Ima li je? I ako je ima, šta joj je presudno obeležje?
Nisi mogla da sačekaš Zaka, je li?
Elem, ima je i te kako - i u ovom trenutku je kategorija koja je u usponu. Međutim, stičem utisak da je reč o pomalo veštačkoj kategoriji - bar ovakvoj kakva je sada. Mislim da sa danas YA piše pre svega sa ciljem da se a) Zahvati jedan komad sve manjeg tržišta knjiga i b) da se plasira koliko-toliko zanimljiva ideja za ekranizaciju, pa da se na osnovu toga pokupe pare. U tom smislu, YA fantastika je pre svega prisutna u urbanoj fantastici, pa potom u epskoj. Klasičan SF ne može baš da se previše pohvali obraćanjem YA publici, a stekao sam utisak da je i ono što je objavljeno pre svega našlo čitaoce u starijoj publici. Zanimljivo, ali kod nas je ponuda YA fantastike zapravo relativno dobra, u smislu da prati trenutno čitane svetske autore. Tu se ističu Laguna, sa Rišel Mid i Vesterfeldom, kao i Čarobna knjiga sa čitavim nizom naslova.
Što se presudnog obeležja tiče, mislim da je to u ovom trenutku stepen identifikacije čitaoca sa protagonistom. Zapravo, mislim da trenutno ništa drugo nije ni bitno. Ako se pogledaju uspešni YA autori, a trenutno aktuelni (Kešor, Gudman, Kler...) - svi imaju društveno neprilagođene petnaestogodišnjakinje za protagonistkinje. Pretpostavljam da je neko negde procenio da dečaci više ne čitaju knjige. :)
Da, ovo što kažeš dosta precizno opisuje stanje u anglofonoj YA u poslednjih recimo deset godina. Baška Sumrak koji si zaobišao kao slona u dnevnoj sobi. :)
Bilo bi zanimljivo da se to uporedi sa stanjem u nekim drugim književnostima ili makar sa realističkom omladinskom knj. na engleskom.
QuoteŠto se presudnog obeležja tiče, mislim da je to u ovom trenutku stepen
identifikacije čitaoca sa protagonistom.
Pa dobro, to je to, ali priznajem da mi nije preterano drago jer posle petnaeste junakinje koja je prosečna emo tinejdžerka sa nekim nazoviosobenim karakterom... zamor materijala. Pa valjda čak i emo tinejdžerke vole da se uživljavaju u bajronovske junake. Ne znam zašto nemamo poplavu romana u kojima je pripovedač pljunuti Robert Petinson.
Nisam siguran koliko realistička omladinska književnost postoji, odnosno - koliko se čita. Poslednjih godina svedoci smo realnog pada čitanosti. Na primer, prošle godine za prvo mesto bestseler liste Njujork tajmsa, "Plesu sa zmajevima" je bilo potrebno tačno 50% manje prodatih knjiga nego romanu koji je deset godina ranije bio na prvom mestu. Dakle, ovde nije reč o nekom žanrovskom pokazatelju, već o merilu celokupne američke produkcije. Mejdžori tipa Murakamija ili Beloua ne mogu da prodaju više od 20k primeraka, dok se u žanrovskim okvirima 10k u HC smatra enormnim uspehom. Mislim, smatralo bi se za Srbija, ali SAD imaju 300+ miliona stanovnika. Doduše, broj čitalaca elektronskih knjiga sve više raste, ali pitanje je koliko ljudi na svojim ajPedovima i kindlovima čita novine i časopise, a koliko njih kupuje knjige. Pokazatelj je možda to da je čitav ASoIaF prodat u nešto preko 6 miliona, uključujuči prodaju preko kindla. Dakle, čitanost je opala.
Takođe, došlo je do promene demografije, što se očitava i u ponudi. Nekada je većina naslova na tržištu otpadala na SF i na taj-in romane, tipa SW, D&D, Battletech etc. Ovi potonji su bili prava YA književnost, budući da su često nudili obilje akcije, relativno slabu karakterizaciju, traljavu potku i serijalizaciju (naravno, ima tu izuzetaka, poput izvanrednog Stekpola, ali to sada nije tema) - a većina njihovih čitalaca otpadaja je na nerd/gik tipove. U međuvremenu ta klasa kao da je nekud nestala, ili se listom posvetila kompjuterskim igrama. U svakom slučaju, tinejdžeri koji čitaju knjige postali su retkost, ali su zato tinejdžerke koje čitaju knjige nabujale preko svake mere - a tržište diktira potražnja (premda se Skalop sada verovatno neće složiti sa mnom). Ovo je opet specifična pojava, zato što ova populacija zapravo ne čita fantastiku, već tačno određenu vrstu fantastike. Iz iskustva znam da nije reč o čitaocima koji će nakon što pročitaju "Sumrak" uzeti "Igru prestola" ili "Oblast otkrovenja", kao što je ranije bio slučaj sa nerdovima/gikovima. Te čitateljke ne zanima da izađu iz šablona koji im prija, pa im zbog toga izdavači nude more of the same, uz povremene kozmetičke zahvate ili jalove pokušaje promene smera ili otvaranja novih teritorija. Jedna od tih uspelih "promena smerova" su "Igre gladi", recimo. Međutim, ako se pogleda formula po kojoj je roman pisan, svodi se na istu priču sa promenom scenografije. Što reče Bob na moje pitanje da li je protagonostkinja "jak ženski lik", "Toliko je jak da bi svi muškarci u romanu pocrkali kad bi zaspala, pošto ih sve vreme nosi na grbači."
