Ljudi imaju psa i taj pas gospodari njima i čak ni Šopenhauerom nije gospodarila njegova glava, već u stvari njegov pas. Ta činjenica deprimira više od svake druge. U osnovi Šopenhauerovo mišljenje nije odredila njegova glava, nego njegov pas, nije glava mrzela Šopenhauerov svet, već je taj svet mrzeo Šopenhauerov pas. Ne moram da budem lud ako tvrdim da je Šopenhauer na ramenima imao psa, ne glavu. Ljudi vole životinje jer nisu sposobni ni sebe same da vole. Oni u duši najprostiji drže pse i dopuštaju da ih ti psi tiranišu i na kraju unište. Stavljaju psa na prvo i najviše mesto licemerja koje je, na kraju krajeva, od opšte opasnosti. Radije bi giljotine spasili svog psa nego Voltera. Masa je za psa, jer u svojoj unutrašnjosti neće ni da se pomuči da bude sama sa sobom što stvarno pretpostavlja veličinu duše, ja nisam masa, celog života bio sam protiv mase i nisam za psa. Takozvana ljubav prema životinjama već je nanlela tolika zla da bismo, da na to mislimo s najvećim intezitetom, od užasa začas morali da budemo uništeni. Nije tako apsurdno kao što u prvi mah izgleda kad kažem da svet najužasnije ratove duguje takozvanoj ljubavi prema životinjama vladara.Ta je činjenica dokumetnovana i trebalo bi je razjasniti. Tim ljudima, političarima, diktatorima, vlada pas i tako oni milione ljudi guraju u nesreću i propast, vole psa i snuju svetski rat u kome ce milioni ljudi biti ubijeni zbog tog jednog psa. Treba samo razmisliti kako bi svet izgledao kada bi se takozvana ljubav prama životinjama smanjila makar za nekoliko smešnih procenata u korist ljubavi prama čoveku koja je, prirodno, isto samo takozvana. Uopšte se ne postavlja pitanje hoću li držati psa ili ga neću držati, već počev od svoje glave uopšte nisam u stanju da držim psa koji sem toga koliko znam najintenzivnije mora da se neguje i pazi kao svaki čovek, da se neguje i pazi više nego što ja tražim za sebe, ali čovečanstvo ne nalazi baš ništa čudno u tome što, na svim krajevima Zemlje, bolje neguje i mnogo više pazi pse nego bližnje, čak ih u svim tim milijardama psećih slučajeva bolje neguje i više pazi nego sebe same. Dopuštam sebi da takav svet nazovem perverznim i u najvišem stupnju nehumanim i u potpunosti poludelim. Ja ovde, i pas je ovde, ja tamo, i pas je tamo, et cetera. Ne podnosim pseću komediju koju svakodnevno gledamo čim otvorimo oči i još se na nju u svom svakodnevnom slepili nismo navikli. U toj psećoj komediji nastupa pas koji čoveka maltretira, iskorišćava i tokom više ili manje činova isteruje njegovu bezopasnu čovečnost. Najviši i najskuplji i stvarno najdragoceniji nadgrobni spomenik koji je u istoriji ikada podignut, kažu da je podignut jednom psu...
Beton. TB.
Čim ju je ugledao, namah je skrenuo pogled i zagledao se u kip. Plašio se ljudi: izgledali su mu nepredvidljivi, a sem toga izopačeni i prljavi. Kipovi su mu, međutim pružali tihu sreću, pripadali su nekom sređenom, lepom i čistom svetu.
No, nije uspevao da vidi kip: i dalje mu je pred očima lebdela kratkotrajna slika neznanke, plavkasta mrlja njene suknje, crna boja njene duge i prave kose, bledilo njenog lika, njeno lice nadneto nad njim. Bile su to tek mrlje, kao u slikarskoj skici, bez ikakve pojedinosti koja bi ukazivala na njene godine ili karakter. Ali on je znao - naglasio je ovu reč - da se u njegovom životu tog trena dogodilo nešto značajno: ne toliko po onome što je video koliko po onoj snažnoj poruci koja mu je ćutke upućena.
btw, adl, kako si ti ovo zamislio? pasus s bilo kog mesta iz romana ili da se ograničimo na prvo poglavlje? plus, da li da krenemo s poznatijim, uslovno rečeno, autorima ili može i "bohumil hrabal"? mislim, i on nije nepoznat, da se razumemo. :lol:
Quote from: lilit_depp on 20-06-2011, 00:18:53
btw, adl, kako si ti ovo zamislio? pasus s bilo kog mesta iz romana ili da se ograničimo na prvo poglavlje? plus, da li da krenemo s poznatijim, uslovno rečeno, autorima ili može i "bohumil hrabal"? mislim, i on nije nepoznat, da se razumemo. :lol:
ne bih da ograničavam izbor citata na prvo poglavlje, može iz bilo kog dela romana. nadalje, izbor autora i dela, prepuštam učesnicima.
OK.
Evo još malo teksta, nema šanse da ne pogodite. :lol:
Narednih pet dana bio sam u grdnom očajanju. Šta sam mogao da radim osim da razmišljam, ćaskam s konobarima i da listam novine i časopise? Naslađivao sam se čitajući dve stvari koje su me oduvek očaravale: male oglase i policijsku hroniku. To su bile jedine stvari koje sam čitao od svoje dvadesete godine, jer jedino one osvetljavaju ljudsku prirodu i velike metafizičke probleme. U šestom izdanju piše: U NASTUPU LUDILA, SEKIROM UBIO ŽENU I ČETVORO DEČICE. Ništa ne znamo o tom čoveku osim da se zove Domingo Salerno, da je bio marljiv i pošten, da je držao nekakvu radnjicu u Vilja Luganu i da je obožavao ženu i decu. I eto, odjednom ih iskasapljuje. Duboka zagonetka! Osim toga, čitanje kriminalističke rubrike ostavlja na čitaoca snažan utisak istinitosti, za razliku od izjava političara koje se mogu pročitati u istim novinama! Svi ti političarčići izgledaju kao međunarodne varalice, probisveti i prevaranti, prodavci vodica za kosu i vašarski zabavljači! Kako čovek može da poredi jednog od tih obmanjivača sa neiskvarenim stvorenjem poput Salerna?
Ne znam, i ja ću da se ubijem jer ne znam, ali onaj prvi citat mi strašno vuče na Tunel, iako znam da je Tunel u prvom licu :x i da nisu kipovi nego slika :x a ovaj drugi citat takođe vuče na tog što mu je rođendan za tri dana :cry: :cry: :cry: dakle, pretpostaviću da sam izlapela i da je ili Tunel ili O junacima i grobovima, jer ne verujem da je Abadon... Tako ti je to kad čovek ima obiman i nepregledan opus kao ovaj autor...
O junacima i grobovima, naravno. :)
Stil je apsolutno prepoznatljiv. :lol: (a i opus obiman, nažalost :cry:)
Znači, ipak! O, kako je strašno biti izlapeo.
Evo nešto kultno:
,,Фотографија је снимљена, време је протекло; били смо тако далеко једни од других, злодело је учињено, сузе проливене, а остало су претпоставке и туга. Одједном се ред обрнуо, они су били живи, кретали се, одлучивали и били одлучни, ишли ка својој будућности; а ја са ове стране, заточеник једног другог времена, једне собе на петом спрату, тога што не знам ко су та жена и тај мушкарац и тај дечак, тога што сам само сочиво свога апарата, нешто непомично, неспособно да се умеша."
Vaistinu, počeo je raspust. Evo jednog prepoznatljivog odlomka, a ako ne pomogne, poslaću rešenje kvizopokretaču na pm jer sam sledećih dana uglavnom oflajn.
Nisam je zato što je bila dobro delo gledao između pasusa svog rada. U tom trenutku nisam znao zašto je gledam, zašto sam prikačio uvećanje na zid; možda se tako dešava sa svim kobnim postupcima, možda je to i uslov da se oni učine. Mislim da me skoro neprimetno podrhtavanje lišća na drvetu nije uznemirilo, da sam nastavio započetu rečenicu i neometano je završio. Navike su kao veliki herbarijumi, na kraju krajeva, uvećanje veličine osamdeset puta šezdeset liči na ekran na kojem se projektuje film, gde na špicu nekog ostrva jedna žena razgovara sa jednim dečakom a suvo lišće na drvetu se ljulja nad njihovim glavama.
kvazipokretač prijavljuje da je sve dobio na pm. :lol:
Ovo može biti samo neki Argentinac, preciznije Kortasar, ovaj deo mi je ostao u malom mozgu (iz vremena kad sam nešto još i čitala :lol:): - Navike su kao veliki herbarijumi...
Pričaj da li je toplo ili hladno da se dalje ne blamiram :lol: (čitaj: prekasno mi je da budim mamu da proverava koja knjiga je u pitanju, ali šifra je Antonioni. :mrgreen:).
blizu si, jeste kortasar.
Đavolje bale?
hm, ova jevtropijevićka krenula s niskim udarcima, ništa roman, ništa bakrači. pripovetka bre!!! :lol: moraću da smislim koju minijaturu sad da postavim. možda se odlučim i za domaću. :lol:
Evo zwei isečka:
Da bi neki značajni duhovni proizvod smesta mogao vršiti širok i dubok uticaj, potrebno je da postoji tajna srodnost, čak saglasnost između lične sudbine tvorčeve, i opšte sudbine čitavog savremenog pokolenja. Ljudi ne znaju zbog čega slave neko umetničko delo. Daleko od znalaštva, oni zamišljaju da u njemu pronalaze sto odlika, samo da bi opravdali toliko učešće; ali pravi uzrok njihovog dopadanja je nešto nepromerivo, to je simpatija.
*******
Bila je to čežnja za putovanjem, ništa drugo; ali ona se pojavila kao napad, pojačana do strasti, i čak do čulne obmane. Njegova žud postade vidovita, njegova mašta, još neumirena posle časova rada, stvarala je sebi primer za sva čudesa i užase raznolike zemlje, hoteći da ih se predoči sve odjednom: on je video, video je predeo, močvaran kraj u tropima, pod nebom punih gustih isparenja, vlažan, bujan, i čudovišno ogroman, kao neku prasvetsku divljinu sa ostrvima, mlakama i rečnim rukavcima punim gliba - video je kako se, iz nedoglednog spleta bujnih paprati, iz dolina pokrivenih biljem preobilnim i nabubrelim i čudnovato procvalim, uzdižu, ovde-onde, kosmata stabla palmi, dok čudno nakazna drveta pružaju kroz vazduh svoje žile i ispuštaju ih u tle, ili u ustajale vode zelenkasto osenčenih preliva; a tu, među cvetovima koji plivaju, mlečnobeli i krupni kao zdele, stoje u plićaku ptice tuđeg izgleda, visokih pleća i nezgrapnih kljunova, stoje i nepomično gledaju na stranu - video je gde iz šiblja bambusova, među čvornatim trščanim stablima, sevaju kresovi tigra koji, skupljen, vreba - i on oseti gde mu srce kuca od užasa i zagonetne želje.
:lol:
Nemoj, majke ti, ovo sa pridevima i bambusima. Misliće Stipan da smo ga loše učili. :mrgreen:
xrofl
verovao ili ne, ali pomislila sam na vas dvojicu kad sam kucala. :)
E, Scallope, pa zar i ovde Stipana da nađeš? A nećeš više sa mnom ni na jutarnju kafu... :cry:
ajte malo trolujte negde drugde, intelektualci...
lilit, jel to smrt u Veneciji?
Ne nego safari u Timbuktuu.
Unutrašnjost kuće se ispunjavala sve gušćim mrakom. Povremeno bi zapucketala neka daska, možda okno koje se hladilo, a zvuk frižidera je postajao jasan onog časa kad bi prestao da se čuje. Osećao sam se kao usne skupljene za zvižduk koji nikako da dopre; sve što se čuje je tihi prolazak vazduha, škripavi pokušaji potisnutih vazdušnih struja; potom sledi hrapavo kašljanje, ušmrkavanje nosa, tupi otkucaji srca koji dopiru iz velike dubine. Nekoliko sati kasnije, u četiri ujutru, otvorio sam oči i pogledao u mrak. Kao da mi je neki glas šapnuo na uvo: "Živiš u kući kartografa."
......
"Došao sam ovde da pišem", rekao sam kasnije dekanu, a on je samo klimao glavom. Bilo mu je žao, rekao je, ali ako nešto razume u svom životu, onda je to potreba da u samoći budemo drugi ljudi. Tako je on, rekao je, shvatio pisanje ili, možda je to ispravnije, rekao je, svako stvaranje. Dlanovima je obujmio šolju s kafom, kao da greje prste.
Ovo mi je ekstra poznato:
Dlanovima je obujmio šolju s kafom, kao da greje prste.
Još samo da mi mozak nije izlapeo, ali probaću da mantram: - Mujo, seti se... :x
Da nije nešto od Filipa Rota?
Ne, pisac je domaći.
u direktnom nastavku prvog citata:
Ustao sam i, bos, krenuo u podrum. Ako sam nekada svaku radnju video kao zbir reči, sada sam se kretao bez jezika, ništa nisam morao sebi da objašnjavam, bilo je dovoljno da podignem ruku ili pogledam, da pritisnem prekidač ili okrenem bravu, samo sam hodao, samo sam išao, silazio i uspinjao se.
inicijali nisu GP?
Nisu. Nemam sad knjigu pri ruci pa će morati da posluže neki trapavo personalizirani hintovi: emigrirao iz Srbije 1994 i ovaj kratki roman je neka vrst spomenara po tom pitanju.
Kad videh hintove, pomislih: - Ovo je lako :lol:, Albahari i Mamac , ali posle 15 minuta visokoobdarenog prelistavanja (by ADL :lol:) nisam sigurna da je Mamac u pitanju.
mozda su pijavice.
Meni ipak vuče na Svetskog putnika, ali nisam imala herca da je kupim, bojala sam se da bi mi preteško pala.
Da nije Snezni covek? To sam kupio ali nisam jos procitao. Sad sam upravo zavrsio Ludviga i mislim da to nije pravi put kojim pisac treba da ide...
Nije Snežni čovek, bar tako zaključujem visokoobdarenim prelistavanjem. :lol:
Ipak, mora da je neka koju sam pročitala pošto mi je bašbaš poznata ona rečenica s kafom. Iako, Albahari uvek ima delić koji je moguće opisati kao - oda kafi- posebno lepo je to odrađeno u Mamcu.
Quote from: Mica Milovanovic on 22-06-2011, 13:49:46
Da nije Snezni covek?
Jeste. :)
citati su sa strana 90-91 i 126-127, to u onoj gotivno-sićušnoj knjiščici koju je izdalo Vreme Knjige...
Toliko o vrednosti visokoobdarenog prelistavanja. :cry: :lol:
xrofl
znaš kako je, treba biti maher kao Meho da se takva fora proda... meni promakne i ono što sam sa silnom mukom sricala, a kamoli...
Jel' sad Mića postavlja citat? :) Meni bed, ništa još nisam pogodio :oops:
Iskopao je rupu na mestu gde nije bilo jagoda, pre no što je počeo da zagleda golubove. Nikada ranije nije ovako izbliza video neku pticu. Perje je bilo čudesnije od pseće dlake, jer je svako perce bilo uobličeno u vidu pera, a perje je opet bilo podešeno tako da se podudara sa ukrasnom šarom koje se bez ikakve nepravilnosti u mustri protezala duž ptičjeg tela. Izgubio se u nepogrešno istovetnim šarama, koje su se ponavljale, pomno ih proučavajući, dok se perje čas širilo i sužavalo da bi obrazovalo klin za letenje, a čas postajalo mekše i gušće da bi sačuvalo toplotu oko golog mesa. A preko te površine, beskrajno tačno podešene, pa ipak nekako bez napora ostvarene mehanike perja, poigravalo je šarenilo boja, nigde ni dve istovetne šare po boji, šare čiji su oblici i boje stvoreni, kako se činilo, u nekom svesnom ushićenju, sa istom onom radošću koja je vladala podjednako u vazduhu iznad njega i iza njega.
Izvinjavam se mudrim znalcima, ali, da li je ovo loš prevod :cry: ili loše napisan tekst? :cry: :cry:
Loš prevod. Da sam okačio original svako bi mogao da googlovanjem dođe do odgovora...
Sad mi je lakše.
Mićo, Mićo, vragolmićo!
A da ti Albahari nije bio asocijacija na ovo čudo od prevoda? Jeste da ga je i on prevodio, mislim, pisca, ali novija dela, a ne ovo crveno-belo (ne)delo, bolje rečeno, dela! :lol: :lol:
Nije. To mi je omiljeni pisac.
Ma kako bre nije Džon Apdajk, Golubije perje??? Moja je crveno-bela iz 1966. Stvarno nije?
(a Albahari mu je posle prevodio neke kratke priče, mislim, bar 20 godina kasnije)
Edit: OK, razumeh posle nekoliko minuta na šta si odgovorio kad si rekao: Nije. Jbg, tako je to s nama izbosne. :lol:
Teraj dalje...
I nije crveno-bela (ne poteži imena uzalud), već crveno siva.
Biće da iz mene progovara zakleti partizanovac. Mance!
nego...
"Naravno, bio sam u stanju da objasnim sve ono što se dogodilo, i kako je to uopšte moglo da se dogodi, te da svoj postupak učinim ako ne sasvim opravdanim ond barem razumljivijim. Odmah pomislih da i ja odgovorim transparentom, koristeći neku odbrambenu formulu kao ČEKAJTE DA VAM OBJASNIM ili BAŠ BIH VOLEO DA VAS VIDIM NA MOM MESTU, međutim, to ne bi bilo dovoljno a čitava priča bila bi predugačka za jedan sažeti natpis koji bi bio čitljiv s tolike razdaljine. A pre svega, morao sam da vodim računa da ne napravim pogrešan korak, odnosno da svojim izričitim priznanjem još više ne istaknem ono što je VIDEO SAM TE zasad samo nagoveštavalo. Sve u svemu, pre nego što se upustim u davanje bilo kakvog iskaza, morao bih da saznam šta su tačno videli iz galaksije a šta nisu: i stoga mi nije preostajalo ništa drugo nego da to i pitam transparentom tipa: ALI, JESI LI VIDEO BAŠ SVE ILI TEK PONEŠTO? ili DA VIDIMO JE L' GOVORIŠ ISTINU: ŠTA SAM RADIO?, a onda sačekam da prođe vreme koje je potrebno da tamo vide moj natpis kao i isto toliko vremena da ja vidim njihov odgovor i da blagovremeno pristupim potrebnim ispravkama."
:shock:
ako može još jedan odlomčić... :oops:
Jedne noći, kao i obično, osmatrao sam nebo teleskopom. Primetih da iz galaksije udaljene sto miliona svetlosnih godina štrči jedan transparent. Pisalo je: VIDEO SAM TE. Na brzinu se preračunah: da bi svetlost galaksije stigla do mene bilo je potrebno sto miliona godina, a budući da su tamo gore gledali ono što se dešavalo ovde sa zakašnjenjem od sto miliona svetlosnih godina, trenutak kad su me videli morao je biti star dvesta miliona svetlosnih godina. Još pre nego sam proverio u notesu šta sam radio tog dana, obuzela me neka ledena slutnja: baš pre dvesta miliona svetlosnih godina, ni dan ranije ni dan kasnije, dogodilo mi se nešto što sam uvek nastojao da sakrijem.
:lol:
(pisac je jedan od većih italijanskih pisaca dvadesetog veka, pisao je i ratna sećanja i bavio se problemima savremene etike, i još svašta nešto. ovo gore su delovi priče iz zbirke priča).
nisam čito, al na osnovu hintova reko bi da su kosmikomike od kalvina?
da. :lol:
do pre nekoliko godina otac nije pio. onda se naprasno razboleo i pao u samrtničku postelju. lekari su mu davali najviše dve nedelje života. prošle su četiri nedelje, otac nije umirao, upravnik internog odeljenja, dr. vagner, izgubio je strpljenje i izbacio ga iz bolnice zbog nediscipline da ne bi zauzimao mesto nekom ko više ceni medicinsku nauku, spremnom da umre u predviđenom roku.
suptilnije rečeno - kaže se u "osnovama psihoanalize" - čovek nije ni lud ni normalan; čovek nije ništa, ali to mu se naravno ne sme reći. bolesti psihe nisu ništa drugo do posledice zablude da psiha postoji i želje da se bude nešto. odatle je mentalno zdravlje samo sposobnost prilagođavanja toj želji.
savremena psihijatrija je zaostala nauka. teško da bi se s pravom mogla uopšte nazvati naukom. ona je šarlatanstvo ili čak magija. njen najveći promašaj svakako je pogrešna projekcija ludila. duševne bolnice su nadzemne građevine u kojima se pacijenti medikamentima ili torturom prisiljavaju da se poistovete s predstavom o "normalnom". to je iz osnova pogrešno. bolesniku treba pružiti mogućnost da bude ono što jeste, ma šta mislio da jeste, pri tom ga smeštajući na niže spratove ludnice, duboko pod zemlju koja je simbol nesvesnog.
Basara. Uspon i pad PB?
Edit, nije Uspon i pad PB...
Quote from: Meho Krljic on 23-06-2011, 17:54:33
Basara. Uspon i pad PB?
ne, ali blizu si da pogodiš.
Nema šanse. Mislim, možda je Džon Malkovič ili neki od tih romana... mrzi me sad da ih tražim po policama...
kinesko pismo?
ne i ne.
ne znam da li će ovi redovi ikada biti pročitani. prostranstva okeana kriju u dubinama predmete mnogo veće nego što je boca od venecijanskog stakla kojoj poveravam ove stranice. stare knjige govore da su dubine progutale čitav jedan kontinent koji se nalazio između evrope i amerike. ali ipak pišem. ako zapišem svoju ispovest i poverim je morskim strujama (katkada savesnijim od glasnika), postoji nada da će, makar kroz stotinu godina, doći do nečijih ruku. ako ne učinim tako, sigurno je da ću ono što sam saznao odneti sa sobom u grob.
Biciklisti?
naravno. već sam se zabrinuo.
Da, ma meni se sve to izmešalo...
OK. Idem sad na probu ali evo kratkog citata:
QuoteJagorčevina je bila precvetala. Uz ivicu šume, odakle se tle blago spuštalo prema staroj ogradi i trnovitom jarku iza nje, samo još nekoliko bledožutih mrlja se naziralo među štirom i hrastovim korenjem. S druge strane ograde, gornja polovina je bila načičkana kunićkim rupama. Trava je mestimično bila poptuno popasena, a svugde su se videle gomilice sasušenih brabonjaka, kroz koje nije raslo išta sem kostriša.
Dobro, ovo je dovoljno da se pogodi. Vidimo se docnije.
Brezuljak Votersip?
Bat of kors.
de si bre čoveče čovekoide!
postavljaj nešto, iako mi se javlja da smo sad ugasili. :lol:
Helou! Nemam pojma odakle ti to, ali evo, hitam da te razuverim jednom svima znanom vrcavom razmenom.
Quote"Ti si robot!" viknu ona. "Izvini?" "Ti si običan robot", ponovila je. "Ti si mašina, automat. Pogledaj se! Samo odgovaraš na podsticaje. Uopšte nemaš slobodnu volju. Tamo nema ničega. Ne možeš da izvedeš nijedan originalan čin da sebi spaseš život." "A je li?" Ginter se osvrnu onaokolo, tražeći nadahnuće. Dečačić - mogao bi to biti Pjotr Nahfiz, iako je to odavde teško reći - nalazio se pored vode i hranio šarane mrvicama hlepčića od morskih račića. "Šta misliš da te bacim u jezero? To bi bio originalan čin?" Smejući se, ona odmahnu glavom. "Tipično ponašanje primata. Na primećenu opasnost reaguje se pokazivanjem tobožnje agresije." Ginter se nasmejao. "A onda, kada to ne upali, primat se povlači u pokazivanje pokornosti. Smirivanja. Majmun demonstrira ovu bezazlenost... kapiraš?" "Hej, ovo uopšte nije smešno", upozoravajuće reče Ginter. "U stvari, prilično je uvredljivo." "Pa se vraća na pokazivanje agresije." Ginter uzdahnu i podiže obe ruke uvis."Kako treba da reagujem? Prema tebi, sve što kažem ili uradim potpuno je pogrešno." "Ponovo pokornost. Napred-nazad, napred-nazad od agresije do pokornosti i opet nazad." Pravila je pokrete rukom kao da je ova klio. "Baš kao mala mašina... kapiraš? Sve je to automatsko ponašanje." "'Ej, Kriš ... ti si ovde neurobioštasiveć, je l' tako? Reci neku lepu reč za mene. Izvuci me iz ovog razgovora." Krišna je pocrveneo. Izbegavao je da se sretne s Ginterovim očima. "Znaš, gospođa Čang vrlo visoko kotira u Centru. Nad bilo čim što ona misli o razmišljanju vredi se zamisliti." Žena ga je posmatrala požudno, blistavih očiju, suženih zenica. "Međutim, mislim da ona možda smatra da svi mi samo, u suštini, jezdimo kroz život. Kao da nas vodi autopilot. Ne samo tebe, već sve nas." Obratio se pravo njoj. "Je l' tako?" "Ne, ne, ne, ne." Odmahivala je glavom. "Baš njega." "Dižem ruke." Ginter je spustio karte i legao na leđa na granitnu ploču da bi kroz staklo krova mogao da gleda Zemlju koja je ušla u fazu smanjivanja. Kada je sklopio oči, mogao je da vidi skakač Izmailove kako se podiže. Bio je to štur uređaj, malo više od platforme sa stolicom iznad skupine od četiri boce otpadnog gasa kao pogonskog goriva i kompleta inteligentnih nogu. Video ga je kako uzleće dok je eksplozija cvetala - nakratko je izgledalo kao da lebdi visoko iznad kratera kao soko na vrhu termale. Prekrštenih ruku, prilika obučena u crveno sedela je i posmatrala, delujući nekako neljudski mirno. U odraženom svetlu, gorela je jarko kao zvezda. Na jedan užasan način, bila je predivna. Sali Čang obgrlila je kolena i stala da se ljulja napred-nazad. Smejala se i smejala.
Jednorogovo jaje...?
Njegovo! Eto, cela tri minuta je trebalo - inače prilično genijalna priča, kao i prevod prevodioca ovde skrivenog pod ženskim pseudonimom.
Evo jedan od boljih početaka neke knjige. Mejnstrim je, moderni.
QuoteImam dva prijatelja. Jednog dobrog i jednog lošeg. A imam i brata.
On možda nije tako simpatičan kao ja, ali je ok.
Koristim bratovljev stan dok je on na putu. To je jedan lep stan. Moj brat ima dosta novca. Sam bog zna čime se bavi. Nisam to baš dobro pratio. Nešto kupuje ili prodaje. A sad je na putu. Rekao mi je kuda ide. Zapisao sam. Možda u Afriku.
Hm, da vidimo - ovaj glas je kao neki Holden Kolfild u doba konzumerizma (reference na trgovinu, globalno selo) - nisam čitao, ali je to sigurno taj Norvežanin koga objavljuje Geopoetika...
IKEA proza :)
Jeste, ali koje delo i koje ime! :o
Pa šta je bilo, čovek je maltene sve rekao. Ajde, evo nastavak citata.
QuoteDao mi je neki broj faksa i poručio da mu pošaljem faksom poštu i poruke. To je sav moj mali posao. Lak i izvodljiv posao.
Zauzvrat mogu da živim ovde.
To cenim.
Upravo to mi treba.
Malo vremena da se opustim.
Život mi je bio čudan u poslednje vreme. Došao je do tačke kad sam izgubio interesovanje za celu stvar.
Napunio sam 25 godina. Pre nekoliko nedelja.
Moj brat i ja smo ručali kod naših roditelja. Dobru hranu. I kolače. Pričali smo o svemu i svačemu. Odjednom sam i samog sebe iznenadio prebacujući roditeljima što me nisu više pritiskali da se bavim sportom.
To je bilo potpuno nerazumno.
Rekao sam idiotske stvari. Da sam danas mogao da budem profesionalac. Da imam grafikon forme. I novac. Da neprestano budem na putu. Nažalost, rekao sam da je njihova krivica što sa tim nisam ništa uradio i što mi je život neangažovan i dosadan.
Kasnije sam se izvinuo.
Čekali smo da se vrati chovekoid pa da odgovori. :lol:
Nisam čitao, ali po opisu sa tvoga bloga rekao bih da je Prohujalo sa ženom (Erlend Lu)
Jeste Erlend Lu, nije PROHUJALO SA ŽENOM :lol:
pa svima je jasno da je erland lu u pitanju pošto si ga pominjao pre nekoliko dana, ali pošto ništa od njega nisam pročitala, prosto ne bih da se bavim guglovanjem jer poenta ovog topika ne bi trebalo da je u tome. :mrgreen:
Naivan. Super.
Tako barem djeluje po opisu na Geopolitikinoj stranici! :)
Jeste! Ajde Ygge!
EDIT:
@lilit: Ako sledeći put pogodim nešto, postujem citat iz knjige koju si pročitala i koju imaš na polici! 100%! Video sam je u nekoj slici što si postovala negde :)
Pošto sam na kvaran način pogodio zadatak :evil: evo nešto, nadam se, lagano:
Quote
Prevarant je bio izbačen, iako je bio stara kuka, što je značilo da treba da diplomira kroz samo 6 meseci. A Džek i ja morali smo da obavimo tročasovnu noćnu šetnju, i to po ledeno hladnoj kiši. Bilo nam je zabranjeno da razgovaramo međusobno ili sa bilo kim drugim. Ali besmislene putanje kojima smo morali da marširamo sekle su se u jednoj tački. Pri jednom takvom susretu Džek mi je promrmljao, "Šta bi ti uradio kad bi čuo da je neko upravo bacio atomsku bombu na Njujork?"
Do našeg sledećeg susreta imalo je da protekne 10 minuta. Razmislio sam o nekoliko očiglednih odgovora, kao na primer da bih bio užasnut, da bi mi se plakalo, i tako dalje. No shvatio sam da on ne želi da čuje moj odgovor. Džek je želeo da ja čujem njegov odgovor.
I tako je stigao sa svoji odgovorom. Pogledao me je u oči, i rekao bez i najmanje senke osmeha, "Ja bih crkao od smeha."
__________________________
Poslednji put sam ga čuo da kaže da je crkao od smeha u Sajgonu, gde sam naleteo na njega u jednom baru. Obavestio me je da je upravo primio Srebrnu zvezdu, čime se izjednačio sa mnom, pošto sam ja već imao jednu. Bio je sa jednim vodom iz svoje čete, koji je postavljao mine na putu ka jednom selu za koje se smatralo da potpomaže neprijatelja, kada je otpočela paljba. I tako je on pozvao pomoć iz vazduha, pa su avioni bacili napalm, što je benzin u želatinskom stanju, stvoren na harvardskom univerzitetu, na to selo, te tako pobili silne Vijetnamce oba pola i svih uzrasta. Posle toga, dobio je naređenje da prebroji tela, i da pretpostavi da su sve to bili neprijatelji, da bi u vestima toga dana mogli da objave broj tela. Za taj zadatak dobio je Srebrnu zvezdu. "Crkao sam od smeha", rekao je , ali se nije ni osmehnuo.
da nije nešto od vonegata? recimo, galapagos?
Jeste Vonegat, ali nije Galapagos.
Čovek bez zemlje?
Ne.
Knjiga je objavljena kod nas prije više od deset godina. Jedno od poznijih Vonegatovih djela.
Evo još jednog citata:
Quote
Kada sam kasnije počeo da radim u zatvoru, upoznao sam masovnog ubicu po imenu Alton Darvin, koji je takođe umeo da računa napamet. Bio je crnac. Za razliku od Klaudije Ruzvelt, bio je vrlo inteligentan u verbalnom pogledu. Ljudi koje je pobio bili su njegovi konkurenti ili dužnici ili policijski doušnici ili slučajevi zamjenjenog identiteta ili nedužni prolaznici u ilegalnoj proizvodnji droge. On je umeo da se izražava elegantno i intelektualno podsticajno.
Nije ubio ni izbliza onoliko ljudi koliko sam ih ja pobio. Ali opet, on nije imao uslove kakvima sam ja raspolagao, niti je imao punu saradnju naše Vlade.
Uz to, on je ubijao radi para. Ja se tako nisko nikada nisam spustio.
Kad sam otkrio da zna da računa napamet, rekao sam mu, "Dar kojim ti raspolažeš je nešto Izuzetno."
"Čini mi se da nije baš pošteno, zar ne," reče on, "to što neki dolaze na svet s tako velikom prednošću u odnosu na običan svet? Kad izađem odavde kupiću si jedan fini prugasti šator i okačiću na njemu natpis 'Jedan dolar. Uđite da vidite crnju kako računa.'" A trebalo je da nikada ne izađe odatle. Izdržavao je doživotnu robiju bez nade u pomilovanje.
Pa, mislim, jasno je da je Hokus Pokus, ali pošto sam to pogodio na osnovu sasvim neestetskog sistema, onda bih ipak ustupio ADL-u pravo postavljanja sledećeg zadatka jer je on prepoznao da je Vonegat.
zahvaljujem. :lol:
Stigli su žuti zimski dani puni dosade. Riđu zemlju pokrivao je pocepan, olinjao, prekratak snežni pokrivač. Bio je nedovoljan za mnoge krovove i ovi su stajali crni ili zarđali, strehe od šindre i biblijski kovčezi, krijući u sebi čađava prostranstva tavana – crne, ugljenisane katedrale, naježene rebrima rogova, slemenjača i greda – tamna pluća zimskih vetrova. Svaki osvit je otkrivao nove dimnjake i badže, izrasle u noći, izduvane od noćnog vetra, crne pištaljke đavolskih orgulja. Dimničari nisu mogli da se odbrane od vrana, koje su nalik na živo crno lišće uveče opsedale grane drveća kraj crkve, ponovo se dizale, lupajući krilima, da najzad padnu na odmor, svaka na određeno mesto i na određenu granu, a u zoru su odletale u velikim jatima – oblaci čađi, komadi garevine, talasavi i fantastični, prljajući treperavim graktanjem mutnožute pruge osvita. Dani su otvrdli od zime i dosade, kao prošlogodišnje vekne hleba. Načinjani su tupim noževima, bez apetita, s lenjom sanjivošću.
To ptičje preduzeće moga oca bila je poslednja eksplozija šarenila, poslednji sjajni kontramarš fantazije, koji je taj nepopravljivi improvizator, taj mačevalac mašte poveo na šančeve i opkope jalove i prazne zime. Tek danas shvatam samotno junaštvo s kojim je on sam objavio rat beskrajnoj stihiji dosade koja je mučila grad. Lišen svake pomoći, bez priznanja s naše strane, taj čudni čovek branio je stvar poezije. Bio je čudesan mlin u čije mućnjake su padale mekinje praznih sati, da u njegovim žlebovima procvetaju svim bojama i mirisima istočnog korenja. Ali, navikli na sjajno mađioničarstvo tog metafizičkog magičara, bili smo skloni da se upoznajemo sa vrednošću njegove suverene magije, koja nas je spasavala od letarga praznih dana i noći. Adeli niko ništa nije prebacio za njen besmisleni i tupi vandalizam. Naprotiv, osećali smo neko nisko zadovoljstvo, sramnu satisfakciju što je ukroćeno ovo preobilje u kome smo lakomo uživali, dok se nismo zasitili, da bismo se posle perfidno izvukli od odgovornosti za njega. A možda je u toj izdaji bilo i tajnog poklona upućenog pobednici Adeli, kojoj smo pripisivali neku misiju i posledništvo sile višeg reda. Izdat od svih, otac se bez borbe povukao sa mesta svoje nekadašnje slave. Ne ukrstivši špade, predao je u neprijateljske ruke domen svog nekadašnjeg sjaja. Dobrovoljni izgnanik se povukao u praznu sobu na kraju trema i ušančio u samoću.
U periodu najkraćih, sanjivih, zimskih dana, opervažen s obe strane, od jutra i od večeri, krznenim ivicama sumraka, dok se grad razgranavao sve dublje u lavirinte zimskih noći s mukom dozivan od kratkog osvita k svesti na povratak – moj otac je već bio izgubljen, prodat, zaklet drugoj sferi.
Bilo je to za vreme sivih dana koji su došli posle sjajnog šarenila genijalne epohe moga oca. Bile su to duge nedelje depresije, teške nedelje bez nade i praznika, pod zatvorenim nebom i osiromašenim pejzažom. Oca tad već nije bilo. Gornje sobe su bile pospremljene i iznajmljene jednoj telefonistkinji. Od celokupnog ptičjeg domaćinstva ostao nam je jedan jedini primerak, ispunjeni kondor, koji je stajao na polici u salonu. U hladnom polumraku spuštenih zavesa stajao je tamo, kao za života, na jednoj nozi, u pozi budističkog mudraca, a njegovo gorko, sasušeno, asketsko lice bilo je skamenjeno u izraz krajnje ravnodušnosti i abnegacije. Oči su mu ispale, a kroz isplakane, suzne očne duplje prosipala se piljevina. Samo su rožnate egipatske izrasline na snažnom golom kljunu, i na goloj šiji, izrasline i žlezde bledoplave boje davale toj staračkoj glavi nešto dostojanstveno, hijeratično.
ADL, ti osvedočeno imaš... erm... specifičan književni ukus, pa priznaj nam bar malko hendikepa... (to u golferskom fer-plej smislu, afkors... ) :roll:
Ja znam šta je, ali bezze mi je reći jer to nisam pročitao. Ali evo, kazaću pisca:
Bruno Šulc.
s obzirom na činjenicu da je šulcov opus nevelik , lako ćete pogoditi o kom delcu je reč. inače, šulc mi je jedan od najomiljenijih pisaca. nek se zna da je miteleuropska melankolija moj križ. :mrgreen:
Quote from: Perin on 25-06-2011, 14:44:30
Ja znam šta je, ali bezze mi je reći jer to nisam pročitao. Ali evo, kazaću pisca:
Bruno Šulc.
perine, teraj dalje.
Ovo su bili
manekeni, čisto da se zna.
Hm. Ovako. Evo jedan pisac koji spada u moderne klasike.
Quote-Šta ima za večeru?
-Ja ću...ja ću ti skuvati večeru, tata, reče mališan.
Čovek pomamno skoči i upre prstom ka vatri.
- Zar na toj vatri? Pustio si da se vatra ugasi! Bogamu, naučiću te ja da se to drugi put ne dogodi!
On zakorači ka vratima i dočepa štap koji je stajao iza njih.
- Naučiću te pameti što si vatru zapustio! reče zavrćući rukav da bi mogao dobro da zamahne.
Dečak zajeca O tatice! pa cvileći poče da beži oko stola; čovek pođe za njim i uhvati ga za kaputić. Dečak unezvereno pogleda oko sebe ali videvši da ne može pobeći pade na kolena.
- Sad ćemo videti hoćeš li idući put pustiti da se vatra ugasi! reče čovek udarajući ga snažno štapom. Evo ti, na, štene jedno!
Dečak zacvile od bola kad ga štap ošinu po butini. Sklopio je ruke, glas mu je preplašeno podrhtavao.
- O tatice! zavapi. Nemoj da me biješ, tatice! I ja ću...ja ću...očitati Zdravo Marija za tebe... Očitaću Zdravo Marija za tebe, tatice, samo nemoj da me biješ...Očitaću Zdravo Marija...
Džojs, Dablinci, Prepisi.
Jašta. :lol: Održao sam obećanje i postavio nešto što imaš u kolekciji, zar ne?
Inače, to mi je najbolja priča iz te zbirke, pored Ivlin, naravno :lol:
Quote from: Alexdelarge on 25-06-2011, 17:26:36
s obzirom na činjenicu da je šulcov opus nevelik , lako ćete pogoditi o kom delcu je reč. inače, šulc mi je jedan od najomiljenijih pisaca. nek se zna da je miteleuropska melankolija moj križ. :mrgreen:
šta je njegovo prevedeno na srpskohrvatski?
Quote from: Perin on 25-06-2011, 22:45:47
Jašta. :lol: Održao sam obećanje i postavio nešto što imaš u kolekciji, zar ne?
Inače, to mi je najbolja priča iz te zbirke, pored Ivlin, naravno :lol:
pa samo zbog toga sam i pogodila. xrofl meni su i mrtvi i dva zavodnika sasvim korektne priče, a ima ih još.
sad ćete malo da sačekate, imam goste. :lol:
Quote from: lilit_depp on 25-06-2011, 22:51:29
Quote from: Perin on 25-06-2011, 22:45:47
Jašta. :lol: Održao sam obećanje i postavio nešto što imaš u kolekciji, zar ne?
Inače, to mi je najbolja priča iz te zbirke, pored Ivlin, naravno :lol:
meni su i mrtvi i dva zavodnika sasvim korektne priče, a ima ih još.
Dead je odlična priča i stvarno je većina iz zbirke na vrhunskom nivou, ali mene je
Prepisi osvojila temom, a ponajviše psihologijom likova. Džojs je bio majstor, majstor!
Ivlin je isto super priča koja govori o dramskom trouglu i kako često žrtva ne želi da uradi nešto da bi prestala da bude žrtva, pa čak i kada ima izbor. A govori i o ženskoj prirodi, naravno :D
Quote from: lilit_depp on 25-06-2011, 22:46:07
Quote from: Alexdelarge on 25-06-2011, 17:26:36
s obzirom na činjenicu da je šulcov opus nevelik , lako ćete pogoditi o kom delcu je reč. inače, šulc mi je jedan od najomiljenijih pisaca. nek se zna da je miteleuropska melankolija moj križ. :mrgreen:
šta je njegovo prevedeno na srpskohrvatski?
prodavnice cimetove boje/sanatorijum pod klepsidrom. teško su to nabavljive knjige. postoji i radova zbirka manekeni, koju pominje i perin, ali ne znam koje i da li sve priče obuhvata.
Стварно глупа игра...али само зато што слабо стојим са препознавањем и што нисам прочитао ништа од овде постављаног :oops:...осим Даблинаца, што никад не бих погодио, само ми је одломак деловао познато...добро, и Кортесара, али тога тек не бих никад могао да се сетим. :)
Ima samo jedna jedina stvar koja me sada vitalno zanima, a to je da zabilježim sve što se u knjigama izostavlja. Nitko se, koliko vidim, ne koristi onim elementima u zraku koji daju pravac i motivaciju našim životima. Samo ubojice, čini se, crpu iz života zadovoljavajući dio onoga što životu daju. Ovo doba zahtijeva nasilje, ali postižemo samo promašene eksplozije. Revolucije se guše u klici, ili opet prebrzo uspijevaju. Strast se brzo iscrpljuje. Ljudi se vraćaju idejama, comme d' habitude. Ne propovijeda se ništa što može trajati više od dvadeset i četiri sata. Živimo milijun života u trajanju jedne generacije. U proučavanju entomologije ili života dubokog mora, ili u djelatnosti stanica, nalazimo više...
Telefon prekida ovu misao koju ionako ne bih nikad bio u stanju da završim. Dolazi netko da unajmi stan.
Dobro jutro, evo još malo.
"Već stotinu godina ili više svijet, naš svijet, umire. I nijedan čovjek u tih posljednjih stotinu godina ili više nije bio dovoljno sulud da podmetne bombu u šupak cijele kreacije i da je odapne. Svijet trune, umirući postepeno. Ali mu treba coup de grâce, treba mu neko da ga raznese u paramparčad. Nitko od nas nije netaknut, a ipak nosimo u sebi sve kontinente, i mora između kontinenata, i ptice u zraku. Mi ćemo sve to zabilježiti - evoluciju ovog svijeta koji je umro, a još nije zakopan. Mi plivamo na površini vremena a sve se drugo utopilo, topi se, ili će se utopiti. Bit će ogromna, Knjiga. U njoj će biti oceani prostora, u kojem će se moći kretati, šetati, pjevati, plesati, penjati, kupati, skakati preko glave, zavijati, silovati, ubijati. Katedrala, prava pravcata katedrala. U gradnji će pomagati svi oni koji su izgubili svoj identitet. Služit će se mise za mrtve, molitve, ispovijedi, himne, jecanje i brbljanje, ubojita ravnodušnost. Bit će rozeta na prozorima i kamenih maski na olucima i akolita i grobara. Moći ćete na konjima galopirati kroz prolaze između klupa. Moći ćete glavom tući u zid - zid neće popustiti. Moći ćete moliti na bilo kojem jeziku koji vam padne na pamet, ili ćete se moći sklupčati pred vratima i spavati. Trajat će barem tisuću godina, ta katedrala, a neće biti nijedne kopije, jer će graditelji umrijeti, a s njima i formula. Načinit ćemo razglednice i organizirati grupne turističke posjete. Sagradit ćemo oko nje grad i uspostaviti slobodnu zajednicu. Nama ne treba genij - genij je mrtav. Potrebne su nam jake ruke, i duhovi koji su voljni da se odreknu sablasti i prihvate meso..."
hm. ovo sam 97,67% čitao.
treba se setiti. :x
ovo je 95% foruma čitalo. zato nema hintova. :mrgreen:
:oops: :cry: :cry:
Kad razmišljam o New Yorku, osjećam nešto sasvim drugo. U New Yorku čak i najbogatiji čovjek osjeća svoju nevažnost. New York je hladan, blistav, zlokoban. Zgrade dominiraju. U njemu vlada neka atomska bjesomučnost u svemu što se dešava; što je ritam bjesomučniji, duh je manji. Neprestano vrenje, ali koje se isto tako može odvijati u kakvoj epruveti. Nitko ne zna o čemu se radi. Nitko ne usmjerava tu energiju. Bizarno, čudesno. Zbunjuje. Strahoviti reaktivni potisak, ali potpuno nekoordiniran.
Kad razmišljam o tom gradu gdje sam se rodio i odgojio, o Manhattanu o kojem je Whitman pjevao, žarki slijepi gnjev mi lizne utrobom. New York! Bijeli zatvori, pločnici koji vrve od crva, radničke povorke, prodavaonice opijuma, koje su sagrađene poput palača. Ćifuti, gubavci, siledžije i iznad svega ennui, monotonija lica, ulica, nogu, kuća, nebodera, ručkova, plakata, namještenja, zločina, ljubavi... Cijeli grad uzdignut nad praznom jamom ništavila. Besmislen. Potpuno besmislen. A Četrdeset druga ulica? Zovu je vrhuncem svijeta. Gdje je onda dno? Čovjek može hodati ispružene ruke i stavit će vam pepela u šešir. Bogati ili siromašni prolaze zabačene glave, gotovo slamajući vrat od gledanja u svoje lijepe bijele zatvore. Oni prolaze poput slijepih gusaka a reflektori prskaju njihova prazna lica mrljama ekstaze.
btw, ovo je roman prvenac ovog pisca i jedan od razloga zašto smatram da prvenac može biti i dobar. :mrgreen:
prekuckavala sam iz 2. izdanja koje je izdao bigz 1985.
ja sam na prvi pogled sebi stekla ideju da je u pitanju ca. blues od Oklopdžića, a sigurno nije, ali eto, sad je gotovo, ne mogu da to izbacim iz glave pa moram da pitam...
Vilijam Gibson, Neuromancer?
nije.
no, zadati roman, nekom koincidecijom, na mojoj polici stoji između oklopdžića i ginzberga. to su te neke knjige koje gutamo u kasnijoj tinejdž fazi, rekla bih. američki pisac.
evo i sam početak romana:
Živim u ulici Borghese. Nigdje nema ni mrvice prljavštine, nijedna stolica nije pomaknuta sa svojega mjesta. Ovdje smo posve sami i mrtvi smo.
Sinoć je Boris otkrio da je ušljiv. Morao sam mu obrijati pazuhe, ali čak ni tada svrbež nije prestao. Kako se čovjek može zaušljiviti na ovako lijepom mjestu? Ali nije važno. Ne bismo se nikada tako intimno upoznali Boris i ja da nije bilo tih ušiju.
rakova obratnica od h.milera.
teraj dalje. :lol:
mesečevi zraci padaju na moj krevet i leže tu kao neki veliki, svetli pljosnati kamen. kad pun mesec počne da se smanjuje a njegova desna strana da se osipa - baš kao neko lice koje sa godinama počne da dobija bore i mršavi najpre na jednom obrazu - tada, u takvoj noći, ljudi poput mene osete neki tmuran, mučan nemir. ne spavam i ne bdim, i u polusnu se u mojoj duši doživljeno meša sa pročitanim i onim što sam čuo, poput tokova razlišitih boja i jasnoća.
Quote from: Alexdelarge on 25-06-2011, 17:26:36miteleuropska melankolija moj križ. :mrgreen:
Misliš, tvoj fešn stejtment?
o svemu tome sam često i dugo razmišljao, i čini mi se da sam najbliže istini kad kažem: uvek se u jednom ljudskom veku jevrejskim gradom proširi duhovna epidemija, napadajući duše stanovnika iz razloga koji nam ostaje nedokučiv, praveći u vazduhu konture nekog neobičnog bića koje je najverovatnije ovde živelo pre više vekova i koje žudi za oblikom i izgledom.
austrijski pisac, a poznat prevodilac? :mrgreen:
blizu si da pogodiš.
...gde je sad zapelo? u pitanju je jedno antropomorfno biće, a nije chovekoid. :mrgreen:
užasna avet iz prošlih vekova? :mrgreen:
_ _ _ _ M
xhang
Ajd kad neće niko drugi. Golem by I. B. Singer.
Quote from: Ygg on 27-06-2011, 23:27:29
Ajd kad neće niko drugi. Golem by I. B. Singer.
nije singer songwriter. :x
ma gustav majrink, ali zar je to poznata nam prevodilica prevela?
Dovraga! Gdje sam ja onda prije vidio ovaj zadnji citat? Definitivno mi je poznat od ranije, a čitao sam samo Singerovog Golema. :?:
Quote from: lilit_depp on 27-06-2011, 23:49:38
ma gustav majrink, ali zar je to poznata nam prevodilica prevela?
nismo se razumeli, ja sam samo ukazivao na pisca, a ti i na pisca i na delo, odnosno VN i jevtropijevicku.izvini, zbunio sam te.
ko postavlja sledeci zadatak?
ma ništa bre, golema ionako nisam pročitala.
ygg treba da postavi novu zagonetku, ako smo pogodili.
pogodili, nogekako! a golema procitaj, od onoga sto sam ja citao od majrinku, golem je verovatno i najbolji.
ma jadno stojim kad je majrink u pitanju - valpurgijska noć only. uzeću.
ajde ygg, čekamo. :lol:
Nije baš da sam pogodio ali ajd! :)
QuoteUbeđen sam da je divljak gledao na 'sako' i mislio:
'Pa dobro, čemu ovo? Samo teret.' Meni izgleda da ćete tačno tako gledati i vi, kad vam kažem da niko od nas posle Dvestogodišnjeg Rata nije bio iza Zelenog Zida.
Ali, dragi moji, treba ipak donekle misliti, to veoma pomaže. Jasno je jedno: sva istorija čovečanstva, koliko znamo, jeste istorija prelaza od nomadskih formi ka sve više ustaljenim formama. Zar ne proizilazi iz toga da je najustaljenija forma života (naša) - u isto vreme i najsavršenija (naša). Ako su se ljudi majali po zemlji s jednog kraja na drugi, to je samo bilo u preistorijskim vremenima, kada su postojale nacije, ratovi, trgovine, otkrivanje raznih Amerika. Ali zbog čega, kome je sada to potrebno?
Dozvoljavam: nije se naviklo na taj ustaljeni način života bez muke i odjednom. Kad su u vreme Dvestogodišnjeg Rata svi putevi bili razrušeni i zarasli u travu - u prvo vreme mora da je izgledalo veoma neudobno živeti u gradovima koji su bili odsečeni jedan od drugog zelenim prašumama. Ali šta iz toga proizilazi? Kad je čoveku otpao rep, on, verovatno, takođe nije odmah naučio da tera muve bez repa. On je u prvo vreme nesumnjivo tugovao za repom. A sada - možete li vi zamisliti sebe sa repom? Ili: možete li sebe da zamislite na ulici - golog bez 'sakoa' (možda se vi još šetate u 'sakoima'). Isto tako je i ovde: ja ne mogu da zamislim grad koji nije okružen Zelenim Zidom, ne mogu da zamislim život koji nije obučen u cifarske odežde Tablice.
Tablica... Evo baš sad, sa zida u mojoj sobi, strogo i nežno, gledaju me u oči njene purpurne cifre na zlatnom polju. Nehotice se sećam onoga što su drevni nazivali 'ikona' i tako bih želeo da sastavljam pesme ili molitve (što je jedno te isto). Ah, zašto nisam pesnik, pa da te dostojno opevam, o Tablico, srce Jedinstvene Države!
Svi smo mi (a možda i vi) još kao deca, u školi, čitali onaj najveličanstveniji od svih spomenika drevne književnosti koji je dospeo do nas - 'Vozni red'. Ali, ako ga postavite naporedo sa Tablicom - videćete upoređen grafit i dijamant: i jedan i drugi imaju - C, ugljenik, ali kako je večan, prozračan, kako sija dijamant! Kome ne zastaje dah, kad s bukom jurite po stranicama 'Voznog reda'. A Satna Tablica - svakoga od nas na javi pretvara u čeličnog šestotočkovnog junaka velike poeme. Svakog jutra, sa šestotočkovnom tačnošću, jednog istog časa, i jednog istog trenutka - mi, milioni, ustajemo kao jedan. U jednom istom času, jedinstvenomilionski, počinjemo posao - jedinstvenomilionski ga završavamo. I slivajući se u jedinstvenomilionsko telo, u jednoj istoj Tablicom obrađenoj sekundi - prinosimo kašike ustima - i u jednoj istoj sekundi izlazimo u šetnju i idemo u slušaonicu, u salu Tejlorovih ekzersisa, odlazimo na spavanje...
nije fer! nećemo knjige koje se mogu guglovati! :cry: :lol:
M'da! Bojkotujemo ovu, jer se može izguglovati! :D
ajde ygg,
tastaturu u ruke i kuckaj, nećemo copy paste. ;)
Boycott!!!
Pravi ljudi ne gugluju citate.
To ti je kao kad ti imaš šupalj zub... :(
Izguglajte ovo, ako možete! xfrog
QuoteOn odlazi, јаšući niz nebesa na leđima velike zveri od uglačanog metala. Osam nogu ona ima a kopita su joj dijamanti. Telo joj ima dužinu dva konjska. Vrat je dugačak koliko i telo a glava kao da pripada kineskom demonskom psu od zlata. Zraci plave svetlosti šikljaju iz njenih nozdrva a rep su joj tri antene. Kreće se kroz crnilo što leži međ zvezdama, a mehaničke noge pomiču se usporeno. Svaki korak, od ništavila do ništavila, međutim, nosi je dvostruko dalje od prethodnog. Istovremeno, za svaki zamah joj je potrebno isto vreme kao i za onaj pre njega. Sunca proleću uz blesak, zaostaju, gasnu iza. Juri ona kroz čvrstu materiju, prekoračuje prazninu, para magline, nadirući sve brže kroz mećavu padajućih zvezda u šumi noći. Priča se da bi sa dovoljno dugim zaletom mogla da obiđe univerzum jednim jedinim skokom. Niko ne zna šta bi se desilo ako bi tada nastavila da juri.
Da nije Zelazni?
Rekao bih da si u pravu. To bi trebalo da je iz Stvorenja svetlosti i tame, mada sam davno čitao, pa možda grešim...
Jeste, proverio sam. Prevod Peđe Vukovića, strana 35. Dobro sakriveno.
Bravo Ygg - to je zadatak!!!
Perine, teraj dalje...
Jašta, kontam da su Stvorenja svetlosti i tame, ali reko' da se ne provalim :)
Evo ešto za tebe Mićo:
QuoteZaista je tačno da se vreme kao konj ne može naterati da ide brže. Ali ne može se reći da ono ide i sporije od kolica na ručni pogon. Postepeno, jutarnja temperatura dostiže uobičajenu visinu. Očne jabučice i mozak počeše da mu ključaju; zatim mu žega prože sve unutrašnje organe; pluća su mu gorela.
Vlažnost koju je pesak preko noći upio pretvorila se u paru, koju je sada opet vraćao u atmosferu...Od peska se odbijala svetlost i, usled prelamanja sunčevih zraka, bleštala poput vlažnog asfalta...No, u osnovi, to je uvek ostao onaj pravi, istovetni pesak sastavljen od zrnaca veličine 1/8 mm, suv suvcat, suvlji od običnog brašna pečenog na tiganju.
Ovo je GORMENGAST 3!
