Author Topic: najbolji hrvatski filmovi svih vremena  (Read 68859 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Albedo 0

  • Guest
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #50 on: 01-09-2011, 13:22:03 »
što, misliš da je lezbejska orgija ključna u tom filmu? Što se simbolike tiče sasvim je nevažno sve da su navukli i strap-on. A Fuko je pisao o seksu, ne Habermas

Možeš ti da čačkaš sad oko jednog filma koji mi je bio dosadan pa sam ga i površno gledao, samo ne znam šta ćeš time da postigneš, sigurno ne možeš dokazati da sam nesposoban da analiziram filmove, što pokušavaš da uglaviš tu i tamo.

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #51 on: 02-09-2011, 21:23:33 »
Nešto mi je dosadno te ću predložiti robnu razmenu. Patuljak, daj ti ovde jednu analizu ili makar plitak, površan i banalno duhovit komentar bilo kog od sledećih filmova:
Za sreću je potrebno troje
Samo jednom se ljubi
Oficir s ružom
U raljama života

a ja ću u dogledno vreme na nekom pogodnijem topiku uzvratiti hvalospevom filmu Mama i kurva Žana Estaša i u eventualnom srećnom slučaju objašnjenjem zašto je to film o meni i mojoj generaciji iako sam em neparižanka em rođena par godina nakon snimanja ovog filma, natuknicom o tome kako je dobrom reditelju lako u sekundi pretvoriti nekog u negativca za svaku gledateljku domaćicu, i izlišnim pominjanjem najlepših replika...

Ako Patuljak neće, mogu i drugi volonteri za razmenu (Bata se izuzima standardno), ponuda važi.  :mrgreen:

ajd stavi osvrt, ne znam taj film. da vidimo što ti se svidjelo.

a ove filmove što si tražila, imat ću u vidu. trenutno sam u nekim drugim stvarima, pa ono, kroz neko vrijeme.

Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Albedo 0

  • Guest
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #52 on: 14-09-2011, 11:38:44 »
znači jebo te Babaja, pa taj ne bi snimio kršten film čak i kada bi mu Velimir Živojinović bio u glavnoj ulozi! 8-)

Pogledao sam Kamenita vrata, prije par mjeseci Brezu, sad pomišljam da li da gledam i Izgubljeni zavičaj ili da si prosviram metak kroz glavu.

Očajno, očajno, očajno, previše očajno, patetični idiotizam bez trunke pameti. Ne bi me čudilo da su i Mirisi, zlato i tamjan teško čačkanje ganglija.

Već zamišljam Bam Margeru i H.I.M. kako pripremaju rimejk Kamenitih vrata, sa Razorblade Romance kao saundtrekom. Užas! 8-)

Albedo 0

  • Guest
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #53 on: 18-09-2011, 11:57:03 »
Ante Babaja je kriminalac svjetskog glasa! Samo se pitam da li postoji jedan jedini motiv iz njegovih filmova koje nije ukrao od Sergeja Parajanova.

Ipak sam pogledao IZGUBLJENI ZAVIČAJ, i doza patetike je na nivou. Lik koji napušta sopstvenu tradiciju (koja je korumpirana), koji bukvalno sahranjuje starog sebe i odlazi da kao apstrakcija propadne u nekom velegradu, je prototip onoga zbog čega su Hrvati prihvatili ''čuda'' u Međugorju, vatikansku i ustašku histeriju, kao nekakav ''povratak'' izgubljenom ''hrvatstvu'', a sva ta koketiranja sa smrću u hrvatskom filmu (dok u srpskom dominiraju Žikina dinastija, Sekula i slične seksualno opterećene fantazije) jeste uvod u stvaranje savršenog vojnika-fanatika iz Domovinskog rata.

na svu sreću, sjetio sam se Krsta Papića, čiji bi film KAD MRTVI ZAPJEVAJU mogao da se nadoveže na IZGUBLJENI ZAVIČAJ, naime, Krsto ima muda k'o lubenice, i takozvani ''izgubljeni zavičaj'' o kojem Ivica Vidović fantazira o ''hrvatstvu'' u Berlinu, i onda nakon svih peripetija, borbe sa četnicima, uspostavljanja NDH, Vidović na kraju shvata da zavičaj nije povraćen, a da je ''hrvatstvo'' otišlo sa Srbima, i to bukvalno, u vidu voljene žene. Kao vrhunac Papićevih mudovanja treba spomenuti rimejk IZBAVITELJA, film INFEKCIJA, gdje su uloge zamijenjene: više nisu Srbi ti ljudi-pacovi, kod Starčevića ''štetočine'', ''prljava pasmina'' i tome slično, već je novi Izbavitelj - sin Fabijana Šovagovića!

Kad tome dodamo i LIBERTAS Veljka Bulajića, velikoj kritici hrvatskog društva i kulture, možemo govoriti o vrlo zajebanim Crnogorcima u Hrvatskoj, koji deru ustaše bez vazeljin! 8-)

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #54 on: 20-09-2011, 15:03:21 »
izgubljeni zavičaj je jedan od najboljih yu-filmova svih vremena, a babaja je genijalan.
potezati žikinu dinastiju u kontekstu babaje je suludo, čak i u tvojim pervertiranim tumačenjima.
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Albedo 0

  • Guest
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #55 on: 20-09-2011, 21:48:14 »
Ja nisam ni rekao da je Izgubljeni zavičaj loš film, samo sam rekao da su njegovi temelji fašističko-ustaški. Upravo na toj ideologiji ''hrvatstva'' izgubljenog pod komunizmom bazira se uspon Tuđmana i ostale bagre, ili što bi Mira Furlan rekla u Cirkus Columbia - povratak gamadi. Dakle, ja tvrdim da Babaja samo na prvi pogled iskreno prilazi jednoj zanimljivoj temi, međutim, ta tema je fašistička još od druge polovine 19. vijeka.

Žikia dinastija nema veze sa ovim filmom, samo sam rekao o kakvom kontrastu se radi, da su Srbi umjesto fašističke ulazili u drugu ekstremnost.

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #56 on: 21-09-2011, 16:47:40 »
koja je to "fašistička tema" kod babaje?
meni se čini da si ti pobrkao stvari. kaži što je problematično u Brezi, Kamenitim vratima, Izgubljenom zavičaju? pojasni se malo, pa da vidimo.

druga stvar koju brkaš je hrvatstvo. ovako kako pišeš, ne mogu te drugačije shvatiti nego da nastupaš sa pozicija integralnog jugoslavenstva. samo iz te vizure je shvatljiva tvoja zamjerka na hrvatski 'separatizam'. tebe kao da boli neuspjeh jugoslavenske ideje.
međutim, ti si sam svoj odgovor: kod tebe se podudaraju "jugoslavenstvo" i "velikosrpstvo", upravo kako su se ti pojmovi podudarali u karađorđeviću i njegovoj kamarili. naravno da je tada hrvatstvo negacija te i takve ideje i vječno nestabilan element.

s druge strane, najveći krivac za raspad (ako te već tišti taj raspad) je srbija i njena kratkovidna politika, naravno i anakrona. '18-te se našla u poziciji da odradi bolji posao, u smislu zajedničke države, da se imalo takta i mudrosti za kulturno-povijesne specifičnosti prostora i naroda koji su se našli upućeni jedni na druge. umjesto toga, imamo jednu budalastu satrapiju.
drugi puta, ponovo dolaze na dnevni red srpske anakronosti, pa se to napokon obija o glavu i redaju se srpski porazi. hrvatska tu sjajno odrađuje posao, Tuđman pogotovo, tako da ne vidim što te muči.
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Albedo 0

  • Guest
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #57 on: 21-09-2011, 22:23:27 »
koja je to "fašistička tema" kod babaje?

izgubljena seljačka energija u Brezi (u vidu žene) i bukvalni vapaji za ''zavičajem'', kojem se oprašta i seksualna degeneracija. To su čiste fašističke teme o povratku ''prirodnim'' vrijednostima.

a Kamenita vrata su samo jedan u nizu hrvatskih filmova koje koketiraju sa smrću kao fenomenom, to stapanje sa mrtvom ženom se pojavljuje kao tema i u filmu Vila orhideja. Umrijeti za nešto ''više'', za ''dom''.