Na delu je i treća pojava - zreliji čitaoci. Dosta mladih danas preskače YA književnost i smesta se zapucava na pisce poput Martina. Osnovnoškolci u starjim razredima i srednjoškolci koje zanima fantastika odmah udaraju po Martinu, Džordanu (premda je Džordan upravo zbog sazrevanja čitalaca možda i postao YA književnost, iako i kod njega ima zrelijih stvari tipa homoseksualizma, sadizma etc.) i sličnim piscima, tako da u suštini preskaču YA kategoriju.
Ako pogleadamo nas, YA fantastika je u mizernoj ponudi, a naši izdavači najčešće biraju loše naslove, poput Lagune sa Vesterfeldom, ili ne umeju da je prodaju, kao svojevremeno Alnari dok sam ja bio urednik i pokušao da proguram jednu takvu ediciju. Roman "Čarobno tkanje" Tamore Pirs je godinama bio najčitaniji roman u američkim bibliotekama za decu. Zapravo, tokom devedesetih do pojave Harija Potera, a i nakon toga se veoma lepo kotirao - ali izdavač nije imao kapaciteta da ubedi čitaoce da to kupuju. Na kraju, ne treba zaboraviti da tom nekom uzrastu 12-16 godina roditelji kupuju knjige. A roditelji ili nemaju para, ili vole tvrdokoričene komplete koji lepo izgledaju na policama i koje mogu da kupe na rate. Nažalost, nestankom velikih komunističkih izdavača, nestala je i ponuda takvih kompleta.
Moj zaključak je da je YA književnost u suštini društveni projekat i da društvo mora da ima interesa da ima obrazovanu ili makar načitanu omladinu, koja je u stanju da razmišlja svojom glavom. A današnje novine pišu o tome da je na maturskom ispitu iz srpskog dozvoljeno mešanje čirilice i latinice.
Naravno da se neću složiti s tobom. Isto tako, jako ću se složiti sa tvojim poslednjim pasusom, koji je, primetićeš, u diskrepanciji sa onim sa čime se nisam složio. :lol: Moderno tržište je takođe "društveni" projekat, a njegova osnovna karakteristika nije više da od želje stvori potrebu, nego da kreira i želju. Kad ti je to Uroš rekao, onda si se složio. Zaključujem da je sa mnom neugodno složiti se.
Quote from: Nightflier on 13-06-2012, 20:47:28
Nisam siguran koliko realistička omladinska književnost postoji, odnosno - koliko se čita.
Ma, postoji i čita se, ali. Ima jedna fora koje mi ovde verovatno nismo dovoljno svesni. Na Zapadu postoji gomila cenjenih omladinskih pisaca koji pišu problemske romane sa raznom tematikom od uklapanja u novu okolinu, razvoja seksualnosti, preko razvoda roditelja, do nekih teških tema tipa rasizam, narkomanija, bolest i smrt u porodici. To su knjige koje obično kritičari cene, biblioteke otkupljuju, stavljaju se na liste lektire itd. itd. Mi za te knjige uglavnom nismo čuli. Nolitova edicija Raspust bila je posvećena delom takvim knjigama (Robert Kormije npr.) ali čak ni oni nisu objavili, recimo, Aidana Chambersa jer je pisao o YA homoseksualnosti ranih osamdesetih. Kod Švaba je to još izraženije. Zamisli kad bi neko pisao tone i tone Djece s kolodvora Zoo čitavog života.
Dakle. Ako zanemarimo takve knjige (a to je veće parče nego što se čini na prvi pogled) ti si potpuno u pravu jer ono što se reklamira i prodaje i čega je masovna čitalačka populacija najsvesnija - to je fentezi za devojčice u pubertetu.
Quoteova populacija zapravo ne čita fantastiku, već tačno određenu vrstu fantastike
Ova konstatacija je doduše tačna, ali treba imati u vidu da je pre cca 20 g ta populacija čitala tačno određenu vrstu realizma iliti Sumrak bez vampira. xwink2 Samo tada nije bilo ovako dobro koordinisane planetarne histerije za jednim naslovom (Koeljo je tu bio prvi) pa je čitanje bilo razuđeno u rasponu od matorih izdanja MirJam i Anđelike do rane Gordane Kuić.
A Tamora Pirs je specifičan slučaj, pričali smo mi već o njoj, a specifična je i po tome što iako čist fentezi upada pravo u kategoriju problemskih knjiga za lektiru (priznajem da mi je strašno smetalo što jedan od likova kombinuje kulturu koja je očigledno preslikana jevrejska srednjovekovna, sa sve antisemitizmom ostalih likova, i crnu boju kože, au sestro, moglo je to i diskretnije). Nekako mislim da bi uz bolji, da ne kažem ikakav marketing, bolje prošla kod nas - a možda čak i da su, kao Čarobna knjiga u slučaju Suzan Kuper, izbacili čitav ciklus odjednom, makar u manjem tiražu.
@Scallop: to nas potpis hipnotiše da mu se pokorimo. Da je drugačiji...
Quote from: Nightflier on 13-06-2012, 20:47:28
Na kraju, ne treba zaboraviti da tom nekom uzrastu 12-16 godina roditelji kupuju knjige.
Hm. Mislim da deci tog uzrasta koja čitaju, roditelji uglavnom kupuju ono u šta sama deca upere prstom u knjižari. A pri kraju tog perioda tinejdžeri traže pare pa sami kupuju. Bar... ja tako mislim.
Elem, da, što reče Nightflier, omladina odma skače na Martina. Imam utisak da young adults čitaju knjige "za odrasle", a YA literaturi su sklonija deca.
