DRUGA STRANA SVETA (prostor za potpuno ne-SF&F teme) > ISTORIJA, DRUŠTVO, POLITIKA, RELIGIJA...
Antifašizam
džin tonik:
Prešućena povijest – nepoznate strane ustaškog pokreta iz knjige ‘Ustaše – hrvatski revolucionari u Italiji (1931.-1941)’
--- Quote ---“Ustaše – Hrvatski revolucionari u Italiji (1931. – 1941.)” naziv je knjige koju autorski potpisuju Alma Tea Rugelj i Josip Dukić. Izdavač knjige je Centar za epigrafička, paleografska i povijesno-teološka istraživanja “Don Frane Bulić”, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu.
Ova knjiga, koju autori najavljuju kao prvu u nizu, ne bavi se genezom nastanka ustaškog pokreta. Stoga valja podsjetiti na to da su se odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata, kad je između ratnih neprijatelja formirana zajednička država Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, njezini protivnici počeli pripremati za stvaranje posebne slobodne hrvatske države, pri čemu su računali i na oružani otpor. Takvo raspoloženje raslo je s porastom srpske diktature, a eskaliralo je nakon što je kralj Aleksandar 6. siječnja 1929. godine suspendirao Ustav i raspustio parlament te uveo diktaturu.
“Bijeli teror” Srbije nad Hrvatima u prvoj Jugoslaviji
U “bijelom teroru” od 1929. do 1932. godine ubijeno je 328 ljudi. Brojni istaknuti Hrvati, znajući da će zbog svojeg političkog djelovanja sigurno biti progonjeni, pobjegli su u inozemstvo. Među njima je bio i Ante Pavelić, budući poglavnik NDH, sa skupinom bliskih suradnika. Oni su se od 1931. godine pozicionirali u Italiji. Broj pripadnika ustaškog pokreta u Italiji je rastao do oko 500, a u idućih 10 godina proživljavali su posve različiti odnos talijanskih vlasti, od solidnih benefita do smještaja u logor na Liparima i, poslije 1937. godine, kad je Italija s Jugoslavijom potpisala posebni sporazum, raseljavanja u malim skupinama koje su međusobno bile potpuno izolirane.
Autori Rugelj i Dukić u knjizi “Ustaše – Hrvatski revolucionari u Italiji (1931. – 1941.)” ne upuštaju se ni u kakve komentare ni zaključke. Oni u svojem zajedničkom prvijencu donose samo dokumente, a komentare i zaključke prepuštaju čitateljima i, što je još važnije, pronađene originalne dokumente, koji su do sada bili nedostupni javnosti, ustupaju povjesničarima.
Kako su Hrvati-ustaše završili prije rata na Sardiniji?
Najveći i najvrjedniji dio posla na pripremi knjige obavila je Alma Tea Rubelj, rođena Zagrepčanka koja se u Genovi 1969. godine udala za Sardinca Antonija Mora, s kojim je 1971. godine otišla živjeti na Sardiniju, u njegovo rodno selo Sorgono. Dolaskom u Sorgono Alma je osjetila toplinu prijema među lokalnim stanovništvom, što nije bio slučaj s drugim nevjestama pristiglima sa sjevera Europe. Ubrzo je Alma doznala da je u selu svojevremeno živjelo još nekoliko Hrvata, pripadnika ustaškog pokreta, o kojima je domaće stanovništvo govorilo samo lijepo.
Politički nezainteresiranu i nesvrstanu Almu zaintrigirala je priča o ustašama kao ljudima, pa je počela obilaziti arhive i slagati dokumente koji su govorili o teškom životu tih ljudi u tuđini kojima je zajednička želja i cilj bila samo slobodna i samostalna hrvatska država.
Hrvati raštrkani po planinama Sardinije
Tijekom Domovinskog rata Alma se iskazala kao humanitarka. Sa Sardinije je, uz administrativnu potporu tamošnjeg Caritasa, u Hrvatsku dopremila na desetke kamiona humanitarne pomoći. Posebno se povezala s Vrličanima u progonstvu u Splitu, čijoj je djeci omogućila boravak na Sardiniji.
– Kad sam pri jednom slučajnom susretu don Josipu Dukiću rekla da od dolaska na Sardiniju prikupljam te dokumente, on se, kao povjesničar, zainteresirao. Nastavili smo dalje zajedno, a rezultat je ova prva knjiga, s tim da će ih sigurno biti još – kazala nam je na početku svoje priče Alma Tea Rugelj.
Sardinijska nevjesta prisjetila se prvih dana života u Sorgonu:
– Saznala sam da je u tom malom selu živjelo pet Hrvata, ustaša. Također sam saznala da su skupine od po pet osoba, također pripadnika ustaša, živjele u još 33 sela, raštrkanih po planinama Sardinije. Od domaćih sam stanovnika doznala da su ti ljudi bili međusobno izolirani. Njima su bili zabranjeni međusobni kontakti, koje su oni, i pod prijetnjom zatvora, ipak uspijevali održavati, zahvaljujući i pomoći domaćeg stanovništva, ponajviše lokalnih pastira – kaže Rugelj i nastavlja:
– Prije nego što sam došla živjeti na Sardiniju ja o ustašama u Italiji nisam znala baš ništa, niti sam bilo što čula jer me to naprosto nije zanimalo. U to poratno vrijeme, dok sam živjela u Zagrebu, o ustašama se nije govorilo, a ono malo što se službeno znalo sve je bilo negativno.