A što se kulturno-povjesnih specifičnosti tiče, eto ga i film Sokol ga nije volio, gdje Hrvat par excellence odbija Hegelovu fenomenologiju duha i njegov koncept napretka ljudskog društva, zahtijevajući, gle čuda, zadržavanje seljačkog statusa quo - što nas opet vraća na fašizam.

Time se šalje poruka - bolje umrijeti nego dozvoliti prevazilaženje hrvatske porodične strukture iz kamenog doba, a ta sklonost umiranja za dom razvijena je u tanatologiji hrvatskog filma od Ritma zločina do Kamenitih vrata

e sad, kakve to veze ima sa Srbijom, njenom kratkovidom politikom, Karađorđević itd... pa upravo nikakve

Da je Karađorđević bio dovoljan da se ''hrvatstvo'' probudi, razvije i suprotstavi ''velikosprstvu'', hrvatski reditelji ne bi morali da razviju ovu psihopropagandu neofašizma u gore spomenutim filmovima. Da je hrvatska stvar bila određena Karađorđevićem, ne bi bila potrebna ova tanatološka gurkanja u poznom filmu SR Hrvatske.

Upravo ovi filmovi dokazuju da se Tuđman nije pojavio zbog Karađorđevića, već da je, kao što je njemački ekspresionistički horor anticipirao Hitlera, tako su hrvatska filmska tanatologija i očigledno antihegelijanstvo (odbijanje napretka i držanje do očinskih figura iz kamenog doba seljaštva - čisti Špengler Osvald!) anticipirali Tuđmana.

Tako je govorio Bata Životinja 8-)

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #58 on: 22-09-2011, 17:21:40 »
ne pratim te. izgubljena fašistička seljačka energija u Brezi? ko što reče Tertulijan: vjerujem jer je apsurdno.

ništa, morat ću ponoviti Babaju, pa da vidim gdje si to zaglibio.
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Albedo 0

  • Guest
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #59 on: 22-09-2011, 20:40:22 »
naravno, šta je Batina žena nego izgubljeno ''hrvatstvo'', seljačka energija skršena pod velikosrpskim naletom Bate? 8-)


Ali kao što rekoh, Izgubljeni zavičaj i Sokol ga nije volio više nego jasno potvrđuju profašistički i antihegelijanski stav.

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #60 on: 24-09-2011, 12:47:13 »

Time se šalje poruka - bolje umrijeti nego dozvoliti prevazilaženje hrvatske porodične strukture iz kamenog doba, a ta sklonost umiranja za dom razvijena je u tanatologiji hrvatskog filma od Ritma zločina do Kamenitih vrata



ponovio sam Kamenita vrata i što reći... nikada ništa pogrešnije nisi rekao na sagiti, a vjerojatno i uživo, od tvrdnje "umiranje za dom u Kamenitim vratima".

ako baš hoćemo silovati film ovim tvojim čitanjima, onda su Kamenita vrata upravo protuhrvatski film. 1992. dok zemlja krvari, a narod se zbio u redove kao nikada u povijesti, Babaja snima film o doktoru koji živi usamljenički na Gornjem gradu i potpuno je izgubio prostorno-vremenske koordinate. doktor Boras piše Metafiziku smrti (a ne Politiku smrti ili Temelje društva). on se potpuno razilazi sa narodnim bićem: dok nacija prelazi iz "donjeg" u "gornji" (znači, upravo se uzdiže hrvatstvo, stvara se Država), doktor Boras silazi, kroz Kamenita vrata, sa Gornjeg u  Donji grad.

dobri doktor je presjekao sve spone sa društvom i Državom; umjesto da se podredi pozivu Države (vrhunski kardiolog, primarijus), on postaje fasciniran metafizičkim temama te se udaljuje od kolega, od struke, od obitelji. dakle, potpuno antifašistička logika, ako se baš hoće. u fašističkoj teoriji, pojedinac nema slobodu takvog odnošenja, nego je dužan biti dio Organizma. Boras sve to transcendira i bavi se čisto svojom pojedinačnom subjektivnošću i to najsubjektivnijim što može biti: doživljajem glazbe, ljubavi i smrti.

znači, skroz suprotno nego što ti tvrdiš, Babaja snima protufašistički, a što se tiče hrvatstva defetistički film, pa s te strane ne čudi da uopće nije ni bio na kino-programu.
naravno, film je skroz okej, u tradiciji antipopulističkog hrvatskog filma sa pasivnim junakom. do dana današnjeg nije ta tradicija našla zajednički jezik ni sa hrvatskom publikom, a kamoli sa ostalima. s druge strane, meni skroz pašu ti naši komorni, meditativni, psihološki, art filmovi.

Kamenita vrata idu u red ekstremnih meditacija i vežu se u niz morbidnih tema hrvatskog filma, od Izbavitelja, Ujeda anđela, Ritma zločina, Haloa - praznik kurvi do Potonulog groblja.

tek je Potonulo groblje materijal za tvoja fašistička učitavanja, jer je to neka vrsta sinteze Kamenitih vrata i Izgubljenog zavičaja. junak, koji se nakon 30 godina vraća kući, da bi spoznao kako je sve zaboravio, znači doslovno "izgubio zavičaj". pljesniva kišna atmosfera iz kamenitih vrata, raspadanje kao u Tarkovskog i zlato, okultne tajne, oživljavanje mrtvih i pragmatična katolička crkva = to moraš gledati.
film je potpuno, da ne kažem temeljito, odbacila i kritika i publika, što će reći - izvrstan film. zaista ne razumijem kako im se ne sviđa ta mitteleuropejska atmosfera raspadanja, lokacije su naprosto fantastične, a to što je radnja pomalo zbrka - ah, pa to je tričarija.
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Mme Chauchat

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 4.761
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #61 on: 24-09-2011, 14:07:24 »
Potonulo groblje sam samo čitala i delovalo mi je... tja, kao zanimljiv pokušaj da se spoji žanr i neka pritajena kritika društva, kao uostalom i u Eteru. Samo što je ta pritajena kritika u obe knjige brzo izgubila na značaju, a ono što je ostalo nema da ponudi mnogo više od starovremskog srednjeevropskog šmeka. Naravno, možda je film nešto silno novo i kvalitetno doprineo...

