Sedam dana juna
Mali Mokri Lug , Beograd , mobilizacijsko mesto 2. bataljona, 8. motorizovane brigade , 22 jun , jutro
- Skidaj sve do gaća , stvari stavljaj u ove kese sa nalepnicama ! Na nalepnice piši svoje ime, prezime i adresu – stavlja crne kese desetar ugovorac pred dvadesetak civila.
- A čarape i potkošulje ? – pita zbunjeno momak sa vidljivim viškom kilograma.
- Da nisi emotivno vezan za njih ? – smeje se desetar- Ako je tako , a ti zadrži. Nemoj da skidaš.Treba će ti –
Obrad polako skida odeću sa sebe.Već mu je neprijatno.Smeta mu obnaživanje, makar i delimično , pred tim nepoznatim muškarcima.
Ovde u polutami intendantskog šatora , pokušava da razazna lica i njihove izraze.
Svi su obuzeti sobom , hitro i poslušno skidaju odeću sa sebe i bacaju sa strane. Izuzetak je momak sa jakom crnom kosom i neobičnim licem koji polako skida stvari sa sebe i uredno slaže do nogu . Na potkolenicama i mišicama ima tetovaže.Sa ovog rastojanja Obrad samo nagađa da su u pitanju nekakve slike.
Dok stoje u donjem vešu na razbacanim šatorskim krilima, ugovorci prilaze , odmeravaju ih i kolegi za stolom sa lampom govore – gore 44 ... dole 50 , čizme 45...-
Miris naftalina se pojačava dok drugi ugovorci unose gomile kesa sa neotpakovanim delovima uniformi. Obradu se od mirisa i neprijatnosti već povraća. Pred svakim od njih se gomila povećava , pantalone, jakna, prsluk, džemper, košulje, borbeni ranac ...
- Jel ima neko sa vojničkim činom ? - pita desetar - Da dobije oznake. -
- Ja , razvodnik – kaže Obrad .Svi se okreću i posmatraju ga. Obradu je još neprijatnije .
U prostoriju ulaze dva aktivna starija vodnika.- Je li podeljeno? - pita visočiji.
- Jeste gospodine stariji vodniče ! – odgovara desetar.
- Daj im revers da potpišu ! –Obraća se razgaćenoj grupi –Gore , na vrhu reversa , štampanim slovima , lepo , ime i prezime .Jel jasno!-
Neki mrmljaju ,,da ,, , drugi klimaju glavom , samo Obrad i crnokosi ćute.
Svi brzo ispunjavaju revers i potpisuju.
Desetar stoji pored tog crnokosog , visokog momka , koji pažljivo čita revers – Jel gotovo ? – pita desetar nestrpljivo.
- Gotovo je kada ja potpišem! – ne okreće se crnokosi i dalje pažljivo čita.
- Ima nekih nejasnoća ?- obraća se stariji vodnik desetaru.Ovaj sleže ramenima i pokazuje na crnokosog.
Sada se vodnik obraća crnokosom – Jel sve u redu momak ? –
- Upoređujem šta ste mi dali sa onim što piše.Imam pravo na to ? - diže pogled crnokosi i upitno gleda vodnika u oči.
- Naravno , – smeška se vodnik - samo ubrzaj , nemoj to da studiraš kao porno časopis - smeh u šatoru – Ne misliš valjda da vojska hoće da te prevari za košulju ili čarape .Da možda vojsci ne fale neke čarape , pa hoće da uzme tvoje ? -
- Kada sam ja pre par godina , gospodine vodniče , služio vojsku, po skladištima su vam falile i rakete , ne samo čarape – nonšalanto odgovara crnokosi dok čita spisak.
Vodnik uzima revers iz njegove ruke, čita – Miloš Đorđević – i vraća ga nazad .Okreće se kolegi vodniku.- Još jedan ,,dobro obavešteni ,, ! - ponovni smeh u šatoru.
- Pa dobro Miloše, imaš li ti ideju gde su te rakete ? Čekaj , čekaj , da nisu ovde ... – prilazi Milošu sa prednje strane i zagleda njegove gaće – Ma nisu , ovde nema rakete, ovde je samo vežbovni metkić ! – opšti smeh.
Miloš je nepomućnog mira , smeh ga ne dotiče .Opušteno posmatra vodnika – Nije loše gospodine vodniče, da kažemo da je 1 : 0 za Vas.–
Vodnik mu ozbiljnog lica prilazi – Mali , sa mnom samo do jedan i možeš da igraš ! Potpisuj i beži sa ostalima u ćošak na oblačenje! – Obraća se ostalima – Kome šta od opreme ne valja, moći će da zameni na odredišnoj lokaciji ! –
- Znači , u paklu ! – dobacuje Miloš.
