NAUČNA FANTASTIKA, FANTASTIKA i HOROR — KNJIŽEVNOST > KNJIŽEVNA RADIONICA

Pre pada

(1/4) > >>

ivica:
Pozdrav!

Budući da pišem u okviru žanra naučne fantastike i sve to, zanimaju me mišljenja ljudi koji se bave sličnim stvarima. Nisam baš najbolje skont'o gde mogu da kačim svoje priče, pa ću to učiniti ovde - ukoliko sam pogrešio, slobodno ukažite - ispraviću to putem magije modify opcije.
Takođe, priča verovatno ima gramatičkih grešaka i grešaka u kucanju (koje jako teško nalazim u svojim stvarima).
Formalnosti na stranu, priča se zove:

Pre pada

Ispod njihovih nogu, postojanje se gradilo iz ništavila.
-   Znači, ovo će postati čovekovo igralište.
-   Mehur bez kraja koji se neprestano širi, prožet pravilima koja sadrže pravila, koja sadrže nova pravila. – odgovorio je Mihailo – Blagosloveno neka je () delo.
-   Blagosloveno. – ponovili su Lucifer i Samael.
Prvi put, boja crno prožela je amorfno ništavilo. Oko njih, zvezde su počele da se pojavljuju kao čiode koje buše mračno platno.
-   Kakva je moć koju () poseduje, prosuta ovde pred našim očima kao biseri preko purpurnog meremera. Da li možete da zamislite? – reče Lucifer.
-   Ne moramo da zamišljamo. Vidimo i sami kako se neprekinuto klupko razmotava. – odgovorio je Mihailo.
-   I sve to za () novu decu. Igralište koje neće imati kraj; sve energije, razlike potencijala i snage ovog vrlog, novog sveta biće poklonjene njima. – Samael reče – Novo poglavlje je započelo.
-   Ali () glavni dar ne može se porediti sa svim ostalim. – nastavio je Lucifer – Slobodna volja, baš kao i naša, ali uz večni pečat oprosta. Biće im potrebno samo da zatraže, a ako to učine, () ljubav će biti njihova.
-   Kada stupe u postojanje, i mi, prvorođeni, moraćemo da se poklonimo njima. – Mihailo je završio.
-   Samaele, zatvori svoje slepe oči i reci nam šta vidiš. Opiši nam kakav će ovo svet biti.

Na proplanku litice koja se nadnosila nad usnulim gradom, ljubavnici su se držali u znojavom zagrljaju.
-   Volim te. – rekao je momak na vlažno uho devojke.
-   Pa?
-   Kako pa? A ti mene?
-   Možda. Možda više od bilo koga drugog. – prošaputala je i poljubila ga preko ugla usana.
On joj je uzvratio poljubac, prevukavši je na svoje grudi. Kada su im se usta razdvojila, dva para otvorenih očiju su se pogledala, a izdisaji stopili.
-   Da li smo živi ili mrtvi? – tiho je pitao – Ovo mi ne izgleda kao život... tamo sam proveo 19 godina i nikada nije sve bilo ovako... mekano i toplo. Osećam se kao neko drugi, kao da sanjam nešto najlepše na svetu.
-   Drago mi je. – odgovorila je devojka i skinula mu slepljenje šiške sa čela – I meni je bilo voma lepo. Mislim da sam srećna sada.
-   Pogledaj zvezde. Pogledaj mesec. Imam osećaj da nas gleda...
-   Pervert! – uskočila je devojka i zakikotala sa.
-   ... i čuva od svega. Kao da je on neko veliko oko koje posmatra i govori mi da će sada sve biti u redu.
-   Čoveče, nisi trebao da uzmeš celu. Baš se tripuješ. Mislim, radi i mene, ali ti si na oblaku hiljadu kilometara iznad mog.
-   Ne, nije eks, nego nešto drugo. Nešto mnogo bolje. I starije. Svet pulsira u meni. Srećan sam. – rekao je i poljubio je u čelo.