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #62 on: 24-09-2011, 15:39:23 »
nije, tek je film, kako rekoh, popljuvan; kao, Tribuson je bio društveno aktualan tada, Juranov film nimalo.
iako nema nečeg "silno novog", meni se film sviđa. priča je zanimljiv pokušaj, ili bolje rečeno, dopadljiva zbrka. zapravo, sve si rekla: srednjeeuropski ambijent, ali baš mi se sviđaju lokacije, scenografija, pa i sam ugođaj. malo ima takvih pokušaja okultnog u domaćem filmu, a također malo takvog materijalnog raspadanja; trošne kuće prekrivene zelenim parazitskim puzavcem, derutno, voda, vlaga.

a albedo bi sigurno imao tu izvući podosta fašističkog.
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Mme Chauchat

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 4.761
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #63 on: 24-09-2011, 16:24:36 »

a albedo bi sigurno imao tu izvući podosta fašističkog.
Samo na sebi svojstven način... U samoj knjizi ta metaforika više upućuje na raspad socijalizma poznih osamdesetih nego na vaskrs fašizma, bar koliko je se sećam. Sad sam shvatila da sam dodajući Eter pobrkala Pavličića i Tribusona (kao što brkam i uratke Gorana Markovića i Gorana Paskaljevića); ali dobro, ista je to težnja ka legitimisanju krimi-žanra u jugoslovenskoj književnoj tradiciji koja je u suštini simpatična, samo, nažalost, često brzo izvetri. S jedne strane se sa angažovanih literarnih postolja prenebregavaju pravila žanra o napetosti i doslednom raspletu, a sa druge literarna vrednost ne doseže zvezdane visine i... cvrc.
Što me svakako neće sprečiti da jednom pročitam i Čelični mjesec ili Uzbunu na odjelu za rak itd. itd.

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #64 on: 25-09-2011, 11:14:00 »

Samo na sebi svojstven način... U samoj knjizi ta metaforika više upućuje na raspad socijalizma poznih osamdesetih nego na vaskrs fašizma

naravno, ali ovdje živi albedotun, u njega je malko neobičan um. ne sjećam je li pogledao ikoji hrvatski film, a da u njemu ne bi našao ustaške i fašističke elemente. mislim, u Brezi, Kamenitim vratima i Izgubljenom zavičaju prepoznaje fašističkog Babaju.
Izgubljeni zavičaj, blizak Olmiju (Drvo za klompe) prikazuje život težaka, ima jasan profašistički stav i antihegelijanski - a radi se upravo o razvoju društva, prelasku tih eksploatiranih seljaka u socijalizam. baš ću ponoviti film, radi se o možda najboljem Babajinom filmu (makar je Breza najpoznatiji) i još jednoj suradnji sa S.Novakom.
ako nisi gledala, moraš pod hitno ispraviti; izvrstan film. onaj Talijan što glumi patrijarhalnog gazdu, koji upravlja "izgubljenim zavičajem", njegova izvedba je fantastična. čitao sam intervju sa Babajom gdje kaže da taj tip (glumac) nije zapravo ni znao dovoljno hrvatski (pripadnik talijanske manjine) i da je na snimanju znalo biti izluđujuće.
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Albedo 0

  • Guest
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #65 on: 25-09-2011, 13:52:08 »
Pingvin
Država = Smrt
Društvo = Život
ne foliraj se da to ne znaš


U Kamenitim vratima i filmu Vila Orhideja dolazi do spajanja sa ultimativnom ženom-hrvatstvom kroz smrt.


A ovo što kaže Jevtropijevićka je samo pola priče: ako u hrvatskom filmu imaš kritiku jugoslovenskog socijalizma, šta dobijaš kad izbaciš Jugoslaviju i socijalizam? Pa hrvatstvo.


Moj neobični um samo koristi semiološko Realno - ono što nije neposredno označeno filmskim jezikom, ali jeste prisutno u filmu.

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #66 on: 02-10-2011, 10:07:53 »
Medeni mjesec iz 1983. je sranje film, ali albedovski zanimljiv. sve ovo što je on nadrobio tu gore i tako se razišao sa konkretnim filmovima (Kamenita vrata, Izgubljeni zavićaj, Sokol, Breza itd.), zapravo se pojavljuje u Medenom mjesecu. tu se može govoriti o apostrofiranju odnosa hrvati-srbi i to na taj način da se sugerira kako su se srbi uvukli u strukture moći i djeluju u sprezi sa kriminalom, a protiv zdrave hrvatske seljačke krvi. Medeni mjesec je dvostruko zanimljiv jer opovrgava albedovu tezu "a sva ta koketiranja sa smrću u hrvatskom filmu (dok u srpskom dominiraju Žikina dinastija, Sekula i slične seksualno opterećene fantazije)" i isporučuje, za yu-film skandalozno, eksploatiranje seksa, do granica mekog pornića (kako su neki ocijenili film). uostalom, ionako je Maycug napravio prvi pornić u yu-filmu, tako da će albedo morati poraditi na redefiniciji.

Medeni mjesec je neukusna naivna priča o mladom potentnom seljaku Marku Bilogori, koji propada u dekadentnom velegradu, jer centre moći drži korumpirana vlast i žene-nimfomanke mafijaški bosovi. Na jednoj razini to je variranje teme o propasti čovjeka koji se odvoji od korijena ponešen varljivim zovom moći i uspjeha (kao izvrsna verzija, ovoga trenutka mi se javlja sjajan film Nightmare Alley), a na drugoj, suptilnijoj, može se na tu trivijalnu priču gledati kao prvo osvješćivanje hrvatstva, u čijoj realizaciji Marku pripada uloga mučenika: on je žrtvovan kao pijun u jednoj banalnoj priči, e da bi bili prokazani krivci i otrov koji truje hrvatski moral i narod. Film završava seoskom svadbom, narod egzaltira i to više nije hrvatsko proljeće, nego hrvatsko ljeto.
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #67 on: 03-10-2011, 11:07:06 »
Ponovio sam Zločin u školi (1982.). I ovaj put mi je bio zadovoljavajući. Uradak se vodi kao prilog žanrovskom filmu koji je pokrenuo Zoran Tadić. Kao krimić nije nešto spektakularno, iako ima na momente finu atmosferu, pomalo klaustrofobičnu. Priča se vrti oko srednjoškolskog profesora, koji dolaskom u grad biva uvučen u u klupko misterioznih okolnosti. Na svoju ruku, on počinje istragu oko sumnjive smrti njegovog prethodnika, profesora hrvatskog. Ispostavlja se da je čitava stvar povezana sa studentskim danima, sjećanjima koje je potisnuo.

Većina tih 'krimića',  zapravo su ekranizacije Pavličićevih romana. Ovdje je predložak njegov roman Stroj za maglu. Pavličićev naslov je daleko pogodniji, budući da film pokazuje aspiracije društvene kritičnosti. Kako se osnovna potka vrti oko '68., studenata, ustanove (škole) i javne proslave (priredba), ispada da je naglasak više stavljen na društveno, nego na krimi-zaplet i misteriju. Stoga bi se ovo moglo čitati kao radikalna kritika sustava: umjesto da se bavi odgojno-obrazovnim, škola služi pukom obnašanju forme i sprovođenju rituala. Čitava je djelatnost usmjerena na proslavu obljetnice, nitko se ne bavi sadržajem. Štoviše, organizacija (škola) je pokazana kao mjesto gdje svak spletkari protiv svakoga, gdje vlada nepovjerenje, apatija, tromost. Glavni junak je tu antiteza ostalima, međutim, ako pogledamo, on se zapravo više bavi subjektivnim, nego društveno korisnim radom. Kovač zapravo pretresa potisnuta sjećanja i ponovo je to jedna introspekcija (iako ovdje imamo natruhe aktiviranja, za razliku od karakterističnog pasivnog junka u domaćem filmu, koji stoji po strani i kontemplira). Dakle, profesor pokazuje znakove života, istražuje zagonetna događanja - u tom smislu napredak. Ali, objektivno pogledavši, imamo situacije kada on napušta sat, napušta nastavu da bi izašao u dvorište i popričao oko stvari koje njega subjektivno tište.
Drugim riječima, čitava škola prodaje maglu; škola je stroj za maglu. To je "zločin u školi", čitav sustav koji prodaje maglu. Nema subverzivnije po državu nego napasti njene škole.

međutim, ima još jedno lucidnije čitanje Zločina u školi. to kasnije, žurim...
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #69 on: 05-10-2011, 19:12:00 »
BLAGAJNICA JE POSTALA MAJKA ASFALTA

Prošlo je 10 godina između Blagajnice koja je htjela ići na more i Majke asfalta. Što se promijenilo?

