoga jezika” nazvao je grandioznim projektom koji je velik i u europskim i svjetskim, a ne samo hrvatskim razmjerima. Željko Jozić misli i da je tu riječ o pristupačnoj i cjelovitoj povijesti hrvatskoga jezika koja nije namijenjena samo stručnjacima. Pohvalio je i grafičku pripremu knjiga te afirmaciju mlađe generacije hrvatskih jezikoslovaca koji su radili na ovom impozantnom projektu. I on je naglasio Katičićevu optimističnu ocjenu o budućnosti hrvatskoga jezika koji je, uostalom, od 2013. godine i službeni jezik Europske unije. “Hrvatski jezik njegovi su govornici, stoga ih moramo poštovati”, rekao je na kraju izlaganja Željko Jozić.

Projekt “Povijest hrvatskoga jezika” novcem je potpomoglo Ministarstvo kulture, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Grad Zagreb i zagrebački Gradski ured za kulturu, Zaklada HAZU i Zaklada Adris. Prvotno je bilo predviđeno da se “Povijest hrvatskoga jezika” obradi u pet knjiga, ali je zbog opsežne građe iz 20. stoljeća projekt dobio i dodatnu, šestu knjigu.


Udruga građana Croatica izdala povijest hrvatskog jezika na 4000 stranica

Bitka za hrvatski jezik – kalvarija duga stoljeće i pol dobiva novi zaplet

Quote
Zamislite stol i na njemu odložen tekst famozne Deklaracije o zajedničkom jeziku Hrvata, Bošnjaka, Srba i Crnogoraca, ukupno dva lista A4 formata, a pokraj njega četiri knjige Povijesti hrvatskoga jezika, ukupno 2624 stranice velikoga, enciklopedijskog formata. Deklaracija lakonski ujednačava hrvatski s bošnjačkim, srpskim i crnogorskim jezikom, a Povijest čini suprotno – dokazuje da je hrvatski jezik jedinstven. Deklaraciju je potpisalo više od 200 intelektualaca, a Povijest napisalo samo nekoliko desetaka lingvista, doduše vrhunskih. Tko je, da se poslužimo mangupskim grafitom, džabe krečio: autorica Deklaracije lingvistica Snježana Kordić ili glavni urednik Povijesti hrvatskoga jezika Ante Bičanić? Jasno, pitanje je besmisleno, kao što je besmislena i inicijativa o zajedničkom hrvatskom, bošnjačkom, srpskom i crnogorskom jeziku. Uostalom, ta nas ideja vraća u 19. stoljeće, baš u vrijeme kojim se bavi 4. knjiga Povijesti hrvatskoga jezika. O kakvom je projektu riječ?
...





džin tonik

  • 4
  • 3
  • Posts: 13.448
Re: Novo u knjizarskim izlozima
« Reply #913 on: 30-10-2019, 18:18:39 »
Sve je prevario: Ljudi su zaista mislili da su stigli Marsovci...

Quote
Mladi režiser Orson Welles na današnji dan 1938. emitirao je radijsku dramu Rat svjetova koja je govorila o invaziji Marsovaca na Zemlju. Sve je zvučalo prerealistično i više od milijun i pol ljudi počelo je paničariti.

Dan uoči popularne Noći vještica 1938. godine, na američkoj radio postaji CBS radio emitirana je najpoznatija radio drama u povijesti - 'Rat svjetova'.To je bila adaptacija 40 godina starijeg romana “Rat svjetova” H. G. Wellsa koji govori o invaziji Marsovaca na Zemlju a događa se u okolici Londona krajem 19. stoljeća.

Program je počeo u nedjelju, u terminu od 20.00 sati, i nije za cilj imao nikakvu obmanu. Prije početka emisije rečeno je, naime, o čemu se radi. Ipak, većina slušatelja program je počela pratiti sa zakašnjenjem. Invazija Marsovaca već bila u toku, što je prouzročilo paniku među milijunima slušatelja koji nisu znali o čemu je zapravo riječ.

Radio drama je počela sljedećim riječima:

'Dame i gospodo, prekidamo naš glazbeni program radi izvanrednih vijesti Intercontinental Radio Newsa. Dvadeset minuta prije osam, prema središnjem vremenu, profesor Farell s opservatorija Mount Jennings uočio je nekoliko eksplozija zapaljivog plina koje su se pojavile u pravilnim razmacima na Marsu. Spektroskop je pokazao da je zapaljivi plin vodik i da se kreće prema Zemlji velikom brzinom.

