Zoran Paunović počeo prevođenje "Fineganovog bdenja" za Geopoetiku @ 01.03.2012.
Jedan od naših najboljih prevodilaca, Zoran Paunović, počeo je prevođenje "Fineganovog bdenja", knjige na kojoj je Džejms Džojs radio više od petnaest godina. Pošto je i prevod "Uliksa" objavila Geopoetika, Paunovićev prevod će biti objavljen kod istog izdavača.
Ovaj biser svetske književnosti, objavljen 1939. godine, poslednje je, najkompleksnije i najrevolucionarnije Džojsovo delo, koje se smatra i jednim od najvećih ostvarenja u oblasti fikcije u engleskoj književnosti. "Fineganovo bdenje" obiluje lingvističkim eksperimentima, aluzijama i asocijacijama, a od romana toka svesti, Džojs formu pomera za stepen više - na nelinearni, ciklični narativ čija je radnja smeštena i u predele snova. Ako "Uliks" govori o danu, "Fineganovo bdenje" govori o noći - o snovima unutar snova, njihovom sopstvenom životu i međusobnom pretapanju koje tvori vlastiti jezik i mitove. Ovo haotično, uzbudljivo i genijalno delo zapravo nije tekst o snu, ono je san.
Hm, pošto je Paunović jedan od naših najboljijih prevodilaca, pretpostavljam da je bar on svestan, kad već novinar koji je pisao ovu vest nije, da se naslov nikako ne može prevesti Fineganovo bdenje jer je Džojs namerno izbacio apostrof iz prve reči. Tako je balada Finnegan's Wake u njegovom izvođenju postala Finnegans Wake: Fineganovi se bude. Što oni i (metaforički) čine u romanu. A ne bdiju.
Što li ja ovde serem pored živih Perina, Jevtropijevćke, Skalopa et al?
Ne bih se petljao sa prevodilačkim budženjima, jer nisam kvalifikovan, ali se slažem sa Mehom.
Quote from: Meho Krljic on 04-03-2012, 09:48:44
Hm, pošto je Paunović jedan od naših najboljijih prevodilaca, pretpostavljam da je bar on svestan, kad već novinar koji je pisao ovu vest nije, da se naslov nikako ne može prevesti Fineganovo bdenje jer je Džojs namerno izbacio apostrof iz prve reči. Tako je balada Finnegan's Wake u njegovom izvođenju postala Finnegans Wake: Fineganovi se bude. Što oni i (metaforički) čine u romanu. A ne bdiju.
Što li ja ovde serem pored živih Perina, Jevtropijevćke, Skalopa et al?
Pa ja bih rekao da tu imaš dva relevantna faktora: prvo, na srpskom svi odvajkada roman znaju kao Fineganovo bdenje, ne bi imalo nikakvog smisla sad to menjati; drugo, jasno je da je u pitanju pun, tj. Džojsov naslov predstavlja oba značenja (kao i maltene sve u knjizi), a to se ne može lako (ikako?) preneti na srpski. Da je prosto stavljeno Fineganovi se bude, izgubila bi se veza sa prvim značenjem, i opet bi ostao uskraćen za tačno polovinu onoga što je autor namerio.
E sad, u naslovu je lako bilo odlučiti se. Mene više brine što je ceo roman baš iz ovih razloga neprevodiv. A ako je iko toga svestan, onda je to Paunović. Tako da smatram pre da je on preuzeo na sebe ovaj zadatak pre iz čisto prevodilačko-egzibicionističih pobuda, da se lično suoči sa nemogućim zadatkom, nego što misli da će sad da srpskom čitateljstvu da omogući pravi uvid u Džojsov eksperimentalni biser, jer tako nešto će moći da dobiju samo čitanjem originala.
EDIT: klip Džojsa kako čita odlomak :lol: (ovde ima tekst (http://instruct.uwo.ca/english/454f/fw5.html))
fvg24.it | Bloomsday, audio recording of James Joyce reading his poem (http://www.youtube.com/watch?v=wzmZ1ZlJeFY#)
EDIT2:
Quote"Buđenje Fineganovih".
Ali to bi bilo Finnegans' Wake :lol:
Na faksu je profesor koji nam je predavao nešto malo Džojsa, Aleksandar Ilić (nota bene, ne anglista nego bohemista) roman nazivao Bdenje Finegana upravo iz tih razloga. Nije problem promeniti naziv, btw. Mislim da trenutno standardni prevod nosi naziv "Romeo i Đulijeta" uprkos odomaćenom "Romeo i Julija" itd.
Ono što mene mnogo više buni jeste činjenica da bi ovu knjigu trebalo prevoditi šest, sedam godina, natenane, i ponuditi na uvid kao nešto aproksimativno a ne prevod, a ovaj novinski članak to prikazuje malne kao "saće Zoki da to otkuca do vikenda".
Pa, prevođenje kod nas i jeste postalo "saće taj-i-taj/ta-i-ta da to otkuca do vikenda". :lol:
Quote from: Jevtropijevićka on 04-03-2012, 11:00:28
Bdenje Finegana
U. Da. Da sam razmislio koji sekund, možda bi mi i palo na pamet. :oops:
@Angel Bem li ga, jeste, ali ipak to varira od slučaja do slučaja. Ovo je slučaj knjige od čijeg sam čitanja odustala kad sam pročitala neki esej u kome čovek citira pasus od desetak redova pa ga komentariše i tumači sledećih nekoliko strana da bi završio rečima "naravno, ovo je samo on što sam ja uspeo da prepoznam, svakako da je to tek delić onoga što je Džojs turio u taj pasus" a pritom on za razliku od mene ima (imao je) klasično obrazovanje i zna bar četiri jezika od pet šest koliko ih je ovaj skrkao u taj pasus.
Bah. Ceo "Gospodar prstenova" ima oko 1200 šlajfni. Toliko će imati i WoT12. Stanojević je "Gospodara" prevodio tri godine, a ja ću da pevam od sreće ako budem imao šest meseci da prevedem svoje čudovište. Istina, Stanojević nije imao računar za kucanje i prepravke, ali je i "Gospodar" relativno samostalno delo, koje funkcioniše bez "Hobita" sasvim OK, dok Džordan ima na stotine likova - i tako dalje i tako bliže.
U suštini, opet se vraćamo na to da mi, prevodioci, nemamo dovoljno vremena da posvetimo nekom prevodu. A sve i da imamo - da nam neko da tri godine po knjizi - od čega ćemo da živimo tokom te tri godine? U svakom slučaju, u današnjem izdavaštvu brzina prevođenja postala je bitniji činilac od kvaliteta prevoda.
Daleko bilo od toga da poredim Džordana sa Džojsom, ili sebe sa Paunovićem, ali neki problemi su - čini mi se - univerzalni za naše društvo.
Ma dobro sve to, ali ovo i nije knjiga koju bi iko prevodio iz komercijalnih razloga pa ni rokovi ne bi trebalo da budu problem. A mislim, vidi ovo sasvim nasumično izvađeno:
Sir Tristram, violer d'amores, fr'over the short sea, had passen-
core rearrived from North Armorica on this side the scraggy
isthmus of Europe Minor to wielderfight his penisolate war: nor
had topsawyer's rocks by the stream Oconee exaggerated themselse
to Laurens County's gorgios while they went doublin their mumper
all the time: nor avoice from afire bellowsed mishe mishe to
tauftauf thuartpeatrick: not yet, though venissoon after, had a
kidscad buttended a bland old isaac: not yet, though all's fair in
vanessy, were sosie sesthers wroth with twone nathandjoe.
Prevodilac u meni počeo je da plače već na violer d'amores.
Dobro, jasno je da ovo, kao i Uliks i još neke tako zahtevnije stvari, predstavljaju poseban slučaj. Dakle u ovom konkretnom primeru, Paunović ima day job, ima od čega da živi, a ovo mu dođe pet project na kome će da radi sa strane koliko god on misli da treba.
Pridružujem se plakanju. Kako kog karanfila prevesti "North Armorica", a da se zadrži igra reči? Mislim da bih samo ovaj pasus morao da prevodim dva dana. Kuku! :( :( :(
Sad mislim, ovde ima toliko značenja napakovanog na toliko malo prostora, da se ovo može komotno smatrati poezijom. Ispada da je Finnegans Wake pesma na 600 strana.