Nije :P Kad smo kod toga...posle petog jula, čim mi prođe drugi rok na faksu :) Autor je... relativno mejnstrim, ali imao je izlete u fentezi.
Da nije Kobo Abe, Žena u pesku?
jeste definitivno.
willkommen! :lol:
Danke! :lol: Još da Perin potvrdi, a ja u međuvremenu da odaberem neku slabo čitanu kosku...
Jeste, šibaj dalje.
QuoteTreba da znate da pravi ljubitelji kaktusa predstavljaju kao neku sektu derviša; mislim da im umesto brkova rastu bodlje i glokide, toliko su obuzeti tom strašću. Kod nas postoje dve takve sekte: Društvo ljubitelja kaktusa i Udruženje ljubitelja kaktusa; ne znam po čemu se među sobom razlikuju, mislim da jedni veruju da kaktusi imaju besmrtnu dušu, dok im drugi prinose žrtve u krvi; ali, jednom rečju: te dve sekte se uzajamno mrze i proganjaju ognjem i mačem, na zemlji i u vazduhu. Ja se dakle uputih predsednicima tih dveju sekta i u strogom poverenju ih upitah da li slučajno ne podozrevaju ko bi – možda iz one druge sekte – mogao da krade Holbenove kaktuse. Kad sam im rekao koji su retki kaktusi iščezli, izjaviše s čvrstim ubeđenjem da nije mogao da ih ukrade nijedan član neprijateljske sekte, jer su tamo same neznalice i ljudi koji nemaju ni pojma šta je to Wislizen ili Graessner, da i ne pomenem Pilocereus fimbriatus; a što se tiče njihovih članova, mogu da jamče za njihovo poštenje i plemenitost; jer oni nisu u stanju nešto da ukradu osim, naravno, pokoji kaktus; ali kad bi neko od njih imao jedan Wislizen, on bi ga sigurno pokazao ostalima da mu odadu poštovanje i prirede verske orgije, ali to njima, predsednicima društva, nije poznato. Posle toga mi oba mnogopoštovana gospodina rekoše da sem ovih dveju javno priznatih ili prijavljenih sekta ima i divljih, neprijavljenih ljubitelja, i ti su najgori od svih; to su oni, koji zbog svoje strasti nisu mogli da se slože s umerenim sektama i uopšte su skloni raznim jeresima i nasilju. A ti divlji ljubitelji kaktusa su na sve spremni.
Jevtro, meni ovo strašno zvuči kao Efraim Kišon... :lol:
Zvuči, to sam i ja pomislila dok sam prekucavala; ali nije, ovo je zaslužni žanrovski pisac - SF, krimi i mejnstrim. Ovo je krimi uzorak.
Čapek je, al' ja ne bi da se igram, pa ostalo skontajte sami.
Jeste Čapek, ali nije u redu da sad ne preuzmeš štafetu...
Istina... Gaffe, nemoj da si partibrejker... :lol:
Ukradeni Kaktus. Je l' to?
Ako jeste, ću da iskopam nešto.
Jeste Ukradeni kaktus, kopaj. :|
xrofl
ovo je genijalno, posebno: A ti divlji ljubitelji kaktusa su na sve spremni.
što jes jes.
nisam čitala, ali mislim da bi trebalo. izgleda poučno. :lol:
Siguran sam da ste ovo skoro svi čitali ;) :
" Uzeh joj krv iz vene i presuh je u cilindar sa obeleženom merom. Podelih je na porcije i počeh da vršim analizu. Odnela mi je više vremena no što sam mislio. Reakcije su bile normalne. Sve. Sem...
Pustih kap koncentrisane kiseline na crvene korale. Zadimi se, kaplja posive, pokri se naletom bele pene. Raspad. Denaturacija. Dalje, dalje! Segoh rukom da dohvatim epruvetu. Kada se okrenuh prema onoj u kojoj je vršen ogled, tanko staklo umalo mi ne ispade iz prstiju.
Pod slojem prljave pene, na samom dnu epruvete ponovo je narastao sloj tamnog crvenila. Krv spaljena kiselinom — obnavljala se! To je bila besmislica! To je bilo nemoguće!"
Solaris!!!
(Ko da odoli)
preteče me!!!! xrofl
Jeste, Solaris.
Ista stvar i s gestama. Božanstvena je imala jednu vrlo široku kojom je vadila rupčić iz džepa, opisivala njime golem polukrug, a onda ga stavila na usta. Onaj tko bi pokušao odgonetnuti značenje njezine geste sigurno bi se prevario, jer su u jednoj njezinoj gesti bile sadržane dvije. Jedna dotjerana, udaljena od cilja, i druga koja ju je nastavljala i dovršavala kalemeći se točno na mjestu gdje je prva prestajala. Dakle, vadeći ruku iz džepa, Božanstvena je htjela produžiti ruku i do kraja potresti rašireni čipkasti rupčić. Mahnuti njime zbogom ničemu ili ili pustiti da iz njega padne puder ili parfem, kojih u njemu nije bilo. Ne: to je bila izlika. Ta velika gesta bila je potrebna da bi ispričala nesnosnu dramu: ,,Sama sam. Spasite me."
"nasa dama od cvijeca", zan zene.
mislim, valjda jeste ("Bozanstvena" + hrvatski prevod (koji btw nije bas tako dobar, sva sreca pa sam paralelno citao i knjigu na engleskom)).
u stvari, upravo gledam u knjigu, hrvatski prevod je "gospa od cvijeca", povukao sam se za engleskim prevodom/francuskim originalom.
Jeste, jeste, samo napred.
Lilit: ako nisi čitala Čapeka, naročito priče, po'itaj, divne su. Srednjoevropska melanholija nagarena do kraja, ispod humora. A ovaj pasus je svrhovito odabran :)
btw, odlican izbor jevtropijevicka, "nasa gospa od cvijeca" je jedna od najdirljivijih knjiga o polusvetu/sekusalnom proleterijatu.
:lol: A tek Kerel...
jbga nisam citao (a ni gledao film).'el to prevedeno uopste (nisam imao pojma ni da je "balkon" preveden dok mi kisobranac nije rek'o)?
evo citata, nadam se da nije tesko:
"Trenutno, posto Don Kihot nije volela godinu dana, koja je duga kao vecnost, vise nije znala za sta ce da zivi. Nije bas to da je morala da ima nekog coveka: cinjenica je druge vrste, da bez vere i verovanja ljudsko bice se pretvara u govno i gore je od lesa. Don Kihot je slutila da je gore od cinjenice da je les i govno, podatak da vise nije vitez nego obicno sranje i les, to jest, da je normalna. Bolje bi bilo da je biznismen."
Keti Aker
jesje :).
QuoteLjubazni Tatica reče glasom punim topline i naklonosti: "Kako ti je ime, druže mladi?"
"Moje ime", reče Džek, skidajući ploču i polažući je pored sebe, "jeste Džek Bolen, i ja sam, takođe, blagonakloni tata, baš kao i ti. Zato me nemoj zvati 'druže mladi', je l' važi?"
"Ohhh", reče Ljubazni Tatica, "vidim!"
"Šta ti vidiš?" upita Džek, i primeti da je to maltene viknuo. "Čuj", reče on. "'Ajde, otpočni svoj bogomprokleti ciklus, je l' može? Ako će ti biti lakše, zamišljaj da sam ja neki mali dečak." Samo da ovo otaljam, i da se nosim odavde, reče on sebi; da prođem sa što manje nevolja. Osećao je u sebi nadimanje nekih osećanja, složenih. Tri sata! - pomisli sumorno.
Ljubazni Tatica reče: "Mali Džeki, meni se čini da tebe danas muče neke brige, teške i preteške. Je li tako?"
"Danas, i dana svakoga", odvrati Džek. Uključi, sa tihim škljocanjem, baterijsku svetiljku i uperi je unutra, u nastavnikove mehanizme. Činilo se da, zasad, rade bez problema.
"Možda ti ja mogu pomoći", reče Ljubazni Tatica. "Često pomogne ako neko ko je stariji i iskusniji oslušne ono što te muči, i možda kao preuzme deo toga na sebe, da bude lakše."
"Važi", reče Džek i čučnu. "Uključiću se u tu igru; ionako sam sledeća tri sata zaglavljen ovde. Želiš li da se vratim na sam početak? Na onu epizodu na Zemlji kad sam radio za korporaciju 'Korona' i kad mi se dogodilo pomračenje?"
"Počni gde god hoćeš", reče Ljubazni Tatica, sa puno dobre volje.
"Znaš li šta je šizofrenija, Ljubazni Tatice?"
"Verujem da o tome imam prilično jasnu predstavu, Džeki", odgovori Ljubazni Tatica.
"E, dobro, Ljubazni Tatice, to je najtajanstvenija bolest u celoj medicini, eto šta je. Ispoljava se kod jednoga od svakih šest ljudi, a to znači, kod velikog broja ljudi."
"To je svakako veliki broj."
"U jednom razdoblju", reče Džek, posmatrajući pokretanje mašinerije, "imao sam takozvanu situacionu polimorfnu šizofreniju simpleks. A to je, Ljubazni Tatice, bila džomba tvrda."
"Ja se naprosto mogu kladiti da je bila", složi se Ljubazni Tatica.
"E, sad, ja znam čemu bi ti trebalo da služiš", reče Džek. "Ja znam tvoju svrhu, Ljubazni Tatice. Mi smo daleko od Doma. Milionima kilometara daleko. Naša veza sa civilizacijom na Domu veoma je istanjena. Veliki deo naroda silno je uplašen, Ljubazni Tatice, zato što ta veza iz godine u godinu postaje sve slabija. Zato je ova Javna škola osnovana, da predstavlja jedan neizmenjeni milje deci rođenoj ovde; životno okruženje slično Zemlji. Na primer, ovo ognjište. Mi nemamo ognjišta, ovde na Marsu; grejemo se pomoću malih atomskih peći. Ovaj panoramski prozor sa tolikom površinom stakla - postao bi neprovidan, uskoro, od peščanih oluja. Zapravo, ne postoji na tebi, ni oko tebe, ni jedna jedina stvar koja je stvarno izvedena iz ovog sveta na kome smo. Znaš li šta je Blikmen, Ljubazni Tatice?"
"Ne bih se mogao pohvaliti da znam, mali Džeki. Šta je Blikmen?"
"Jedna od urođeničkih rasa na Marsu. Znaš da si na Marsu, zar ne?"
Ljubazni Tatica klimnu glavom.
"Šizofrenija je", reče Džek, "jedan od najakutnijih problema sa kojima se ljudska civilizacija ikada suočila. Iskreno da ti kažem, Tatice Ljubazni, ja sam se iselio na Mars zbog šizofrenične epizode koja mi se dogodila kad sam imao dvadeset dve godine i radio za 'Koronu'. Bio sam se počeo raspadati. Morao sam se premestiti iz jedne složene gradske sredine u jednostavniju, u neku primitivnu pograničnu zajednicu gde ima više slobode. Pritisak na mene bio je preveliki; bilo je: emigrirati ili poludeti. Ona Ko-op zgrada: možeš li da zamisliš nešto što pod zemljom ima mnoštvo nivoa, sve jedan ispod drugog, dok se iznad zemlje uzdiže kao oblakoder? A unutra živi toliko ljudi, da tu i supermarket postoji. Poludeo sam stojeći u jednoj knjižari. Svi ostali ljudi u toj knjižari, svaka pojedina osoba, i svi u supermarketu, bili su stanovnici iste zgrade kao i ja. A ona je danas još i mala, u poređnju sa nekim novopodignutim. Šta kažeš na to?"
"A-uh, a-uh", reče Tatica.
"Evo, dakle, šta ja mislim", reče Džek. "Mislim da će ova Javna škola, pomoću vas, nastavnih mašina, uzgajiti sledeće pokolenje šizofrenika. To će biti potomci ljudi kao što sam ja, koji se fino prilagođavaju na novu planetu. Vi ćete rascepiti psihe ove dece, jer ćete ih naučiti da očekuju jedno životno okruženje koje ovde, oko njih, uopšte ne postoji. A reklo bi se da ne postoji više ni na Zemlji; zastarelo je. Zapitaj nastavnika Vitloka: zar inteligencija, da bi bila prava inteligencija, ne mora biti praktična? Čuo sam ga kad je to rekao, i još - da inteligencija mora biti oruđe za prilagođavanje. Je li tako, Ljubazni Tatice?"
"Tako je, mali Džeki, tako mora biti."
"Ono što vi treba da predajete", reče Džek, "to je kako da mi koji smo ovde..."
"Tako je, mali Džeki", upade mu Tatica u reč, "tako mora biti." Dok je ovo izgovarao, jedan zubac na zupčaniku iskliznu pod jakim svetlom Džekove baterijske svetiljke, i ta faza ciklusa se ponovi.
"Zaglavio si se", reče Džek. "Ljubazni Tatice, izlizan ti je jedan zubac na jednom zupčaniku."
"Tako je, mali Džeki", reče Ljubazni Tatica. "Tako mora biti."
"U pravu si", reče Džek. "Stvarno mora biti tako. Sve se, ranije ili kasnije, istroši; ništa nije večno. Promena je jedina konstanta u životu. Je li tako, Ljubazni Tatice?"
"Tako je, mali Džeki", reče Ljubazni Tatica. "Tako mora biti."
ps
Nije mi se dalo da sečem ovaj deo.
PKD?
PKD indeed, prepev ABN.
taman sam zaprstio da kucnem "marsovsko vremensko iskliznuce"... :)
Quote from: sandjama on 30-06-2011, 23:41:32
taman sam zaprstio da kucnem "marsovsko vremensko iskliznuce"... :)
Super, znači ne moram ja postavljati.
ne, ne dosta je meni bilo za danas, nego kao posesivni fan pkd-a nisam izdrzao :).
Da ne bude zabune, je l' onda ja?
Aha.
Ajde...
"Уосталом, ја сам мало скренуо... Дакле, он прихвата разговор. Али ја претпостављам ово. Прихваћена хипофиза отворила је центар за говор у псећем мозгу, и речи су потекле као бујица. Мислим да је пред нама оживљени мозак, поново створен. О, да дивне ли потврде теорије еволуције! О, величанствени ланац од пса до Мендељејева — хемичара."
Pseće srce?
Jeste.
:)
A sad malo aorista!
Naposletku vodeničar stište prste u pesnice i kao kobac udari posred gomile, te odmah prsnuše svi na sve strane, a pred njim stade i ostade samo baba Žurna. Stoji kao da je od kamena i, kad ugleda vodeničara pred sobom, samo malo savi glavu i isturi unazad obe ruke i desnu nogu. Udari je Sreten posred čela, a Žurna se samo još bolje savi i reče: "Ded' opet!" Ali toga časa ugleda Sreten Troglava kod plota i viknu: "Tu li si!" Troglav se brzo baci na plot, no mu se zakači oputa od opanka za proštac, te pade glavom i golim rukama na drugu stranu, a vodeničar preskoči plot i spusti se sav do zemlje. Tada Troglav tužno zaklopi oči i poče da čita u sebi molitvu od napasti, dok ne oseti vodeničarevu glavu na svojoj.
nastasijevic? mislim sad lupam, to nisam ni citao celo, samo delove... zapravo najvise lici na glisica, ali mislim da nije on...
Nije ni jedan ni drugi, ali je hronološki taman negde na sredini između njih :) U pitanju je jedan manje poznat domaći autor, ali zastupljen u većini domaćih antologija fantastike; ja zapravo tipujem da ga je Mića skoro sigurno čitao...
priča o selu vračima i simi stupici - ilija vukićević?
Da nije Mileta Jaksic?
Ilija Vukićević, Priča o selu Vračima, tako je! Genijalna i sumanuta stvar. Mileta je isuviše fin za mene. :)
Nisam to citao... Potrazicu...
A je li to Sveta ili Mileta?
na mračnu noć tog sumnjivog predavanja, jedina osoba u publici verovatno će biti neki očajnički usamljen matori bibliotekar, koji je ugledao svetlo u prozoru sale za predavanje i pun nade ušao ne bi li pobegao od hladnoće i užasa svog ličnog pakla. tamo u sali, sam i pogrbljen sedeće ispred bine, tvoj nazalni glas odjekivaće među praznim stolicama i ukucavaće dosadu, konfuziju i seksualne asocijacije sve dublje i dublje u ćelavu glavu tog jednika, a on će, nesumnjivo, zbunjen do granica histerije, raširiti svoj mantil, početi da maše svojim naboranim organom poput batine u očaju protiv sumurnog zvuka koji mu dundori nad glavom. da sam na tvom mestu, odmah bih otkazao predavanje; siguran sam da bi uprava saveza hrišćanske omladine bila presrećna da prihvati tvoje povlačenje, naročito ako su imali priliku da vide neukusni poster, koji je sad, sasvim sigurno, prikucan na svaku banderu po čitavom bronksu.
tvoji komentari o mom ličnom životu krajnje su neumesni i otkrivaju šokantni nedostatak ukusa i pristojnosti. zapravo, moj lični život pretrpeo je metamorfozu: trenutno sam na najvitalniji način povezan s industrijom trgovine hrane, i stoga duboko sumnjam da ću u budućnosti imati dovoljno vremena da se dopisujem s tobom.
dok sam po popločanim trotoarima francuskog kvarta tanjio đonove svojih čizama do debljine lista papira, u grozničavom pokušaju da izvučem zaradu od društva koje niti misli niti brine, pozdravio me je dragi stari poznanik - izopačenjak. nakon nekoliko minuta razgovora, u kojem sam veoma lako uspostavio moralnu nadmoć nad tim degenerikom, još jednom sam se našao u mislima o krizama našeg doba. moj um, nekontrolisan i slobodan kao i uvek, došapnuo mi je plan tako velišanstven i odvažan da sam ustuknuo od same pomisli o onom što mi je govorio. "prekini!" preklinjao sam svoj božanski um. "ovo je ludost." ali sam i dalje slušao savet svog mozga. nudio mi je priliku da spasem svet izopačenošću. tamo na trošnom kamenu kvarta prihvatio sam pomoć tog uvelog cveta ljudskosti da skupimo njegove partnere u prenemaganju pod barjakom bratstva.
hoće li neko da pokuša? američki autor, dobitnik pulicerove nagrade.
Bubnuću - Kormak Makarti?
nope.
Mislila sam da se suzdržim i da dam drugima šansu... pa ajde još malo... ali "industrija trgovine hrane" su ulična kolica za viršle, zar ne?
Quote from: Jevtropijevićka on 03-07-2011, 23:27:08
ali "industrija trgovine hrane" su ulična kolica za viršle, zar ne?
da. xrofl
Stani. ČEKAJ!
........
FILIP ROT?
nope.
Ne mogu više da čeekaam... :) Ovo je Zavera budala, Džon Kenedi Tul.
Perine, za trud, ide citat iz knjige koja bi tebe sigurno oduševila (ili već jeste):
"Šta muškarci znaju o ženama?"
Pošto je ta knjiga prazna, a nakon tvog citata i dvotačke nema ništa :lol:
Nisam čitao Tula, izraz mu je mnogo dobar, to ću u skorije vreme MORATI da nabavim.
- A zar ti, gospodaru, ne primjećuješ da mi nedostaje jedan zavrtanj u glavi. Možda i dva, a možda samo polovina jednoga. Proklet bio ako to znam. Ipak je sigurno da mi jedan nedostaje. Molim te, poslušaj me, i bit će ti jasno. Ima već toliko dana i noći, a udovica mi neprestano u pameti. Ne da mi mira. Ne radi se o meni, mogao bih se zakleti. Što se mene tiče, to bi mogao i đavo odnijeti. Ne uzbuđujem se zbog nje, to nije zalogaj za moj kljun... S druge strane, žao mi je da se ta ljepota izgubi. Ne smije ona spavati sama. To ne bi bilo pravedno, gospodaru, to ti ja teško podnosim. Zato ti se ja svake večeri izgubim, a ti me onda pitaš gdje sam bio, i znaš li zašto? Da pripazim nije li ko došao kod nje da s njom prospava. Tek se umirim kad se uvjerim da nije.
Nasmijao sam se od srca.
- Nemoj se, gospodaru, smijati! Ako žena spava sama, tad smo samo mi muškarci krivi. Na sudnjem danu polagat ćemo za to račune. Kao što sam rekao, bog oprašta sve grijehe, zato ima spužvu u ruci. Ali taj grijeh ne oprašta... Jao muškarcu, koji može spavati s nekom ženom, a to ne čini. Jao ženi koja može leći u krevet s muškarcem, a to ne čini. Sjeti se onoga što mi je hodža kazao!
Pa htela sam da odvojim citat u sledeći post.
Vidiš kako si bio blizu na neviđeno?!?!
Ne znadem šta je, mila djevo! :oops: Primjetih samo da je hrvatsko izdanje, a to mi mnogo ne zbori o vrlome autoru ovoga citata, niti izaziva sjećanja u ovoj, inače mudroj, lobanji. xrotaeye
Vidim da se, khm,
pravoslavni autori slabije kotiraju ovde, čak i kad su ekskomunicirani kao ovaj... :mrgreen: ako sledeći citat ne pomogne, idem na najočigledniji mogući nagoveštaj.
QuoteOvaj nam svijet pruža mnoge radosti: žene, voće i ideje. Ipak držim da ne postoji takva radost koja bi ganula ljudsko srce i koja bi ga mogla odvesti usred raja kao što je ona kad neko na kojoj grčkoj lađi, što plovi po valovima toga mora, šapuće ime svakog pojedinog otoka. Nigdje se na drugom mjestu ne može tako smireno preći iz stvarnosti u predjele sna. Gube se i nestaju granice, dok jarboli i najstarijeg broda rađaju pupove i grožđe. Zaista, vjeruje se da je u Grčkoj čudo pravi cvijet patnje.
Oko podnevice kiša je prestala. Sunce je probilo oblake i pokazalo se u svježem sjaju, nježno, okupano, pa je milovalo svojim zrakama drage oblake i valove. Stajao sam na pramcu lađe i uživao u čudu što ga pružaju daleki zrenici. Iza mene nalazili su se na palubi usred lađe oštroumni Grci, trgovčići grabežljivih očiju, nepoznati lokalni rodoljubi, udubljeni u svoju brbljivost, pa i jedan neusklađeni klavir. Tu su bile i časne, stroga izgleda gospođe – bila je to zlobna i jednolična provincijska bijeda. Obuzimala me misao da bih, kad bih mogao, uhvatio brod za jedan i drugi kraj, potopio ga u more, dobro stresao da se svako živo biće – svi ti ljudi, miševi i stjenice utope u moru, pa da ga onda opet praznog i svježe opranog iznesem na površinu.
Istovremeno me u tom trenutku obuze milosrđe. Bilo je to neko budističko, hladno milosrđe, kao zaključak zamršenih i metafizičkih razmišljanja. Bilo je to milosrđe koje se nije odnosilo na ljude, nego na cijeli svijet, koji se bori, viče, plače, nada se, a ne može vidjeti da je to sve samo neka predigra utvara i obmane ništavila. Sažalio sam se na Grke, sažalio na brod, more i na samog sebe, na moj pothvat da vodim rudnik mrkog ugljena, lignita, kao i na rukopis o Budi; sažalio sam se na sve te ništavne komplekse sjena i svjetla što mute i pogane čisti zrak.
Tolstoj je bio ekskomuniciran i pravoslavac....Ali ja ne volim Tolstoja. Berđajev, možda? On je sjajan a potpada pod kategoriju pravoslavnih i ekskomuniciranih pisaca, intelektualaca, filozofa.
mislim da berdjajev nikad nije bio ekskomuniciran, a i nije bas pisao putopise.
sergej bulgakov? nije da sam citao, a nisam cak ni siguran da li je bas ekskomuniciran, mada mislim da je bio vrlo blizu.
Ne i ne. Ovaj naš bledoliki pravoslavni brat nije bio Rus.
Ovaj roman je ekranizovan, film pobrao brdo nagrada, Entoni Kvin igrao naslovnu ulogu, muzičku temu sigurno znate... E, mogla sam odmah i naslov da napišem.
Nikos Kazantzakis, Grk Zorba.
Nisam čitao, inače.
Jeste, Kazancakis, Doživljaji Aleksisa Zorbasa. Da se poslužim jednim Mehinim izrazom: ovo je knjiga o tome kako se nesrećni budista-ničeanac-patriota nauči životnoj mudrosti od mediteranskog jebača-presretača. :mrgreen:
Damn! Pa to je knjiga o meni! :!:
Nego, ajde ti postuj opet, meni je bed, nisam pogodio kako treba.
ja ni film jos nisam gled'o. vecito sam tripovao da to neka pretecha paula koelja.
Jok more. Dosta sam ja birkala knjige, zagušiću temu naskroz. Sad malo ti, Perine.
entropijevicka, ne odgovori mi, a i ja zaboravi' da te podsetim, 'el onaj zeneov "kerel" preveden kod nas?
QuoteSedeo sam u kancelariji, zakup mi je istekao i Mek Kelvi je već pokrenuo postupak za iseljenje. Bio je pakleno vruć dan a erkondišn u kvaru. Muva je milela po stolu. Poklopio sam je dlanom i izbacio iz igre. Brisao sam šaku o desnu nogavicu kad je zazvonio telefon.
Digao sam slušalicu. "Da," rekao sam.
"Čitate li Selina?" upitao je ženski glas. Zvučao je prilično seksi. Bio sam već neko vreme sam. Decenijama.
bukovski, "palp".
Aha. Šibaj dalje.
nisam mogao da nadjem citat sto sam 'teo tako da evo vam ovo:
QuoteDecak klimnu glavom. Li otkri da ima dve funte u krupnom i oko petnaest silinga u sitnom novcu. Decak je primio novac bez zahvalnosti ili odusevljenja. Li se pitao sta bi jos mogao da mu da i seti se svoj burme. Ovog puta, decak pokaza kratki blesak radoznalosti kada ug leda zlatni prsten na svom dlanu. Li progovori olovnim, didakticnim glasom nastavnika.
"Ja i moja zena smo stekli naviku izvodjenja simbolicnih predstava sa svojim burmama. Ona je svoju pojela."
@Sandjama: nije Kerel preveden, ja sam ga čitala na nemačkom :lol: A što se tiče preteče Paula Koelja, crni čoveče, Kazancakis ne samo što je bio na ovolicko od Nobela, i što je bio redak spoj budiste i komuniste, nego je i autor najsimpatičnijeg lika Jude Iskariotskog u istoriji književnosti (dobro, ni Isus mu nije loš :lol:). Ako nećete Zorbu, overite makar Poslednje Hristovo iskušenje (nikako film).
ma entropijevicka, ja sam pomalo i snob, tako da ne mogu bas tek tako da citam kad je nesto izvikano, samo kad je okultno :); s druge strane, zaista nemam razloga da sumnjam u vase preporuke.
takodje, sto se tice lika jude iskariotskog tice istakao bih svog favorita, leonida andrejeva... najmocniji i najzajebaniji lik jude u knjizevnosti.
fala puno za informaciju o kerelu!
evo mala pomoc u vezi sa citatom. nil dzordan je svojevremeno snimio film po jednoj od autorkinih prica.
ja neko vreme necu da budem tu, pa ce dejan da vas izvesti o odgovoru, malopre sam ga zamolio (i rek'o mu odgovor, mada ga je maltene znao).
anđela karter krvava odaja?
јесте анђела, додуше рече ми санђама да је у питању 'љубав'...није да сам читао :oops:
терај даље шозо
Zovem se Smit.
Robert Smit.
Rođen sam u Londonu i živim u Belgraviji sa svojih deset mačaka. Kada mi je dosadno siđem pod zemlju... Ne, ne na onaj način na koji mislite.
Čekaj, jel' ovo Deksa Pantelejski???
Ona priča iz Skrobonjine zbirke?
Quote from: Meho Krljic on 07-07-2011, 14:32:28
Ona priča iz Skrobonjine zbirke?
ne. iz zbirke priča
low life.
Aha, imam oba, pa miješam. :oops:
Meho u tajnosti čita domaću fantastiku. :mrgreen: :lol:
U svakom slučaju, Meho je na redu! :)
A ja mislio da samo igra igrice... strane...
Uglavnom igram igre.
A svi znaju da sam Deksu čitao u sklopu plemenite službene dužnosti a i on je bio ljubazan da mi donira svoje knjige.
Molim lepo.
Dobro. Pošto zaista ne čitam prozu
as a rule, evo sada zadatka koji nije iz romana, nije iz zbirke pripovedaka već iz... tako neke knjige u kojoj ima svega. Proze, poezije, drame, raznih misli... Velika knjiga. Ili sam ja mali:
QuoteO ljubavnom bolu
Voleti strastveno nekoga znači njegovoj slici dati toksičnu moć.
Ali ta toksičnost je živi otrov, koji se stvara i množi u svim predelima bića gde su osećajnost u sirovom stanju, i čudnovate energije kojima raspolaže, nedohvatne, neiskazive - čista realnost. Tu se pune i prazne naše zapremine strasti i patnje. Ni sumnji ni diskusija nema u toj oblasti. Ona ne propušta razmišljanja, koja su u stvari samo reči, niti očiglednosti, koje su samo hladna svetlost. Sama svest, i čak veoma tačna svest mehanizma tog bola tu ne može ništa... Naprotiv!
Taj živi otrov se organizuje. Sam sebi zadaje istinsko delanje organizovano u dubini. Kod bolesnog se primećuje značajan poremećaj svih vrednosti, krajnje reakcije odgovaraju beznačajnim činjenicama; ozbiljne prilike ostavljaju ga neosetljivim; intelekt postaje veoma inventivan i ludo pronicljiv u do tog trenutka sasvim osrednjoj osobi; čovek velikog duha razmišlja kao dete. Praznoverje, besmislene zabrane, nepromišljeni koraci, nerazumnosti svih vrsta bujaju i grade jedan drugi život koji razdire normalni život i čak kvare tok odnosa, poslova i organskih radnji.
itd. itd.
ovo neka literatura za tinejdžere? :twisted:
Neverovatno je kako žene umeju da budu bezdušne kada dođu u neke godine.
Dakle? Ima li ko kakvu ideju?
Mislim, nemam knjigu ovde uz sebe da postujem još neki ulomak.
Možda da pomognem tako što ću reći da je autor od oca Korzikanca a majke mješovitog porekla koje je usput zakačilo i, er, našu Istru.
Da je za života uspeo da osnuje i jedan fakultet (dobro, koledž) koji i danas radi. U jednom gradu koga znamo više po paradi pijanstva i kiča koja se zaodeva u proslavu filmske umetnosti.
Otkucao sam komentar na prvu tvrdnju i obrisao ga. Još mi se živi...
A baš je bio dobar...
Pošalji ga PM-om pa ću ja da ga objavim, praveći se da sam pametniji nego što jesam.
nadam se da ovu patetičnu bljuvotinu odozgo nisi izvukao iz neke enciklopedije. :evil:
a po hintovima, pisac je pol valeri, najverovatnije.
mićo, sloboda je zagarantovana, ali vodi računa da dolazim uskoro. xuss xrofl
Toksičnost je živi otrov xrofl
Quote from: lilit_depp on 08-07-2011, 11:47:57
nadam se da ovu patetičnu bljuvotinu odozgo nisi izvukao iz neke enciklopedije. :evil:
a po hintovima, pisac je pol valeri, najverovatnije.
On je. Nećem te terati na pogađanje dela, jer kapiram da je ovo malo tvrđi orah za ovaj crowd ovde. Tako da, postavljaj, Lilita!!!! :lol:
Dem, znači ipak je bio stranac... :o a bila sam ubeđena da su to Jeremićeve "misli & maksime"...
pa ne mogu da pogađam pošto tu ljubavnu literaturu izbegavam u širokom luku. za razliku od nekih. :P
no, ajde da malo sačekamo, možda se neko mlađi bavio problematikom, pa pogodi i (ne)delo. :lol:
Pa šta se može očekivati od jednog pesnika...
Melanž?
Jeste Melanž.
I naravno da nije cela knjiga ljubavna. Ja sam samo odabrao taj deo jer znam da na Sagiti ima puno osetljivih, emotivnih duša.
Ali sad se vi dogovorite ko da postavlja...
džaba ti sad pravdanje. :evil: :lol: :lol:
chovekoid će da postavlja.
Pa, nije to pravdanje, nego objašnjenje. A Chovekoid je i prošli put postavljao posle mene. Ima tu neke jezive pravilnosti!!!!!!
Evo jednog citata pozajmljenog s FB:
"U osnovi zelimo samo jedno: istinu.Osloboditi se ovoga huka reci i probiti kroz ovu shemu slika i doci do istine, nage, proste, pa ma i smrtonosne. Posle svih jadnih prica, iza cutanja samog na tvrdom i tamnom tlu, ne videti, ne disati, ne ziveti, ali poslednjim plamsajem svesti obuhvatiti istinu, jedino dostojanstvo.
Ugasite pricu i fantaziju kao dimljivu lampu. Svice."
Quote from: Meho Krljic on 08-07-2011, 12:07:36
Pa, nije to pravdanje, nego objašnjenje. A Chovekoid je i prošli put postavljao posle mene. Ima tu neke jezive pravilnosti!!!!!!
džaba ti objašnjenje da nije pravdanje nego objašnjenje. i sad tišina! :lol: :lol: :lol:
ajde čovekoidu!
istina je precenjena kategorija. :lol:
i kuferu, moraš da čekaš na red iako nije da ovaj upad nema svog šarma. :lol: :lol:
Kakav red? Red je pobuna protiv slobode xfrog
Gde je sad Čovekoid, kada je potreban državi i narodu? Gde?
Nisam mogo pre...
Ajmo - sledeći poveći komat je početak romana koj sam odabrao za pogađanje:
QuoteKola za pranje ulica prođoše škripeći svojom pokretnom metlom koja je rastjerivala vodu po asfaltu, kao da je neko obojio u mračno polovinu ulice.
Velik žuti pas uzjahao na sićušnu bijelu kuju, nepomičnu.
Jedan stari gospodin, u svijetlom, gotovo bijelom kaputu, kao što se nose u kolonijama, sa salamnatim šeširom na glavi. Stvari su zauzimale svoja mjesta, kao za neku apoteozu. Kule crkve Notr Dam, u nebu, okružile su se oreolom vrućine, a, gore vrapci, gotovo nevidljivi s ulice, smjestili su se kraj kamenih oluka. Nekoliko šlepova, s remorkerom koji je nosio crveno-bijelu zastavicu, prođoše čitavim Parizom, i remorker spusti dimnjak da pozdravi ili da prođe ispod mosta Sen Luj.
Sunce se rasipalo, masno i raskošno, tečno i žuto kao ulje, odbijajući se od Senu, kaldrmu koju su kola pokvasila, od tavansko prozorče i krov od škriljčevih pločica s ostrva Sen Luj. Prigušen, žitak život, zračio je iz materije; sjene su bile ljubičaste kao na platnima impresionista, taksiji crveniji na bijelom mostu, a autobusi zeleniji.
Lagan povjetarac prenese treperenje na kestenovu krošnju i nasta duž kejova drhtaj koji se, malo pomalo, sladostrasno pretvori u osvježavajući dah koji je podizao reprodukcije pribodene na kutijama bukinista.
Ljudi su dolazili iz dalekih daljina, sa svih strana svijeta, da osete taj trenutak. Autobusi su se redali na trgu pred crkvom Notr Dam, a jedan sitan čovjek je živahno govorio u megafon.
Bliže starome gospodinu i debeloj prodavačici knjiga, obučenoj u crno, jedan američki student je gledao svijet kroz svoju Lajku.
Pariz je bio ogroman i i spokojan, gotovo tih, sa snopovima svjetla i trakama sjene na prijatnim mjestima, šumovi su s vremena na vreme ugodno probijali tišinu.
Stari gospodin u svijetlom kaputu je otvorio korice pune slika i, da bi bolje vidio, oslonio ih o kameni obalni zid.
Američki student je bio u crvenoj kariranoj košulji bez kaputa.
Prodavačica je, sjedeći na stolici na sklapanje, micala usnama i ne gledajući mušteriju, ravnodušno joj se obraćala. Plela je. Crvena vuna joj je klizila kroz prste.
Bijela kuja je povijala kičmu pod teretom krupnog mužjaka, koji je isplazio vlažan jezik.
I tada, kada je sve bilo na svome mjestu, kada savršenstvo tog jutra dosegnu gotovo zastrašujući stepen, stari gospodin umrije, bez riječi, bez žaljenja, bez grča, gledajući svoje slike, slušajući glas prodavačice koji je neprestano tekao, cvrkut vrabaca, prorijeđeno trubljenje taksija.
Mora da je umro stojeći, laktom oslonjen o zid, bez čuđenja u svojim plavim očima. Zanese se i pade na pločnik, povukavši za sobom slike, koje se oko njega rasuše.
Pas se ne prepade, ne zastade.
Daj neki hint, Čovekoidu, jeste da trenutno apstiniram od ovog topika ali u ovom slučaju mi ni neapstinencija ne bi pomogla... :(
Mene je malo podsetilo na Remarkove pariske romane, ali do kraja sam zaključio da nije to...
Evo nekoliko, pošto vidim da ispade teže nego što sam hteo:
- Francuski pisac :-)
- Rođen istog dana kad i jedna popularna kanadska pevačica, koja pre neku godinu imala veliki hit sa obradom Bi Džiza (uzgred, i ja sam rođen tog dana, al to baš i nije upotrebljivo :-))
- Andre Žid je jedan od njegovih poznatih poštovalaca.
- Kako je sam govorio, do 1980. godine spavao sa preko 10 000 (i slovima: deset tisuća) žena, za 64 godine ove prakse.
- Napisao preko 200 romana pod svojim imenom, i oko 300 pod raznim pseudonimima.
Dosta je ovo za sad.
Ako je toliko plodan, mora da je Simenon?
Mora da je :-)
Kuku, opet brži jezik od pameti!
Ali nisam pogodila delo! I nema šanse da to učinim! Dakle, ne moram ni da postujem ništa!!!
A ko će pa da pogodi delo...među tih 200 + 300 naslova...
Ma znam, to se ja samo femkam.
Evo jedna laganica.
QuoteНаједаред, почео је да таре своје очи и да гледа, једнако да гледа. И заиста видео је диван призор. У најудаљенијем кутку баште било је дрво све покривено дивним белим цветовима. Гране су му биле златне, а на њима су висили сребрни плодови. Под дрветом је стојао један малишан, управо онај кога је заволео био.
У својој великој радости Див је стрчао и појурио у башту. Право по трави потрчао је детету.
А кад му је пришао сасвим близу, лице му је поцрвенело од гнева и он је рекао:
- Ко се усудио да те рани?
Јер на дечјим длановима биле су ране од два ексера, а ране од два ексера биле су такође и на његовим ногама.
- Ко се усудио да те рани? – повикао је опет Див. – Кажи ми, ја ћу узети свој мач и убићу га.
- О, не! – одговорио је малишан. – Јер то су ране љубави.
- Ко си ти? – рекао је Див и обузео га је неки ужас.
Он је пао на колена пред тим малим дететом. А дете се осмехнуло Диву и рекло:
- Једном, ти си ми допустио да се поиграм у твојој башти. Данас ћеш ти поћи са мном у моју башту, а моја је башта – Рај.
И кад су деца, после школе, дотрчала у башту, видела су да Див лежи мртав под дрветом, а дрво све процветало белим цветовима.
oskarov sebični džin xflowy
Jeste! Samo nastavi.
ajde.
Quote
- Ne možete da pogodite kakva je to poslastica, pa vas to kopka?
- Priznajem.
- To vam je jelo koje su nekad bogovi jeli. Jelo koje vam pruža sve što želite. Ako ste željni novca, okusite ga - bićete bogat kao Krez. Ako ste čovek žive mašte i pesnik - okusite ga. Pred vama će se otvoriti sve prepreke koje vas sputavaju. Šetaćete se bez ikakvih smetnji po svemiru i dočaraćete sve što možete zamisliti. Ako ste željni moći, - okusite ga opet. Osetićete se moćan kao kralj, i to ne kralj neke male zemlje, kao što su Francuska, Španija ili Engleska, već kralj vasione, za koga ništa nije nemoguće. Zar vas ne privlači ta sitna stvarčica koja vam otvara toliko mogućnosti. Pogledajte me.
Govoreći tako, on uze malo tog zelenog pekmeza na kašiku i stade da ga sladi zažmurivši i zabacujući glavu.
Ovo neki hašišari?
još kako, ima malo dalje o starcu sa planine i kaže se da je pekmez
QuoteNajbolja vrsta aleksandriskog hašiša, proizvedenog od najvećeg majstora Abugora, koga bi trebalo nazvati "trgovac srećom".
Grof Monte Kristo
jeste, aka Sindbad Moreplovac.
Ccc, Kuferu, onomad preko reda ubacuješ citate, a sad niks.
Ево лаганог задатка:
"Прохте му се да изучава право, али јест; тамошњи законословци - тројица крастави а један олињао. Тако он оде одатле. И идући тако, за мање од три часа превали пут преко Гарског водолука све до Нима, чији му је амфитеатар изгледао пре дело божанских но људских руку. Тако стиже у Авињон, и не прође ни три дана а већ се заљуби, јер се жене тамо радо играју игре зајахаљке пошто је то папска земља."
Rable.
"Госпо, било би веома корисно за целу државу, слатко и пријатно за вас, потребно за ваш родослов и мене да вас моја пасмина опаше..."
8-)
QuoteA na kraju tih stepenica bio je mrak. Toliko je znao. Pao je u mrak. I kada je to saznao, prestao je da zna.
Jack London, Martin Eden
Jeste! Samo zbog tog kraja sam pročitala čitavu knjigu. :lol:
Da, veoma upečatljiv kraj! xjap
Idemo dalje. Nije teško.
Quote
Stara kuća je bila odavno srušena, a na mestu gde je ona stajala bila je lepa široka ulica. On bi isprva štapom nacrtao na zemlji jedan četvorougaonik da im pokaže gde je ona stajala; ali bi ubrzo postao nesiguran u pogledu mesta, i mogao bi samo reći da je to negde tu, po njegovom mišljenju, i da te promene zbunjuju čoveka.
Svega nekoliko godina dovodi do takvih promena, i sve na svetu prolazi, kao i priča koja se priča!
Stara prodavnica retkosti?
xcheers xcheers
Odlično!
Ja stvarno zagušujem ovaj topik... xnerd Ali šta mogu kad smo, izgleda, imali istu lektiru.
Da se iskupim, evo nešto od pisca koga trenutno čita pola foruma:
QuoteNekakvi se škakljivi svrab već minutama skupljao u njegovu grlu, pa kako mu se neki elegantno odjeveni par približavao ležernim korakom, pustio je s lanca svoj velecijenjeni kašalj; trudio se da ga sebi ne dopušta suviše često, jer je ovaj težio tome da se iz hinjene patnje pretvori u nepatvoreni paroksizam koji razdire pluća, a za posljednjih se nekoliko dana stalno pogoršavao. Turobno je pretpostavio da je bio pokupio za vrijeme svog ponoćnog brčkanja u studenom potoku Chelsea, ima tome tjedan dana.
Anubisova Vrata?
Ja, ja, genau.
E, da, ali ja sada neću moći ništa da postavim do popodne (nemam knjige sa sobom u kancelariji). Nadam se da se niko ne ljuti. Tempo je bio paklen poslednja dva dana...
Ko bi se na tebe ljutio, dušo ljudska... xpft
Svako ko me poznaje.
OK, evo citata. Da vidimo koliko je lako:
QuoteRazovor je postajao sve nepristojniji; devojku je to pomalo šokiralo, ali nije mogla da protestuje. I u igri se za čoveka skriva nesloboda; i igra je za igrača zamka; da sve to nije bila igra, i da je za stolom sedelo dvoje zaista nepoznatih ljudi, auto-stoperka bi mogla već odavno da se uvredi i ode; ali iz igre se ne može pobeći; igrači ne mogu pobeći pre kraja igre sa igrališta. Šahovske figure ne mogu odlepršati sa šahovske table, granice igre ne mogu biti prekoračene. Devojka je znala da mora istrajati u igri, ma kakva bila, upravo zato što je to igra. Znala je da će igra utoliko više biti igra, ukoliko bude ekstremnija i da je utoliko poslušnije mora igrati. Bilo je uzalud prizivati u pomoć razum i upozoravati dušu da treba održati distancu i ne uzimati igru ozbiljno. Upravo zato što je to bila samo igra, duša se igre nije bojala, nije se od nje branila i omamljeno joj se predavala.
Dakle, sve što ja volim! Nepristojnost, igre, BDSM podtekst. Prelepo.
Milan Kundera, ono o "litosti" ali poboravih tačan naslov.
Edit: Knjiga smeha i zaborava.
Probaj sa "Smešne Ljubavi" i bićeš u pravu.
Ali dovoljno blizu. Postavljaj!!!
"Zaborav" je ovde ipak ključna reč :(
QuotePotreba da po mrtvima kapne pokoju mrlju bila je nova. Njezine objede pri tom nisu bile krupne, radilo se o detaljima, koje bih ja prvi puta čula, i posve je moguće da ih je izmišljala na licu mjesta da bi zadržala moju pažnju i otkrila mi tajnu koju do sada nikome nije rekla. Možda je iz činjenice da su slike o mrtvima bile sada u njezinoj vlasti, izbijalo malo zadovoljstvo. Prisjećajući se svojih pokojnih znanaca, znala je, baš kao da je naglo odlučila da im snizi ocjenu u školskom dnevniku, važno dodati: Nisam ga volila; Nisam volila ni nju; Nikad mi se nisu sviđali; Uvijek je bila škrta; Ne, to nisu bili dobri ljudi...
Dubravka Ugrešić, Baba Jaga
Aleluja, dođe i Mims! Postavljaj, o fanu Ugrešićke!
:lol:
QuoteČitav je spoljašnji prostor (istorija) posredovan medijski, dakle, rat, zatim naš društveni život (novi kondomski poredak). Sve je zamagljeno i ublaženo. Mada, nije to ništa novo. To je taj čuveni sfumato koji su izmislili još renesansni virtuozi. Na primer, informacije u vezi sa kriminalnim slučajem Futoškom parku, ali i svega onoga što se trenutno događa odmah tu iza bregov. Ipak, ne volim da gledam televiziju, može se videti svašta. Ovako radio, to su samo reči o rečima i to nekako prolazi kao san. Da, da, da! Ma, naprotiv.
Zvuči kao da je iz Srema.
xyxy xyxy xyxy xyxy xyxy xyxy xyxy xyxy xyxy xyxy xyxy xyxy xyxy xyxy
Kao hint mogu da dam samo još jedan pasus iz istog romana, neću sad biografske podatke, biće očigledno.
QuoteMislim da ženskost nema nikakve veze sa rađanjem, to je samo nešto uzgredno. Postoji taj presto venčanja, to je kruna, vrhunac. Slava ženi i mužu! Eros nema nikakve veze sa plodnošću. Eto ti sad!? Ljubavnici su iznad svega. A Diablo? Da bi neko bio žena ne mora da rađa. Materinstvo je jedno, ženskost drugo. Iako je polnost nakazna, bez nje ne bi bilo lepote. Pol je samo nakalemljeni feler ili jeftin bedž koji visi na telu, ne pripada mu suštinski, ali tako još više ističe lepotu tela, čini ga još erotičnijim. Ipak, pol treba oodseći, zakrpiti, pošto lepota mora umreti, mora se svršiti. Majka je bespolna kao i dete koje rađa, pogotovu ako je velika. Prijatel, opet ti?! Teorije?
Quote from: Gaff on 14-07-2011, 20:22:19
Zvuči kao da je iz Srema.
Dobro, jeste iz Srema, hajde da ne kočim igru toliko...
Slobodan Tišma
Yeste.
"... Sagnula sam se da uzmem lampu i onda sam se sjetila da bi se zadah fitilja mogao uvući u meso pa sam odnijela lampu na hodnik i jednim snažnim dahom je ugasila. Uvukla sam se u postelju i dodirujući svinjsku plećku ponovo zaspala radujući se kako ću ujutru, kad se probudim, ispržiti sebi dva svinjska odreska."
U pitanju je zbirka pripovedaka.
"Kasnije, u poznu noć, kad su se članovi upravnog odbora odvozili svojim kolima kući, ispratila sam svakog s lampom u ruci, kočije su ih čekale pred ulazom, upaljene fijakerske svetiljke pričvršćene na blatobrane obasjavale su mutnom svjetlošću blistave zadnjice konja, svi članovi upravnog odbora stezali su Francinu ruku i tapšali ga po ramenu... Te noći ležala sam sama u spavaćoj sobi, kroz otvoreni prozor strujao je hladni vazduh, na daskama postavljenim između stolica blistale su na slami džigernjače i krvavice a uz sam krevet, obješeni na letve, hladili su se istranširani komadi svinjetine, isječeni butovi bez kosti, kotleti i komadi za pečenje, plećke, nogice i papci, sve poredano kako je to propisao..."
Zanima me od čega li su ove zadnjice blistave, ako ih obasjava mutna svetlost...
Nemam pojma inače šta je, al da je bizarno jeste...
Hrabal, braćo i sestre, Bohumil Hrabal. Ja sam jednom prepričavala tu priču o svinjokolju (deo kad se prskaju krvlju za krvavice) u nekom većem društvu i reakcije su bile... mešovite.
Tačnog naslova se ne sećam ali to su one priče kad, između ostalog, mlada pripovedačica čeka da se frizer napije da bi ga ubedila da je ošiša na kratko, zar ne? (pa je posle muž izbije pumpom za bicikl. Ah, ti Česi.)
Jes' Bohumil je xjap xjap. Pretpotopska zabava (Svaki dan čudo).
Malo da se vratimo fantastici:
QuoteKlarimonda i ja smo pronašli čudnu igru. Igramo je po ceo dan. Ja je pozdravljam, ona mi odgovara. Onda lupkam prstima po oknu, ona odmah ponavlja taj pokret. Ja njoj dajem znak, ona meni. Mičem usnama kao da želim da joj govorim, ona miče svojim. Prinosim ruku čelu da zabacim kosu, njena ruka vrši isti pokret. To je prava dečja igra, smejemo se oboje. Pravo rečeno, ona se ne smeje, to je više tih osmeh, uzdržan. Moram da se smejem na isti način.
Sve to nije tako naivno i jednostavno kako bi se moglo pomisliti. Ne radi se o običnom imitiranju, koje će nas na kraju zamoriti, već o izvesnom prenosu misli. Zaista, Klarimonda ponavlja moje pokrete sa jedva sekundom zakašnjenja. Tek što je imala vremena da ih vidi, već ih i izvršava. Čak mi ponekad izgleda da ih vrši istovremeno. Tako da se osećam dobrovoljno nateran da pronalazim nepredvidive pokrete, nove kombinacije koje ona izvodi sa zbunjujućom brzinom. Katkad pokušavam da je iznenadim. Vršim što je mogućno brže čitav niz pokreta. Ponavljam ih više puta, potom naglo menjam red, izostavljam jedan i umećem nov. Tako se deca igraju ,,leti, leti". Čudna je stvar da se Klarimonda nijednom nije zbunila: nikakvog nagađanja iako sam radio tako brzo da je jedva imala vremena da raspozna svaki moj pokret.
To bi trebalo da je Gotje iz Antologije svetske fantastike. Nemam je trenutno kod sebe da proverim...
Nije, Mićo, nije svaka Klarimonda Zaljubljeni mrtvac ;) Mada, mislim da je ovaj pisac nju imao na umu pri biranju imena.
Onda ne znam. Nadam se da nije nešto što sam čit'o pa zaboravio.... :cry:
Quote from: Mica Milovanovic on 20-07-2011, 09:10:11
Onda ne znam. Nadam se da nije nešto što sam čit'o pa zaboravio.... :cry:
:) Rekla bih nešto utešno, ali kad pomislim koliko mi se to često dešava, pre bi trebalo mene neko da teši...
U svakom slučaju, odlomak je pre bio namenjen forumskim hororistima koji se utaboriše na prvoboračkom filmskom kvizu. I vi ste mi neka deca
cveća Ghoula! Ovo je citat iz omiljene Lavkraftove priče, a pisac je inače do danas problematičan i etički i estetički, dakle puslica za sve vas, a vi evo već 24h ništa!
auć, kakva direktna prozivka!!! :?
žao mi je, pijevićka, ali kao što se može primetiti, bolja sam sa slikama nego sa rečima, tako da retko zalazim ovde. ;)
ali 'ajde, da pokušam, kad si mi već bacila rukavicu u lice... H.H. Evers, Pauk?
Jeste. :)
Jeste, nego šta! Ko je prepoznao Majku i kurvu, od njega manje nisam ni očekivala!
A sad postavljaj što gođ oćeš.
Aa, Gaff, ti se dakle izvlačiš... i tebi ide recka na raboš :lol:
Ma meni ostale (još) tri knjige na "naškom", pa pokušavam da razvučem svoje učešće na ovom topiku. :)
okej, izvol'te:
QuoteDok sam tako razmišljao, pogled mi pade na veliku, sivkastomrku larvu, od koje se u sve većoj toploti prolećnog jutra odvajao jedan vilin konjic. Drhteći insekt se nije dugo držao žute stabljike blizu mesta za koje je grčevito prianjala napuštena avetinjska čaura, za vreme tog čina punog straha od smrti i rađanja. Nežna su se krila brzo osušila pod toplim sjajem sunca. Trzajući se, digla su se više puta, dražesno se širila, poravnala u snenom pokretu, žustro su se trle stražnje nožice, pobožno su uzdrhtale - i iznenada se podigla, zujeći, mala vila, sevnula, pa već sledećeg trenutka lutala naokolo u trzavom letu po blaženstvu mora vazduha. A kruta larva je mrtvo visila na umrloj trsci nad ustalim blatom jezera.
>>To je tajna života<<, rekoh sam sebi glasno. >>Tako se besmrtno pretvara iz jednog u drugo, tako je pobedonosna volja da se ispuni određenje ponovo probila iz svog zatvora.<<
pih, tek sad videh da je autor već overen na ovoj temi...
ha, eto hinta! :lol:
namamili ste me ovde, a sad nikog nema ni da pokuša, već ja moram da umaram svoje prstiće.
hm, hajde da vidimo da li će ovo biti od pomoći:
QuoteOsećanje koje se zatalasalo u mojoj dubini, neobjašnjiva napetost i više nego prirodno saučešće s tim neobičnim životom, meni, njegovom potomku, iz dubine duše govori da ovde tek počinju prave oluje, grmljavina sudbine i titanske borbe, da rastu, narastaju i da će se nadviti jedna nad drugu - - za ime božje, kakav me tu užas iznenada spopada?! Jesam li ja taj, koji piše? Jesam li ja postao Džoni Di? Je li to moja ruka? A ne njegova?! - Ne njegova? I, za boga, ko stoji tamo? Je li to avet? Tamo, tamo, kraj mog pisaćeg stola!
Ma, meni je bilo trulo da se trpam, ali to je Anđeo sa zapadnog prozora, kad već neće niko drugi da se javi.
Pih! A ja taman izguglao koja je knjiga u pitanju! xfrog
nakon (zakasnelog) iščitavanja postova na ovom topiku, pretpostavila sam da ćeš ti biti ta koja će pogoditi. :)
:) Evo još jedan horor, samo -
nestandardan.
Quote
- Jeste! Glupe! Jeste! - frkne prugasti. Sad je izgledao skoro pa ljut. - U ljudskim kućama rođene, u ljudskim kućama odgajane, svakog dana ljudskom rukom hranjene! Uobražene! Nezasite! Glupe!
- Nismo!
- Jeste! Predugo ste s ljudima, zaboravile ste što znači biti mačka! Zaboravile ste - prugasti tu zastane i zagleda se svakoj Osmorki pojedinačno u ljute, sitne, glupe oči, - da mačke već vladaju svijetom!
- Vladaju? Ne vladaju! Vladaju? Ne vladaju! - u redovima Osmorki došlo je do komešanja. Konačno su se primirile i prva od njih je čučnula i upitala prugastoga, sumnjičavo ga gledajući: - Otkad?
- Tisućljećima! - pljunuo je prugasti. - Otkad smo shvatile da rat s njima ne možemo dobiti, otkako smo od velikih mačaka postale male, otkako smo ih pripitomile!
roald dahl... mozda?
mačke???
angel011, reaguj!!! :lol:
Nije Roald Dal, ovo je original tekst a ima i prevod na srpski :roll:
Inače, da, da, mačke su u pitanju, a to vam je i dovoljan hint za pisca... odlična knjiga sa već dva nastavka, ja željno iščekujem treći nastavak odn. četvrti deo u totalu.
dobar ti hint :lol:... Darko Macan, pretpostavljam... Dlakovuk?