Na staklastoj površini novonastale planete bez imena, Lucifer i Mihailo čekali su reči Samaela. Njegove mlečno bele oči gledale su preko vremena i prostora, napuštajući mehur postojanja i vraćajući se u njega. Univerzum je bio gotovo završen kada su suze skliznule iz slepih očiju.
-   Video sam... ogromnu mašinu. () kao algoritam koji se umnožava i ponavlja, usložnjava i produbljuje. Glave koje klimaju, večni sjaj blistavog sunca, bele i crne pločice koje prekrivaju postojanje u savršenoj pravilnosti. Video sam mašinu koja je sve što je bilo i što će ikada postojati.
-   Blagosloveno neka je njegovo delo. – reče Mihailo, ali Lucifer nije ponovio.
-   Ali šta je sa čovekom? Šta je sa () plodom kojem čak i mi, prvorođeni treba da se klanjamo? Da li imaju slobodnu volju koja im je obećana? – upitao je Lucifer.
-   Da. – odgovorio je Samael – Ali u mašini, oni su zupčanici koji će radosno skakutati u svoja mesta. Umnožavajući algoritam koji se širi kroz mehur postojanja i vremena. Video sam kako () postaje svoja kreacija.
-   To je užasno! Volja bez mogućnosti njene realizacije, izbor iako je već sve izabrano. Postojanje nije predviđeno kao nastavak algoritma, već njegov test, prostor za rast i promenu. Ono je začeto kako bi kroz čoveka () mogao da pođe na nova mesta, otvori vrata koja čak ni () ne percipira. Sinergija kreatora i kreacije koja postaje nešto novo. Eva i Adam će nastati da bi mogli da nas oslobode od božanstvene kauzalnosti. Uključujući i samog ().
-   Algoritam prožima svaki svoj krak, svaku alternativu kalkulacije. – reče Samael sa suzama u očima – Program je inficiran samim sobom pre nego što je pušten u rad. Test čovečanstva neće doneti ništa novo, niti bolje. Mašina se već ugradila u njega.
-   To je ono što () želi. – čvrsto reče Mihailo – Ne možemo da shvatimo () dela, kao ni njihovu krajnu svrhu. Samael samo vidi ono što će doći, ali ne može da tumači njihov božanstveni značaj niti smisao. () volja je ne može biti dovedena u pitanje.
-   Ne! – zarežao je Lucifer – Zar ne vidiš? Algoritam se ugrađuje u prostore koji bi morali da budu nepopunjeni, slobodni njegove interferencije. Inače, čovek će biti samo nova iteracija (), nesposobna da započne evoluciju algoritma. Bez slobodne volje, istinske slobodne volje, uključujući one koja se okreće od svog kreatora... čovek neće zadobiti ono što mi nikada ne možemo da osetimo. Dušu. – uznemiren, Lucifer je zaćutao – Algoritam mora da upozna svoju nesavršenost. Samo ono što je falično može da raste.
Samael je zatvorio oči i okrenuo leđa Luciferu i Mihailu, znajući šta dolazi.
-   Promisli svoje reči Lucifere, promisli ih pažljivo. Znaš šta one znače. – rekao je Mihailo mračno – To neće biti dopušteno. Neće imati nikakvog smisla, osim beskrajne patnje za tebe.
-   Znam. Da bi () kreacija mogla da sumlja i dovodi u pitanje, mora prvo () da oseti sumlju i nesigurnost. Inače, čovek će postao samo još jedna linija koda u algoritmu.
-   Ne čini to, Lucifere. Postaćeš neprijatelj, a za tebe nikada neće biti oprosta.
-   U pravu si. Znam cenu... osuđivanje na večnost. Ali ipak to činim! – reče Lucifer, a njegova krila su postala plavi plamen – (), obacujem te! Neću se klanjati čoveku, jer on će biti načinjen od gline, dok sam na načinjen od vatre! Tražim ono što može biti moje postojanjem; ja, koji sam prvi među prvorođenim! A sada dolazim!
U novonastajućem kosmosu, Samael je nemo posmatrao kako se ognjeni mač stvara u Mihailovim rukama, a pređašnja braća bore među mladim galaksijama. U osvitu nastanka postojanja, prvorođeni arhanđeli počeli su da biraju strane i ulaze u rat.