A da, a ima i ovo :lol:
http://www.amazon.com/Skeleton-Key-Finnegans-Wake-Masterwork/dp/1577314050/ref=sr_1_3?ie=UTF8&qid=1330856043&sr=8-3 (http://www.amazon.com/Skeleton-Key-Finnegans-Wake-Masterwork/dp/1577314050/ref=sr_1_3?ie=UTF8&qid=1330856043&sr=8-3)
Quote from: Father Jape on 04-03-2012, 12:17:17
Sad mislim, ovde ima toliko značenja napakovano na toliko malo prostora, da se ovo može komotno smatrati poezijom. Ispada da je Finnegans Wake pesma na 600 strana.
Istina.
Kad ćemo da linkujemo, prvo mi je izašlo ovo: http://finwake.com/ (http://finwake.com/) a vidim da su i Dž. K. integrisali.
E da. Sad mislim kako bi bilo lepo da se tako nešto uradi za Kodera... :(
Quote from: Jevtropijevićka on 04-03-2012, 12:03:05
Ma dobro sve to, ali ovo i nije knjiga koju bi iko prevodio iz komercijalnih razloga pa ni rokovi ne bi trebalo da budu problem. A mislim, vidi ovo sasvim nasumično izvađeno:
Sir Tristram, violer d'amores, fr'over the short sea, had passen-
core rearrived from North Armorica on this side the scraggy
isthmus of Europe Minor to wielderfight his penisolate war: nor
had topsawyer's rocks by the stream Oconee exaggerated themselse
to Laurens County's gorgios while they went doublin their mumper
all the time: nor avoice from afire bellowsed mishe mishe to
tauftauf thuartpeatrick: not yet, though venissoon after, had a
kidscad buttended a bland old isaac: not yet, though all's fair in
vanessy, were sosie sesthers wroth with twone nathandjoe.
Prevodilac u meni počeo je da plače već na violer d'amores.
:shock:
Nadam se samo da neće biti uobičajenog prevodilačkog "trika", da se preskoče zeznuti pasusi.
Doduše, ovde bi to verovatno dovelo do preskakanja čitave knjige.
Pa to nije engleski.
Ni autor nije Englez.
Quote from: Jevtropijevićka on 04-03-2012, 11:00:28
Ono što mene mnogo više buni jeste činjenica da bi ovu knjigu trebalo prevoditi šest, sedam godina, natenane, i ponuditi na uvid kao nešto aproksimativno a ne prevod, a ovaj novinski članak to prikazuje malne kao "saće Zoki da to otkuca do vikenda".
To i mene najviše brine. Prevođenje ovog dela je nešto što neko treba smatrati svojim životnim projektom, sa najmanje 6-7 godina ispred sebe. Ne bih voleo da dobijem prevod koji ne valja ili nije u duhu samog Džojsa i onog što jeste (nije) hteo da kaže. Mislim, da će prevodilac uspeti da uhvati sve niti i lejere ovog romana, to čisto sumnjam, ne zato što je prevodilac loš, nego što je delo takvo da se ne može prevesti uopšte.
Ma to se ne prevodi, to mora da se ponovo napiše na srpskom.
Pa, da, ovo što Kufer kaže je najbliže. Prvo, ovo svakako jeste moguće zvati poemom zbog semantičke zgusnutosti i nabijenosti simbolima i slikama, a drugo, toliko je uvezano u irsku i anglo tradiciju da verovatno i najbolji prevod neće pogađati našeg prosečnog čitaoca kako bi trebalo.
Mislim, to je jedan od razloga što ja Finnegans Wake, posle Uliksa koji me je ovako mutavog raspametio, nisam ni pokušavao da čitam.
Ja nisam mogao da čitam u originalu, ali pre svega zbog tog anglosaksonskog socijalnog odmaka za koji me čisto zabole da se s tim raspetljavam. Nisam mogao ni Olsona zbog toga da svarim, mada je on pametan čoek.
Ko voli ovakvu vrstu poezije, treba da čita E.E. Cummingsa. A i Robert G. Tili ga je dobro preveo, može ponegde da se nađe njegov prevod.
Krenem ja zbog ove diskusije da tražim neki prevod na jezike naših naroda i narodnosti :) i nađem na forum.hr ovaj bleferski biser:
Quote
QuoteQuote:
tonydoe kaže:
hvala ti lijepa na tvome odgovoru. i,
jesi ..
procitala? jel bi mogla dati svoj komentar??
Jesam.
Covjek je umro, u pitanju je njegovo bdijenje (znas
onaj obicaj da se svi prijatelji skupe i nad njegovim odrom pricaju o svemu
lijepom, i ne tako lijepom, sto su s njim dozivjeli...).
Vjeruj mi da se
ne sjecam nekog strahovito upecatljivog utiska. Uostalom, davno je bilo,
diplomirala sam prije skoro 17 godina...
xfoht xrofl
Pa, dobro, i to je nekako pošteno umesto da (kao ja ponekad) vrti naučena tuđa mišljenja o dotičnom delu. :oops:
Malo sam okasnio, ali šta je tu je: Geopoetika 12tog juna objavljuje novi roman jednog od omiljenih mi pisaca, Erlenda Lua.
Prvih 50 primeraka najnovijeg romana Erlenda Lua "Fvonk" moći će da se kupe na specijalnom popustu od 40% ekskluzivno samo na Danima knjige u Beogradskom dramskom pozorištu (Mileševska 64a, na Crvenom krstu), u četvrtak 7. juna od 18:30h do 19:45h, kada će se Geopoetika samostalno predstaviti u okviru ove manifestacije. Prvih 50 kupaca će sebi obezbediti svoj primerak uz specijalni popust, dok će knjiga zvanično biti objavljena u utorak 12. juna, kada će početi i njena redovna prodaja u knjižarama i u Kući za čitanje Geopoetike.
Podsećamo vas da Geopoetika učestvuje na Danima knjige u organizaciji Beogradskog dramskog pozorišta u sredu 6., četvrtak 7. i utorak 12. juna od 18:00 do 22:00 časa, a njena izdanja će uz posebne povoljnosti moći da se kupe u holu pozorišta.
Dežulović zbori o Koelju i Džojsu:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Arterija/tabid/247/articleType/ArticleView/articleId/184192/Default.aspx (http://www.slobodnadalmacija.hr/Arterija/tabid/247/articleType/ArticleView/articleId/184192/Default.aspx)
Dobar je Dežulović.
Geopoetika javlja da je nova Osterova knjiga u prodaji u njihovom klubu čitalaca ili kući za čitanje. U pitanju je knjiga ZIMSKI DNEVNIK:
http://www.geopoetika.com/book.php?id=2804 (http://www.geopoetika.com/book.php?id=2804)
a ovo izdanje se pojavljuje u Srbiji pre nego u Americi, pa vi vidite. :)
Novi roman Vuka Draškovića u izdanju Novosti
Kompanija "Novosti" objaviće do kraja septembra novi roman Vuka Draškovića - "Via Romana". Ispovest dvojice janičara iz istog sela, iz iste kuće. Put naših podela
KOMPANIJA "Novosti" objaviće do kraja septembra novi roman Vuka Draškovića - "Via Romana"! Autor knjige potpisao je u ponedeljak sa direktorom i glavnim urednikom "Novosti" Manojlom Vukotićem ugovor o štampanju prvog tiraža novog dela u 30.000 primeraka.
Ovo je treća saradnja Draškovića i "Novosti". Pre pet godina naša kuća objavila je njegovu memoarsku prozu "Meta", koja je vrlo brzo postala veliki hit i prodata je u 50.000 primeraka. "Novosti" su 2009. godine objavile i reizdanje jednog od najpopularnijih romana Vuka Draškovića - "Noć đenerala", u tiražu od 20.000 knjiga.
O svom novom delu, pisac "Sudije", "Noža", "Molitve", "Konzulskih vremena", "Doktora Arona", kaže da je na putu njegovih prethodnih romana.