Pa, Dalibor Matanić je u jednom intervjuu rekao da se "u Blagajnici glavnina radnje događa u malom dućanu, dok se u Majci asfalta radnja premjestila u shopping centar."
Očigledna promjena. Međutim, to je i dalje isti film, o istoj toj blagajnici, koja je u međuvremenu otišla na more; malo tamo živjela i promijenila ime u Mare, a nakon što joj je dosadilo more, vratila se u hladni Zagreb, dobila muža, napredovala do marketinškog agenta, nazadovala do otkaza i počela razmišljati o smislu života.

Na društvenom planu imamo penjanje iz zagrebačkog ruralnog predgrađa u stambeni blok na periferiji; na individualnome planu čini se da se naša blagajnica učlanila u b.a.b.e. Dok je prije bila samozatajna, radišna, u patrijarhalnom svemiru, čitav identitet iscrpio joj se u majčinstvu; sada je drska, cinična, svadljiva, narasli joj prohtjevi i želje. Matanić, naravno, ponovo stavlja naglasak na žensku stranu (još jedan njegov ženski film), gledatelja se nahodi da promatra stvari iz tog (ženskog) kuta. Ipak, koje je zapravo njeno opravdanje? Što Mare hoće? Mi samo vidimo dvoje otuđenih ljudi, i to obje strane nadrkane, pokisle. Što se mene tiče, Mare snosi jednak dio odgovornosti kao i Janko, ako ne i više. Pa tko bi podnosio to ciničko kreveljenje, tu iritantnu šutnju, to neodređeno zanovijetanje. Sjetila se nešto, a ni sama ne zna što.

I sada bi ona avanturu. Još prisvoji sina. Deset godina prije, imala je razlog – pomoći bolesnoj kćeri. Ovoga puta naprotiv! Ne želi sin na more, nego majka. Majka je komotna, majka je nonšalantna, lakomislena, indoktrinirana u b.a.b.a.m.a.? Desetogodišnji napredak je buđenje ženskog i otisnuti se u l'avventuru? A prije 50 godina je Antonioni pokazao kako završavaju lakomislene žene u potrazi za avanturom...

Lutajući sumornim, hladnim Zagrebom, majka se vrzma oko velikih trgovačkih centara. Božić je, i centri su tako čisti, sjajni, osvijetljeni. Prepuni su robe svih fela i to je takva antiteza našoj jadnoj, siromašnoj majci. Ali scene tog megamarketa, dane su nam noću, kada je sve zamrlo i prazno. Čitav prizor djeluje sterilno i hladno i otuđeno. Je li to taj konzumerizam, koji je Matanić spomenuo u razgovoru i na koji tobože upućuje? Je li to breme potrošačkog društva: blještavi prepuni velebni centri s jedne strane, a na drugoj razvaljene obitelji, pustoš u ljudskim odnosima. Jer, dok traje majčino lutanje Zagrebom božićnih dana, Matanić nam ne zaboravi podastrijeti sijaset izgubljenih, slomljenih, razvaljenih likova, kao i ljude koje su svi ostavili. Nijedna veza ne valja, sve je isprazno i lažno. Zagreb je hladan grad.

Završetak kao da donosi tračak nade. Nakon što se majka uvjerila da je 'avantura' pusta mašta, da ovo što je ostalo sve sam peder, a tata ipak ima dobre pancerice, lije gorke suze pokajnice. Otac se vraća na scenu i doslovno gura obitelj naprijed, dalje...
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #70 on: 08-10-2011, 15:02:35 »
Nakon Zločina u školi, na repertoaru su se našla još dva filma Branka Ivande: Prijeki sud (1978.) i Noć poslije smrti (1983.). Ove filmove sam pogledao po prvi put, štoviše, nisam ni znao za njih. Tim više sam ugodno iznenađen Ivandinim opusom; uz izvrstan prvijenac Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata (1968.) i poznatijeg Konjanika (2003.), autor mi se prometnuo u jednoga od zanimljivijih domaćih redatelja. Odmah je porastao entuzijazam za najnovijim uratkom, Lea i Darija – dječje carstvo (2011.), koji sam isprva, sudeći prema temi, očekivao mlako.

Prijeki sud je gotovo bizarno djelo; više TV-drama nego film, nešto između Kafke i Pasolinijevog Sala a zapravo adaptacija romana Šašava luna Živka Jeličića (koji me sada, nakon odgledanog filma, zaintrigirao – pomoć jevtropijevićka!!!), ne znam radi li se o groteski ili satiri ili grotesknoj satiri talijanske okupacije 1943 (ili jugoslavenske okupacije 1978?). Na netu nećete naći ništa osim šturog komentara da se radi o pretencioznom filmu; široj publici potpuno nepoznat (i meni donedavno), vjerujem da je recepcija onda, sada, i uvijek marginalna (Škrabalo se u 101 godini filma u Hrvatskoj osvrće 1 (slovima: jednom) rečenicom).

Ivica Vidović dolazi kao branitelj uhvaćenih komunista u utvrdu koju drže Talijani. Zapovjednik utvrde (Pero Kvrgić) je totalni autoritet, mali Duce. Vidović ubrzo biva upoznat sa situacijom: od njega se ne traži da brani optuženike, već da konstruira čitav proces, napiše optužbu, obranu i presudu. Zapovjednik kaže da više državne instance traže smrtnu presudu i on će svakako tako učiniti; hrvatske komuniste će strijeljati kroz nekoliko sati, a Vidoviću preostaje zadatak da formalno napiše proces, čisto kao privid regularnosti.

Ovako ispričana, priča djeluje kao banalna kritika autoritarnih režima. Međutim, galerija bizarnih likova koji sudjeluju, kao i način na koji oni djeluju, razlog je spočitane pretencioznosti, ali, s druge strane, i zanimljivosti djela. Iznenadni obrati u raspoloženjima likova, afektiranje, dijalozi i glumačka postava su jednostavno sjajni. Stoji da je generalno nerazumljivo što se htjelo reći pojedinim motivima; što predstavlja šutljivi sin koji je prilijepljen uz oca (Vidovića)? Sin kao puki promatrač te groteske, bez ijedne jedine riječi u cijelome filmu. U završnoj sceni, on je taj koji povede oca van, prema svjetlu. Je li to metafora revolucije koju su iznijele mlađe generacije, kao što je vjetar koji raznosi papire po sobi metafora propasti fašističke Italije? Tako bi trebalo predstavljati, pogotovo ako se sin uzme u suprotnosti naspram oca koji je, na trenutke,  beznadežno servilan prema vlastima i ujedno opčinjen autoritarnim zapovjednikom. Pa ipak, usprkos zbrkanim nastojanjima, kompleksnosti i ambivalentnosti likova jesu zanimljive.