Eonima kasnije, u stvarnosti koja bi običnog čoveka oterala u ludilo, Lucifer je postojao, okružen izrodima užasa.
Njegovo nebesko telo, jednom blistavo i najlepše od svih stvorenja, bilo je slomljeno i unakaženo. I dalje u bolovima od rana ognjenog mača koje nikada neće zarati, Lucifer je mislio o neprestano delećem algoritmu.
Na Zemlji, par ljubavnika na maloj litici posmatrao je Mesec, razmišljajući nemo o svim misterijama i čudima koja ih okružuju.  
Najbliži što će ikada biti zadovoljstvu, bolovi u Luciferu su malo popustili dok je gledao njih dvoje, znajući da je uspeo da izbori istinsku slobodu za čovek, a samim tim i ono što ni jedna druga stvar u postojanju nikada neće upoznati – dušu.
Dok su ležali zagrljeni, momak i devojka su mogli da se zakunu da im je Mesec namignuo.  

KRAJ

Mišljenja su dobrodošla.

Boban:
Ko si ti ivice?
O čemu pišeš, kako razmišljaš, šta čitaš? Uključi se malo u rad foruma.
Nema svrhe da padneš ovako s neba i očekuješ da će ljudi tek tako potrčati da se posvete tvojim pokušajima pisanja.

scallop:

--- Quote from: "Boban" ---Ko si ti ivice?
O čemu pišeš, kako razmišljaš, šta čitaš? Uključi se malo u rad foruma.
Nema svrhe da padneš ovako s neba i očekuješ da će ljudi tek tako potrčati da se posvete tvojim pokušajima pisanja.
--- End quote ---


Vidiš šta čini malo razumevanja! Odma' navale bez obzira.  :x

ivica:

--- Quote from: "Boban" ---Ko si ti ivice?
O čemu pišeš, kako razmišljaš, šta čitaš? Uključi se malo u rad foruma.
Nema svrhe da padneš ovako s neba i očekuješ da će ljudi tek tako potrčati da se posvete tvojim pokušajima pisanja.
--- End quote ---


Hmm, pošteno.

Generalno, rekao bih da većina mojih stvari upadaju u recimo neku ''meku naučnu fantastiku'' (slobodna procena), pošto sam najviše zainteresovan za likove i situacije; tematski, rekao bih da se najviše vrtim oko rata, religije/vere i žrtvovanja zato što su mi tako prokleto zanimljivi. Ali, trudim se da šaram.

Što se tiče mojih ukusa, nisam siguran da to mogu preneti ili da ih i ja sam poznajem. Možda je bolji neki presek:
Poslednja knjiga koja me je zaista oduševila bila je zbirka priča ''Egzotična zadovoljstva'' Pitera Kerija (Peter Carey ''Exotic pleasures''). Trenutno čitam ''Na putu'' Džeka Keruaka.

Što se tiče uključivanja u ostale segmente foruma, za sada mi je ovaj oblik, tojest sekcija najzanimljivija, ali ne kažem da neću pronaći još nešto gde mogu da ubacim moja 2 centa.
Jasno, ukoliko stvari ne idu tako - no problemo - kada si u Rimu...

Boban:

--- Quote from: "ivica" ---.... mogu da ubacim moja 2 centa.
--- End quote ---


U srpskom se kaže SVOJA.
Najveći problem mladih je jezik.
Bazanje po internetu i korišćenje polujezika za komunikaciju, te čitanje na engleskom potpuno ubijaju srpsku sintaksu i naprosto gramatiku.
Recimo, ghoul je savršen primer takvog zastranjivanja, gde on na kraju počinje da brani neku rečenicu jer po njemu treba da zvuči tako, engleski, jer je pisac Englez...
Elem, čitaš li ti domaće autore?
Ako hoćeš da pišeš na srpskom, onda treba da na srpskom iščitaš šta je dobro i tu uopšte ne mislim na fantastiku. Crnjanski, Kiš... to je obavezna literatura; bez toga nećeš daleko stići.
Takođe treba čitati i domaće SF&F autore, bez obzira šta mislio o "starcima" i njihovoj zastarelosti.
Treba mnogo čitati, pisati i pokušavati.
Pisanjem se mogu baviti samo inteligentni ljudi jer za osmišljavanje priče, novele, univerzuma ili jednog sveta treba mnogo više od želje i dovoljno vremena.

Navigation

[0] Message Index

[#] Next page

Go to full version