:| Jeste, to mi je omiljeni dečji horor.
kad smo već kod mačaka... :mrgreen:
QuoteDok sam se ja povlačio, slučajno zgazih na rep jedne od onih drečavih i ratobornih mačketina. Prolomilo se jedno gromko mijaaaaaauuuuu i ja osetih kako mi se uz nogu pripijaju krzno, zubi i kandže. Opsovah, pokušavajući da stresem životinju,još uvek sa onom srebrnom statuicom u ruci, i krenuh preko babe koja je i dalje gunđala na podu.
Pih, ovo je mnogo nepismeno. Jel' prevod?
Jeste. :lol: :lol: :lol:
Paklena pomorandža?
viddy well, little brother. viddy well. :evil:
jeste, o braćo. :)
Evo zadatka:
QuoteTreće nedjelje odvojio je košmar od stvarnosti. Mada nije bio posve siguran šta je od toga košmar, a šta stvarnost.
Na jednoj strani ostali su mrak, teskoba i bežanje kroz lavirint zidova, litica i strmih obala. Sećao ih se kao što se tada, u toj noćnoj mori, neodređeno sećao nekih drugih strmina koje su sezale do nebesa, činile nedodirljivom svetlost iz dubine sumraka u koji je tonuo, hodajući za nekim neuhvatljivim ciljem sa još nekim ljudima koje je tada poznavao. U tim sećanjima na sećanja izgubljena su imena i likovi tih ljudi, kao što je i on izgubio ime koje je nosio i lik koji je zamenjen likom koga su svi oko njega prepoznavali osim njega samog.
Stvarnost je bila tu, svuda oko njega i on u njoj, morao je da prihvati da su dvor i soba u kojima se nalazio njegova kuća i njegova soba. Isto tako, da je starija žena, koju je prvu video kraj sebe kad se osvestio, a plakala je i smejala se u isti mah, njegova majka. A čovek izboranog i grubog lika, strog gospodar čitavog poseda i svih ljudi na njemu, da je njegov otac. Rekao je da je dosta kuknjave, da će sve biti u redu i da će se njegov sin, verovatno, sada okanuti novih budalaština.
Čovek iz posluge, za njega još jedno novo lice, došao je sledećeg dana da ga obrije. Ostavio mu je na licu samo tanke brčiće, tako je bilo ranije, pre nezgode koja mu se dogodila. Lice koje je kasnije video u zrcalu bilo mu je i poznato i nepoznato, kao što mu je bilo nepoznato i ime kojim su ga zvali. Nije prepoznavao nijedan kutak u kuli, ni na gornjem spratu gde je bila njegova soba, ni u prizemlju u glavnim prostorijama. Vidik kroz okno bio je prihvatljiviji, ali nekako preuređen, podešen samo za ovo okno, ne i za sva druga okna kroz koja je ikada posmatrao okolinu.
Dobro je, pomislio je gledajući u daljinu, bar u jednu stvar sam siguran, ovo je moja zemlja.
QuoteI najstariji ljudi se ne slažu oko toga da li reke spajaju ili razdvajaju ljude. Govorilo se, čak, da su druge obale put u nepoznato, da su reke u vlasti mračnih sila, da boginja Morana u njima pere svoje kose i iz zajaženih uvala bere cvetove lokvanja i upliće ih u nju. Najveće od njih Moravama bi zvali i nekim čudom one bi se nalazile upravo tamo gde sa drugih obala preti neprijatelj i smrt.
Da li su se te reke tako zvale zbog neprijateljskih naroda na drugim obalama ili su se ti isti narodi tamo okupljali zbog njihovog imena ne beše sasvim jasno. Tek, ljudi bejahu oprezni u davanju imena rekama jer lako je dati ime detetu, planini ili zabranu. Dete postane čovek i odabere novo ime, planine se nikad ne menjaju a zabran možeš i da posečeš. Sa gradovima i selima je teže. Ako se ime pogrešno odabere, naići će neprijatelj i sve će da nestane u ognju i maču.
Najteže je sa rekama. Reke teku kao vreme i sa njima se nikada ne zna.
Priča se, takođe, da su u vreme dok nije bilo mostova, reke bile veće prepreke od planinskih lanaca. Teško da se ko sam usuđivao da ih pređe. I u grupama bi se ljudi najpre posvetili većanju, pa odustajali ili ne.
Prvi skeledžija bejaše onaj što je u Hadu prevozio ljudske duše. Zato su ljudi zazirali od njih kada ih se kasnije pojavilo više, na svim većim rekama. Bili su to čudni, usamljeni ljudi, bez porodice i prijatelja, nevoljni za razgovor, zloguki za sudbine i kad bi davali dobre savete. Nije ih bilo dobro doticati, čak i kad bi trebalo da se plati.
Loš prevod? Epska fantastika koju bi samo Nightflier prepoznao? Hoćeš li da zatvoriš ovaj topik?
Ma jok, šta fali. Ovo je garant nešto domaće; čim su tu Morana i Morava. Tipujem na nekog od onih pisaca koji se lože na Pavića, kao Goran Petrović i drugi njegovi ispisnici.
A mislim, ovaj drugi pasus može zub-na-zub sa Testamentom Vidosava Stevanovića (nije kompliment). :roll:
Naravno, sad će Ygg da izvuče kako je to prevod sa kineskog a ja ću ostati debil, ali nije važno, glavno da se igramo. :)
PS A ova rečenica mi se sviđa:
QuoteVidik kroz okno bio je prihvatljiviji, ali nekako preuređen, podešen samo za ovo okno, ne i za sva druga okna kroz koja je ikada posmatrao okolinu.
Dakle, daj neki hint, pa da lagano krenem u biblioteku.
Reko' ja da će Ygg da ucapa topik. Evo, ako pomoći uopšte ima.
Kada je dete upitalo: "Čiča, jel' ti prevoziš naše duše?"
Na skeli zavlada tajac, još grđi nego što bi bio da nije bilo pitanja. Svi su, ipak, poturali uho na stranu gde uz krmeno veslo stoji Janak i iščekivali. Jer, moglo bi se dogoditi da Janak iskaže svoju tajnu.
On otpusti jednu ruku sa krme, pomilova dete po glavi i većina putnika tada jedini put ču njegov glas:
"Ne,dete, ne vozim javaše duše. Samo vaša tela. Dogod bude Drine i ljudi oko nje, onima koji pređu duše ostanu na drugoj strani."
Izvinjavam se što kočim igru. Imam problema sa računarom. Evo,
scallop je valjda pomogao. :) Nije u pitanju prevod. Evo još jedan lijep citat, pa ćemo onda preći na hintove ako bude bilo potrebe:
Quote...Ivan ne odgovori nego obrati pažnju na stazu i konje. Već se šuma razbila na proplanke, a u daljini i nizbrdo nazirala se površina Velikog jezera. Stigavši na obalu videše ostrvo u Velikom jezeru, veliku zgradu samostana i crkvu Gospinu na njemu. Ostrvo beše toliko malo da se činilo da jedva na sebi drži opatiju i beše to čudo o kome je don Pedro često pričao po dvorovima Napulja, Đenove, Kastilje i Aragona. Teško su mu verovali da postoji u Jadranu ostrvo i na njemu jezero, ne jedno već dva, Veliko i Malo, i u velikom, opet, ostrvo i na ostrvu velelepni benediktanski samostan... Samo ga je jedan ruski bojar, izbegao posle smrti cara Ivana Groznog u Madrid, potapšao po ramenu i rekao: "Da, znam, to sigurno postoji, sve naše skaske tako počinju..."
Nije u redu, Scallope, ako znate a vi recite pa postavljajte dalje. ;)
Ja nemam pojma, ali ako nije neko cenzurisano parče Poslednjeg Srbina, onda je možda... Grbovnik! xrofl
Kud ću ja od sramote. Da ja počnem da zadajem citate vi nikada ništa ne biste pogodili. Ovako, ne znam da li me je Ygg pohvalio ili obrukao.
Quote from: scallop on 26-07-2011, 18:46:54
Kud ću ja od sramote. Da ja počnem da zadajem citate vi nikada ništa ne biste pogodili. Ovako, ne znam da li me je Ygg pohvalio ili obrukao.
Em lažna skromnost em pljuckanje po kolektivnoj forumaškoj načitanosti! Amo s citatom!
Cenzurisano parče "Poslednjeg Srbina"! Kako ste se okupili vi ni Bobana ne čitate. Samo Džojsa i tako nekakve velikane. Sa čim ćeš nam u "Lovac" doći? I ti i Lillit. Sivka će se možda izvaditi, jer ona je je izdavač nas prokaženih. Izvin'te me što sam vam zaprljao topik.
:( :( :(
Pošto je durenje tako konstruktivan oblik ponašanja, primeren odraslima, sad ću i ja malo da se durim...
Hajde, da vam ne kvarim igru. Ovo je bio moj idol dok sam sumnjao da sam u stanju išta dobro da napišem.
Sve je počelo podozrenjem (možda preteranim) da Bogovi ne znaju da govore. Vekovi izgnaničkog, zverskog života ubili su u njima ljudska svojstva; islamski polumesec i rimski krst behu nemilosrdni prema ovim izbeglicama. Vrlo niska čela, požuteli zubi, proređeni brkovi mulata ili Kineza i debele, životinjske usne, posvedočiše o degeneraciji olimpijskog soja. Njihova odeća nije odgovarala profinjenom, uljudnom siromaštvu, već zlokobnoj raskoši kockarnica i bordela Dubine. U rupici revera plamteo je karanfil; u svezanoj vreći se nazirala izbočina od prikrivenog bodeža.
Quote from: scallop on 26-07-2011, 18:46:54
Ovako, ne znam da li me je Ygg pohvalio ili obrukao.
Ma obrukali su se forumaši! Svarno sramota da niko nije prepoznao citate. :o
Inače, dvoumio sam se između Grbovnika i jedne Bobanove priče iz Trifida. Bojim se da bi i Boban isto prošao. 8-)
Ako se nisu svi nadurili (što bi se dalo preživeti), pisac je najveći slepac posle Homera.
Ajde, kad već neće niko drugi, da probam ja: Ragnarok, Jorge Luis Borges.
Bravo. xjap
Quote
Glad je čupala u meni na neizdržljiv način, i ja sam osećao da bih bio kadar učiniti i najneverovatnije, samo da utolim glad. Odsekao sam nožem komad kožne torbe i pokušao da jedem: nisam bio u stanju da progutam ni najmanju mrvicu; ali činilo mi se da mi je lakše bilo i od samog žvakanja kože i ispljuvavanja žvakotine.
Grrrr... ovo sam sigurno čitao.
Po?
Jeste Poe. Još samo fali naziv romana.
Artur GP?
Jeeeeeee! xcheers
Pa, da, ima smisla... Tu mi je knjigu otac čitao pred spavanje kad sam imao recimo... 9 godina. Kako tako nešto zaboraviti?
OK, evo nešto za malo veće dečake. Lako je:
Quote- Ma, trideset pet! - preseče Kami
- Trideset pet! Jesi l' siguran? To, dakle, iznosi trideset pet para. Trideset pet para, to nije sto para, zbilja, ali je ipak nešto. Pa evo šta ja predlažem: Živimo u republici, svi smo jednaki, drugovi, braća: Sloboda, Jednakost, Bratstvo! Moramo svi da se uzajamno pomažemo, zar ne? i postupamo tako da se to dobro odvija. Onda ćemo izglasati, što bi se reklo, porez, da, porez, kako bismo osnovali berzu, kasu, ušur, i sa tim ćemo kupiti naše ratno blago.
Hm, morao sam da stanem ovde jer sledeća rečenica bukvalno otkriva zaplet i ime romana...
Rat dugmića, Luj Pergo. :mrgreen:
Sure 'nuff. :| :| :|
Dobro, pošto smo završili s durenjem, evo sad nešto iz iste edicije:
Quote
Da bi njihov plan bio uspešno ostvaren, bila je, naravno, potrebna savršena tajnost, jer ako bi neko iz Zekatske unije doznao za to, svi bi oni po naređenju predsednika bili poubijani zajedno sa svojim porodicama, rođacima i prijateljima. Predsednik je, naime, sastavio neku vrstu zakonika Zekatske unije, po kome svaki zec koji na bilo koji način prekrši pravila ili pokaže samo sklonost ka tome, mora biti što pre likvidiran zajedno sa porodicom, a po mogućnosti i sa rođacima i prijateljima; ukoliko bi neki zec pokušao da je potkrade, bio bi ubijen i on i njegova porodica; ako bi pokušao da joj nanese štetu, bio bi likvidiran i on i njegovi rođaci; a ako bi pokušao da ubije predsednika Zekatske unije ili da bez konsultovanja sa svojim pretpostavljenima pođe u neku akciju, bio bi ubijen i on i njegova porodica i njegovi rođaci, pa čak i prijatelji.
brezuljak votership?
Nije. :lol: U Brežuljku su kunići, brate Sanđama, a ovo - pst! - nije prevod.
Ja se ne sećam ovog pasusa a pročitao sam Brežuljak Voteršip deset puta. Tamo su kunići u glavnim ulogama, a ne zečevi. Bio je jedan drugi roman u Nolitu u kome su u glavnoj ulozi bili zečevi, ali pisala ga je neka četrnaestogodišnjakinja (čini mi se da se prezivala Ras or sumtin), to mi je majka jednom uzela iz biblioteke jer sam ja ponovo hteo Brežuljak Voteršip, ali nije mi se dopalo, mnogo mi je bilo detinjasto. Da nije to ovo? Mada mi ne deluje kao da jeste...
Edit: Ali posle ovog Jevtropijevićkinog posta... možda i jeste?
deset jebenih puta????
ma ja se jedva secam "brezuljka votershipa", ovo sam lupio.
Jeste. Pustolovine nestašnih zečića, Kruna Ras. Mislim da nije imala ni četrnaest godina.
PS: Kad god mi se učini da je nešto previše krvavo za decu, dovoljno mi je da se ovoga setim. Krv pljuska ko iz čabra, autentičan dečji diskurs.
Dobro, to ja sad opet treba da postavljam? Argh... Evo i idem na spavanje, jedan klasik:
QuoteKad uši Isakove primiše nadu za bekstvo, koju je ovaj govor objavljivao, on poče postepeno, gotovo santimetar po santimetar, da se izdiže sa poda, dok se sigurno ne postavi na kolena zabacivši unazad svoju dugu sedu kosu i bradu i zagledavši se oštrim crnim očima u poklonikovo lice, pogledom koji je u isti mah izražavao i nadu i strah, a sve je to bilo pomešano sa sumnjom.
Roman koji mi je prvi put prikazao koncept antisemitizma...
Ivanhoe
A tko bi drugi!!!!!!!!!!!
Ajmo, Gaffe.
"Bosa je i mokra, ali topla i uzbuđujuća. Iz njenog tela zrači vrelina. Stavljam joj ruku između nogu, pridižem je kako bih je odvojio od zemlje. Maločas je hitnula sandalu kroz prozor, sad se vrhovima prstiju oslanja na moja stopala. Još sam bio u opekotinama od vatre njenog tela. Sva je komad požude koja diše pod rukom. Sklanjamo se od pljuska, ima još sveta oko nas, s kapuljačama od najlon kesa. Naglo je odlučila da izađemo na kišu."
"Viđao sam je u Klubu književnika. Rano je izlazila, uvek s jednom ili dve prijateljice, na sebi je nosila ceo svoj nakit, ne odviše vredan ali ukusan; otmeno je kašičicom jela kolače, streljala očima živo i sa znatiželjom, ako takva rečenica ne odbija od književnosti; osmeh ju je krasio tako da pomislite da je ova žena željna razgovora, da je dobra i uvek spremna na ljubav. I kad god bih se namestio negde blizu nje, lovili bismo se pogledima. Najzad sam joj prišao, ali me je mirno odbila. Posle tog neuspeha izbegavao sam je, mada me je tešila činjenica da ni drugim muškarcima nije dopuštala da joj priđu."
Užas. Ovo ko da je Momo Kapor...
xrofl
Nije Momo Kapor.
Ja sam pomislio da je Arsenijević, da budem iskren.
Nije Arsenijević.
Mogao bi sad neki komentar o pismenosti pisca (domaći je, može se).
Pa u drugom isečku je i sam autor izrazio strepnju za prijemčivost svoje proze.
Quote
Pronašao sam slobodan kupe, navukao zavese i zavalio se na sedište. Udobno i lepo putovanje pokvario mi je sveštenik koji je ušao na stanici Kelebia i nalepio natpis: rezervisano za majke s decom. Rešio sam da napustim kupe, ali me sveštenik zaustavio:
"Ostanite, molim vas, potrebni ste mi!"
Tek što sam ponovo seo ušla je mlada žena i počela da se porađa. Sveštenik je prihvatio novorođenče, ono je kmečalo u njegovim rukama. Pomalo zbunjen upitao sam:
"Čije je dete?"
"Što se to vas tiče", dreknuo je sveštenik. "Vaše je da ga priznate i to je sve!"
Da nije nešto Tišmino?
Nije.
'Ajde malo trivije. Autor ovoga dela (ne za ovo delo) je svojedobno dobio jednu nagradu koja mu je kasnije oduzeta od strane SKS usled "nepodobnosti". Inače, ova nagrada je nakon toga i ukinuta.
Inače, autor je dobio i Nagradu Željezare Sisak.
Ovo je teže nego Yggovo pitanje. Ja sam od tih "Sedam sekretara SKOJ-a" zapamtio sam jedan naslov - "Rolam svoju kožu". I tom su tipu oduzeli nagradu. :lol:
Quote from: Gaff on 30-07-2011, 22:12:19
Inače, autor je dobio i Nagradu Željezare Sisak.
Za isti roman koji mu je doneo i gorepomenutu nagradu (ni u ovom slučaju se ne radi o romanu iz kojeg su citati), dobio je i Ninovu nagradu kritike i Nagradu biblioteka Srbije za najčitaniju knjigu.
Sudeći po hintovima mogao bi biti Mirko Kovač. Možda Uvod u dugi život?
Jeste.
QuoteObaveštenje:
Mebius, Asmodej-Matvej, doktor medicinskih nauka, dopisni član Akademije medicinskih nauka Evrope, direktor filijale Svetskog instituta kosmičke psihopatologije (Beč). Rođen 26.04.36. u Insbruku. Obrazovanje: fakultet psihopatologije, Sorbona; Drugi institut kosmičke medicine, Moskva; viši kursevi bezinstrumentalne akvanautike, Honolulu. Osnovne oblasti naučnog interesovanja: vanproizvodne kosmo- i akvafobije. Od 81. do 91. godine - zamenik predsednika Glavne medicinske komisije Uprave kosmičke flote. Sada opštepriznati osnivač i rukovodilac škole takozvane "polimorfne kosmopsihopatologije".
Na konferenciji kosmopsihologa u Rigi, 7. oktobra 84. godine, doktor Asmodej Mebius podneo je izveštaj o novoj vrsti kosmofobije koju je nazvao "sindrom pingvina". Ta fobija je predstavljala potpuno bezazleno psihičko skretanje od norme, koje se izražavalo u nametnutim košmarima, koji su zaticali bolesnika za vreme sna. Čim bi pacijent zadremao, usnio bi da visi u bezvazdušnom prostoru, apsolutno bespomoćan i nemoćan, usamljen i zaboravljen od svih, predat na milost i nemilost bezdušnim i nesavladivim silama. Fizički je osećao mučno gušenje, osećao kako njegovo telo prožimaju jeziva rušilačka zračenja, kako se tanje i tope njegove kosti, kako počinje da vri i isparava se njegov mozak; obuzima ga neviđen, neverovatan očaj i on se tada budi.
Doktor Mebius nije smatrao to oboljenje za opasno zbog toga što ono, kao prvo, nije praćeno nikakvim skretanjima ni izopačenjima psihe i some, a kao drugo, ono se veoma uspešno smirivalo ambulantnom psihoterapijom. "Sindrom pingvina" privukao je pažnju doktora Mebiusa pre svega zato što je predstavljao potpuno novu pojavu, koju niko i nikada ranije nije opisao. Čudno je bilo to da to oboljenje napada ljude bez obzira na pol, uzrast ili profesiju, a ništa manje čudno je bilo i to, što nije bila uspostavljena nikakva veza između tog sindroma i gen-indeksa obolelog.
Braća Strugacki, Talasi smiruju vetar
Jeste!
Evo nešto lako za druge, kao što je prethodno bilo lako za mene
Quote"Imam ovde", rekoh, "sumu od osamdeset i tri dolara i nešto sitniša. Ako hoćeš, krenimo u Njujork a posle toga - u Italiju."
"U Italiju?", upita on, razrogačivši oči. "Italija, da, da - ali, kako da stignemo donde, dragi Sel?"
Razmotrio sam problem. "Zaradiću nešto para, od izdavača treba da dobijem hiljadu dolara. Prevrtaćemo lude žene u Rimu i Parizu, svuda; sedećemo u baštama kafea, živećemo u kuplerajima. Zašto ne ići u Italiju?"
"Stvarno, zašto?", reče on; iznenada je shvatio da govorim ozbiljno i pogledao me krajičkom oka - ranije, činilo se, nisam imao poštovanja za njegovu tegobnu egzistenciju i taj je pogled čoveka koji odmerava svoje šanse u poslednjem trenutku pre klađenja. U očima su mu bljeskali trijumf i drskost, đavolski pogled; dugo nije skidao pogled s mene. Uzvratio sam mu dubokim pogledom i porumeneo.
Rekoh: "U čemu je stvar?" Osećao sam se bedno. On nije odgovarao već nastavio da bulji u mene istom drskošću u krajičku oka.
* Zajeb za brisanje. Izvinjavam se svima na grešci i duplom postiranju.
* Zajeb za brisanje. Izvinjavam se svima na grešci i duplom postiranju.
Dal' si mogo lakše, Mace?
Keruak, On the road.
Pošto znam da sam pogodio, evo odmah novog zadatka. (Drsko, bahato!!!!!!)
QuoteČujte. Sam se često čudim tome što ona... prema meni nešto oseća. Kad su u pitanju moja osećanja - to je drugo. Ja prema njoj osećam to što osećam, jer je ona za ljubav stvorena, za ljubav postoji, da biste je voleli. A ipak, šta je ona mogla u meni da zavoli? Moja osećanja, moju ljubav prema njoj? Ne, ne samo to, ona, isto tako i mene samog voli - ali zašto? Ali šta u meni voli? Pa vidite kakav sam. Nemam iluzija, slabo se ja sebi sviđam i zaista ne znam, ne shvatam da je ona u meni nešto videla, čak ću priznati da mi to smeta, ako bih nešto i imao da joj prebacim, onda je to upravo to što me... tako blagonaklono prihvata. Da li verujete da u trenucima najvrelije ekstaze ja joj za zlo uzimam upravo tu ekstazu, to što joj se ona sa mnom prepušta? I s njom nikad nisam mogao da se osetim slobodno, za mene je to uvek bila nekakva milost, ustupak prema meni, morao sam čak da pribegnem cinizmu da bih iskoristio taj "ugođaj", to što je priroda tako dobrostivo to udesila. Dobro. I uza sve to, ipak - ona me voli. To je činjenica. Mezasluženo ili zasluženo, ugođaj ili neugođaj, ona me voli.
Meho, ako ovo nije Dostojevski, onda je neki njegov sledbenik, nema druge.
ma ovo je neki francuski dekadentni tupadzija sto posto. sve mi nesto zerar de nerval na pameti, mada je ovo previse stalozeno za njega.
a mozda i shvabo, majku mu.
devetnaesti vek u svakom slucaju.
ovaj meho potpuno prolupao. kad god stavi citat, dođe mi da qpuke od patetike. :lol: :lol:
Nije Dostojevski, nije njegov sledbenik (bar ne proklamovan, niti ga kritičari tako etiketiraju), nije Francuz. Takođe, glede patetike, ovo je jedini ispad ove vrste u romanu koji je naglašeno simboličan i čak u određenom smislu postmoderan, mada se autor ne ubraja u postmoderniste. Nije devetnaesti vek, posleratni je roman, smešten u Drugi svecki rat. Ovaj citat nije sasvim reprezentativan za roman, ali s druge strane, ovo je roman koji stalno igra bait and switch sa čitaocem pa u neku ruku ni jedan njegov citat nije zbilja reprezentativan.
znaci shvabo? grupa 47?
Ne, brat Sloven.
Da li je ime žene o kojoj se ovde govori Lara?
Quote from: LiBeat on 31-07-2011, 14:14:31
Da li je ime žene o kojoj se ovde govori Lara?
Nije.
Ajde da dodamo још јеdan citat, možda bude lakšije:
QuoteTek tada se ona zagledala u krst i verovatno se molila, sudeći po drhtajima koji su na mahove preletali njenim usnama - i na kraju je bilo kako treba da bude, krst, njena molitva, naša usredsređenost - i to je trajalo beskrajno dugo, a proticanje vremena bilo je jedina mera tih usrdnih molitava kojima nije bilo kraja, koje se nisu mogle odvojiti od krsta. I ta nepokretna, gotovo već mrtva, a ipak treperava koncentracija, uzimajući maha u vremenu, osveštavala ju je; dok su je Vaclav, Hipolit i njegova žena, henja, služinčad, pratili na kolenima. Friderik je takođe kleknuo. Ali uzaludno. Jer, uprkos svemu, pa iako je sva bila izgubljena u krstu, njena žudnja da on to vidi ostajala je snažna. Šta joj je to trebalo? Da bi ga obratila poslednjim pregnućem pred smrt? Da bi mu pokazala kako se katolički umire? Šta god da je htela, Friderik, a ne Hrist, bio je ovde poslednja instanca, i ako se molila Hristu onda se molila Friderika radi, i nije joj pomoglo što je pao na kolena - on, a ne Hrist - postajao je najviši sudija i Bog, pošto se zarad njega dešavalo to umiranje. Kakva nezgodna situacija - i nije me čudilo što je pokrio lice šakama.
Ovde se dakle pominje većina likova iz romana. Ne pominje se narator, koji u romanu ima isto ime kao i autor.
Mislim da je ovo dovoljno podataka i skoro da znam ko će ovo pogoditi. :lol:
vitold gombrovic - pornografia...
Bat of kors.
Ajmo Šozo, oči moje.
Kada su objavljene ocene gledanosti i Plešući ombudsman dobio minus 34, u medijskoj kompaniji Nilsen raspravljalo se o tome da li taj broj ukaziuje na to da su ljudi koji su se slučajno u program uključili posle toga sebi iskopali oči poput Edipa. Na kraju je nadvladala donja cifra i zaposleni su se sakupili u kanceleriji producenta Narvija Nektara, gde su svakom piscu ponudili izbor između ostavke i odlaska u zatvorenu prostoriju sa revolverom.
Eh, pa mogo si više da se potrudiš...
Čista Anarhija - Vudi Alen.
Da ne bismo zadržavali (pošto znamo da sam pogodio), evo novog zadatka. Ovo će biti lako svakome ko je išao na fakultet... Valjda...
QuoteNajzad smo stigli do kuće. To je bila veličanstvena zgrada divnog starinskog stila. Vodoskoci, vrtovi, staze, šumice - sve je to bilo uređeno sa mnogo razumevanja i mnogo ukusa. Hvalio sam sve što sam video, ali njegovoo prevashodstvo nije poklanjalo ni najmanje pažnje mojim rečima. Ali kad smo posle večere ostali nasamo, domaćin mi tužno reče da često pomišlja na to da preuredi svoju kuću onako kako to danas moda zahteva i da na svom imanju zavede novi način obrade zemlje. U protivnom, izlaže se opasnosti da mu se prebaci da je ohol, nastran, svojeglav, neznalica, ćudljiv. Zašto bi on na sebe navlačio kraljevu nemilost? Njegovo veličanstvo ionako nema poverenja u njega. Rekao je da se boji da će se moje divljenje znatno smanjiti kad mi bude ispričao neke pojedinosti o kojima teško da sam čuo na dvoru. Tamo, gore, ljudi su suviše utonuli u svoja razmišljanja o uzvišenim stvarima i nemaju kada da obrate pažnju na ono što se dešava na zemlji.
prica o sedmoro obesenih - andrejev ?
Sigurno se šališ? Ne. Nešto mnogo poznatije.
a jebote mehire mnogo su ti neutralni ovi citati, moze da bude bilo sta...
rable?
:D :D
Ne.
Istina je da sam namerno odabrao ovaj bezmirisni citat. Evo još parče posle koga ćete sigurno pogoditi:
QuoteBrod je imao oko pedeset ljudi posade. Među posadom je bio i jedan moj stari drug, neki Petar Viljems* koji me je najlepše preporučio kapetanu. Kapetan me je vrlo ljubazno primio i zamolio da mu kažem odakle idem i kuda sam se uputio. Kada sam mu ukratko ispričao svoje doživljaje, pomislio je da buncam i da su mi nesreće koje sam prepatio pomutile pamet. Tada sam iz džepa izvadio krave i ovce. Kada ih je ugledao, vrlo se začudio i uverio se da govorim istinu.
*Izdanje iz koga prekucavam je iz 1949. godine, prevedeno sa ruskog na koji je preveden original sa engleskog, otud i ova zabavna transkripcija imena.
Pa to je očigledno Balardovo CARSTVO SUNCA!!!1
Er... ne? Balard svakako tu knjigu nije napisao dovoljno rano da bude prevedena u Jugoslaviji 1949. godine (actually, napisao ju je 1984.), sem ako, naravno, komunisti, kao što sumnjamo nisu ovladali putovanjem kroz vreme a nikome nisu rekli.
Guliverova Putovanja, Jonathan Swift
a da ga jebem! pretece me gaff! :)
:)
Da, naravno. Krave i ovce u džepu - šta bi drugo bilo?
a 'teo sam i prvi put da kazem svift umesto rable, majke mi :)... al' rable mi se nekako vise vrzmao po glavi zbog bahtinove knjige...
Eh, i ja sam hteo da budem policajac kad sam bio mali, a vidi me sad... Sve su to odluke koje donesemo u trenutku a obeleže nas za čitav život.
Evo nešto lako.
Quote
Mogu da zamislim kako su se osećali muškarci priključeni kao krave muzare automatskoj mlekari. O ženama da i ne govorim. Apstrakcije su kasnije popustile pred jednostavnim rešenjima. Njutnova jabuka uvek mora da padne pred argumentima zakona gravitacije.
nisam citao, al' moz' se izgugla... daj nesto drugo...
Neću. Neka onda pogađa neko ko nije guglao.
Sa obzirom na to da je Gaffova prošla stvar bila od Mirka Kovača a meni delovala kao Nikola Milošević u romanesknim vodama, ne usuđujem se ni da nagađam. :)
Ali ovaj Gombrovič me potpuno zaveo na pogrešan trag, bilo je kao preslikano iz Zapisa iz podzemlja, eto kako čovek može da se zezne...
Evo onda još malo.
Quote
Prošlo je već šest meseci otkako su ga iz reda Restauratora isključili zbog navodnog drogiranja prepekanom. Kao, služi se nečasnim sredstvima u njihovom časnom pozivu. A on je samo bio bolji od ostalih. Možda lucidniji kada se naljoska. U ostale priče nisam verovao.
Radmilo Anđelković. De je sad Skalop da me pofali?
Jeste.
Ovo je manje poznato (mislim) pa ću staviti sam početak:
Quote
Bledi bolesnici. U ligeštulovima.
Posmatra se zalazak sunca. Izlazak zalaženja u svom svom izlazno zalaznom procesu izlaženja i zalaženja.
Promene, koje se nadovezuju jedna na drugu. Erupcija prevazilaženja i nadilaženja. Demonstracija prirodnih zbivanja.
Bolesnici su nemi (pasivni) gledaoci-posmatrači onoga što se događa.
Drhtavim rukama pokazuju ka žiži zraka poslednjih nijansi prebledelog.
I bolničarke su tu. U belom, koje je već poprimalo nešto od onog opšteg sivila do kojeg dolazi usled opšteg prelaza u sumrak.
Teško je bez prepekana. Prvi citatić je meni bio blizak, ali pojma nisam imao ko bi to mogao biti. Nisam obratio pažnju ni na drugi (koj sam ja da nešto pogodim), već na Jevtropijevićkin zahtev da bude pohvaljena. Sad se pitam da li je pogodila. Čini mi se da je zadatak napisati i odakle je citat. Da li je? Pa, lepo bi bilo da i to pogodi pre nego zada sledeći zadatak. Postoji najmanje tri dela odakle je Gaff to mogao da pokupi.
Da bismo se izvukli iz ove pat pozicije, predlažem da Jevtropijevićka ipak okači još jedan citat iz dela sa kojim je započela a ja ću Scallopu da platim piće i večeru kad se sledeći put vidimo, kao kompenzaciju!!!!!!!!!!!
Pa dobro, ovo je uglavnom raspravljeno sinoć uživo, dok su svi pili kiselu vodu i pravili se fini: ja se ne sećam naslova (i da nije bilo prepekana, ništa ne bih pogodila) ali smo sistemom eliminacije došli do najverovatnijeg Došljaka sa planete ludaka, što je Gugl danas potvrdio.
Dakle, idemo dalje, citat i hintovi:
Quote
Šta da radim, mislio sam. Slabo sam postavio prepreku poštapanja. Slabo sam je napustio. Napunio sam njene grane stablima. Njena trupla deblima. Njene osećaje njenim maštanjima. I prilaze razlazima. Da li: stevičitaliknjigu? Taj život, to nije bilo ono što je meni trebalo u tim trenucima. Ja sam je odneo svojim bibliotekarkama. Svojim oslabljenim slavujima. Doneo sam je nama i ostavio sam je njima. Ja sam nju doneo i ostavio sam je. Spustio sam je dole u donje predele. U donje krajeve. Skute njene suknje mojih knjiga sam spustio. Spuštajući ih ja sam se rastao s njima. Doneo sam njih njima i spustio sam ih u blago predgrađe razgranatog.
Eto zašto nisam u stanju da pročitam više od pola ovakve strane odjednom...
Hintovi: ovaj autor je bio multitalentovan. Pisao i objavljivao na dva jezika, trudeći se oko naslova; imao bend - grozan, ali super su se zezali; crtao i pravio izložbe; pisao scenarija koja su čak i ekranizovana; eto, najpoznatiji široj publici je valjda kao scenarista jednog Žilnikovog filma (i ovo je već isuviše za pomoć).
andrla?
Tako je, Branko Andrić! Ajde sad probaj naslov.
"potonuli brodovi od hartije" :)?
ma nisam citao, potrefio sam na osnovu hintova i malo guglanja. meni on pre svega poznat kao skvoter, dilea i frontmen uzasnog benda :).
Ma da, zato sam i postavila ovolike hintove, ali mi prosto čemer da ga niko nije čitao, ljudi se pale na Belaćevića i njemu slične, a ovo je ipak, ono, znatno kvalitetnije, iako od dužeg čitanja provereno dobijam glavobolju.
Naslov: Sanatorijum.
nemoj tako, pokojni rabel je bio veliki apostol slobode :).
procitacu ovo cim nabasam, generalno mi je draga cela ta ns ekipa (izuzev mozda vladimira tasica).
evo novi citat:
QuoteValter se vratio sa godisnjeg odmora i Orasio se ponovo poceo baviti predstavama u svojim vitrinama. Prve veceri je odneo Eulaliju u dnevnu sobu, smestio je uza se, na platformu, i zagrlio je dok je posmatrao ostale lutke. Momci su pripremili scenu sa mnogo vise lica nego obicno
Felisberto Ernandes, Hortenzije (iz Niko nije palio svetiljke).
entropijevicka, ti si totalna carica. jesje :).
Hvala :oops: Mislim, nije istina, ali svejedno hvala.
E, ovo je kratko ali krajnje prepoznatljivo:
QuoteNaš život je zaista prošao najbolje što je mogao! - govorio je poručnik Vaculić, dvadeset tri godine star.
[/size]
uloga moje porodice u svetskoj revoluciji?
Da, da, postavljaj.
pošto sam u usta stavio dovoljno hleba za tri minuta žvakanja, isključih moći čulnog opažanja i povukoh se u osamu svog uma, pri čemu mi oči i lice poprimiše prazan i zaokupljen izraz. razmišljao sam o književnim aktivnostima koje upražnjavam u slobodno vreme. nisam se slagao sa konceptom da knjiga mora da ima jedan početak i jedan završetak. dobra knjiga može da ima tri početka, sasvim različita i međusobno povezana tek dalekovidošću autora, ili pak, isto tako, stotinu puta više završetaka.
Treći policajac?
da nije By-Pass Control? (nisam čitala prevod -- ako ga uopšte ima -- ali zaličilo mi na original... :mrgreen:)
nije. jevtropijevicka je pogodila pisca, samo nije TP.
Na reci kod "Dve ptice"?
jah, a ko pa drugi ume tako da žvače lebac... xwink2
arhiv iz dalkija?
samo jos to je prevedeno, ako se ne varam.
Quote from: Ygg on 03-08-2011, 20:54:00
Na reci kod "Dve ptice"?
tako je. teraj dalje.
kad je to prevedeno btw?
Quote from: sandjama on 03-08-2011, 21:17:34
kad je to prevedeno btw?
mislim da je agora objavila 2009.godine.
aha. fala, nisam znao.
QuoteJa sam Ofelija čiji je leš odnela reka. Žena sa užetom oko vrata, sa isečenim venama, sa smrtonosnom dozom, NA USNAMA SNEG, žena sa glavom u rerni. Juče sam prestala da se ubijam. Sada sam sama sa svojim grudima, sama sa butinama, sa krilom koje zjapi prazno. Razbijam inventar svog zatvora, stolicu sto i krevet, raščišćavam ruševine svoga stana. Širom otvaram vrata vetru i kriku sveta. Razbijam prozor. Krvavim rukama cepam fotografije muškaraca koje sam volela i koji su me upotrebili na krevetu, na stolu, na stolici i podu. Podmećem požar u svoj zatvor. Skidam sa sebe haljinu. Bacam je u vatru. Vadim iz grudi sat koji je bio moje srce. Izlazim na ulicu obučena u svoju krv.
QuoteUniverzitet mrtvaca. Šaputanje i mrmljanje. Iza svojih spomenika-katedri filozofi bacaju svoje knjige na Hamleta. Na galeriji balet mrtvih žena sa isečenim venama, žena sa smtonosnom dozom itd. Hamlet ih posmatra sa držanjem posetioca muzeja (pozorišta). Mrtve žene cepaju Hamletov kostim. Obnažuju ga. Iz jednog uspravljenog mrtvačkog sanduka sa natpisom HAMLET 1 pojavljuju se Klaudije i Ofelija, obučena i našminkana kao kurva. Striptiz Ofelije.
Ofelija
Hoćeš li da pojedeš moje srce, Hamlete.
Smeje se.
Hamlet
Sa rukama na licu
Hoću da budem žena.
Hamlet se oblači u Ofelijine haljine. Ofelija ga šminka kao kurvu. Klaudije se bezglasno smeje. On sad liči na Hamletovog oca. Ofelija šalje Hamletu poljubac i odlazi sa Klaudijem/Hamletovim ocem u mrtvački sanduk. Hamlet u pozi kurve. Pojavljuje se anđeo sa licem na potiljku: Horacijo. Igra sa Hamletom.
Glas(ovi) Iz sanduka
Ono što si ubio treba da voliš.
Sve brža i jarosnija igra Hamleta i Horacija. Smeh iz sanduka. Na jednoj ljuljašci Madona sa rakom dojke. Horacijo otvara kišobran i grli Hamleta. Zagrljeni muškarci ispod kišobrana kao okamenjena slika. Rak dojke sija kao sunce.
jeb'o mater, ovo prvo k'o da je pisala sylvia plath, a ovo drugo derek jarman.
U pitanju je kratak dramski komad, svega 11 strana teksta. Evo samog početka:
QuotePORODIČNI ALBUM
Bio sam Hamlet. Stajao sam na obali i razgovarao sa talasima BLA BLA BLA, za leđima ruševine Evrope. Zvona su objavljivala državnu sahranu, ubica i udovica stupaju paradnim korakom iza kovčega sa kraljevskim lešom. Ministri licemeri pokazuju svoja loše plaćena žalosna lica. ČIJI JE TO LEŠ NA LAFETU/ ZA KIM PLAČU NARIKAČE/ TO JE LEŠ VELIKANA/ DARODAVCA MILOSTINJE špalir naroda, delo njegovog državničkog dara, BIO JE SAMO ČOVEK, SAMO JE OD SVIH UZEO SVE. Zaustavljam lafet, oštricom mača podižem poklopac kovčega, oštrica mača se lomi, tupim patrljkom otvaram kovčeg, komadam mrtvog oca i delim njegovo meso okupljenim bednicima. MESO MESU. Tuga se pretvara u svetkovinu, ljudi žvaću, svetkovina cokće, u praznom kovčegu ubica jebe udovicu DA TI POMOGNEM STRIČE, DA SE POPNEŠ, RAŠIRI NOGE, MAMA. Ležem na zemlju, savijam se u klupko i osluškujem svet kako kruži u taktu truljenja.
Hajner Muler, Hamletmašin?
Jeste. Bravo Meho! xjap
Er... sad će opet da prođu sati dok se ne dokopam kuće i neke knjige..
Khm..
Quote- Gospođice, čim vas ugledah, osetih, sluđen od ljubavi, kako mi polni organ čezne za vašom nedostižnom lepotom, i raspalih se više no da sam iskapio čašu rakije.
- Kome vi to? Kome bi?
- Polažem svoj imetak i svoju ljubav pred vaše noge. Ako vas u postelji prevrnem dvadeset puta uzastopce, posvedočiću vam time svoju strast. Neka me jedanaest hiljada devica ili jedanaest hiljada buzdovana kazni ako obmanem ili omanem.
- E vala neka tako i bude!
- Osećanja mi nisu nepouzdana. Ne obraćam se tako svim ženama. Nisam bećar.
- Pričam ti priču!
Ovo pošto Lilita priča da ja samo neke sentimentalne citate valjam... Mada je ovo prelako...
Gijom
:lol:
Apoliner, glavom. I bradom. Znao sam da ne treba da stavljam isečak u kome je i naslov dela (11000 Buzdovana), ali mnogo mi je sladak.
Udri dalje, Skalope!!!
jah, ti neki francuzi sa smene vekova ne mogu da omanu... :evil:
Buzdovan nije precizna alatka ali radi poso.
Namerno nisam pomenuo naslov, ali da ne bude da ja stalno pravim frku:
On šanu: 'I reka ima prostore
Između nebesa sutona i zore,
A sati su samo razdaljine
Merene duž prekonoćne plime -
Prekobno za strah, potrebe prestaju,
Putnici ka crnom ubrzano nestaju
ka tami što sija u blistavoj moći,
Kroz svih Dvanaest časova Noći'.
Quote from: Meho Krljic on 04-08-2011, 20:46:48
Buzdovan nije precizna alatka ali radi poso.
da. :)
Opet Anubisova vrata?
Nisam znao da su već bila. Ali, kako ti se dopada prevod?
Pa, čitljiviji je od hrvatskog dosta, ali hrvatski prepev mi se baš dopadao zbog retro šmeka i brzog ritma; malo je ovo za neki ozbiljan sud, rado bih videla i ostalo... :mrgreen:
One su iz dobrih porodica. Ali kad sada priliko crtanja dižu ruke, pokazuje se da i haljina pozadi nije zakopčana, ili bar nije sasvim. Ima tu nekoliko dugmeta koja se ne mogu dohvatiti. Jer kad je ta haljina bila pravljena, još nije bilo reči o tome da će one iznenada same otići. U porodici je uvek neko za takvu dugmad. Ali ovde, Bože blagi, ko će se time baktati u tako velikom gradu. Trebalo bi za to imati prijateljicu; ali prijateljice su u istom položaju, i onda ipak izlazi na to da jedna drugoj zakopčavaju haljine. To je smešno i podseća na porodicu, koje ne žele da se sete.
Ali ona žena, ona žena: bila se sasvim sručila u sebe, povila se unapred i zagnjurila u svoje šake. Bilo je to na uglu ulice Notre-Dame-des-Champs. Čim sam je video, počeo sam tiho da koračam. Kad siromašni ljudi razmišljaju ne treba im smetati. Možda će im ipak pasti na pamet ono što traže.
Ulica je bila suviše pusta, njena pustoš se dosađivala i izvukla mi korak ispod nogu i zakloparala njime, s jedne i s druge strane ulice, kao drvenim klompama. Žena se uplašila i istrgla iz sebe, suviše brzo, suviše žestoko, te joj je lice ostalo u obema šakama. Mogao sam ga videti kako leži u njima, u svom šupljem kalupu. Stajalo me je neopisivog napora da se zadržim na tim šakama i da ne gledam ono što se istrglo iz njih. Grozio sam se toga da vidim neko lice iznutra, ali sam se ipak mnogo više plašio same ranjave glave bez lica.
Putovanje nakraj noći?
Ne.
Ovaj pisac poznatiji je kao pesnik; dovoljno poznat da ga citiraju i Diš u "Logoru koncentracije" i Zelazni u "Ruži za propovednika". ;)
Rilke???
Rilke! Zapisi Maltea Lauridsa Brigea.
Auć, ovo mi je bilo skoro pa na kvarnjaka... :oops: a i pri kraju sam sa fondom na srpskom, ja čak i Ugrešićku imam na engleskom, pa... kuliraću ubuduće.
Elem, evo jedan citat za koji se nadam da nije isuviše bezličan:
Jedne večeri, pošto smo se prošetali po Lidu, žigosanom zbog svoje ružnoće, i iskrcali se na malo ostrvo naseljeno Jermenima, tamo gde je vatreni Bajron, iako je bio hrom, ili baš zbog toga, imao običaj da dopliva dok bi ga ljubavnica nestrpljivo čekala na keju, seli smo, Marija i ja, u podnožje Pomorske carine. Znate šta je Pomorska carina: to je jedna lepa zgrada - na čijem vrhu stoji zemljina kugla kojom upravlja Fortuna - koja u samom srcu Venecije čuva crkvu Salute, između Velikog kanala i kanala Đudeke, preko puta Trga svetog Marka. Sunce je zalazilo. Ćutali smo.
LiBeat, daj još citata ili kakav hint! Zaglavismo. :cry:
Čoveče, izvini, totalno sam previdela ovo.... :oops:
elem, citat sledi samo da iskopam knjigu.
Citat:
U Polininom naručju, Isak Lakedem je video Veliku armiju u ruskim ravnicama, i strasti Fabrisa del Dongoa i Žilijena Sorela, koji su u ono vreme bili samo sjaj u podrugljivom Stendalovom oku. Video je Spinozu kako glanca svoje stakliće, video je Hanibalove slonove, Da Vinčijeve mašine, Rasina kako se koleba dok bira reči čiji će proizvoljan raspored postati postojaniji od poretka zvezda u noći.
I lažljivca voleh kao da je veran....
Hintovi: francuz je u pitanju, jašta, ali ne jedan od onih koje se besomučno plagiralo... :evil:
Priča Jevrejina lutalice , Žan d' Ormeson
... jedna od malobrojnih na srpskom što imam, tako da ne znam šta da postavim... može li netko drugi preuzeti obavezu?
je, je, to je upravo priča jevrejina lutalice, oh ti dražesno i genijano stvorenje... xremyb
šibaj!
ili, ako nećeš, da ja mrcvarim Krležu umesto tebe... kikikiki...
samo daj... :evil:
Htjela sam reći da nemam skoro ništa u srpskom prijevodu od novijih stvari, a one pretpotopne, jelte, nema baš smisla da postavljam, uglavnom imam hrvatska izdanja ...
evo nešto iz jedne male knjige:
QuoteKoličinu primitivizma kod čovjeka u gradu precizno možemo izmjeriti njegovom nebrigom za druge ljude, njihov mir i potrebe, čvrstinom njegovog uvjerenja da je sam na svijetu, čvrstinom njegovog uvjerenja da ono što namjerava da učini ima pravo da učini odmah i tu, bez obzira na nedaće koje će to izazvati drugim ljudima.
Sjajan citat! Šteta što nisam čitala dosad...
jel to macan, draga biljan@?
Quote from: biljan@ on 09-08-2011, 17:57:08
...
evo nešto iz jedne male knjige:
QuoteKoličinu primitivizma kod čovjeka u gradu precizno možemo izmjeriti njegovom nebrigom za druge ljude, njihov mir i potrebe, čvrstinom njegovog uvjerenja da je sam na svijetu, čvrstinom njegovog uvjerenja da ono što namjerava da učini ima pravo da učini odmah i tu, bez obzira na nedaće koje će to izazvati drugim ljudima.
I onda sam ja pogodio da se radi o Nikolaidisu i postavio sledeći citat:
Quote
Teško je ubiti pojedinu vaš kad ih ima na stotine. Pomalo su tvrde te životinje, i večito kvrcanje noktom postaje dosadno.
Boban sklanja svoju sramotu, a?
Blentavac ne ume ni da odredi šta da skloni.
Nije Boban, ja sam. Eno ostatka na Deponiji pa tamo nastavite slobodno.
Quote from: zakk on 09-08-2011, 19:05:42
Nije Boban, ja sam. Eno ostatka na Deponiji pa tamo nastavite slobodno.
ima li ikakvog načina da drugačije odradiš svoju kiriju, o predsedniče kluba do kojeg je samo ovoj D. stalo???
Priznajem, ono je premalo. Evo još malo.
Quote
Odjednom prestade blisko bombardovanje. Paljba traje i dalje, ali je nazad prenesena, naš rov je slobodan. Dohvatismo se bombe, bacismo ih ispred zaklona, pa iskočismo. Kanonada je prestala, ali iza nas je baražna vatra. Napad je tu.
Evo malo više.
Quote
Smesta poče da besni: "Pustite me, pustite me napolje, hoću da iziđem odavde!"
Ništa ne sluša, udara oko sebe, usta mu mokra, kuljaju reči upola progutane i besmislene. To je nastup straha od zaklona; on ima osećanje da će se ovde ugušiti, i oseća samo jedan nagon: da iziđe odavde. Kad bi ga pustili da ode, odjurio bi nekud ne zaklanjajući se. Nije on prvi.
Pošto je jako uzneveren i već koluta očima, ništa drugo ne pomaže - moramo ga izlemati da bi se urazumio. Brzo i bez milosti to i učinismo, i postigosmo da zasad opet mirno sedi. Ostali su pri toj raboti pobledeli; ima nade da će ih to zaplašiti. Previše je ova kanonada za jadne derane; oni su iz regrutskog depoa odmah upali u krkljanac od koga bi čak i stariji čovek mogao da osedi.
Posle ovog događaja zagušljivi vazduh još teže nam pada na živce. Sedimo kao u svom grobu i čekamo samo na to da budemo zatrpani.
E ako i nakon ovoga niko ne pogodi, neće mi preostati ništa drugo do da navedem ko je preveo ovaj roman.
Quote
Uplaših se. Ne smem ovde dalje misliti. Ovaj put vodi u ponor. Još nije tome vreme; ali ne smem zagubiti tu misao, moram je sačuvati, zatvoriti, dok se rat ne završi. Srce mi lupa - je li u tome cilj, veliki, jedinstveni, na koji sam u rovu mislio, koji sam tražio kao mogućnost življenja posle ove katastrofe svega ljudskog, da li je to za kasniji život zadatak dostojan ovih godina grozote?
Na zapadu ništa novo?
Jeste.
Quote"...jer niko ne želi da bude potpuno ignorisan, da bude objekat prema kome niko ne gaji istinski jaka osećanja. Ljubav i mržnja su krajnje forme ljudskog obraćanja pažnje. Pošto vam jedno od ta dva nedostaje i ne možete ga steći, vi tražite ono drugo. Toliko žestoko tragate za tim drugim, da ste uspeli da ubedite sebe da ono postoji. Ali, uz takve stvari uvek postoji i psihička kartica sa ispisanom cenom. Ako se istinska emocionalna potreba zadovoljava gomilom surogata, ne nastaje istinska satisfakcija, nego zabrinutost i nelagodnost - jer u tim stvarima psiha treba da bude otvoren sistem. Ljudsko obraćanje pažnje na vas vi niste tražili izvan sebe. Zatvorili ste se. Ono što vam je bilo potrebno stvorili ste od materije svog sopstvenog bića. Vi ste čovek kome su potrebni jaki odnosi sa drugim ljudima."
Zelazni
Jeste. Meni najdraži njegov roman.
Quote
Svi su pili kefir, i Perec je takođe uzeo kefir, tako da se na njihovom stolu, na zamašćenom čaršavu, postrojilo šest flaša, a kada je Perec počeo pod stolom da pomiče nogama, smeštajući se što je mogao udobnije na sedištu bez naslona, počelo je da zvekeće staklo, i u prolaz između stočića se iskotrljala flaša od konjaka.
Perec i Kandid! :!:
Golać na urvini, zasigurno. :)
Jeste.
Quote"Halo, ljudi! Sačuvajte mir! Nemamo prema vama neprijateljskih namera! Samo nam za život treba više vode, više obala, više plićaka. Suviše nas je. Na vašim obalama za nas više nema dovoljno mesta. Moramo stoga otkinuti deo vašeg kopna. Načinićemo od njega same zalive i ostrva. Na taj način će se dužina obala sveta upetostručiti. Gradićemo nove plićake. Ne možemo da živimo u dubokom moru. Vaša kopna biće nam potrebna kao materijal za nasipanje dubina. Ništa nemamo protiv vas, ali nas je mnogo. Zasad, možete se odseliti u planine; one će biti rušene tek na kraju."
QuoteBilo je žarko redakcijsko leto, kad se ništa, apsolutno ništa ne događa, kad se ljudi ne bave politikom i kad ne postoji nikakva evropska situacija, pa ipak, i u to vreme čitaoci novina, ležeći u agoniji dosade na obalama voda ili retkoj senci drveća, demoralisani žegom, prirodom, seoskom tišinom i uopšte zdravim i jednostavnim životom na odsustvu, očekuju iz dana u dan, s varljivom nadom, da će bar u tim novinama biti nešto novo i osvežavajuće, neko ubistvo ili rat, ili zemljotres; ukratko, nešto; a kad toga nema, treskaju novinama i ogorčeno izjavljuju da u tim novinama ništa, ama baš Ništa nema, da ih uopšte ne vredi čitati i da ih više neće kupovati.
Međutim, u redakciji sedi pet ili šest ostavljenih ljudi, jer su ostale kolege takođe na odsustvu, ogorčeno treskaju novinama i žale se da sada u tim novinama ništa, baš Ništa nema. A iz slovoslagačnice izlazi meter i prekorno govori: "Gospodo, gospodo, još nemamo uvodnik za sutra."
"Pa, stavite, recimo... onaj članak... o ekonomskoj situaciji u Bugarskoj", izražava svoje mišljenje jedan od ostavljene gospode.
Meter teško uzdiše: "Ali ko će to da čita gospodine uredniče? Ta opet u čitavom listu neće biti Ništa za čitanje!"
"Kad bi se Nešto dogodilo", predlaže jedan neodređeno.
"Ili kad bismo imali... neku... zanimljivu reportažu", dobacuje drugi.
"O čemu?"
"To ne znam."
"Ili kad bismo izmislili... neki novi vitamin", mrmlja treći.
"Sada u leto", progovara četvrti. "Čoveče, vitamini su kulturne stvari, to priliči više za jesen."
"Hriste bože, ala je vrućina!" zeva peti. "Trebalo bi da damo nešto iz polarnih krajeva."
"Ali šta?"
"Tako. Nešto kao što je bio onaj Eskim Velcl. Promrzli prsti, večiti led i takve stvari."
"Lako je to reći", kaže šesti. "Ali odakle da to uzmemo?"
U redakciji zavlada beznadežna tišina.
Rat ljudi i daždevnjaka?
Ehej, gdje si ti Akacijo? :)
Jeste! xjap
:)
... Ponovo ga upitah: "Kada bi na zemlji postojala i druga bića osim nas, zar ih ne bismo već odavno poznavali; zar ih ne biste i vi videli, zar ih ne bih i ja video?"
On odgovori: ,,Zar mi vidimo milioniti deo od onoga što postoji na svetu? Uzmite, na primer, vetar, jednu od najjačih prirodnih sila. On obara ljude, ruši zgrade, čupa drveće iz korena, diže more u vodene planine, razara stene, baca na morske hridine velike brodove; vetar koji ubija, koji zviždi, koji cvili, koji urla – jeste li ga ikada videli, možete li ga uopšte videti? A on ipak postoji".
Zaćutao sam pred ovim jednostavnim mudrovanjem. Ovaj je čovek bio ili suviše mudar ili suviše glup. Nisam mogao da potvrdim njegove reči, zato sam zaćutao. Ali o onome o čemu je on sada govorio mislio sam često.