Na kraju, da pimpujem moj omiljeni YA roman, Pratchettov
The Wee Free Men. -_-
Quote from: Father Jape on 13-06-2012, 22:10:45
Imam utisak da young adults čitaju knjige "za odrasle", a YA literaturi su sklonija deca.
Ovakva su i moja iskustva sa ono malo omladinaca knjigoljubaca koje sam upoznala.
Quote from: Father Jape on 13-06-2012, 22:10:45
Hm. Mislim da deci tog uzrasta koja čitaju, roditelji uglavnom kupuju ono u šta sama deca upere prstom u knjižari. A pri kraju tog perioda tinejdžeri traže pare pa sami kupuju. Bar... ja tako mislim.
Bar... tinejdžeri koji čitaju dosta. :mrgreen: Drugima knjige kupuju roditelji, tetke i babe. Veruj bivšoj prodavačici koja je n puta čula rečenicu: "Preporučite mi nešto lepo za jednu devojčicu od petnes godina koja ništa ne čita!"
Quote from: scallop on 13-06-2012, 21:32:44
Naravno da se neću složiti s tobom. Isto tako, jako ću se složiti sa tvojim poslednjim pasusom, koji je, primetićeš, u diskrepanciji sa onim sa čime se nisam složio. :lol: Moderno tržište je takođe "društveni" projekat, a njegova osnovna karakteristika nije više da od želje stvori potrebu, nego da kreira i želju. Kad ti je to Uroš rekao, onda si se složio. Zaključujem da je sa mnom neugodno složiti se.
Koliko se sećam, ti i Uroš ste pričali o različitim stvarima, ili ste makar pričali na različite načine, te sam se stoga složio ili sa onim što je Uroš pričao ili sa načinom na koji je pričao, dok se nisam složio sa onim što si ti pričao ili sa načinom na koji si pričao. :-P
Quote from: Jevtropijevićka on 13-06-2012, 21:38:07
@Scallop: to nas potpis hipnotiše da mu se pokorimo. Da je drugačiji...
xfrog
Quote from: Nightflier on 13-06-2012, 01:35:44
Zanimljivo, ali kod nas je ponuda YA fantastike zapravo relativno dobra, u smislu da prati trenutno čitane svetske autore. Tu se ističu Laguna, sa Rišel Mid i Vesterfeldom, kao i Čarobna knjiga sa čitavim nizom naslova.
Quote from: Nightflier on 13-06-2012, 20:47:28
Ako pogleadamo nas, YA fantastika je u mizernoj ponudi, a naši izdavači najčešće biraju loše naslove, poput Lagune sa Vesterfeldom, ili ne umeju da je prodaju, kao svojevremeno Alnari dok sam ja bio urednik i pokušao da proguram jednu takvu ediciju. Roman "Čarobno tkanje" Tamore Pirs je godinama bio najčitaniji roman u američkim bibliotekama za decu. Zapravo, tokom devedesetih do pojave Harija Potera, a i nakon toga se veoma lepo kotirao - ali izdavač nije imao kapaciteta da ubedi čitaoce da to kupuju.
pa, jel' dobra ili je mizerna?
Hronološki gledano, negde iza ponoći je još bila dobra, a devetnaest sati kasnije je postala mizerna. :shock:
Quote from: LiBeat on 14-06-2012, 09:41:54
Quote from: Nightflier on 13-06-2012, 01:35:44
Zanimljivo, ali kod nas je ponuda YA fantastike zapravo relativno dobra, u smislu da prati trenutno čitane svetske autore. Tu se ističu Laguna, sa Rišel Mid i Vesterfeldom, kao i Čarobna knjiga sa čitavim nizom naslova.
Quote from: Nightflier on 13-06-2012, 20:47:28
Ako pogleadamo nas, YA fantastika je u mizernoj ponudi, a naši izdavači najčešće biraju loše naslove, poput Lagune sa Vesterfeldom, ili ne umeju da je prodaju, kao svojevremeno Alnari dok sam ja bio urednik i pokušao da proguram jednu takvu ediciju. Roman "Čarobno tkanje" Tamore Pirs je godinama bio najčitaniji roman u američkim bibliotekama za decu. Zapravo, tokom devedesetih do pojave Harija Potera, a i nakon toga se veoma lepo kotirao - ali izdavač nije imao kapaciteta da ubedi čitaoce da to kupuju.
pa, jel' dobra ili je mizerna?
Dobra je u smislu da prati trenutno čitane autore. Laguna ima Skota Vesterfelda, Lindu Bakli Arčer, Džozefa Dilejnija (kojeg veoma volim) i da ne idem dalje. Čarobna knjiga u ponudi ima Kešorovu, Kasandru Kler, Amandu Hoking i naravno Paulinija.
Međutim.
Premda su ovi autori, a naročito Lagunini, u samom vrhu svetske YA fantastike, ili su potpuno loše odabrani za ukus naših čitalaca, kao što je slučaj sa Vesterfeldom, ili se ne ulaže ni gram truda u to da te knjige zapravo dođu do čitalaca. Recimo, Lagunina marketinška služba ne pravi razliku između Martina i Džordana, tako da je tek YA fantastika skrajnuta i zanemarena. To se odabere, prevede, objavi - i završi na nekoj polici. Izdavači jednostavno ne obrazuju čitaoce i ne trude se da stvarajaju čitalačku publiku za ovaj vid književnosti uopšte, a naročito fantastike. To sam mislio kada sam rekao da je ponuda "mizerna". Doduše, kada se uzme u obzir to da je prodaja fantastike u globalu ljosnula, bojim se da će svi izdavači jednostavno prestati da objavljuju bilo šta tog tipa.
