Predvorje > NEXT GENERATION

Books are dangerous?

(1/12) > >>

Biki:
Da li citate sve sto vam padne pod ruku? Kada odlucite da knjiga mozda nije za vas?  Nedavno je Frank Furedi napisao esej o studentima koji zahtevaju da se na odredjenim knjigama stavi upozorenje, verovatno slicno onim upozorenjima koja se stavljaju pre pocetka filma.
Volim da citam, ali mi se desilo skoro da sam citala knjigu koju sam nakon toga zelela da zaboravim. Bila je vrlo zanimljiva na pocetku, brzo me je uvukla u svoj svet da bih u poslednjoj trecini pocela sa sumnjam u mentalno zdravlje pisca i ispitujem koliko je pametno da citam taj blago receno buckuris.


Evo ga esej
https://aeon.co/essays/contagion-poison-trigger-books-have-always-been-dangerous




Odlomak




The rise of mass‑market, inexpensive serial literature and sensation novels showed that Victorian moralisers could not inhibit the public demand for entertaining fiction, whatever health warnings they might issue. Meanwhile, in the 21st century, it is the reading public itself that seeks protection from the distressing health effects of reading. And therein lies the difference.
Today, it is not puritanical religious moralists but undergraduate students who demand that Ovid’s poem should come with a trigger warning. For the first time in their career, my academic colleagues report that some of their students are asking for the right to opt out of reading texts that they find personally offensive or traumatising. This self-diagnosis of vulnerability is unlike the traditional call for a moral quarantine from above. Once upon a time, paternalistic censors infantilised the reading public by insisting that reading literature constitutes a serious risk to its health. Now young readers infantilise themselves by insisting that they and their peers should be shielded from the harm caused by distressing texts.

Scordisk:
Interesuje me, ako ne zameraš, koju si to knjigu čitala? :)

Pročitao sam ovaj esej, i što se toga tiče, nemam mnogo šta reći. Ionako smatram da su u ovoj deceniji ljudi postali preosetljivi, odnosno, oduvek su i bili, samo sada to mogu javno da kažu na internetu, i mogu još tražiti od države duradi nešto. Kod nas to još nije uzelo maha, ali taj fašizam političke korektnosti se već uveliko zavodi širom sveta, i oseti se ponekad, kad pričaš s mladima iz, naprimer, SAD ili Engleske... Prosto, kao da ne žele da te uvrede. I ne žele biti uvređeni pride, i buniće se ako jesu. I što zapravo postoji nešto što ih vređa (a biće uvek toga, dokle god ljudi mogu slobodno da se izražavaju) i onda tako kreću studije, peticije, odluke i zabrane.

Ja knjigu uglavnom merim tim aršinom: ako je dosadna i ne interesuje me šta pisac ima da kaže, ne mogu je završiti. Ako je interesantna ili barem uzburka moje duševno stanje, bilo da me rastuži, uznemiri ili podseti na neke lične gadosti i svinjarije, to joj nikada ne bih zamerio.

Biki:
Safonovu Igra andjela

To sto ti nazivas "fasizmom politicke korektnosti" ja nazivam zdravim razumom, tako da imamo vrlo razlicite poglede i shvatanja.

Labudan:
pa i fašizam je nekad bio zdravorazuman, i možda ponovo bude

Biki:
Fasizam na koji ti apelujes Bato nikada nije bio niti ce biti zdravorazuman.

Navigation

[0] Message Index

[#] Next page

Go to full version