- Via Romana je je stari rimski put koji nas je povezivao sa Konstantinopoljem, a kasnije carska džada koja nas je vodila ka Stambolu - otkriva Drašković za "Novosti". - Na Via Romana i njene krakove silazili smo vekovima u potrazi za srećom, a sve se najčešće završavalo nesrećom. Danas, brže nego ikada putevi nas dele i rasipaju: jednima su putokazi na Zapadu, drugima ka ruskom Istoku, trećima ka Stambolu. Ovaj roman je ispovest dvojice janičara iz istog sela, iz iste kuće. Jedan je pre četiri veka odveden do Stambola i tamo se popeo do visova carskih, a drugoga je tri i po veka kasnije put doveo do Beograda, kao fanatičnog komunističkog vernika i službenika jednog drugog sultana i carstva, zvanog Titova Jugoslavija.
Tragični junaci Vuka Draškovića su se u različitim istorijskim okolnostima našli na velikom carskom putu, kaže Milomir Kragović, urednik izdavačke delatnosti Kompanije "Novosti".
- U novom romanu Vuka Draškovića simboličnog naslova "Via Romana", glavni junak doktor Damjan Čavka, kroz svoju sudbinu opisuje skoro četiri veka srpskih posrtanja - objašnjava Kragović. - Od 1602. do današnjih dana. Taj vel iki carski put je najbolji svedok vekovnih patnji, janičarstva, raskola, ubistava, samoubistava, begova i podanika, pobednika i pobeđenih, četnika, partizana, ustaša, komunista, svakovrsnih zabluda, krvavih osveta, slepih obožavanja i pobuna, pohlepa, odmetništva, snova i surove stvarnosti, zapleta i loših raspleta, naših pojedinačnih i kolektivnih drama.
Roman Vuka Draškovića pojaviće se uoči Beogradskog sajma knjiga i očekuje se da će biti nova hit atrakcija "Novosti" na najvećoj smotri pisane reči na Balkanu.
The 10 Grumpiest Authors in Literary History (http://www.flavorwire.com/344274/the-10-grumpiest-authors-in-literary-history?all=1)
:-| :-| :-|
Nema scallopa? :evil:
I, šta si pametno želeo da kažeš?
To scallope! Gunđaj! :-|
Šta vredi? Kod tebe čim neko nešto pametno kaže ti odmah na Deponiju.
Sigurno se zbog iskazivanja pameti dospeva na deponiju.
Naravno da da. I to nepogrešivo. Neko misli da je napisao nešto pametno, neko drugi napiše nešto pametno, onda neko treći odredi šta je pametno, a šta ne. Onaj što je samo mislio da je pametno uputi malu neljubaznost zbog tuđe nepogrešivosti prema svome promašaju, a neko četvrti potegne pičku materinu i onda je razvlače, toliko da se oblikuje kao povod za stranputicu ka Deponiji. A, zašto ode sve? Zato što je moderator mrzitelj objektivnih odluka i volitelj jakih zahvata (koje je naučio od vrhovnog Vođe, tako da mu se i ne može mnogo zameriti).
Trocki se u grobu okreće 8-)
Quote from: zakk on 10-11-2012, 19:07:33
Sigurno se zbog iskazivanja pameti dospeva na deponiju.
Tu-du-lu pamet se iskazala još na samom početku priče pa nikom ništa. UJEBOTE pamet se proserava dok neko strpljivo pokušava da mu nacrta neke stvari, jopet ništa.
Razvlačenje pičaka materinih, kako reče skalop, je samo logičan nastavak, kad izvesna džebiga pamet prodaje pamet. Daklem, grampi moderatore, trebalo je reagovati ranije i pripitomiti tu Žabarsku stoku na vreme, nikako čistiti posle kakanja.
Quote from: scallop on 10-11-2012, 19:19:36
A, zašto ode sve?
A zašto da ode bilo šta? Da bi nam noćni lupetač prodavo stare kretenizme za "novu stvar"?
Glupi moderator je naseo.
Glupi mudorator :twisted:
Vi biste i ovo na deponiju da deponujete xrofl
Pitaj Zakka što mu to treba. Moguće da ima neko objašnjenje. Suvislo.
Misija nemoguće.
Pošto je zakk jedan od retkih preostalih a suvislih pretpostavljam da mu je samo dosta omiljene forumske razonode - rvanja u govnima.
Voleo bih da neko napravi spisak suvislih i nesuvislih, pa da znamo na čemu smo.
Quote from: Alexdelarge on 09-11-2012, 21:04:18
The 10 Grumpiest Authors in Literary History (http://www.flavorwire.com/344274/the-10-grumpiest-authors-in-literary-history?all=1)
zanimljiv tekstić. altruista pred ponorom. to je mizantrop. i obrnuto.
QuoteIf you can't say anything nice about anyone else, come sit next to me
xrofl :-|
Quote from: Lord Kufer on 11-11-2012, 00:34:59
Voleo bih da neko napravi spisak suvislih i nesuvislih, pa da znamo na čemu smo.
:!: i ja, i ja!
Mržnja i humanizam Tomasa Bernharda (http://www.danas.rs/danasrs/kultura/mrznja_i_humanizam_tomasa_bernharda.11.html?news_id=250906)
Thomas Bernhard: Moje nagrade (http://www.jergovic.com/subotnja-matineja/thomas-bernhard-moje-nagrade/)
U četvrtak 22. novembra u 20 časova u Maloj sali Doma kulture Studentski grad, u okviru ciklusa Savremena svetska proza biće održano književno veče posvećeno japanskom piscu Harukiju Murakamiju, na kome će govoriti Vladislava Gordić-Petković, profesor engleske i američke književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i Jasna Novakov Sibinović, izvršni urednik Geopoetike.
Roman ,,Peking by Night" Svetislava Basare među najboljim inostranim delima u Španiji
Krajem svake godine u Španiji se proglašavaju najbolje knjige koje biraju kritičari, novinari, knjižari i čitaoci. Roman Svetislava Basare ,,Peking by Night", koga su na španski jezik preveli Luisa Fernanda Garido i Tihomir Pištelek, našao se među najboljima u kategoriji inostrane proze za 2012. godinu. Roman je u Španiji objavila izdavačka kuća Minuskula iz Barselone.
Ovo Basarino delo našlo se na spisku najboljih inostranih knjiga u 2012. godini zahvaljujući kulturnoj rubrici čuvenog madridskog ,,El paisa" i ,,Babeliji", njegovom kulturnom dodatku specijalizovanom za književnost.
Svetislav Basara našao se u žestokoj konkurenciji na veoma izbirljivom književnom tržištu. Roman ,,Peking by Night" upućuje čitaoca u handkeovsu Nigdinu koja se najpre može prepoznati po hladnoći urbanog pejzaža i amneziji. Ovo neobično Basarino delo svidelo se kritičarima ,,El paisa" ali i čitaocima. U užem izboru za najbolji roman u prevodu na španski jezik nalazi se pet stranih autora među kojima su Džon Banvil i Tomas Bernhard.
http://www.delfi.rs/ves1373/delfi_vesti_roman_peking_by_night_svetislava_basare_medju_najboljim_inostranim_delima_u_spaniji.html (http://www.delfi.rs/ves1373/delfi_vesti_roman_peking_by_night_svetislava_basare_medju_najboljim_inostranim_delima_u_spaniji.html)
"peking by night" je zbirka priča a ne roman.
izdavačka kuća rende objaviće ovu knjigu
And the Hippos Were Boiled in Their Tanks, William S. Burroughs and Jack Kerouac.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi49.tinypic.com%2F21bopjl.jpg&hash=de000b7b6458ae839ee7c2439bb3fca5b64e566e)
Maestralni Dario Džamonja u novom ruhu! Izdavač - BUYBOOK Sarajevo.
" imaju dvije-tri priče iz spektra, priče iz moje ulice, zdravstvena knjižica, drugo izdanje, priručnik, oni dani, prljavi veš, pisma iz ludnice i priče iz slobodne bosne."