Građani su se izbezumili

U pripremi drame, Welles i ostali glumci dramatičnost izvedbe uvježbavali su preslušavajući snimke reportera koji je godinu dana ranije izvještavao o padu cepelina Hindenburg.

Uvjerljiva gluma, uključivanje astronoma u program, izvještaj reportera s mjesta događaja, zvučne kulise koje imitiraju izvanzemaljski zvuk.. sve je zvučalo tako realistično i malo je tko mogao ostati ravnodušan.

Izbezumljeni građani zatrpali su pozivima policijske telefone, radio postaje, novinske kuće, a organizirane su čak i molitve. Jedan farmer navodno je zapucao na vodotoranj misleći da je Marsovac. Nekoliko njih je čak kupilo vozne karte ili su se uputili automobilima u pravcu suprotnom od New Yorka, gdje je navodno trebao biti epicentar invazije.
Rekli su da je sve fikcija, ali ljudi nisu vjerovali

Program je slušalo šest milijuna ljudi, od čega ih je više od milijun i pol ljudi povjerovalo u istinitost priče.

Tijekom emisije doznao je da je među stanovništvom nastala totalna panika, iako je CBS u nekoliko navrata prekidao emitiranje naglašavajući kako je u pitanju fikcija. No mnogi slušatelji su jednostavno propustili ili ignorirali špicu i najavu i bili uvjereni da slušaju informativni program.

Welles se na kraju emisije slušateljima ispričao zbog nastale panike.

New York Times je pisao: “Slušatelji u panici, povjerovali u ratnu dramu.” Chicago Herald pisao je: “Radijski lažnjak uplašio naciju”, a San Francisco Chronicle imao je naslov: “Ameriku terorizirali radijski Marsovci.” Oglasio se čak i Adolf Hitler koji je u jednom svom govoru kazao kako je panika „dokaz dekadencije i iskvarenosti demokracije”.

Ovaj događaj se i dalje smatra najvećim masovnim incidentom koji su izazvali mediji.


reklo bi se sta ovo tu trazi. elem, stavljam ovaj aktualni osvrt tiska iz gliba zutila pred osvrt na knjigu koju isto zutilo aktualno izdaje:

nova knjiga - Ispovijed iz pakla: uspon i pad Ante Pavelića

Quote
Ante Moškov, zapovjednik Poglavnikovog tjelesnog sdruga (PTS) 1947. sjedi u zatvoru Udbe i diktira svoja sjećanja na Antu Pavelića:
...

Knjiga "Ispovijed iz pakla: uspon i pad Ante Pavelića" u rekordnom se roku rasprodala. Doslovce je razgrabljena za samo dva tjedna pa su 24sata tiskala i drugo izdanje koje se ovih dana nalazi u knjižarama i na kioscima.  Okosnicu knjige čini dosad zatajena ispovijed Ante Moškova, zapovjednika Pavelićevog tjelesnog zdruga, pripadnika prve ustaške emigracije iz Italije i nesuđenog Pavelićevog zeta, u kojeg je fatalno bila zaljubljena Višnja Pavelić, kćer Poglavnika NDH. Zbog velikog zanimanja čitatelja, ekskluzivno donosimo izvatke iz ovog publicističkog bestselera u pet nastavaka.
...


sad obratite paznju na vrlo smionu tvrdnju o najmasovnijem incidentu koji izazvali mediji, dramu o ratu svjetova, i aktualnom izdavastvu istih medija, za koje je jos prije skoro 100 godina sufflay u svom prvom hrvatskom sf-romanu na pacifiku god. 2255 projicirao duboko teroristicki karakter u buducnosti.

nevezano sad o osobnim pogledima na ww2 gdje bi polarizirano i niske svijesti neki rekli kuku, drugi odlicno, pri citanju knjige koja realno nema nikakvu vrijednost, obratite paznju sta se i kako gura i forsira kroz mas-zutilo, sve nekoliko desetljeca poslije kretanja u omasovljenje privatnih medija, opcu privatizaciju, rushenje svih normi i standarda.