QuotePretvarao sam se, dakle, kao da pišem da bih ga prevario jer i on je mene sigurno motrio. Najednom osetih da on čita preko moga ramena. Bio sam siguran da je on tu i da dodiruje moje uho.
Digao sam se ispruživši ruke i okrenuo se tako naglo da umalo ne padoh. A onda? ... Videlo se kao u po bela dana, a ja se nisam video u ogledalu ... Ono je bilo prazno, jasno, duboko, puno svetlosti. U njemu nije bilo moga lika... a nasuprot ogledalu stajao sam samo ja. Posmatrao sam veliko jasnoo staklo od njegovog vrha do dna. Gledao sam ga ludačkim pogledom i nisam smeo da pođem ni korak napred, nisam smeo da napravim nijedan pokret više, jer sam dobro osećao da je on tu i da će mi opet pobeći onaj čije je nevidljivo telo skrivalo moj lik.
Kako sam se bojao! Zatim se odjednom videh u dnu ogledala kao u nekoj magli, kao kroz neku vodenu zavesu. Činilo mi se da voda teče polako sleva nadesno i da od trenutka do trenutka odražava sve jasnije moj lik. Kao da se završavalo neko pomračenje. Izgledalo je da to što je zaklanjalo moj lik nema jasno određene konture, bila je to neka vrsta nevidljive prozirnosti koja se postepeno razređivala.
Napokon sam se potpuno video u ogledalu onako kao što sam se video svakog dana. Bio je to on! Još uvek drhtim od užasa koji me ne napušta.
Da nije Po?
Prokletinja?
nije Po, a ni Birs. xfrog
u pitanju je francuski pisac realista, koji je za života napisao i nekoliko horor priča, od kojih su neke jasno oslikavale njegovo mentalno stanje.
inače, postoji mišljenje da je, konkretno ova priča, poslužila kao inspiracija za Lavkraftov Zov Ktulua.
QuotePitam samog sebe jesam li lud. Kada sam se maločas šetao po suncu duž obale, posumnjao sam u svoju pamet. Nisu to bile kao dosada neodređene sumnje, nego jasne i potpune. Video sam dosta ludaka, neki od njih su ostali pametni i razumni, shvatali su sve stvari u životu osim jedne. Razgovarali bi o svemu jasno, sa lakoćom, s pronicljivošću, ali čim bi se njihova misao dotakla skrivenog predmeta njihovog ludila, rasprsla bi se u deliće, rasplinula bi se i utonula u tamu onog strašnog i besnog okeana, punog burnih valova, magle i naglih oluja koja se naziva ludilom.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.mediapart.fr%2Ffiles%2FSebtom%2FLe_Horla.gif&hash=3103647030ad629cce4a8b41fa99ff9258aad118)
mislila sam na kvizu da te izmamim, ali eto, ni ovako nije loše. xremyb
xremyb
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi56.tinypic.com%2Fxg9lk7.jpg&hash=cc519a49ed7eb2b33c0929779aeb474aa35f07e8)
Sad ću opet da provalim: Mopasan?
xtwak
xrofl
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi53.tinypic.com%2F2isczrq.jpg&hash=e016b46516be5cd5303a829b096e41d3413754e7)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi52.tinypic.com%2F5b368n.jpg&hash=79d5c7e7aa531be62e1bba3f291d220f6ff97a06)
heh, Perine, jedan skroman predlog (xwink2),
samo pođi od toga sa kakvim cinikom imaš posla, i sve će ti se samo kasti. :mrgreen:
ja kontam Ghoulov post, kad ono međutim, Gaff. :)
Ma ja to preko fona; na poslu se malo dosađujem. Moj drugi izbor je bio isto Embrouz Birs, a ovo za Mopasana sam provalio onako :)
Pošto sam, očigledno, u pravu, a Ghoul ćuti, ja ću da postavim novi zadatak. Lako je.
Quote
Japanski dečak za astrofighterom imao je sleđeno lice junaka
naučnofantastičnih stripova u trenucima kosmičke krize. Misija je kao i uvek
izgledala neostvarljiva. Prema usamljenom braniocu ljudske civilizacije, u
zbijenoj jurišnoj formaciji, letela je eskadrila od sedam svemirskih ratnih
brodova, za čijim su komandama sedeli monstrumi sa udaljene galaktike. Pitao
se da li ih mali Japanac zamišlja. U njegovom detinjstvu u modi je bio Flash
Gordon. Njegove stelarne protivnike na planeti Mongo zamišljao je uvek
strašnijim nego što ih je predlagao strip. Možda se tu, mislio je, krije seme
njegove strasti prema rečima, želji da postane pisac. Dečak je, u međuvremenu,
hladnokrvno ispaljivao raketne projektile, čiji je broj, da borba bude sportska,
ograničen vremenom koje je neprijateljskoj floti bilo potrebno da stigne do
donje ivice ekrana, pretpostavljenog položaja zadnjeg zemaljskog uporišta. Bila
je to još jedna laž kojom su deca razoružavana pred životom i njegovim
nesportskim istinama. U životu, naime, nema ničeg sportskog, nikakvog
prokletog fair playa. Svi su udarci dopušteni, borba nejednaka i prljava, a tzv.
pravila igre služe jedino da se prikriju njene urođene neregularnosti.
Fosforescentne žiže raketnih projektila ustremljivale su se na nadiruću flotu s
elektronskim fijukom nalik zvuku Kastorovog revolvera sa prigušivačem.
Projektili su se sudarali s brodovima — zelena svetlost bi blesnula i pogođena
letilica iščezla u crnom vakuumu — ili su, promašivši, odlazili u ništavilo.
Dečak je dobro gađao. Na pola puta do njegovog uporišta, na sredini ekrana,
ostala su samo tri neprijateljska broda. S bolnim uzbuđenjem pratio je bitku.
Quote
Sinoć je, kao obično, legao bez ikakve ideje o tome kako će provesti dan. U
njegovom životu nije bilo nužde za planovima. Svakodnevni, rutinski, čekali su
ga ujutru gotovi. Imao je tek da ih se pridržava. Većinom mu to nije padalo
teško, iako im najčešće nije razumevao smisao. Kao ni mnogim drugim
postupcima ljudi oko sebe. Ali kad god je imao vlastitu ideju kako da izvesno
vreme provede, ona se kosila s utvrđenim programom po kome se u Kući
živelo. Njeno sprovođenje dovodilo ga je u neprilike. A to ga je redovno vraćalo
mučnom pitanju da li s njim zaista nešto nije u redu, kako mu je ponekad
prebacivano. Srećom, i ne seća se kad se tako nešto poslednji put dogodilo. I da
li se s t v a r n o dogodilo. S njegovim pamćenjem, naime, nije sve bilo u redu.
Sećao se nečega, što prema drugima nipošto nije mogao doživeti, a zaboravljao
nešto, što je, opet prema drugima, iskusio. Pamćenje mu je stvarno bilo bedno.
Toliko je morao da prizna. Sve ostalo krilo se u tminu, o kojoj su, izgleda, svi
znali više nego on. Sinoć, ležeći u krevetu, dok su se svuda po Kući gasile
sijalice, kao da se hlade daleke zvezde, on nije znao šta će raditi danas.
Besnilo.
Naravno.
Izvinjavam se zbog kašnjenja, nepredviđen nalet života. Eto zato nešto lako, mačkoljubno i beboljubno:
Quote
Jedne večeri slepi miš reče:
"U pećini je beba. Nova je i rumena i debela i mala, a žena je mnogo voli."
"Aha," reče mačka, slušajući, "ali šta ta beba voli?"
"Ona voli ono što je mekano i što golica", odgovori slepi miš. "Ona voli ono što je toplo, da to drži u rukama kad hoće da spava. Ona voli da se neko igra s njom. Sve to ona voli."
"Aha," ponovi mačka, slušajući, "znači da je došlo moje vreme."
Znam šta je, ali jebiga, neću reći. Uglavnom, jedan stari nobelovac.
E, onda si reko. I postavljaš sledeći. Nema izgovora.
Mačka koja je volela da šeta sama; o kako ja volim celu tu knjigu.
xfoht
Bobane! Pa i ti si čovek!!!
a je li?
Ajde, Bobane, postavljaj! :)
Mogu li da postavim nešto što nećete znati?
Ako je objavljeno, naravno; objavljivanje iz rukopisa bilo bi preterano kvarno...
jebote, kako si ti mišljenje o meni nakupila...
Evo citata: "Vrlo daleko, na kraju ulice, činilo se kao da se probila neka brana. Crna, vrela bujica prodrla je i preplavila grad. Između blistavih obala belih fasada, ispod nemog drveća, nadirala je crna plima. Kao neki vrući gusti sok ispunila je prašnjave kanale uz put. Bujala je polako, polako, a sastavljena je bila od ljudi, žena, konja, pasa koji su lajali, i dece. S usana gomile što je stvarala tu plimu, kao da se podizao šum reke. Letnje reke, koja je tekla, šumeći, nezaustavljivo. U toj tamnoj, polaganoj i pravilnoj bujici što je prodirala kroz zaslepljujuće blještavilo dana, treperile su žive bele žeravice, oči od slonovače, upravljene prema napred, okrećući se ponekad prema obalama, dok je reka, dugačka beskrajna reka, uticala u novi tok. Dolazeći iz bezbrojnih izvora, s raznih strana obale, crni, žustri potoci stapali su se u glavnu reku koja je neprekidno tekla. U toku reke pojavljivali su se predmeti naneseni bujicom: stari satovi s klatnom, kuhinjskih satovi, kokošinjci, lutke što kmeče. Plivajući u virovima prolazile su mule i mačke, poderane slamnjače, mahnito se vrteći, kutije i blagajne, slike crnih predaka u hrastovim okvirima. Ljudi su poput nervoznih pasa sedeli ispred svojih kuća, praznih ruku, i posmatrali kako prolazi reka koju više nisu mogli zaustaviti."
Da nije Goran Čučković?
uh, nije... zar i ti zalaziš ovde? Ti si jedini koji ima šanse da ovo lako detektuje jer je u pitanju knjiga... ovu ću rečenicu završiti ako ne bude rešenja u roku od 24 sata.
Nije suština uvaliti kosku i neko bizarno delo, nego maltretirati ljude sa svetski poznatim i čuvenim ostvarenjima...
Pa Goran Čučković nije bizaran autor. Verovatno ovde ima ljudi koji su ga čitali. Bio sam gotovo siguran da je to deo iz "Crnog Sunca". Nema veze, pronađite ovu knjigu i pročitajte!
pa ovde 2/3 ljudi nije pročitalo "Više nego ljudski" ili "Grad", kakav crni Goran Čučković...
Svi junaci nikom... elem, ako bih pridodao da sam ovu knjigu ja objavio jednom, nekada, da li bi to pripomoglo?
Eh... mislim da ova igra nije za mene. Prošli put kada sam zadao film, niko nije pogodio, sada zadam svetski poznatu knjigu, među 30 knjiga koju će gotovo svaki SF ljubitelj pomenuti, pritom knjigu koju sam ja svojevremeno izdao čak dva puta... i nema ni pokušaja odgovora.
Jedini je problem što se moj tekst ne može izguglati, jer mojih knjiga uglavnom još nema na netu.
Prete nam zaborav i potpuna propast.
Nastavite da se igrate dalje ovde, zanemarite da sam navraćao.
Šta se duriš odmah! :lol:
Daj još jedan citat! Ili kakav hint! Pogoditi o kojoj se knjizi radi na osnovu jednog kratkog odlomka nije nimalo lako. Ja ovdje nisam prepoznao par citata iz knjiga koje jesam čitao. Možda sam čitao i ovu, ali mi ovaj pasus nije dovoljan da prepoznam.
E pa ja sam izguglao! Nije toliko teško ako guglaš na engleskom. Hint: crna bujica nije od vode.
da, da... google obesmišljava sve pitalice.
Meni se, onako u letu, učinilo da je Bucati.
Palo mi je, naravno, na pamet i guglanje na engleskom, ali je...čast prevladala, ipak.
Daj, B, ko bi ovo mogao da pogodi? Na prvu loptu sam mislio da se radi o Balardovom Potopljenom svijetu, dok nisi rekao da je u pitanju Sagitin prevod.
Ni meni ova igra nimalo ne godi. Cak i sada, osim uvodnih recenica u 'Portret jedne Lejdi', 'Monte Krista' i Madoksovog 'Dobrog vojnika' mislim da nisam svjestan nijednog konciznog pasusa - ili pocetka - ijedne dobre knjige koju sam citao, osim ako se, MOZDA, pritom ne pomene ime nekog od protagonista.
Isto tako, potencirao si negdje da je 'Umiranje iznutra' ubjedljivo najbolji Silverberg, sto je malo i pretenciozna izjava ako vec imas Born With The Dead, Masks of Time, Son of Man, Time of Changes, Kingdoms of the Wall i Man in the Maze od istoga pisca koji garantovano nisu nista gori od 'Umiranja'. Mada 'Umiranje' jeste njegov savrseno reprezentativan naslov. S druge strane, ne znam je li "Sailing to Byzantium" roman ili prica. Da ne pominjem Downward to Earth, Nightwings i Up the Line.
Silverberg ima i jos nekih naslova za koje kritika kaze da su fascinantni, ali ih nisam stigao procitati. Moje je misljenje da je on daleko od velikog autora (iako obozavam da ga citam), ali se fin broj njegovih naslova slobodno moze podvesti u podrucje blizu vrhunca SF-a. Kao uostalom i na ovim prostorima, i tamo mnogo kritike pociva na prijateljskim temeljima, sto je odavno i sahranjivalo ovaj zanr. Naime, super je kada Steven Jones ustvrdi da je Zoran Zivkovic apsolutno precijenjen autor, dok zato u svojim horror antologijama vuce jedne te iste pisce, odn. svoje najblize prijatelje.
Kazi naziv ovoga masterpisa. Ako je Zelazni, od njega nista nisam citao, osim one kolaboracije sa Dikom. A ako su Bredberi i Sterling - ne sjecam se nicega i ne vidim zbog cega bi bas taj Bredberijev naslov [Nesto nam se zlo privlaci] kao i citav Sterlingov opus bili obavezna lektira za bilo koga.
I ako je moguce, metni ovdje tih tvojih 20-30 pre-1990 naslova obavezne SF lektire. Bas me zanima sta bi stavio na to mjesto.
Boban ne ume da se igra lopte i šuge sa drugom decom. Svaka igra kod njega mora da ima pobednika na kraju. Elem, dok se ne seti da doda još jedan citat (i još jedan, jbg dok neko ne pogodi), evo novih hintova: u pitanju je kratka priča, u kolekciji jednog autora. Autor je spomenut na ovoj stranici (u rangu poruka od #500 do #541). (Neživi) entitet/objekat u nazivu zbirke se spominje u samoj priči, ali bez uticaja na radnju i poruku priče.
Zato je on bio sudija!!!
mac, ja koji znam o čemu se radi, posle ovog tvog posta, posumnjao sam u to. Nadam se da nisi predavač nekoj deci... niti zaposlen na bilo kom mestu gde treba preneti znanje.
Evo još malo:
----------
U jedhoj pustoj ulici grada pojavi se tada neki veliki, mršavi čovek, teško dišući, pažljivo gurajući pred sobom, udarcima noge, kutiju od konzervi. U njegovu ukočenom i mračnom pogledu odsijevala je usamljenost. Koščatim rukama kopao je po svojim džepovima zvečeći kovanim novcem. Od vremena do vremena bacao bi ga na tle, bledo se smešeći, zatim bi nastavljao put, bacajući posvuda svoj blistavi novac.
Zvao se Valter Gripe. Posedovao je zlatni rudnik i osamljenu kućicu usred Modrih planina i dolazio je u grad samo dvaput na mesec, u želji da pronade razumnu i tihu ženu kojom bi se mogao oženiti. Mnogo se godina vraćao u svoju kućicu sam i razočaran. Prije sedmicu dana, kad je stigao u grad, našao ga je u ovom stanju!
Toga je dana bio tako zbunjen, da se požurio u neki restoran i naručio trostruki goveđi sendvič.
"U redu!" poviče stavljajući ubrus preko ruke.
Umešno je baratao pečenim odrescima i jučerašnjim prženim hlebom, očistio jedan sto, pozvao samoga sebe da sedne i pohlepno jeo, sve do trenutka kad je osetio potrebu da pronađe neku krčmicu, gde je naručio sodu-bikarbonu. Konobar, bio je to sam Valter Gripe, za sve vreme ga je uljudno i spretno posluživao.
Natrpao je džepove novcem, koliko ga je god mogao pokupiti. Jedna je dečja kolica napunio novčanicama od deset dolara i kao neka protuva odlunjao u ulice grada. Stigavši u predgrađe najednom postade svestan svoje ludosti, posrami se i zbuni. Nije mu trebalo novaca. Vrati novčanice od deset dolara odakle ih je i uzeo, izvadi jedan dolar iz svog novčanika da plati sendvič, stavi ga na blagajnu i ostavi sitniš za napojnicu.
Te je večeri polako uživao u vrućoj kupki, u sočnom mesu prekrivenom mirišljavim gljivama, u originalnom uvezenom šeriju sa jagodama u vinu. Odabrao je sebi novo odelo od modrog flanela i prigodan sivi šešir, koji se čudnovato ljuljuškao na njegovoj čvornatoj glavi. Onda gurne komad novca u otvor automatskog gramofona, koji mu odsvira »Taj stari rudarski rov«. Ponovi to na dvadeset raznih aparata u čitavom gradu. Puste ulice i noć bili su preplavljeni melanholičnom melodijom »Taj stari rudarski rov«, dok je on lunjao naokolo, velik, mršav i samotan, s rukama u džepovima, praćen laganim škripanjem svojih novih cipela.
Mda.
Sa Valterom je sve jasno, naravno.
Ajd kad već niko neće, da ne kočimo igru: Marsijanske hronike, priča Nijemi gradovi.
pa što sada ti kočiš, zadaj sledeći zadatak?
Quote from: Boban on 20-08-2011, 04:14:33
pa što sada ti kočiš, zadaj sledeći zadatak?
Možda je odlučio da prvo diplomira, pa onda da postavlja. U tom slučaju ste nagrabusili.
Quote from: Harvester on 20-08-2011, 10:45:32
Quote from: Boban on 20-08-2011, 04:14:33
pa što sada ti kočiš, zadaj sledeći zadatak?
Možda je odlučio da prvo diplomira, pa onda da postavlja. U tom slučaju ste nagrabusili.
a ti ovde zvocaš dok ti zadatak na
slikovitom kvizu stoji. :roll:
Biće, biće...
Quote from: Boban on 20-08-2011, 04:14:33
pa što sada ti kočiš, zadaj sledeći zadatak?
Izvinjavam se na kočenju. Nisam bio pri računaru ovaj vikend. Postavljam nešto u toku večeri!
Quote from: Harvester on 20-08-2011, 10:45:32
Možda je odlučio da prvo diplomira, pa onda da postavlja. U tom slučaju ste nagrabusili.
xuzi
Fak! Upravo sam prekucao čitav pasus, i zatim skontao da knjiga postoji onlajn, prevedena, i da se može prelako izguglati! :cry:
Sad moram smišljati novi zadatak i kucati ponovo. :(
Evo jedan zicer! Ko ovo ne prepozna, nek se odmah ubije!
Quote"Sad idemo uzvodno", reče Grejndžer. "I držite se jedne misli: Vi niste važni. Vi niste ništa. Tovar koji nosimo sa sobom možda će pomoći nekome jednog dana. Međutim, čak i dok smo imali knjige na raspolaganju, u davnoj prošlosti, nismo koristili ono što smo dobijali od njih. Bez ustručavanja smo vređali mrtve. Bez ustručavanja smo pljuvali u grobove svih jadnika koji su umrli pre nas. Srešćemo mnogo usamljenih ljudi naredne nedelje i narednog meseca i naredne godine. A kad nas upitaju šta radimo, možete da kažete: Sećamo se. U tome, na duge staze, leži naša pobeda. Jednog dana sećaćemo se toliko da ćemo sagraditi najveći prokleti bager u istoriji i iskopati najveći grob svih vremena i u njega gurnuti rat i zatrpati ga. Hajdemo, najpre ćemo sagraditi fabriku ogledala. Narednih godinu dana nećemo praviti ništa osim ogledala, a onda ćemo se dobro pogledati u njima."
Hari Poter (Deathly Hallows)?
farenhajt 451?
Jeste!
izgled tog čudnog, bledog i bezbojnog čoveka, čak ni sredovečnog a izvesno ipak starog čitav jedan vek, koji je konačno nastojao da se izbavi iz oblaka straha i mržnje suviše nejasnih da bi se mogli savladati i analizirati, bio je, u isti mah, i patetičan i dramatičan i gnusan. ali, moć bogatstva i spoljnih gestova dovoljno je velika, tako da je mogla unekoliko da ublaži neskrivenu odvratrnost koju je sredina ispoljavala prema njemu; a do te male promene došlo je kada su njegovi mornari naglo prestali da iščezavaju.
uf, rečenica je ubi bože :x, jedva se probiješ kroz nju... Šta je to?
Daj još, kuku i lele ...
Lavkraft - Slučaj Dekstera Vorda
Quote from: Gaff on 23-08-2011, 12:18:13
Lavkraft - Slučaj Dekstera Vorda
tako je! :evil:
Evo nešto lako.
Quote
Vidje li kako je Melkor i u ovom majušnom kraljevstvu, u Osvit vremena, objavio rat posjedu tvojemu? Zamislio je on hladnoću, neizmjernu i oštru, a ipak nije naudio ljepoti tvojih vrela i bistrih studenaca. Pogledaj samo snijeg i vještinu leda! Melkor je užgao vrućine i zapalio neukrotive vatre, ali tvoja želja nije presušila, niti je pjesma mora bila potpuno nadglasana.
:)
Mislim da je u pitanju jedino Tolkinovo delo koje cenim: Silmarilion?
Je, Silmarilion.
Ok :)
QuoteKad smo počeli da se zabavljamo, pokazala mi je tu pesmu. Opisala je njegove prste i kako su joj prelazili preko lica. U pesmi je govorila i o tome kako se osećala u tom trenutku, šta joj je prolazilo kroz glavu kada joj je slepi čovek dodirnuo nos i usne. Sećam se da mi se pesma nije mnogo svidela. Naravno, nisam joj to rekao. Možda se samo ne razumem u poeziju. Pesme mi nisu baš omiljeno štivo.
Majstor kratke forme je u pitanju - i ne, nije Ćel Askilsen.
karver, "katedrala".
btw, ni poezija mu nije za bacanje.
Jeste. Naravno da poezija njegova nije za bacanje; već sam pomenuo, jedino Bukovski, Morrison i 0n dolaze u obzir što se poezije tiče ;)
kako bre? a bob kaufman, ginzberg, silvija plat, en sekston, robert krili, v.s. mervin, deniz levertov, dajana vakovski, carls "srbin" simic, robert blaj, geri snajder, kenet koh, dzejms rajt, linda greg (da se ogranicimo na sjedinjene drzave i posleratni period) - nista? ne razumem to sagitasko zentanje od poezije :).
Džebiga. Silvija Plat nije loša, mada se meni više svideo roman STAKLENO ZVONO, nego zbirka pesama.
jedan od omiljenih mi domacih pisaca (a bogami i pesnika):
QuotePise pripovetku o zivotu Tita i Jovanke Broz, koja pocinje scenom kupanja supruge nekadasnjeg marsala u bazenu punjenom spermom. Pripovetka dospeva pod ruke R.I-jeve bake, koja unukov rad komentarise recima "Obesicu se!"
Posecuje psihijatra. Govori mu o fizickoj slicnosti Slobodana Milosevica sa Dzonom Nensom, glavnim glumcem u filmu "Eraserhead", i sa Emilom Sioranom.
@perin
ne znam bre kako je moglo da ti se ne svidi :) - stvar senzibiliteta, valjda. ako si citao u prevodu, probaj sa originalom (pretpostavljam da mislis na djurickin prevod/izbor ("rani odlazak") - mada meni bio sasvim ok, ako se dobro secam, tj delovao mi je bolje od ono malo magarasevicevog sto sam citao - opet nemoj da me drzis za rec, davno je bilo).
Ma, dobar je prevod, nego ja generalno ne volim pesme da čitam, te ću, u slučaju da imam izbora, uvek čitati prozu :)
evo jos jedan citat:
QuoteDa jeste, i da sam promenio smer i vratio se na polaziste, evo kako bih objasnio svoje blazenstvo: umesto nesavrsenog tkanja svog romana u nastajanju, tog prepodneva sam na ekranu racunara video belinu - savrsen trag njegovog nestajanja. Dok sam pisao prvu knjigu, poeziji su me ponajvise privlacile margine, mesta kojima tekst nema pristupa. Pisanje je bio tek korak neophodan da se bela boja sto okruzuje reci stavi u odredjen kontekst, i da se njena kolicina - stampanjem - uveca. Mucenje mog pogleda je, mora biti, zapocelo jos u trenutku kad sam pesmu po prvi put video ne kao sliku (doslovno), vec kao njen ram (u prenesenom smislu).
covek je, u stvari, vise poznat kao pesnik (mladje generacije) nego kao prozaista, po struci reditelj, trenutno zivi u kanadi.
Niko ovde ne čita Nenada Jovanovića, samo sandjama i ja...
Ajde onda, ne koči igru :)
Nisam bila ovih dana na forumu; ajd da sačekamo sanđamu...
entropijevicka, zeno, legendo! naravno da je N.J.!
8-) Fala, fala.
Evo sad nešto lako da povratimo ritam:
QuoteOvo je najtužnija priča koju sam ikada čuo.
Najtužnije mi je kad vidim na Who's online "Gaff posting in Glupa igra..." a deset minuta kasnije nema posta a Gaff se izlogovao.
*uzdah*
Pošto me stravično mrzi da iskopavam knjigu, ajmo oma hintove. Ovo je prva rečenica koja se kasnije više puta varira pa nema šanse da ste je zaboravili ako ste čitali knjigu. Naravno, rečenica je čista laž jer u nekom trenutku shvatite da ono "koju sam ikada čuo" nema veze sa životom, pripovedač je u priči do guše. Nadalje, knjiga je školski primer za nepouzdano pripovedanje u prvom licu jer nam pripovedač ispriča jednu varijantu događaja, pa nešto kasnije kaže "a u stvari..." pa posle još pedeset strana ispovrti podatak koji mu na časnu reč saopštava drugi akter i koji opet sve menja itd. Knjiga je genijalna, mislim genijalna i kad se računaju neke druge stvari a ne samo zanat, i sigurna sam da ju je pročitalo bar petoro ljudi s foruma ali su lenji da se jave...
QuoteOnline
Gaff 10:51:49 Posting in Glupa igra s pogađanjem citata iz knjiga.
:cry:
Evo, evo...
Ma, nemam šta da postavim za rešavanje, to je problem. Prepoznao sam odmah da je ovo prva rečenica is Dobrog Vojnika (FMF) i bio sam temptovan, pa zato ono skoro-postovanje. Eto, sad moram da pozajmim od nekog neku knjigu na naškom, a mrzi me...
Ću postavim nešto kasnije.
xjap Hvala, jeste. Naravno.
Ovo nisam čitala. Ovaj topik pomalo shvaćam i kao preporuku šta valja čitati pa sam guglala
Vjerujem Jevtri xyxy
http://www.ibiblio.org/eldritch/fmf/gs.htm (http://www.ibiblio.org/eldritch/fmf/gs.htm)
Quote
Kormilar je urlao, čamac jurio kao strijela. Najednom se kljun lađice nadigne, skliznuli smo niz ogroman, prividno nepomičan val i pred nama se pojavio oštar zavoj rijeke, koja se srušila niz klisuru, dok su se s obje strane strmo uzdizale okomite stijene. Struja se ovde razdvajala i čamac je poletio udesno, gdje su valovi kipjeli bijelom grivastom pjenom. Lijevo rame struje svršavalo se naglo kao odrezano – strahovita grmljavina i oblaci vodene prašine odavali su blizinu velikog vodopada. Mimoišli smo ga desno, ali i ovde je situacija bila opasna: čamac je skakao kao pomaman između crnog kamenja na kojima su se vodene mase s urlikom razbijale. Obale su se približile. Crnci s desne strane prestali su veslati, naslonili uz grudi vesla i uz jak potres (od kojeg su zatutnjala njihova prsa) čamac odgurnut od stijene jurnuo je sredinom struje. Kljun se podigao tako da je kormilar tek čudom uspio zadržati ravnotežu, hladan mlaz vode briznuo je na nas od stršećih pećina – čamac je drhtao kao pružina i letio dalje. Ova jurnjava bila je jeziva, s obje strane sijevale su crne stijene s razvejanim grivama pjene. Crnci su se ponovo odgurnuli od kamenja, čamac se odbio i poput strijele jurnuo u ždrijelo najvećeg brzaca. Pogledao sam gore: visoko iznad glave širile su svoje krošnje sikomore, a u njima su skakali čopori malih majmuna.
Quote
Roemer je imao pravo. Ovo se otkriće nije moglo drugačije objasniti, nego pomoću matematike i to paklenski teške matematike. Općenito rešenje, koje je važilo "za sve svemire" našao je Emil Mitke, sin poštanskog činovnika, bogalj-genij koji je s teorijom relativnosti učinio ono isto što je Einstein učinio s Newtonovom teorijom. Bila je to dugačka, neobična i nevjerovatna pripovijest, ispreplitanje sitnih i najvećih problema, ljudskih slabosti i genijalnosti, dok se konačno poslije četrdeset godina sve nije kondenziralo u proizvodnji malih "crnih sandučića".
google kaže povratak sa zvezda od lema.
Google je u pravu.
s obzirom da sam pogodio na kvarno, sledeci zadatak neka postavi neko ko do sada nije postavljao, a zeli da se igra sa nama.
ako neće niko...
činjenica da je sahranjen, henriju armstrongu ne izgledaše kao dokaz da je mrtav. oduvek je bio čovek koga je teško ubediti. da prizna da je stvarno sahranjen primoralo ga je svedočenje sopstvenih čula. negov položaj - na leđima, sa rukama prekrštenim na stomaku i vezanim nečim što je lako pokidao, iako bitno nije popravio stanje - stroga skučenost cele njegove prilike, crna tmina i gluva tišina tvorili su corpus dokaza koji je bilo nemoguće pobijati, i on ga prihvati bez zakeranja.
Da li je u izvoru: "svedočenje sopstvenih čula" ili "svedočenje vlastitih čula"?
Ovo čak i ja znam. Birs, "Jedne letnje noći".
tako je.
Quote from: Melkor on 02-09-2011, 00:22:44
Da li je u izvoru: "svedočenje sopstvenih čula" ili "svedočenje vlastitih čula"?
vlastitih. :mrgreen:
Hajde da ne guglate, video sam da se može naći i na srpskom. Nije teško.
Dakle, da bude zanimljivije, zadatak je da navedete DVA imena.
QuoteProtiv gluposti (...) bogovi sami (...) bore se uzalud (?)
Što kažu, za nekog sve, za svakog ponešto. :)
Asimov, Bogovi sami i Šiler, Jovanka Orleanka.
Naravno!
Doduše, Asimovljeva knjiga se kod mene zove "Bogovi lično", ali to je to. :)
E dobro, ajmo sad ovako. Zbog prirode teksta primam i samo ime pisca:
Quote
Četiri mladića u maskama i sa revolverima banuše u sobu.
"Ruke u vis!" rekli su i počeli mahati pištoljima.
"Radi mirnije, Salamone", primetio je Benja jednome od onih koji je vikao jače od ostalih, "okani se navike da budeš nervozan pri poslu", i, obrativši se trgovačkom pomoćniku, belom kao smrt, i žutome kao glina, zapita ga:
"Je li "Jevrejin i po" u radnji?"
"Nije", odgovori pomoćnik, čije prezime je bilo Muginštajn, a po imenu se zvao Josif i bio neoženjeni sin tetka Pesje, koja je trgovala živinom na Seredinskom trgu.
"A ko je, najzad, ovde umesto gazde?" počeli su ispitivati nesrećnog Muginštajna.
"Ja sam umesto gazde", rekao je pomoćnik zelen kao zelena trava.
"Onda nam otvori, božjom pomoću, kasu!" naredi mu Benja, i otpoče opera u tri čina.
Nervozni Salamon slagao je u kufer novac, hartije, satove i nakit; pokojnik Josif stajao je pred njim podignutih ruku, a za to vreme Benja je pričao istoriju iz života jevrejskog naroda.
Isaac Babel?
Tako je, Nutella! (nikad ti za mene Debella) "Kako se to radilo u Odesi".
Novi zadatak:
QuoteSamo donekle i jedva otvarajući usta, ispričao sam na brzinu Tulli i njegovu društvu i odmah se zatim izgubio u svoju kabinu. Brzo sam se presvukao i stigao Mahlkea na stajalištu devetke. Za čitavo vrijeme nagovarao sam ga, ako je već naumio vratiti odlikovanje, da ga lično preda kapetanu korvete. Adresu smo ionako mogli lako doznati.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Ft2.gstatic.com%2Fimages%3Fq%3Dtbn%3AANd9GcRNGhHABTGHrPxPv0mhpJNmSH4Lt22vg-MCTG_9JxxBMJVcIJKu&hash=e054063526bcc166bd98d32f4667aa53202f6ec8)?
Ginter Gras, Mačka i miš?
edit: he, preteče me Melkor. :)
Nastavi ti, ja samo postavljam slicice po forumu :)
ma, ne... odoh ja na spavanje, a ti umesto da kačiš sličice, knjigu u ruke i kuckaj. :lol:
Pojedine zgrade izgledale su suludo, jer su im ulazna vrata bila na krovu, dok su stepenice bile tamo gde se nije moglo prići - ili je bilo takvih stepenica kojima se moglo hodati samo naglavačke, koje su završavale u vazduhu. Kule su bile iskrivljene, balkoni su visili uspravno na zidovima, umesto vrata stajali su prozori, a podovi umesto zidova. Bilo je mostova, čiji su se lukovi iznenada završavali tako kao da je graditelj usred rada zaboravio šta je to trebalo da bude. Bilo je kula krivih poput banana i piramida postavljenih na vrh. Ukratko, ovaj grad odavao je utisak ludila.
Dečak posluša i tiho zatvori vrata. Zatim priđe zidu od knjiga i oprezno zvirnu iza. Tamo, u visokoj fotelji izlizane kožne presvlake, sedeo je oniži dežmekasti čovek. Nosio je izgužvano crno odelo koje je bilo pohabano i izgledalo nekako prašnjavo. Prsluk na cvetiće čvrsto je obuhvatao njegov stomak. Čovek je bio ćelav, sa nešto malo belih čuperaka iznad ušiju koji su štrčali uvis. Crveno lice podsećalo je na njušku ljutitog buldoga. Na kvrgavom nosu stajale su male, zlatne naočare. Osim toga, pušio je savijenu lulu koja je visila u uglu usana, tako da su cela usta bila iskrivljena. Na kolenima je držao knjigu koju je upravo čitao i, sklapajući je, ostavi u njoj debeli kažiprst svoje leve ruke, kao znak da je tu stao sa čitanjem.
Ovo nije neki Urfin Džus ili tako nešto?
Ne, ovo je objavljeno 16 godina kasnije, ali jeste "tako nesto". :)
Eh, da, po wikipediji od ovoga su pravljeni filmovi, serije, obicne i animirane, video igra, adaptacije za pozoriste, balet i operu.
"Živimo u mračnim dubinama zemlje", odžamori mu mnogoglasni hor,"kako bismo svoj izgled skrili pred suncem. Tamo neprestano plačemo nad svojom ružnoćom i svojim suzama ispiramo neuništivo srebro iz prastarog stenja i od njega tkamo filigran koji si video. Samo u najmračnijim noćima usuđujemo se da izmilimo na površinu, i ove pećine su naši izlazi. Ovde gore sklapamo ono što smo dole pripremili. Upravo ove noći bilo je dovoljno mračno za rad, a da uz to poštedimo sebe muke da gledamo jedni druge. Zato smo ovde. Svojim radom pokušavamo da obeštetimo svet zbog naše ružnoće i u tome nalazimo malo utehe."
Pa, neka od Baumovih Oz knjiga, nije li? Mislim, ima ih previše da bih se ja sad setio koja je (a čitao sam ih najmanje četiri)...
Ja sam stao na 2 ili 3, mislim. I ne, nije. Mada, palo mi je na pamet, ali u primerku koji imam maltene nijedan pasus ne propusti da pomene Doroti.
Uostalom, Baum je umro 40ak godine pre Urfin Džusa :)
Ali ako bih pomenuo da u originalu naslov počinje sa Die, da je pisac sin nadrealističkog slikara a da je tekst romana odštampan u zelenoj i crvenoj boji?
Die Unendliche Geschichte tj. Neverending Story :lol:
Jeste. xjap Mislim, ako to nismo svi procitali...
QuoteKad sam uprla prstom u njega dlanovi mu malo skliznuše, ostavljajući na zidu masno-znojave tragove, i on zadenu palčeve za pojas. Izvi se od nekog čudnog malog grča, kao da je čuo grebanje nokta po škriljcu, ali dok sam ja začuđeno piljila u njega, napetost s njegovog lica polako iščeze. Usne mu se razvukoše u stidljiv osmeh, i slika našeg suseda zamagli se od mojih suza.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Forvillelloyddouglas.files.wordpress.com%2F2010%2F09%2F450_mockingbird.jpg&hash=fef76627dbd957030487ca655cda5e709fd249d9)
:)
Uh, ovo je bilo brzo, a jedva nađoh citat gde se ne pominje niko od junaka ili grad u kome žive. :)
Potpomogao sam se malo googlom, ali sam imao ideju sta da trazim. :)
Zato, nesto lagano:
Iz toga je proizilazilo da su bolesnici bili podeljeni u sedam progresivnih kasta. Svaki sprat je bio kao neki mali svet za sebe, sa svojim posebnim pravilima, sa svojim specijalnim tradicijama. A pošto je svaki sektor bio dodeljen drugom lekaru, stvorile su se, mada minimalne, ipak prezicne razlike u metodama lečenja, iako je generalni direktor dao celom institutu jedinstveni osnovni smer.
A baš sam razmišljao da postavim nešto od njega.
Sedam Spratova, Dino Bucati.
Naraffno.
Ovo bi isto trebalo biti lako.
Quote
Nešto u njegovom držanju neosprono upućuje na to da je on muško, uz to nema grudi, niti bilo koju drugu vidljivu žensku karakteristiku. Ali na mestu gde bi trebalo da se nalazi polni organ on ima čudan, ka unutra okrenut, usek, koji delimično podseća na vaginalni otvor, a opet, jasno se vidi da nije to. Ispod tog useka, umesto okačenih muških muda, nalazi se samo jedna mala, čvrsta i okruglasta izraslina, čija je funkcija možda identična onoj koju vrše čovekove mošnice: kao da je cilj evolucije bio da zadrži muške polne žlezde izvan telesne šupljine, s tim da im samo da malo bolju zaštitu.
Evo još malo.
Quote
Isprobava svoje telo. Čini ga fluroscentnim, i vidi kako ljubičaste senke plešu ispod njega. Stvara čelična rebra, i kičmu od slonovače. Spliće novi nervni sistem od žilica vakuma. Kreira novi čulni organ koji registruje boje i preko ultraljubičaste i, sav srećan, probija granice vidljivog spektra. On postaje ogromni seksualni organ, i siluje stratosferu, ostavljajući za sobom trak svetlosnog semena.
Silverberg, Sin čovečiji
Oukej...
QuoteLako gurnuh vrata. U stara vremena, noću su ih uvek držali otvorena. Kad sam konačno shvatio da su zaključana, krenuh natrag, na mesečinu, i digoh pogled prema kući. Jedva da je bila ponoć, a nigde svetlosti. Svi su već legli i spavali. Osetih prema njima prezir. Očekivao sam da će bdeti, zbog nje i zbog mene.
Ovo mi nešto jako poznato, al' nikako da se setim. Daj još malo.
Izvinjotina zbog čekanja.
QuoteDrvorezačka veština je možda duboka, ali je, u isti mah, i uska. Provodio sam dane, zadovoljan, sa dvadeset i šest slova abecede, čiju sam ozbiljnu važnost od oca naučio da volim, kombinujući njihove tvrde oblike sa neobuzdanom ukrašavačkom maštom, i izrađujući sve, od "eks librisa" i zaštitnih znakova, do novčanica i etiketa za sapun. Moj otac se mrštio na bilo kakvo ukrašavanje samog slova, čiju je klasičnu prisnost upoređivao sa prisnošću ljudskog oblika, a kao ispisivač naslova i ja sam važio za čistunca.
Mala pomoć u vidu nejmdroping asocijacije -- ko je osoba koja povezuje sve ove ljude?
QuoteKeno
Sartr
Vitgenštajn
Kaneti
Kejt Vinslet
Krišnamurti
edit: insekt mi govori da ovo sigurno zna forumaš koji se potpisuje sa Father Jape, mada možda se on neće igra...
Iris Murdoch? Pod mrežom?
Svaka čast, care!! Jeste Ajris, samo nije Pod mrežom -- ali nema veze, dosta je, postavljaj nešto!!
Devojka italijanka je inače naslov romana.
Evo:
QuoteOtac stalno zanoveta: "Uči pa uči, ili ćeš kao ja celog veka šiti čizme". A kako da uči, kad je u dnevniku prvi i, jasna stvar, čim počne čas, odmah njega dižu:
-Bariba Anfim. Izvol'te.
I stoji Anfim Bariba, preznojava se, mršti se i navlači ionako nisko čelo do samih obrva.
-Opet ni slovca? Ah-ah-ah, a već si prava momčina, mogao bi da se ženiš. Sedi, bratac.
Bariba je sedao. I u svakom je razredu po dve godine sedeo. Tako je, malo-pomalo, bez žurbe, stigao i do poslednjeg.
U to vreme je imao već jedno petnaest godina, ako ne i više. Nicali su mu već, kao dobra ozima, brkovi, i išao je sa drugim dečacima na Streljecko jezero da gleda žene dok se kupaju. A posle, noću - bolje je i ne legati na spavanje: tako vrući snovi krenu, takav horovod zapletu da...
Ustane Bariba ujutru sav poplaveo i čitav dan tumara. Do noći ostaje u manastirskoj šumi. Škola? Ma dabogda u zemlju propala!
Uveče otac uzme da ga lema: "Opet si pobegao iz škole, bitango jedna!" A on ništa, skroz oguglao: stisne zube i ni da pisne. Samo mu još jače poiskaču svi oštri uglovi njegovog čudnog lica.
QuoteIzađoše iz krčme. Junska noć, topla, mirišu lipe, zrikavci se dozivaju u travi. A Timoša se obukao u vatirano odelo, čudak jedan!
- Šta si se tako umotao, Timoša?
- Uh, mani me. Bolje da ne znaš. Tu-ber-ku-lo-za, bratac moj. Tako je doktor u bolnici rekao. Ne smem da se prehladim ni slučajno.
"A, zato je on tako slabunjav" - i Bariba je nekako odjednom osetio snagu svog čvrstog, životinjskog tela. Koračao je težak i zadovoljan: bilo je prijatno stupati po zemlji, pritiskati je, gaziti - evo ovako! ovako!
Kod Timoše, u sobici sa pocepanim tapetama, sedelo je za drvenim neofarbanim stolom troje dece, pegave, mršave.
- Gde je mama? - viknuo je Timoša. - Opet je nema.
- Iz zemstva su došli po nju - krotko je odgovorila devojčica i počela u uglu obuvati cipelice - nezgodno je da bude bosa, ipak je neko došao u kuću.
Timoša se namrštio.
- Daj kašu, Fenjka. I donesi bocu iz predsoblja.
- Mamica je rekla da ne smem bocu.
- Daću ti ja mamicu! Brzo! Sedi, bariba.
Seli su za sto. Gore je tanko pištala lampa sa limenim zaslonom, oblepljena crknutim muvama.
Fenjka je počela odlivati kašu iz činije u drveni tanjir deci. Timoša povikne na nju:
- Šta je to? Gadite se rođenog oca, je li? Jel' vas to majka uči? Naučiću ja nju, samo da se vrati! Vucara se...
Deca počeše da jedu iz zajedničke činije, nerado, snuždeno. Timoša se nacerio i rekao Baribi:
- Eto - gospoda Boga iskušavam. U bolnici su rekli da je ona, jektika, zarazna, pa da vidim - hoće li preći na decu ili ne? Hoće li se dići ruka Gospoda Boga na nevinu decu, ili neće?
Neko je plašljivo, tek-tek, zakucao na prozor.
Timoša je brzo otvorio prozor i otrovno rekao:
- A, dovukla si se?
A onda Baribi:
- 'Ajde, bratac, idi ti sad. Nemaš ti više tu šta da gledaš. Ovo je naša stvar.
Pisac je poznat po svom čuvenom romanu, koji su vjerovatno čitali svi koji posjećuju ovaj forum. Ovo su odlomci iz njegove prve priče, za koju je (ako je vjerovati onome što piše u pogovoru) Maksim Gorki tvrdio da je ujedno i najbolje djelo ovog pisca. Priča je kod nas objavljena, u paru sa još jednom, u jednoj od onih tankih crvenih knjižica biblioteke Reč i misao.
Da nije Gogolj?
Ne. U pitanju je dvadeseti vijek. Ova priča je iz 1912.
Evo još jedan hint: pisac je po struci inženjer brodogradnje!
Zamjatin, ali ne znam kako se zove priča. :cry:
Verovatno mogu da izguglam, ali nije sportski.
Da! U pitanju je priča Srez. Tjeraj dalje!
Kad sam bio sasvim mali, pokatkad sam sanjao o nekom gradu - a to je bilo čudno, jer u to vreme nikakve predstave ni o kakvom gradu nisam imao. Slika toga grada na obali velikog plavog zaliva u snu mi je jasno izlazila pred oči. Video sam ulice i zgrade duž obale, pristanište, pa čak i lađe u luci; a, međutim, u budnom stanju nikad nisam bio video ni more ni lađu...
Zgrade su bile sasvim drukčije od onih koje sam znao. Saobraćaj ulicama bio je neobičan, vozila su se kretala sama od sebe, bez konja koji bi ih vukli, a ponekad su po vazduhu leteli neki sjajni predmeti ribljeg oblika, koji zaista nisu bili ptice.
Najčešće sam viđao ovo divno mesto osvetljeno dnevnom svetlošću, ali se to ponekad dešavalo i pri noćnoj svetlosti, i tada su njegove svetiljke duž obale izgledale kao nizovi svitaca, a neke od njih kao dijamanti koji plove po vodi ili vazduhu.
Bilo je to divno, čarobno mesto, i jednom, dok sam još bio sasvim mlad, upitah stariju sestru, Meri, gde li bi taj divni grad mogao biti.
Izguglah. Ja ladno nikad nisam video tu knjigu uzivo :(
Šta ću, ja sam oldskul ko smederevac. Na knjizi, za one koji su se zajebali da je vide ili je imaju, uzgred budi rečeno, stoji broj 100.
Nisam ni znao da može da se izgugla.
PS Šalim se za ovo "zajebali", simpatičan je to romančić.
Cuo sam ja za roman, ali nisam znao da je preveden. Mnogi, pogotovo njegovi zemljaci, smatraju ga za nepravedno zapostavljeno kapitalno delo, maltene u rangu, ako ne i bolje od "onog" drugog.
PS. My Google-fu rulez!!! 8-)
Nisam nesklon da se s time složim, ali je nesporno da je to drugo delo imalo mnogo jači uticaj i (ako se računa i ekranizacija) bilo vesnik mnogih drugih važnih stvari. S druge strane, ako se upoređuju knjige, ova je svakako konzistentnija u priči, razvoju radnje, likovima... Jer ona druga, bar po mom mišljenju, ima neoprostiva rasplinjavanja u moralisanju, filozofiranju, itd. Doduše, dok sam čitao "Gozbu kod Devijanta", na primer, javljale su mi se neke slike iz ovog dela.
Dao sam dovoljno hintova za sada.
Quote"Ko je ona?" ponovi Alen. "Ona nije..." iznenada uzvinku on. Pogledah gore u njega i videh da bulji u nešto pored mene. Brzo se okretoh. Na pljosnatoj steni video se otisak stopala, još neosušen. Sofija je bila stala jednom nogom na nju dok se saginjala da stavi svoj ulov u stakleni sud. Otisak je bio dovoljno mokar da jasno pokaže svih šest prstiju. Udarih nogom u stakleni sud. Voda se prosu i ponese rakove niz stenu, izbrisavši otisak, ali sam, sav nesrećan, znao da se zlo desilo.
Hrizalidi?
Da. :|
:| :| :| :| Old skul nevr dajz!!!
Hrizalidi su meni bili najdraža knjiga iz te edicije koju imam celu jer je moj otac bio priličan SF gik u svojoj mladosti.
Evo novog zadatka:
QuoteMajka je nedavno kupila nov električni robot, poslednju riječ tehnike, stroj koji pere, čisti, kuva, suši, miješa, grebe, melje, mrvi i ko zna šta sve ne. I odmah je telefonom poručila električara da robota priključi na električni vod.
I tako, upravo u trenutku kad je David u dvorištu razgovarao sa Karlom o tome da li je bolje jesti sladoled odmah ili kasnije, radio je u njihovom stanu električar. Tokom sedmice nije imao vremena, pa je morao da dođe upravo u nedjelju.
Poznato je da električari električne vodove ne samo popravljaju već ih ponekad i pokvare. Električar je u stanu Davidove majke radio tako uspješno da je u prvih pet minuta svoje aktivnosti učinio da pregore svi osigurači u cijeloj kući koja je ostala bez električne energije.
To ga je toliko iznerviralo da je spakovao svoj alat i otišao. Možda zato da dovede nekoga ko će mu pomoći otkloniti kvar.
Električna energija, dakle, nije napajala uređaje, što znači da je prestao raditi frižider.
Ova knjiga je meni bilo potpuno fascinantna kada sam bio dete. Mislim, jeste knjiga za decu, of kors, ali je... fascinantan projekat.
Da nije mozda... neki Asimov?
Nije (valjda) :) Tipujem na nesto poljsko, cesko, mozda cak i SFRJ i cekam sledeci citat. :)
Jape je way off target. Melkor je na čudan način blizu.
Evo još malo:
QuoteDavid se namršti:
- Neprekidno govorite tako čudno. Mislite li, možda, da nešto može živjeti a da ipak istinski ne živi? Da li je tako? Lutka ili plišani medvjed ne žive istinski. Ali žive kao igračke kad se s njima igramo...
- Izvanredno! Vi ste neobično pametni, kolega - oduševljavao se doktor. - Proglasiću vas svojim učenikom kad već ovdje nema detektiva. Uostalom: moja saradnja s detektivom u prošlim slučajevima bila je upravo te vrste, kako ste to sada objasnili. Razmišljao sam o sudijinom govoru, koji ste mi dopodne prepričavali. Taj sudija bio je veoma pametan gospodin ako sam shvatio šta je mislio. Likovi koje je stvorio umjetnik žive svojim posebnim životom. A mnogi žive čak i mnogo duže od nas samih, od onih koji su ih stvorili! Stvorila ih je mašta umjetnika i oni žive tako dugo dok na svijetu ima ljudi koji se za njih zanimaju. Shvatate li? Tako živi detektiv, nježna Djevojka i Jasna, jer ih je vaša majka naslikala. Ali oni žive u drugom svijetu. A Inka? Ona sada živi između dva svijeta ili čak u trećem svijetu pošto je vaša majka nije naslikala. Živi jedino u našoj mašti, iako je obojica vidimo svojim očima. Uh, ala je to zapetljano!
Knjiga je mešavina fantastike i misterije, prilagođena dečijem uzrastu.
Nemam pojma šta je ovo, ali tipujem da je izašlo u biblioteci Vjeverica.
Ja sam, kad sam ovo postavljao računao da ćeš najpre ti pogoditi.
Pošto sada ne mogu da postavljam još citata (na poslu sam), reći ću da mislim da nije Vjeverica nego, mislim Mladost. Ali sad da me ubiješ ne mogu da se setim, nekako mi je Vjeverica čini mi se imala veći format.
U svakom slučaju, evo male pomoći: knjiga je indeed za decu, a Melkor je bio blizu sa svojim pominjanjem Poljske, Češke i SFRJ pošto je sve to tačno. Takođe, Japan.
Vidim da je ovo tvrd orah... Dobro, evo još jednog citata:
QuoteO situaciji dvojice nebeskih brodolomaca počela je, međutim, da razmišlja i Djevojka sa smeđom kosom. Izgledala je u tom trenutku kao Mikelanđelo. Iznenada uzviknu:
- Sjetila sam se! Oko za oko!
- Šta? Oko za oko?
- Svakako, oko za oko, zub za zub! Zar se tako ne kaže?
Jasna je bila zbunjena:
- Kaže, ali kakve veze imaju zubi sa detektivom?
Djevojka je, međutim nepokolebljivo nastavljala:
- Zub za zub, automobil-balon za automobil-balon... Jasno? I mi moramo lansirati automobil-balon.
- Gdje ćemo ga naći? - reče Jasna i pogleda je začuđeno.
Proverio sam izdavača i u pitanju je Biblioteka Pingvin u kojoj su izlazili i takvi klasici kao što je Veselinovićev
Hajduk Stanko, Gilbertov
Robin Hud, Beljajevljeva
Amfibija, Dikensov
Oliver Tvist, Gogoljev
Taras Buljba, čak i
Kako se kalio čelik Ostrovskog... Ovaj roman nije takav klasik ali je zanimljiv po tome što ga je napisalo deset pisaca iz deset različitih zemalja, svaki od njih po jedno poglavlje. Da bude veselije, ne radi se samo o istočnom bloku, evo spiska zemalja: Čehoslovačka, Japan, Francuska, SSSR, Italija, Danska, SFRJ, Engleska, DR nemačka, Poljska. Autor iz Jugoslavije bio je pokojni Ahmet Hromadžić (http://bs.wikipedia.org/wiki/Ahmet_Hromad%C5%BEi%C4%87). Ali na wikipediji se ne pominje njegov doprinos ovom romanu. :lol:
A da ga dodas u bibliografiju posto ga tamo, izgleda, nema? :)
Tajna narandžaste mačke. Čini mi se da sam ovo čitao nekad davno, kao klinja, mada nisam 100% siguran.
Quote from: Ygg on 08-09-2011, 21:57:38
Tajna narandžaste mačke. Čini mi se da sam ovo čitao nekad davno, kao klinja, mada nisam 100% siguran.
:| :| :| :| :|
Tačnije
Tajna narančaste mačke. Iz delova koje sam prekucao vidi se da je stil decidno dečiji ali ima tu razigranosti i mašte a zaplet je actually prilično napredan, sa sve nekakvim paralelnim realnostima itd.
Quote- A šta je s igrom nagađanja? - upita div.
Pitanje je bilo suvišno. Div je igrao samo tu igru - igru nagađanja. Glupi kompjuter. U memoriji mu se nalazilo milion mogućih scenarija, a on igra jednu jedinu glupu igru.
Div je, kao i uvek, postavio dve ogromne čaše. Bile su, kao i obično, ispunjene različitim tečnostima. Kompjuter je bio tako dobar da se tečnosti nikad nisu ponavljale. Ovog puta se u jednoj čaši nalazila gusta tečnost nalik kremu. Druga je šištala i penila se.
- Jedno je otrov, a drugo nije - reče div. - Ako pogodiš ispravnu, odneću te u Zemlju bajki.
Pogađati ispravnu tečnost značilo je gurnuti glavu u jednu od čaša i piti. Nikad nije pogodio. Ponekad bi mu se glava rastopila. Ponekad bi se zapalila. Ponekad bi upao u čašu i potonuo. Ponekad bi ispao, pozelenio i zarđao. Uvek je bilo grozno. Div se uvek smejao.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Ft1.gstatic.com%2Fimages%3Fq%3Dtbn%3AANd9GcS_mJF52FHw8EilVOYlkQP78PwTnRd9ruc9auwAF7_myJ2T2Y1KfA&hash=8622a3e405ca31e055f7061dd7276a8a3b3c2627)
Ovo bi brzo. Jeste! xjap
Kompjuter, igra... a onda brza provera, strana 65 :) Ubrzo ce citat, posle vecere ;)
"U početku ne beše Reč."
Krezubi starac u prljavom mantilu neodređene boje kezio mi se iz senke liverpulskog doka; samo trenutak ili dva pre ove neobične tvrdnje, prebrojao je svežanj funti koji sam mu pružio, da bi ga potom na volšeban način smestio negde u džepove.