Kako bi izdavač trebalo da obrazuje čitaoce? Ima li tu nekih konkretnih metoda? :)
Mmm. Dobro, znam na šta misliš. Laguna je npr. izbacila tri romana Rozmeri Satklif bez ikakvih naznaka da se radi o do neba cenjenom i uticajnom klasiku dečjeg/omladinskog istorijskog romana, i da su to knjige u originalu objavljene pre pedeset-šezdeset godina. Pa ko naleti, naleti.
Quote from: angel011 on 14-06-2012, 11:04:32
Kako bi izdavač trebalo da obrazuje čitaoce? Ima li tu nekih konkretnih metoda? :)
Kao što je obrazovao čitaoce kada je objavio Džordana i Martina. To su tada bili potpuno nepoznati pisci - ali ulagao se trud u to da se na sajmovima predstave publici. Sećam se kada sam sa Dejanom davao svoju prvu izjavu za Politiku, baš o Džordanu. Danas Laguna uopšte ne promoviše svoju produkciju fantastike, pa ni mnogo toga drugog, što reče Jevtra. Mislim, ko će pa da je promoviše? Genijalna je izjava trenutnog PR-a na pitanje "Šta je napisao Martin?". Žena je odgovorila "Džordana." :)
Quote from: Nightflier on 14-06-2012, 12:07:33
Kao što je obrazovao čitaoce kada je objavio Džordana i Martina. To su tada bili potpuno nepoznati pisci - ali ulagao se trud u to da se na sajmovima predstave publici. Sećam se kada sam sa Dejanom davao svoju prvu izjavu za Politiku, baš o Džordanu.
Šta su tada radili, kako su ih predstavljali?
Ja sam i za Martina i za Džordana čula potpuno nevezano za Lagunu, a naše medije slabo pratim, pa ne znam šta su tad i kako radili.
Pa, tada sam ja učestvovao u prodaji na sajmovima. Laguna još nije bila zastupljena u medijima. Sve se svodilo na lični kontakt sa kupcem. Dođe ti neko da te pita imaš li "Gospodara prstenova", a ti mu preporučiš Martina, na primer. Laguna danas ne promoviše ništa sem domaćih pisaca, ili vrlo probranih stranih. Gomila sjajnih autora se zanemaruje, mislim pre svega zbog toga što PR službe em ne čitaju knjige, em nemaju osećaj za ono što zanima kupce. Znam da je Laguna pokušavala da reši taj problem, ali očigledno da im nije uspelo. Sećam se da je PR pre ove imala krajnje prezriv stav o fantastici, recimo. Doduše, verovatno postoji procena da se više isplati posvetiti medijsko vreme nekim drugim stvarima. To je, po mom sudu, dovelo do zatvorenog kola u kojem se fantastika manje prodaje, pa se zbog toga manje i objavljuje, pa zbog toga ima sve manje kupaca i tako dalje i bliže.
Quote from: Nightflier on 14-06-2012, 10:53:22
Quote from: LiBeat on 14-06-2012, 09:41:54
Quote from: Nightflier on 13-06-2012, 01:35:44
Zanimljivo, ali kod nas je ponuda YA fantastike zapravo relativno dobra, u smislu da prati trenutno čitane svetske autore. Tu se ističu Laguna, sa Rišel Mid i Vesterfeldom, kao i Čarobna knjiga sa čitavim nizom naslova.
Quote from: Nightflier on 13-06-2012, 20:47:28
Ako pogleadamo nas, YA fantastika je u mizernoj ponudi, a naši izdavači najčešće biraju loše naslove, poput Lagune sa Vesterfeldom, ili ne umeju da je prodaju, kao svojevremeno Alnari dok sam ja bio urednik i pokušao da proguram jednu takvu ediciju. Roman "Čarobno tkanje" Tamore Pirs je godinama bio najčitaniji roman u američkim bibliotekama za decu. Zapravo, tokom devedesetih do pojave Harija Potera, a i nakon toga se veoma lepo kotirao - ali izdavač nije imao kapaciteta da ubedi čitaoce da to kupuju.
pa, jel' dobra ili je mizerna?
Dobra je u smislu da prati trenutno čitane autore. Laguna ima Skota Vesterfelda, Lindu Bakli Arčer, Džozefa Dilejnija (kojeg veoma volim) i da ne idem dalje. Čarobna knjiga u ponudi ima Kešorovu, Kasandru Kler, Amandu Hoking i naravno Paulinija.
Međutim.
Premda su ovi autori, a naročito Lagunini, u samom vrhu svetske YA fantastike, ili su potpuno loše odabrani za ukus naših čitalaca, kao što je slučaj sa Vesterfeldom, ili se ne ulaže ni gram truda u to da te knjige zapravo dođu do čitalaca. Recimo, Lagunina marketinška služba ne pravi razliku između Martina i Džordana, tako da je tek YA fantastika skrajnuta i zanemarena. To se odabere, prevede, objavi - i završi na nekoj polici. Izdavači jednostavno ne obrazuju čitaoce i ne trude se da stvarajaju čitalačku publiku za ovaj vid književnosti uopšte, a naročito fantastike. To sam mislio kada sam rekao da je ponuda "mizerna". Doduše, kada se uzme u obzir to da je prodaja fantastike u globalu ljosnula, bojim se da će svi izdavači jednostavno prestati da objavljuju bilo šta tog tipa.
