Poslednjih dana sam imao dovoljno vremena da malko ozbiljnije igram Wasteland 2, pa sam praktično počistio misije po Arizoni (ostale su dve ili tri koje nikada neću završiti jer me mrzi da tražim iglu u plastu sijena ili da trošim skill poene samo da bih namakao malo para) i spremam se za put u jednom pravcu u Kaliforniju.
Moji utisci su, posle 46 sati igranja i dalje vrlo pozitivni, igra je u dobroj meri ono što sam se nadao da će biti i mada je ja igram uglavnom na snagu, rešavajući većinu situacija borbom, ređe pregovorima (recimo, imao sam mogućnost da uđem u neprijateljski kamp mirno, donesem lek za otrovane pse i sklopim primirje sa njma, što sam i učinio a onda sam ih napao i sve pobio jer su me trideset sati unazad svrbeli prsti da im se najebem majke), čak i u takvom rolplejingu ima prostora za dovoljnu količinu gorkih shvatanja kako je okrutan život u postapokalipsi...
Moja najkrupnija zamerka bi svakako bila na to što je levelovanje izuzetno linearno i nemaštovito. Igra ima dovoljno široku i interesantnu bazu različitih veština koje se mogu apgrejdovati i, pošto ne sadrži klasične klase, dopušta interesantna kombinovanja istih (na primer, moj trenutni tenk je istovremeno i moj najbolji haker) ali levelovanje ne otključava nikakve interesantne dodatke ili varijacije na te veštine, ne donosi perkove ili išta slično već samo linearno poboljšava veštine. Što je, u teoriji konzistentno sa idejom da je ovo jedan pribran, nefantazijski RPG u kome su koncepti "realistični" ali posle skoro pedeset sati igranja, priznajem da bi po koji novi perk značajno osvežio rutinu koja mi, da ne bude zabune i takva kakva je, prilično prija.