Mislim, ovo je maltene sabrana (ustvari, izabrana!!!!) zbirka njegovih ranijih priča. Cena: 25 maraka. Nije strašno!!!! A i da jeste, valjalo bi izdvojiti te pare - Džamonja je jedan od najboljih pisaca kratkih priča na Balkanu, ikad.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fsinhro.rs%2Fwp-content%2Fuploads%2F2013%2F03%2FNaslovnice-Birth-Certificate-Danilo-Ki%25C5%25A1.jpg&hash=e1208af5100f858a038a1e8d45f417c20c53b2b0)
Mark Tompson: ,,Izvod iz knjige rođenih – priča o Danilu Kišu"
Biografija Danila Kiša na engleskom jeziku ,,Izvod iz knjige rođenih – priča o Danilu Kišu" (,,Birth Certificate The Story of Danilo Kiš") upravo je objavljena u SAD, prenosi Beta.
Studiju britanskog autora Marka Tompsona štampala je američka izdavačka kuća ,,Kornel juniverziti pres" (Cornell University Press).
,,Šetajući se Kalemegdanom jednog davnog zimskog dana pomislio sam da bih mogao da oblikujem knjigu kao seriju eseja zasnovnih na 'Izvodu iz knjige rodjenih', Kišovom autobiografskom tekstu", rekao je Tompson novinskoj agenciji Beta.
,,Poželeo sam da tako odam i poštovanje eksperimentalizmu u Kišovom delu", rekao je on.
Tompson je naveo da je Kišova ostvarenja počeo da čita 1987. godine, od kada objavljuje i njihove prikaze, ističući da je posebno knjiga ,,Peščanik", štampana na engleskom 1990. ostavila na njega dubok utisak.
Pozitivne utiske o Tompsonovoj biografiji Danila Kiša izneli su Nadin Gordimer, Adam Zagajevski, Dušan Makavejev, Dubravka Ugrešić i drugi, a Publishers Weekly u tekstu objavljenom 17. decembra 2012. ističe da se studijom Marka Tompsona o Danilu Kišu engleski čitaoci konačno mogu upoznati sa eksperimentalnom prozom ovog jugoslovenskog pisca. U skladu sa temom, Tompsonov spis ima eksperimentalni prizvuk koji svojom strukturom predstavlja produženi sjaj kratkog autobiografskog eseja čiji je autor sam Kiš. Biografski komentari koje daje Tompson, prošarani su prekidima u kojima je data interpretacija Kišovih najpoznatijih dela: ,,Grobnice za Borisa Davidoviča", ,,Časa anatomije" i ,,Enciklopedije mrtvih". Ovim svojim poduhvatom, Tompson vraća Kiša na zasluženo mesto u panteonu pisaca XX veka, a biografija koju je sačinio bi trebala da privuče svakog čitaoca zainteresovanog za savremenu svetsku književnost.
Mark Tompson je napisao više studija među kojima su ,,Kuća od papira: Kraj Jugoslavije", ,,Proizvodnja rata: mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini" kao i ,,Beli rat: Život i smrt na italijanskom frontu 1915-1919″. Živi i radi u Oksfordu.
Prijezir domovine kao vrhunsko domoljublje
Prevoditeljica Ana Pranjković za svoj je rad na knjizi 'Hladnoća. Izolacija' Thomasa Bernharda, u izdanju Meandra, dobila priznanje Ministarstva obrazovanja, umjetnosti i kulture Republike Austrije za posebno uspješan prijevod austrijskog autora. U razgovoru za tportal.hr Pranjković otkriva što neke ljude čini fanatičnim poklonicima uvijek mrzovoljnog austrijskog suvremenog klasika
Iako nikada nije bio previše omiljen među najširom čitateljskom publikom, onom koja je – primjerice – '50 nijansi sive' učinila bestselerom, austrijski pisac Thomas Bernhard (1931–1989) ostavio je itekako jak dojam na one malobrojnije čitatelje spremne na duboku koncentraciju i teže prohodne tekstove, koji su u njegovim često mračnim i depresivnim djelima prepoznali vrhunsku književnost. Ipak, za širu je javnost Bernhard vjerojatno najpoznatiji po tome što je zabranio izvedbu svojih drama u Austriji, s čijim je konzervativnijim dijelom bio u cjeloživotnom sukobu.
Prevoditeljica Ana Pranjković, koja je na hrvatski jezik prevela Bernhardovu 'Hladnoću. Izolaciju', objašnjava o čemu je riječ u tom ambivalentnom odnosu velikog pisca i njegove domovine: 'Bernhard je odrastao u doba kad se Austrija iskapala iz ruševina Drugog svjetskog rata, a holokaust pokušavala negirati šutnjom, proglašavajući se žrtvom Hitlerove okupacije. Bio je prvi od pisaca svoje generacije koji je beskompromisno izvrgao ruglu patologiju austrijskog samozavaravanja, zemlje koja se sa svojim nacionalsocijalizmom, za razliku od Njemačke, nikad nije otvoreno suočila. Bijes koji je izazivao svojim djelima i javnim nastupima samo potvrđuje razmjere tog kolektivnog potiskivanja prošlosti. Ali i Bernhard je Austrijanac, uvijek je to naglašavao premda je rođen u Nizozemskoj, pa je ambivalentan dobra riječ za njegov odnos prema domovini. Njegova 'mržnja' prema Austriji i Austrijancima zapravo je oblik domoljublja, jednako kao što je i njegova 'umjetnost pretjerivanja' njegovo tipično stilsko sredstvo i mislim da se ne treba uvijek doslovno shvaćati. Prije je to vapaj hipersenzibilne osobe društvu koje ga okružuje, pokušaj da protrese društvenu močvaru koja ga okružuje i natjera je da se suoči s vlastitim demonima. Nije se mirio s društvom beznogih koji zdrave mogu trpjeti samo ako pristanu kriti svoje noge. Netko kome do tog društva ne bi bilo stalo, takvo što ne bi ni osjećao niti bi ga toliko smetalo. Bernhard prema svome narodu ima stav roditelja koji viče na dijete što se svojom krivicom našlo u opasnosti, a viče iz straha i želje da ga zaštiti, no dijete u tom trenutku kao najveću prijetnju ne doživljava situaciju u koju se dovelo, već upravo tu roditeljsku viku. Međutim, iako je Bernhard svoju bespoštednu kritiku patriotski sasuo na vlastitu sredinu, i sam je rekao kako su 'sve države podjednako odvratne' pa nema nikakve sumnje da je ta kritika univerzalna i da se kao takva treba čitati.'
Pranjković ističe i da postoje mistifikacije oko Bernhardove zabrane tiskanja i izvođenja njegovih djela u Austriji: 'Prva, kraća zabrana isporuke njegovih djela u Austriji vjerojatno je doista bila tek impulzivna reakcija na tužbu jednog od njegovih bivših prijatelja i mecena Lampersberga, koji se prepoznao u nimalo laskavu opisu, a za vrijeme koje su se njegova djela u golemim količinama švercala iz Njemačke. No opća zabrana koju je unio u oporuku dva dana prije smrti vjerojatnije je, barem djelomično, bila promišljen 'marketinški trik', vrlo uspješna inscenacija vlastitog života nakon smrti, jer nema boljeg mamca za publiku od zabrane i dugotrajnog skandala praćenog sudskim parnicama. Teško je zamisliti da izuzetno inteligentan čovjek poput Bernharda nije takvo što i predvidio.'