He, he... rock'n'roll...
Sad bi mogao da podeliš svoje znanje i sa ostalima i da postaviš novi zadatak xjap
Onda bi svi znali da redovno čitam tog pisca. :shock:
Mislim da svi to već znaju. Doduše, uvek možeš da se vadiš na krizu, sankcije...
To je jedna Skrobonjina priča koja mi se mnogo dopala. Rubber soul je čak imao i pesmu nu stilu Bitlsa.
Telo u sanduku je mlado, lepo razvijeno... i takono mrtvo. Telo koje bi trebalo da je na nekoj plaži, ili u krevetu sa zgodnom ženskom, ili da trči za loptom - sada je zauvek nepokretno. Nema vidljivih rana, skoro nikakvog unakaženja, samo nekoliko masnica, nekoliko podliva na sasvim golom belom telu. Bela, neljudski bleda pod tom sijalicom istačkanom izmetom muva - mrtva koža sablasno sjaji. Baš kao svinja, pomišljam gorko, u panici koja raste sa približavanjem tom telu: baš kao zaklana, obrijana svinja bačena u limeno korito.
Sinoć je bilo kasno da prekucavam. Sorry.
Quote from: Ygg on 08-09-2011, 21:57:38
Tajna narandžaste mačke. Čini mi se da sam ovo čitao nekad davno, kao klinja, mada nisam 100% siguran.
Ahh... prvi put čujem za ovo, videću ima li negde da se iskopa!
Hm... ne pamtim da sam je ikada video u ponudi antikvarnih knjiga. Verovatno nije imala više izdanja... Dobro, uvek mogu da je zajmim ako ustreba...
Izgleda da nećete da se igrate sa mnom, pa da vam dodam još malo:
Na ulici ispred pijace Cigani prodaju strane čokolade i cigarete, ljudi i žene se vrzmaju oko njih sa torbicama i kesama paradajza i paprike, iz okolo parkiranih kamiona, auta i prikolica dozivaju se prodavci bostana na muzičkoj podlozi od mudžahedin-folka, njihovo polugolo i raspojasano potomstvo trči okolo i psuje na sva usta, muve nadleću odbačene kore od lubenica i čitave komade, rascvetane na asfaltu kraj izgaženih prezrelih patlidžana...
Naživo? :lol:
Kao glavni fan još stavljaš znak pitanja? Bože me sakloni takvih fanova.
Čudno mi bilo da ga ti stavljaš. Znak pitanja znači više kao - pa zar ti, Skalope, da kačiš odlomke iz "Naživog"? :lol: Učinilo mi se i posle onog prvog, ali sam pomislio - ma jok, ovo kači Skalop. Posle sam razmišljao da li je ono iz neke Skrobonjine priče, znao sam da je nešto domaće... :x
Šta je tu čudno? Ako postoji dobar citat, onda je pisac dovoljno OK da ga se turi na post. Štos je u tome da delo bude poznato, a da se ne da guglati. Kad god vidiš da postavljač kopipejstuje, onda cima citat sa gugla. To je kao "pozovi prijatelja" i onda je lako biti "milioner". Samo na ovom sajtu ima sto strana o romanu "Naživo", a veliki čitači - ništa. I, nisam birao citate sa imenima, sa Niš i Prishtin. :mrgreen:
Važno je da citat bude takav da se iz njega može zaključiti o čemu se u delu radi, pa da i to pripomogne. Na primer:
QuotePosao je obavio spretno i brzo; rasporio je devojku gotovo na isti način kao i Kejt Edouvs: grkljan presečen od uha-do-uha, trup rasporen od grudi do vagine, utroba izvučena i prebačena preko desnog ramena, a jedno parče creva izdvojeno i smešteno između leve ruke i tela. Jetra probušena vrhom noža, uz vertikalni rez preko levog režnja. Bio je iznenađen činjenicom da na jetri nema znakova ciroze koja tako snažno buja u spajtlfildskim uličarkama što se nalivaju bez prestanka u jadnom pokušaju da se oslobode bremena dosadnog življenja i sumornog života kroz koji se naprosto vuku, groteskno. Ova drolja, uistinu, nimalo nije ličila na ostale, premda je, uvodeći ga u seksualnu igru bila bestidnija od svih njih. I taj nož ispod jastuka na njenom krevetu... Pošto je presekao vena cava, usredsredio se na lice.
Ovaj Džek Trbosek je sveopšta inspiracija.
Još kad bi pogodila odakle je citat...
Da nije ona Elisonova priča čiji sam naslov tradicionalno zaboravila?
Jeste. :) Da otkrijem naslov ili bi se zabavljala traženjem?
Ma neću se ni setiti, otkrij ga bolje, al to je ono kad ga razvlače u futurističkom ambijentu, bilo je u jednoj od onih antologija najbolje priče 1984, 1985... matora sam :(
Ako se ovako računa za postavljanje, to ću nešto kasnije moći.
Neko se šunja u gradu na rubu sveta. Sjajna priča!
Ma važno je da delo bude prepoznato. :) "Neko se šunja u gradu na rubu sveta", Najbolje svetske SF priče 1986.
Teraj dalje.
Edit: Jevtropijevićka, kasniš Ygg.
Quote from: John Reynolds on 10-09-2011, 11:52:03
Još kad bi pogodila odakle je citat...
Ne igram se ja ovde. Samo posmatram.
Jedan klasik:
Quote- Kad već govorimo o Malin, možda vas interesuje da je i ona razbijala posuđe. Pa, mislim da bi se i moglo tako nešto reći. Obično je rezervisala poseban dan u nedelji za razbijanje. Baba kaže da je to činila utornikom. Već ujutro u pet sati toga dana moglo se čuti kako se ta sjajna devojka kreće po kuhinji i lupa tanjire. Obično bi počela sa šoljicama za kafu, čašama i drugim staklom, a nastavila s dubokim tanjirima, pa s plitkim, da bi završila sa činijama. U kuhinji bi celo prepodne bio rusvaj tako da je bilo pravo zadovoljstvo videti to, pričala je moja baba. A ako bi Malin preostalo i nešto vremena za posle podne, onda bi sa jednim malim čekićem otišla u salon i razbijala antičke i istočnoindijske tanjire.
A pošto ne znam hoću li biti uopšte onlajn u sledeća dva dana, šaljem rešenje Rejnoldsu pa nek on potvrdi pogađaču; trebalo bi da bude lako.
Edit: I unapred, hint: jedan od retkih slučajeva kada je TV adaptacija pošteno odradila književni predložak, odnosno, nezamislivo je odvajanje lika od glumice iz te verzije.
Dalje:
Ono što je najviše privlačilo pažnju Tomija i Anike bio je majmun koji je sedeo na ramenu riđokose devojčice.
Ah, Pipi Duga Čarapa?
Jeste, cak sam i ja provalio, ali nisam hteo da kazem jer nemam sta da ponudim in terms of zagonetnog citata. -_-
EDIT: Zasto ova igra napreduje iz dana u dan, a onaj Gulov film ostaje nepogodjen?! :cry:
Pošto se ni Jevtropijevićka ni John ne javljaju da potvrde da sam pogodio, odaberimo da verujemo FatheruJapeu pošto je on ipak završio školu i tako to. A da ne bismo mnogo kočili igru, evo mog zadatka:
QuoteMornar uze vranu na ruke i pogladi njeno crno raščupano perje.
- Mudrica si ti! A ja, stara sušena haringa, još sam se ljutio što si odletela. Još kad bi nas naučila kako da izađemo na kraj s to začaranom silom kamena, rekao bih da si najpametnija ptica na svetu!
Umesto odgovora vrana kljucnu zrno grožđa i lukavo iskosi na mornara crne oči.
"Ona pokazuje na grožđe", pomisli Čarli. "Ali kako nam ono može pomoći? Samo će produžiti naše muke pored ovog prokletog kamena..."
Vrana poče da skakuće po pesku, gledajući neprestano Čarlija, kao da ga zove da pođe za njom.
Mornar ustade i krenu brzo prema planinama. I, čudo jedno! Pojeo je malo grožđa, a noge su mu koračale lako i slobodno kao da nije gladovao celu nedelju, kao da nije nemoćan ležao na pesku.
- Vetrovi i talasi! - mrmljao je mornar. - Ovo je veća lukavština od svih koje sam video. Hajde de, videćemo...
Džon se ne javlja jer nije bio kod kuće. Jeste, Pipi je. Ako je potvrda uopšte potrebna. 8-)
Možda nije potrebna, ali je dobrodošla!!!!!!!!1111111111111!!
Dobro, oće neko da proba da pogađa ovo moje? Očigledno je u pitanju ponovo knjiga za decu, ali ovog puta zajevani kultni klasik!!!
Ovoga odlomka se uopšte ne sećam ali je možda Sudbina jednog Čarlija?
Ili Čarli i fabrika čokolade...
Moguće, ali ne deluje mi kao prevod, čisto zato. Čarli plus mornari plus domaće jednako Aleksandar Popović... možda.
Sinoć mi je Melkor prebacio što nisam ostavio još neki citat :oops: A ja sam mu rekao da je knjiga prilično poznata.
I, ne, nije ni
Sudbina jednog Čarlija, ni
Čarli i fabrika čokolade niti ima Čarlija u naslovu niti je čarli actually glavni junak (ali kada bih napisao ime glavnog junaka odmah biste pogodili... čak i ime glavnog negativca bi bilo dovoljno :lol: ). Nije ni A. Popović. Nije uopšte domaće, naprotiv, prevod je, ali ne sa jezika koji tebi pada na pamet prvi.
QuoteMornar izvadi iz ruksaka platno i ovlaš ga naduva. Zatim ga rasprostre pored puta, potraži u jednoj od brojnih pregrada ruksaka, izvuče otuda bočicu sa bojom i četkicu i prionu na posao.
On nacrta na platnu strašnu zverinju njušku s ogromnom grivom, ogromnim očima i ogromnim razjapljenim čeljustima iz kojih su virili ogromni oštri zubi...
Kada se crtež osušio, Čarli okrenu platno i to isto nacrta i na drugoj strani. Njegova mašta se beše razigrala, i on doda zveri ogromne savijene rogove.
Zatim Čarli odseče dva tanka drveta, očisti ih od grana i između njih priveza platno tako da se moglo nositi ako se i drže za motke.
Donje krajeve štapova mornar zašilji. Kada ih je zario u meku zemlju pored puta, s visoko podignutog platna pogleda strašnu zver. Platno nije bilo zategnuto čvrsto, vetar ga je njihao i izgledalo je da čudovište žmirka očima i ceri zube...
Dobro, vidim da je ovo potvrd orah. Evo umesto citata malo nepoštene pomoći:
U pitanju je nastavak kultne dečije (i ne samo dečije knjige) koja je pak neka vrsta poluautorizovanog i vrlo slobodnog prevoda još kultnije dečije (i ne samo dečije) knjige. Zapravo u "prevodu" je prevodilac potpisan kao autor, imena pravog autora nema, mnoge scene iz originala su promenjene ili izbačene a dodate su nove i čak su i imena protagonista drugačija. Vlasnici prava na original nikada nisu dobili ni tantijeme od ovoga. Pošto je prva knjiga bila popularna, prevodilac/ autor je napisao još nekoliko nastavaka u ovom univerzumu koji nisu bili oslonjeni na nastavke originala. Ovo je prvi od njih. Oddly enough, meni su derivativni radovi bolji od originala koji je poslužio kao predložak.
Uh... jedino što mi pada na pamet uz ovakav opis jeste onaj ruski poluplagirani Čarobnjak iz Oza, mislim da se zvao Smaragdni grad? Ali nije mi poznato da je to kod nas prevođeno.
Meho, ubi me ovim knjigama za decu. Priznaj da su kod tebe sve one stvari koje su proglašene za minus u fondu Narodne biblioteke.
Dovoljno blizu :lol:
Dakle, da, Rus Aleksandar Volkov je napisao svoju verziju Čarobnjaka iz Oza - Čarobnjak iz Smaragdnog grada. To je trebalo da bude prevod, ali na kraju je završilo kao derivativno delo (da ne kažem, er, plagijat). Wikipedia navodi razlike:
QuoteNotable differences between "The Wizard of the Emerald City" and the original book "The Wonderful Wizard of Oz"In the original book, Winkies' favorite color is yellow. In Volkov's version, it's purple.
In the original book, the characters at one point have to run away from beasts called Kalidahs. In Volkov's version, Kalidahs are replaced with saber-toothed tigers.
The Fighting Trees and the China Country are omitted in Volkov's version. Instead, the main characters have to cross another river by making another raft, and things go awry when a storm begins.
In Volkov's version, just before meeting the Cowardly Lion, Ellie gets kidnapped by an ogre, and Scarecrow and the Woodman save her.
In Volkov's version, Munchkins, Winkies and Quadlings (renamed as Chatters, Russian: Болтуны) have different tics involving their people's names: Munchkins constantly move their jaws as if they were chewing, Winkies blink a lot and Chatters can't stop talking.
The armless Hammer-Heads with stretching necks were replaced in Volkov's version with an anatomically correct and physically strong nation of Leapers.
In Volkov's version, as soon as Ellie and Toto arrive in Magic Land, Toto gains the ability to speak, which he retains until they leave. In Baum's version, this is not the case, and Toto behaves exactly like a normal dog.
In Baum's version, Dorothy is an orphan and lives with her uncle Henry and her aunt Em. In Volkov's version, Ellie lives with both of her parents, John and Ann.
In the original version, the Good Witch of the North kisses Dorothy on her forehead, blessing her, and the Wicked Witch of the West doesn't dare hit her because of the blessing. In Volkov's version, Villina doesn't kiss Ellie, and Bastinda is afraid of hitting Ellie because she wears the silver shoes.
In the original version, Dorothy was unaware of the Wicked Witch of the West's aquaphobia until the latter melted. In Volkov's version, Ellie knew Bastinda was afraid of water, and often left the kitchen floor wet to annoy the witch.
An additional subplot in Volkov's version during Ellie's imprisonment in Bastinda's castle involves Ellie and the cook Fregoza motivating other Winkies to prepare a coup against Bastinda.
The prologue in Baum's book tells the story solely from Dorothy's point of view. The prologue in Volkov's book tells the story first from Ellie's prospective, then switches to Gingema then back to Ellie who is running away from the cylone.
In Baum's book, Kansas is presented as a gray, dull place as opposed to the Land of Oz. In Volkov's book, the contrast isn't shown, which lets the reader guess Kansas is not a bad place for Ellie to live.
Volkov je posle napisao još nekoliko knjiga iz istog univerzuma, ne naslanjajući se na Baumove nastavke.
Citati koje sam naveo gore su iz knjige Urfin Džus, koja je nastavak Čarobnjaka iz Smaragdnog grada, koja je sjajna, više nema veze sa Baumovim radovima i koju sam pomenuo pre neki dan kada je Melkor postavio citate iz Beskrajne priče.
Postavljaj, Jevtropijevićka!!! I, ne, ove knjige su meni kupovali roditelji. Ovaj Urfin Džus je izdanje Mladog pokolenja, biblioteka Dečji svet. Čarobnjak iz Smaragdnog grada nema pred sobom (i nemam pojma ni gde mi je) ali jeste izašao kod nas, preveden i sjajan je.
O brale, umori me. Evo nešto on-forumsko.
QuoteJoš kad bi mali inspektor znao da ne treba da se zahvalim samo zecu, nego i dedi koji je doneo to prokleto seme lubenica-vampira. I onom dragom farmeru-komšiji koji ih nije ubrao na vreme. Meni je barem ovaj deo zagonetke jasan. Jadan zec je iz tiganja skočio u vatru. Bežao pred lubenicama i završio u stotinama komada. No, dobro. Barem se naplatio lubenicama koje su ga htele lišiti krvi.
Meni ovo liči na Malteškog Šišmiša.
Izvinite što ovako upadam. :)
Dobrodošla! Tačno rešenje, postavljaj sledeću zagonetku.
A možeš i da nam odaš šta je na kraju bilo s tobom kad već F. M. nije hteo... ;)
Hvala, Jevtropijevićka. Bojim se da drugu rečenicu ne razmemem, ali nema veze.
Evo citata, lako je:
Ovaj park se
KONTROLIŠE
pomoću internog PV sistema
Želja nam je da ovde uživate. Nemojte brati cveće ili voće. Nemojte oštetiti nijedan nasad. Za vreme dok boravite ovde dozvoljeno vam je da jedete ono dvoće koje je opalo i to do sledeće količine:
Grožđe, trešnje 8 po osobi
Ostalo sitno voće ili boboce 6 po osobi
Narandže, limun, kruške 1 po osobi
Zabranjeno uklanjanje šljunka sa šetačkih staza. Sva otpatke bilo koje vrste stavite u kante za otpatke.
SEKCIJA ZA ODRŽAVANJE
KORPORACIJA............... :)
Errr... Netočka nije dovršena, pa zato mala šala s moje strane, ali ja ionako nemam smisla za humor pa tako... :mrgreen:
He he, pretpostavila sam da misliš na moj nik. Ne znam kave je planove imao stari D. ali ja...eto završih na Sagiti. Ko zna u šta se to izmetne. ;)
Frederik Pol...
Naravno da jeste. Već sam pomislila da niko neće da se igra sa mnom, a verovatno ste svi ovde čitali Kapiju.
Postavljaj dalje Perine. :)
QuoteJa živim u podrumu; činjenica koja je u svakom pogledu rezultat toga što mi je život krenuo nizbrdo.
Soba ima samo jedan prozor i samo se njegov gornji deo nalazi iznad pločnika; zbog toga spoljašnji svet gledam odozdo. Nije taj svet velik, ali često izgleda prilično velik.
Vidim samo noge i gornji deo tela onih koji prolaze pločnikom sa moje strane ulice; posle četiri godine provedene ovde, u većini slučajeva znam kome pripadaju. To je zato što tuda prolazi malo ljudi; živim maltene usred slepe ulice.
Ja sam ćutljiv čovek, ali događa se da razgovaram sa samim sobom. To što kažem tad, mislim da je neophodno za reći.
U pitanju je priča...
Bukovski?
Poznato mi je. Sačuvala sam sliku i celu atmosferu u glavi, sve sa tim poluprozorom... Ne mogu da se setim, a to me nervira... Ali, lepa priča.
Ne. Nije amer, anglosaksonac ili tako nešto. Majstor je kratke proze i piše baš baš kratke priče. Inače, ovo su prva dva-tri pasusa jedne njegove storije.
leonid andrejev, "moje beleske" cini mi se.
edit: zajebao sam se, upravo sam proverio. a bas je zalicilo, majku mu.
Nije. U pitanju je jedan od najvećih skandinavskih pripovedača.
Možda Kjell Askildsen? Vidim da je Geopolitika objavila zbirku njegovih priča Ništa za ništa.
Bingo!
QuoteNa dubini od petnaest hiljada stopa debeo sloj mulja na dnu beživotnog mora bio je prošaran jamama i izgledao čuperast kao da je prekriven dlakom neke atrofirane životinje. Odjednom, mulj poče da se uzdiže. Trenutak potom on se rasprši i preobrazi u taman oblak koji kulja nagore, trnući usput zvezdane tačkice planktona, koje su vrvele povrh prozračnog crnog zida.
Naborane litice ostadoše ogoljene. Svetlucajući poput smeđeg želatina i bljujući ogromne mehurove vazduha masa zatim pokulja naviše, beskrajno se račvajući poput grana stoletnog bora. Pena se rasprši, a magme, koja je sijala tamnim sjajem, nestade. Nakon toga, jedino je još ogromni stub pare zaparao morski sneg, kovitlajući se uvis dok se nije bešumno rasuo. Ali stub je iščezao među velikim molekulima vode u trenutku kada je dotakao udaljenu površinu mora.
U tom času, na oko dve nautičke milje odatle, putnički teretnjak plovio je prema Jokohami; putnici i posada za trenutak su izgubili orijentaciju i osetili neočekivano škripanje i ljuljanje brodskog trupa. Slaba, ali iznenadna promena boje koja se odigrala na površini mora i jato delfina koje je pometeno iskakalo iz vode upozorili su drugog oficira na komandnom mostu, ali on to nije smatrao dovoljno vrednim da bude uneto u brodski dnevnik. Julsko sunce sijalo je na nebu poput otopljene žive.
U međuvremenu se nevidljivo pulsiranje mora već pretvorilo u ogromni plimski talas koji je kroz vodu hrlio ka kopnu neverovatnom brzinom od 480 milja na čas.
Četvrto međuledeno doba
Majke ti, koji genije je potpisao prevod?
Jeste! :)
Quote from: scallop on 18-09-2011, 21:46:57
Majke ti, koji genije je potpisao prevod?
Mirjana Živković. U pitanju je staro Kentaurovo izdanje.
Izgleda da mi je atrofirala tolerancija. :( Mada mi se Abe ni tada nije dopao.
Aj da ne stoji igra:
QuoteKasno uveče 12. oktobra 1964. godine u berlinskom stanu gospođe Nine Beker, analitičarke rukopisa -- nije podnosila izraz grafolog -- zazvonio je telefon. Očekivala je da će se novinarski napadi prorediti i sasvim prestati -- najgori su bili feminizirani urednici ženskih modnih magazina koje je zanimalo šta kuva, koji parfem koristi i koja joj je omiljena boja -- jer je saopštila sve detalje devetomesečne provere rukopisa žene koja se izdaje za princezu Anastaziju.
Quote from: scallop on 18-09-2011, 22:02:33
Izgleda da mi je atrofirala tolerancija. :( Mada mi se Abe ni tada nije dopao.
Pretpostavljam da je u pitanju prevod prevoda, tj. da je knjiga prevedena sa engleskog, što donekle opravdava rogobatnost rečenica.
Quote
- Ovo je soba druga Koroljeva?
- Ne, ne. Ovde se aranžira cveće. Pazi, sada je trenutak da ti kažem: Koroljev niti je drug niti je Koroljev. Oslovljavamo ga sa Evrokoroljev, titularni prefiks evro govori da je ličnost član Komiteta 100. - reče tiho Galina i okrete se ženi sa baštenskim makazama u rukama. - Katarina, gde je Evrokoroljev?
- U bioskopu. Slobodno idite - soba 14. - odgovori Katarina, sredovečna plavuša raskošnih oblina.
Evrokoroljev je sedeo u petom redu praznog bioskopa. Ili je barem u tom polumraku, svuda u svetu istom, dvorana sa tridesetak sedišta izgledala prazna. Seli su u zadnji red; nežni prst na Galininim ustima delovao mu je iznenada kao poljubac a ne signal za pobožnu tišinu.
Crno-beli film trenutno je prikazivao komične slike; grupa ljudi, neodoljivo podsećajući na pleme lažnih Samojeda, sedela je ispred televizora od grubo isklesanog kamena i halapljivo skidala meso sa džinovskih kostiju. Prostorija u kojoj su se nalazili bila je, zapravo, pećina. Kada je slika na primitivnom ekranu potamnela i sasvim nestala, ljudi su počeli da galame i udaraju toljagama po prašnjavom podu pećine; kamera je lagano zašla iza televizijskog aparata i zumirala drveni kavez, spojen sa aparatom jednom oljuštenom lijanom, u kome je smeđi pacov sumanuto okretao jedan točak, u pokušaju da zubima dohvati miša na manjem točku. Toliko je žestoko pacov obrtao točak da je lijana ispala iz rupe na sredini. I to je bio kraj. Potom je počeo drugi film: nad jednom kolibom od trske leti ogromna ptica, kobac; najpre zlokobno kruži a onda iz kandži ispušta kamenčiće koji eksplodiraju i pretvaraju trščanu kolibu u pepeo; dva divljaka, polugola ali sa kačketima na glavama, dižu prema ptici protivavionske moderne bacače; iz njih izleću strele koje vrludaju kao navođene rakete dok se ne zabodu u kopčevo perje. Kobac pada. Sa leve strane kadra pojavljuje se mlada žena, razgolićena, samo sa leopardovom kožom preko bedara, i ljubi strelce. Zajedno sedaju u džip koji umesto točkova ima konjske noge i odlaze. Muzika. Kraj. Treći film počinje sahranom. Okupljeni oko rake, takođe odglumljeni praistorijski ljudi sviraju posmrtni marš na saksofonima i trombonima; kada završe, stavljaju instrumente preko pokojnika i zatrpavaju raku tako da svi donji krajevi saksofona i trombona vire iz sveže humke, kao muzičko cveće. Onda čučnu i slušaju zvuke koji kroz instrumente dolaze iz groba. Zadovoljni su; skupljaju granje, beru neko cveće nalik kamilici, krešu kamenjem i pale vatru. Grob i vatru povezuju staklenom cevi kroz koju lagano prolazi zelena tečnost i kaplje na vatru. Vatra se gasi. Jedan divljak, sa belom pregačom i stetoskopom, razgrće pepeo i vadi iz njega dvanaest jaja. Jaja su položena na solarnu ploču i posle nekog vremena ljuska svakog jajeta puca. Novi kadar prikazuje dvanaest odraslih ljudi koji stoje u redu, strsajući sa sebe pepeo i ostatke ljuski. Svi su potpuno isti, u najmanjem detalju. Konec.
Domaći pisac, naslov od tri reči.
Da nije "Evropa broj dva"?
Jeste, svaka čast.
Jeeej!!! Prisećam se onoga što sam čito pre deset(ak?) godina! Jedva sam se setio, ipak treba uzeti u obzir da sam sinoć čitao knjižice o Fadžu (http://en.wikipedia.org/wiki/Farley_Drexel_%22Fudge%22_Hatcher). Mislio sam to sad da zadam, ali rekoh... Nikad niko neće pogoditi.
Sad moram da smislim nešto baš lako, da onaj ko ne zna bude svestan da je ovde zalutao. :idea:
Da pomenemo i da je pisac Evrope, nažalost pokojni, Vojislav Despotov. Ljudi ga više znaju kao (odličnog inače) pesnika, a ovde na forumu verovatno i kao prevodioca Enderove igre recimo.
Quote from: John Reynolds on 19-09-2011, 23:01:25
Jedva sam se setio, ipak treba uzeti u obzir da sam sinoć čitao knjižice o Fadžu (http://en.wikipedia.org/wiki/Farley_Drexel_%22Fudge%22_Hatcher). Mislio sam to sad da zadam, ali rekoh... Nikad niko neće pogoditi.
Da si postavio citat iz Fadža, pogodila bih ja. :lol: Kupovala sam te knjige sestričini, a još sam ih i čitala, priznajem... :oops:
QuoteDogodilo se to nenadano usred jednog popodneva, usred samog "mog časa"; deca su već spavala, a ja izašla u šetnju. Jedna od misli koja me je obično pratila pri ovim lutanjima - to sada mogu da primetim bez ikakvog ustezanja - bilo je kako bi to čarobno bilo, čarobno kao u priči, da iznenada nekoga sretnem. Neko će se pojaviti, tu na zavijutku staze, staće preda me, nasmešiti se i odati mi puno priznanje. Više od toga nisam tražila: samo da on zna; a jedini način da budem sigurna u to da on zna bilo bi da to vidim na njegovom lepom licu, ozarenom od tog saznanja. Tačno je to bilo preda mnom - hoću reći, lice - kad sam, u prvoj od ovih prilika, pred kraj jednog dugog junskog dana, skrenuvši iza čestara, naglo stala ugledavši kuću. Ono što me je na mestu ukopalo - i potreslo više nego što bi to ikakvo viđenje moglo da učini - bilo je osećanje kako se moje maštanje u magnovenju pretvorilo u stvarnost. On je stajao tamo!
turn of the screw?
Znao sam da znate, kolega. :lol:
;)
u senovitom uglu nalazio se širok divan zastrt damastom, sličan kauču na kakvom starlete polažu "audiciju". bila je to soba u kojoj ljudi sede na podu skrštenih nogu, pijuckaju apsint preko kocki šećera i govore visokim izveštačenim glasovima, a ponekad samo krešte. u toj sobi može se desiti sve i svašta, osim rada.
na vrhu staze, bledo osvetljena, usamljena kao svetionik, stajala je tvrđava, orlovsko gnezdo, četvrtasta građevina od gipsa i staklenih cigala, sirova i modernistička, ali ne ružna, sve u svemu sjajno mesto za spiritistu da tu okači svoju tablu. niko neće čuti krike.
Liči mi na Peljevina...P5? Ili je DPP iz niotkuda u nikuda...citat mi je jako poznat.
nije peljevin.
bio je to mešoviti stambeni blok na centralnoj aveniji, jedan od onih koji još nisu postali potpuno crnački. upravo sam izašao iz male berbernice s tri stolice, gde je po mišljenju agencije berberin po imenu dimitrios aleidis radio na zameni. njegova žena je rekla da je spremna da potroši malo novca kako bi ga vratila kući. nisam ga našao, ali ni gospođa aleidis nikad mi nije platila.
Ja gugl'o.
I ja!
A tesko izguglati... ;)
prokleti, prokleti gugl! :x
Au, nije Peljevin...
Ma, sigurna sam da sam ovu knjigu skoro čitala, citati su mi poznati. Da nije Barouzov Džanki?
Nije. Triler/krimi roman je u pitanju :lol:
Kad nitko neće, ja ću. Farewell My Lovely? :lol:
tako je, lepojko. ;)
:|
Prepuštam postavljanje sljedećeg zadatka Njetočki. ;)
Quote from: Debella on 21-09-2011, 23:12:11
:|
Prepuštam postavljanje sljedećeg zadatka Njetočki. ;)
Hvala D., malopre sam i ja izguglala... :lol:
''Ne'', reče Džo. Spusti slušalicu i ostade da sedi i bulji prazno ispred sebe. Na rasklopljenom listu papira ima još nekoliko spremljenih...ali, ne. Nestalo je to, reče on sebi gorko. Iščezla je ona energija, ona sposobnost da trači ceo svoj život u nekom drndanju koje ni ne liči na dostojanstven posao, a na drugoj strani da radiš, od svoje volje i sa puno volje, nešto neskriveno trivijalno, kao što je igra koju smo ovde smislili.
E ovo bih znao: Dik, moj omiljeni pisac SF-a! :)
A pošto znam da sam u pravu, evo citata:
QuoteČak i kada je stigao u Kamakuru i u hram Engaku, Kikuđi nije znao da li će ići na čajnu ceremoniju ili ne. Već je kasnio.
Dobijao je pozive kad god je Ćikako Kurimoto služila čaj u unutrašnjoj kolibi hrama Engaku. Međutim, nijedanput nije otišao otkako mu je otac umro. On je te pozive smatrao samo kao znake učtivosti u spomen njegovog oca.
Ovoga puta u pozivu je stajala dodatna napomena: želela je da ga upozna sa jednom mladom devojkom koju podučava u veštini čajne ceremonije.
Dok je čitao poruku, Kikuđi je razmišljao o Ćikakinom mladežu.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.giladorigami.com%2Fswami%2FGraphics%2Fcranes.jpg&hash=401fe7179438d505d8b52adc223867eb3eaf05ef)
Jašta. Šibaj dalje.
Samo da pojasnim pre no sto se dovoljno dugo odvojim od Deus Ex-a da bih stogod prekucao: u pitanju je 1000 zdralova, Kavabata. Bas sam davno citao i da nisi pomenuo mladez ne znam ni da li bih se po imenima setio.
Pa da, kad citiram, tražim uglavnom neki neobičan detalj koji se lako zapamti. Ako si/ste čitao/li delo, onda vam taj detalj deffo zapadne za oko.
Oni proviriše napolje. Pred njima se nalazila pećinska dvorana. Bila je viša i znatno duža od one u kojoj su spavali. Nalazili su se blizu njenog istočnog kraja; ka zapadu ona se protezala dalje u tamu. Niz središte se pružao dvostruki niz visokih potpornih stubova. Oni su bili izrezbareni poput stabala moćnog drveća čije su grane pridržavale tavanicu razgranatim šupljikavim ukrasima od kamena. Stabla su im bila glatka i crna, ali neki crveni sjaj tamno im je odbleskivao na bokovima. Pravo preko poda, blizu podnožja dva ogromna stuba, otvorila se jedna velika raselina. Iz nje je dolazila neka jarosna crvena svetlost, a s vremena na vreme plamenovi su lizali ivicu i uvijali se oko temelja stubova. Pramenje mrkog dima vuklo se kroy vruć vazduh.
Da nije Šon Rasel?
Jok.
Gart Niks?
Jok.
Severnjak?
Jok.
Ovo je bas zanimljivo. Inspirisan praznikom, ideja mi je bila da postavim nesto bas lako da ne bih morao ponovo da kucam. ;)
Ajde, domaći ili strani autor?
Ja se izvinjavam što ću da lupim, ali meni ovo liči na Moriju...
Pa naravno. Danas je Bilbov i Frodov rodjendan :lol:
Bas sam se pitala koji je danas praznik :)
Quote from: Melkor on 22-09-2011, 13:35:21
Pa naravno. Danas je Bilbov i Frodov rodjendan :lol:
Vid' stvarno, danas je Hobbit Day.
Dobro, znači Družina Prstena. Idemo dalje.
Quote
Očevi su nas molili da uzmemo njihove sinove za šegrte, i lepo nam za to plaćali, posebno velikim količinama hrane, jer mi nikad nismo hteli da se mučimo sadeći nešto ili sabirući plodove. Sve u svemu, za nas su to bili divni dani, najsiromašniji među nama imali su i da troše i da uzajme drugom, i vremena da prave stvari iz čistog zadovoljstva, da i ne govorimo o najdivnijim i čarobnim igračkama, kojima danas na svetu nema ni sličnih.
Jel se to opet igraš sa danom hobita? :)
Quote from: Perin on 22-09-2011, 21:09:07
Jel se to opet igraš sa danom hobita? :)
Hteo sam nešto drugo al', rek'o, red je da se ispoštuje... :lol:
QuoteMore je juče i danas ravno kao ogledalo. Miholjsko je leto i na ostrvu je toplo - o, kako blago i toplo! - samo sunca nema.
Mnoge su godine protekle otkako nisam osećao ovakav mir, možda dvadeset ili trideset godina, a možda je to bilo u nekom ranijem životu. Mora da sam nekad znao za ovakav mir, jer idem i tiho pevam, očaran sam i brinem o svakom kamenu i svakoj travki, a kao da i oni o meni brinu. Poznajemo se.
Dok prolazim zaraslom stazom kroz šumu, srce mi drhti od neke nezemaljske radosti. Sećam se jednog mesta na istočnoj obali Kaspijskog mora, gde sam nekad bio. Voda je bila mirna, teška, olovne boje kao i ova. Idem kroz šumu, do suza sam uzbuđen, očaran sam i govorim: "Hvala ti gospode na nebesima što sam opet došao."
Kao da sam već jednom bio tu.
Mora da sam nekad dospeo iz nekog drugog doba i neke druge zemlje, gde su šuma i staze bile iste takve. Možda sam bio cvet u šumi, možda jelenak na nekom bagremu.
A sad sam opet tu. Možda sam leteo celim putem i bio ptica. Ili sam, možda, bio seme u nekoj voćki koju je neki persijanski trgovac poslao...
Nobelovac je u pitanju. Doduše, i Kavabata je bio nobelovac... :)
Mishima?
Ne. Nije Japanac. I Mišima nije nobelovac :) U trci za Nobela izgubio je od Kenzaburo Oea :)
Evropljanin je u pitanju...
Vidim da moram prestati sa ranojutarnjim lupetanjem :oops:
Quote from: Mo on 23-09-2011, 14:01:40
Vidim da moram prestati sa ranojutarnjim lupetanjem :oops:
Ma opušteno ;)
Trebalo je samo obratiti pažnju na deo kad pominje Kaspijsko more i kasnije persijanske trgovce :D Znači, nije Japanac :)
Problem je što na drugom topiku pominješ kog nobelovca trenutno čitaš pa nije teško provaliti te - iako, nije baš ta knjiga, ali očigledno je on... :lol: :lol: :lol:
(zar u prevodu stvarno stoji persijanski?? Kuku!)
Stoji persijski. Moj lapsus. Sorry.
Elem, u pravu si: Knut Hamsun je u pitanju i knjiga POD JESENJOM ZVEZDOM. Šibaj dalje.
Ako ti Crnji kolevku ne razbije, grob će ti svakojako rasturiti. Ne možeš ga mimoići. A nekako je tako naopako svedeno da ti deca ne izumiru dpk si mlad i kadar da ih nadoknjadiš, nego kad si ustajo i rabatanj. Ispražnjen ko boltadžijski rafovi u trgofačka blokada. Sva ti rezerva semenja istekla. Mož da seješ jedinjo još jeđ i pljufačka. I ovde ti sve ko i sa sfakom potrošnjom robom ispađa, najviše kalira kad je ni u jednoj veljikoprodaji nabafiti ne možeš...
Znači, nađena je knjiga koju čak ni ja ne mogu da promašim - Zlatno runo.
Ali ne mogu da postavljam zadatak kad sama ne pamtim posebne pasuse čak ni iz omiljenih knjiga, i divim se svima kojima to uspeva. Čitam ovu temu redovno, pre svega da saznam na koji naslov još nisam naletela a valja, i stalno se stidim što ne prepoznajem odlomke pročitanih knjiga, ama čak ni onih koje sam čitala više puta. I tešila sam se da u stvari previše i prebrzo čitam pa ne pamtim detalje, ali pošto su stalni igrači ljudi koji očito čitaju isto koliko i ja, samo što im je sve to više koristilo, biće da je ipak problem u mojoj površnosti. I zato mi je nepošteno da zadajem bilo kakav odlomak kad ga ni sama ne bih prepoznala ako knjigu nisam pročitala baš danas ili ako mi nije draga koliko Runo, sem ako to ne bude jedini citat koji zapravo znam napamet:
Opšte je poznata činjenica da je bogatom neoženjenom čoveku žena neophodna.
ovo je nesto od dzejn ostin garant.
a sad lepo postavi neki pasus da pogadjamo ko ljudi. :lol:
Dobro, važi.
Evo iz još jedne omiljene knjige:
U trenutku kada se ponudio da pomogne slepcu, čovek koji je potpom ukrao kola nije imao nikakvu zlu nameru, baš naprotiv, jednostavno se poveo onim osećanjima nesebičnosti i altruizma koji su, to svi znamo, dve najlepše osobine ljudskog roda, osobine na koje se može naići čak i kod mnogo okorelijih kriminalaca nego što je ovaj, sitan kradljivac automobila bez namere da avanzuje u karijeri, eksploatisan od krupnih šefova mafijaškog biznisa, jer oni su ti koji žive koristeći muku sirotinje.
Samo da potvrdim kako je Dacko pogodila - a i citat je biran prvenstveno s tobom na umu, da te namamim! - a i Lilit je prepoznala Gordost i predrasudu pa je nefer što je tražila još nešto umesto da sama postavlja ;) - a sad slobodno nastavite s pogađanjem...
Slepilo, Saramago?
Da! :)
Sorry zbog kašnjenja, u neviđenoj sam haosu poslednjih dana meseci. :lol:
Sva čuda s kojima se sukobljavao delio je na tri grupe: na prijatna, neprijatna i neutralna. Sendviče sa buterom okrenutim nagore je svrstavao u prvu grupu. Stalnu kijavicu, koja je redovno i nezavisno od vremena otpočinjala i završavala se svakog prvog u mesecu, svrstavao je u drugu grupu. U treću grupu je svrstavao razne prirodne pojave koje su se dešavale u njegovom prisustvu. Jednom se u njegovom prisustvu desilo narušavanje drugog zakona termodinamike: voda u posudi sa cvećem je iznenada počela da prima toplotu od okolnog vazduha i počela da kipi, a u sobi je napadalo inje.
U tihoj zasenčenoj ulici u blizini hotela on pronađe kafe u kome je sijesta bila ili već završena ili još nije ni otpočela. Pod širokim, šarenim suncobranom, na travi su bili razmešteni stolovi, mirisalo je na pečenu svinjetinu. Iznad suncobrana visila je firma: YOUR OLD MICKEY MOUSE, sa slikom poznatog mišića Volta Diznija.
Penzionerima je ovaj roman poznat kao TAHMASIB, mada se tako ne zove... :)
heh, pa zamisli da se zove pripravnici. :lol:
teraj dalje.
Tahmasib i Stažeri su ustvari jedan te isti roman!!!! :-?
Ja čitao Stažere (Roto biblioteka X-100) a Tahmasib me mrzilo da čitam sa računara, kontao da ću nekad nabaviti knjigu pa onda pročitati. :)
Otputovao je u Skandinaviju. U tim krajevima novi prizori još jednom iznenade njegove oči. Kraljevstvo i sloboda ovdje postoje usporedo, prema nekom sporazumu što, čini se, u drugim državama ne bi bio moguć: zemljoradnici su sudjelovali u zakonodavstvu podjednako kao i plemstvo kraljevstva; neki je mladi princ pružio najbolje nade da će biti dostojni vođa slobodnoga naroda.
Može još neki citat?
Mićo, jel' to Silverberg? :)
Ne može. Otputovao sam (i ja) i knjiga nije kod mene... :(
Nije Silverberg, ali je tvoj fah... proto fantastika... :)
maglovito mi je poznat imidž ali ako sam i čitala ovo, sad već sumnjam da je to bilo u prevodu. :(
Onda neki đavo iz sedamnaestog, osamnaestog veka? Bem li ga. Po ovom drndanju oko sporazuma, rekla bih da je prosvetiteljstvo... ali ko zna.
Vruće, vrelo...
Jedan koji više ne može da dobije Nobelovu nagradu je napravio izbor fantastične proze...
Znači nešto što je ušlo u Vavilonsku biblioteku? Da nije Vatek?
Da. Ne.
papini?
ovo sad lupam - sumnjao sam na villers de l'isle-adam-a, al' proverio sam, nije.
Nije.
E, jesi im doakao.
Nisam, baš. Tu su, sve vreme...
Da li je u pitanju priča o putovanju kroz vreme?
Quote from: Mica Milovanovic on 29-09-2011, 22:48:36
Da. Ne.
Onda je Volterov Mikromegas, ne vidim šta bi drugo moglo da bude. (Ako nije, idem da nađem neku štranjgu i da se besim, da ne bude da je Scallop omašio sa prognozom.)
Nemoooj, Jevtropijevićka! Ovo je samo glupa igra sa pogađanjem citata. Mića je surov prema svima koji nisu konji, pa je normalno da se ovako ophodi.
Naravno. Odmah si bila blizu sa prosvetiteljima. I nisam surov, već nemam kod sebe knjigu, pa mogu samo da dajem hintove...
E dobro, sad mi je lakše.
Sada je red za nešto lako-prelako, ali u malko neobičnoj varijanti:
QuoteБеше омарно вече у Вучајском хумљу, упра седам сати, кад се вук парац пробудио од дањег починка, почешао се, зевнуо и протегао једну за другом шапе, да истера из њих сан. Вучица лежала поклопивши великом, суром њушком четверо штенади, који се батргали и цвилели, а месечина обасјала зјало јазбине, у којој пребиваше ова вучја породица. ,,А—рх!" рече вук. ,,Време је опет лову," и да скокне низа страну — кад малена сенка метласта репа мину преко прага и скамукну : ,,Добра срећа, вучја поглавице ! Срећице се наносила племенита деца ваша, срећице и јаких белих зуба, те гладнога сиротана никад не заборавила!"
To беше шакал Чанколиз, а вуци у Индији презиру Чанколиза, јер он куд ходи злотвори, носи гласине, и ждере труље и траље са сеоских буништа. Али га се и прибојавају, јер Чанколиз више но ико у гори хоће да побесни, па онда заборави да се икад икога бојао, већ јури гором и гризе што стигне. Тигар главом бега и склања се, кад мали Чанколиз побесни, јер бесноћа је најгора беда што може да снађе дивље створење. Ми то зовемо бесноћа, а они кажу јурија, што онда јуре.
Neko je na forumu komentarisao ovaj stari prevod, a mislim da sam ga i ja prelistavao dok sam bacao knjige, mahnito kao što Čankoliz grize.
Auh....Da nije Kipling?
Naravno.
Scallope, zar nije strava prevod? Nastasijevićevski. Evo još malo:
Дубоко зарежа и сложи у глас неколицина, a млад вук четвртак привати и добаци Вујадину Моријино питање : ,,Шта ћe слободарима човеково младо?" Е — закон горски каже, ако је спор да се прими у руљу које младо, мора за њ да даду глас два члана руље, који му нису отац и мајка.
,,Ко гласа за ово младо?" викну Вујадин. ,,Слободари, ко даје глас?" Нико ни мукајет, и вучица мајка спреми се на искољ, ако буде покоља.
Онда једини извањац који има речи на зборишту — Блента, поспани, риђи медо, који учи вучју штенад горски закон, стари Блента који сербез ходи куд га воља, јер он једе само мед, орахе и корење, диже се на своје стражње ноге и замумла :
,,Човечић — младо од човека? Ја дајем глас за младо од човека. Нема опасности од човечића. Ја нисам говорник, али што кажем то је истина. Нека ходи с руљом, примите га као и остале. Ја ћу га ђакати."
,,Још један глас требамо," рече Вујадин. ,,Блента се изјавио, а он је учитељ младим вучићима. Ко ћe још с Блентом ?"
Црна сенка паде насред круга — Љутица, црни пантер, црн као гар, само пантерске белеге у неком светлу преливају се као квашена свила. Свак је знао Љутицу, и нико није марио да му прелази пута, јер он беше лукав као Чанколиз, срчан као дивљи биво, а кидисав као рањен слон. Али глас његов — као дивљи мед кад капка с дрвета, а длака — мекша од паперја.
,,Вујадине и ви слободари," заврча. ,,Ја немам речи на вашем дивану, али закон горски каже, ако има сумње, а нема основа за усмрћење младог — може да се искупи то младо за неку цену. А закон не каже ко може, а ко не може да плати искуп. Је ли тако?"
I-ja-o-o-oj! O pogledajte me, ja umirem. Mećava u dvorištu peva mi opelo, a ja zavijam zajedno sa njom. Ona bitanga s kapom, kuvar u menzi za redovnu ishranu službenika Centralnog saveza narodne privrede polio me vrelom vodom i opekao mi levi kuk. Kakav skot, a ovamo - proleter. Gospode bože, kako boli! Vrela voda doprla do srži. Ja sad zavijam, zavijam, a zar to pomaže?
Pisac iz Kijeva.... ;)
Quote from: Jevtropijevićka on 30-09-2011, 14:13:35
Scallope, zar nije strava prevod? Nastasijevićevski.
Ti stari prevodi su, zapravo, prepevi. Skoro sam razgovarao sa Saletom Markovićem o prevodima pesama u romanima. I on smatra da je prepev vrh. Zato sam bio drmnut kad si moj prepev Pauersa spustila ispod Raosa. A, toliko sam se maltretirao da ne propustim ništa. Ni tačnost, ni poetiku, ni rimu, ni metriku. Ako se Pauers toliko maltretirao da stvori Ešblisa, mogao sam i ja da se napnem da to dobro prevedem. I, jesam.
A, ovo Perinovo mi vonja na Zamjatina, ali me beskrajno mrzi da kopam.
Nije Zamjatin. :)
:mrgreen: Ah, avaj. Šta mogu, prvo čitanje tj. prvi prepev mi se obično jače ureže i sve drugo merim prema njemu.
Nije Zamjatin, ali neću da kvarim igru, nek pogađa neko drugi/treći.
EDIT: stiže Perin.
A, što si uzeo moje mesto, kad sa pogodio?
TT: Raosov je nedosledan i ličan, a moj je pošteno tačan.
bulgakov, "psece srce".
Jes'. Šibaj dalje.
QuoteOno sto je Strajin zamislio, resio je do kraja da ostvari: da vidi pariske znamenitosti i da dozivi ono sto bi bilo za njega zanimljivo. Za ovo kratko vreme koje je proveo u gradu sunca bio je vise nego zadovoljan. Rezultati su bili dobri.
Ovog dana resio je da se posveti razgledanju umetnickih izlozbi i galerija. Uputio se stoga prema Monmartru, jer je znao da se tamo okupljaju slikari i da moze cak i da kupi koju jevtinu sliku. Tako razmislajuci dosao je do Monmartra. Posmatrao je slikare kako slikaju i divio im se. Mnogi slikaju portrete prolazika i to na brzinu, a neki prodaju vec naslikana platna.
Daj neki hint :)
uh, ako dam hint ima odma' da pogodite. ajmo ovako: u pitanju je jedan renesansni covek sa ovih prostora, a permutovanjem dva slova u njegovom nadimku dobija se prezime jednog velikog coveka renesanse.
Hint ti je krajnje štur, moram da kažem. Meni je kvalitet pisanja upućivao na Radomira Belaćevića ("Mnogi slikaju portrete prolaznika i to na brzinu, a neki prodaju vec naslikana platna", preslatko), sudeći po naslovu - Starca u Parizu, ali nije mi poznato da je čovek imao nekakav nadimak pa verovatno nije on. A po tome kako sam se juče ubrljala, verovatno je Andrić ili Krleža :cry:
jeste bre :)! radomir belacevic - rabel, a cak si i knjigu pogodila - "starac u parizu".
Rabel? Lele.
Quote
Jesu li svud tako ćutljivi očevi? Nijedan se još nije vratio od kuće vedar i ublažen. Svi dolaze razjareni i govore o ubivstvu. Sinoć sam morao da se izjavim o duhu, koji vlada kod divizije. Javio sam: ne narodnost već katastrofa porodice; za godinu dana revolucija. Svi se prepadoše i rekoše da sam lud. A ja bih se radovao da kolju. Neka kolju.
hehe "jesen i zivot bez smisla". znam sta je, al' 'ajd' neko drugi :)
знам и ја али то је само зато што зна гугл!
Žalim slučaj. Ko se javio, postavlja. Ali daj sad nešto malo narodskije, da ne bi opet zapelo.
Za svaki slučaj, da obznanim: Dnevnik o Čarnojeviću.
mislim, u nepravednoj sam prednosti posto sam imao srpsku knjizevnost 20. veka na faksu (jedna od retkih predavanja koje sam redovno pohadjao). predajem stafetlu dekiju, posto me zanima sta ce on da turi (znajuci ga, verovatno, neki hard sf :)).
ја сам јавно признао да сам нашао цитат на гуглу
а дејан ће да тури, тек кад се врати с посла кући...
QuoteКад бих пред собом имао живот - ја који ћу ускоро умрети - провео бих га причајући ову причу, непрестано, хиљаду пута, да бих схватио како то да се истина указује само пред ужасом, и зашто смо морали да прођемо кроз тај пакао да бисмо до ње дошли, зашто смо морали међусобно да се уништимо да бисмо је видели, зашто смо морали да постанемо дивље звери да бисмо је добили, зашто смо морали да се распаднемо од бола да бисмо је пронашли. И зашто смо морали да умремо да бисмо били истинити. Зашто?
није хард сф!
QuoteПрирода у себи поседује неко запањујуће савршенство и то је исход читавог једног скупа граница. Природа је савршена зато што није бесконачна. Ако разумете границе, разумећете и како функционише тај механизам. Све је у разумевању граница. Узмите, на пример, реке. Једна река може бити дугачка, предугачка, али не може бити бесконачна. Да би систем функционисао, треба да се заврши, да има крај. А ја проучавам колико може да буде дугачка пре него што се заврши. 864 километра. То је једна од одредница коју сам већ обрадио: Реке....
To je nešto iz Mićine jurisdikcije. Još da nađeš citat o konjima...
има неких пар коња али нису вредни спомињања.
'ајмо људи, није толико тешко.
imam neke crne slutnje ali odbijam da iznesem :D
изнеси и лупи њима о сто...мислим слутњама
ево пар хинтова: савремени писац, музички критичар, режисер(!) и читач уз музичку позадину.
рођен је у граду у коме се производе аутомобили, од којих неке можете видети и на београдским улицама
QuoteОдсео је, у овој гостионици, један човек који има смешно име и проучава где се завршава море. Ових дана док сам те чекала, причала сам му о нама и о томе како страхујем од твог доласка а у исто време желим да дођеш. Он је добар и стрпљив човек. Слушао ме је. А једног дана ми је рекао: "Пишите му". Једини начин да некога чекамо а да себе при том не повредимо, каже он, јесте да му пишемо. И ја сам ти писала. Све оно што носим у себи ставила сам у ово писмо. Он каже, човек са смешним именом, да ћеш ти разумети.
Ajde da lupim. Okean more?
xcheers јесте
Barika sam baš davno čitala. Pomogao mi hint u vezi rodnog grada...setila sam se da je A.B. iz Torina. :)
Ovo će biti lako (mrzi me da kucam):
Izgubivši ove veštački stvorene tačke orijentacije, njihovi životi su postali prazni, bez usmerenosti i sudbinskih interesovanja, sve dok najzad nisu počeli da svoju dosadu utapaju u užurbanost i glumljenu korisnost, buku i uzbuđenja, varvarsko šepurenje i animalnu osećajnost. Kada su te stvari izbledele, omanule, ili im se smučile od ponavljanja, uzgajali su ironiju i gorčinu, i stali da traže krivicu u društvenom ustrojstvu. Nikako nisu mogli da shvate da su ti surovi temelji bili isto tako nestalni i protivrečni kao i bogovi njihovih predaka, i da zadovoljstvo od jednog trenutka postaje ubica u sledećem. Smirenost, trajna lepota, dolaze samo u snovima, a tu utehu je svet odbacio onoga časa kada je, obožavajući stvarnost, odbacio tajne detinjstva i nevinosti.
U pitanju je priča, naravno. :)
Ne znam da li da kačim novi citat ili da sačekam Perina da ovo pogodi (izgleda da niko drugi neće da se igra...)?
Kači novi. :)
Pa, dobro, ako baš mora...evo:
Novi romani su mu doživeli uspeh kakav oni stari nikada nisu. Ali, pošto je znao kako mora da su prazni kad su se dopali jednom praznoglavom čoporu, on ih je spalio i prestao da piše. To su bili veoma ljupki romani u kojima se on uglađeno podsmevao snovima koje bi tek ovlaš naznačio; ali video je da im je ta lažna učenost s njegove strane u stvari potkopala svu životnost.
Posle toga je svesno stao da neguje u sebi iluzije i da se upušta u bizarnost i ekscentričnost tražeći u njima lek za banalnost.
Još neki hint. Domaći pisac ili strani?
Da nije Francuz?
Meni liči na engleza ali to sam samo ja....
Amerikanac. Veoma, veoma, poznat pisac. Žanrovski.
Ovo je jedna od tri priče u zbirci. P.S. Prvi put kada sam je čitala išla je uz roman. :wink: Perine, čitao si sigurno.
Evo još jedan citat:
Da li će se ikada vratiti, ne mogu reći. On je žudeo za zemljom snova koju je izgubio i za danima svoga detinjstva. Onda je pronašao ključ i ja odnekud verujem da je uspeo da ga na neki čudan način dobro iskoristi.
Pitaću ga kad ga vidim, jer očekujem da ću ga ubrzo sresti u izvesnom gradu iz snova u koji smo obojica nekada navraćali.
Saću da lupim: da nije Gibson?
Nije, nije živ, nažalost. :(
Imaš hint u trećem citatu za naziv priče...
Ove priče nema u zbirci koju je Boban izdao. :)
srebrni kljuc?
KONAČNO! xcheers
Ajde, Lilit! ;)
Osjećao je sitost kao oslobođenje nakon uživanja u grijehu. I sada se kaje. Javlja se Savjest sa svojom svitom principa kad je apetit usnuo, zadovoljen. A što se nije javljala kad je bio budan Mesožder Veliki i urlao po svojoj praznoj ludnici? I sama je služila kod njega na dvoru kao luda za punom trpezom i pričala mu - za vrijeme bečkog odreska - o brodolomcima (koje si, zbog tvoje fabule, prisilio da povraćaju) kako se bogato hrane i otkrivaju novu vjeru svoje egzistencije: "morate, dakle, biti zdravi ako hoćete još da živite, makar neko vrijeme. Zato jedite što zdravije možete, to vas jedino još može spasiti." O, mnogo ste lukavi, Madame! Potražili biste vi i masnija mjesta u Dekameronu i slinili nad pornografskim slikama. Cinéma-Cochon za jezuite. A zatim: sine, opraštaju ti se grijesi...na duši. A na tijelu - ostaju trbusi. Grijesi i trbusi - noumeni i fenomeni, et incarnatus est appetitus gloriosus.....
Ovde, vazda.
EDIT: a jel moralo baš nešto o bečkoj šnicli? :?: Sad sam opet gladna.
becka, selbstverständlich (ja udjoh u farmerke 29, pa ti vidi :lol:)
nego, nije valjda da moram jos jedan pasus da kuckam? :mrgreen:
da nije nešto od de sada?
nein.