izvinjavam se na ovolikom citatu, ali nuzno je, posto velik deo tvojih izjava ne shvatam u potpunosti. Recimo, ova boldovana recenica kao da saopstava upravo ono sto Skalop potencira, o danasnjem stanju na trzistu kojem vise nije dovoljno da od zelje stvara potrebu nego sad vec kreira i samu zelju. U tom smislu, sklonija sam njegovom stavu negoli tvome, posto mi je tesko da poverujem kako se danasnja publika
ne stvara... stvara se ona itekako, a to sto ponekad rezultati tog silnog stvaranja podbace, to je druga prica, i ima svoje uzroke na drugim stranama, a ne na manjku stvaranja. Uostalom, sam fakt da se ti naslovi objavljuju je vec oblik stvaranja publike, a ako ona ne reaguje u skladu sa ocekivanjima, pa, onda je mozda problem u faktu da su su odabrani losi naslovi ili - a ovo je deo koji je uocljivo odsutan iz tvojih nabrajanja razloga - ili je razlog taj sto su prevodi ocajni. A jesu. I eto, znaci, imas uvozni materijal dubioznog kvaliteta, dodatno ga osakatis neprofesionalnim prevodom a onda se cudis zasto nema publike da taj i takav produkt masovno kupuje. Misterija, vaistinu.
Dalje, isto tako mi nije najjasnija tvoja opaska o prednostima licnog kontakta sa kupcem naspram onog medijskog, posto sam ja bila u uverenju da je upravo medijska reklama podesnija za masovni plasman. Iskreno, u zivotu nisam imala licni kontakt sa izdavacima i njihovim piarima pa su me svejedno olaksali za masu para. I da ne bude sada kako govorim samo o danasnjici, bilo je tako i pre; ne znam kako sam sve to saznavala za nove naslove, ali definitivno znam da to nije bilo u direktnom kontaktu sa izdavacima i njihovim piarima. A da sam onda imala ovakav pristup medijima kao danas - vhoa, gde bi mi bio kraj. Naprotiv, pristup medijima je bio minimalan a impakt informacije maksimalan, mozda zato sto sam imala poverenja u izdavace i njihove edicije i bezbrizno kupovala sve njihove naslove. Ali to je vrsta poverenja koja se mora zasluziti, a ne pribaviti "kreiranjem zelje".
I, za kraj, sve cesce mi se cini da ti se u ovakvim diskusijama lako zaturi granica izmedju YA literature i A sunda, i to ne samo kao implicirani i samopodrazumevajuci stav, nego i u vidu direktnih izjava iz kojih se jasno vidi da smatras kako je obilje akcije, relativno slaba karakterizacija, traljava potka i serijalizacija uglavnom oznaka YA literature. To je isto mozda jedan od razloga gubitka trzista, posto se sasvim jasno secam da mi vec kao klinki od 11-12 niko nije mogao podvaliti slabog pisca za odrasle kao pisca za moj uzrast, a ne vidim sto bi danasnji klinci bili gluplji od toga.
Jednom i meni da grane sunce. 8) Ja bih još samo o kontaktu kao načinu promocije. Neko moje vreme karakteriše ne PR-ove, nego i knjižare koji su znali šta prodaju. Ja sam doživotno zahvalan jednom Ljubanu Lovriću (a zaboravio sam hiljade imena ljudi), koji me je uveo u svoju knjižaru i proveo kroz maltene sve knjige u njoj.
Ja pravim razliku između stanja u belom svetu i kod nas. Tamo negde se to radi tako što se publika obrazuje i stvara medijski i zna se šta se radi. Kod nas se to radi diletantski i polupriučeno, kao i sve ostalo. Uostalom, kao što sam i ja prevodilac. Kod naslova i pisaca koje sam pobrojao ne smatram da su po sredi loši prevodi. Unatoč uvreženom stavu, niti su svi prevodi loši, niti su svi domaći pisci dosadni. Bilo kako bilo, ništa od toga - ili gotovo ništa - nisam ja prevodio, tako da me zabole uvo, u suštini. Ali ciljna publika tih romana baš i nije u stanju da napravi razliku između dobrog i nešto lošijeg prevoda.
Glede ovog poslednjeg, žao mi je - ali najčitanija fantastika je šund. Bilo i biće. Samo što tu nema ničeg lošeg. Ja volim moju Anitu Blejk i pržim se na Star Wars (i tako dalje i bliže) i igram D&D i živo me zabole što to nije ni blizu visoke književnosti ili ne znam koje umetnosti. Niti imam potrebu da u tome tražim umetnost. Ako se zalomi - pa lepo. Ako ne, nije ni bitno.
Quote from: Nightflier on 14-06-2012, 17:24:34
Ja pravim razliku između stanja u belom svetu i kod nas. Tamo negde se to radi tako što se publika obrazuje i stvara medijski i zna se šta se radi. Kod nas se to radi diletantski i polupriučeno, kao i sve ostalo. Uostalom, kao što sam i ja prevodilac. Kod naslova i pisaca koje sam pobrojao ne smatram da su po sredi loši prevodi. Unatoč uvreženom stavu, niti su svi prevodi loši, niti su svi domaći pisci dosadni. Bilo kako bilo, ništa od toga - ili gotovo ništa - nisam ja prevodio, tako da me zabole uvo, u suštini. Ali ciljna publika tih romana baš i nije u stanju da napravi razliku između dobrog i nešto lošijeg prevoda.