'Hladnoća. Izolacija' osma je Bernhardova knjiga koju objavljuje Meandar, a prevoditeljica Ana Pranjković kaže kako se u njoj – čija je radnja smještena u sanatorij koji nije nikakav 'čarobni brijeg' – otkriva dosta piščeve ranjivosti: 'Kao i druge nedaće koje ga snalaze, pisac svoj boravak u zloglasnom lječilištu Grafenhof opisuje oscilirajući između rezignacije, otpora i ironiziranja naizgled bezizlazne situacije. 'Tuberkuloza je po završetku rata doživjela novi procvat', a kako je u to doba bila neizlječiva, oboljeli su automatski postajali izopćenici, s tim da je Grafenhof predstavljao konačnu destinaciju, s koje najčešće nije bilo povratka. Odabrala sam baš ovu knjigu jer čitatelj ovdje može upoznati i Bernhardovo drugo lice. Doduše čitav je Bernhardov opus prožet i njegovom biografijom i njegovim stavovima, ali knjige iz autobiografskog niza ipak su najintimnije i najmanje politički obojene, bez obzira na to što on i kada govori o bilo čemu drugome ne propušta priliku da barem ovlaš ne opatrne Sazburg, Beč i Austriju. Ni ova knjiga nije iznimka, no u njoj pak dominiraju s jedne strane groteskni ili naturalistički opisi bolesnika i brojnih sumnjivih operativnih zahvata kojima je mladi Bernhard podvrgavan, dakako prožeti njegovom urnebesnom ironijom, a s druge strane tu je dirljiv oproštaj s majkom na samrti i istraživanje vlastitog porijekla i identiteta.'
Indikativno je da tekst započinje citatom Novalisa, koji glasi 'Svaka se bolest može nazvati duševnom bolešću'. Što to duševno muči Bernharda, pitamo Pranjković. 'Kako je 1989. napisano u članku povodom autorove smrti, Bernhard je takoreći od rođenja u plućima nosio klicu svoje smrti, a već se kao osamnaestogodišnjak našao otpisan s posljednjim pomastima. Iako je umro sa svega 58 godina, za njegov je tip bolesti to, pogotovo s obzirom na uvjete u kojima je proveo mladost, zapravo dug vijek, koji može zahvaliti prvenstveno svojoj, unatoč svemu velikoj volji za životom i stvaralačkom žaru što ga je tjerao naprijed. Za života podršku svakako nije imao od svojih sunarodnjaka, od kojih je doživljavao šikaniranja, napade i sudske parnice. Ništa neočekivano budući da njegova kritika nije bila nimalo suptilna, već izravna i konkretna, dapače namjerno pretjerana i razorne snage, a nerijetko upućena i njemu (barem dotad) bliskim ljudima. Bernhardov karakter i ogorčenost na granici apsurda preplavljuju sva njegova djela i likove, čime se zamućuju granice između fikcije i autorova privatnog glasa', objašnjava Ana Pranjković.
Iako se 'Hladnoća. Izolacija' ubraja u autobiografske Bernhardove proze, i tu treba biti oprezan jer nije riječ o klasičnim memoarima: 'U Bernhardovom slučaju teško je dakle strogo odijeliti njegov lik i djelo. Unatoč nepopularnosti biografizma smatram da je upoznavanje s njegovom stvarnom biografijom korisno, upravo zato da bi se izbjeglo kod nas sveprisutno izjednačavanje Bernharda kao autora i čovjeka s literarnim Bernhardom, glasom iz njegovih djela. Neuzimanjem u obzir njegove stvarne biografije, previše se toga o osobi Thomasa Bernharda zaključuje samo na temelju onoga što u svojim djelima sam o sebi otkriva. Druga je stvar što to i jest jedino bitno. I njegov je autobiografski niz ipak u prvom redu književnost i ne poklapa se sasvim s činjenicama. Neki su dijelovi i detalji izmišljeni, namjerno iskrivljeni, a neki za njega vrlo važni događaji koji se poklapaju s periodom koji opisuje potpuno ispušteni. Neki smatraju da ono što Bernhard iskrivljuje ili ono o čemu ne govori u svojim autobiografijama o njemu otkriva i više od izrečenog. Na primjer, u ovome romanu Bernhard za svojega oca, kojeg nikada nije upoznao, kaže da je pod nepoznatim okolnostima nasmrt pretučen, a zapravo je počinio samoubojstvo, što Bernhard međutim nikad nije saznao. Za vrijeme boravka u Grafenhofu upoznao je i najvažniju osobu u svome životu, vjerojatno zaslužnu i za čitavu njegovu karijeru. Hedwig Stavianicek bila je 36 godina starija udovica, njegova najveća moralna i financijska potpora. Otad su bili nerazdvojni, sve dok mu 1984. u devedesetoj godini života nije umrla na rukama, a u njezinoj je grobnici pet godina kasnije na vlastitu želju pokopan i on sam. Priroda njihova odnosa nije sasvim jasna, a otkrit će se vjerojatno tek kad i ako njegova obitelj odluči objaviti njihovu korespondenciju. On ju je u društvu nazivao tetom, a za nju je govorio da je njegov 'Lebensmensch' (izraz koji je 2008. izabran za austrijsku riječ godine), što nije lako prenijeti, ali u svakom slučaju najvažnija osoba u njegovom životu kojoj, po vlastitim riječima, duguje više-manje sve. No u ovoj je knjizi uopće ne spominje.'
Je li Bernhard pisac koji vas uvuče u svoj svijet?
'Primijetila sam da Bernhard izaziva vrlo različite reakcije kod čitatelja. Doživljaji Bernhardova djela kao da su, i više nego drugih, odraz samih čitatelja. Osjetljivije bacaju u depresiju i doživljavaju ih kao mračno i nepristupačno štivo, posebno empatične ganu jer se sažale nad njim, onima koji očekuju priču neshvatljiva je, pa i naporna njegova redundantnost i kontradiktornost, dok su meni ta djela uvijek dizala adrenalin i volju za životom i radom, a posebno me oduševljavao njegov humor, koji obično iskrsava u najneprikladnijim situacijama. Namjerno ga ne nazivam cinizmom jer ga tako ni ne osjećam. Mene je, priznajem, kao i druge sljedbenike, potpuno uvukao u svoju mrežu i pretvorio u, rekla bi Daša Drndić, 'gotovo patološki privrženog suučesnika'.
Njegov je diskurs jedinstven, rečenice su izuzetno duge, s mnogo umetnutih dijelova, a način pisanja s mnogo ponavljanja zapravo podsjeća na govor, pa mjestimično i zapada u razgovorni stil. Tekst je gust, ali teče u svom ritmu bez zapinjanja, pa sam se trudila postići to isto', kaže Ana Pranjković.
http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/236595/Prijezir-domovine-kao-vrhunsko-domoljublje.html#.UQpDN2faF8F (http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/236595/Prijezir-domovine-kao-vrhunsko-domoljublje.html#.UQpDN2faF8F)
odličan text.
začudo, ovo delo je prvo objavljeno na srpskom (u okviru apsolutno must-have priceless AUTOBIOGRAFSKIH SPISA) pa tek evo sad na hrvatskom.
Pa ljudi, jeste l' vi nAormalni:
http://www.geopoetika.com/book.php?id=2976 (http://www.geopoetika.com/book.php?id=2976)
Izaš'o novi Lu!!!!!!
QuoteNina Faber nikada i nije bila u skladu sa svojim vremenom. Nakon nekoliko objavljenih knjiga (uz važnu činjenicu da su je zaobišle sve značajne nagrade), nestala je iz javnosti. Narušena neuspehom i alkoholom, ona naizgled prevazilazi teškoće i susrećemo je na dan objavljivanja njene nove zbirke pesama, Bosfor. Nina je nervozna, a kada naleti na neutemeljenu, nerazumnu, negativnu kritiku, pada joj mrak na oči. Vreme je za payback!
Erlend Lu, o izdavaštvu piše s ironijskim otklonom, o susretu pesnikinje zašle u godine s jednim novim vremenom i o tome koliko se gneva može naći u njoj kada se odluči da stvari uzme u svoje ruke. Iako se ovaj roman može tumačiti pre svega kao jetka kritika nekompetentne književne kritike u sveopštoj krizi izdavaštva, u njemu su i izoštrena, vrlo slojevita oslikavanja psihologa, zaposlenih u Domu književnosti, prodavca i menadžera u knjižari a, posredno, i intelektualne i kulturne sredine uopšte. Haotičan niz epizoda, aluzija, alegorija, začinjen metaforičnim humorom, donosi slikovite opise neobičnih susreta među likovima ovog romana. I baš kada pomislimo da je Popis roman ovog norveškog pisca sa najviše gorčine od svih koje smo do sada pročitali, naletećemo na deo o ježu koji ne podnosi laktozu i nepogrešivo prepoznati luovski stil. Jednodnevni lični ponor glavne junakinje jeste mračna potka ovog romana, ali je njegova glavna tema zapravo položaj umetnika u današnjem vremenu.
uskoro... :!:
Autor Bernhard, Tomas, 1931-1989
Naslov Seča šume : jedno uzbuđenje : roman / Tomas Bernhard ; prevela s nemačkog Bojana Denić
Izdavanje i proizvodnja Beograd : LOM, 2013 (Beograd : Caligraph)
Fizički opis 161 str. ; 21 cm
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.dallasnews.com%2Fincoming%2F20131012-twaincover.jpg.ece%2FBINARY%2Fw620x413%2Ftwaincover.jpg&hash=11409a4844d9d3b768d10364302b51d80a2dbe74)
Over the years, Samuel L. Clemens, a.k.a. Mark Twain, the most famous man in America, made dozens of attempts to write his autobiography. Each time, he failed to complete the job. He would file away the unfinished manuscript, and a few years later he would try again, and fail again and file again.
