Real Life vs Online ,,književne radionice"
Radionica predstavlja rad grupe učesnika na zajedničkim zadacima. U njoj postoje voditelji koji usmeravaju rad, učesnici i proizvodi rada (stečena znanja i veštine ili konkretni proizvodi - plakati, crteži, tekstovi).
Radionica se različito definiše i organizuje kod različitih autora, međutim postoje zajednički elementi svih definicija: lični angažman, rad u malim grupama, aktivno učešće svih, raznovrsnost komunikacionih obrazaca (rad u paru, društvene igre, vođene fantazije, diskusije, ,,brainstorming" itd.), atmosfera podrške od strane grupe i voditelja, davanje prava na različitost i poštovanje potreba, emocija i načina funkcionisanja svakog učesnika, rad na zajedničkoj temi i iskustveno učenje.
Prema osnovnim ciljevima, radionice mogu biti: kreativne (podsticanje i razvoj divergentnog izražavanja), edukativne (saznavanje u najširem smislu), preventivne (mentalno-higijenske), radionice za razvoj društvenih veština (npr. konstruktivno rešavanje konflikata) i kognitivne (npr. argumentovanje stava).
Sada kada smo prošli dosadni kratki uvod, možemo da pređemo na zanimljivu činjenicu da ,,književna radionica" ne može da postoji. Makar ne ona koja ispunjava sve navedene uslove da bi se tako zvala.
Ako ,,književnu radionicu" moramo da strpamo u kategoriju, bila bi to ona obeležena kao ,,kreativna". Ovo je širok naziv koji može da se primeni na sve radionice, te predstavlja njen atribut, a ne vrstu. Naziv ,,književna" pogrešno je odabran za radionicu na kojoj učesnici vežbaju pisanje. Naziv ,,literarna" odgovara joj više.
Učenje kroz igru, diskusije i međusobna razmena iskustava i ideja učesnika suštinski su elementi radioničarskih pristupa učenju i razlozi zašto je baš literarna radionica nemoguća. Naime, da bi bilo ko od zainteresovanih stekao znanje, on/ona pre literarne mora da prođe niz drugih vrsta radionica, usmernih na rešavanje pitanja emocionalnih kočnica, sujeta, primanje kritika, prevazilaženje sukoba, poverenja i sl.
Međutim, upravo su elementi koji pomažu izgradnju poverenja učesnika i davanje/primanje konstruktivne kritike, zanemareni u literarnoj radionici zbog specifičnosti materije koja se obrađuje. Od moderatora klasične radionice očekuje se da bude autoritet, ali ne kažnjavajući već podržavajući, ne kontrolišući, već usmeravajući. No, retko se dešava da su moderatori prošli obuku za ovu osetljivu ulogu, koja mora podjednako da usmerava emotivno i intelektualno izražavanje učesnika. Takođe, novi nastavni metod, u odnosu na uvreženi klasični, često izaziva otpor i nepoverenje polaznika, te dobijamo nesrećnu kombinaciju koja ponekad može da ugrozi osnovne principe radionice. Literarna radionica je u ovom smislu posebno osetljiva.
Ovde se postavlja pitanje ,,ozbiljnosti" i ciljeva radionice: da li se ona organizuje radi pisanja i ohrabrivanja kreativnosti učesnika, gde svako napreduje kako i dokle može, ili radi učenja osnovnih principa pisanja i profesionalne analize radova učesnika? U prvom slučaju veće su šanse da radionica ostane ono što jeste - iskustveno učenje kroz igru i međusobna razmena mišljenja i ideja. Drugi slučaj otvara mogućnosti za ograničavanje rada na mešavinu ex katedra i radioničarskog pristupa.
Real Life Radionice
Organizacija RL radionice često se svodi na smenjivanje moderatora, zadavanje tema i ispravljanje napisanih radova, što deluje kruto i nedemokratski. Učesnici se ne pitaju o temama, niti o alternativama za ispravke u tekstu. Stručna reč moderatora je konačna u tolikoj meri da se dešava da se priče ispravljaju i bez dozvole pisaca. Opasnost od ukalupljivanja pojedinačnih stilova učesnika u jedan, onaj moderatorski, je velika. Diskusija o napisanim radovima gotovo da ne postoji. Ovde dolazimo do pomenutog pitanja poverenja. Moderatori se ne bave njegovom izgradnjom i ono kod neiskusnih učesnika izostaje. Vremenom, iako interesovanje za učešće na početku može da bude veliko, broj redovnih učesnika opada. Oni koji ostaju do kraja, razvijaju poverenje u sud, zaista stručnih, moderatora.
Ovakav način rada ne predstavlja radionicu. Moderatori su kontrolišući i autoritativni, a učesnici mogu da budu sputani u razmišljanju i idejama. Opet, do ozbiljne analize književnog dela ne može da se dođe u diskusiji između nestručnih učesnika radionice.