Glede ovog poslednjeg, žao mi je - ali najčitanija fantastika je šund. Bilo i biće. Samo što tu nema ničeg lošeg. Ja volim moju Anitu Blejk i pržim se na Star Wars (i tako dalje i bliže) i igram D&D i živo me zabole što to nije ni blizu visoke književnosti ili ne znam koje umetnosti. Niti imam potrebu da u tome tražim umetnost. Ako se zalomi - pa lepo. Ako ne, nije ni bitno.
Ništa od ovoga što navodiš nema nikakve veze sa bilo čime što sam ja u svom postu navela. Ako ti se već prohtelo da se ovako pompezno duriš, mogao si bar bolji povod da odabereš.
Ovaaaj.. durim se? Pompezno? Ok...
Pa šta drugo mogu da zaključim iz tvog posta? Kakve to veze, i sa čime konkretno, ima sad fakt da ti lično voliš Anitu Blejk i pržiš se na Star Wars? I ko je rekao da su svi prevodi loši i svi domaći pisci dosadni?? Zašto se sve to uopšte ovde uvodi, pa još i u maniru nekog pravedničkog gneva koji stvara naznake kao da te tvrdnje dolaze ili od nevidljivog sagovornika ili vidljive mene? Niti sam to rekla, niti to mislim, niti me zanimaju tvoji lični afiniteti i sposobnosti, niti smatram da imaju suštinske težine u generalijama koje sam navela. A indikacije o lošim prevodima dolaze od ljudi koji te prevode kupuju i čitaju, pa ako ti misliš da oni nisu u stanju da naprave razliku između lošeg i dobrog prevoda, onda stvarno ne znam ko je zapravo uopšte i merodavan da tu razliku uoči. A pošto stvarno ne želim da ovo sad preraste u naš privatni ping-pong, priznajem da nemam ništa pametnije da dodam, pa ću tu i da stanem.
Kao što rekoh, ok. :)
одлична је бринова листа романа за јанг адалтс (http://davidbrin.blogspot.com/2011/11/science-fiction-for-young-adults.html) што је либе поставила на другој теми, некако ми дошло мило око срца кад сам их видео на гомили (но ја бих пре од бринових ОР издвојио серијал 'уздизања' 80-87, него јадног 'поштара')
јасно је да већина њих није планирала да буде ОНФР али изгледа да их је време стигло, са друге стране неки од ових романа (ту првенствено мислим на бестера па на бредберија, дика и још неке) никако се не могу подвести под ОНФ али дефинитивно спадају у ред књига које бих увалио свом детету да чита
код нас је дневник у 'супернови' објавио два кола и већина тих књига се могу ставити у ОНФ пакет, као и део сф библиотеке народне књиге 'звездане стазе'
Hm da, te knjige su mahom pisane za odrasle a vidim da sam ih dosta čitala... er... pre toga. :) Ne znam da li bih baš "Više nego ljudski" davala nekom ispod 15-16 godina, ali kad pomislim šta sam ja u to doba čitala, biće ipak da potcenjujem dečicu. A u onom naknadnom delu "za manju decu" vidim i Kapije vremena Madlen Lengl, joj, taman ovo što si rekao, "milo oko srca".
Čini mi se da bi YA fantastika morala da sadrži makar neke pustolovne elemente. Recimo, "Zvezde moje odredište" ja sam čitao kao dvadesetogodišnjak i mislim da mi se ni izbliza ne bi toliko dopao taj roman da sam ga čitao kao petnaestogodišnjak.
Hm, ja sam sad bacila pogled ponovo na ovaj Brinov spisak (mada gomilu toga, naravno, nisam čitala), i čini mi se recimo da su Kantikulum za Lajbovica, a verovatno i Sanjaju li androidi električne ovce previše... zahtevni za uzorak "young adults" koji ja imam u okruženju. Ili bar za najveći deo tog uzorka. S druge strane, The Dispossessed bi mi verovatno mnogo manje išao na živce da sam je pročitala u srednjoj školi. I da, ako bi me pitali koja se od navedenih knjiga (koje jesam pročitala) najčistije uklapa u neku hipotetičku definiciju YA literature, ja bih glasala za Doktorova (Mali brat).
Quote from: дејан on 05-07-2012, 01:21:17
јасно је да већина њих није планирала да буде ОНФР али изгледа да их је време стигло...
Upravo tako i ja gledam na neke od navedenih naslova. :)
A kao druga vazna stavka, dosla sam do zakljucka kako kvalitetnija YA literatura nije nuzno pisana SAMO za omladince, nego ta proza naprosto poseduje i nudi dimenziju koja je cini razumljivom i prijemcivom i krajnje privlacnom i YA grupi, pored i povrh one A.
E sad, posto je fantastika vec sama po sebi podesna za takvu 7-77 dimenziju, mislim da se ta i takva visedimenzionalnost daleko najcesce nalazi upravo u fantastickoj prozi, pa su tu i definicije YA vs. A daleko slozenije, a verovatno i elasticnije, bar sto se onih ostrijih razgranicenja tice. A to, pak, postaje ultraproblematicno kada se u sliku ulaktira i sund, pogotovo onaj koji je rezultat napora slabih i ogranicenih pisaca koji su uspeli da i pored tih manjkavosti (a mozda upravo i zbog njih) postanu ultrapopularni, jer budimo iskreni - nema tih definicija koje ne bi pukle po savovima kada im se u jednacinu ubaci i takva komponenta popularnosti/prodavanosti/hajpa.
Ilustracije radi, evo jedne sveze vesti:
Kim Kardashian's younger sisters penning sci-fi novel, report says
Kendall and Kylie Jenner are working on a sci-fi novel aimed at young adults along the lines of The Hunger Games, E! reported Friday.