Finally he gave up the idea entirely because, he said, there's no such thing as an honest autobiography: "You cannot lay bare your private soul and look at it. The man has yet to be born who could write the truth about himself."
Yet the University of California Press has now published Volume 2 of what in a few more years will be the Complete and Authoritative Edition of the Autobiography of Mark Twain. Volume 1, published in 2010, the centennial of Twain's death, comprised 736 small-print pages of text. Volume 2 is 733 pages. When Volume 3 is published, the autobiography will be the approximate size and weight of an anvil and about as easy to lift and carry.
Don't blame Mark Twain for this unwieldiness. It's the scholars who buried his book in enough prefaces, notes, indices and other academic machinery to break its back. Mercifully, early this year, the University of California published a 400-plus-page Reader's Edition of Volume 1, in larger, more readable type without most of the scholarly apparatus, leaving Twain alone to entertain and enlighten his readers and make them laugh, which he's superbly capable of doing.
So what happened? How did Twain's belief that "there's no such thing as an honest autobiography" evolve into this massive Autobiography? The answer is one of the most fascinating things about this endlessly fascinating work.
Sometime around 1905, Twain got an idea. He wouldn't write an autobiography, he would talk one. He would dictate it to a stenographer. Furthermore, it wouldn't "patiently and dutifully follow a planned and undivergent course through gardens and deserts and interesting cities and dreary solitudes" as standard autobiographies do. Such books, when at last they reach their appointed goal "are pretty tired — and they have been frequently tired during the journey, too."
His own autobiography would follow no such plan. Indeed, it would follow no plan at all. For about two hours a day, he would say whatever came into his head, and the stenographer would write it down. He might begin a session talking about a letter he had just received, then in 10 minutes suddenly switch to a banquet he had attended or a conversation with Gen. Ulysses S. Grant, which would remind him of something one of his daughters had said, or something he read in a newspaper or something he saw in the West when he was a young man. Maybe he would come back around to his original topic, the letter. Maybe he would return to that topic another day, or maybe not. Sometimes he would insert into the transcript a newspaper clipping, a letter, a story that he had written years earlier but never published, or parts of some of one of his filed-away earlier attempts.
He was dictating not an autobiography but a long conversation, with himself doing all the talking. And he would express his strongest opinions about everything: No matter how pious and puritanical Americans are, their true god is money; nearly all politicians are corrupt because they worship money, too, and crave a lot of it; Theodore Roosevelt is the worst president the republic has ever had; the popular writer Bret Harte is a cheat and a scoundrel. Most book publishers are crooks. And he moaned about some of the disastrous business investments he had made.
His ire extended even to God and the Bible: On June 19-20, 1906, Twain spoke at length on these subjects. The God of the Old Testament is always punishing. "His acts expose His vindictive, unjust, ungenerous, pitiless and vengeful nature constantly." The Old Testament, he says, "is perhaps the most damnable biography that exists in print anywhere. It makes Nero an angel of light and leading, by contrast."
The "earthly half" of God, Jesus, portrayed in the New Testament, "requires us to be merciful, and sets us an example by inventing a lake of fire and brimstone in which all of us who fail to recognize Him as God are to be burned through all eternity."
"Ours is a terrible religion," he says. "The fleets of the world could swim in spacious comfort in the innocent blood it has spilt."
These were shocking views to hold in 1906 America, and remain so for many today. Also, many of his opinions of the people of his own time would have generated outrage and many lawsuits, had those citizens known of them.
But they didn't, for Twain arranged that his full autobiography wouldn't be published until 100 years after his death, when everyone he had ever known and written about or could have offended were as dead as he.
So what we've inherited is no ordinary book. You may begin at the beginning and read to its end; you may reach into it like a grab bag and enjoy whatever you pull out. It doesn't matter. Twain's Autobiography is, he said, "only a pleasure excursion, and it sidetracks itself anywhere that there is a circus, or a fresh excitement of any kind, and seldom waits until the show is over, but packs up and goes on again as soon as a fresher one is advertised."
And there always is another circus.
Bryan Woolley is the author of November 1963, recently republished by Brown Press.
books@dallasnews.com
Autobiography of Mark Twain, Volume 2
Edited by Benjamin Griffin, Harriet Elinor Smith and others
(University of California Press, $45)
http://www.dallasnews.com/entertainment/books/20131012-book-review-autobiography-of-mark-twain-volume-2..ece?nclick_check=1 (http://www.dallasnews.com/entertainment/books/20131012-book-review-autobiography-of-mark-twain-volume-2..ece?nclick_check=1)
ove knjige još nisu objavljene, valjda će uskoro, ne znam ništa o njima, ali naslovi su mi interesantni.
Lepra : bolest - religija - metafora / Nebojša Tumara, Službeni glasnik, 2013
Istorija poljske književnosti do 1914. godine / Ljubica Rosić, Zavod za udžbenike, 2013
Antologija nemačkog ukletog pesništva XIX i XX veka / prevod s nemačkog, predgovor i beleške Bojan Belić, Paideia, 2013
Đavo u brdima : roman / Čezare Paveze ; prevela s italijanskog Aleksandra Milosavljević, LOM, 2013
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi39.tinypic.com%2Fx24bjc.jpg&hash=91d49b7507577cc1353966fab20bc7134b8fb6e4)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi43.tinypic.com%2F33f6tzn.jpg&hash=7b59eecc5039e5657d161edda9c69b7b5ec913e2)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi40.tinypic.com%2F2irvpyc.jpg&hash=247bffc939961307cf57f7f6b9c7b7246bc5ebc8)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.laguna.rs%2F_img%2Fupripremi%2Fisusovi-memoari-korice.jpg&hash=f89aebb971e2fa43dd55a6b971cc9e8ad52a5ce4)
Isusovi memoari
Vuk Drašković
Roman koji nastavlja tamo gde je stao kultni roman Nož.
Datum objavljivanja: mart 2015.
Poznavaocima lika i dela Fjodora Mihailoviča Dostojevskog je poznato da je bio strastven kockar, o čemu uostalom svedoči i njegov roman istog imena.
Jedan deo života, Dostojevski je živeo i stvarao u Nemačkoj, u gradu Visbadenu, a odlazak u kockarnicu bio je njegov svakodnevni ritual.
U toj kockarnici kružila je priča da je Dostojevski ostao dužan današnjih 240.000 evra.
Sve do 2013. godine, tamo je stajala tabla: "U ovoj kockarnici, F.M. Dostojevski, ostao je dužan toliko i toliko..."