Dakle, nije sasvim jasno što bi sve to skupa trebalo značiti, ali sama ta pretencioznost posjeduje draž. Kvrgić u ulozi diktatora, verziji Kaligule koji sluša gramofonske ploče i bavi se izgradnjom wc-a u sumrak fašističke Italije koja će uskoro nestati, svakako je dopadljiv. Ne obazirući se ni najmanje na dekadenciju oko sebe (sama atmosfera filma je sugestivna; noćne scene, sve u nekom polumraku, derutna utvrda, prostorije koje trule), Kvrgić strijelja komuniste, prezire niži sloj, postavlja u red podređene, čisti si kurje oči i priređuje orgije u bunjuelovskim nadrealističkim scenama kada fašistička avangarda pleše.
Ovakva odlučnost i jasnoća stava izgleda fasciniraju Vidovića, koji je potpuno zbrkan lik: zakašnjeli romantik ili možda modernist pretkraj 19. stoljeća, on se zanosi pravom i Bergsonom, ali te mu ideje odmah izblijede u sudaru sa fašističkom praksom sile i filozofijom čina. Tako on poput slabića tumara kroz polumračni dvorac, bacan tamo-ovamo od svih likova, onih najnižih, zatvorskih čuvara sirovina, pa do samog ekstravagantnog diktatora; tako portretiran, Vidović otkriva bijedu hrvatskog građanskog sloja, koji bi tobože mentalno negirao brutalnu stvarnost i verbalno postavljao pravne doskočice režimu, ali čim se nađe pred zakonom sile (utjelovljenoj u Kvrgiću) napušta fantaziranje i servilno pristaje na sve naloge. Čitava je situacija tim više ponižavajuća, jer se sve odigrava pred očima sina; sin nijemo promatra oca slabića. Vidović bi romantičarski suosjećao sa prezrenima, sa obespravljenim zgaženim hrvatskim komunistima, onda pak bi oduševljeno egzaltirao nad profinjenošću i sjajem talijanske aristokracije, da bi pognuo glavu i podanički služio istu tu aristokraciju kada zbaci masku i ogoli se u brutalnosti i sili. Samaritanski pomaže svima, a jednako tako služi sve, bez obzira što se radi o nespojivim ideologijama ili heterogenim društvenim slojevima, onima čija se nastojanja međusobno potiru. Na taj način, Vidović biva proturječan lik, da ne kažem šašava luna, dok još nisam pročitao roman.

Žanrovski je teško svrstati ovaj Ivandin film; ponovo koketiranje sa fantastičnim motivima, oniričke sekvence kao u Zločinu u školi, a pogotovo u Noći poslije smrti. Najkraće: konfuzno, ali i primamljivo.
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Albedo 0

  • Guest
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #71 on: 08-10-2011, 15:37:50 »
mnogo si se ti raspisao u posljednje vrijeme, pogledaću to kad stignem, ionako planiram da se snažnije bacim na proučavanje jugoslovenskog filma, posebno protofašističkih obrisa u hrvatskom filmu u poznoj SFRJ

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #72 on: 08-10-2011, 15:45:18 »
e, to čekam.
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Mme Chauchat

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 4.761
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #73 on: 08-10-2011, 20:51:27 »

Prijeki sud je gotovo bizarno djelo; više TV-drama nego film, nešto između Kafke i Pasolinijevog Sala a zapravo adaptacija romana Šašava luna Živka Jeličića (koji me sada, nakon odgledanog filma, zaintrigirao – pomoć jevtropijevićka!!!), ne znam radi li se o groteski ili satiri ili grotesknoj satiri talijanske okupacije 1943 (ili jugoslavenske okupacije 1978?). Na netu nećete naći ništa osim šturog komentara da se radi o pretencioznom filmu; široj publici potpuno nepoznat (i meni donedavno), vjerujem da je recepcija onda, sada, i uvijek marginalna (Škrabalo se u 101 godini filma u Hrvatskoj osvrće 1 (slovima: jednom) rečenicom).


Ma to ti je neki Hrvat. xrofl Šalim se, prvi put čujem za čoveka, ali posle kraćeg čačkanja po netu vidim i da je autor scenarija za TV dramu Buža, o rupi u ogradi između dva imanja i dve porodice, o kojoj su mi pričali sve najbolje - i to dvadesetak godina posle gledanja. Navodno je upravo u ovom satirično-alegorijskom ključu koji pominješ: susedi se mrze, svađaju, gnjave, ali ne mogu jedan bez drugog, i sve se završava svečanim ponovnim otvaranjem rupe - "nema života bez buže!".

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #74 on: 09-10-2011, 09:10:51 »
gledao sam Bužu, zaista sjajna drama. vrlo duhovito i vrlo splitski. (nisam znao da je i tu famozni Jeličić)

mislio sam da ga možda znaš kao pisca, jer tu si jaka. ni ja nisam znao za njega (ali ja sam ionako tu puno tanji). nakon filma sam prošvrljao netom i o romanu Šašava luna našao ovaj sažetak: "Roman "Šašava luna" vezan je likovima za Jeličićev roman "Ljetnih večeri". Život likova odvija se u okupiranom gradu, a pisac nastoji da joyceovskim pedantnošću opiše raspadanje te obitelji u tegobnim situacijama rata i okupacije."

prema odgledanom filmu, a i ovom šturom sažetku, te sada još veza sa izvrsnom Bužom, Šašava luna me privlači.

o jeličiću
http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=138
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #75 on: 09-10-2011, 09:19:32 »
iako, radnja filma je ponešto drugačija i nije usredotočena na raspadanje obitelji. pretpostavljam da se radi o liku odvjetnika (I.Vidović), on je taj "raspadnuti lik", propali građanski sloj koji dolazi u talijansku utvrdu bez prtljage, a sa Bergsonom u glavi.
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Mme Chauchat

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 4.761
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #76 on: 09-10-2011, 12:56:10 »

mislio sam da ga možda znaš kao pisca, jer tu si jaka.

Eh. Hvala, ali ipak treba uzeti u obzir i nacionalnu pripadnost koja određuje koliko je lako doći do nekih knjiga i pisaca. Mislim, jeste da sam pročitala tri knjige Ivana Aralice, ali od Dobrice Ćosića sam ipak čitala bar dve više, da dam slikovit primer.  :mrgreen:

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #77 on: 09-10-2011, 13:34:04 »
ma jasno to, nego mislio sam, pošto je ovo starije, iz yu-vremena, pa je valjda bilo dostupno diljem. ali opet, nisam toliki poznavatelj književne scene, moguće da je Ž.Jeličić potpuno marginalan pisac, ne znam.

nego, jel ćeš pogledat nešto domaće? bila si se nešto namjerila na Grlića. to sam gledao relativno nedavno, pa mi se sad ne da ponavljat. dok čekamo albedove teze, možeš ti nešto sasvim drugačije...
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Mme Chauchat

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 4.761
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #78 on: 09-10-2011, 15:02:10 »
Za vikend ću najverovatnije gledati Ritam zločina i Treći ključ, ali to je još podložno promenama usled više sile... posle ćemo videti.