wellesova predstava tek je eksperimentalna igrarija koju marksizam nikad nije shvatio, jer ne razumije duboku razliku izmedju materijalisticke anarhije i individualnog prava na slobodu savjesti i istine, ravnopravnosti u tom smislu, ne dehumanizacije nametnute diktatom i kreacije bezdusnog idiota. marksizmu je uvijek nedostajala ta komponenta, usko je ogranicen materijalizmom, pa tako ovom medijskom terorizmu sluzi u dubokom uvjerenju da je slobodarski, dok apsolutno fasisticki.

pod krinkom slobode i informiranja teroristi poput 24sata i ovom prilikom tek podgrijavaju polarizaciju, podizu tenzije, trasiraju nove sukobe. postoje izuzetna djela koja znanstveno obradjuju problematiku koje se knjiga na senzacionalisticki nacin dotice, pa cak i djela koja bi se mogla redirigirati kao publicistika za shiru upotrebu, ali sve to se sustavno zamracuje, dok se doslovno namece "senzacija" bez trunke znanstvene, literarne, knjizevne, bilo kakve vrijednosti.
i ne tek u mas-medijima, vec se uglavljuje i u lektiru, visoko obrazovanje i sl.

džin tonik

  • 4
  • 3
  • Posts: 13.448
Re: Novo u knjizarskim izlozima
« Reply #914 on: 07-11-2019, 13:02:44 »


ivan bekavac - fasizam nas svagdanji
despot infinitus, 2019, meki uvez, 315 str.

Quote
U ovoj knjizi Ivana Bekavca dominiraju dva važna pitanja: prvo je u odnosu dijela javnosti prema nedemokratskim režimima kod nas, a drugo o odnosu prema uspostavi, obrani i oslobađanju Hrvatske. Optuživanje za fašizam hrvatske demokratske države, tvrdi autor, nije ništa drugo nego nastavak prikrivenoga političkog djelovanja hrvatskoga jugoslavenstva, velikosrpstva i progresivnoga globalizma. Argumentira postavku da je crni totalitarizam u našoj zemlji dominirao četiri godine, a lustriran je četrdeset i pet godina, a crveni je vladao četrdeset i pet godina, a lustracije nema ni nakon trideset godina.

Izgleda, naime, da Hrvati moraju biti krivi jer uporno žele biti ono što jesu, iako ih već više od jednoga stoljeća na različite načine pokušavaju natjerati da se odreknu svoga povijesnog identiteta, svoga svjetonazora, svoje duhovne baštine, svojih prirodnih identiteta, svoga svjetonazora, svoje duhovne baštine, svojih prirodnih prava i dijelova svoje zemlje. U knjizi su i mnogi likovi važni za prikaz te stvarnosti: M. Krleža, D. Ćosić, R. Šerbedžija, I. Mandić, Tuđmanov pokatoličeni biograf J. Manolić, V. Šeks…

džin tonik

  • 4
  • 3
  • Posts: 13.448
Re: Novo u knjizarskim izlozima
« Reply #915 on: 08-11-2019, 08:21:52 »


igor vukic - jasenovac (vol. 2) / iz dana u dan, kronologija
naklada pavicic, 2019, meki uvez, 216 str.

Quote
Nova knjiga Igora Vukića, Jasenovac iz dana u dan / Kronologija (Zagreb, 2019.), nastavlja tamo gdje je stala prethodna istog autora i istog nakladnika, Radni logor Jasenovac (Zagreb, 2018.). U njoj se iscrpno, bez ikakvih preskakanja, kronološkim redom, na osnovi dokumenata, svjedočenja i drugih provjerljivih izvora, prikazuje život u jasenovačkom logoru iz dana u dan.

Ono što se jednim čitateljima Vukićeve prve knjige najviše svidjelo, a druge najviše razgnjevilo – skidanje luđačke košulje s važne povijesne teme – u ovoj knjizi dobiva novi prostor, novu količinu svježeg zraka i novu dozu svjetla (istine). Debele naslage laži o Jasenovcu u njoj se nastavljaju topiti kao ledene polarne kape.
Njezina je najbolja osobina što je i malo dosadna: premda je, primjerice, autor u nju uvrstio tek manji dio poimeničnih izlazaka iz logora, toga je toliko da mjestimice djeluje pomalo jednolično.
Kome je knjiga namijenjena? Kao i prethodna: svakom čitatelju koji ne zazire od istine (pa i kad je zericu dosadna).