STRIPOVI, ILUSTRACIJE, ANIMACIJA > DOMAĆE STVARALAŠTVO

Željko Pahek

<< < (3/18) > >>

JasonBezArgonauta:
Epizoda 1: Casino – Strip Mania 1 (april, 1996)



Epizoda 2: Veliki brat – Strip mania 2, 3 i 4 (maj, jun i jul, 1996)





JasonBezArgonauta:
Badi kukavica i druge priče  objavljuje System comics oktobra 2001.



 Album je u boji i predstavlja zbirku od pet stripova:

BADI KUKAVICA




GVOZDENI TOČAK





ZEČJA ŠAPA





THE TIME - ZUCK COMPANY






BITI ČOVEK






Tuga robota

DEPRESIVNA POTRAGA ZA OSTACIMA LJUDSKOSTI U NAMA

ČOVEK KAO RAT: Željko Pahek je ostao veran svojoj poetici futurističke groteske, paraistorijskog cinizma i etičkih pitanja robotike kroz vizuru prljavijeg Mebijusovog grafizma (prethodni albumi Astro-iđani, 1986,Legija nepromočivih, 1997). Badi kukavica i druge priče je vrlo dobra zbirka od pet stripova: Badi kukavica je priča o osveti mašina kroz toplu i prijateljsku vezu dečaka i robota,Gvozdeni točak je alegorija o tome da umetnost/umetnik ne može da se ukroti, Zečja šapa je ponovo storija o ratu, kazni i razobručenosti volje mašina, The Time-Zuck Company je surova postistorijska priča o virtuelnom putovanju u prošlost, a Biti čovek je mali esej sa tezom da je robot loš ako nosi suviše ljudskog u sebi. Pahekovi likovi su u neprekidnom grču; ekstremna stanja traže ekstremna rešenja, ludilo je operativni deo stvarnosti, a svet je zaboravio na to da sam proizvodi svoju propast. Neurotični ritam naracije pojačava i smena toplih i hladnih, nikad čistih boja koja ponekad naglašava dinamiku radnje, a nekad akcentuje emotivnu notu. Najveći apsurd kod Paheka nalazi se u tome što je njegova posthumanost odmakla do stadijuma kada počinje da pokazuje znake ljudskosti, a što protagonisti u svom ekstatičnom udaljavanju od realnosti pokazuju znake tragičnosti. Bez kompromisa i sa vrlom doslednošću, umetnik Željko Pahek iscrtava svoju tugu kao onaj ukleti melanholik koji se ljubi s vetrenjačama...
IZBOR: Iako nastao u proteklih nekoliko godina, ovaj par strip-albuma kao da svojom estetskom strategijom ukazuje na moguće puteve socijalnog bića, na makaze društvenog izbora: brutalni realizam sa lošim scenarijem ili divna, intimno-depresivna potraga za ostacima ljudskosti u nama. Ako je u oba slučaja moguć komercijalni odgovor, onda je to vrlo visok depozit za domaću kulturu.
Zoran Penevski

JasonBezArgonauta:

Stripovi su tokom devedesetih objavljeni u Heavy Metalu osim stripa Biti čovek, koji se u dosta kraćoj verziji, pojavljuje u Yu stripu (Br. 182/1, 7 avgust 1979), gde saznajemo da je robot loš ali ne i kako je postao loš.












ILIJADA o Badiju kukavici:

ROBOTI SA ĐUBRIŠTA NESAVRŠENE BUDUĆNOSTI

Prikaz strip albuma "Badi kukavica i druge priče" Željka Paheka
izdanje: Sistem Comics, Beograd 2001.
Željko Pahek (1954) jedan je od prvoboraca JU strip buma 1980-tih  (počeo je da objavljuje 1979. godine). Domaći čitaoci imali su sreću da njegove stripove prate punu deceniju u mnoštvu izdanja, od "Politikinog zabavnika" preko "YU stripa", "Našeg stripa" do "Stripoteke" i "Strip manije" a amerikanci su ga sretali u "Heavy Metal"-u, nemci u svom izdanju-parnjaku "Schwer Metal"-u, španci u "Zoni 84", belgijanci u "Tin Tin"-u, grci u "Eleftherotipia", francuzi u "Fluid glacial"-u, italijani u "Eternaute"-u. Objavio je albume "Astro-iđani" 1986.g. i "Legija nepromočivih" 1997.g. i "Once upon a time in the future" u SAD, Holandiji i Nemačkoj, te zbirku karikatura "Depiliacija mozga" 1997.g.
            Pahek  je na strip scenu stupio kao sasvim profilisan autor kako likovno tako i tematski, ostajući prepoznatljiv po modifikovano karikaturalnom crtežu i konstantnom interesovanju za Science Fiction teme u kojima je crnohumorna nota vrlo česta. Ove relacije prisutne su i u albumu "Badi kukavica i druge priče" koga čini 5 segmenata. Naslovna priča govori o moćnom robotu ubici prerušenom u baštovana koji je posle obavljenog posla 'penzionisan' pa postaje najbolji prijatelj sinovca svog gazde kome se ovakvo stanje ne dopada; no, savršenoj mašini nije moguće nauditi a, kako se to kaže, jednom ubica uvek (ostaje) ubica... U "Gvozdenom točku" saznajemo koliko su pogubne posledice poezije, tajnog oružja u ratu budućnosti. "Zečija šapa" prati suđenje i streljanje robota R-7999-X koje će se pretvoriti u opštezabavni pokolj. "The Time-Zuck company" vozi turiste u prošlost a najnoviji zadatak joj je da u praistoriju vrati trojicu dobrovoljaca, braću Hudini, kako bi potvrdili ili opovrgli Darvinovu teoriju. Završna priča "Biti čovek" prati bezimenog robota u koga je usađena greška, što ga čini suviše nalik čoveku ta mora biti eliminisan.
            U svim stripovima nalazimo prepoznatljivu Pahekovu ikonografiju, od monstruoznih mašina-gradova, sveprisutnih đubrišta prepunih svakojakih odbačenih delova, robota nalik na nezgrapne konzerve, iskeženih ljudi svakovrsnih njuški, debelih, ružnih, prljavih i zlih, vojnika koji kao da su iz I svetskog rata prebačeni u budućnost ni po čemu ni blistavu ni sterilnu ni hromiranu ni bogatu (a baš takva nam nije obećavana, ili jeste?). Prepoznatljivost ponekog objekta i njegova namerna arheičnost uvečavaju grotesknost situacija dovodeći ih do apsurda (tako će najbolji način  za eliminisanje robota ubice biti zabijanje koca u njegovo metalno telo a opštu istoriju čovečanstva rešiće jedna nevoljena tašta poslata u duboku prošlost gde je, umesto da posluži kao doručak dinosaurusu, osnovala svoju nemilosrdnu hordu; o sumanutim idejama streljanja robota ili vojnika koji, pošto je došao u kontak sa poezijom, lebdi uokolo, nije potrebno trošiti reči). Preovlađujući humor (koga jedino nema u stripu "Biti čovek" zbog čega ovaj odstupa od prethodnih i pojačava gorki ukus celog albuma) lako klizi u ironiju i sarkazam te ono što na početku možda i liči na parodiju konfekcijskih SF šablona do kraja postaje kategorija za sebe, priča specifične osećajnosti, višeznačna i višesmislena. Zahvaljući "Sistem Cimicsu" čitaoci imaju priliku da dodatno uživaju u jednom nedovoljno poznatom elementu Pahekovog rada - u boji koja pojačava atmosferu začudnosti drugačijih prostora i vremena, posebno u opštim planovima, ali i potcrtava psihološke finese i obrte.
            Zatvarajući album zaključujemo da je Pahek potvrdio svoj nesvakidašnji talenat darujući nam jedinstvene stripove za zabavu ali i razmišljanje.

Ilija Bakić


http://www.ilijada.blogspot.com/2010/09/roboti-sa-ubrista-nesavrsene-buducnosti.html

JasonBezArgonauta:
Skrapulonsku bebicu je objavio System comics (septembar, 2007), sa osavremenjenim dijalozima i 6 kolornih strana, u odnosu na original, i bez cenzure kojom je ranije bila izložena gospođica Tereškova.

Vanredna epizoda iz mladosti astro – iđana:
Dok su vredno šljakali na dalekom Kliberijusu da bi na otpadu kupili svemirski brod, Astro-iđani nailaze na smrznutu bebicu. Ne znajući o kakvom stvoru se radi, odnose je u bazu gde bebica otkriva svoju poganu narav i usled nedostatka preko potrebnog brambuljiša, počinje bivati izrazito antisocijalna, te beži u beskrajne hodnike baze. Prof. H. V. D. Maler sa užasom otkriva da je bebica skrapulonskog porekla i diže uzbunu. Počinje potera... glavna higijeničarka baze na Kliberijusu, Valentina Tereškova, postaje jatak bebici... bebica beži... katasrofa je na pomolu... Ipak, malo zeleno i kvrgavo kopile je opkoljeno... skoro uhvaćeno... ali...