Mojim dolaskom na Sardiniju bila sam jako dobro prihvaćena u toj maloj sredini. Prvi dan jedan me je susjed zagrlio i kazao mi: “Dobro došla, kćeri, kući!” Mislila sam da mi to kaže kao supruzi njihova sumještanina. Tek sam poslije nekoliko dana doznala da je taj susjed, kad me je oslovio s “kćeri”, mislio na Hrvate koji su tamo živjeli od 1937. do 1939., a neki čak do 1941. godine. Otkrila sam vrlo brzo da su živjeli po svim okolnim selima. Ukupno ih je bilo 273, a u planinska sela Sardinije premješteni su s otoka Lipari. Bili su to uglavnom mladi ljudi, od oko 25 godina, dok su najstariji jedva prešli 40. godinu života.
(...)
--- End quote ---
mac:
Ne znam ko je ovaj, ali znam da se zosku neće svideti
Why Croatia “Joined” Operation Barbarossa
džin tonik:
ne znam ni ja tko je, iako se to vidi. a inace si u pravu. nikako mi se ne svidja. neovisno sto na glup nacin prica korisne gluposti, valjda je to tako moderno, uopce cak ni ne lici na zenu. a valjda bi to bio kao neki minimalni preduvjet da mi se svidi.
a gluposti su izuzetne, to je dobro. genocidni mas murder in e most sadistikal maner, pa kontra tu resistens muvments, itd.
odlicna reklama za ustase, blagoslovljeni bili, zivjeli oni meni milijun godina.
uglavnom dobro, jer vec na ovakvim prikazima 90% otpada koji bi se u danasnje doba inace dokalantrao u hr otpada, sto je dobro. sta mislis da potencijalna publika ili migranti ili srpski kolonizatori znaju istinu, da u hr realno uglavnom zive idioti, da vide izipanja? :cry:
jos ako je u reklamu bg izravno upleten, placate ga, izbio vam nesto para iz dzepa, perfekcija.
Meho Krljic:
Emir Imamović Pirke intervjuiše Borisa Budena:
Boris Buden: Novi fašizam nema više nijednog ozbiljnog neprijatelja
A jedan vrlo bitan deo:
--- Quote ---U Beogradu je ta građanska liberalno demokratska ali također antikomunistička i antiljevičarska elita jača nego bilo gdje drugdje u bivšoj Jugoslavije. To što je jednako ili još više politički neuspješna nije nikakvo proturječje. Ona još uvijek živi u utopiji tranzicije u kojoj je i pokojni Đinđić artikulirao svoj projekt nedovršene države. Oni dakle još uvijek vjeruju da se negdje na koncu trog tranzicijskog procesa nalazi demokratska, uređena, pravna država Srbija, u kojoj suvremeni globalni kapitalizam proizvodi samo pozitivne efekte, Srbija, koja je, dakako, na Zapadu, gdje joj je oduvijek bilo mjesto, Srbija respektabilne kulture, građanskih sloboda, objektivnih medija, itd. Jučer je ta elita bila više patriotska nego nacionalistička, antimiloševićevska, djelomice antiratna, a danas je ona antivučićevska, odlučno proevropska i prozapadna. Ali s kapitalizmom i njegovim društvenim proturječjima ona nikada nije imala nikakvih problema. A prezirala je onda, kao i danas, plebejske mase, kao socijalističko nacionalističku, miloševićevsku, vučićevsku, prorusku rulju, žgadiju kako se to na hrvatskom kaže. Njena klasna svijest, kao i klasna svijest svih postjugoslavenskih građansko liberalnih elita, ima pojavnu formu kulturne, civilizacijske razlike. Ona sebe vidi u herojskoj pozi na braniku civilizacije protiv barbarstva, ali na koncu uvijek završi u samosažaljenju kao žrtva primitivaca i barbara koji nisu prepoznali njezinu kulturnu superiornost. Ne znam što je gore, da i dalje perverzno uživa u svom porazu ili da na koncu pobijedi pod svojom rasističkom zastavom.
--- End quote ---
džin tonik:
Kako je trovan kardinal Stepinac
--- Quote ---Ključni nalazi o trovanju kardinala Stepinca dolaze s Instituta za sudsku medicinu Sveučilišta „La Sapienza“ u Rimu, kojemu je postulator kauze mons. Batelja podnio molbu za vještačenje zemnih ostataka kardinala Stepinca 1. prosinca 1995.
Ove subote obilježit će se 25. obljetnica beatifikacije blaženog Alojzija Stepinca u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici misnim slavljem kojega u 11 sati predvodi nadbiskup zagrebački mons. Dražen Kutleša. Naime, papa Ivan Pavao II. kardinala Stepinca proglasio je blaženim zbog njegova kreposna života u totalitarnim sustavima nacizma i komunizma, ali i zbog mučeničke smrti u komunizmu.
Prije sedam godina u javnost je izašla medicinska dokumentacija koja je potvrdila da je blaženi kardinal Stepinac definitivno otrovan. U njegovim je kostima pronađena 23 puta veća koncentracija olova, 22 puta veća koncentracija kroma, 19 puta veća koncentracija antimona (Sb), 13 puta viša koncentracija kadmija i četiri puta povećana koncentracija arsena.
- Ovo su nepobitni dokazi da je kardinal Alojzije Stepinac bio sustavno trovan – piše mons. Dr. Juraj Batelja u najnovijoj knjizi „Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca“ i donosi opsežu dokumentaciju o tome kako su komunisti odlučili i proveli u djelo ubojstvo hrvatskog blaženika.
(...)
--- End quote ---
Navigation
[0] Message Index
[#] Next page
[*] Previous page
Go to full version