gojenje je posledica hronične inflamacije a dva najbitnija faktora koja dovode do inflamacije su (ne)adekvatna ishrana - prvenstveno šećer (saharoza = glukoza + galaktoza) u bilo kom obliku plus stres.
inflamacija krene vrlo podmuklo (imunski sistem ne voli kad ga previše akamo), javljaju se klasični simptomi kao kad fajtujemo mikrobe: vrućina, crvenilo kože i znojenje i ako tu ne stanemo već krenemo dalje, krljamo redom: kortizol, serotonin, leptin i insulin.
kortizol odlično reguliše stres, diže nam nivo šećera u krvi al suprimira imunski sistem što vodi do još jače inflamacije.
što veći kortizol, to manji serotonin.
nizak serotonin (tzv. happy hormon, odnosno neurotransmiter koji nam daje feeling da smo srećni i zadovoljni) nam dalje odmaže jer nas 1) tera da jedemo i 2) utiče nam na spavanje a poznato je da je premalo sna direktno proporcionalno povećanju kilaže.
leptin nam daje osećaj da smo siti. hronična inflamacija nam donese rezistenciju na leptin, što znači da taj leptin ne može da uđe u ćeliju i tako nije u mogućnosti da se u ćeliji veže za neke receptore koji će da pošalju signal centrali da se prestane s jelom.
na kraju dođemo do skrljanog metabolizma insulina i to je momenat u kom gubimo šansu da se rešimo kilograma bez rigorozne promene navika u ishrani.
sve u svemu, da parafraziram džona miltona:
it's all biochemistry
gojazni ljudi imaju problem da razviju adekvatan imunski odgovor nakon vakcinacije, probleme da se izađe na kraj sa infekcijama, skloniji su kanceru, autoimunskim bolestima...
kardiovaskularne bolesti i dijabetes su još zlatni u odnosu na spektar bolesti posredovanih preaktiviranim imunskim sistemom.
o smanjenju sex drajva zbog smanjenja sex hormona kod gojaznih ljudi a što vodi u dalji stres i depresiju (što uzrokuje još intenzivnije papanje ogromnih količina čipsa posle ponoći) nekom drugom prilikom