- Miloše, sve prema zaslugama ! – ravnodušno odgovara vodnik.
*
Obrad , obučen, izlazi iz šatora.Zahvalan je na svežem vazduhu.Sve mu na njemu smeta.Nerazgažene čizme , košulja koja steže oko vrata, miris...Ispred njega na nekih desetak metara , onaj crnokosi, Miloš.
Ruke u džepovima , transportni ranac Milošu o ramenu.
U susret im ide rezervni kapetan , pivski stomak srednje visine od oko trideset i pet godina, u pratnji desetara.
Miloš prolazi pored njega i ne konstatuje njegovo postojanje.
Kapetan je zgranut – Momak, vrati se ovamo ! –
Miloš za trenutak zastaje.Okrenuo je samo glavu da vidi ko proizvodi zvuk.Telo i dalje ima prethodno usmerenje.
Kapetan komanduje –Da izvadiš ruke iz džepova i da starešinu pozdraviš po propisu ! –
Miloš ga par sekundi posmatra i okreće glavu , bez da se povinuje, bez da komentariše , sa rukama u džepovima nastavlja svojim putem.
Obrad , zastaje da pozdravi kapetana. Uz put čuje – Napunili su mi jedinicu ludacima ! Kako sutra sa njima u rat ! Podrivaju sitem odbrane ! Ovde će sudovi da rade ! –
Na poljani ,Obrad prilazi grupi rezervista – Jel zna neko gde je druga četa ? -
Ovi ga upućuju na sam kraj poljane, ispod stabla oraha.
Tamo zatiče Miloša i desetak vojnika.
- Druga četa ... ? –bucmasti krupni momak klima glavom – Prvi vod ...? – bucmasti ponovo klima glavom i uz osmeh odgovara – Tako je ! Sa nama si ! –
- Jel nas ima još ? – pita , ovih desetak mu je malo za vod.
- Ima .Još petnaest .Otišli su sa poručnikom za Leštane , u skladište po oružje i ostalu opremu – kaže krupajlija.
Dok odbija kolutove duvanskog dima – Jel to aktivni ili rezervni poručnik ? – interesuje se Miloš.
- Rezervni...kakve to veze ima ? – pita krupajlija.
- Možda ima , a možda i nema – zagonetno odgovara Miloš.
Obrad vadi cigaretu.Po džepovima traži upaljač.Ne nalazi ga i prilazi Milošu da zapali.
Dok pripaljuje cigaretu o žar – Jel ti mnogo neprijatno bilo ? – pita ga Miloš .
Obrad je zbunjen pitanjem – Ne razumem... na šta misliš ?-
- Dok si stajao u gaćama – kaže Miloš i gleda u daljinu .
Obrad sad shvata i razvlači usta u osmeh – Blam me pojede ! Pred ženama uvek bez trena razmišljanja i bez gaća.Ali pred muškarcima ...-
Miloš i dalje maestralno odbija kolutove dima i gleda negde daleko.
– A jesi li razmišljao zašto je to tako ? –
Obrad je sada već zainteresovan i počinje da se koncentriše na razgovor – Pravo da ti kažem , ne ! –
Miloš se okreće i prodorno ga posmatra – To je zbog osećaja neadekvatnosti. Dolaziš u priliku da se sa ostalim muškarcima odmeravaš čija je patka veća. Ako neko ima veći , ti si u opasnost da se osećaš neodgovarajućim , inferiornim...To što te nije blam pred ženama , to je druga priča. Nisu njima dimenzije nebitne , ali im to nije na prvom mestu. Ti to svesno ili podsvesno znaš i zato se ne uzbuđuješ !-
Obrad je od prvog trenutka znao da Miloš nije običan , ali ovakvu neobičnost nije očekivao , posebno ne u Malom Mokrom Lugu.
- Mislio sam da moju nelagodu niko nije video – uz osmeh komentariše Obrad.
- Uvek neko vidi , pitanje je da li je voljan da priča.A , ako priča, kakvi su mu motivi- odbija opet kolutove zamišljeni Miloš.
- A kakvi su tvoji motivi ? – ne izdrža Obrad dok se i dalje smeška.
- Tamo gde idemo , tamo će mi trebati prijatelji .Ne samo meni , trebaće i tebi , i drugima...A ja hoću da ti budeš moj prijatelj ! Ja sam Miloš Đorđević , blok 44 , Novi Beograd – pruža ruku Miloš. Dok se smeje pokazuje dva reda savršeno belih zuba.
Ovakva neposrednost je na tren paralisala Obrada, to je nešto što se retko sreće .Obrad se pribrao – Ja sam Obrad Mitrović , Zvezdara.-
Obostrano čvrst stisak ruke.