Mme Chauchat

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 4.761
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #79 on: 17-10-2011, 12:33:15 »
Ritam zločina i Treći ključ: dakle, mogu da kažem da su mi se oba filma vrlo dopala, ali da bi mi se Ritam zločina verovatno još više svideo da nisam deset godina slušala kako je to jedan od najboljih jugoslovenskih krimi-horor-žanr-po-želji filmova. Ovako su mi očekivanja bila ipak prenaduvana.
Ritam je, međutim, stvarno dobar, pre svega zahvaljujući odličnom scenariju sa vrlo jakim dijalozima, i sjajnim glumcima. Fotografija je uspešno mračna a na krajnje šmekerski način iskorišćeni su eksterijeri i vrlo malobrojni enterijeri, pre svega kuća u Paromlinskoj 87, tako da je primetan nedostatak novca pretvoren u prednost. I pored kamerne priče, film nema u sebi ničeg „pozorišnog“, ne oseća se nikakva sputanost malim brojem lokacija. Naprotiv, uz namerno zatamnjenu i „stisnutu“ fotografiju gradi se klaustrofobična atmosfera koja vlada čak i u scenama na ulici, kraj prozora, ili na reci. Možda je jedino što se ima zameriti blaga iskonstruisanost kraja, koji nije baš dovoljno motivisan, ali to samo ako baš tražimo da nam nešto smeta.
Treći ključ je sasvim drugačiji, na prvi pogled, ali u stvari, ova dva filma su vrlo slična motivski: oba su potpuno izgrađena oko jednog određenog prostora, tamo kuće a ovde stana, ali taj lični prostor ima različiti predznak: dok je kuća u Ritmu domaće, prisno, toplo mesto osuđeno na smrt i rušenje, koje privlači „dobrog duha“ Fabijana i na kraju se zajedno sa njim žrtvuje za spas Zagreba kao celine, stan u Trećem ključu od početka je hladan, tuđ (lepa upotreba ambijenta novogradnje, zgrada je kao sa Novog Beograda), susedi se ne poznaju, sve podstiče paranoju u neverovatnoj meri. Kuća, rodno mesto, spasava; stan, nov i bez identiteta, uništava. Sam autor ima jednu lepu aluziju kad neko u Ključu zapeva Baladu o predgrađu (koju u Ritmu celu čujemo) pa ga ostali prekinu jer ih smara.
Problem sa Trećim ključem jeste, opet, završnica, koja pokušava da sve izdigne na simbolički nivo, ali to prosto nije dovoljno uspelo. Pretpostavljam da je Ključ pre svega politička alegorija, naročito epizoda Toma Gotovca koja inače nema nikakvu ulogu, a razrešenje misterije koverta sa novcem onda je opet alegorijska predstava o socijalističkom društvu koje nas hrani da bismo bili fino poslušni. Nažalost, ako izbacimo taj aspekt (za ono vreme sigurno vrlo hrabar), ostaje samo nerazrešena misterija o tome ko provaljuje u stan, šta hoće, kako ih prati, čemu pare.
Bračni par nije tako simpatičan kao tandem Ivica-Fabijan, a dijalozi su manje super. Lepo je izvedena gradacija uzajamnog sumnjičenja i prelaska u čisti užas, ali kraj... mene takva ne-razrešenja i simbolični krajevi smaraju i kod Bertolučija, pa bogme i kod Tadića.

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #80 on: 17-10-2011, 15:24:34 »
bravo, bravo, održala riječ
mogao bih ja ponoviti oba filma, već su prošle godine...
makar imam sada neke obaveze, a započeo sam gledati Berlin Alexanderplatz. vidjet ću, pa da popričamo...
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #81 on: 11-03-2012, 16:16:05 »
Josef: fenomenološki pristup

Priča počinje štakorom koji traži izlaz, a završava osobom koja odlazi iz ljudske klanice, očito pronašavši izlaz. Štakoru s početka filma pridružuje se drugi štakor, a osobi iz završne scene pak druga osoba. Autor nam sugerira da su te dvije osobe i ta dva štakora – Tito i Hitler!

Dovevši ova dva lika u istu ravan i to doslovno na istu platformu kamionske prikolice u kojoj započne prijateljska konverzacija između Tita i Hitlera, potvrđena rukovanjem, autor prelazi iz neobavezne dosjetke u ideološki stav. Perspektiva koja nam se otvara dovodi Tita u negativan kontekst, a onda šire i čitavo titoističko povijesno razdoblje, od NOB-a do SFRJ. Dobro, nije to ništa novo, bolje rečeno, sada već stara priča u kojoj se iskristaliziraju dvije strane, dva stajališta, dvije Hrvatske...

Ipak, Josefovo variranje teme svejedno spada među zanimljivo. Prvo, zanimljivo je da se 'hrakne' na Tita ovako ispod teksta, zaobilazno, konspirativno, danas, kada se bez uvijanja može opredijeliti lijevo ili desno ili kako se već hoće. Čitava priča je zapravo jedan isječak, konfuzni i kaotični fragment u kome nije baš sasvim jasno što se uopće želi reći. Nalikuje krležijanskom motivu; kao da je filmovan pojam 'hrvatski Bog Mars' gdje su likovi bačeni u grotlo, propast prijeti sa svih strana, kolju se, vole, izdaju, pomažu, varaju, izgubljeni su, znaju što hoće, ne znaju, bježe, bore se, umiru, žive. Ispod tog kaosa iz prvog plana, provlači se jedna vojna pločica, jedno ime, jedan simbol koji je, izgleda, neuništiv i odlazi iz pogibelji.
Možda već taj pristup govori o komešanju, preispitivanju pozicije nakon otvorenih negacija; ipak se Tita ne dekonstruira sasvim odlučno.

Ako se svejedno odlučio za čitanje u kojem se pljuje na Tita i njegovo djelo, onda se može primijetiti sljedeće. Bez obzira što je Tito u Josefu mutav, dezerter, kukavica, slabić, bežijankec, ima mali pimpek, pa je onda vojničina, hrabar, sadist, odriče se hrvatstva, krvnik, šamara žene, fanatik, pa snalažljiv, spretan, beskrupulozan, paktira s kime god treba, mijenja tabore, mijenja uniforme, dakle, bez obzira na sve to on je faktor kojega se ne može zaobići. Time dolazimo do toga da Josef priznaje ono što ne želi reći, da zapravo govori ono što ne želi govoriti: bitna stvar je Tito. Tito i jugoslavenstvo je ona neuralgična točka koja treba biti inkorporirana u hrvatski kulturno-povijesni kod i očito traži prikladno ležište nakon svih tih lijevih i desnih aberacija.

Josef već najavljuje 'širu sliku', a da to još ne zna. On afirmira Tita nesvjesno, a sljedeći film koji će se pojaviti donijet će objektivnu potvrdu i neminovnost povijesne uloge; tako kaže Hegel.
Ono što mi vidimo u Josefu da je bitno ime Josip Broz; identitet je neuništiv, a njegovi pojedinačni nositelji – ne. Oni su prolazni, premda ih ime, pločica kada je u njihovom posjedu, čuva od pogibelji. Mutavi izgubljeni Tito nije strijeljan, hrabri fanatični Tito nije ubijen od Čerkeza, spretni vižljasti Tito nije ubijen u austrijskoj protuofanzivi. Štoviše, svi ti akteri nastoje, ovako ili onako, postati Tito, pa i jedan drugome rade o glavi: hrabri Tito kukavičkom, a spretni hrabrome. Imamo jedan razvoj, od slabića i kukavice u snažnog i hrabrog, a onda u spretnog i mudrog. Svaki put lik raste, a neka nevidljiva ruka ga vodi kroz galicijski pakao. Bdije li to netko nad Titom?

Možda se trebamo vratiti na početak filma. Usred klanice, rasutih vreća, leševa, materijala, zemlje, vatre i dima, leži tijelo koje bude sačuvano od pljačkaša i koljača Čerkeza. Čak ni budući Tito ne uspijeva dokrajčiti, jer ne može se preskakati – još nije njegov red; on je treći, a ovaj je prvi. Kad sva ta gungula mine i ode, to se tijelo budi. Čitav taj prizor snimljen je iz ptičje perspektive, ili bolje rečeno božje. Kao da jedno prljavo bačeno zgaženo tijelo dobija poziv odozgo, misiju. Toga trenutka postaje Josip Broz, postaje Tito. Prolazi kroz sve nedaće i pogibelji, kroz razaranje, galge i smrt, nošeno sudbinom. Uvijek po strani, u grupi ali sam, nasuprot. "Jedan, sam, stiže na cilj." Heroj. "Ide i jaše, sve to ne vidi, ne čuje. Naprijed." Ni na samom kraju ne zna kuda ide. Tito ne zna, a Hitler zna; on zna za misiju, ide kuda ga šalju. Možda zato nije autentičan vođa; on zna misiju i tako je pervertira, a Tito je oruđe povijesti. Možda se zato Hitler otruje plinom, a Tito ne, iako obojica imaju brkove.

