Zbrka je nastala jer sam ja napisao dve poruke u jednoj, a onda su... neki... to shvatili kao neraskidivi kontinuitet ne samo misli već i istog argumenta pa su se okomili na zaključke iz druge primerima iz prve.
Neću sad da ispunim čitavo obećanje, jer je kasno a ja sam umoran i nisam siguran da u tim okolnostima mogu da postavim savršeno jasne argumente za neke ozbiljnije rasprave.
Ali odgovoriću sada na najgluplje primedbe, a to su, pre svega, ove od dark horse-a, a onda i od maca. Pošto smo sa dark horse-om došli do obračuna čiji je veći ili, u stvari, čijeg tate je veći.
Dva posta. D-V-A. Prvi je u obliku mojih zapažanja o jednoj konkretnoj knjizi, drugi je paušalna opaska o zoskovom zagušivanju ovog topika jednom te istom knjigom, praktično, i sve ostalo se nadovezalo na taj deo. Nigde nisam rekao da je mudrost "u knjigama". Blejk to nije rekao - rekao je sasvim suprotno. I ja sam rekao suprotno jer sam rekao da se mudrost ne može naći na akademiji, a knjige ja vezujem za tu ustanovu - a i drugi, koliko sam čuo. Otom potom. Niti je pominjanje Blejka ikakav "dokaz" da sam to hteo da kažem. To što su Blejkove misli slučajno u formi knjiga je nešto drugo. "Mudrost" u knjigama se može samo
prepoznati ako je već naslućujete od ranije - ne može se tim putem otkriti ili naučiti, jer onda to ne bi bila mudrost već samo vera ili čak slepo ponavljanje.
Ako nešto zameram Dybuk, to je da vidi maca kao neki svetionik razuma, dok ja takvo razmišljanje vidim samo kao uprošćenu logiku, na koju su navikli, recimo, programeri. U stvarnom svetu - pretpostavimo da postoji, i da postoje neke posledice ako se stvari ne sagledavaju pravilno - te iste stvari nisu tako jednostavne, i reči nisu jednoznačne i u kamen uklesane. Iliti, što zna i Bata, "pričamo o ljudima a ne o brojevima". Ako sam nešto naučio od aristotelovaca, to je da u raspravi prvo treba shvatiti
rečnik protivnika. Ako on ne koristi određene reči u istom smislu kao ja, onda nema smisla da mu to spočitavam pre nego što shvatim šta on priča ili hoće da kaže. Mac je praktično odgovorio na moj prvi post momentalno, pre nego što je mogao da ozbiljno pročita napisano... Naravno da nije shvatio da moj "ekran" i njegov "ekran" nisu ista reč. Jer moj "ekran" nije zamena za papir, podloga za slova - tu funkciju može da preuzme skoro BILO ŠTA dovoljno čvrsto. Kamen, drvo, ljudsko telo. Ako hoće da shvati šta znači moj "ekran", onda mora prvo da se zapita šta to ekran poseduje a druge stvari ne, ili, bolje rečeno, šta to ekran omogućava u onome koji ga posmatra. U strogom smislu, "ekran" je ovde metonim, kao kada bih rekao "bićeš glup do groba", a onda mac ili dark horse ili neko treći pomisli kako, eto, ja mu fizički premeravam rastojanje do određenog mesta. "Ekran" znači "uticaj preterane izloženosti ekranu na ljudski mozik i psihologiju, i, odatle, moral, a odatle logiku, a odatle viđenje sveta". Macovo viđenje sveta, možda?
E sad, što ja objašnjavam sve ovo je samo moja dobra volja. Ovakvih nerazumevanja je bilo i ranije i to dosta, ali sam ih prećutao, jer sam bio suviše umoran ili suviše nezainteresovam da dajem objašnjenja, posebno ako to nije bilo bitno za tekuću raspravu. Ali kada me čovek već vuče za jezik, evo primera.
Prva i poslednja digresija u ovoj poruci:
Međutim, što neko reče, postoji razlika između gluposti i metodične ignorancije. To što je neko glup, ne tiče me se, i nije ni ta osoba kriva. Ali na ignoranciji se mora raditi, mora se kultivisati.
Pusti kultivisanje, to je nemoguće. Otpašće on sam...
Šta da pustim? Nisam rekao (ili hteo da kažem) da ću JA nekoga da kultivišem, već ignorantni ljudi sami sebe "kultivišu", tj. rade na tome da ostanu u neznanju.
I tako dalje, i tako bliže. Kada bih ispravljao sve ovakve greške u komunikaciji, utraćio bih život samo na ovom forumu.
A sve ovo gore rečeno (o ekranu) znam ne tako što (samo) gledam fenomen spolja - bez razumevanja novih generacija i tehnologije, može da pomisli neko - već zato što sam i sam bio u tome, bio sam zavisnik, čist duh, protraćeni subjekat, a onda... sam se izlečio, ili bar delimično izlečio. Ali morao sam prvo da pobesnim na samog sebe ili se to nikad ne bi dogodilo.
Eto šta znači da mac misli na pogrešnu knjigu: svaka knjiga je pogrešna knjiga u tom kontekstu jer nijedna knjiga nema veze sa negativnim posledicama gledanja u ekran u onom smislu o kome smo pričali.
Ali bar je zosko odgovorio šmekerski, i to poštujem. A ostalo, sledeći put.