Motrio je tupo kako slijeću s neba rijetke pahuljice snijega: nestaju prije nego i dodirnu zemlju. Kratkotrajni život pahuljice. Prhne i ugine. A kako joj se možda čini dugim to trajanje! Jedan život nestvarne lakoće, lebdenje, bijeli san na putu od neba do zemlje...A na zemlji je kraj tom majstorskom djelu, paloj zvijezdi od čipkastih kristala.
Gledao je to sitno savršenstvo na svom rukavu. Malo šestokrako čudo! (Sve su sniježne zvjezdice šestokrake...to je propisano, valjda, nekim kanonom kozmičke ljepote.) Sja bijela zvijezda na mračnom nebu nedostojnog sukna. Ističe neko mirno, umno, krotko dostojanstvo svoje sređene bjeline u ovom svijetu crnih, nesređenih, podivljalih stvari. Polifem-kiklop gad sad po zemlji kroči. Osjeća se njegov kužni dah...Ugasila se mala bijela zvijezda, rastopila se u kapljicu rose.
Kiklop, Ranko Marinković.
Pošto sam je prelistala i uverila se da je to zbilja jedna ono malo knjiga koje bih umela da pogodim na osnovu odlomčića, evo novog pasusa za pogađanje:
Dragi Frenkline,
Izvini što sam te ostavila u neizvesnosti, ali od onog se dana užasavam da ti objasnim. Zapravo, dok sam se jutros vozila na posao, prisetila sam se još jednog događaja sa suđenja. Formalno sam počinila krivokletstvo. Jednostavno nisam smatrala da onoj sudiji okruglastih očiju (urođena mana kakvu ranije nisam viđala, izuzetno male zenice koje su joj davale ošamućeni, tupi pogled crtanog junaka koga su upravo udarili tiganjem po glavi) dugujem objašnjenje koje sam deset godina krila od svog rođenog muža.
,,Gospođo Hačadurjan, jeste li vi ili vaš suprug ikada tukli svog sina?" Merin se advokat preteći nagnuo ka klupi za svedoke.
,,Nasilje uči dete jedino tome da je fizička sila prihvatljiv metod da se istera svoja volja", izrecitovala sam ja.
Ovo je lako izguglati.
Lajonel Šrajver, Moramo da razgovaramo o Kevinu.
Na srpskom? A ja kao uzela odlomak iz dela knjige koji se ne moze naci na netu...
Pa dobro, izguglaj i pogodi, kad vec niko nije citao moju omiljenu savremenu knjigu. :(
hm, ovim gore ne impliciraš da nisi pročitala nijednu od knjiga koje nisi uspela da pogodiš? :lol:
Ne, ne, nikakve zadnje namere nisam imala i ništa ne impliciram nikom drugom (a za mene bi se stvarno ozbiljno posumnjalo jesam li išta u životu procitala ako bi uslov bio da pogodim na osnovu jednog pasusa), nego ovde se u odlomku pominju imena glavnih likova, pa sam zato pomislila da je lako za pogadjanje ukoliko je neko citao. A naravno da je moguce i da jeste, samo da knjiga nije ostavila na njega neki narocit utisak kao na mene.
ma šali se teta lilit. :)
vesele žene sagitaške, koja od vas postavlja sledeći zadatak?
angel valjda.
Ja nisam ni videla da je Angel i napisala ime knjige onako sakriveno. Od mene ga je vala dobro sakrila. :)
Dakle, u pitanju je Moramo da razgovaramo o Kevinu, divna knjiga koja je mnogo manje o onome što joj piše na koricama tj. o decaku koji je pocinio masovno ubistvo u školi, a mnogo više o iskrenom preispitivanju roditeljske ljubavi i mitova o njoj. Utisak posle citanja najbliži je onom posle Zapisa iz podzemlja, tako ovo obicno preporucujem kao modernu (i žensku :) ) verziju Dostojevskog.
Angel, daj jedan neizgugljiv citat! :lol:
dacko,
ispunila si misiju za danas, upravo kupih kindle izdanje te knjige za 6.71 evra. :)
Quote from: Dacko on 11-10-2011, 07:55:35
Na srpskom? A ja kao uzela odlomak iz dela knjige koji se ne moze naci na netu...
Pa dobro, izguglaj i pogodi, kad vec niko nije citao moju omiljenu savremenu knjigu. :(
Može se naći na netu da ima prepiska koja počinje sa Dragi Frenkline, plus ime Hačadurjan. :)
Elem, evo nečeg što ostaje u pamćenju ako ste pročitali knjigu:
I dalje im ne odgovaram. Razmišljam da li da uzmem jednu od kesa iz
MGA ili
Kemp Beverli Hilsa ili kutiju cipela iz
Privilidža i da je bacim kroz prozor.
"Mama, reci mu da mi odgovori. Zašto zaključavaš vrata, Kleje?"
Okrećem se. "Jer ste, kad sam poslednji put ostavio otvorena vrata, maznule pola grama kokaina. Eto zašto."
Moje sestre ćute.
Teenage Enema Nurses in Bondage grupe
Kiler Pusi je na radiju; majka pita da li baš to moramo da slušamo, a moje sestre joj kažu da pojača, zatim ćutimo do kraja pesme. Kada smo došli kući, mlađa sestra mi kaže pored bazena: "Sereš. Mogu sama sebi da nađem kokain."
Less Than Zero?
Naravno. :)
Quote"Žena - i žensko uopšte - spušta muškarca na njegove antimuške osećaje. Mogu vam nabrojati čitav niz najistaknutijih muškaraca koje su njihove žene upropastile. i to ličnosti ogromne darovitosti i veličine. Žensko je već po prirodi izdajničko. Ono potkopava i minira. ono je otrov za muški duh, uopšte za duh, za muško. Kad treba muškarca rastaviti na njegove sastavne delove, tako da se nikada ne sastavi... Naučno posmatrano, žena predstavlja karikaturu muškarca... one su krvni neprijatelji svake misli... One svojim muževima zabranjuju čak i čitanje novina... Da, njen hranitelj nikako ne sme da misli... Njen posao je rastavljanje i za prijateljstvo nije sposobna... Te stvoriteljke braka i dece ne lažu samo u trenutku porađanja... Žene su samo za krevet. Žena ne shvata nikakvu igru. Ona je đavolovo oruđe i kriva je za tragediju ljudskog roda."
meni prva asocijacija jovan ducic. :cry:
:lol:
Nije Dučić...
Fama o biciklistima, možda?
Jok.
gul ili boban?
xrofl
Elem, roman je remek-delo, što se mene tiče, a iz njega sve vreme isijava ogromna količina apsolutne i povremeno izuzetno poetične mizantropije, dakle, ne nalaze se tu samo žene na udaru, već sve živo i neživo.
Sad ću da postujem još jedan citat, ako neko na osnovu ovih nagoveštaja ne pogodi pre toga...
Elem, roman je remek-delo, što se mene tiče, a iz njega sve vreme isijava ogromna količina apsolutne ali povremeno i izuzetno poetične mizantropije, dakle, ne nalaze se tu samo žene na udaru, već sve živo i neživo.
Sad ću da postujem još jedan citat, ako neko na osnovu ovih nagoveštaja ne pogodi pre toga...
Quote"Svi žive životom mrtvačkih maski. Svaki, koji je zaista živeo, morao ju je jednom skinuti s lica, ali ljudi ne žive, to je samo život mrtvačke maske, kao što rekoh. Danas više ne postoje stvarni ljudi već samo mrtvačke maske stvarnih ljudi. Sve je to tako jezivo zato što je u pitanju jedno užasno svesno osakaćenje koje se sa nas preko mozga prenosi na sledeća pokoljenja. To je samo prividan život koji više nije sposoban ni za kakv pravi život. Gradovi koji su već odavno mrtvi i planine koje su već odavno mrtve, stoka, živina, čak i voda i živa bića u njoj. Odblesci naših mrtvačkih maski. Pravi mrtvački maskenbal."
QuoteNad nekim žitnim poljem dižu se jutra. Nad jezerom. Nad rekom. Nad šumom. Iznad brdašca. U svežem vetru ptičiji glasovi. Večeri koje zalaze u rečnu trsku i ćutanje u koje on izgovara svoje prve molitve. Pomrčinu cepa njištanje konja. Plaši se pijanica, kočijaša, slepih miševa. Na ulici tri mrtva školska druga. Jedan prevrnut čamac koji davljenik više nije mogao da dohvati. Uzvici za pomoć. Ogromni sirevi koji ga svojom težinom mogu pregnjaviti. Strahuje sakriven u jednom pivskom podrumu. Između nadgrobnih spomenika igraju neku igru u kojoj jedan drugom dovikuju brojeve. Mrtvačke lobanje se svetlucaju na suncu. Otvaraju se i zatvaraju vrata. U parohijskim kućama se jede. Po kuhinjama se kuva. U klanicama se kolje. U pekarama peče. U obućarnicama se krpi obuća. U školama se uči. Pri otvorenim prozorima, tako da čovek oseća strah i zebnju. Selidbe pokazuju svoja šarena lica. Deca na krštenju gledaju maloumno. Nekom biskupu svi viču živeo. Na jednom peronu su železničari zamenili zamenili kape, što kod ljudi, koji na sebi imaju samo radničke čakšire i ništa više, izaziva smeh. Vozovi. Svetlosti od vozova. Crvi i bube.
QuoteOduvek se trudio da ostane u blizini nečega što je mrzeo, "da kao pas cunjam između nogu ljudi, predajući se sasvim besmisleno svojim utiscima." I tada bi ga uvek neko kao psa i zgazio. "Tako je to", kaže on. "Uvek potonuti među ljude, ali ne i propasti. Osećam nasladu kad sam među ljudima!" Stalno je sebi govorio: "Uvek izbegavati premlaćivanja, ubistva i samoubistva. Da ne bih poludeo." Kad radnici kašikama srču čorbu, to je za njega, "daleka, prigušena i besmislena zvonjava zvona." Kad uđe u gostionicu, oseća odvratnost. Ali onda digne glavu, visoko iznad sebe, da bi, "kao kakav prekookeanski brod zaplovio kroz ljudsku pustoš. Ja kao kakav sportista ukazujem sam sebi na svoje greške", rekao je. "Uvlačim se među njih kao između zidove od mesa koji me greju."
putovanje nakraj noći?
Nije.
ma čitao sam, al ne mogu da se setim. da nije mučnina?
Verovatno jesi. Nije mučnina.
Quote"Strahovit mraz. To se poznaje po drveću, po kamenju. To se oseća po rikanju stoke. I jednog dana će se sve smrznuti i biti mrtvo. Ceo svet, onakav kakav se bude nalazio u tom trenutku. Čak će se i vazduh smrznuti, pa i pahuljice snega u vazduhu."
pa nije valjda da mraz nisam prepoznao?
Evo, sad si ga konačno prepoznao. :lol:
3. januar 1938. ti si ljudožder, govorila mi je ponekad rahela. ljudožder? to će reći neman iz bajke koja izranja iz pranoći vremena? istina je da verujem u svoju vilinsku prirodu, hoću reći u tajni dosluh koji duboko upliće moju ličnu pustolovinu u opšti tok zbivanja i koji ga čak usmerava u svom pravcu.
takođe, verujem da potičem iz pranoći vremena. oduvek me je sablažnjavala lakomislenost ljudi koji strastveno razmišljaju šta ih očekuje posle smrti, a brinu se kao o lanjskom snegu o tome šta su bili pre rođenja. prethodni svet vredi bar koliko i zagrobni, tim pre što se u njemu verovatno nalazi ključ...
misel furnije, kralj vilovnjak
Quote from: jokavata on 13-10-2011, 01:42:37
misel furnije, kralj vilovnjak
jeste. teraj dalje. :lol:
Quote from: jokavata on 13-10-2011, 01:42:37
misel furnije, kralj vilovnjak
willkommen! :lol:
Ovamo dole, svi dolaze sa vrećom, nalik na one u kojima su nekada držali vetrove, ali svaka od tih vreća puna je reči- reči koje ste izgovorili, reči koje ste čuli, reči koje su izrekli o vama. Neke vreće su veoma male, druge su velike; moja je srednje veličine, mada se mnoge reči u njoj tiču mog uglednog muža. Kakvu je budalu napravio od mene, kažu neki. Bila je to jedna od njegovih specijalnosti: da od drugih pravi budale. Nisu ga kaznili, bez obzira na sve što je učinio, što mu je bila još jedna specijalnost: da se izvuče bez kazne.
bas se slaze sa topikom o neravnopravnosti! :mrgreen:
fala, draga! :)
Aj kad se svi prave fini....Atvudova.
penelopijada, nogekako!
QuoteTako, dakle, Oksfordska ulico, maćeho srca kamenoga, ti što slušaš uzdahe siročadi i piješ dječje suze, ja se napokon oslobodih tebe: vrijeme je naposljetku bilo došlo da više ne moram koračati u tjeskobi tvojim beskrajnim pločnicima, da se više ne moram buditi i sanjati u sužanjstvu bolova gladi.
De Kvinsi?
Aham.
QuoteAli njegov sustanar ne pokazuje oduševljenje i on sumnjičavo zastaje.
,,Ej", kaže, ,,da vi niste počeli?... Da vi niste počeli među se?..." Odjednom zasija se od zadovoljstva. ,,Ej, pa vi ste to počeli među se da se 'apsite! Ej, pa vi ste gotovi!" Hvatao se za čelo od sreće. ,,Gotovo je to! Nema više! Čim ste vi počeli između sebe!..."
S onim lancima na nogama, počne da skače po ćeliji kao majmun.
,,Čim ste vi među sebe počeli da se 'apsite, vi ste gotovi! Sad ćete vi sami da se poubivate! Pretek'o sam!" Udarao je negvama o vrata, ceo zatvor od njih zveči. ,,Ljudi", viče kroz špijunku, koju je odgurnuo, ,,pretek'o sam! Ljudi! Vlasta je pretek'o! A oni su gotovi! Ot'oše kumunjare u pičku majčinu!"
Najbolji živi stilista živog govora. Najbolji.
dragoslav mihailovic... mozda?
Ko bi drugi bio? :lol: :lol: :lol: Lov na stenice.
iskreno, nisam ga bas nesto mnogo citao, ali hint je bio velikodusno precizan :) .
evo citata:
QuoteNekad su ljudi zrtvovali zivot u Indiji ili na oba americka kontinenta da bi doneli robu koja nam danas izgleda smesna: drvo za ugalj (bois de braise), po kojem je Brazil dobio ime, crveni pigment ili biber, za kojim je, u doba Anrija IV, dvor toliko ludovao da su se njegova zrna grickala cak i u bombonama. Ti podsticaji za cula vida i mirisa, ta vesela toplina za oci, to izvrsno peckanje na jeziku pridodati su novom registru culne klavijature jedne civilizacije koja nije ni slutila koliko je bljutava.
Tužni tropi.
I ja mislim da jesu :)
jesu :) , teraj dalje.
Nešto zabavno i lagano:
Hajdeger je još i danas najdraži filozof u svetu nemačkih žena. Filozof za žene, eto šta je Hajdeger, filozof za ručak koji naročito prija nemačkom filozofskom apetitu i dolazi pravo iz učenjačke peći. Kad dođete u neko malograđansko ili čak aristokratsko-malograđansko društvo, često vam Hajdegera serviraju već kao predjelo, niste stigli još ni mantil da skinete, a već vas uslužuju komadom Hajdegera, niste još ni seli, a domaćica vam je već prinela srebrni poslužavnik sa šerijem Hajdeger.
Bernhard, Stari majstori?
Jeste, teraj dalje! :lol:
Quote"Voliš neku osobu, a ona ode. Jednog dana dođe kući i počne da pakuje svoje stvari a ti kažeš 'Šta se događa?' a ona kaže 'Imam bolju ponudu na drugom mestu' i samo tako ode, iz tvog života, zauvek, i od tada pa sve dok ne budeš mrtav, nosiš sa sobom tu ogromnu grudvu ljubavi koju nemaš kome dati. A ako i nađeš nekog i daš je, desi se isto, iz početka. Ili ih pozoveš jednog dana telefonom i kažeš 'Ovde Džejson' a odgovor glasi 'Ko?' i onda znaš da si iskliznuo. Jer ona ne zna ni ko si kog vraga. Što znači, valjda, da nikad nije ni znala; nikad nije ni bila tvoja."
Dik?
Dik, Tecite suze moje...
QuoteIšla je sama tom bezvremenom stazom kroz džunglu koja se delimično sastojala od iluzija. Bela tigrica lovi usamljeno. Možda se ponekad neko našao na njenoj stazi, ali se odmah pokaže da ne želi njeno društvo.
Onda je, kao i toliko puta ranije, podigla pogled prema glatkoj, sivoj školjki neba i prema zvezdama koje su tamo blistale kao krhotine leda. Njene polumesečaste oči se raširiše; zaustavila se, sela na svoje sapi, zurila u visine.
Šta je to lovila?
gospodar svetlosti
Naravno.
Dobro si odabrala pasus. :)
QuoteKada je navršio trinaest godina, Peščani Hodač bio je visok gotovo kao odrastao čovek. Godine u njegovom svetu, gde brodovi okreću natrag, bile su duge; njegove kosti se izdužiše, a ruke postadoše krupne i jake. Na njemu ne beše sala (doduše, niko u zemlji klizećeg kamenja nije imao sala na sebi) i obavljao je dužnost nabavljača hrane, iako je sanjao čudne snove. Kada je njegova trinaesta godina skoro istekla, njegova majka, vremešni Krvavi Prst i Leteća noga odlučiše da ga pošalju svešteniku, i tako on sam krenu u široke i visoke predele, gde su se litice uzdizale poput bedema tamnih oblaka, a sva živa bića bila nevažna naspram vetra, sunca, prašine i stenja.
xjap
Gle, gle... Vuk Perišić na delu...
Jeeeeeeeeeeej!!!!! :lol: :lol:
... a baš sam se na drugom topiku glasno pitala kud si denuo cvikere.... :-D
Da, to je bila Peta Glava Kerbera.
Teraj dalje.
Papagaj posmatra mladu ženu, u majici do pola butina i zarozanim sportskim čarapama, kako se tegli pored kreveta. Kosa joj je duga, kovrdžava i u ovom trenutku sva raščupana. Recimo da izgleda seksi, tako sanjiva, a prošlo je podne.
"Šta me gledaš? Mogao si bar kafu da mi skuvaš, ne znam zašto te držim."
"Bež'te kurve, racija!" krešti papagaj, što je, istini za volju, jedino što ume da kaže.
"Jebo te bivši gazda!" to je već uobičajeni uzvratni pozdrav, pre namenjen bivšem momku, od koga joj je ostao jedino papagaj, nego samoj ptici.
Mirjana Đurđević, Jacuzzi u liftu?
Priznaćemo. Ubistvo u Akademiji nauka.
Ugh....
Dobro.
Evo jedan klasik:
Quote
- Ih, dođavola! - uzviknu on. - Kakva je ovo bedna paščad? Neki savijeni kao luk, drugi tanki kao koplje. Prijatelji, vi ćete jahati u prvoj liniji; mogu biti i bez vas, prijatelji moji. Pogledajte ovu staru nakazu na šarcu! Dvogodišnji ovan koji bi jahao na svinji više bi ličio na vojnika! A-ha! Klipzbi! Jesi li i ti ovde, stari pacove? Ti si čovek koga bih mogao izgubiti radosna srca; ti ćeš ići ispred svih, sa naslikanim okom bika na grudnjaku, da bi bio bolji nišan za strelce. Klipzbi, ti ćeš nam pokazati put.
Izdanje je iz 1951. godine pa otud prevod poput "oko bika" :lol:
Crna strela, Stivenson.
Naravno. :lol:
Zašto ja pogađam uvek kad je neka matora knjiga za decu a nikad nešto aktuelno i moderno? :( Evo onda jedne kraaajnje moderne knjige:
- Исписаћу те с веронауке! – наставља мама са ,,никад више" и ,,даћу све играчке сиромашнима".
- Онда ћу да идем на грађанско, па ћу, кад порастем, да се удам за девојку! Џони каже да им је наставница грађанског рекла да то може...
Ovo je očito previše moderno?
QuoteПисац ове књиге је женско. Али у време кад је настала реч писац, жене се нису тиме бавиле, па не постоји стара реч за жену која пише. Отприлике исто као што за реч која означава особу која иде у школу – ђак – не постоји стара реч која би означавала женског ђака, јер девојчице у та стара времена, напросто, нису ишле у школе. Нова реч ,,списатељица" звучи отприлике исто као што би звучало ,,ђакиња"! али, нема ту помоћи – морамо да се навикнемо да користимо оно што имамо. Дакле, идемо из почетка!
Knjiga je ozbiljno nagrađivana, a bogami i ekranizovana... ali bi prilikom ozbiljnije ideološke analize prošla gore neg' Ursula na onom topiku... :mrgreen:
xrofl xrofl xrofl
QuoteПа зато што се жена толико бави лагањем мужа, а некад и лагањем љубавника, да више не зна коме је шта рекла и онда мора само о томе да мисли, па заборави да нахрани дете, заборaви да га топло обуче, заборави га, нпр. насред пута где иду аутомобили, и – ето!
Paske? :mrgreen:
jedina osoba koja bi gore prosla od ursule, a da je domaceg porekla :lol: je biljana srbljanovic. :lol:
Eh, eto ti sad... :cry: a gde su Biljani ekranizacije??
:-x sad izguglah otvorena vrata...
dobro onda, fituje u opis bolje nego Paske... :cry: :cry:
Ne znam šta (ko) je Paske, ali nije ni to ni Biljana.
Knjiga za decu, ekranizovana, domaća; imate samo dve opcije u poslednjih nekoliko godina, a ovde je i podatak da je autor žensko... ne može da se omaši. E, da je Žika Kišobranac ovde, on bi odmah znao, od prvog citata koji ga je i prilikom gledanja filma zgrozio.
Poslednje domaće za decu što znam je Sekino seoce. :oops:
Paske je Zoran Spasojevic, to pomenut dok sam verovala da je citat iz nekog parodicno/satiricno/zajebantskog naslova... :( jaojao, ako je ovo iz knjige za decu, onda najzad u potpunosti shvatam svu dubinu one "moje sunce" scene iz Ursulinog coveka praznih saka... :(
E, da... to je stvarno jedna od najbolje napisanih domaćih knjiga za decu poslednjih godina, pa je po tome lako odrediti kakav je tek prosek.
Ostaviću onda ovo dok ne zaluta neko od filmofila na topik :(
A inače, "Sekino seoce" meni je među slabijim knjigama Mirjane Stefanović ali je "Šta da radi ova fota" čudo neviđeno. Bolje da sam to citirala, našao bi se neko od zrelijih forumaša...
ako ne pogađamo, možemo bar da probamo žikivoja da dovučemo? :lol:
živo me zanima o kojoj knjizi se radi. poslednje što je moje najstarije dete čitalo s radošću bile su knjige ane đokić-pongrašić koje su se i meni dopale čisto zbog slenga koji hvataš čitajući ih.
Hmm, Agi i Ema?
spisateljica, melkore, spisateljica se traži.
Senilim, kazem ja :-)
Nije Agi i Ema, ali se pojavljuju i Agi i Ema i Igor Kolarov, kao pozajmljeni likovi. :)
Pozajmljeni likovi... Zar nije "Princ od papira" direktno pisan kao scenario, sad sam skroz zbunjen...
Jeste, to je!
Koliko znam, prvo je napisan scenario, pa roman, ali je film snimljen tek posle oba teksta; zato nije trebalo da ga nazovem ekranizacijom :-x . U svakom slučaju, roman je na višem literarnom nivou od standardne novelizacije. To što je o devojčici koja spasava roditeljski brak, a bogme i očevu udbašku kožu, uz pomoć ikone Bogorodice, to ćemo ovog puta da preskočimo.
Nego postavi ti sad nešto za odrasle!
sad će libe da te potkači i ja ću se saglasiti s njom!
kako za nešto možeš da kažeš: "jedna od najbolje napisanih domaćih knjiga za decu poslednjih godina", odnosno kako možemo da preskočimo: "To što je o devojčici koja spasava roditeljski brak, a bogme i očevu udbašku kožu, uz pomoć ikone Bogorodice"? :lol:
Šta da kažem osim da se vratim na ono o estetici bez ideologije i problematičnim domaćim romanima za decu?
Evo, idem da otvorim takav nekakav topik, da ne gušim ovde Miloša i kviz.
O Isuse i Bogorodico sa ikone... Mislim da je meni više nego dovoljno u životu što poznajem i autorku i reditelja, te da ću da odlažem gledanje tog filma do daljnjeg. :lol:
Elem...
QuoteNije voleo čak ni da otvara vrata kako bi upalio svetlo zato što je uvek pomišljao - ovo je bilo toliko izvanredno glupo da se nije usuđivao nikome da ispriča - da će mu se, dok bude pipao tražeći prekidač za svetlo, neka užasna šapa sa kandžama lagano spustiti na ručni zglob... a onda ga povući dole u mrak koji zaudara na zemlju i mokro, nerazaznatljivo trulo povrće.
Kad neko pogodi, ajde napiši i ko je to prevodio. :lol:
Je l' ti znaš ko je prevodio pa samim tim i o kojoj se knjizi radi? Ako znaš, hajde napiši, ceo dan me kopka jer znam da sam to citala, a nema šanse da se setim. Ili ti se samo dopada prevod?
Ma nemam pojma, samo nekako imam jak utisak da nije pisano u srpskom u originalu. Tj. utisak prevoda. A to onda valjda znači da prevod nije najsrećniji.
Mada, mislim ne bi bilo nikakvo čudo da sam potpuno u krivu. :lol:
Da, izrazi ,,povući dole" i ,,ručni zglob" stvarno potvrđuju to što kažeš, ali tako je malo zaista srećnih prevoda otkako nema finih državnih izdavačkih kuća koje će vas čekati godinicu-dve dok ne ulickate tekst kako zaslužuje, nego samo rokovi, brojanje šlajfni i pretvaranje pređenog teksta u toliko i toliko hrane ili cigareta ili za šta već sve ko radi.
Šta fali "povući dole"? "Povući" ne daje pravac.
Meni je ovo odličan prevod u tom smislu da kad sam čitao knjige dotičnog autora u prevodu pa kasnije prešao na original uopšte nisam osetio taj prelaz, doduše, na nivou pojedinih detalja i finesa moguće da tu ima nekih rešenja koja nisu najsrećnija (davno sam ja to čitao), ali duh dotičnog pisca tj. njegovog pisanja je sačuvan u prevodu; sad ću da potražim još neki citat, ako neko ne pogodi u međuvremenu...
QuoteOva pomisao dovede do iznenadnog, nerazumnog straha. Za trenutak se osećao onako kako se osećaš kad iznenada shvatiš da si otplivao predaleko i da ti je voda preko glave. Bio je tu blesak intuicije: Bivamo uvučeni u nešto. Bivamo prikupljeni i odabrani. Ništa od ovoga nije slučajno. Jesmo li svi već tu?
Quote from: zakk on 27-10-2011, 02:40:06
Šta fali "povući dole"? "Povući" ne daje pravac.
Ništa ne fali, prebacila sam se kad sam čitala pa pomislila da ga vuče na zemlju (u kom slucaju bi bilo zbilja suvišno napisati 'dole'), a ne u mrak koji zaudara na zemlju. :oops:
Nov citat pre potkrepljuje Japeovu nego Miloševu tvrdnju o prevodu - ono 'osećao se onako kako se osećaš kad' isto je što i 'osećao se kao kad', a pasiv nije prirodan u srpskom koliko u engleskom, pa bi bilo bolje 'uvlače nas u nesto, prikupljaju i odabiraju'. Ali to sve nema veze s tim što ne umem da pogodim odakle je citat a sve sam sigurnija da sam to čitala.
QuoteOblaci na nebu upališe se pupoljkom crvene vatre. To se uputi prema njima, šireći se od arterije, preko potoka, do reke zlokobne boje; i tada, kad se gorući predmet probi padajući kroz prekrivač oblaka, dođe vetar. Bio je vruć i suv, zadimljen i zagušljiv. Stvar na nebu bila je džinovska, plamena glava šibice gotovo suviše jarka da se u nju gleda. Sa nje sevnuše lukovi elektriciteta, plavi korbači blesnuše sa nje i ostaviše grmljavinu za sobom.
E, sad bih znao i da mi nisi rekao sta je :-P
E, vidiš da drugi ne znaju, sad ću da nađem još neki citat...
Da nije Silverberg?
Nije.
Quote"Osećam se kao što se sigurno oseća ptica kada nailazi jesen, a ona to zna... ona nekako prosto zna da mora da leti kući. To je instikt, mala... i valjda verujem u to da je instikt gvozdeni kostur ispod svih naših ideja o slobodnoj volji. Osim ako ne poželiš da uzmeš lulu ili zagrizeš cev puške ili kreneš u dugu šetnju s kratkog doka, nekim stvarima ne možeš reći ne. Ne možeš odbiti da izabereš opciju zato što opcije ni nema. Ne možeš sprečiti da se to desi nimalo više nego što možeš da stojiš na glavnoj ploči sa palicom u ruci i dozvoliš da te pogodi brza lopta. Moram da idem. To obećanje... ono mi je u glavi kao uh-udica."
Još niste pogodili. :shock:
A poznat je ovo roman, većina ga je sigurno čitala, i to baš u ovom prevodu; sad ću da pronađem još neki citat...
QuoteAli dok su prilazili bliže, sada nalik na mrave na ovom ogromnom podu od prljavih kamenih blokova od kojih je svaki naizgled bio veći od Bejzi parka, oni videše da zid na kraju krajeva i nije potpuno prazan. Prekidala su ga jedna jedina vrata. I mada se sam zid uzdizao stotine stopa iznad njih, vrata su bila veoma mala. Bila su to vrata kakva se mogu videti u knjizi s bajkama, od stamenih hrastovih dasaka okovanih gvožđem u obliku slova X, i nisu bila viša od tri stope. Bila su to, shvatiše svi oni smesta, vrata napravljena samo za decu.
Da nije 'To' Stivena Kinga?
Da! TO Stivena Kinga, u prevodu Gorana Skrobonje, jedno od retkih domaćih izdanja koje ne bih menjao za originalno, između ostalog i zbog genijalne Bobove naslovnice.
I ja volim tu knjigu, i citala sam je samo u prevodu pa mi to ništa tad nije smetalo, samo svejedno prevod nije sjajan, ma koliko kultan bio. Goran je dobar prevodilac sada, ali taj je prevod pocetnicki, sa svim manama koje to podrazumeva.
Evo odlomka za pogadjanje, nadam se da ste ovo citali:
U zamku je bilo i druge dece, od koje su mnoga bila moji vršnjaci. Neka su mi čak bila i u rodu, u drugom ili trećem kolenu, ali svejedno nikad nisam uspostavio nikakvu stvarnu vezu ni sa kim od njih. Mlađe su čuvale majke ili dadilje, a stariji su bili zauzeti sopstvenim zaduženjima. Uglavnom nisu bili surovi prema meni; naprosto nisam pripadao njihovom krugu. Tako su mi Dirk, Keri i Moli, iako ih ponekad mesecima nisam viđao, ostajali najbolji drugovi. Istražujući zamak, i za onih zimskih večeri kad su se svi okupljali u Velikoj dvorani da slušaju minstrele ili gledaju lutkare, brzo sam naučio gde sam dobrodošao a gde nisam.
Quote
U srazmeri s ovim rastao je i strah od raskivanja. Na tržnicama su se prodavale kuglice namočene u otrov koje su majke mogle dati deci ako bi crveni pljačkaši zarobili njihovu porodicu.
Robin Hob, Vidovnjaci.
Tako je. :)
Priznajem i ako pogodite samo pisca, stil je prepoznatljiv :evil:
Tvoji roditelji su gajili više strasti prema planinama od mojih, rekoh, i to sam opet rekao za njega preglasno, biće da zato od njega nije usledio nikakav odgovor, te nastavih, tvoji roditelji su oduvek nosili čarape od ovčije vune drečavozelene boje, a ne poput mojih, drečavocrvene, tvoji su nosili drečavozelene vunene čarape, kako u prirodi koju su otkrivali nikako ne bi bili primećeni, dok su moji nosili svoje drečavocrvene kako bi u prirodi smesta bili primećeni; tvoji roditelji su oduvek insistirali na tvrdnji kako im je namera da u prirodi ostanu neprimećeni, dok su moji roditelji oduvek insistirali na tvrdnji da u prirodi budu primećeni; tvoji roditelji su oduvek ponavljali da oni nose drečavozelene čarape kako u prirodi ne bi bili primećeni, moji roditelji su oduvek ponavljali da oni nose drečavocrvene kako bi u prirodi bili primećeni, i tvoji roditelji su pravdali značaj svojih drečavozelenih čarapa istovetnom upornošću kao i moji značaj svojih drečavocrvenih.
Krojter je zaista, tvrdi Rimer, više puta pokušavao Getea da odvrati od ideje da Vitgenštajna pozove u Vajmar, i nije bilo sigurno, kako tvrdi Krojter, da li će se Vitgenštajn odazvati u Vajmar, pa čak i na poziv Getea, nemačkog velikana, budući da je Vitgenštajnova misao ovu izvesnost nesumnjivo dovodila u pitanje, kako je Krojter doslovce tvrdio, Krojter je, tvrdi Rimer, Getea nadasve smotreno upozorio na Vitgenštajnov dolazak u Vajmar, pri tom, ispalo je i diskretno, a ne onako trapavo kao sa Ekermanom, koji je u vezi sa Vitgenštajnom jednostavno otišao predaleko, budući da je bio siguran, budući da nije znao da, kada su Geteove predstave i misli u pitanju, čovek nikada i ni u kojem slučaju ne može da bude siguran, što dokazuje da Ekerman do samog kraja nije mogao da se nosi sa ograničenjima sopstvenog duha, koja su nam o Ekermanu znana, tvrdi Rimer, ali ni samom Krojteru nije pošlo za rukom da Getea odgovori od ideje da Vitgenštajna pozove u Vajmar.
hm. :idea:
Možeš ti to, u ovom slučaju dovoljno je reći ko je pisac. :mrgreen:
Quote from: angel011 on 31-10-2011, 21:39:06
Možeš ti to, u ovom slučaju dovoljno je reći ko je pisac. :mrgreen:
nisam još čito, al ovo je najverovatnije GETE NA SSSAMRTI?
Jeste! :-D
Teraj dalje!
uzmimo rak. strah od raka je u srbiji sasvim potisnuo strah od boga. treći je na rang listi srpskih strahova, odmah iza straha od pomračenja sunca i straha od realnosti. na pomen raka, obavezno se mora reći daleko bilo. daleko bilo je profilaksa koja zaista štiti od mnogih boleština. ali niko ni tada neće reći daleko bilo, ovaj ili onaj ima rak. jer ako pomeneš reč rak znatno povećavaš rizik da i sam oboliš od njega. ako ga pomeneš nekoliko puta, bolje odmah piši testament i počni da praviš zalihe morfijuma. ima tu nečega. otkako su, na primer, na paklicama cigareta počeli da štampaju upozorenje pušenje povećava rizik od raka pluća, broj pušača se smanjio, ali se procenat obolelih od raka pluća znatno povećao. ovo je zvanična statistika svetske zdravstvene organizacije. nije fikcija. zato se uvek govori ovaj ili onaj, daleko bilo ima ono! svi znaju šta je ono. ali ima zadrtih tipova koji traže đavola i namerno začikavaju: koje ono? pa, ono , najgore. ništa čudno za srbiju u kojoj se bolesti prenose ogovaranjem, a leče prećutkivanjem.
naše bolesti su, krajnje pojednostavljeno, noć čula. one nas odvraćaju od vezanosti za svet, nažalost nasilno, jer se u naše vreme niko dobrovoljno neće latiti tog spasonosnog posla. ali i krajnje efikasno. vezanost za život je najobičnija zavisnost, kao narkomanska zavisnost od heroina. nema tu bitne razlike. zbog svega toga sam veoma ponosan na svoju bolest, i znate šta potpuno ste u pravu, medicina nema pojma o bolestima. globalna popularnost medicine je pokazatelj niskosti našeg pada. medicina, bar ova zapadna, bolest posmatra kao neprijatelja. ona je, moderna medicina, mnogo više pod uticajem karla šmita i drugih teoretičara fašizma nego pod uticajem avicene i galena, poslednjih lekara jedne zaboravljene tradicije. sve je u modernoj medicini postavljeno na glavu. ona pokušava da leči bolest, umesto da se usredsredi na lečenje onoga što je naizgled ostalo zdravo. a mi se - to na moju nesreću i ja činim - svim snagama odupiremo tom lečenju. bolest je, dragi moj, živo biće, ličnost i to neuporedivo bolja ličnost od obolelog.
opet neko basarino kvazitradicionalisticko bulaznjenje? lici mi na "uspon i pad parkinsonove bolesti".
liči, ali nije.
... odnosno jeste basara, ali nije parkinson.
nacija je čuvar praga. nacija je kolevka smrti. smisao svake nacije je genocid nad samom sobom. u naciji se samo mrtvi dobro osećaju, mada među tim mrtvacima ima i popriličan broj formalno živih. i samo su mrtvi delimično pošteđeni nacionalnog terora. i to u polsednje vreme. nema dana da se neki znameniti mrtvac, svojevremeno zapao u nemilost, ne rehabilituje. što je čista sprdačina sa vaskrsenjem. ako nisi u stanju da nekog podigneš iz mrtvih, ostavi ga na miru. sitni nacionalni zlodusi ne mogu da žive bez smrti, naročito tuđih. neprestano broje leševe, dodaju hiljade fiktivnih smrti na ionako zastrašujuće liste streljanih i zaklanih da bismo zauvek bili lider u regionu u broju žrtava po glavi stanovnika i da bismo imali što više argumenata za samosažaljenje i projekciju krivice na druge. besramno jedu i piju po grobljima. drže posmrtne govore. prijatelje počnu istinski voleti tek kad pomru i oslobode lebensraum. samo su mrtvi srbi pravi srbi. svi ostali su petokolonaši i izdajnici.
pretpostavljam da je "mein kampf" u pitanju s obzirom na ovaj deo gde pominje cigarete, srao je nesto skoro u nekom intervjuu o tome... nisam citao knjigu, a ni ne verujem da cu da je citam.
jeste mein kampf. trenutno čitam knjigu i prilično je slaba.
ej nek' postavi neko drugi, nesto nisam inspirisan (mada mi je pogled pakosno zasvetelo, kada se, preletajuci po policama sa knjigama, zaustavio na vincentu shikuli :)). ako niko nece, nek' nastavi adl.
Neee! Opet će da turi Basaru. :cry:
Sanđama, nemoj da kočiš igru, šta te košta jedan pasus iz čega bilo?
nije da sad izigravam neku primadonu, al' juce sam imao disbalans uranskih energija, pa nije mi bilo ni do cega. izvinjenje veliko svima i zahvalnost bratu dejanu na pomoci oko hermetickog treninga :) . evo entropijevicka samo za tebe, jedna od omiljenih mi knjiga iz mladosti:
QuoteBazini se osmehivao. Umilno, sladunjavo. Ukoceno, kao osmeh sa slika, izdizalo se njegovo lice iz okvira svetlosti.
Hvala! Pometnje pitomca Terlesa... uvek je lakše kad su tu imena. :lol: Inače je prošlo toliko vremena da se sećam samo teško perverzne atmosfere.
nema na cemu :). naravno da jeste terles, ae dalje!
Evo jedne rečenice. xfrog
Otac je zahtevao da se isključivo služim jezikom, da mi jezik bude jači od tela, da ne moram da se borim s telom dok govorim, da mi jezik bude dovoljan, i to savršeno dovoljan (telo suvišno), da se usaglasim sa njim: da me najzad jezik prihvati (kao što on, otac, treba da me prihvati?), da krila, moje ruke bez mene, budu reči krila, ruke, - da imam reč krila a ne krila: da govorim, da ne letim, da čak ne želim da imam krila (ovo opet po Raspravi, treći deo; da ubuduće ne poželim nešto što ne mogu da steknem, - de rien désirer à l'avenir que je n'acquisse), tj. da govorim toliko dok mi telo ne nestane, tj. dok ne bude sve kao da nemam telo, pa sam ja pomišljao da moj otac ne voli moje telo, da ne voli mene (ako sam ja, ipak, i to telo), da moj otac više voli jezik od mene, i možda, tada, ni ja nisam voleo to telo, ali ne samo zbog toga što ga moj otac ne voli, nego i zato što je tog tela bilo tim više to je bilo manje reči, telo raste u mojoj nemoći da progovorim, što manje reči to više tela, nemam reči imam telo.
Liči na Bernhardovu rečenicu.
Liči, ali nije, ne bih ja njega nikada okačila... naš čovek.
ja se sve nesto tripujem da je neki "francuski novi roman" u pitanju... cak mi (stilski) zalicilo na one rob-grijeove nebuloze, mada mislim da definitivno nije...
Ima možda i tog uticaja, mada su sigurno važniji francuski filozofi.
Ja za pisca nikad nisam čuo :oops:
Za kog? Muzila?
Ma ne, ovog tvog što voli Dekarta. ;)
verovatno kis. ono i mene sad sramota, sam' sam jednu knjigu citao i to u srednjoj skoli. da ga jebem, nikako mi se nije dalo. :oops:
A meni liči na Džojsa, najiskrenije, ali nije Džojs.
Nije Kiš, nije ni Džojs. Dekart je dovoljan hint za knjigu, a autor napisao i jedan roman o Judi Iskariotu.
onda onaj drugi jevrejin :)?
i to "cink", verovatno.
Niiijee! Čekaj, ti si studirao književnost, čini mi se? Onda si sigurno čitao ovog autora - za sekundarnu.
ma studiram jos uvek :oops: . a grupa mi je zapravo vise jezicka.
svejedno, nista mi ne pada na pamet. majku mu, bas sam bio siguran da je "cink"
Ma, neki frajer sa dugačkim prezimenom što se završava na ić.
da nije miodrag bulatovic?
Perine, zašto guglaš? Perine, to nije lepo, rasplakaćeš babu Jevtropijevićku!!! xtwak xuss
Nije Bulatović!!! Ua Gugl!
Cant help meself :lol: I wanna know who it is! :oops:
ja se predajem.
nije bre samo gugl, radi ovde i citalacka intuicija i neko opste obrazovanje, da ga jebem (mislim, pored gugla) :).
Naravno, ja proguglam kad ne znam, ali ne govorim šta je :lol:
ja kad guglam, uglavnom ne potrefim sta je :).
Andrejev je napisao ono o Judi, ali nije kao da sam ja išta od toga čitao. :lol:
Nije samo Andrejev...
jao bre, sandjamo debilu :)!
Nisi valjda i ti guglao? E sad zbilja, odlazim sa ovog topika kome sam poklonila tolike dane i noći!
ja nisam kriv, mene perin podenuo :) .
'ajde entropijevicka cepaj dalje, posto smo ionako zasrali... stvarno sam debil, a skoro sam citao o coveku, inspirisan, cini mi se, bas ovim topikom :)...
btw, ne da ga nisam video na faksu, nego ni u najavi.
Pa valjda će se neko setiti i bez guglanja, ima dosta hintova. Ostaviću ovako par dana. (Kako niste imali? Pa šta je sekundarna za srpsku poeziju??)
eeee... to tek treba da vidim s obzirom da imam jos da grbacim do tog ispita, posto cu verovatno da ga polazem pri samom kraju (poslednji mora da mi bude jezik). mislim, nisam ti ja bas neki uzoran student :). stvarno se ne secam da smo ga nesto pominjali - da ga jebem, mozda i jesmo - ta predavanja/vezbe iz xx veka su vise bile kao neka mocna, poeticna voznja kroz srpsku literaturu nego predavanja/vezbe u klasicnom smislu reci.
Quote from: Jevtropijevićka on 05-11-2011, 01:05:25
Pa valjda će se neko setiti i bez guglanja, ima dosta hintova. Ostaviću ovako par dana.
i?
Ne zna niko :evil:
*težak, težak uzdah*
Domaći pisac i teoretičar, izrazito sklon teškoj filozofiji. Bio sklon eksperimentisanju sa formom. Najpoznatiji po jednoj knjizi kojoj svi znaju prvu rečenicu a malo njih ju je pročitalo (nije ova citirana). Najsveobuhvatniji, najtemeljniji, ali i najidiosinkratičniji čitalac srpske poezije. Umro u najskorije vreme. Pljuju ga koliko ga i hvale. U stvari, više. Mrze ga pogotovu malograđani, da ne kažem palančani.
"Tu sam, još uvek sam tu, a krajnje je vreme da odem u pivsku flašu." :lol:
Radomir Konstantinović! Dekartova smrt, pretpostavljam, mada nisam čitao. Ali čitao sam dobar dio njegovog opusa (Ahasfer, Pentagram, Izlazak, Čisti i prljavi...).
Ygg, čoveče, gde si dosad? Jeste, Dekartova smrt.
QuoteU tome i jeste svo zlo! U rečima! Svi u sebi nosimo čitav jedan univerzum; svako svoj! Pa kako da se razumemo, gospodine, kad ja u reči koje izgovaram ugrađujem smisao i vrednost onoga što nosim u sebi; dok onaj ko ih sluša, neizbežno ih doživljava u skladu sa smislom i vrednošću koji vladaju u univerzumu koji on nosi u sebi? Mislimo da se razumemo; a nikada se nećemo razumeti!
QuoteU tome i jeste moja tragedija, gospodine: što sam svestan da svako od nas - vidite - veruje da je "jedan", ali to nije tačno: u nama je čitavo "mnoštvo", gospodine, "mnoštvo", shodno svim načinima postojanja koji su u nama: ovakav si s ovim, onakav s onim - sasvim drugačiji! I uz to se još obmanjujemo da smo uvek isti sa svima, i da se taj "jedan isti", koji verujemo da jesmo, ispoljava u svakom našem činu. E, pa, to nije istina! Nije istina! Toga postajemo svesni kada u nekom od naših postupaka, kakvim nesrećnim slučajem, ostanemo iznenada zatečeni i zarobljeni: primećujemo, hoću reči, da nismo svim svojim bićem u tom činu, i da bi stoga bila užasna nepravda prosuđivati o nama samo na osnovu toga, držati nas zarobljene, prikovane za stub srama, čitavog života, kao da je on ceo sabran u tom jednom činu! Da li sada shvatate podlost ove devojke? Zatekla me je na jednom mestu, u jednom činu, tamo i onako kako nije smela da me zatekne, onakvog kakav ja nisam smeo da budem za nju; i želi da me ovekoveči u toj ulozi, koju ja nisam mogao da zamislim da bih ikada mogao igrati pred njom, u jednom prolaznom i sramotnom trenutku mog života! To je ono, gospodine, što ja prevashodno osećam. I videćete da u tome leži istinska vrednost ove tragedije. Ali, tu su takođe i drame ostalih!...
QuoteOtac. Pa evo, vidite, gospodine, kod mene je radio jedan ubog čovek, moj sekretar, veoma odan, koji se sa njom u svemu slagao,
pokazuje na Majku
bez ikakvih premisli - važno je istaći - beše čestit, skroman poput nje, oboje nesposobni čak i da zamisle zlo, a kamoli da ga počine!
Pastorka. Zamislio ga je on, međutim, umesto njih - i počinio ga!
Otac. Nije istina! Ja sam želeo da im učinim dobro - a takođe i sebi, priznajem! Gospodine, došlo je dotle da nisam mogao da izgovorim nijednu reč ni jednom niti drugom, a da oni istog časa ne razmene saučesnički pogled; da jedno od njih ne potraži oči onog drugog kako bi se posavetovali na koji način da prime tu moju reč, kako me ne bi razljutili. I to je već bilo dovoljno, razumećete, da me obuzme bes, da zapadnem u stanje nepodnošljivog očajanja!
Direktor. A što ga niste najurili, oprostite, tog vašeg sekretara?
Otac. Dobro pitanje! To sam i učinio, gospodine! Ali onda sam morao da gledam ovu jadnu ženu kako tumara po kući izgubljena, kao jedna od onih životinja bez gospodara koje uzimamo sebi iz milosrđa.
Majka. Eh, nije ni čudo!
Otac (odmah, okrenuvši se njoj, kao da želi da je preduhitri). Zbog sina, je li?
Ovaj treći citat mi je odao stvar, ali šta da radim kad sam ja i prethodan zadatak postavljala? Da ostavimo kviz da se malo odmori?
Slabije pogađaš autore na radionici. :?:
Quote from: Jevtropijevićka on 18-11-2011, 23:45:05
Ovaj treći citat mi je odao stvar, ali šta da radim kad sam ja i prethodan zadatak postavljala? Da ostavimo kviz da se malo odmori?
Ma jok! Pogađaj i postavljaj dalje!
E dobro. Pirandelo, Šest lica traži pisca.
Sad samo da nađem nešto za postavljanje.
Quote from: Jevtropijevićka on 19-11-2011, 14:27:27
E dobro. Pirandelo, Šest lica traži pisca.
A bilo mi je poznato još od prvog citata. :-x :-x :-x
QuoteAli taj gentleman nije nikad ništa molio. On ne putuje, već samo opisuje krug. On je čvrsto tijelo, koje se giba po putanji oko zemaljske kugle, prema zakonima razborite mehanike. U tom trenutku baš je računao koliko je prošlo sati poslije odlaska iz Londona, i zacijelo bi od zadovoljstva protrljao ruke, kad bi mu narav dopustila da učini takav suvišni pokret.
Ako do sutra niko ne pogodi nešto ovako očigledno, postaviću odlomak sa imenom, pa čik da vidim ko će da gugla.
Put oko sveta za 80 dana?
:) da, da.
Uf, sećam se kako mi je kao klincu smetao taj hrvatski prevod. Mahom zato što me je svaki put zbunjivalo ono Passepartout tako ostavljeno u originalu.
:) Meni se to iskustvo vezuje za E.T. novelizaciju, čije su junakinje za mene do danas ostale "Мару" и "Гертие"... za Put oko sveta sam bila veća i imao je ko da mi prevede kalauznog Paspartua.
QuoteLjudski rod ne podnosi pomisao da je svet nastao slučajno, greškom, samo zato što su se četiri nerazumna atoma sudarila na vlažnom kolovozu. Stoga je neophodno pronaći kosmičku zaveru, Boga, anđele ili đavole.
QuoteSunce je dobro jer prija telu i zato što ima lep običaj da se pojavi svakoga dana, dakle dobro je ono što se vraća, a ne ono što prođe i ode, pa ko se zatekao zatekao se. Najbolji način da se vratiš tamo odakle si pošao jeste da hodaš u krug. A pošto je zmija jedina životinja koja voli da se skupča, jasno je otkud toliko mitova i kultova sa zmijom, nećemo valjda povratak Sunca prikazati sklupčanim nilskim konjem. Osim toga, ako hoćeš vršiš obred zazivanja Sunca, moraš da se krećeš u krug, jer ako se krećeš pravo, udaljićeš se od kuće, pa bi obred bio veoma kratak. I još: krug je najbolji oblik za obrede, to znaju i gutači vatre po trgovima, jer sve osobe poređane u krug vide na isti način onoga ko je u centru, a ako bi se celo pleme poređalo jedan do drugog kao četa vojnika, oni koji su daleko ne bi ništa videli; eto zbog čega su krug, kružno kretanje i vraćanje u tačku polaska najvažniji za svaki kult i ritual.
QuoteU našoj igri nismo ukrštali reči, nego pojmove i činjenice, pa su pravila bila drugačija. Postojala su tri osnovna pravila:
Prvo pravilo: pojmovi se ukrštaju po analogiji. Nema pravila koja na početku određuju da li je neka analogija dobra ili rđava, jer svaki pojam je sličan nekom drugom u okviru određenog odnosa. Primer: krompir se ukršta sa jabukom, i jedno i drugo su biljke i to okruglog oblika. Jabuka se povezuje sa zmijom, na osnovu Biblije. Zmija se povezuje s američkom krofnicom na osnovu prstenastog oblika, američka krofnica se povezuje sa pojasom za spasavanje, a ovaj opet sa kupaćim kostimom, kupaći kostim sa nautičkom kartom, nautička karta s higijenskim ubrusom, higijena s alkoholom, alkohol s drogom, droga sa špricem, špric sa rupom, rupa sa zemljištem, zemljište s krompirom.
Savršeno. Drugo pravilo upravo glasi: ako se na kraju sve slaže, igra važi. Od krompira do krompira, sve se slaže. Znači da je ispravno.
Treće pravilo: veze ne mogu da budu nove i nepoznate, odnosno neko drugi je morao već da ih ustanovi, bar jednom, a još bolje ako su se pojavile više puta. Jedino tako ukrštanja deluju istinito, jer su prirodna.
Ovo je bilo kvarno, ali sam našao. Bila mi poznata logika.
Pa kaži šta si našao i postavljaj dalje. :)
Jevtropijevićka i društvo to rade bolje. Razmislim malo o citatu i odem. Javim se samo da protestvujem kad mi okače Basaru i kad me nešto povuče. Ovoga puta jer volim analogije i volim pravilo šest stepena povezivanja. Nemoj da mi Njanjaš šta treba da uradim. Ja bih stavio citat nekog našeg fantastičara, a ko još to čita?
A ne, ne, u tu priču me nećeš (ponovo) uvući. :lol:
Dobro, onda i dalje čekamo odgovor.
P.S. šest stepeni povezivanja mi je omiljena igra.
Dobro, onda. :( Eko, Fukoovo klatno.
Naravno.
(Sad postavi citat nekog našeg fantastičara, pa da empirijski utvrdimo ko to čita :) )
E, neću.
Crkvi je bio veoma potreban neki novi svetac, ili dva-tri sveca, samo da su poslušni, da slušaju organizaciju; ovaj Džon je mogao biti prvoklasan materijal za tako nešto, i baš je šteta što će takav talenat biti straćen. Njegova eminencija, arhiepiskop londinijumski, kardinal Engleske, sleže ramenima i pozva sekretara, kome naredi da mu donese kardinalski pečat.
Ovo sam verovatno citao. Da nisu Pavane Keitha Robertsa?
Aha. Skide mi kamen s vrata. :lol:
Papratov Cvet se ukruti, koraknu unazad. - Ma šta pričaš? - To nije bilo ono što je očekivala; uzvrpoljila se i bilo joj je neugodno. Suviše sam kasno to shvatio; brže bolje se pribrah ali je među nama atmosfera otada postala nategnuta.
Nekada davno, prema ser Džoržu H. Darvinu, Mesec je bio veoma blizu Zemlje. Malo-pomalo, plime i oseke su ga odgurnule daleko: plime i oseke koje on, Mesec, izaziva u zemaljskim vodama i usled kojih Zemlja polako gubi energiju.
To mi je dobro poznato! - uzviknu stari Qfwfq - vi se toga ne možete sećati, ali ja se sećam...
Kozmikomike od Kalvina.
Naravno.
samo da se zna da je to vec bilo i da mica prepisuje. :lol:
Dobro.
Pe-ri-ne!
Evo, evo:
QuoteKada je Stefano Roi napunio dvanaest godina, zatražio je kao poklon od svoga oca, pomorskog kapetana i vlasnika jednog lepog jedrenjaka, da ga povede sa sobom na brod.
Jedna od najboljih priča što sam pročitao, ikad.
"Kolumbar je riba velikih dimenzija, užasno ju je videti i veoma je retka. Zavisno od mora i ljudi koji žive na njegovim obalama zovu ga još kolumber, kolombre, kahlubra, kalonga, kalu-balu, kalung-gra. Začudo, naturalisti ga uopšte ne pominju. Neki čak tvrde da ne postoji."
Bucati.
Aha, šibaj dalje.
Quote
,,—Dakle, htio sam prodati plantaže. Nisam želio vidjeti ni kuću ni kapelicu. Naposljetku sam ih dao u zakup agenciji koja ih je trebala za mene obrađivati i upravljati njima kako ja ne bih morao onamo odlaziti. Preselio sam majku i sestru u jednu od naših kuća u New Orleansu. Naravno, nisam umaknuo bratu. Neprestano sam razmišljao o njegovu tijelu koje trune u zemlji. Pokopali smo ga na groblju St. Louis u New Orleansu pa sam izbjegavao prolaziti onuda. Ipak sam neprestano mislio na njega. Pijan ili trijezan, vidio sam njegovo trulo tijelo u mrtvačkom sanduku. Nisam to mogao podnijeti. Sanjao sam kako stoji na vrhu stuba, a ja ga držim za ruku, ljubazno razgovaram s njim i nagovaram ga da se vrati u sobu. Blago mu govorim kako mu vjerujem, a da se on mora moliti za moju vjeru."