Mehmet Krljić, strog (da li) i pravedan, o Skrapulonskoj bebici:


 
 ASTRO-IĐANI: SKRAPULONSKA BEBICA – Željko Pahek
Povratak u Astro-id
Povratak u svemir Astro-iđana je mogao da bude i udobniji. Ipak, dobroćudna haotičnost pripovedanja i još uvek fantastičan crtež zarađuju prelaznu ocenu za drugi nastavak kosmičke sage
Željko Pahek bio je jedan od najdarovitijih i najvoljenijih strip-autora i ilustratora one Jugoslavije. Oduševljen tvrdom naučnom fantastikom i podjednako naklonjen evropskom i američkom stripu, Pahek će tokom osamdesetih godina steći status zvezde, ilustrujući brojne naslovne strane naučnofantastičnih časopisa i knjiga i objavljujući rado čitane autorske stripove. Dosledan i predan rad dovešće ga i do saradnje sa belgijskim autorom Hermannom kao i do američkog magazina Heavy Metal.
Jedan od najpoznatijih Pahekovih radova svakako je strip Astro-iđani. Prvo serijalizovana u Yu-stripu 1981. godine, a kasnije objavljena u formi albuma u Profilu, prva epizoda Astro-iđana po imenuOživljeni Metuzalemen i danas odiše anarhičnim šarmom ukrštanja Alana Forda, Osmog putnika, Autostoperskog vodiča kroz galaksiju i Asteriksa. Natrpan crnim humorom, suludom akcijom i agresivnim parodiranjem Metuzalemen je na svojoj poslednjoj tabli najavio i nastavak pod naslovomSkrapulonska bebica, koji je i objavljen u Yu-stripu 1984. godine.
Na albumsko objavljivanje se čekalo više od dve decenije. System Comics je potkraj prošle godine starim čitaocima dao šansu da se podsete nečega što su voleli, a mladi će imati možda prvi susret sa kultnim ostvarenjem autora o kome su toliko slušali (Pahek je za System Comics objavio još samo jedan album, Badi Kukavica, pre punih sedam godina).
Skrapulonska bebica je, nema sumnje, strip kome bi nežna ali čvrsta urednička ruka veoma prijala. Početkom osamdesetih, kada su Astro-iđani crtani i pisani u hodu, kako je išlo objavljivanje u Yu-stripu, razbijenost narativa i zbrkanost motiva se mogla razumeti i tolerisati. Danas, pak, deluje kao da Pahek zapravo nije imao materijala da smisleno popuni standardnih albumskih 48 strana, pa je ovaj strip kreiran bacanjem nasumičnih ideja prema papiru i ostavljanjem svega da leži tamo gde je palo. Priča je haotična i isforsirana, karakterizacija nerazvijena, a nedovoljno redigovani tekst je apsolutno nekontrolisan, padajući povremeno na nivo očajničke improvizacije. Parodiranje naučnofantastičnih klišea je neuspela rabota ako ni njen autor nema jasnu ideju o tome šta i zbog čega parodira.Ako je Metuzalemen bio Pahekov odgovor na Osmog putnika, Bebica je njegova verzija Hawksovog/ Carpenterovog The Thing. Ovaj strip varira motiv očajničke borbe za opstanak koju vodi grupa ljudi u ograničenom prostoru protiv neuništivog neprijatelja što se šunja kroz infrastrukturu, ali nam pruža više protagonista, jurnjave, eksplozija i psovki nego oba režisera zajedno. Bebica je u osnovi jedna urnebesna scena potere rastegnuta na četrdesetak strana, nadevena slepstik dinamikom i scenama masovne histerije.
Baš ova preteranost koncepta i spasava Pahekov strip od ozbiljnijeg neuspeha, jer je toliko nabijen apsurdnim, preglasnih, prejakim i sumanutim, da nešto od svega toga mora dopreti do publike. Seksualne aluzije na najneočekivanijim mestima, sprdanje sa naučnom fantastikom ali i istorijom istraživanja svemira, metatekstualne dosetke, naglašen nedostatak političke korektnosti (ovo je, na kraju krajeva strip u kome dve hiljade teško naoružanih muškaraca pokušava da ubije jednu jedinu bebu)... Skrapulonska bebica na kraju uspeva da osvoji čitaoca jedino sirovom energijom frivolnosti i bezobrazluka.
A energije svakako ne nedostaje izvrsnom Pahekovom crtežu koji je jednako impresivan u prikazivanju nemoguće tehnologije, sumanutih izraza lica hodajućih stereotipa naučne fantastike i scena masovnog razaranja. Kombinacija crteža koji osvaja svojom eksplozivnom snagom i infantilnog insistiranja scenarija na parodiji svuda gde ju je moguće posaditi na kraju isporučuje strip koji je daleko od vrhunskog ali koji čuva u sebi naivni šarm originalnih Astro-iđana. Nekome je i to dovoljno.

http://www.popboks.com/article/6541

JasonBezArgonauta:
Skrapulonska bebica se prvi put pojavljuje u Yu stripu. Ukupno pet epizoda je objavljeno u periodu od '83 do '86.


YU STRIP MAGAZIN br. 59 – novembar, 1983.






YU STRIP MAGAZIN br. 61/62 – januar/februar, 1984.






YU STRIP MAGAZIN br. 70 – oktobar, 1984.






YU STRIP MAGAZIN br. 74 – mart/april, 1985.






YU STRIP MAGAZIN br. 81/82 – leto, 1986.


Navigation

[0] Message Index

[#] Next page

[*] Previous page

Go to full version