Međutim, pomenutom kazinu javio se vlasnik Čelsija Roman Abramovič. On je galantno "regulisao" ceo dug a svoj postupak je objasnio sledećim rečima: "Dostojevski nikome ništa nije dužan. Skidajte tu sramnu tablu."
u biti nikako da se sjetim te table, sve bih rekao patka, ali ja se u pravilu krecem bez registriranja okolisa, tako da je mogla stajati i tabla koja prolaznike grize za nogavicu.
u pripremi (filip višnjić)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Ffilipvisnjic.co.rs%2Fwp-content%2Fuploads%2F2016%2F03%2FPriprema-Natanijel-Hotorn-Kuca-Sa-Sedam-Zabata-205x300.jpg&hash=e1bfcffd0bfceabacb0d90091c99925a19b95623)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Ffilipvisnjic.co.rs%2Fwp-content%2Fuploads%2F2016%2F03%2FPriprema-Mobi-Dik-200x300.jpg&hash=aefcdb716da7f22c0bc126a3ac7c2e57e547dd6a)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Ffilipvisnjic.co.rs%2Fwp-content%2Fuploads%2F2016%2F03%2FPriprema-Vilijam-Somerset-Mom-Volsebnik-187x300.jpg&hash=abae433e921df3ff25af4308480da113756cd620)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Ffilipvisnjic.co.rs%2Fwp-content%2Fuploads%2F2016%2F03%2FPriprema-Kvaka-22-187x300.jpg&hash=8df19e12895f0f0ee57854d7dd2d5167c5b4fa12)
ne znam baš koliko je VOLŠEBNIK dobar (tj. tačan) prevod za MAGUSA...
Dragan Velikić zvezda u Italiji: ,,Islednik" na 7. mestu najprodavanijih romana
Roman ,,Islednik", za koji je pisac svojevremeno dobio Ninovu nagradu, u Italiji se nalazi na sedmom mestu po prodaji sa izmenjenim naslovom ,,Sveska nestala u Vinkovcima", a lagano osvaja i francusko tržište.
Roman Dragana Velikića ,,Islednik" (na francuskom i italijanskom naslovljen "Sveska nestala u Vinkovcima" nalazi se na sedmom mestu po prodaji u Italiji, a njen autor je dobio veliki prostor u kulturnom dodatku vikend izdanja prestižnog italijanskog dnevnog lista ,,La Republika".
– Mene je to iznenadilo jer je u pitanju veliki tiraž i reč je o najznačajnijoj top lista romana u italijanskim medijima. Ja sam davno imao izdavača u Italiji koji je želeo da objavi sve moje romane, ali taj izdavač je bankrotirao. Onda je došla kuća ,,Keller editore" koja je odlučila da me prati. Pre dve godine kod njih je izašao moj roman ,,Bonavia", a sada i ,,Islednik", odnosno ,,Sveska nestala u Vinkovcima", u prevodu Estere Miočić. Prevodioce nikada ne treba zaboraviti – kaže Velikić za Nova.rs.
U kulturnom dodatku ,,La Republike" koji se zove ,,Robinzon" izašla je i kritika romana ,,Islednik".
- Izuzetno dobra recenzija. Simoneta Fiori je njihova poznata kritičarka. To je najznačajnije mesto u italijanskim medijima gde možete dobiti prostor za svoj roman – dodaje Velikić.
Takođe, pre nekoliko dana izašao je intervju sa našim piscem u rimskom listu ,,Manifesto".
- To je jedan politički intervju, u njemu sam pričao o aktuelnom Beogradu i svom ovom haosu. Tu sam plasirao svoje stavove iza kojih stojim već godinama kada je u pitanju grad u kojem sam rođen i u kojem živim.
Draganu Velikiću 13. januara u Francuskoj izlazi i knjiga ,,Ruski prozor". ,,Islednik" je već ranije objavljena, tako da možemo reći da je vrlo zastupljen u dve važne evropske zemlje.
- Francuski izdavač Agullo je smatrao da ,,Islednik" nije dobar naslov, jer će svako prvo pomisliti da je u pitanju kriminalistički roman ili triler. Ja sam davno objavljivan u Francuskoj, tako da trenutno nisam baš poznat njihovoj publici. I onda su tražili novi naziv i izabrali su ''Sveska nestala u Vinkovcima" i mislim da su pametno uradili. Meni je u početku bio malo čudan, ali ispostavilo se da izuzetno dobro prolazi i bio je u užem izboru za nagradu ,,Žan Mone". A onda se italijanski izdavač Keller editore priklonio tom naslovu, jer sam ja uslovio ili da bude ,,Islednik" ili kako su Francuzi izabrali, jer nije dobro da mi se na raznim jezicima knjiga drugačije zove – kaže Dragan Velikić.
Inače, najznačajnija francuska izdavačka kuća ,,Livre de Poche" je otkupila prava od kuće Agullo za džepno izdanje knjige ,,Sveska nestala u Vinkovcima" i izaći će sada u aprilu.
- Dobio sam poziv preko svog izdavača za učešće na književnom festivalu ,,Atlantida" u Nantu od 24. do 27. februara. Daj Bože da se ništa neće nepredviđeno desiti i da ću tamo otputovati – nada se Velikić.
Takođe treba reći da je roman ,,Islednik" pre mesec dana objavljen u Ukrajini sa originalnim naslovom, a u martu će izaći u Albaniji.
U pitanju je knjiga koja sadrži ono po čemu je Velikić prepoznatljiv: savršen osećaj za detalj, jezičku preciznost, briljantno izbrušen stil. Roman o majci postaje ispovest ali i priča o zemlji i ljudima kojih više nema. Po mnogima je ,,Islednik" najbolji Velikićev roman za koji je 2015. dobio po drugi put u svojoj književnoj karijeri NIN-ovu nagradu.
https://nova.rs/kultura/dragan-velikic-zvezda-u-italiji-islednik-na-7-mestu-najpodavanijih-romana/
Dobro je da je Perin u nastupu lucidnosti otvorio ovaj topik jer gde bismo inače čitali o tome da je Kormak Makarti sa 42 godine imao ljubavnicu od 16.
Cormac McCarthy's Secret Muse Breaks Her Silence After Half a Century: "I Loved Him. He Was My Safety." (https://www.vanityfair.com/style/story/cormac-mccarthy-secret-muse-exclusive)
Narod se trenutno više bavi činjenicom da je ovaj tekst napisan jednim... napadno literarnim stilom, kad bi TikTok bio literarni žanr, a autrejdž će valjda uslediti uskoro. No, kad se sve sabere i oduzme, u sedamdesetima je izgleda bilo MNOGO normalno da odrasli ljudi imaju tinejdž ljubavnice i, eto...
Ako je legalno onda je normalno, tako nas Tramp uči.
dje je otac te od 16
takodjer
ima 16 uzela 17 dakle 18
kako babe daju godine
Počinje Sajam knjiga bez 20 izdavačkih kuća: "Nismo mogli da prihvatimo ultimatum" (https://n1info.rs/kultura/pocinje-sajam-knjiga-bez-20-izdavackih-kuca-nismo-mogli-da-prihvatimo-ultimatum/)
QuoteMeđunarodni beogradski sajam knjiga počinje danas pod sloganom "Tvoja nova priča", a prema navodima iz Beogradskog sajma okupiće više od 400 izlagača, dok deo izdavača neće učestvovati jer sajamski dani obuhvataju i godišnjicu pogibije 16 ljudi u padu nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Skoro 20 izdavača ove godine otkazalo je učešće.
"Nismo mi odbacili Sajam, Sajam je odbacio naše sugestije za promene i onda smo mi morali da reagujemo da bismo pokazali da smo ozbiljni u namerama da se stvari menjaju, ne samo na Sajmu, nego i u društvu", naglasio je Zoran Hamović.
Kako je rekao, odlučili su da ne učestvuju na manifestaciji "koja prikazuje da je sve u redu".
"Da se veselimo knjizi... To je nas dovelo do toga da smo morali da pokažemo da nije tako i da postoje i drugačija rešenja, koja nadamo se, i veći deo javnosti razume. Moram da kažem i to da poslednji potezi Beogradskog sajma i organizatora pokazuju da je naš sajam otišao u istoriju, dovodeći istoričara da otvori sajam a ne književnika kao ranije", kaže Hamović.
(...)
ovo ne razumijem ili sam nesto pogresno zabiljezio.
zar pojam "istoricara" u srbiji ne definira knjizevnika koji proizvodi bajke? kolegu andersena ili brace grim. ili se u srbiji bajke ne tretiraju kao knjizevnost?
Boris Beck - Von Dänikenova ostavština: Kako se glupost prodaje s autoritetom (https://www.vecernji.hr/vijesti/von-danikenova-ostavstina-kako-se-glupost-prodaje-s-autoritetom-1924959)
QuoteDänikenov postupak bio je jednostavan i užasno efektan: pokazao bi neke neobične predmete ili slikarije i rekao da je to dokaz da su izvanzemaljci bili ovdje.