The younger sisters of Kim Kardashian are collaborating with co-writer Maya Sloane, author of High Before Homeroom, on a story set 200 years in the future. The book could be the first of a potential series. (http://www.foxnews.com/entertainment/2012/06/29/kim-kardashian-younger-sisters-penning-sci-fi-novel-report-says/)
"We want to do something so different, something that we really love," Kendall told E! Online.
The novel will feature two sisters as the main characters.
The Jenner sisters are currently known for their roles on the reality television show "Keeping Up With the Kardashians" as well as their modeling work.
They are hoping to publish the book by next summer.
Read more: http://www.foxnews.com/entertainment/2012/06/29/kim-kardashian-younger-sisters-penning-sci-fi-novel-report-says/#ixzz1zj8Qpsk5 (http://www.foxnews.com/entertainment/2012/06/29/kim-kardashian-younger-sisters-penning-sci-fi-novel-report-says/#ixzz1zj8Qpsk5)
E sad, koliko ce TO biti YA knjizevnost a koliko bogdobriznastasvene ostalo, to je vrlo delikatno pitanje. :evil:
Quote from: Irena Adler on 05-07-2012, 09:33:49
I da, ako bi me pitali koja se od navedenih knjiga (koje jesam pročitala) najčistije uklapa u neku hipotetičku definiciju YA literature, ja bih glasala za Doktorova (Mali brat).
ја овде гласам за 'игре глади' и за било шта од хајнлајна (који ме, узгред буди речено, нервирао и док сам био клинац), затим за ен мекафри (онолико перна колико сам прочитао) и чанур серију рецимо.
Quote from: Irena Adler on 05-07-2012, 09:33:49
...čini mi se recimo da su Kantikulum za Lajbovica, a verovatno i Sanjaju li androidi električne ovce previše... zahtevni za uzorak "young adults" koji ja imam u okruženju. Ili bar za najveći deo tog uzorka.
иако бих их увалио свом детету, за захтевније бих поред горња два додао и диков 'дворац...', оба бредберија и бестера, 'више но људски', 'небески струг' и 'распоседнутог', 'врли нови свет' и 'господара светлости'
још бих рекао да ми данас малтене цео Асимовљев и Кларков опус, рецимо, изгледају као ОНФ штиво, које је време 'стигло' (али им није одузело вредност)
Meni je "Gospodar svetlosti" fenomenalna knjiga van konkurencije i nisam baš u stanju da procenim za koji bi to uzrast bilo. Za neki srednjoškolski bi verovatno moglo da prođe, da ne elaboriram sad zašto tako mislim (mada bih mogla u nekom sledećem krugu). "Rasposednuti" tj. "Čovek praznih šaka" je moja lična trauma, jer mi je bio beznadežno dosadan baš zato što sam ga pročitala prekasno, mada moguće je da bi današnjim klincima to sve bilo neobičnije i fantastičnije nego nama kojima se hladni rat "podrazumevao".
Za Klarka i Asimova se potpuno slažem.
E sad, kad je reč o uvaljivanju knjiga maloj i velikoj deci, gde tu dođe recimo Gejmen? (Mislim pre svega na naslove tipa "Koralina" i "Knjiga o groblju")?
Meni su Koralina i Knjiga o groblju za uzrast 10-12 godina osim ako dete nije sklono prestravljivanju od knjiga. Zvezdana prašina i Nikadođija možda oko četrnaeste... od petnaeste sve živo.
Čoveka praznih šaka ne bih davala deci pree... šesnes? Teško proceniti.
експериментално коралина је прошла одлично као бајка читана детету од шест година...додуше мајка детета је имала мале ноћне море :lol:
сећам се да је овде негде била мала расправа апропо 'распоседнутог'....ја сам велики фан тог романа :lol: (али и легвинове уопште)
Eto vidiš, a meni se deca (tada 2,5 i 5) traumirala na krilate majmune iz Čarobnjaka u Ozu... Sad traže da im ne čitam ništa mnogo strašno. hm, oftopik, o tome smo već pričali na temi deca i fantastika.
Ja sam veliki fan Legvinove uopšte, osim tog romana (i dosadila sam i Bogu i narodu, a verovatno naročito scallopu, sa tom pričom). :)
Quote from: Jevtropijevićka on 05-07-2012, 14:02:03
Meni su Koralina i Knjiga o groblju za uzrast 10-12 godina osim ako dete nije sklono prestravljivanju od knjiga. Zvezdana prašina i Nikadođija možda oko četrnaeste... od petnaeste sve živo.
Quote from: дејан on 05-07-2012, 14:11:22
експериментално коралина је прошла одлично као бајка читана детету од шест година...додуше мајка детета је имала мале ноћне море :lol:
Eto materijala za razmišljanje. Na liniji ovog što kaže dejan, (a i jevrtropijevićkinog poslednjeg posta) ja imam neku intuiciju koja je možda poduprta nečim što sam nekad pročitala, a možda i nije, da klinci generalno strašne (i krvave) stvari doživljavaju manje...strašno (?) nego odrasli. U smislu da sam recimo čitala detetu neke svoje slikovnice (koje mi, očigledno, nisu ostale u traumatičnom sećanju, inače mi ne bi palo na pamet) i kajala se celim putem, jer sam ih sa ove strane doživela krajnje traumatično. A detetu ništa. :shock: (Bar za sada.)