Intervju s vampirom?
Quote
"Plašim se da sam sasvim siguran."
"Ha. Pa, nadam se da svi mi - uključujući konje - volimo krofne, pošto mislim da ćemo morati da potegnemo, bez stajanja, pravo do Eleja. Ima li primedbi?"
Quote
Još jedno obličje u kukuljici priđe Rivasu čim je ušao u niski hodnik.
"Ponovo se srećemo, Gospodine Rivas!" dopre ženski glas iz kapuljače. "Gospod će biti zadovoljan što ste mogli da nas posetite u tako kratkom roku." Kapuljača polete unazad i Sestra Sju mu se ludački nasmeši. "Trebalo bi da budete počastvovani", reče ona. "Skoro nikada se ne trudi da nekoga pozove. Obično ih samo pušta da odlutaju na zapad."
Pauers, Gozba kod Devijanta
Jeste! Teraj dalje. :)
:evil: :evil: :evil: :evil: :evil: išao je nevoljko uskom uličicom koja je činila najdužu prečicu kojom se moglo dospeti do stanice autobusa 975. Svaki dan je morao da potroši tri i po karte pošto je silazio još u toku vožnje pre svoje stanice, te opipa džep na prsluku da bi video ima li ih još. Ima. Spazi jednu pticu, nagnutu nad gomilom đubreta, kako kljuca po trima praznim konzervama i kako uspeva da odsvira početak Burlaka sa Volge; i on zastade, ali ptica odsvira pogrešno jedan ton i odlete besna, gunđajući stisnutog kljuna prostačke reči na ptičjem. :evil: :evil: :evil: :evil: :evil: nastavi put pevajući nastavak; ali i on pogrešno otpeva jedan ton i stade da psuje.
Još neki citat?
Važi. Ja već zaboravio koliko ste agilni. :mrgreen:
Bakrena i Atanagora koračali su ruku pod ruku stazom u pravcu hotela "Barizone". U podzemnom kopu ostavili su Brisa i Bertila. Oni nisu hteli da izađu pre no što potpuno otkopaju ogromnu dvoranu otkrivenu pre nekoliko dana. Mašine su kopale bez prestanka i otkrivali su se novi hodnici, nove dvorane povezane avenijama oivičenim stubovima, krcate dragocenostima kao da su ukosnice, kopče u obliku broša od sapuna i od kovane bronze, zavetne statuice bez urni i sa urnama i gomile ćupova. Atin čekić nije besposličio. Ali arheologu je bilo potrebno da se malo odmori i da promeni misli i Bakrena je pošla sa njim.
Kladio bih se da je neki Harms, ali kako sam kokuz nek bude da ništa nisam kazao.
Rekao bih da sam ovo čitao nekada davno. Jesu li braća Strugacki?
Trebalo bi da jeste čitali davno. Nisu dvojica ali se glavni lik pojavljuje u dva romana ovog pisca. Napisano je pre 1950.
da nije slucajno v. obrucev? jedino mi to palo na pamet.
Jok.
Jefremov? Senka prošlosti, ili tako nešto?
Jok. jest' da liči na ruske pisce, ali nema veze sa njima. Sutra ujutro ću da prekucam pola knjige. :mrgreen:
Evo sad jednog dijaloga. Možda ćete u njemu prepoznati ovog sjajnog nadrealistu.
"Dokle ste došli sa svojim iskopavanjem, uostalom?"
"Napredujemo vrlo brzo. Pratimo nit vere,"
"Na šta ona liči, otprilike!"
"O..." reče arheolog... "Ne znam... Da vidimo..."
Činilo se da traži.
"Približno, ne treba da prolazi daleko od hotela."
"Naišli ste na mumije?"
"Za svaki obrok ih jedemo. To nije loše. Uglavnom su dobro pripremljene, ali često ima previše mirisa."
"Ja sam ih jednom probao u Dolini kraljeva", reče opat. "to je specijalitet onog kraja."
"Oni ih prave. Naše su autentične."
"Ja se užasavam mesa mumije, reče opat. "Mislim da više volim vaš gas."
De li je Jevtropijevićka da mi nabija komplekse?
Malo me podseća na Makina, ali prilično sam siguran da nije. Ne sećam se nikakvih mumija...
Moj Perine, ovaj tip definitivno liči samo na sebe. Pošto mi je izvadio srce pre 50 godina, nikada više nisam pročitao ništa slično. :lol:
Nekako, kao da ima dva porekla: rusko i recimo francusko ili belgijsko...Ne mogu nikako da dokučim ko je :x
Francusko.
Boris Vian, "Jesen u Pekingu". Pitam se kako prepoznajete nespecifične autore.
Quote from: scallop on 29-11-2011, 15:33:18
De li je Jevtropijevićka da mi nabija komplekse?
Ja bila rešila da se ne javljam dok pojedini članovi foruma ne prestanu da se časte kao piljarice, ali izgleda da bi to prešlo u trajno odricanje od foruma. :(
A citat ionako ne bih prepoznala jer Jesen u Pekingu nisam čitala. Jeste da mi muž redovno kroz uši prodeva Bogoljuba Duduka, ali još nismo toliko dugo zajedno da osmotskim putem steknem poznavanje svih knjiga koje je on pročitao.
Može sad nešto lakše?
Zato sam njegovo ime pokrio sa :evil: :evil: :evil: :evil: :evil: :evil: :evil: , jer sam ga odmah našao na Guglu. Kasnije sam ubacio i Vadisrce, valjda je taj roman bliži srcu, ali, avaj, već ste se posakrivali u rupe i Boris Vijan ostade anoniman.
Ponašanje pojedinih članova foruma je zaista posledica lošeg vaspitanja i bezobzirnih pokušaja da se sopstvena promocija stavi iznad svih i svega drugog, ali to je naš društveni trenutak i bez opiranja bismo svi završili u tom brlogu. Ispada da se različitost brani samo ako je po volji pojedinca.
Volim ja ovu igru, ali sam u jednom trenutku pomislio da sam je uništio, a to najmanje želim. Možda bi trebalo da je nastavi onaj koji je pomenuo Harmsa, jer je on najbliži nadrealnom Vijana. Ja ću u radionicu, godi mi da sam među ljudima sa nedovoljno mrziteljskog naboja.
Ja takođe nisam čitao Jesen u Pekingu, ali to nije bio razlog zbog koga nisam pogodio...
Problem je u generacijskom jazu, pošto sam Vijana čitao tek osamdesetih godina prošlog veka i
bio siguran da je pisao pedesetih godina, a ne 40tih... :cry:
ja nikako tu knjigu da nadjem, majku mu (za sad sam citao samo "vadisrce" (al' tu se vise nista ne secam, osim onog boks meca izmedju svestenika i djavola i saletanja kucne pomocnice, cini mi se) i "pljuvat' cu po vasim grobovima" - imam jos i "crvenu travu", al nikako da se nakanim da je procitam). znam da ima online sve na nekom sajtu, al me mrzi da buljim oci. nikad mi ne bi pao na pamet vijan, al' opet, nisam video prvi citat i onda me je mica povuk'o sa strugackim i scallop sa "pre 1950", pa sam se nalupetao ovo za obruceva :oops: (mislio sam na "plutoniju" konkretno, to sam bas voleo k'o klinac, nekako mi drugi citat zalicio na to, da ga jebem :)).
Žao mi je. Vadisrce mi je bilo preokret u čitanju. Od klinačke ka ozbiljnoj literaturi. Inače, Jesen u Pekingu je izdao Nolit, ono crno izdanje sa vodoravnim zlatnim štraftama. Kraj pedesetih.
Najbolji deo kod Vadisrca mi je potok stida. Sumanuta knjiga (u pozitivnom smislu), sa teškim i zastrašujućim momentima. Barem sam ih ja tako doživela.
Dalje!
Pa dobro, kad neće niko.
'U stvari, na pruzi za ***** kontrolora se niko ne boji, jer svi su bez karte. Ako neki pijani otpadnik i kupi kartu, njemu je, naravno, neprijatno kad naiđu kontrolori; kad mu priđu tražeći kartu on nikog ne gleda, ni kontrolora ni putnike, kao da bi najradije propao u zemlju. A putnici - putnici gledaju 'švercera' krupnim zakrvavljenim očima, kao da govore: dole gledaj, kvarnjačo! Grize te savest, a! A kontroloru gledaju u oči još odlučnije: vidi nas - možeš li nas osuditi?'
Da probam: Moskva - Petuški?
Naravno da jeste :-)
QuotePakao ga očaravaše, t.j. on očaravaše pakao: očaravahu se uzajamno. I sav onaj plamen, crljen kao da ga riga čitavo čovječanstvo, zanašaše na vulkan kranijski, gdje lava bijaše misao. I došav do te točke potenciranja i izgubiv u onom kaosu dovedene svoje drugove ***** i ***** naišao na - *****. I stao se zabavljati ovim čudnim slučajem:
"Gdje vas nađoh! Kako mi je milo!" Šalio se. "I tko vam je pokazao put?" Zabavljao se riječima. On je u sebi pisao, pjevao i sastavljao. Taki postajaše u mislima, razgovorima i drugovanju.
"Vi plamsate. Plamen vam je spalio haljine. Plamen je ogolio i one, moje drugove... A ja sam uspirio plamen."
Ovaj se citat može izguglati, nemam ništa protiv, tko tako "pogodi", mora knjigu pročitati. xfrog
Da, baš čitam na internetu ponuđene stranice :-)
Stevo, CIJELU knjigu! :lol:
Ella... daj još nešto... makar hint... :cry: :cry: :cry:
Prva rečenica delovala je kao Lotreamon, kod druge sam shvatila da nije on, stil liči na mladog Krležu ali sumnjam da je on u pitanju, ukratko nemam pojma...
Ma, ja sam ga izguglao, ali je toliko ovde nečitan, da ne upotrebim neku težu reč, da nikad ne biste pogodili. Skoro kao Stjepan Mitrov Ljubiša, ali kod njega bar znamo za Kanjoša Macedonovića. Trasharella ga je zagulila preko mere. Bolje da turi nešto što mi obični ljudi možemo da prepoznamo. :cry:
I što ćemo sad? :(
Napišite to što ste izguglali pa da riješimo ovaj zadatak i bacimo se na one čitanije književnike...
Janko Polić Kamov.
Izvinjavam se, ali garantujem da niko nije čuo za njega, a kamoli čitao. Ja sebi prebacujem što sam turio Borisa Vijana. Hajde nešto bliže majčici Zemlji.
Quote from: scallop on 12-12-2011, 17:09:58
Janko Polić Kamov.
Izvinjavam se, ali garantujem da niko nije čuo za njega, a kamoli čitao.
pa sad... moj je hendikep što sam čitala dosta Slobodana Šnajdera, uključujući i dramu
Kamov, smrtopis, ali da nije toga, verovatno bi mi i ime bilo nepoznato. :( Može l' Ela još nešto da postavi?
Bilo bi dobro, ali da zahvati s površine, a ne odozdo kao zagorelo mleko, što ja volim, ali ne toliko kao kajmak.
Quote from: scallop on 12-12-2011, 17:09:58
Izvinjavam se, ali garantujem da niko nije čuo za njega, a kamoli čitao. Ja sebi prebacujem što sam turio Borisa Vijana. Hajde nešto bliže majčici Zemlji.
Čuo ali nečito. Sad je nešto ponovo aktuelan, bio je i neki književni konkurs sa Kamovim kao temom, a Krušvar ima roman sa knjim kao glavnim likom ( http://www.art-anima.com/forumi/index.php?topic=1170.0 (http://www.art-anima.com/forumi/index.php?topic=1170.0) )
Nisam očekivala da će ovaj zadatak biti problematičan (mi smo Kamova dosta obrađivali u srednjoj školi, ponajviše njegove pjesme), štoviše, bila sam uvjerena da će Jevtropijevićka znati o čemu se radi. No, nema veze, ja bih da Scallop postavi sljedeći zadatak, pošto je ponudio točan odgovor (Janko Polić Kamov: Isušena Kaljuža) i pošto je njegov Vijan Boris ostao nepogođen. :)
Evo. Možda je trebalo to pre dve nedelje da uradim. Ovo je SF, vrhunski i nadam se da je čitano.
Dnevnici poput ovog što ga upravo započeh, umeju da postanu puko obodravanje. Zato ovde moram imati na umu da od početka budem što podrobniji, uzimajući za uzor onaj uzvišeni dokument o zatvorskom življenju, Zapise iz mrtvoga doma. Ovde bi trebalo da je lako biti podroban: još od detinjstva me gole podrobnosti nisu tako tiranisale. Svakog dana se po po dva sata pre večere porvode u Getsimanu strave i nade. Strave da nam opet ne serviraju one odvratne špagete. Nade da ću u porciji gulaša dobiti dobro parče mesa, ili jabuku za dezert. A od klope je gora svakodnevna jutarnja ludačka poplava ribanja i glancanja kako bi se naše ćelije pripremile za pregled.
Tomas Diš, Logor koncentracije?
Sad ću da ti verujem i za komentare radionice. Furaaaaaj!
:) Pošto je Ela već tako precenila moje poznavanje komšijske literature, evo nešto u duhu bratstva i jedinstva:
QuotePažnju mu je zatim zaokupila jedna zvijezda podalje od zone djelovanja tunela, ali ipak blago zahvaćena poremećajem. Nije eksplodirala, samo je pojačala tempo termonuklearnih fuzija što je, međutim, bilo dovoljno da strada život na planetu pokraj nje. O je znao da na trećem planetu, brojeći od zvijezde, obitava jedna vrlo mlada rasa, sada još primitivna, ali perspektivna, budući da joj je svojstven zanimljiv tip asocijativnog mišljenja kakav se rijetko susreće. Upravo je zapanjujuće kakve se sve raskošne misli javljaju u sićušnom misaonom organu tih bića.
Damir Mikulicic - O
Ko će ako ne Mića? Jeste!
Ajde neko da postavi umesto mene, da ne cekate par dana...
Ko te terao da se trpaš u pogađanje? I ja se ponekad zaletim, ali i platim ceh. :mrgreen:
nisam kod kuce i nemam knjiga pri sebi, osim elektronskih, koje je lako proguglati
Sačekaćemo.
Onda se vratite na ovaj topic u cetvrtak uvece. Dovidjenja...
Bacakao se na sve strane, bio je centar grudve svoga tela, grudve koja se koprcala i izvijala. Nije bilo ni gore ni dole, ni svetla ni vazduha. Oseti kako mu se usta sama otvaraju i kriknuta reč eksplodira.
- U pomoć!
- Izdrži još malo... Sa'će pomoć!
Očito ne od tebe, pošto ne znaš ko zove u pomoć! :evil:
Svejedno. Važna je uteha.
Evo malo pomoći prijatelja. U pitanju je roman pisca čije ste najpoznatije delo verovatno svi pročitali pošto volite fantastičnu književnost.
Ovaj roman je preveden kod nas, ali davno, pre četrdesetak godina. Naslov romana je donekle izmenjen u odnosu na original.
Niko ni da proba?
Kol'ko si iskuckao mogao sam i ja da kriknem:
"U pomooooć!"
Dakle, zakljucio si da smo svi citali onaj drugi roman (sto jesmo) i na osnovu togu i datuma izdavanja ocekujes da pogodimo ovaj koji niko sem tebe (i mozda skalopa i jevtropijevicke) nije citao?
Ali kako kvarno kaže "najpoznatije delo", može da bude i priča... -_-
Englez. Najpoznatije delo je roman.
Ne bi ukucao tri rečenice da te na kolenima molimo. :(
Ma jok. Nije mi teško. Bojim se da ne pomaže...
Kad je vazduh izašao sa krikom, voda uđe da mu popuni mesto - voda koja je pekla, tvrda u grlu i ustima kao kamenje što zadaje bol.
On trže telo prema mestu gde je bio vazduh, ali vazduha više nije bilo; samo crno talasanje koje je gušilo. Njegovo telo dade
maha svojoj panici, a usta se s naporom otvoriše sve dok ga šarke vilica nisu zabolele. Voda grunu unutra, naniže, bez milosti.
S njom za trenutak uđe i vazduh; on se poče koprcati u pravcu koji je još i mogao biti onaj pravi.
itd. itd.
Kristofer Martin, Golding.
Vidite da i nije bilo tako teško!
Kad se zna... :evil:
Evo nešto lako:
Probudila sam se vruća kao žiška, pogledala na sat, bilo je četiri i dvadeset, napolju je bila crna noć, što znači da je bilo rano jutro, a ne kasno poslepodne, što je dalje značilo da sam spavala više od dvanaest sati, glava me je bolela, stomak me je boleo, i činilo mi se da nikad u životu nisam bila tako žedna, pila sam vodu i merila temperaturu, i pila vodu, i imala sam trideset osam sa tri, i u stomaku mi je bućkalo, i nisam mogla ni da stojim, ni da sedim, već samo da ležim, popila sam kafetin i videla da mi se, u međuvremenu, mobilni ugasio, uključila sam ga da se puni, i videla da me je drugarica Mara zvala u osam uveče, da me je Zuzana zvala sat kasnije, i znala sam da su one već razgovarale, i znala sam da će Zuzana odustati od tužbe, stavila sam vodu za čaj, proključala je, a ja nisam mogla da je zovem u pola pet ujutro da je ubeđujem da mora da se bori protiv policije, popila sam kamilicu i legla nazad u krevet.
?
Za bar nekoliko ljudi na forumu znam da su čitali knjigu.
Na prve tri stranice Seka je objašnjavala da je Sašu upoznala slučajno u jednom reprezentativnom kafiću pre nego što je Saša postao poznat, i da je njihov odnos bio veoma romantičan, i da nikad nije dobijala skupe poklone od njega, pošto su u tom prstenu cirkoni, i da je i to bilo pre nego što je postao poznat, da su išli jednom zajedno na more u Tursku, ali to je bilo ol-inkluziv, što znači da i nije bilo baš nešto skupo,da je Sašina majka divna žena koju veoma ceni, da sama Seka studira marketing i da je na trećoj godini, i da se sprema da se posveti porodici, i karijeri, to jest, nameravala je da se posveti i porodici, ali sad kad se ova užasna stvar desila sa Sašom, ne zna šta će, da u ovom trenutku više ne može zamisliti sebe ni sa jednim muškarcem, i da, sad se setila, dobila je mobilni telefon na poklon od Saše, ali samo zato da bi mogla uvek da ga zove, odnosno da on zove nju, i ne zato što joj nije verovao nego zato što su se mnogo voleli, a telefon nije koštao više od trista evra, i da će ona nositi crninu iako nisu bili "zvanično venčani", ali da je ona pravoslavka, i da je Saša isto bio pravoslavac, i da su hteli da se vere, još pre nego što je on postao poznat, ali nisu stigli.
Anyone?
(nova) novakovicka mozda? da budem iskren, knjigu jos nisam ni otvorio, ali mi sve nesto vuce na to na osnovu onoga sto su mi pricali ljudi koji su citali (mada stilski bas i ne deluje kao ona, da ga jebem).
Jeste!
Jbt. koje su ovo rečenice!
Jel' se meni to priviđa, ili su oba citata po jedna jedina neprekidna rečenica?
btw skoro sam nesto ponovo gledao "sivi dom" pa mi palo na pamet da su mozda mirjana i pokojni slobodan novakovic u nekom srodstvu? mislim, meni uzasno lice (naravno, mirjana je lepsa).
Quote from: Stipan on 20-12-2011, 12:37:17
Jbt. koje su ovo rečenice!
Jel' se meni to priviđa, ili su oba citata po jedna jedina neprekidna rečenica?
Ne priviđa ti se. :mrgreen: No, nije cela knjiga takva.
@sandjama: ne znam za srodstvo. Nego, teraj dalje!
ok, evo:
Quote- Napravicu cicvaru za veceru - rece Vukman i povede me do sofre, sto je stajala na sred prostorije. Oko nje tronosci, ali sa lepo rezbarenim naslonom i podupiracem za ruke. Sve neke zivotinjske glave, pa izuvijane zmije i akrepi. Lepota jedna! A zbog udobnosti zadnjice - prebacene jagnjece koze, crne i kovrdzave.
- Zar ne kuva baba?
- Koja baba?
- Sta ti je ova stara?
- Ova? Koj ga zna? Valjda nista.
- Pa cija je?
- Nicija. Ostala nam od Turaka. Sedi tako ovde jos od devetstopete.
- Ne lazi - dobaci deda - Ne sedi stalno. Ponekad ustane - poradi sebe, a i prilegne na medjeda da spava.
Baš je dobro. Ali, izguglao sam. Priznajem.
ajde scallope, dalje :) .
btw skoro neko pominjao tu knjigu, pa reko' lepa prilika da se jos jednom skrene paznja na istu :).
Neka malo pogađaju.
Mislio sam da se guglanje ne računa. Ovo je Lola Đukić.
Prijatno. :evil:
Teško je gledati sa tacne za belu kafu svoju žensku kako se uzdiže nad tobom poput neke od kula Mejna. Buljiš u tu lepotu kao da se lično Afrodita odlučila da od tebe primi jabuku, a osećaš se gore od mužjaka bogomoljke koji bi da se zahefta za njenu privlačnu tubulicu, a zna da ima da ga izede pre nego što svrši. Ili za vreme, ili odmah posle...
Nešić? Ili King?
Negde između i iznad. :evil:
Da ne biste čekali, evo još jednog citata:
Id nikada ne prolazi, on traje da bi okupio sve svoje deliće. Jedinstvo rasuto u sićušnim ljudskim bićima ne priznaje i ne poznaje svoje sastavne delove. Čemu onda vreme? Nepregledni okean, čiji bezbrojni arhipelazi tvore tek tanku koru na usnulom biću, seća se samo jednog susreta sa sebi sličnim. Nekada i negde susreo se sa Solarisom i sa njim izmenio nekoliko rečenica. Pokazali su jedan drugom prizore malih života, koji su tek epitel što se ljuska sa večne kože velikih bića.
Dan Mitre?
E, a ja mislio da si ti sigurno čitala. Ti sve čitaš. Ajde, još malo se potrudi.
A znam sigurno da je i Perin čitao. Da prekratimo:
Tabla još ne nudi jasna slova, ali ona su grčka i znam da na njima piše - Idumeni. To je deo moje pseudoistorije, ali ja tamo nisam želeo da odem i pitam se zašto sam upravo tamo stigao. Jednostavno, nije bilo potrebe da tamo zalazim. Kako to da moj unutrašnji svet određuje bez moje volje gde ću da budem i koga da susretnem? U svakom slučaju, mora da sam ja tako odlučio, ali ja se toga ne sećam, nisam svestan kako se dogodilo i ne znam da li je to dobro za mene ili ne. Odlučio sam da jeste i tražim po slici njena značenja.
Železnička stanica u Grčkoj (šta je to Grčka?), a na njoj dvoje uplakane dece koje držim u svom sećanju... Ništa što bih mogao da prihvatim kao povod za ovaj susret. Onda, ponovo podižem pogled ka natpisu, ali ne voljno, već privučen njegovim nametljivim isticanjem, tako da ostali detalji tonu u mešavinu sivog. Natpis na grčkom se pretapa u jezik kojim govorim i postaje jedino važan za moj život. Idumeni... Idumeni... Id-u-meni...!
Id u meni.
Legija ida.
Sram te bilo. A, prvi si čitao.
Pala mi je i Legija Ida na pamet (znam, znam, lako je to naknadno pominjati :evil: ). Imaš više od jednog dela u kome Id igra bitnu ulogu.
Za vas dvoje sam znao da ste čitali. Pa, omanete. Neću, valjda, da čekam Jevtropijevićku da se vrati sa Bahama?
Znam :cry:
QuoteMaj Brit se zauvek uskraćuje pravo na posedovanje papagaja. sud je ovo utvrdio nedvosmisleno i jasno.
Zabranjuje joj se da poseduje ili gaji papagaje dok je živa. Drugim rečima, neka zaboravi slatku naviku da se budi uz zadovoljan cvrkut malenih stvorenja, iz prekrivenih kaveza koji su ovih godina ispunjavali njenu dnevnu sobu u beskrajnoj švedskoj šumi.
Zabranjuje joj se da poseduje papagaje.
Kao i ptice slične građe kljuna. Začudo, druge vrste ptica je ne zanimaju. Ne shvata šta će nam.
Kad je presuda pala, osetila je da je sve drugo nevažno, ako ne sme da ima papagaja.
To sa likom koji se zove Mej Brit čitao sam u vreme kad je Mej Brit bila prelepa glumica udata za Semi Dejvisa Jr. I to je sve čega se sećam. :mrgreen:
Perine, daj još nešto.
QuoteMaj Brit je nestrpljiva. I sama se seća da nekada treba strašno mnogo vremena da se uspava dete, ali sad joj se čini da nešto nije u redu. Ostavila je poprilično veliki džoint, dakle cigaretu hašiša, ili kako se to sad već zove, koji je upravo smotala u čast svoga gosta, dobro se umotala u šal i otišla do ambara da ispita šta nepoznati Norvežani rade. Pokazalo se da spavaju, kao i većina Norvežana u to doba dana, ali Maj Brit to nije prihvatila, prodrmala je Doplera i podsetila ga da treba da razgovaraju. Uspravio se sav zbunjen. Dođi, rekla mu je, i krenula ispred njega da mu osvetli put jednim fenjerom. Dopler se napinjao ne bi li se razbudio, i otkaskao za njom, prošao pored drveta na dvorištu, zvezdanog neba i ušao u kuću, gde je muzika nastavljala neometanom silinom i intenzitetom.
Mislim da bi trebalo biti jasno sad koji je pisac u pitanju. Znam da ga je Angel čitala.
Erlend Lu, Dopler (ja sam čitala samo Naivan. Super)
Jeste Erlend Lu. Nije Dopler, nego nastavak, VOLVO KAMIONI. Šibaj dalje :)
,,E, sve je svršeno, i hvala Bogu!" beše prva misao koja pade na pame Ani Arkadijevnoj kada se poslednji put poljubi s bratom koji je sve do trećeg zvonceta stajao na vratima vagona. Ona sede na kanabe, pored Anuške, i osvrte se u polutami vagona za spavanje. ,,Hvala Bogu, sutra ću videti Serjožu i Aleksija Aleksandroviča, i opet će moj život poteći lep, uobičajen, na stari način."
Još uvek brižna, kao što je bila celog tog dana, Ana se udobno i sa zadovoljstvom namesti; malim, veštim rukama otvori i zatvori crvenu torbicu, izvadi malo uzglavlje, metnu ga na krilo, lepo uvi noge, i mirno sede.
Ана Карењина?
sad si krenula da stavljaš moju omiljenu patetiku? :lol:
preteče me џон!
Jeste i jesam :)
Јбт, погодио сам! :-D Уопште се не сећам, овог дела, али су ми имена била однекуд позната, па воз... И рекох, да пробам... Сад ћу да вам увалим нешто лако.
"Претпоставимо да си само изгрдио своје куче, а да га никад ниси казнио, да си му допустио да прави неред по кући... и да си га повремено закључао негде напољу, да би га убрзо након тога поново пустио у кућу уз упозорење да то више не ради. А онда једног дана приметиш да је већ одрастао а да и даље не поштује кућна правила, па ти онда извадиш пушку и упуцаш га. Имаш неки коментар на то?"
"Па... то је најлуђи начин за одгајање пса за који сам икада чуо."
"Слажем се. А и детета. Ко би на крају био крив?"
"Ух... ја, претпостављам."
"Поново се слажем. Али ја ништа не претпостављам."
"Али, господине Дубоа", излете једној девојци, "зашто? Зашто нису тукли малу децу по туру када је то било потребно и шибали каишем ону старију која су то заслужила, то је лекција какву не би заборавили? Мислим, бар ону децу која су стварно била безобразна. Зашто?"
"Не знам", одговорио је натмурено, "осим што знам да се опробани метод усађивања друштвених врлина и поштовања закона код младих није допадао преднаучним псеудопрофесионалним људима који су себе називали социјалним радницима, а понекада и дечјим психолозима. Њима је, наводно, било превише једноставно, пошто је то свако могао да уради, да се користе само стрпљење и чврстина који су потребни и приликом дресирања кучета. Понекад се питам да нису они можда имали неку скривену корист од таквог нереда, али то није много вероватно: одрасли готово увек поступају свесно пратећи узвишене пориве без обзира на њихово понашање."
staršip trupers? možda? daleko od toga da sam sigurna. :oops:
Зато сам ја сигуран да... јесте!
Ћирилица је омаж Џону, а не покушај заваравања трагова. :lol:
Перо Орлић сањао је о Паризу већ у пучкој школи. На оном истом ходнику, иза стаклених врата покрај њихове кухиње, тј. кухиње обитељи канцелиста Орлића, становала је госпа Мајер. То је била Швабица из Дизелдорфа или Берлина, а њен син тапетар, "њезин бог", отишао је још под конац прошлог стољећа у Париз. Перо Орлић био је онда трогодишње или четворогодишње балавче, али му се она вечер упила у мозак као у спужву, те је никако није могао исциједити. Недвоумно је да је баш та знаменита вечер, кад се Франц Мајер опраштао од маме и тате у кухињи, родила главни мотив Перине носталгије за Паризом.
Перо је сједио код великог кухињског стола и зидао Анкеровим камењем, а вани је падала киша...
Lillit, zavaravaš tragove! No, no! Sad će da dođu sa topika za unapređenje hrvatske kulture i odmah će da pogode. :mrgreen:
Lako se izgugla.
Aha. 8)
шта год да сте изгуглали, тхе боок је одлична! мора да ју је србин написао! :lol:
Svi su oni bili pomalo Srbi, te 1919. kad je priča napisana. :mrgreen:
Eh, napisana je 1917. a objavljena 1919. A možda ne mislimo na istu? :lol:
Ako mislimo na istu, opet ću turiti nešto moje, pa će pogoditi samo moja rodbina i bliski prijatelji.
a ti napiši pa obavesti auditorijum i onda mogu i rašani. da i ja nešto pogodim. :)
Hodorlafomor ili tako nešto. Krleža je tada bio Srbin!
i danas je!
ajd postavljaj, al nemoj preteško. :)
btw, meni se više svida naslov: " Kako je Pero Orlić preboleo Pariz" nego "Hodorlahomor Veliki".
Sunce je već otvorilo prodor u oblacima. Zaslepljena, počeh da trepćem i pod kapcima mi se njegova slika umnoži stostruko. Spustih pogled ka podnožju planine pred kojom sam se našla i gotovo na sastavu snežnih i zatravljenih površina ugledah priliku kako lagano napreduje ka meni. Bio je to čovek, moj čovek, onaj koji će da mi bude družbenik, dok ne zakuca novo srce pod mojim grudima. Onaj koga ću na kraju...
Nova senka mi zamrači pogled i privuče pažnju. Daleko gore, pod samim vrhuncem, kretalo se još nešto. Letelo je. Učinilo mi se, ali nije bilo ptica. Bilo je daleko veće, bez krila, kao da se senka jednog od Sunčevih diskova, što i dalje plove na dnu mojih očnih jabučica, otkačila i počela da pada na zemlju. Uz udar, koji se potpuno ugušio u huci vodopada, disk se zario u snežni pokrov vrhunca. Potom je počeo da klizi naniže povlačeći za sobom masu snega. Ubrzo je tutnjava lavine zatrla prisutnost vodopada. Bela bujica se brzo širila nadirući ka prilici Odabranog, na koga sam gotovo zaboravila.
Quote from: lilit_depp on 15-01-2012, 15:30:34
btw, meni se više svida naslov: " Kako je Pero Orlić preboleo Pariz" nego "Hodorlahomor Veliki".
šta preporučaš od krleže? od njega sam samo pročitao
povratak ivana latinovicza i
gospodu glembajeve.
najdraži lik, zapravo jedini sa kojim sam uspeo da se identifikujem je leone glembaj.
Quote from: Alexdelarge on 16-01-2012, 00:36:55
šta preporučaš od krleže? od njega sam samo pročitao povratak ivana latinovicza i gospodu glembajeve.
najdraži lik, zapravo jedini sa kojim sam uspeo da se identifikujem je leone glembaj.
мени је негде филип омиљени крлежин роман, ал пробај да нађеш заставе, читала сам је тек тијеком последњег рата и глава ме заболела. да је слоба читао крлежу, на време би прогласио независност србије од сфрј. :lol: :lol:
хрватски бог марс је исто вредан читања, мени то много боље од хемингвеја из сличног опуса. хуље исто (велики мештар свију хуља и остале приповетке) могу да се читају иако ми је на врх главе описа малограђанштине друштва, ваљда сам прематора за те теме (ал ме ипак не баш давно оборио чувени есеј милована ђиласа). а за идентификацију са Л.Г. хм, дало би се ту штошта рећи, ал срећа твоја па нисам један од многобројних психолога'-психијатара-аматера-форумских!!!
скалопе, ја сам ово сигурно читала, сећам се патоса. јевтра ће одмах да погоди, гарант! :)
Seti se plafona.
Jel' treba svaki dan da dodajem po malo?
Da.
Dobro. :( Sutra uz kafu.
Hajde, da olakšam malo. Nadam se da neću morati da prekucam celu knjigu. :lol:
Počeo je da se povlači unazad kada sam potegla opsidijan iz pojasa. Ruku sam držala nisko, kao u lovu na vepra, što je, zapravo, i bio. Skočio je na stazu koju smo nas dvoje utabali i koja je vodila ka logoru, zatrčao se, dahćući, uzbrdo. Da je krenuo kojim drugim putem možda i ne bih pošla za njim. Ali, on se i dalje ponašao kao da je deo logora, grupe, mene. Svaki njegov gest još više je podizao plimu gneva u mojim grudima. Bežao je pravcem prošlosti koja je i meni pripadala i morala sam da budem brža. Da stignem pre njega u trenutak gde nije postojao. Gde smo postojali samo moja zimska beba i ja i slatki žir koji mi ju je doneo, baš onako kako je Velika Mama obećala.
Negde na domašaju naše vatre... oprosti Velika Mamo, ništa nije bilo naše, samo moje i Rasa, stigla sam ga i, onako s leđa, dohvatila za kosu...
"Odlazim, otići ću..." ječao je, "samo da uzmem Poruku..."
Budala. Da uzme Poruku, samo. Ni vazduh da uzme plućima nije zaslužio... Zarih mu sečivo opsidijana u grudi silinom koja, zamalo, ne probi i mene. Posrnusmo i sručismo se u prašinu i već ohlađeni pepeo kraj vatre. Grčevito sam ga i dalje držala, povijene glave unazad, baš kao onog prvog dana, kad sam pokušavala da saznam da li da ga uzmem. Krkljao je, ječao, objašnjavajući nešto, ne znam kome, kako sam tu ja ili on, a ne Svetovid i Koron, u bitci koja treba da poplavi krvlju onu krv koja nije potekla.
Jednim lovačkim potezom ga preklah, drugim mu odsekoh glavu do kraja. Ustala sam, držeći je u levoj ruci. Otresoh slebodnom rukom pepeo sa sebe ostavljajući krvave mrlje po rubi i hlapi. Nazuvci su mi se natapali krvlju koja je i dalje šiklajla iz njegovog otvorenog vrata. Okrenuh njegovu glavu licem ka sebi. Oči su mu bile poluotvorene i već pomalo kao vodena mrtvaja, a usne su još nešto šaputale.
"Šta je, hoćeš svima da ispričaš kako zapravo dolaze deca? Da svi znaju da bez vas ne možemo da imamo ni letnju, a kamoli zimsku decu? Ova Roda to neće dozvoliti. Idi i pričaj Svetovidu ili tvom Koronu, oni već to znaju!" Rekoh i bacih mrtvu glavu u vatru.
Za njom, u vatru, odlete i Poruka Atalana.
Oči Svetovida.
"sva vucja deca", mislim da je prva prica u pitanju, zaboravio sam kako se zove.
edit: e jbga, pretece andjelka.
Izgleda da se Angel postidela punog naziva: "Oči Svetovida: Falus". Nadrljali ste sledeći put kad pogodim. :evil:
Ja bih da unapred pogađam sledeći scallopov zadatak, kad pogodi: "Zemlja za dobre ljude"
Ne, nego "Intermezzo za kontakt". To može i Boban da pogodi. Čitao je.
Sram te bilo. Tako o svom prvom SF uredniku. I "Ispovest sportiste 2011" je čitao...
PS: Mada, sada to više nije naučna fantastika, već istorijska literatura...
"Mirna budi dok ne završim. Ugušićeš se od tog sranja. Ovo ti je drugi od jutros."
"Ej, da ti radiš kod probisveta i ti bi se prvo napila, uduvala, pa tek tada krenula na posao. Sve sama socijala. Balave izbeglice i radnici na crno. Gade mi se. A gazda bi i mene da kara."
Brat, bratu, ovo je Bakić. Ali koji crni Bakić to ni beli Bakić ne zna. Osim da otvorim knjige i nađem. Ali, rano bi vam bilo za "Chleewac".
Opaaa! Ovo može i Sivka da bude... :-x
Nije Bakić.
Ma, "Atanđu" iz zbirke "Nomadi", Spomenka Stefanović Pululu. Mene si našla u 52!
:mrgreen:
Spomenka Pululu, tako je odabrala da joj stoji na zbirci.
Jeste.
"Dan Mitre"!
"Rašani"
"Zemlja za dobre ljude"
Nisi pogodio. A, ni nećeš. Znam ja šta nisi čitao.
Čik! Angel se ne računa. Ona čita sve.
Ljudi su počeli da se pokreću, kako je Njisak počeo da iznosi pripremljena jela. Ređao je ovale od kojih su se neki pušili od vreline, a neki su maglili ivice posuda unutrašnjom hladnoćom. Sve vreme je poluglasno mrmljao, kao da obaveštava o onome šta iznosi:
"Kimak i drugi beli mrs... Muzgavci marinirani renom i habanerom naživo... Pasulj na... pasulj sa... pasulj bez... papula... prebranac... Jebiga, zar Olujni Oblak nije trebalo da bude tu... Namaz od mesa... tarama... tuce vatrenih slepih miševa za sisanje... čačik... šašlik..."
Onda je krenuo po još. Pokupio je, usput, dve tacne pasulja i odneo. Svi su buljili pred sebe.
Doneo je to još i nastavio da mrmlja, kao da se podseća da nešto nije zaboravio i da neko neće biti zadovoljan.
"Ovčetina pendehronja... sataj piletina... sataj gljive... sataj račići... Belono, ohladiće mi se... čabata... proj... lebac... fokača... pogača...."
Sad je već trčao ka kuhinji, nestao u njoj i kao da mu je Vladimir obezbedio neko ekstra vreme, odmah se pojavio sa poslužavnikom na kojem je stajao niz niz čokanja od pet šota.
:lol:
Opet Legija Ida?
Ma, kvarna si. Sutra će da mi dođe na kafu i samo je falilo da ne mogu da pogodim njenu priču.
Žao mi je što Jevtropijevićka ne učestvuje. Svašta ću da pomislim. :(
E, Perine, moj, sad - nije.
Jel' smešteno u isti univerzum? Da nije Tabor?
Quote from: scallop on 18-01-2012, 18:55:46
Ma, kvarna si. Sutra će da mi dođe na kafu i samo je falilo da ne mogu da pogodim njenu priču.
A otkud ja znam kad ti ona dolazi na kafu?
Quote from: scallop on 18-01-2012, 18:55:46
Žao mi je što Jevtropijevićka ne učestvuje. Svašta ću da pomislim. :(
Što ja stalno da čupam ovaj kviz, mogu i drugi, naročito kad nisam čitala, kao sad. :)
A misliti se o meni i pričati može šta ko želi, ne branim. To je valjda do sad postalo očigledno.
Foliraš li ti mene? Prvo, "Tabor" nije odgovor, jer to nije roman. Drugo, to je toliko karakterističan detalj, da ne mogu da dozvolim da mi se vadiš na ime Vladimir. Da sam stavio i sledeći red, u šot-čokanjima bismo imali "Prepekan... prepekan... prepekan..."
Scallope, ovo je prevara...
;)
Jeste. I Kidis je prevara. I Tabor na Kidisu je prevara. :wink:
"Nije, u stvari, znao ništa više - kad njegove noge počeše da se spotiču sve češće, da upadaju u tle; osetio je poslednji priliv očajanja, digao glavu i odjednom shvatio da je u pustinji. Još je ugledao zvezde nad horizontom, a zatim, kada se noge već same poviše pod njim, potražio je štit pokazatelja, ali ga ne pronadje: bio je taman, ćutao je, što je značilo da je nevidljivu smrt ostavio iza sebe, u dnu ukočenog korita lave; to je bila poslednja njegova misao kada je licem osetio oštru hladnoću peska, kada je zapao ne u san, nego u ukočenost, u kome je celo njegovo telo još očajnički radilo, rebra su mu se nadimala, srce mu je tuklo, ali on je kroz taj mrak potpune iscrpljenosti ulazio u drugi, dublji, dok nije izgubio svest."
da nije revolveraš/mračna kula od kinga?
Nope.
Evo hint: čist, vintage SF..
:)
Fijasko možda?
Ne.
Ide još odlomaka večeras, kad budem pri pravoj tastaturi; nije mi telefon zgodan za ovu igru :)
"Stalna, zaglušljiva grmljavina, koja ni za časak nije prestajala, dolazeći iz zvučnika, ispunila je kabinu; istovremeno, plamenovi visoki tri kilometra presecali su telesinu napadačkog oblaka i polako počinjali da je zaopšijavaju, tvoreći od njega neku vrstu vatrnog vira; vazduh se u čitavim plohama tresao i povijao od žege, čiji je centar počeo da se ravnomerno pomera.
"Kiklop" je iz nerazjašnjivih razloga krenuo unatrag i, ne prekidajući ni za trenutak borbu, polako se izvukao do izlaza iz klanca. Može biti da je njegov električni mozak računao na mogućnost da atomske eksplozije podseku stenovite padine, koje bi se svalile na mašinu i, mada bi ona pobednički izašla i iz takvog pritiska, da bi to moglo da joj oteža slobodu manevrisanja. Uglavnom, videli su kako je "Kiklop", boreći se, nastojao da se probije na širi prostor i više se u uskipelim vrtlozima nije razaznavalo šta je vatra "Kiklopovih" bacača, šta dim požara, šta su ostaci oblaka, a šta smesa smrvljenih stenovitih vrhova."
Ovo nije vintidž, ovo je arheo! :-?
Mislim da je Nepobedivi... ali i ako nije, Lem je garantovano.
Bingo & Bingo!
xjap
Ko će sad?
Bonus poen za pogađanje žanra:
"Bilo je strašno mnogo Gajeva Foksa u strašno mnogo svetova", čula je sebe kako izgovara. "I u svakom je on podbacivao. Neki ljudi su jednostavno takvi. Znate, postoje milioni drugih svetova. Velike razlike nastaju u velikim događajima u istoriji, gde se bitke ili dobijaju ili gube. Oba ta ishoda ne mogu da se dese u jednom svetu, zato se novi odvaja i ide drugim smerom nakon toga. Međutim, postoji mnogo sitnijih stvari koje idu u dva smera, zbog kojih se svet NE razdvaja. Verovatno svi imate snove u kojima je sve kao u pravom životu, sem što mnogo sitnica nije, a vama se čini da u njima znate budućnost. Pa, to je zbog toga što se oni ostali svetovi u kojima se dve stvari mogu dogoditi, šire iz našeg sveta kao duge i nekako se prožimaju..."
Nen se prilično zadivi ovom objašnjenju. Sad je dobila inspiraciju. Mogla je da govori satima. Ali to nije imalo smisla ukoliko ne ubedi ostatak IIy da nešto preduzme. Svi su samo piljili u nju.
http://www.laguna.rs/n1331_knjiga_vesticja_nedelja_laguna.html (http://www.laguna.rs/n1331_knjiga_vesticja_nedelja_laguna.html)
Fantastika za decu?
Jeste Veštičja nedelja, jeste fantastika za decu, ali je i alternativna istorija i boarding school fiction (internatska proza? ima i kod nas, npr. Magareće godine) pa mi je super što bi svaki od tih odgovora bio tačan. ;)
Pošto je izraz njenog lica odavao nesigurnost, upitao je: "Da li stvarno želite to?"
"Da, da." Osmeh joj je bio neodređen. "Samo... pa, teško mi je da shvatim. Sve ove godine sam provela kao psihički medijum." Odmahnula je glavom. "A sad - ovo." Ispustila je zvk kao da je posredi crnohumorna šala. "Putevi gospodnji su ponekad zaista čudni."
"Takva je i ova kuća", reče Fišer.
Paklena kuća. Metison?
Jeste, teraj dalje! :)
QuoteGospodo,
Ja sam sada u Osaki i zato ću vam ispričati o onome što se desilo u ovom gradu.
Nekada davno, došao je jedan čovek u Osaku u potrazi za poslom. Ne znam kako mu je bilo pravo ime. On je jednostavno hteo da bude sluga, pa su ga prosto zvali Gonsuke.
U pitanju je pisac koji se samoubio, sam ubio, ili ti gramatički ispravno izvršio samoubistvo.
To i nije neki hint. Svaki japanski pisac je barem potencijalni samoubica... :)
Ispovest maske
Ovo bi bio R. Akutagava.
A možda i grešim.
Ostala mi je u nekom maglovitom sećanju njegova priča u kojoj je i sluga Gonsuke.
Ne mogu da se setim naslova.
Tri..nečega, to mi se vrzma po glavi.
edit: novela - priča
Hiperhik je dao tačan odgovor. Akutagava je u pitanju. Šibaj dalje!
Ej, a koji je naslov priče?
`Ajmo malo ovako:
"Razmišljao sam o tome da naučim letjeti kako bih mogao pobjeći zrakom. Upisao sam se u školu jedrenja, ali nisam dobio letačku dozvolu; umjesto toga , zbog moje slabašne građe i male težine, koristili su me kao živi balast na jedrilicama. Kad god bi snažan nalet vjetra našu jedrilicu podigao visoko u oblake, vojni kontrolni avion kružio bi i slijedio nas, spreman da prekine svaki pokušaj da odjedrimo prema granici. saznao sam i to kako je čak i najpouzdanijim pilotima dopušteno da lete samo kada su u paru sa nadzornim aparatom. Kao ruta za bijeg, nebo je za mene bilo zatvoreno, kao i more."
Naslov Akutagavine priče je BESMRTNIK. Ovo tvoje ne znam šta je :)
"S kamerom u ruci nagnuo sam se iz cockpita i doviknuo Veroniki da stane točno pred nos zrakoplova, kako bih je mogao snimiti. Podrugljivo sam joj rekao da nema nikakve opasnosti da bi je propeler mogao zahvatiti. Kada je došla u pravi položaj, nestrpljivo je pričekala, šećući u malim krugovima oko točke na koju sam htio da se postavi.
Snimivši nekoliko snimaka pozvao sam je i zamolio da obema rukama podigne kosu iznad glave. Ispunila mi je želju i kamera je škljocnula. Zatim sam joj rekao da moram promijeniti objektiv. Zavalio sam se i prebacio sklopku. Istog trenutka je počelo bljeskati opasno svijetlo, srebrnkasti radarski ekran se rasvijetlio i svijetleće točkice u njegovoj sredini su se počele stapati u zamućeni obris, poput stanica koje se razmnožavaju.
Kroz otvoreni krović mlažnjaka pogledao sam Veroniku. Postavljena na miroljubivo zelenom polju, išaranom bijelim pistama, nije mogla ni slutiti da nevidljivi projektili napadaju njezino tijelo i mozak.
Okrenuo sam se pilotu, lice mu je bilo crveno. Zurio je iu slabašno svijetlo ekrana, kao da ono reflektira nešto užasno. Isključio sam radar, a zaslon je potamnio pa pocrnio."
No, dobro.
Da igra ne bi zamrla - evo hinta: naslov je skriven u citatu. I nije bas najjace skriven.
Sledeci hint je ime pisca i naslov romana.
:)
krović mlažnjaka?
Da. Krović mlažnjaka. Obrati se Džepnoj Knjizi, ako ti smeta prevod.
:)
Kokpit, Kosinski? (nisam čitala, ali znam da ima hrvatski prevod)
Quote from: Hiperhik on 29-01-2012, 16:45:57
Da. Krović mlažnjaka. Obrati se Džepnoj Knjizi, ako ti smeta prevod.
:)
ne smeta mi, to je bio moj loš pokušaj da budem duhovit i pokušam da pogodim :cry: nastavite.
@Jevtropijeviceva, Bingo! :)
@tomat, ne grdim te, bre! I meni bilo teško mlažnjake da prekucam.. :)
:)
QuotePričalo se da se na keju pojavilo novo lice: dama s psetancetom.
Ajajaj.
Znam.
Ali, glupo da se treci put zaredom zapljunem.
I`ll just pass..
;)
Da, računala sam da posle ovakvog mog naslepo pogađanja ne bi bilo sportski da ne postavim ovako nešto... slično.
( ;) )
xremyb
(with no strings attached)
:)
Ovo čak i ja znam! :)
Čehov: Dama s psetancetom
Jeste! I šta se praviš skroman, javljao si se i ranije...
Ma foliram se malo! :lol:
Evo novog zadatka:
Quote
U kući je Judžin udario dečaka. Aronu je pošla krv iz nosa, ali nije pustio ni glasa.
"Govori, dečače."
"Šta da kažem?"
"Jesam li ti otac ili nisam?"
"Da, oče."
"Lažove!"
Udario je ponovo, bez upozorenja; ovaj put je udarac bacio Arona na pod. Kada je priljubio male, meke dlanove uz kuhinjske pločice da se podigne, osetio je nešto kroz pod. U zemlji je bila muzika.
"Lažove!" ponavljao je njegov otac.
Biće još udaraca, pomisli dečak, još bola, još krvi. Ali je to sad bilo podnošljivo; muzika je bila obećanje da će, posle dugog čekanja, jednom zasvagda doći kraj udarcima.
dablinci?
Barker, Kože očeva?
Evo nešto lako:
"Sledećeg dana niko nije umro."
U pitanju je roman nobelovca.
Nisam čitao, ali sam slušao na radiju :)
Smrt i njeni hirovi - Saramago...
Jeste. :)
Svuda u velikim gradovima čudovište uđe u modu. U kafanama se o njemu pevalo, u novinama ismevalo, u pozorištima pretstavljalo. Izmišljale su se svakojake lagarije. Novine su donosile sve nemoguće i džinovske životinjem počevši od beloga kita, strašnog "Mobi Dajka" severnih predela, do ogromnog Krakena.
Godina 1866 bila je značajna zbog jednoga čudnovatog događaja, jednog neobješnjenog i neobjašnjivog događaja koji bez sumnje niko nije zaboravio.
Zil Vern?
EDit: 20 k milja pod morem?
Tako je. Valjda nije moglo lakše...
Mda, onaj Kraken je trebalo da bude dovoljan.
Nego:
QuoteI bližeći se ataru svoga sela, i uspomene mu behu bujnije. Svaka staza, svaki žbunić beše mu po jedna uspomena iz prošlosti... Onaj hrast što je onako besno raširio svoju krunu, bio im je jednom zaklon od kiše. Na ovoj su stazi toliko puta razgovarali... Iza onog žbuna viknula ga je jednom, kad je tuda prolazio, pokazujući mu prvo jagnje koje su dugo, dugo zajednički milovali. Pa kako ga je milo tada pogledala.
- Voleš i ti jaganjce?
- Volem.
I stade pipati oko sebe. To beše tesno podrumče da se ne možeš ni ispraviti ni okrenuti... Sa vlažnih zidova kapala je voda... Svetlosti ni zračka. Hrastovo platno što je zatvaralo taj ćumez beše jednostavno, a spolja ga je zatvarao mandal...
Strašno!... On se opet spusti na stepenice...
Osećao je zimu i žeđ. Grlo mu se osušilo, a on ne imade ni vode. Stade lupati u vrata.
- Šta ćeš? - zapita ga glas spolja.
- Dajte mi vode!
Ne dobi nikakva odgovora... Mislio je da je onaj otišao da javi ##### za to... Ali ništa... prođe mnogo vremena, prođe... večnost... a njemu niko da bi reči, a džaba ti vode...
Čudno li čovek žudi za onim čega nema!...
Hajduk Stanko. Kako ti je to palo na pamet?
Jes', vala...
A sto? Nisam valjda jedini kome je taj roman bio bitan u detinjstvu? Mislim da sam ga jedno 10-ak puta procitao. Doduse, poslednji put veoma davno i sad sam se zacudio koliko malo opisnih pasusa zapravo postoji u knjizi kao i, za mene, veoma slobodnom upotrebom...
Quote from: Melkor on 04-02-2012, 19:39:06
A sto? Nisam valjda jedini kome je taj roman bio bitan u detinjstvu? Mislim da sam ga jedno 10-ak puta procitao.
Pa i ja sam, baš mi je bio strava, ali mislim da ga se nisam setila više od dva puta u poslednjih dvadesetak godina... ovo morenje žeđu mi se urezalo.
Pre par meseci sam pravio police u decijoj sobi pa sam odvajao knjige za sledecih 10 godina :lol:
U, baš kasnim...
Pogledah u sinovicu ne bih li uhvatio u njenim očima neko ohrabrenje ili neki drugi znak. Ali videh samo njen profil. Gledala je u kvaku na vratima. Gledala je netremice onim praznim pogledom sovuljage koji me je već ranije bio zapanjio. Bila je veoma bleda. Videh kako joj se gornja usna diže u nekom bolnom grču, otkrivajući divnu belu liniju njenih zuba. I pred tom, iznenada otkrivenom, intimnom dramom, koja je ogromno prevazilazila blago uznemirenje mojih ševrdanja, ja izgubih i poslednju snagu. U tom trenutku čusmo ponovo dva udarca - samo dva, oba slaba i brza - i moja sinovica reče "On će otići..." nekim dubokim i tako savršeno obeshrabrenim glasom da više ne izdržah i rekoh jasno: "Uđite, gospodine."
Niko?
Autor je bio član francuskog pokreta otpora. Reditelj ekranizacije bio je član pokreta otpora. Glavna glumica u ekranizaciji bila je članica pokreta otpora.
:lol: :lol: :lol: Ako ovo ne pomogne, kačiću još citata.
Prema mrdanjima pokreta otpora trebalo bi da bude Žan Pol Sartr. :mrgreen:
Neko mnogo više kul, po meni. Pisao i SF.
Ne znam o kom delu se radi, potpuno izvesno nisam čitao.
Ali, po hintovima, to bi bio Kami.. :)
Nije! Idem da nađem knjigu.
:oops:
O ovome se radi:
- Srećan sam što sam ovde našao jednog starog dostojanstvenog gospodina. I jednu gospođicu koja zna da ćuti. Moraćemo pobediti ćutanje Francuske. To mi se veoma sviđa.
A ovo bude posle:
Oficir nastavi. Njegov napor bio je tako očigledan da se činilo da ga vrši po cenu života: - Sve ono što sam rekao u toku ovih šest meseci, sve ono što su zidovi ove sobe čuli... - uzdahnu duboko kao da ima astmu, zadrža jedan trenutak vazduh u plućima - treba... - A zatim ispuštajući vazduh: - Treba zaboraviti.
Devojka lagano spusti ruke u krilo i one ostadoše savijene i nepokretne kao barke nasukane na pesku. Zatim diže glavu i, prvi put - prvi put u toku ovih šest meseci - pogleda oficira svojim bledoplavim očima.
A ovo bude na kraju:
Bio je već otišao kada sam, sutradan, sišao da popijem šolju jutarnjeg mleka. Sinovica je bila spremila doručak, kao i svaki dan. Posluži me ćuteći. Pili smo ne govoreći ni reči. Napolju je, kroz maglu, sijalo bledo sunce. Bilo je, mora biti, vrlo hladno.
Zar nisi skoro sa Pingvinom pricala o filmu po tom delu? Le Silence de la Mer?
Jesam, jesam. :mrgreen: Verkor, Ćutanje mora. Šibaj dalje!
Da ostanemo u atmosferi lagane nedeljne razbibrige :)
QuoteIzgledao je užasno. Kosa mu je dosezala do kolena, retka brada do pupka. Njegovi nokti behu kao ptičije kandže, a sa ruku i nogu, tamo gde ga rite nisu pokrivale, koža mu je otpadala u parčićima.