Krupajlija , koji sluša ceo razgovor - Da se predstavim , Milan Vuković, Kaluđerica-
Za njim i ostali prilaze, predstavljaju se i rukuju.
U to se pojavljuju dva Tamića i iz njih iskače ostatak voda .Iz kabine prvog vozila izlazi poručnik. Zateže uniformu.Prilazi grupi ispod orha.
- Aaa, imamo prinove ! – dok posmatra Miloša i Obrada.
Vuković – Jeste , poručniče! Dugo vas nije bilo.U međuvremenu smo se nakotili ! – smeh u grupi.
- Za one koji me nisu upoznali, ja sam poručnik Dragutin Marić. Biću komandir prvog voda. – predstavlja se trideset trogodišnjak , prijatne fizionimije – Novajlije , da čujem imena - obraća se uz osmeh Obradu ,Milošu i još nekima .
Oni se predstavljaju.
- Ajde sada da istovarimo i podelimo igračke za odrasle momke ! – vodi ih poručnik do vozila. U vozilima uglavnom drveni sanduci.U sanducima ono bez čega rata nema.Konzervirane automatske puške , puškomitraljezi .... ručni bacači u posebnoj ambalaži....
- Evo nama osnovnih sredstava za rad ! – smeje se krupajlija.
- Da ti Vukoviću ne studiraš ekonomiju ? – pita ga Miloš dok spuštaju sanduke .
- Da... otkud znaš ? – zbunjeni Milan Vuković.
- Onako.Palo mi na pamet – nekako usput Miloš.
- Mora da i ti studiraš ekonomiju ? – zaintrigirani Vuković
- Ma jok ! Ja sam diplomirana baraba, baraba iz 44 –ke – smeje se Miloš.
- Ne ličiš mi na barabu ! – ubeđeno će Vuković.
- A kako izgledaju barabe ? – staje Miloš.
Vuković razmišlja – Sad si me uhvatio.Retko ih viđam –
-Viđaš ih vrlo često , samo što misliš da nisu barabe, nego fin svet.Lepo pričaju, lepa odela , čisti , odaju utisak da su osobe od poverenja i znanja – priča Miloš dok se penje na tamić po drugi sanduk – uključi vesti u sedam , pola osam , ima ih koliko hoćeš.-
- Aaaa, ti pričaš o politici. Ma pusti to- , sada Vuković kapira.-Mene to ne interesuje-
- Ma pustio bi Miloš politiku, nego neće ona njega . Jebe me čim otvorim oči , ni kafu ne popijem. – odgovara Miloš.
-Trebaju mi dvojica da donesu sledovanje suvog obroka za vod , preuzima se tamo iza žute kuće – pokazuje poručnik.
- Evo , idemo Miloš i ja – predlaže Obrad i kreću preko poljane koja se već napunila vojskom i materijalom .
- Čime se ti Obrade baviš u životu ? – pita Miloš.
- Ti izgleda dobro pogađaš , probaj i sa mnom – predlaže Obrad.
- Deluješ mi malo smotano.Verovatno neki posao za državu.-
- Opasan si ti ! -smeje se Obrad – Da , radim u prosveti.Predajem likovno u osnovnoj školi –
Milošu se dopalo to što čuje – Profa znači ,lepo je to! Mora da te klinci gotive ! –nastavlja sa pitanjima -Burmu vidim, pretpostavljam da postoji i gospođa Mitrović ? Imaš li svoje klince ?
- Da oženjen sam i imamo ćerkicu – ponosno kaže Obrad.
- Zavidim ti –nekako tužno Miloš – neku si godinu stariji od mene , imaš porodicu , posao koji sigurno voliš ...ti si srećan čovek.-
- Ti mi baš ne deluješ kao nesrećan čovek .Šta je sa tvojim životom ? – Obradu je neprijatno što se Miloš sneveselio.
- Ja sam ti Profo u svakom pogledu nedovršen čovek.Završio sam gimnaziju, upisao prava, dao dve godine , stao .... stao i usrao . Bio sam u vezi četiri godine , i to sam usrao. Stalni posao nemam, kad nešto nađem preko ortaka, to je fizika da puca kičma, plafon povremeno posao u kladionici ili menjačnici .Sa dvadeset i šest godina praktično me izdržavaju ćale i keva.Sada i ovo sranje sa ratom. –
- Ma neće biti rata.Ovo je samo, kako to zovu demonstarcija sile , pokazivanje mišića Albancima i njihovim saveznicima. – umirujuće će Obrad.