Josip Broz odlazi upravljan odozgo, jer mu je sudbina namijenila velike stvari. Iz pozicije Hrvatske 2012. godine, pozicije samostalne države koja je pozitivna činjenica u svjetskoj povijesti i koja je prebrodila razne nedaće na tom putu, i ujedno ako je to bio cilj, ne možemo reći da je Josip Broz štakor.
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

iwasateenagewerewolf

  • 2
  • Posts: 11
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #82 on: 22-04-2012, 11:50:40 »
Hrvatski humor mi je oduvek bio inferioran čak i u odnosu na slovenački, bez uvrede. Ipak, bilo je par svetlih trenutaka a jedan od njih je "Ne dao Bog većeg zla". Najbolji filmovi su mi "Ritam zločina", "Okupacija" i "Tko pjeva zlo ne misli", svaki kvalitetan na svoj način. Od dobrih moram napomenuti i "Fine mrtve djevojke" i "Lito vilovito". Tu su i sasvim zadovoljavajući "Rondo" i "Metastaze", i ipak malo precenjena "Breza".
Jednu od najvećih misterija predstavlja mi popularnost "H-8...", koji zaista izgleda prevaziđeno čak i za vreme u kojem je nastao. Kapiram da je Tanhofer hteo da gledaoca drži napetim jer se dugo pre nesreće nije znalo ko će sedeti na najkritičnijim mestima u autobusu, što vidim kao osnovno polazište, ali su me drveni dijalozi i plitkoća likova (osim što znamo koliko godina imaju i čime se bave) potpuno ostavili ravnodušnim. Likovi u autobusu imaju manje harizme od Dejana Cukića, što već ne bih mogao da kažem za ekipu iz kamiona.
Druga velika misterija mi je "Neka ostane između nas". Od njega mi se već povraća, iako je glumačka ekipa sjajna.



Albedo 0

  • Guest
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #83 on: 18-05-2012, 02:17:35 »
eto Patuljak, sad možeš da mreš

Goran Višnjić: Drago mi je što igram Gotovinu, on je oslobodio selo mog dede

Poznati hrvatski glumac Goran Višnjić dobio je ulogu u novom filmu Antuna Vrdoljaka, o životnoj priči hrvatskog generala Ante Gotovine.

http://www.blic.rs/Zabava/Vesti/324104/Goran-Visnjic-Drago-mi-je-sto-igram-Gotovinu-on-je-oslobodio-selo-mog-dede

RedSonja

  • 4
  • 3
  • Posts: 1.434
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #84 on: 18-05-2012, 02:34:56 »
the power of goodbye  : ((((((

Albedo 0

  • Guest
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #85 on: 05-06-2012, 12:40:25 »
Pogledao JOSEF-a, koja smijurija od filma.

Mme Chauchat

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 4.761
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #86 on: 05-06-2012, 17:32:44 »
I tebi nedostaje Patuljak? :(

Albedo 0

  • Guest
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #87 on: 05-06-2012, 19:59:37 »
u posljednje vrijeme patuljak je sve manje pingvin a sve više polarni medvjed, ili tako neka ugrožena vrsta

Mme Chauchat

  • 8
  • 3
  • *
  • Posts: 4.761
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #88 on: 05-06-2012, 20:21:48 »
Ma on je već prešao u kategoriju ptice dodo...  :cry:
Misliš da bi se vratio ako počnemo sa vradžbinama i citiranjem Hegela?

Ghoul

  • 4
  • 3
  • Posts: 33.137
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #89 on: 15-06-2012, 20:10:52 »
OBJAŠNJENJE HRVATSKOG FILMA:

07.06.2012. u 13:35h Djedmedjed je napisao/la:

Slavonci kazu da "Svabo nije za tamburasa, ko ni Sokac za birtasa".
Isto tak niti mi ne znamo snimiti dobar film, bilo je filmaova sa super temama ali nijedan nije uspil.
Gledam neki dan film "Josef".Cijelo dogadjanje i kadar se fokusira na lika koji pol sata prozbori dvije rijeci - i onda pogine !
i cijelo vrijeme se glavna radnja prebacuje iz jednog na drugog i na kraju sporedni lik ruskog oficira postaje glavni, on je kakti taj "pravi" Tito.
Film nema nikakve vodilje i razbljutavljen do kraja, takav je svaki nas film...

http://www.vecernji.hr/kultura/antun-vrdoljak-snimat-cu-film-anti-gotovini-clanak-417218

Albedo 0

  • Guest
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #90 on: 15-06-2012, 20:20:10 »
joj, a pogledao sam prije neki dan i ŽIVI I MRTVI, pa kakve su to vratolomije, to ni Hegel ne bi upakovao...

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #91 on: 25-07-2012, 20:34:14 »
još me samo hrvatski filmovi održavaju na životu, mislim da funkcioniram u društvu. nikad i nigdje na svijetu nne vidjeh velebniji izraz ljudskog duha. svi đedimeđedi svijeta mi podaruju raison d'etre: da napišem TERMODIJALEKTIČKU KRITIKU HRVATSKOG FILMA IN TOTO, drugim riječima da toj "Film nema nikakve vodilje i razbljutavljen do kraja, takav je svaki nas film" rasklimanoj raspadnutoj kaši koja pušta na sve strane i koju đedimeđedi ne mogu uhvatiti ni za glavu ni za rep, dam značenje i time pozicioniram najdraži premili hrvatski film na kartu svijeta, u panteon.
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Albedo 0

  • Guest
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #92 on: 25-07-2012, 22:23:24 »
probaj, samo pazi da ti neko ne kaže ''Kralj je go!''  8-)

iwasateenagewerewolf

  • 2
  • Posts: 11
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #93 on: 05-08-2012, 02:05:53 »
Čudi me da na listama najboljih HR filmova se gotovo nikada ne spominje "Lito vilovito". Kakav status ima u Hrvatskoj? Vrlo šarmantan uradak i po meni nepravedno zapostavljen.

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #94 on: 16-02-2013, 15:03:50 »
ponovio sam Predstavu Hamleta u Mrduši Donjoj. bila mi je u sjećanju kao sjajan film, ali sada jedno-za-drugim s Lisicama djeluje slabunjavo. varira se donekle ista tematika, samo nema one siline i sirovosti Lisica. razvodnjeno populizmom. ideja prenašanja Hamleta u našu soc. stvarnost je samo - dražesna. dražesno znači trivijalno.
i dok se odigrava stvarna "predstava" Hamleta u Mrduši Donjoj, seljani podižu kazališnu predstavu Hamleta, a autor sa te dvije usporedne razine izgovara svoju satiričnu kritiku.
ponovo uzdižemo pasivnog junaka (otac-heroj koji kao duh kruži prostorom), čija propast djeluje bedasto. a to nije bila autorova namjera.
izgleda da čitava stvar nije ni provokativna. seoska vlast je samo devijacija unutar sustava, a ne sam sustav koji nije doveden u pitanje (otac-heroj ne dovodi ga u pitanje, nego se grize što mu seljani ne vjeruju, što ne prepoznaju pravu vrijednost sustava, njegov ljudski lik). otac rezignira i odlazi pod socijalistički vlak, revolucija je još jednom pojela svoje dijete = ne vidim puno smisla u takvoj pasivi i igranju za anđele koji sve promatraju odozgo pa će svakome ubilježiti po zasluzi. sin je nešto konkretniji, ali samo malčice; Prljavi Harry bi dobrodošao Mrduši Donjoj i u taj čas počistio devijacije.
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #95 on: 17-02-2013, 11:46:14 »
jedan mini dodatak na Predstavu, pa nek se sabere ovdje

a učitelj...
ma to je sve naš mentalitetni i intelektualni deficit. kod nas se sve ostaje u subjektivnom umu, sve sama pasiva i mentalni eskapisti (koje onda izgovaramo flašom kao Brešan/Prpić učitelja). učitelj pobjegne u cugu i ima dobar guc, a privatno si misli kako je pametan, lijep i dobar samo ga sredina ne razumije. i što je poraznije, to je također autorova perspektiva kojom nutka gledatelja - sažali se nad neshvaćenim pojedincem! prvo moralna reforma, pa onda društvena.
eh, sve je to Hegel/Kojeve objasnio i u toj točki pada to naše kukumačenje. Prljavi Harry, kažem. to je put (istina i život - za reforme).
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #96 on: 27-02-2013, 16:37:38 »
u posljednjih tjedan-dva pogledah pregršt hrv filmova: Svećenikova djeca, Sonja i bik i Halimin put kao nove snage te ponovih Kaja, ubit ću te, Ponedjeljak ili utorak i Povratak od evergreena.

