Imam sve naslove, to su na stotine romana, Hejzija (romana) ima cca 100-120, ljubića, westerna i erotskih romana je mnogo više, objavljenih ima oko 400 ali dobar deo je objavljivan samo u Hrvatskoj i Sloveniji, posle otcepljenja. Čak sam pre par godina počeo da pravim spisak objavljenih Hejzi romana, sa kratkim sadržajima i da to odmeh prevodim na engleski, stigao sam, koliko se sećam, do šezdeset i sedmog naslova. Onda me je mrzelo da nastavim, veliki je posao a ne plaća se, nekako nisam naučio da pišem a da za to ne dobijam novac, profesionalna deformacija,bar sam iskren i priznajem.
Što se tiče priča situacija je još složenija jer sam ih objavio oko dve hiljade po raznim časopisima i pod raznim pseudonima, bukvalno onim koji su mi prvi padali na pamet jer su to izdavači tražili, da ne izgleda da su sve priče sročene od istog autora. Žanrovski, to su bile uglavnom krimi priče ali je bilo i nešto SF-a, vesterna i horor, sve što su oni koji plaćaju tražili da dobiju. Za ženske časopise napisao sam na stotine priča u prvom licu jednine ženskog roda,mesto dogadjanja je bila ovdašnjica (SRJ, SFRJ, SCG...)... Nisam se gadio ni erotskih priča, dobro su se plaćale, za pojedine erotske časopise pisao sam sve priče koje su objavljivali, bio sam im jedini autor. I tako, toje trajalo skoro četrdeset i pet godina. Mnogo, jebote, stvarno mnogo!
A sad o Lunu, kralju ponoći. Nisam siguran ali mislim da je g. Frederik Ešton (Mitar Milošević), inače čovek koji me je kao osamnaestogodišnjaka uveo u taj posao, napisao 70 do 72 romana u Lunu, neki naslovi su objavljivanii po desetak puta i uvek su se odlično prodavali. Mogao bih i to sve da nadjem ali ne obećavam, razloge sam već naveo.
KAO ZANIMLJIVOST MOGU DA ISDPRIČAM DA SAM ČIKA MITRA (MILOŠEVIĆA) SREO PAR MESECI PRE NEGO ŠTO JE UMRO, BIO JE VEĆ VIDNO PROPAO, OPERISAO JE SRCE, SLABIIJE JE ČUO... PITAO ME JE KOLIKO SAM ROMANA NAPISAO O HEJZIJU A KAD SAM MU REKAO, SAVETOVAO ME JE DA PRESTANEM DA PIŠEM. KAD SAM UPITAO ZAŠTO ODGOVORIO MI JE DA TO TREBA DA UČNIM ZBOG ZDRAVLJA JER ĆU PROPASTI KAO I ON. "GRADO, MENE JE LUN UBIO" (cit), BILO JE POSLEDNJE ŠTO MI JE REKAO I TOGA ĆU SE SEĆATI DOK SAM ŽIV.
SVE VAS POZDRAVLJAM, VEČE JE A JA SVAKE VEČERI ODLAZIM U BIRTIJU NA PIVO, NIKAKO DA SE NAUČIM DA, KAO MOJI VRĐŠNJACI, UVEČE SEDIM PRED TELEVIZOM SA DALJINCEM U RUCI I DA DREMAM.