Kada se vratila mokra kući, a izbivala je danima, videla ga je kako sedi u njenoj sedeljci-ležaljci u ručno krojenom odelu od starih peškira i zelenim očima traži brkove u odrazu niza crnih perlica koje su visile sa plafona. Rekao je ,,Mjau" i odšetao da u kuhinji broji odjeke svojih klip-klop purpurnih papuča. To je bio Njegov Način.
Drugi put je to bila ona. Izležavala se u mrežastoj sedeljci-ležaljci i mrdala ćubastim ušima ka otvorenim prozorima koji su njegovim ulaskom povukli promaju. On je ušao mokar i nije čuo začetak šapata koji se spremala da izusti, pa je odustala. Volela je da ga u tišini krišom isprati pogledom sve dok se stepenice ne sklope iznad njegove glave.
Nedeljom su šetali. Od podnožja zgrade pa do poslednjeg sprata marširalo je devet hiljada četiri stotine dvadeset i osam stepenika optočenih stražom suvih listova koji su bešumno curili iz saksija. Zemlja je odavno bila izmazana po zidovima u nasumičnim šablonima dovoljno vešto da podseća na šareno. Na vrhu je zamandaljeni poklopac svom silinom ćutao. A onda su sišli nazad.
U retkim trenucima kad joj je pogled skretao sa dnevne linije Načina on bi prišao i spustio joj bradu na leđa. Uvek je bio mekan i siv, čak i kad ga nije videla. Čak i kad nije bio tu.
Spavali su odvojeno, ali bi perlice često zvonjavom odale njegove pokrete kad izroni iz svoga stepeništa i pruži se svom sivinom pod sedeljku-ležaljku. Sačekala bi ga da zaspi, pa bi se okrenula i kroz male rupe u tkanini posmatrala šupljine koje je sanjao. Znala je da je u snovima ponovo bešuman, ali mu je praštala maštanja. Svako jutro bi ponovo obuo svoje klip-klop papuče i odneo ih kod Prstiju na popravku.
Sačekala je petnaest dana pre nego što je ponovo izašla. Na stolu mu je ostavila malu drvenu kutiju da je otvara dok je ne bude bilo. Okrenula se da pogleda svetlost koja je padala na njhove žute i crvene zidove i na podu je nacrtala svoj korak kojim će da se vrati. On će sedeti, disati i čekati je loveći njen zaostali odraz u jutarnjoj igri perlica. To je bio Njegov Način, a drugi put će to biti ona.
Heh, mislim da znam koja je tvoja priča u septembarskom krugu!
Ako ne grešim kod mene si na glasanju dobro prošao... :)
što je jasan pokazatelj da se bar zabrineš...
Posle tvojih komentara na moje pisanije svaka zabrinutost bi me odvela ravno u ustanovu zatvorenog tipa...
nisam mislio na tebe, nego na pisca.
Što bre on treba da se brine?!
Da! Što bre on treba da se brine?
Aman-zaman, samo pitanja i pitanja. xrotaeye Nije bitno što, samo nek' brine.
OK, evo brinem. Mmmmmmm....
Ne nasedaj na Plutine provokacije. Vidi samo sirotog Savajata... :mrgreen:
Huh?
Eto, vidiš, o tome sam govorio... :lol:
Mislim da vi ne treba da se brinete, jer razloga za brigu imaju oni koji su na klackalici, a oni koji su u beznađu, treba bre samo da se prepuste.
Ne nasedaj na Bobanove provokacije. Vidi samo sirotog Stipana... :cry:
Tek stigoh, a posla me cho'ek u beznadje :)
ma to mora da se rešava odma. Vidiš kako sam bio bolećiv na ovu vojvođansku ekipu i sad ne mogu da živim od njih.
Ne daj se Vimen. Vidiš da mi još mrdamo... xfuck5
А ја имао неко предубеђење да су Пречани фини људи...а онда се појавило ових неколико што машу средњим прстом к`о заставом. :)
Fini ljudi?! Pa preživeli Sagitu?! Pričaj ti to nekom drugom, brate Savajate... :lol:
Svi ćete vi na Deponiju.
Eto ti sad nje! Pa zar ti ne bi trebalo da budeš na strani Prečana?!