nepotrebno je reći kako novi filmovi nisu ni blizu Mimice, a Vrdoljakov Povratak je onako, samo solidan.

Svećenikova djeca obaraju rekorde gledanosti u kinima. tipično, jer radi se o vrlo plitkom filmu u oprobanoj brešanovskoj recepturi komične drame ili dramske komedije ili što već. radnja je sljedeća: mladi svećenik dolazi na otok, gdje će započeti svoju pastirsku skrb. njegov prethodnik, stari svećenik, gotovo je mister popularnosti - uključen u društveni život otoka, igra nogomet, pjeva u klapi itd. međutim, otok izumire. i naš junak (mladi svećenik) dolazi na ideju da u sinergiji sa trafikantom i ljekarnikom poradi na natalitetu. buše kondome. nakon nekoliko mjeseci događa se bejbi bum. daljna razrada nije bitna, dakako po oprobanoj aristotelovskoj postavci dolazi i do tragedije i tako dalje.
e sad, umjesto da je Brešan uradio ovako korektnu odviše korektnu pričicu, gdje već otpočetka uzima ideju pastoralne skrbi u neozbiljnom tonu, parodira je ---- a da je sasvim ozbiljno uzeo ideju i razvio temu suprotno od otrcane "nije-se-dobro-igrati-Boga" formule, imali bismo jedan zajeban i mega film!
usput, primijetite povezanost (po temi) sa The Tall Manom.

Sonja i bik, još populističkije okrenuta lagana komedijica. makar ima svoje momente. radi se o aktivistici za prava životinja, naime njenom angažmanu na donošenju zakona koji bi zabranio borbu bikova. koja je omiljela u našem mega giga konzerva patrijarh kraju - Zagori.
i sada ta građanoitkinja vegetarijanka i urbana bedača dolazi u erotsku napetost sa pravim ali obrazovanim i profinjenim sinom naše Zagore. standard tema, makar se simpatično realizira na dva plana: suprotstavljanje urbano - ruralno, ali i njena opsjednutost "bikovima" biva prokazana kao seksualna frustracija i ona si zaista pronađe bika
(raz)rješenje je zanimljivo: građanoidi profuraju zakon o zabrani, ali patrijarsi imaju adut. zastupnike i etnologe koji udaraju kontru u saboru i profuraju amandman na zakon. na kraju krajeva, ispada da su naši pravi patrijarhalni bikoborci jači i bolji igrači, a tako zapravo završava i urbana Sonja: duri se oko amandmana, ali "amandman" na njeno durenje joj lupi Ante-bik

najbolji od ove trojke novih je Halimin put koji živi nekakav festivalski život. e ovo je pravi film za albeda i srbende da ponovo malo histeriziraju.
ispočetka sam mislio da se radi o još jednom iseravanju Romeo i Julija. Srbin i Muslimanka se vole, a njihove obitelji (narodi) su u stanju rata (kasnije i pravog). ona je trudna, a otac je pilot babo i bit će belaja. s druge strane, na srpskoj strani, otac je široke ruke, a majka je ta koja ne može podnijeti. no, kako bilo, Srbin odlazi gastarbajtati, ona se porodi i dijete zadržava tetka (nerotkinja). on  ne zna za dijete, ne mogavši izdržati u alemanji, vraća se svojoj ljepotici krasotici. uskoro počinje rat i prebačeni smo u sadašnjost.
narodi su podijeljeni, ali romeo-julija par kao da živi svoju stvarnost. ona se odselila kod njega, kod njih i imaju djecu. ali kćerke, nema sina hehe. Srbin mnogo pati i mnogo pije (mnogo puši jer ga muči bol u duši).
u međuvremenu su Srbi bili podivljali i pobili Muslimane; ekshumacije su na dnevnom redu. tetka, Halima, primila je vijest da je nađen muž. ali nema onog sina, Mirze. potrebuje krv za analizu.
odlazi kod njegove prave majke - i dolazi do raspleta (očekivanog)
nakon što isprva Sofija (ljuba Muslimanka) odbija suradnju, "ima nekakav život ovdje", prilikom jedne prepirke sa pijanim mužem Srbinom ona se poreže. ovu krv redatelj nam daje u prvom planu - to je znak! Sofija se osvijesti, krvno se osvijesti. krv nije voda!
odlazi kod tetke i obavlja analizu. Mirza je identificiran.
i tu se film iz Romea i Julije preobrće u obrnutog Edipa. Mirzu nije ubio nitko drugi nego vlastiti otac. kada ovaj to sazna, u pijanoj kafani, puca si u glavu.
Arsen Anton Ostojić nije imao snage da uradi skroz nekorektan film u kojem bi programatski pokazivao kako je Romeo i Julija pusta tlapnja i da izvan etnosa nema ništa. njegova poanta je malo drugačija (vidi sahrane kojima film završava. obje strane sahranjuju, svi su pomalo izgubili premda su Srbi krivlji). ipak i ovako je povukao bolja rješenja i barem implicite naznačio da nisu moguće ljubavi između neprijatelja. bolja rješenja nego neke fantazije o dezainteresiranim ljubavima, izvanhistorijskim izvanvremenskim ljubavima.

Mimičini filmovi su pak svjetski. za sada još ne bih o njima. pročitao sam nekoliko tekstova o Kaji i nisam još našao zadovoljavajući. sve nešto o iracionalnom zlu, o pojavljivanju zla itd. ali nije to posljednja riječ, osjećam. inače, Kaja je jedan od najzajebanijih filmova uopće. praktički bez fabule, a za tezu se ne može reći da je baš skroz jasna. otuda nije remek-djelo, makar blizu. Ponedjeljak ili utorak je također bez fabule, ali ovaj je ipak za nijansu dorečeniji. radi se o struji svijesti glavnog junaka, dok kod Kaje nema čak ni takvih okvira.
oba filma su i audio i video doživljaji i Mimica mi je definitvno broj 1 u yu.
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Albedo 0

  • Guest
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #97 on: 27-02-2013, 16:46:27 »
ovaj Halimin put je očigledno obrada ovog filma, koji je takođe sranje

http://www.imdb.com/title/tt0999895/

Franz Xaver von Baader

  • 4
  • 3
  • Posts: 2.774
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #98 on: 27-02-2013, 16:53:50 »
ne bih rekao
ajde pogledaj Halimu pa da se malo spariramo
Od danas ću biti Kao Sunce Jasan.

Albedo 0

  • Guest
Re: najbolji hrvatski filmovi svih vremena
« Reply #99 on: 27-02-2013, 20:27:46 »
jesi li ti uopšte gledao In the Name of the Son (2007)?