U subotu je u Interlakenu u 90. godini umro Švicarac Erich von Däniken, ali njegovo naslijeđe življe je nego ikada.
Imao je plemićko prezime, ali od mladosti je bio lopov i niškoristi. Kad mu je bilo 19, napustio je školovanje i bio uvjetno kažnjen zbog krađe. U Egiptu je potom nešto petljao s draguljima i za to dobio devet mjeseci zatvora u domovini. Vodio je hotel u Davosu, u kojem je falsificirao dokumentaciju kako bi na prijevaru dobio 130.000 dolara kredita, koje je spiskao na putovanja po svijetu i plejbojski stil života; za to je dobio tri i pol godina ćuze, od kojih je odsjedio jednu.
Usput je napisao knjigu "Sjećanja na budućnost", o tomu kako su svemirci davno posjetili Zemlju i našim precima dali tehnologiju. Knjiga je bila tako očajna da su je izdavači redom odbijali dok Econ Verlag nije angažirao Utza Utermanna, predratnog autora bestselera, koji je zbog nacističke prošlosti radio kao urednik i ghost-writer. Pod pseudonimom Wilhelm Roggersdorf Dänikenovu papazjaniju pretvorio je u svjetski hit, a njega u planetarnu znamenitost; Däniken se obogatio i od tantijema podmirio dugove.
bas plagijator. i to los. ali vjerojatno vrlo zabavan.
nastavak becka o dänikenu sa naroda:
Quote(...)
Shvatio je da je bolje varati čitatelje nego bankare. Knjige su mu od 1968. slijedile jedna za drugom, pune živopisnih fotografija i bombastičnih tvrdnji, a njezin je autor bio zvijezda novina, časopisa i televizije, dajući intervjue i izvješćujući sa svojih ekspedicija na kojima uopće nije bio. Milenijski željezni stup u Delhiju koji nikad ne hrđa, Cueva de los Tayos u Ekvadoru, Tullijev papirus, crteži u pustinji Nasca, karta gusara Pirija Reisa iz 16. stoljeća, Keopsova piramida, sarkofag iz Copána...
To i mnogo drugog Däniken je popularizirao kao drevne misterije za koje je davao fantastična i sasvim proizvoljna objašnjenja, koja su sva raskrinkana kao netočna, lažna i besmislena: stup ipak hrđa, karta ne pokazuje Antarktiku, papirus je krivotvorila madame Blatsky, sarkofag je zapravo iz Palenque, a putovanje u Cueva de los Tayos jednostavno je izmislio. Astronom i kozmolog Carl Sagan rekao je da su Dänikenove knjige udžbenici iz traljavog razmišljanja, i baš su se zato prevele na desetke jezika i prodale u milijunima primjeraka.
Prvi šarlatan kojeg su mediji pretvorili u svjetskog celebrityja
Dänikenov postupak bio je jednostavan i užasno efektan: pokazao bi neke neobične predmete ili slikarije i rekao da je to dokaz da su izvanzemaljci bili ovdje. Ta nepodnošljiva lakoća tvrđenja njegova je trajna baština. Kad je Semir Osmanagić pokazao na ćoškasta brda kod Visokog i ustvrdio da su to bosanske piramide, samo je ponovio ono što je već vidio u Dänikenovim knjigama, i kao i on stekao mnogo sljedbenika. Srž tog šarlatanstva je u tome da ne znate ništa ni o čemu, kao i vaša publika, ali da im autoritativno kažete da je vaša teorija točna, uz prvi, glavni i jedini dokaz: Pa vidite i sami. Čovjek se cijepio i nakon tri dana umro – vidite da cjepivo ubija; na onoj fotografiji astronauta s Mjeseca zastava vijori – vidite i sami; Zemlja je ravna – pa to je očigledno; kako bi se Zemlja mogla zagrijavati kad je pao toliki snijeg?
Däniken je ljudima rekao da vjeruju svojim očima, a onda ih obmanuo lažnim tumačenjem onoga što vide. Milijune je naveo da vjeruju da je istina očigledna i da ne treba ni znanja ni truda da se do nje dođe – samo je treba ubrati, kao jabuku na niskoj grani. I prije njega je bilo šarlatana, ali on je prvi kojeg su mediji pretvorili u svjetskog celebrityja, a danas se od takvih ne može živjeti. Jedno mu ipak treba priznati: bio je bezazlen i zabavan, a ovi su oko nas smrtonosni.
Beck: Prvi šarlatan kojeg su mediji pretvorili u svjetskog celebrityja (https://narod.hr/kolumne-i-komentari/beck-prvi-sarlatan-kojeg-su-mediji-pretvorili-u-svjetskog-celebrityja)
beck je tu kirurski precizno opisao mehanizam na kojem pociva sva manipulacija partije.
Quote from: Alexdelarge on 26-03-2013, 22:23:36(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fsinhro.rs%2Fwp-content%2Fuploads%2F2013%2F03%2FNaslovnice-Birth-Certificate-Danilo-Ki%25C5%25A1.jpg&hash=e1208af5100f858a038a1e8d45f417c20c53b2b0)
Mark Tompson: ,,Izvod iz knjige rođenih – priča o Danilu Kišu"
Biografija Danila Kiša na engleskom jeziku ,,Izvod iz knjige rođenih – priča o Danilu Kišu" (,,Birth Certificate The Story of Danilo Kiš") upravo je objavljena u SAD, prenosi Beta.
Studiju britanskog autora Marka Tompsona štampala je američka izdavačka kuća ,,Kornel juniverziti pres" (Cornell University Press).
,,Šetajući se Kalemegdanom jednog davnog zimskog dana pomislio sam da bih mogao da oblikujem knjigu kao seriju eseja zasnovnih na 'Izvodu iz knjige rodjenih', Kišovom autobiografskom tekstu", rekao je Tompson novinskoj agenciji Beta.
,,Poželeo sam da tako odam i poštovanje eksperimentalizmu u Kišovom delu", rekao je on.
Tompson je naveo da je Kišova ostvarenja počeo da čita 1987. godine, od kada objavljuje i njihove prikaze, ističući da je posebno knjiga ,,Peščanik", štampana na engleskom 1990. ostavila na njega dubok utisak.
Pozitivne utiske o Tompsonovoj biografiji Danila Kiša izneli su Nadin Gordimer, Adam Zagajevski, Dušan Makavejev, Dubravka Ugrešić i drugi, a Publishers Weekly u tekstu objavljenom 17. decembra 2012. ističe da se studijom Marka Tompsona o Danilu Kišu engleski čitaoci konačno mogu upoznati sa eksperimentalnom prozom ovog jugoslovenskog pisca. U skladu sa temom, Tompsonov spis ima eksperimentalni prizvuk koji svojom strukturom predstavlja produženi sjaj kratkog autobiografskog eseja čiji je autor sam Kiš. Biografski komentari koje daje Tompson, prošarani su prekidima u kojima je data interpretacija Kišovih najpoznatijih dela: ,,Grobnice za Borisa Davidoviča", ,,Časa anatomije" i ,,Enciklopedije mrtvih". Ovim svojim poduhvatom, Tompson vraća Kiša na zasluženo mesto u panteonu pisaca XX veka, a biografija koju je sačinio bi trebala da privuče svakog čitaoca zainteresovanog za savremenu svetsku književnost.
Mark Tompson je napisao više studija među kojima su ,,Kuća od papira: Kraj Jugoslavije", ,,Proizvodnja rata: mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini" kao i ,,Beli rat: Život i smrt na italijanskom frontu 1915-1919″. Živi i radi u Oksfordu.
Ovo je sjajna knjiga, zanimljiva na mnogo nivoa. Fascinira autorovo poznavanje naših prilika (istorijskih, političkih, opštekulturnih) i visok nivo objektivnosti, ipak. Preporučujem čak i ako niste posebno zainteresovani za Danila Kiša.
Knjigu je na srpski preveo Muharem Bazdulj.