- E moj Profo, ako su to mišići ,onda će Srbija da ih uplaši kao što bi tebe uplašio distrofičar . Vidiš da je opšte rasulo.Već danima vijaju ljude po Beogradu. Svi beže, niko neće u rat ! Niko neće da gine za ovakvu vlast i državu ! – sa gorčinom Miloš pljuje u prašinu.-Ovo je sve od vojske što su skupili –pokazuje okolo –Koliko nas ima u Lugu , šest, sedam stotina ? I jesi video koga su sve pokupili? – nastavlja , ne čeka odgovor – Sve sirotinja! Kakvim su se automobilima dovezli ? Kečevi, jugići i ostala korozija. Šta ti piše na pozivu ? Kada je trebalo da se javiš? –
- Pre dva dana , ali nisam mogao ... –
- Ma ja sam mogao ! Ali nisam hteo ! I jel nas neko pitao gde smo dva dana ? Niko ! Po tome vidiš u kolikim su govnima a i mi sa njima . Oni su bre srećni što su i ovoliko budala nahvatali ! – već se raspaljuje Miloš.
- Mora da ima još par ovakvih poljana sa rezervistima u Beogradu ! – već je nesiguran u svoj stav Obrad.
- Samo se ti pali Profo ! Al sam zato siguran da su Albanci napunili poljane na Kosovu.-
Privučen Miloševim glasom prilazi im momak sa bradom
– Psihodelični , ne mogu da verujem ! Pa kako i tebe uhvatiše ? – rukuje se sa Milošem.
- Keva se zajebala, otvorila im vrata – mrmlja Miloš – znaš kad bi me našli ...
- Ej , Zemunci , dođite da vas upoznam – poziva bradonja dva krupna momka – Ovo je čuveni Psiho iz mog bloka ! – predstavlja Miloša, rukuju se.
- Mi smo brate poštovaci tvog lika i dela – smeju se Zemunci –
- Da se ne uobrazim od tolike slave – smeška se Miloš.Prija mu što i u Zemunu znaju za njega.
-Jeste ,ti si brate Psiho nešto ko Zagor te nej i Duh koji hoda , zajedno.Nego brate, poslednjih godina slabo čujemo za tebe.Jesi se povukao ? – radoznao je jedan od Zemunaca.
- Tja, omatorilo se ! Obaveze.... – cedi kroz zube Miloš.
- Kapiram brate – pun je razumevanja Zemunac .– Ako si za okrepljenje imam ovde nešto – malo pomera bluzu i pokazuje Milošu.
- Imaš za prodaju ? – pita zainteresovani Miloš.
- Da prodam čuvenom Psihodeličnom ? Pa da me bije maler? Za tebe brate na poklon.- odvodi ga do sanduka sa puškama i odatle mu predaje punu flašu.- Ako ti i ono drugo ustreba , tu smo – kaže u poverenju.
Oprostiše se sa njima i odoše po hranu.U povratku Obrad pita –
Nadimak ti je Psihodelični, Psiho , otkud to ? Jel to zbog upotrebe nekih sredstava ?-
- Ma jok –smeje se Miloš –iako volim ponekad , u društvu da savijem.Nadimak je Profo zbog nekih stvari koje sam do pre par godina radio, nešto vezano onako više za karakter, temperament, okolnosti ... A ti , jel konzumiraš gandžu ? –skreće priču - Verovatno ti i tvoja gospođa savijete kad dođe neko društvance, a ?
- Sve znaš –smeje se Profa.- Da je možda nemaš kod sebe ?
- Nemam je ja, ali znam ko je ima –
Deluje mi ok.
Dinamično i zanimljivo.
Volim kad dijalog dominira nad opisima.
Prevelik broj likova sugeriše da ovo treba da bude prilično dugo. Maltene roman.
Priča zahteva manji broj karaktera i usresređeniju radnju.
Ovo mi sve deluje kao uvod nečeg dugačkog.
Neke serije od pregršt epizoda.
Zahvaljujem Loni ! Priča je na 43 strane, oko 13.000 reči. Da , ima više epizoda. Da li znate gde je granica između priče i novele ?
Dobra stvar.
Pročitao, makar što me tema - obrada teme, nije dojmila. Ovo može da se skrati bar za pola. Neko ko poznaje upotrebu interpunkcija verovatno bi se zblanuo količinom i kako si ih "prosuo" tekstom.
Zašto pored lokacije nije napisana godina na početku?
Mene je recimo to najviše zanimalo.
Priča može biti smeštena u jun ove ili neke od narednih par godina.Jedna je od pet priča koje obrađuju situacije loše po Srbiju.Rat sa Šiptarima, slom EU, termonuklerani udar na Beograd, EMP i pandemija.To su sve apokaliptične opcije koje mogu da se dese sutra, za par meseci, godina...
Aha, sad jasnije vidim šta mi je otežavalo čitanje "teksta".
Dakle hipotetička budućnost?
Ok.
Meni je zaličilo na prošlost (možda u drugom multiverzumu). No kad je u pitanju alternativna stvarnost to je svejedno.