Naravno, postoje i rl radionice sa labavijim sistemom rada, u kojem učesnici više diskutuju sa pozicija stručnjaka ili obične publike. No, svaki sistem rada vraća nas na pitanje o cilju literarne radionice. Od postavljenog cilja, zavisiće i njena organizacija.
Online radionice
Ni iskustvo sa literarnim ,,radionicama" na internetu nije sjajno, ali je (nažalost?) mnogo bolje od onog u stvarnom životu. Kroz slobodu izražavanja, osnovnu karakteristiku pisanja na internetu, kao i kroz argumentaciju ,,sviđanja" i ,,nesviđanja", razvija se kritičko razmišljanje, što se u ,,stvarnim" radionicama pisanja retko događa. Kako se ovakve ,,radionice" mahom organizuju na književnim sajtovima, moderatori su, kao i u fizičkim prostorima, često stručnjaci - pisci, kritičari ili izdavači.
Međusobna razmena ideja i komentara na radove je velika, ali često nije relevantna, za razliku od one u ,,stvarnosti". Velike su i rasprave koje pri tom nastaju, jer je nemoguće kontrolisati ih u virtuelnom prostoru, osim brisati ih, što se, opet, retko događa u radionicama koje se odigravaju u fizičkom prostoru. No, ukoliko svi učesnici imaju jedan, zajednički cilj, prevazilažnje sukoba je, uz pomoć moderatora sajta, brže i lakše.
Najveća prednost radionica na internetu u odnosu na fizičke je mnogo veća dostupnost za učešće, ako znamo da su u Srbiji angažovanja iz oblasti kulture ograničena na nekoliko većih gradova. Veliku manu svakako bi predstavljali pomenuti sukobi, kojih naročito ima kod osetljivih umotvorina kao što su naša literarna čeda.
Naravno, internet nikada ne može da bude okruženje za održavanje klasične radionice, jer je emotivno i psihološko otvaranje učesnika nemoguće u masi nepoznatih ljudi bez lika i glasa. Okupljanja manjeg broja ljudi u fizičkom prostoru predstavljaju preduslov za odvijanje procesa u radionicama, onako kako su u teoriji zamišljeni.
***
Literarna radionica je, dakle, u savremenom okruženju, precenjen pojam. U stvarnom i virtuelnom svetu postoje literarna okupljališta, gde ljudi pišu, uče, slušaju, predlažu, analiziraju, komentarišu, sukobljavaju mišljenja ili se jednostavno svađaju.
Virtuelni svet svakako predstavlja sadašnjost i budućnost povezivanja i rada među ljudima. No, čak i u okolnostima gde nas takozvana globalizacija informacionih tehnologija primorava na virtuelni kontakt, nikada ne treba isključiti nezamenjive prednosti stvarnog, fizičkog komuniciranja.
Čini se da je ovde, kao i u gotovo svakoj situaciji gde se postavljaju naizgled nepomirljivi izbori, jedino rešenje da se ponuđeni izbor odbije, kako bi se napravio sasvim novi - onaj koji premošćuje razlike.
D.
A prednosti online radionice ili kakogod to zvali?
Stvarna radionica očekuje da ljudi budu na istom mestu i istom trenutku i da se sve dogodi u realno skučenom vremenu.
Online ruši granice između kontinenata i glatko omogućuje da se neko, prateći scenosled i godinu dana kasnije uključi u raspravu koja može trajati i toliko dugo i da bude kooprativan.
Ako se baš insistira na dodeljivanju imena i prefiksa pojedinim pristupima, onda možda online radionice traže redefiniciju klasičnih pojmova i uvođenje novih podnivoa ili grana ovakvog delanja.
D, disertacija ''Mir u svetu'' je lažna. Tvoja, kako vidimo, nije.
Quote from: Boban on 08-12-2011, 01:08:44
A prednosti online radionice ili kakogod to zvali?
Stvarna radionica očekuje da ljudi budu na istom mestu i istom trenutku i da se sve dogodi u realno skučenom vremenu.
Online ruši granice između kontinenata i glatko omogućuje da se neko, prateći scenosled i godinu dana kasnije uključi u raspravu koja može trajati i toliko dugo i da bude kooprativan.
Ako se baš insistira na dodeljivanju imena i prefiksa pojedinim pristupima, onda možda online radionice traže redefiniciju klasičnih pojmova i uvođenje novih podnivoa ili grana ovakvog delanja.
QuoteNajveća prednost radionica na internetu u odnosu na fizičke je mnogo veća dostupnost za učešće, ako znamo da su u Srbiji angažovanja iz oblasti kulture ograničena na nekoliko većih gradova.
:)