Ne znam.
Zato i postiram ovde da čujem razna mišljenja.
Postoji nekoliko opcija:
1. Da se odabere 20 najvažnijih autora iz tog nekog perioda (1987-1997) i da se uz prigodne tekstiće o svakom svi predstave sa po jednom pričom.
2. Da se odabere 20 najboljih priča bez obzira na raspored pisaca.
3. Da se pobroje najvažnije teme koje su korišćene, pa da se za svaku temu izdvoje najbolje priče; recimo alternativna istorija, kiberpank, svemirske avanture, vremeplovstvo, budućnost zemlje...
Svaka od ovih varijanti ima prednosti i mane.
Ova treća varijanta bi bila bolja za nekakav širi izbor; u svakom slučaju za onu drugu knjigu, ANTOLOGIJU SRPSKE NAUČNE FANTASTIKE bi bilo dobro da se uz Mićin tekst uradi i jedan tekst koji bi se bavio temama koje su koristili pisci, tj, da se isprati interesovanje i kroz vreme i kroz vrstu autora (kroz vreme, dakle šezdesetih, sedamdesetih, devedesetih... a kroz vrstu autora, imamo jasne SF pisce koji nisu ništa drugo pisali u životu, pa videti čime su oni bili opsednuti, imamo dosta pojedinačnih slučajeva autora koji su uradili svega priču-dve i imamo klasične pisce tipa Pekić koji u pojedinim svojim delima koriste SF ikonografiju)... Takve knjige, i ta i ova sa tamnim vilajetom su potencijalni prostor da se ubace dobri tekstovi o svemu tome.
Tamni vilajet je u stvari epopeja kako smo sa neba i svemira sišli na Zemlju i dospeli u svoje okruženje da se njime bavimo. Mića se dotakao toga u svom tekstu, ali je neophodno da se to mnogo više razradi, jer to je deo istorije ovog žanra kod nas i ako mi to ne uradimo, dok smo u snazi i dok nas sećanja koliko-toliko služe, potomci će biti uskraćeni za dramatično vreme borbe za opstanak uz zadržavanje identiteta.
Sredinom devedesetih ja sam verovao da je prosto utapanje u maticu OK, ali sada sam siguran da se u stvari moramo nametnuti ovakvi kakvi smo, jer nisu kritičari ti koji određuju o čemu treba da se piše i šta bi trebalo da bude dobro, već su autori ti koji svojom snagom i vizijom stvaraju dela koja posle toga kritičari pokušavaju da shvate. Najbolji primer je Malović i Lutajući Bokelj, čoveku jednostavno nije palo na pamet da je pisao SF, a jeste. Moramo da postignemo da se nivo prepoznavanja podigne i ne da to bude stvar kojom se maše, ali da bude jasno šta je šta.
Još je dug put pred nama, a ove antologije koje znam da moram da uradim, biće tačka na i celokupnog mog nastojanja da obezbedim više prostora za nas, ma šta to mi zapravo bili.