Prvi ljudi koje je sreo, seljaci na polju u blizini grada ##### pobegoše vrišteći kad ga ugledaše. U samom gradu, međutim, on postade senzacija. Ljudi su se skupljali na stotine da ga gledaju. Neki su ga držali za odbeglog kažnjenika sa galije. Neki su govorili da on uopšte nije pravi čovek, već mešavine čoveka i medveda, neka vrsta šumskog bića. Jedan koji je nekad plovio morem tvrdio je da izgleda kao pripadnik nekog divljeg indijanskog plemena u Kajeni koja leži s druge strane velikog okeana. Odvedoše ga kod gradonačelnika.
...još nijedno živo biće nije nikada stupilo na ovo mesto. Gotovo da ga je preplavilo osećanje nekakvog svetog stida što ga uzima u posed. Brižljivo je prostro po zemlji svoje konjsko ćebe, kao da pokriva oltar i legao na njega. Osećao se kao da je na sedmom nebu. Ležao je u najusamljenijoj planini Francuske, pedeset metara pod zemljom, kao u vlastitom grobu. Još nikad u životu se nije tako sigurno osećao - pogotovu ne u stomaku svoje majke. Napolju je svet mogao slobodno da izgori, on to ovde ne bi mi primetio. Tiho poče da plače. Nije znao kome da zahvali za toliku sreć.
Sledećih dana izlazio je napolje jedino da liže vodu, da se brzo oslobodi svoje mokraće i svog izmeta i da lovi guštere i zmije. Noću ih je bilo lalo pohvatati jer bi se izvlačili ispod kamenja ili malih jazbina gde bi ih lako nanjusio.
Znam da ne bih smela ali... Parfem?
Da, Parfem, čak sam i ja prepoznao :-?
Postavi onda ti da se ne akam ja opet! Inkluzija za Mehu!
Samo ako dopusti postavljač, tj. Melkor.
Lagana nedeljna razbibriga :) Nego, nisam do sada listao ovo Solarisovo izdanje, očajnog li prevoda :(
Meho, ako dama hoće zeca...
Evo onda nešto uistinu lagano. Izdanje je iz 1922. godine pa je jezik malo arhaičan, pogotovo transkripcije imena:
Quote
Do mene je stojao moj drug Randl, koji je docnije napustio mornarski zanat i stupio kao tenor u američka pozorišta, gde se neko vreme slavio pod imenom Randeti, dok se nije propio i umro u bedi.*
Njegov glas i talenat bili su tada u punom jeku, i ja nigde nisam čuo zvučniji i lepši ljudski glas. Nas smo dvojica očarali mnoge taitske uši, u ovoj zemlji gde divno razumeju muziku svi pa i najdivljačniji.
*Al mu narator u jednoj rečenici napiso hagiografiju, leb ti ljubim.
I sebi. :lol:
Ako je ovo taitske u stvari ta(h)itske, onda u obzir dolaze Melvil, London i Stivenson kao prva postava... ne znam da li su baš Londona tako rano prevodili, ali može biti.
U svakom slučaju nemam pojma, daj još!
Nije ni jedan od njih. Štaviše, nije ni taj jezik uopšte. Autor je bio član svoje nacionalne akademije, piše na jednoj od prvih strana. Evo čitavo devetnaesto poglavlje prvog dela. Mačkar sam, pa mi ovo blisko.
Quote
Rarahu je imala jednu vrlo ružnu mačku koju je do moga dolaska volela više svega.
Na Okeaniji su mačke raskoš, i pri svem tom njihova je rasa tamo vrlo ružna. Evropske mačke rasplođavaju se i jako se traže.
Rarahina je bila velika, mršava, dugačkih nogu, i po vazdan je spavala, s trbuhom okrenutim suncu, ili jela plave langrote. Zvala se Turiri. Vrhovi njenih pravih ušiju bili su probušeni i ukrašeni malim resama od svile, kao u svih mačaka taitskih. Ovaj ukras dopunjavao je na vrlo komičan način ovo mačje lice, koje je već samo po sebi bilo vrlo neobično.
Ona je bila toliko smela, da je svoju gospođu pratila u kupatilo, i provodila s nama po čitave časove, u bezbrižnim položajima.
Rarahu joj je davala najnežnija imena, kao: "Moja mila mala igračka" i "srce moje" (ta u mea iti here rahi) i (ta u mafatu iti).
Žao mi je što nemam skener jer je ćirilični font kojim je ovo štampano beskrajno šarmantan. Takođe, dva citata u zagradama na kraju su kucana latinicom. Naf rispekt tu ol d masiv dem, što bi rekli u Roterdamu.
Jel' to bilo u Kadoku posle rata? Procitao sam size sad na wikipediji i zvuci mi strasno poznato, ali mislim da nisam citao.
Pravi rebus. To se ceni!
Nemam spisak kompletnog Kadoka, ali od onoga što znam da je izašlo, ovo nije bilo tu. Nisam siguran koliko se roman uklapa u Kadok program, mada... može da se uklopi.
Evo još jednog isečka:
Quote
Na njenoj spoljašnjosti nije bilo ni jednoga od onih znakova po kojima se u Evropi poznaju mlade devojke koje boluju od grudi; struk i prsa bili su joj obli i pravilni kao u lepih statua stare Grčke. Međutim, karakterističan slab kašalj, sličan kašlju kraljičine dece, bivao je kod nje sve češći, a plavičasti kolut sve jači ispod njenih velikih očiju.
U njoj je dirljivo i tužno bila oličena polinezijska rasa, koja se gasi u dodiru sa našom civilizacijom i našim porocima, i koja će uskoro biti samo gola uspomena u istoriji Okeanije...
Roman je neka vrsta autobiografije autora i bio je hvaljen kao imresionistička protivteza tada preovlađujućem naturalizmu u književnosti te jelte, države. Takođe, jedan je od vrhunskih predstavnika škole romantične stilizacije egzotičnih kultura...
Lotijeva zenidba?
Apsolutno.
Ovaj čovekoid... Ubode pa nestane...
Otiš'o da čita.
Meho, ako si sinoć oko ponoći štucao, to je bilo zato što smo, uz picu sa previše formaggija, picu sa viršlom umesto šunke, i sličnim đakonijama, nestrpljivo iščekujući rasplet aktivnosti vezanih za ćelijske uzorke, raspravljali da li si zaista pročitao Lotija.
Ja imam jedno dve njegove knjige kupljene u antikvarnicama, ali bojim se da nikada neću smoći snage...
Da se ofiram ja, pre nego što Mića počne da me preslišava -- nikad nisam čitao Lotija -- čitao sam neku drugu, *naučnu*, knjigu, koja se u jednom delu dosta oslanja na Lotija, i obilato citira baš ovaj roman, mada i to što sam tamo čitao sam pola zaboravio, i ovaj pogodak je bio čist insekt na delu.
Ajmo dalje:
"Stvar je bila u tome što su E******ovi pokušaji da diskretno zavuče prste ispod E*****ne desne šake i da tu ruku podigne sa diktafona na svom kolenu bili, kada se kasnije toga sećao, očigledno protumačeni kao pokušaj da je uhvati za ruku ili neka druga vrsta fizićke pažnje, i izgleda da su ostavili dubok utisak na gđu M****e, jer je tada sasvim zavukla svoju veliku glavu između E******ovog lica i volana i poljubili su se, ili tačnije, E****** je ljubio levi ugao ogromnih usana E**** M*****, dok su njena usta pokrivala gotovo celu desnu stranu novinarovog lica sve do ušne resice. "
I ti si mogao da štucaš sinoć, nećeš verovati...
Da razrešim dilemu raspredanu preko džank fuda: naravno da nisam čitao Lotija. Ja ne čitam prozu, remember?
Eh, tako mi i treba kad verujem u ljude; Mico, imas jednu kiselu na moj racun. Meho, mislio sam da si mozda procitao dok si bio mlad i jos uvek trazio svoj neprozocitajuci identitet.
Kad li sam ja dao povoda da se u mene veruje??? :shock:
Nisam, nisam ga čitao, kad sam bio mlad ja sam većinu vremena porovodio iznova i iznova čitajući Crnog gusara.
Šta da ti kažem? To su, ipak, godine iskustva...
Pogledaj! Crni gusar plače!!!
Za mene - Kapetan Blad.
Quote from: chovekoid on 14-02-2012, 10:59:45
Ajmo dalje:
"Stvar je bila u tome što su E******ovi pokušaji da diskretno zavuče prste ispod E*****ne desne šake i da tu ruku podigne sa diktafona na svom kolenu bili, kada se kasnije toga sećao, očigledno protumačeni kao pokušaj da je uhvati za ruku ili neka druga vrsta fizićke pažnje, i izgleda da su ostavili dubok utisak na gđu M****e, jer je tada sasvim zavukla svoju veliku glavu između E******ovog lica i volana i poljubili su se, ili tačnije, E****** je ljubio levi ugao ogromnih usana E**** M*****, dok su njena usta pokrivala gotovo celu desnu stranu novinarovog lica sve do ušne resice. "
Ovo, izgleda, niko nije čitao osim tebe. :) Daj kakav hint ili još neki pasus!
Ijao, ja sam na igru zaboravio -- izvinjotina svima.
Ajd ovako, ako je neko čitao, ovo sigurno pamti:
Quote"Ali to su govna."
"Ali su ipak istovremeno i umetnička dela. Izvanredni umetnički komadi. Bukvalno su neverovatni."
"Ne, nego su bukvalno govna, eto šta su."
(https://encrypted-tbn3.google.com/images?q=tbn:ANd9GcTtig-YR4PAGCWZIA754XErf2Jw5mDTJ5KopNg0hR5eucgLJkIG2g)
Čovekoid, o, čovekoid, javi se! Daj neki hint, izgibosmo!
Da, ovo se baš zabolo, a nije da sam tako hteo -- nekako sam mislio vas je dosta ovo čitalo. Nemam knjigu pri ruci, ajde da dam neku širu asocijaciju da se pogodi pisac barem, a mogu i da otkrijem ako treba...
Najpoznatiji roman ovog pisca, od preko hiljadu strana, dešava se u bliskoj budućnosti, u jednoj izmišljenoj teniskoj akademiji -- inače je i sam autor voleo i igrao tenis, ima i tekst o Federeru kao religioznom iskustvu...
Dosta je ovo.
Infinite Jest? Pa kako da čitamo Volasa, nije prevedeno... a ne sećam se ni da sam videla englesko izdanje kod nas.
Sad gledam cobiss, od njega je prevedena jedna knjiga priča, izdao pokojni Rad, ali ja nju u životu videla nisam. :cry:
Ja mislim da sam video jednom kod nas na engleskom... ali se ne sećam ni gde ni kad.
EDIT: Od njega sam čitao samo par eseja, i mogu ih toplo preporučiti. Recimo ovo putovanje u dubine američke televizije:
E Unibus Pluram: Television and U.S. Fiction (http://www.scribd.com/doc/14740349/E-Unibus-Pluram-Television-and-US-Fiction#)
Quote from: Jevtropijevićka on 03-04-2012, 11:17:49
Infinite Jest? Pa kako da čitamo Volasa, nije prevedeno... a ne sećam se ni da sam videla englesko izdanje kod nas.
Sad gledam cobiss, od njega je prevedena jedna knjiga priča, izdao pokojni Rad, ali ja nju u životu videla nisam. :cry:
Da, citati su bili iz te zbirke, iz prve priče, a ovo drugo je, ko što rekoh, već bila pomoć da se otkrije pisac.
Inače, zbirka izgleda ima još da se nađe (http://www.dereta.co.rs/knjiga.jsp;jsessionid=CE5C81233DBC8B93C6FD1E7BE66C0CDD?id=8834).
I ovo je odlično: Govor diplomcima na Kenjon koledžu (http://moreintelligentlife.com/story/david-foster-wallace-in-his-own-words).
Deluje zanimljivo. Hvala što si skrenuo pažnju na ovog pisca...
Da nastavimo? Obećavam da ću čim prije uzeti da pročitam Zaborav, a sad da postavim nešto lako i smesta prepoznatljivo:
— Зато — одговорио је странац и жмиркајући погледао у небо, по коме су, предосећајући вечерње освежење, бешумно кружиле црне птице — што је Анушка већ купила зејтин, и не само да га је купила већ га је и пролила. Тако да седнице неће бити.
Zaista lako čim sam i ja prepoznala - Majstor i Margarita. Ako jeste, evo novog zadatka:
,,A to je istina, i ja ne mislim da je zamućujem. Samo da je objasnim i u srazmer sa prilikama stavim. Jer, velika je moja krivica. Rečima je običnim ne možeš izmeriti, ni mislima i upola proniknuti. Nikad sve neće biti jasno. Ni meni nije sve jasno, a nekmoli drugima. Izvesno je jedino daje greh veliki, toliki da me stid i ime mu ispisati. Kao da bi manji ostao ako imena ne bi imao, ili ako ga ja ne bih znao. Nema se, na žalost, kud. Doduše, do rata za njega nisam čuo. Do rata ga izgleda nije ni bilo. U ratu je pronađen i uveden. Greh nekakav čudan što čas postoji, čas ne postoji, što ponekad na dobro iziđe, a ponekad se u zlo izmetne. Pa i kad sam doznao kako ga zovu, nisam odmah razabrao šta znači."
Jeste, Dacko, furaj. :)
Jeeej!
I opet zadatak, za one koji marljivo čitaju samo poslednji post na temi:
Quote,,A to je istina, i ja ne mislim da je zamućujem. Samo da je objasnim i u srazmer sa prilikama stavim. Jer, velika je moja krivica. Rečima je običnim ne možeš izmeriti, ni mislima i upola proniknuti. Nikad sve neće biti jasno. Ni meni nije sve jasno, a nekmoli drugima. Izvesno je jedino daje greh veliki, toliki da me stid i ime mu ispisati. Kao da bi manji ostao ako imena ne bi imao, ili ako ga ja ne bih znao. Nema se, na žalost, kud. Doduše, do rata za njega nisam čuo. Do rata ga izgleda nije ni bilo. U ratu je pronađen i uveden. Greh nekakav čudan što čas postoji, čas ne postoji, što ponekad na dobro iziđe, a ponekad se u zlo izmetne. Pa i kad sam doznao kako ga zovu, nisam odmah razabrao šta znači."
Izgleda da Jevtru mrzi da stalno ona postavlja. :)
Evo još jednog odlomka:
QuoteČitajući tako njegovu besedu, dođe mi na um, zašto i ja da ne zapišem negde istinu o mom slučaju. Kad budem umro, da se ne izmišlja. Tu je, dakle, bio povod pisanju, a ne u traženju pravnog leka, jer ovog, kako rekoše, nije više bilo. Mora se na robiju, ali dan i čas još nije izabran. Dok se dogovore. U tom pogledu nemam šta da brinem. Svi kažu da se ovde izvršna ne čeka dugo. Ja i ne brinem. Odavno je prošlo vreme kad sam brinuo. Ništa drugo ni radio nisam, nego po čitav dan brinuo.
U pitanju je moj omiljeni domaći pisac ako se gleda celokupan opus, a stil bi trebalo da je prepoznatljiv.
onda ce biti da je to pekic, a javlja mi se da bi roman mogao biti odbrana i poslednji dani.
ako jeste, onda nek jevtra postavlja odlomak pošto ich muss spazieren gehen. :lol:
Ma jeste Odbrana, bilo mi glupo da odma ponovo postavljam ja, ali ipak, Lilit!! Sad treba da iskopavam nešto što ti voliš...
Da onda pogađam na neviđeno:
Njujorška trilogija?
Menehetn transfer?
Iskopavaj, Jevtro, nego šta, ti si ovde game master. :lol: I bravo za Lilit. :lol:
Izdala me inspiracija za biranje. Evo onda nešto što ja volim (jer je sentimentalno i žalosno, naravno. I o haljinama). :mrgreen:
Nabrana haljina stare tetke savršeno je odgovarala tankom Silvijinom struku, i ona mi naloži da je zakopčam. "Oh! Ravni rukavi, što je to smešno!" reče. A ipak su ramena divno otkrivala njene nage mišice, dok je grudi čedno pokrivala bluza od požutelog tila, s porubima koji su samo ovlaš stezali iščezle čari tetkine. "Ta jeste li već gotovi jednom! Zar ne umete ni jednu haljinu da zakopčate?" govorila je Silvija. Ličila je na seosku verenicu od Greza. "Trebalo bi da naprašite i lice", rekoh. - "Potražićemo." Ponovo je počela da zaviruje po ladicama. Oh! Koliko bogatstva, koliko mirisa, koliko sjaja; kako se to prelivalo od živih boja i skromnih šljokica! Dve lepeze od sedefa nešto oštećene, kutije s kineskim slikama, jedna ogrlica od ćilibara i hiljadu drangulija, među kojima zablistaše dve cipelice od bele poluvunene tkanine s pređicama ukrašenim dijamantima iz Irske! "Ah! Obući ću ih", reče Silvija, "ako nađem vezene čarape!"
Trenutak posle toga, odmotali smo nežno ružičaste svilene čarape sa zelenim ivicama; ali tetkin glas, praćen cvrćanjem tiganja, povrati nas naglo u stvarnost.
ako sam ovo i čitala, sigurno sam ga brže bolje zaboravila. delo, mislim. :lol:
mićo,
ne bre, ovo je times square live edition. :lol: :lol:
Quote from: lilit_depp on 05-04-2012, 02:22:10
ako sam ovo i čitala, sigurno sam ga brže bolje zaboravila. delo, mislim. :lol:
xfrog
Da dam odma i hint: kod nas ovo delo najčešće ide u paketu sa još jednim istog autora (koje je meni još bolje). Pisac je bio težak romantičar, mračan pesnik, neshvaćeni ljubavnik, ludak, samoubica. Čekamo forumske gotičare da ga prepoznaju. :mrgreen:
Pi, majku mu, još ništa.
OK: naslov je sakriven u odabranom citatu. :(
danas je godišnjica od pokretanja kviza, jevtropijevićka, reaguj!
Kad već nitko neće, ja ću!
Nerval - Silvija?
Hvala ti, Bože!!! Tako je, Vampirella! Bravo i postavljaj!
Sljedeći zadatak neka postavi tko god je zainteresiran. 8)
Nije ti fora. :( Ajde postavi makar štogod.
Može onda jedna laganica! :)
Quote-Promatrao sam ga cijelo vrijeme dok ste govorili, jer vam je za malčice virio iz džepa. Bijedan bi to bio stručnjak koji ne bi mogao utvrditi približnu starost jednog takvog dokumenta s najviše dva, tri desetljeća razlike pri utvrđivanju njegove starosti. Možda ste čitali moju malu raspravu o toj stvari. Rukopis potječe, mislim, iz 1730. godine.
-Upravo iz 1732. godine. - Doktor ... izvadi rukopis iz svojeg gornjeg džepa na prsima.
Quote from: Vampirella on 22-06-2012, 00:26:39
Može onda jedna laganica! :)
Quote-Promatrao sam ga cijelo vrijeme dok ste govorili, jer vam je za malčice virio iz džepa. Bijedan bi to bio stručnjak koji ne bi mogao utvrditi približnu starost jednog takvog dokumenta s najviše dva, tri desetljeća razlike pri utvrđivanju njegove starosti. Možda ste čitali moju malu raspravu o toj stvari. Rukopis potječe, mislim, iz 1730. godine.
-Upravo iz 1732. godine. - Doktor ... izvadi rukopis iz svojeg gornjeg džepa na prsima.
Baskervilski pas?
Al' smo brzi! Piči dalje! :)
Koncidencija mi sedi na ramenu cele nedelje... Danas sam naleteo na ovo na potpuno drugom mestu. :)
Ni ovo valjda nije pretesko:
Quote
Nisam plakao kao beba. Hoću da kažem, nikad kao beba nisam zaplakao - ne, nisam zakmečao. Niti sam cmizdrio u detinjstvu, a kao mladić sam uspevao da zadržim u sebi sve svoje emocije i nikad nisam ni uzdah pustio - jer to ljude izlaže svim vrstama maltretiranja. Ni sada, dok odbrojavam poslednje sekunde svog zrelog doba - dok ulazim u mrtvo doba - neću se slomiti. Ne. Celoga života nisam zaplakao. Ne naglas. Ne, nikad naglas.
Stara britanska TV emisija o... pogađanju citata iz knjiga (Anthony Burgess included):
Anthony Burgess Speaks: 1964 (a) (http://www.youtube.com/watch?v=aSdKSu9ZkTI#)
Ne prave ih više ovakve.
Genijalno! Hvala, Father Jape!
(za slučaj da nije očigledno, ima još četiri klipa koja se nastavljaju na onaj, ali to je nažalost jedina epizoda koje ima na YouTubeu)
Zar ovo nije neka druga?
John Gross on Take It Or Leave It, November 22, 1964, BBC TV (http://www.youtube.com/watch?v=WoHEaSySc3o#)
Jeste! Ne znam šta sam ja searchovao...
QuoteNisam plakao kao beba. Hoću da kažem, nikad kao beba nisam zaplakao - ne, nisam zakmečao. Niti sam cmizdrio u detinjstvu, a kao mladić sam uspevao da zadržim u sebi sve svoje emocije i nikad nisam ni uzdah pustio - jer to ljude izlaže svim vrstama maltretiranja. Ni sada, dok odbrojavam poslednje sekunde svog zrelog doba - dok ulazim u mrtvo doba - neću se slomiti. Ne. Celoga života nisam zaplakao. Ne naglas. Ne, nikad naglas.
Ne znam šta je, ali ovo
sasvim sigurno nije Federova autobiografija...
Jao, zaboravio sam na ovo. U pitanju je australijski pisac, pesnik, pevac, scenarista, glumac, itd. Naslov dela sadrzi religiozne i stocarske(?) motive.
I magarica ugleda anđela, Nik Kejv. :) šta bih bez hinta...
Ma, da. I ja sam tek sad uvideo da bi mnogo bolje prosao pasus gde se npr. spominju Ukuliti. Ovako sam prepisao samo prvi na koji mi je prst pao. Gospodin Nick C. je u pitanju, izvolite nastaviti. xyxy
Hvala Japetu i Gaffu za podsećanje na topik. Evo nešto za pdf-ove:
Priča se da je Avram, davni knez zemlje Potekne, bio čovek vešt na putevima, te da ih je tako dobro znao da kada neko njima krene, taj ne stigne kud je naumio, nego kuda ga putevi odvedu a onaj knez odredi.
Sve je puteve knez znao, i zemaljske i vodene, ali nebeske nije.
Evo jedan veći citat da maksimalno olakšamo:
Ljudski sat i onaj drugi, čije se ime zna ali ne ume da se izgovori, različito kucaju.
Onaj manji je brz kao tren i sitan kao trunić, a onaj drugi veoma veliki i veoma spor.
Ta dva sata ne kazuju isto vreme, ali znaju da se ugode. Kada je na jednom osam sati na drugom je prošla bar polovina ili dotle nedostaje, ali se desi jednom u toliko godina koliko se teško može pročitati, da se ugode i jednovremeno da kazuju isti čas i isti minut.
Tako se desilo sa Anđelijinim satom i onim drugim, prema kojem se ravnao Morijak, te je ovaj, kada se probudio i pročitao poruke ispisane kljunom vodene ptice po prozorima svog zamka od pevajućeg kamenja, odmah znao šta treba da radi.
U onoj epizodi koju je Gaff linkovao John Betjemen pogađa da je pasus iz Bredberijevog dela, ali ni on ni ostali nisu sigurni da li je Bredberi Amerikanac. :lol:
Mal me šlog nije strefio kad sam videla da si postovao, pomislila sam da si prepoznao tekst... :shock:
Come now, you know better than that. :lol:
Davno sam čitao, ako je zaista to što mislim, a nisam kod kuće da proverim...
Ljilja Praizović, možda... Liči mi na nešto što bi ona mogla napisati...
Knežević i severni vetar...
Knežević, naravno. Bravo za Miću. xremyb
Trčao sam bosonog, kroz šumu između dve reke, jedne velike, druge male. U stisnutim ručicama dva drvena čamčića. Šuškavo šiblje je ostavljalo tanane ogrebotine po mojoj koži. Puštao sam jedan čamčić u malu reku, odlazio je sitno poskakujući i nisam znao kuda. Onda sam, rekoh, trčao na drugu obalu, i puštao drugi čamac u vodu. Odlazio je i on, nije poskakivao, samo bi kliznuo i izgubio se, ne znam kuda.
Utrčao sam u glavnu ulicu naše selendre. Nigde žive duše. Tišina je bila takva da mi se činilo - ogluveo sam. Onda je puklo, jako.
Video sam samo jednu rupetinu. Umesto Baba Canine kuće, rupetina. Samo rupa u zemlji i zvuk prašine koja se sleže.
gugl kaže: dnevnik o minotauru, dragan orlović.
E sad neka gugl zada novi zadatak...
Ma, sve je dopušteno što nije zabranjeno... Zadaj dalje, Alexdelarge
nošeni inercijom dana i navike, mi smo nastavili da posećujemo zamak tokom celog tog leta. pošto je on očigledno bio napušten, počeli smo bespravno da ga svojatamo, pa je i moja majka govorila ne samo "naši jeleni" nego čak i "naš zamak", iako nikad nismo prekoračili njegovu ogradu od kopalja, iako nikad nismo povredili integritet njegove samoće i njegovog dostojanstva. smatrali smo samo, jednostavno, i tu se potpuno slažem sa svojom majkom, da jedan napušten zamak, koji nudi lepotu svojih ruina radoznalom oku, možemo smatrati delom svog sopstvenog bogatstva i da ga , dakle, možemo svojatati, kao što smo svojatali zlato tog sunčanog leta. smatrajući to otkriće delom svojih zasluga, mi smo tu tajnu skrivali od sveta i nikome nismo govorili gde mi to provodimo svoje vikende, koji su već počeli, uvezeni sa zapada, kao prvi znak dekadencije, da se odomaćuju u našem gradu.
Marsel Panjol, Zamak moje majke.
xremyb
Kako bre nije?! Umreću od šoka!
Što bi Panjol za vikende koristio termin: uvezeni sa zapada?
Pored toga, meni deluje kao prevod. Neki Čeh ili Poljak, možda, ali mi ništa ne pada na pamet...
Da nije Aleksandar Grin?
Znao sam.
Danilo Kiš
Dotrčao je do gradske kapije, probijajući se kroz karavane koji su ulazili u grad, i ugledao, sa leve strane, otvorena vrata pekare. Teško dišući posle trčanja po vrelome putu, Levi dođe sebi, dostojanstveno zakorači u radnju, pozdravi gazdaricu koja je stajala za tezgom, zamoli je da skine sa police gornji hleb, koji mu se zbog nečega dopadao više od ostalih i, kada se ona okrenula, ćutke i brzo dograbi sa tezge ono od čega nema ničeg boljeg - nož za hleb oštar kao brijač, i odmah izjuri iz pekare.
Ja sam kreten neopevani, to je sad već sasvim jasno :( ali ovde makar nema šanse da pogrešim, Majstor i Margarita...
xcheers
Mogla si i mene da pustis da pogodim... :(
Evo odlomak samo za tebe:
Кад је седамнаестогодишњи Карл Росман, кога су његови јадни родитељи послали у Америку јер га је нека служавка завела и родила му дете, упловио у њујоршку луку на броду што је већ успоравао - као да је одавно познат кип богиње Слободе угледао у изненада јачој сунчевој светлости. Као да је малочас уздигла руку са мачем, а око њене прилике дували су ветрови слободе.
:) :) :)
Poznato mi je...umph!
"- Bio sam dole - rekoh - to je istina. I razgovarao sa čovekom koji je zatečen u podrumu, ali ga nisam saslušavao, mućnite glavom Minch, jer mi zatvorenike još nemamo. Tek smo stigli, nismo se čestito ni raspakovali, sve na farbu bazdi, a vi mi o nekim zatvorenicima trućate! Zar ste idiot? Cenim vaše administrativno životno stanovište, ali zar mislite da je dovoljno imati čoveka pa da u njemu automatski dobijete zatvorenika? Uhapšenici, naredniče, ne dolaze sami. Oni se hapse. A pre toga moraju nešto učiniti zbog čega će biti uhapšeni, premda, priznajem, ovaj uslov nije obavezan. Pre toga su ljudi. Tek hapšenjem postaju uhapšenici. A hapšenja, naredniče, nema bez naloga. Bez naloga uhapšenik ostaje čovek, bez obzira što za vas kao takav nema nikakve vrednosti. A sad mi pokažite nalog za hapšenje opštinskog delovođe Adama Tripkovića, na osnovu kojeg ste izvoleli privesti čoveka i njegov kišobran kroz vaš usrani ULAZ, i ja ću dići ruke. Po svoj prilici ću otići da se našljemam. Nalog, Minch, pa da se tornjam!"
Kako upokojiti vampira
Tako je. A ja sam napravio sranje. Nisam znao pravila.
Nema veze..i ja bih svejedno okacio B.P-a, cisto da pogode ljudi. :)
I šta sad, opet umro topik?
Karle, daj zadatak... čisto da pogode ljudi!
Sto ja kad Jevtrin zadatak nije pogodjen? :twisted:
Računam da ćeš ti pogoditi. Hoćeš li?
Hocu.
Amerika.
Kafka.
Zadatak za koji minut.
Nek se spremi, Jevtropijevićka! :evil:
"Jedna dama prolazila je trpezarijom, žena, ili pre mlada devojka, srednjeg rasta, u belom sviteru i šarenoj suknji, crvenkasto-plave kose, koju je nosila prosto u pletenicama uvijenim oko glave, Hans Kastrop je video samo malo od njenog profila, gotovo ništa. Išla je bez šuma, što je čudno odudaralo od buke sa kojom je ušla, išla je neobično, kao prikradajući se, i sa nešto isturenom glavom, prema krajnjem stolu levo, naime "stolu boljih Rusa", koji je stajao upravo prema vratima verande, pri čemu je jednu ruku držala u džepu svog pripijenog vunenog kaputića, a drugi pak za potiljkom, pridržavajući i popravljajući kosu."
Misliš na gospođu Šoša?
Naravno, žena.
Obelodani naslov, i teraj dalje. xcheers
''Čarobni breg'', lako. xcheers
Ni ovo neće biti teško, bar ne za gospođu Šoša :
''Po koji prevari se, eto ga ufitiljen, digao se kamen da prosi devojku. Ova moja ostavi ga najpre da se načeka i nastrepi pred vratima. Onda ga pusti da uđe i kao ono učitelj đače, preslišava ga i zbunjuje nekim opakostima, da jedva nađe vrata i pobegne poliven. To se posle prokljuvi i nadoveže, i zli jezici raznesu i bruji bruka. I otpadiše se nevoljni, i pre bi zakoračili u koju bilo sramotu negoli kod nas u prosidbu.''
:) Nastasijević, Darovi moje rođake Marije.
Наравно.
xcheers
Чекамо нови задатак.
"Ja ne pokušavam da izađem iz čoveka. Ja pokušavam da prodrem u unutrašnjost ubice... Zapravo je to mnogo više od toga, zar ne shvatate? Ja *jesam* u tom čoveku. Ja sam uvek u čoveku mrdajući njegovim rukama i nogama; ali čekam dok ne shvatim da sam u ubicimisleći njegove misli i pateći od njegovih strasti; dok se sam ne zgrčim u istom položaju nakazne mržnje;dok ne ugledam svet njegovim zakrvavljenim i škiljavim očima što čkilje između dva treptaja njegove polupremudre sabranosti; moreći kroz kratku i oštru perspektivu koja vodi pravo u more krvi. Tek tada sam zaista ubica."
"Oh", reče g. Čejz gledajući ga svojim duguljastim, strogim licem i dodade: "I to je ono što vi nazivate verskim vežbama."
juče sam započeo sa visokoobdarenim prelistavanjem knjige u kojoj se pominje stanoviti gospodin chase, ali citirani pasus mi je nepoznat. ipak, da probam: mesto mrtvih puteva, barouz?
Nije.
Nešto iz Dekster serijala?
Ne, ne. Iz ovog odlomka trebalo bi da bude jasno koji je... hm... serijal tj. junak u pitanju:
Crna tačka je postepeno rasla u veličini ne menjajući se suviše u obliku; jer, i dalje je grubo govoreći bivala i okrugla i crna. Na ovim brdima crna sveštenička odeća nije bila nepoznata; ali ovo odelo, ma koliko svešteničko, na sebi je imalo nečeg tako običnog a istovremeno tako vedrog u poređenju sa mantijama i rizama da je svoga nosioca odavalo kao čoveka sa severozapadnih otočja tako pouzdano kao da je nosio značku svoga Kluba. Nosio je kratki, tanki kišobran sa drškom kao u batine, a ugledavši ga njegov latinski prijatelj zamalo ne proli suze uzbuđenja; jer se taj kišobran pojavljivao u tolikim bezbrojnim pustolovinama u kojima su njih dvojica zajedno učestvovali.
:oops:
Father Brown? xD
A ko bi drugi bio? Tako je, Džejp, nastavljaj!
Moram da istaknem da nisam čitao nijednu Čestertonovu priču s njim, ali ti si ga više puta spominjala, pa... :lol:
Jao, ko će sad naći na polici nešto na srpskom... Pričekajte.
EDIT: Evo, dok čekate da se nervirate – jednom sam ga video transkribovanog kao Džilbert Kejt Česterton.
,,Morate da mi pomognete. Ucenjuju me. Molim vas!"
Tresao se kao solo pevač u rumba orkestru. Gurnuo sam preko stola čašu i bocu ražanog koju držim pri ruci iz nemedicinskih razloga..
Vidite, Kajzere, ja sam u suštini intelektualac. Jasno, čovek može da ima faćkalica koliko mu duša poželi. Ali žene koje umeju da misle – njih nije lako pronaći za tako kratko vreme.
vudi alen, kurva iz mense?
Naravno. :lol:
pre nekog vremena se naime odlučilo da se nagradi svaki pisac pre nego što mu se knjiga objavi, uz tri znatne prednosti:
a) eliminiše se autorova strepnja ( osvojiću nagradu ili ne?) i takođe zategnutost između autora ( osvojiće je on ili ja?) s obzirom da svi bivaju nagrađeni pre.
b) eliminiše se naporan rad žirija i iznad svega napor da se čita, izuzetno neprijatna strana posla članova žirija, zadržavajući ipak naročite kulturne aspekte kao što je prestiž da se bude u žiriju i završni ručak.
c) eliminiše se svaka polemika. niko ne bi mogao da kaže 'nagradili ste lošu knjigu' jer niko ne bi mogao da je pročita.
zbog toga je klima među Zaduženima za Zlobu bila opuštena i spokojna, nazdravljalo se dok je žiri, koji je sedeo za stolom prepunim ruža i rozbifa, komentarisao nesrećnu situaciju Lepe Književnosti u našoj zemlji.
Meni ovo poznato... Bora Cosic?
ne.
kažu da je starešina enok mafijaš. on to negira. ako me vidite u restoranima koje posećuju mafijaši, kaže, nisam zbog toga mafijaš. da li možda neko ko posećuje kineske restorane biva optužen da je kinez?
enok, priča se, prodaje oružje.sigurno je tako. ali oružje ne puca samo. ne umire se samo zato jer se drži oružje u ruci. zar da mi osudimo mesara jer prodaje šunku?
enok je, kažu, vlasnik devedeset procenata štampe i hoće kompletan monopol nad informacijama. laži. ne znam gde ste to pročitali, ali sačekajte još tih deset procenata i nećete više čitati o tome.
enok je, priča se, opasan čovek po našu demokratiju. ne uspevam da sagledam opasnost. iskreno, ne uspevam čak da vidim ni demokratiju.
gospođo, ako vam strgnem tu džinovsku minđušu, pretpostavljam da će curiti voda, je l tako? da, tako je. vulgaran sam. mi komičari smo vulgarni. moja glumačka soba je toliko prljava da su bubašvabe unajmile spremačicu na sat...
jedna mirna režimska noć. svi ratovi su daleko. danas se dogodilo samo sedam ubistava, tri zbog zamene ličnosti. atmosferska zagađenost je u granicama propisa. dioksida ima za sve. međutim nema sreće za sve. svako je odnosi od drugog. tako kaže propovednik na uglu ulice, pitomog izgleda, jedan od onih koji se posle ubiju zajedno sa dvestotine sledbenika. ima ih podosta u gradu. od boraca za prava golubova do arktičke lige. mi smo demokratija.
Ovaj...a jel napravljena dovoljna vremenska distanca , e da se otkrije koje je delo?
veći deo naslova je sakriven u poslednjem citatu.
Baol - jedna mirna režimska noć,
Stefano Beni
...uz pomoć Gugla, naravno.
Svakako - hvala :)
*Nežno gurka Hiperhika u pravcu postavljanja novog zadatka*
Uhm, zapravo su zaslužni Gugl i lopta nabačena za šut na gol bez golmana, ali dobro sad.. :oops:
Elem,
"Istina koju ovde nameravam da izložim nije posebno skandalozna, ili je to samo u onoj meri u kojoj svaka istina izaziva skandal. Ne očekujem da ti sa svojih sedamnaest godina tu nešto shvatiš. Međutim, stalo mi je da te poučim, a i da te neprijatno iznenadim."
Ajde još malko:
"Priroda nas izdaje, sreća se menja, a bog odozgo sve to gleda. Okretao sam na prstu krunicu prstena na kojoj sam dao da se urežu, jednog gorkog dana, ovih nekoliko ružnih reči. Išao sam još dalje u svom razočaranju, a možda i u svetogrđu, smatrao sam najzad da je prirodno, ako ne i pravedno, to što moramo da propadnemo."
Meni ovo liči na izvesne memoare, ali ne smem ruku u vatru :)
"Natura deficit, fortuna mutatur, deus omnia cernit", reče Hadrijan.
Guraj ruku u vatru slobodno.
Mislim, ako si svesna da se to samo tako kaže.. :wink:
xcheers
E, da :)
"Donosili su im novine. U njima su bili smušeni izveštaji iz kojih su mogli da doznaju da napadi trolova nisu samo u Srbiji, da su izranjali svuda po Evropi i da su se pojavili i u Arhipelagu Velike Carske Rusije. Veliki imperator Josif Visarionović je pozivao na sveti rat protiv gamadi i svih božijih izroda."
Ovo je stoposto neki S. Krobonja, da?
C, c. SK Robonja to može bolje.
Nije Skrobonja, a strogo uzev nije ni alternativna istorija. Hint: pominje se reka Kosmaj.
Onda će da bude Ljuba, ali to već nije fer.
Jeste Ljuba, "Vi što maštate o sreći", i što ne bi bilo fer?
Alo, ko je ovde čitao Ljubu, a da nije već zbrisao? Falio mi je Kosmaj. Inače, to je model fantastike koji ne postoji izvan ove Srbijice. Nema povezivanja trolova, Imperatora Josifa i reke Kosmaj nigde.
"Kad bi došla kući iz internata, viđao sam je, ponekad, maltene svakog dana, jer im je kuća bila tačno preko puta aneksa Gradske većnice. Izlazila bi često sa sestrom, a ponekad su i njima dolazili - mladići, često, što mi se, naravno, nije dopadalo."
Čedo, ova igra ima pravilo da onaj ko pogodi citat zadaje zadatak, a to nisi bio ti. Uostalom, najmanje godinu dana nisam ništa pokušao da pogodim, ali sad imam sjajan citat, pa mi je bezveze da zbog tvoje greške čekam neku drugu priliku.
izvinite nisam znao
Onda, ovo je citat iz knjige koju skoro niko ovde nije voleo. Ne volim je ni ja preterano, ali ima dobrih citata kao pleve. I nisu mlogo indikativni:
"Porez na knjige ispod tri stotine stranica biće udvostručen, a to će prisiliti pisce da objavljuju tako duga dela da će broj čitalaca biti izuzetno mali. A mi ćemo, istovremeno, objavljivati jeftine knjige koje će oblikovati um čitalaca."
Evo još malo, tek da zabuna bude veća:
"Zašto bi proleterima bilo važno da blebetala dobiju pravo da gunđaju?"
Evo malo obimnije parče:
"Neko je rekao da je rodoljublje utočište svih hulja: ko nema vlastitih moralnih načela, često staje pod neku zastavu, a kopilad se uvek poziva na čistotu svoje rase. Nacionalni identitet je poslednji imetak razbaštinjenih. A osećaj identiteta se zasniva na mržnji, na mržnji prema onome koji nam nije istovetan. Mržnju treba negovati kao strast svakog građanina. Neprijatelj je prijatelj naroda. Uvek nam treba neko koga ćemo mrzeti kako bismo se utešili zbog vlastite bede. Mržnja je prava iskonska strast. Ljubav je u stvari neprirodno stanje. Zato su i ubili Hrista: propovedao je protiv prirode. Ne postoji ljubav koja traje celog života. Dovoljno je da nam predmet mržnje uvek bude pred očima, da je podgreva. Mržnja greje srce."
Ovo je, ako baš sasvim ne grešim, Umberto Eko.
Naravno. Kad krenu direktni citati, bude lakše. Oni prvi su zaista bili teži. xcheers
:)
Ok, ajmo dalje:
"U međuvremenu, lađar Taj je doneo svoju neobjašnjivu odluku da se više ne pere. U kotlini koja se kupala u slatkovodnim jezerima, gde je čak i najsiromašniji svet mogao da se diči, i dičio se, čistoćom, Taj je odlučio da smrdi."
oh, pa to zvuči baš kao čika Rašdi... :)
:)
xcheers
:)
Dejstvo pljuge javnog tužioca polako je popuštalo. Jeziva oštrina svesti koja je svet činila nepodnošljivim i strašnim, brzo je prošla, a olovna otupelost držala ga je do samog povratka rodbine s Močvare Sećanja.
Rodbina se vratila zadovoljna i raznežena. Mnogi su plakal. Ispostavlja se da je pogrebna povorka, kad je prolazila pored sela, ispred groblja, srela bizantijskog otkupljivača dece. To je bio pouzdan znak da će u sledećem životu sputnjik podići umrlog na ofšar.
Jakšić?
ne.
Okolina je bila prilično depresivna. Tačnije, s jedne strane puta bila je čak živopisna, koliko se ta reč može primeniti na Orkland - tu su bile plantaže konoplje i banane, rečica i par smrdljivih orkskih sela. A sa druge strane su počinjale najmračnije džungle Orklanda. One nisu mračne same po sebi, već zbog onoga što je iza njih. Posle nekoliko stotina metara stabla postaju sve ređa, i počinje ogromna močvara, koja istovremeno služi kao groblje.
Peljevin, S.N.U.F.F.?
Taj je, Endži... xcheers
:)
Evo nešto lako:
Nismo imali sreće sa vremenom, a ni sa gostima za našim stolom, koji su u svakom pogledu bili odvratni. Čak su nam i Ničea ogadili. Pa i kada su smrtno stradali u saobraćajnoj nesreći i već ležali na odru u crkvi u Silsu, mi smo ih još uvek mrzeli.
bernhard?
Jeste. :)
ha! :lol:
opisao sam svoje dugo kopanje kao idiotsko, a takvo je doista i bilo, i po cilju i nacinu. kovceg jana martensea uskoro je iskopan - sad je u njemu bila samo prasina i talog - ali sam bijesno pokusavajuci ekshumirati njegov duh nastavio bezumno i nespretno rovati ispod mjesta gdje je on lezao. bog zna sta sam ocekivao da cu naci - samo sam znao da kopam po grobu covjeka ciji je duh vrebao nocu.
Eh, ovo je konačno nešto gde ne moram da nagađam. Lovecraft, Lrking fir (http://www.hplovecraft.com/writings/texts/fiction/lf.aspx).
yes, a skoro napisah i gule reagiraj. :lol:
Eh, da, a ja ću zadatak postaviti tek predveče, dok dođem do kuće, nađem neku knjigu... (Na tabletu imam samo na engleskom :oops: :oops: :oops: )
Elem:
Bez Helge ne bi pregurao zimu. Nije se mnogo raspitivala a i inače nije mnogo govorila, bila je lepa, bila je meka, radovala mu se u krevetu, radovala se njihovim vožnjama kolima, izlascima u restorane i poklonima koje je od njega dobijala. Toliko je bio srećan zbog veze s njom da se nije libio da je razmazi. Bila mu je na raspolaganju kad god sa svim ostalim ne bi uspevao da iziđe na kraj.
Quote from: Meho Krljic on 22-12-2015, 21:01:22
Elem:
Bez Helge ne bi pregurao zimu. Nije se mnogo raspitivala a i inače nije mnogo govorila, bila je lepa, bila je meka, radovala mu se u krevetu, radovala se njihovim vožnjama kolima, izlascima u restorane i poklonima koje je od njega dobijala. Toliko je bio srećan zbog veze s njom da se nije libio da je razmazi. Bila mu je na raspolaganju kad god sa svim ostalim ne bi uspevao da iziđe na kraj.
hm, dik braun?
Haha, ne :lol: Autor ti je geografski bliži.
a dobro, uozbiljit cu se, ali dik braun bas prikladno. :roll:
opet neki bernhard, schlink, liebesfluchten
:lol: To!
ha! google sve zna. :lol:
elem: a kud ces ti, mujo? jesi li ti od be-ha? cvaj ili draj?
možda je stvarno Šlink...Bekstva od ljubavi
Meho je valjda potvrdio da jeste Šlink.
A ovo Zoskovo je Krleža, kaže gugl.
krleza, si.
Agota, ako si raspoložena, zadaj novi citat. Ja sam ionako varao, a ti si prepoznala Šlinka. :)
Quote from: Ygg on 22-12-2015, 23:44:26
Agota, ako si raspoložena, zadaj novi citat. Ja sam ionako varao, a ti si prepoznala Šlinka. :)
ma nije važno...bilo mi je užasno poznato, kad je pomenuo šlinka setila sam se da sam uz tu knjigu dobila na poklon ruž za usne, nekad sam dosta čitala platoova izdanja ...umorna sam, mrzi me ...slobodno nastavi da ...varaš :lol:
to je meho pazario zbog crvenog karmina 100 % :evil:
Prokleti Gugl! Šta god krenem da kucam, može da se izgugla. :mrgreen:
Nadam se da ovo nije trivijalno za izguglati, a možda se i pojavi neko ko čita knjige. :)
QuoteBraniti grad na samoj granici, magareća su to i inadžijska posla gospodo. Tako nešto možemo samo mi da uradimo. Sa sopstvenom imovinom se inatimo!
To nije inat, gospodine, to je sastavni deo naše vojne strategije!
To je sastavni deo naše vojne prirode, generale Živkoviću. Strategija je nauka o što većem profitu za što manju cenu. Nikakav profit, uz bilo koju cenu, nesreća je. A gubitak, uz ovakvu kakvu ste vi spremni da platite, to je, moj generale, u svakoj, pa i vojnoj veštini, čista glupost!
Beograd je, gospodine Nj......., naša prva barikada...
Razumem ja to, razumem, samo se barikade ne dižu u svojoj spavaćoj sobi i ne prave od svog kreveta. Pametni ih narodi po tuđim gradovima dižu. Na tuđim ulicama. u tuđim kućama. I od tuđeg nameštaja.
Da bi se čovek po tuđim gradovima tukao, treba da bude Nemac.
I to razumem, gospodine generale, ali kad to nismo, niti želimo da budemo, tucimo se po ničijim utrinama i brdima, a ne da posle svakog rata sve ispočetka i fundamentuma moramo da podižemo!...
ćosićem na krležu?
Nije Ćosić.
Andrić bi bio logičan odgovor na Krležu, ali od njega sve može da se izgugla.
Quote from: Ygg on 23-12-2015, 00:50:55
Nije Ćosić.
Andrić bi bio logičan odgovor na Krležu, ali od njega sve može da se izgugla.
to stoji. sad nek guglaju do prekosutra... :)
Pekić, Zlatno runo, gospodin Nj... je Njegovan.
Quote from: Jevtropijevićka on 23-12-2015, 11:18:23
Pekić, Zlatno runo, gospodin Nj... je Njegovan.
Jeste. Svaka čast!
Ajmo sad nešto žanrovski i lagano:
Videla je robove kako nose bale nežne mirske čipke i fine vune u mnogim bogatim bojama. Karavanski stražari lutali su među tezgama s bakarnim kacigama i u dugačkim tunikama od postavljenog žutog pamuka, dok su im prazne korice mačeva visile s kaiševa od upletene kože. Na jednoj tezgi oružar je izložio čelične grudne oklope prekrivene čudesnim srebrnim i zlatnim šarama i kacige iskovane u oblicima neobičnih zveri.
Pjesma leda i vatre, neka od knjiga?
Prva, nastavi :lol:
Podsetite me pravila, je l' mora književnost?
Quote from: Alexdelarge on 20-06-2011, 00:34:09
Quote from: lilit_depp on 20-06-2011, 00:18:53
btw, adl, kako si ti ovo zamislio? pasus s bilo kog mesta iz romana ili da se ograničimo na prvo poglavlje? plus, da li da krenemo s poznatijim, uslovno rečeno, autorima ili može i "bohumil hrabal"? mislim, i on nije nepoznat, da se razumemo. :lol:
ne bih da ograničavam izbor citata na prvo poglavlje, može iz bilo kog dela romana. nadalje, izbor autora i dela, prepuštam učesnicima.
Ovo je najbliže pravilima što ovde imamo. Ali mislim da je prećutni dogovor da bi trebalo da bude književnost. Ja sam se više puta svesno sprečavao da prekucavam nešto iz teorije...
Okej, onda neću Tirnanića. :lol: Ali onda ćete morati da sačekate do sutra bar.
posle one fotke u najlepše_slike_potforumu, i to sutra ćemo da ti oprostimo :lol:
Тога дана, оптерећена осећањем узалудности и потребом да се, најзад, донесе било какво решење, бежала сам од себе саме. Улице, притиснуте жегом од које се асфалт топио, нису пружале смирења. Узалуд сам се упињала да свој поглед прикачим уз нешто што би моју пажњу и моје мисли могло да задржи бар неколико спасоносних тренутака, као да би то могли било шта да измени.
Потиљак ми је био тежи од камена. Чинило ми се да се све око мене — дрвеће, аутомобили, куће, људи — раствара од врелине, пада по мени, облепљује ме, притиска к земљи, док се ка мени незадрживо ваља велики, знојни, смрадни талас људских тела, изнова пунећи улице високим циктавим гласовима, псовкама, смехом. Сада, овога часа, нестаћу под тим таласом, утонути у асфалт, у ништа. Па шта?
Da naglasim da je u pitanju prva strana romana, i da ću nastaviti da kucam deo po deo redom dok neko ne pogodi. :lol:
,,Она жена пред излогом", покушала сам да себе натерам на стари начин одгађања мисли, ,,дала би три месеца живота за један фрижидер, а онај проседи до ње, е, тај сигурно не пати од недостатка времена. Тром је и рамена су му тужна, али за једно вече могао би да заборави и породицу и плату. Или не? Ти, које хоћемо само на часак, пристојни на пет метара раздаљине, у загрљају, најчешће, постају плачљивци с причама о верности до гроба и преко гроба. Не треба бити нарочито бистар за закључак да ни сами не верују у то. А и што би веровали?"
Verovatno omašujem, ali mene ovo nekako podseća na početak Izleta u nebo. *škilji*
Jeste!
Knjiga za koju ne bih čuo da nije tebe. :3
I od svih knjiga o kojima sam ikad pričala ti si odabrao da čitaš Izlet u nebo...
Budućnost je predstavila crtežom male, budne sove. Volela je da zna šta i zbog čega radi, ali ponekad se prepuštala instinktu. Sova je mogla da prođe i kao simbol neke izdavačke kuće, oznaka za ex libris ili nova stilizovana tetovaža. Malo koja živuljka je istovremeno bila tako stara, mudrolika i preteća, činilo se da vidi ono što svima promiče. I stalno je promatrala.
lupit cu: nenadic?
Ne, ali jeste domaće.
Iver, Oto Oltvanji, str. 98
Quote from: Jevtropijevićka on 27-12-2015, 13:13:36
I od svih knjiga o kojima sam ikad pričala ti si odabrao da čitaš Izlet u nebo...
Prvo Jednospratne kuće, onda to. Mada ću ih verovatno paralelno.
Quote from: Milosh on 27-12-2015, 15:46:27
Iver, Oto Oltvanji, str. 98
Bravo, Miloše, teraj dalje!
@Jape: ...onda, ako si već dokon, pogledaj i film Čudna devojka, da vidiš šta je pametna ekranizacija! :)
QuoteMatori je bio kući i opet ispario. U kujni je razbaco konzerve, kriške leba, krpe i pribor. Znači ždrao je. Može biti i da je knjavo al se u onom svinjcu od kreveta ne vidi ni kad bi cela četa hrkala a kamoli neko od trijes kila. Kad se probudio zapalio je ko zna gde.
QuoteŠipči kroz čaršiju. Izbegava gužve, automobile, pijance. Skrene iza ćoška i skoro naleti na gomilu turista. Plavci su svuda oko njih. Brzo se sklanja od kamera. Aparati škljocaju. Jebe im majku krvavu. Vodič vrišti na 3 jezika i maše. Iz sledeće ulice istrči rulja balavurdije i bogalja i prosjaka. Pokazuju rane i ožiljke. Ugovaraju slikanje. Turisti svršavaju dok blenu kroz objektive. Bale i izoštravaju na musave i prljave izvaljene na kaldrmi. Po nekoliko slika istovremeno, traži bolji ugao, traži da onaj dole promeni pozu, izmaže se prašinom, slinavi, skine zavoje, raskrvari kraste. Plavci se dosađuju.
QuoteNema. Džaba traži kad nema. Ko da su samo njemu napravili dupe na stomaku a svi drugi seru kako treba. Sranje. Sranje. Sranje. Izađe iz šatora koji izigrava radnju i krene dalje. Miris roštilja dođe i on udahne duboko. Creva zakrče. Prođe pored bašte. Sve čuje kako zveckaju tanjiri, krckaju kosti i sviraju kad im sisaju srž. Pruži korak. Jebiga. Izađe iz dima pred gomilu. Dernjaju se i skaču. Tuča. Stane. Osvrne se. Jebiga, ne vraća mu se. Zainteresovani za krv još se skupljaju. Navijaju. Čuje kako pljušte bubanja. Stenju oni koji ih piju. Nema šanse da izvrda rulju. Pribije se uza zid. Uto pisne pištaljka.
QuoteDevojčica čuči u centru kruga svojih vršnjaka. Ima 12 godina, 5 razreda osnovne, kroz koju se provlači, oca i kevu koje mrzi, a i oni nju, neredovne i bolne menstruacije, bubuljice, 3 minđuše u levom uvu, obrijan potiljak, propupele sise, vojničke cokule broj 42 na nogama, retke dlačice na pici, 7 brzih jebanja posle kojih joj je bilo bez veze, 2 s nogu u parku, 2 pijana u praznoj zgradi gde se društvo skuplja, 3 u autu, 3 puta sa dečkom koji joj se sviđa, dah koji smrdi na džibru krdžu, već 3 godine puši, može i mara ako ima, isto toliko i pije. Ima mlađeg brata kog mrzi jer mu svi ugađaju. Samo njemu daju čokolade iz sledovanja. On je još mali, kažu.
QuoteIzađu i zatvore vrata. Spajdermen izvuče nešto što liči na daljinac za TV i pritisne jedno dugme.
"Uključeno"
Paja, Sofronije i Šilja čekaju.
"De su oni tipovi?"
"Zaključani u klonju. Zafalčovani i začepljeni."
"Idemo"
Siđu. Pokupe Mikija i Popaja, pa, pored spakovane posluge, udare napolje i trk do merdevina. Kraka malo kasni. Kratak mu dah. Al ide. Popnu se i siđu. Jedan od oni krupni što su čivali stražu skine bazuku s ramena. Potrpaju se u kombi. Motor oživi. Krenu.
QuoteIzađeš iz rupe.
Ceo život radiš za rupe.
Završiš u rupi.
Ok, ako ovako nastavim, citat po citat ću okačiti čitav ovaj neveliki roman od jedva 100 stranica... Većina vas koji ovde ordinirate znate za pisca, a neki od vas ga znaju i lično. Da li ste čitali ovo konkretno delo to već ne znam. Dakle?
ovo je neki Bakić... mislim, čitao sam ovo, ali jedino kod njega većina napisanog odjekuje kao smuljana smeša.
Unezverijada?
Jeste Bakić, ali nije Unezverijada, u pitanju je kratki roman...
kad ovako dokon preletim bibliografiju i poneki blurb, ovi citati kao da su iz nekoliko razlicitih zbirki prica.
djevojcicu 12 god. ne znam kako svrstati u "nastavice se", dok spajdermena bas i ne nalazim u "bagri"...
Ma ovo je iz one dve Led/Satelit, to je već period kada sam počeo da se gubim u Bakićevoj prozi. Dakle nije "Prenatalni život", ni "Vavilon"...