Nego, kad već davim, još jedno pitanje (na koje bih volela da čujem i Najtflajerov odgovor) - da li je Patriša Brigs (Zmajeve kosti i Zmajeva krv) zamišljena, ili percipirana, kao YA literatura? Jer mene te knjige...zbunjuju (bar u smislu toga kojoj su publici namenjene).
Quote from: Irena Adler on 05-07-2012, 14:28:22
Eto materijala za razmišljanje. Na liniji ovog što kaže dejan, (a i jevrtropijevićkinog poslednjeg posta) ja imam neku intuiciju koja je možda poduprta nečim što sam nekad pročitala, a možda i nije, da klinci generalno strašne (i krvave) stvari doživljavaju manje...strašno (?) nego odrasli.
Ma to je suva istina. Kao klinka sam čitala Sjenkjeviča na kilo (Naajtflaaajeru, javi se) a kad sam mu se vratila kao student, zapanjila sam se od količine vađenja očiju, izvlačenja creva i nabijanja na kolac, što sve kao dete nisam registrovala u punoći grozote...
Epske narodne pesme da i ne pominjemo. :lol:
Ontopik: Meni od domaće fantastike recimo Kosijerov "Beli potop" spada u tipičnu YA fantastiku. Mada bi se danas verovatno već tretirao kao dečja.
O da, narodne pesme su prilično strašne, kao i pripovetke, uostalom, a takve i treba da budu da bi ih deca slušala ili čitala. Doduše, ne treba preterivati s ilustracijama, ja sam sa pet godina oči isplakala čitajući ovo:
http://www.kupindo.com/kupljeno/9955496_Zenidba-kralja-Vukasina-Zidanje-Skadra (http://www.kupindo.com/kupljeno/9955496_Zenidba-kralja-Vukasina-Zidanje-Skadra)
I sećam se da sam shvatila koliko je Kraljica Margo jeziva tek kad sam pogledala film, dok me je u nekoj desetoj godini mnogo više potresalo to što nije bilo hepienda i to što udate žene imaju ljubavnike nego bilo kakav krvavi znoj i odsecanje glava.
Primetila sam da se u razgovoru o knjigama za decu i omladinu pomalo provlači ideja uvaljivanja knjiga, traženja naslova koji će ih zainteresovati i tako to, ali nešto i ne znam mnogo pravih knjigoljubaca kojima su drugi birali lektiru, već mi se čini da se češće dešava da u nečijem detinjstvu postoji neki pripovedač zbog kog dete zavoli priču kao takvu, a onda sámo traga za novim izvorima pa čita šta stigne. Svakako, preporuke mladom čitaocu jesu dobrodošle kao i nama danas, ali ne treba ga sve vreme voditi za ruku – naravno da će čitati i mnogo toga što nije za njegov uzrast a neke sjajne knjige možda će odbaciti zbog ružnih korica ili sitnih slova, ali šta ima veze. Svakako nekom u tinejdžerskom dobu vredi suptilno ostaviti nadohvat ruke recimo Jadnike ili Zločin i kaznu, jer su dušu dale da se čitaju baš u tim godinama. Druga su priča klinci koji i nisu stvoreni za gutanje knjiga, pa se mogu privoleti samo na nekoliko naslova godišnje, i tu ima smisla pomno im birati lektiru ako je roditeljima stalo da im prošire rečnik i vidike, davati prednost onom što se lakše čita, zadovoljiti se Poterom i Disksvetom (Gejman mi je drag, ali dosta precenjen, mada obožavam Dobra proročanstva), kasnije Martinom i sličnima, tek koliko da klinac stekne makar jednak fond reči srpskog i engleskog jezika, pošto se za potonji odlično postaraju filmovi, internet i igre.
Inače, u cilju ličnog testiranja teorije da je za stvaranje ljubavi prema knjigama neophodan dobar (ili samo voljan) pripovedač, za potomka imam pripovedačku mešavinu Baš-čelika, Zlatne jabuke i devet paunica, Carevića Ivana i sivog vuka sa sve ubacivanjem Hidre i Krakena, a pričam je tako da bude najjezivija moguća jer je upravo u tome čar. Mogu se pohvaliti da je pažljivo slušaju svi živi koji se zateknu u nekom prevoznom sredstvu pošto je tad najčešće pričam klincu, a on se na nju prima još od treće godine, i nikad nije ništa strašno sanjao. Ali dobro, on je odgledao i razne delove Gospodara prstenova i crtaća Hobit, a tu sam mu knjigu skoro celu i pročitala, i nimalo ga ne potrišu aveti i čudovišta, nego ga najviše, baš kao i mene svojevremeno, užasava Golum. Tako da ništa ne vredi gledati iz ove perspektive pa ublažavati bajke (fuuuj, najbolji deo Trnove Ružice jeste onaj sa svekrvom ljudožderkom, možete ga naći u ovoj genijalnoj knjizi:
http://www.limundo.com/kupovina/Najlepse-bajke-sveta-/4701233 (http://www.limundo.com/kupovina/Najlepse-bajke-sveta-/4701233) a u izvornoj Crvenkapi radoznalica bude zasvagda pojedena, nego šta 8) ), bolje je podsetiti se šta nam je to bilo mnogo značajno u detinjstvu pa podeliti to s mlađima umesto nekog pedagoškog pristupa. Onoliko sam uživala u knjizi Pleme spiljskog medveda na početku šiparičkog doba i raznim trilerima Irvinga Valasa ili Sidnija Šeldona, šta bi meni tad koristilo da mi neko iz perspektive čoveka koji je pročitao ključne knjige iz svetske književnosti kaže da je to šund i uvali mi nešto vrednije, što možda ne bih ni bila u stanju da pročitam, kao što do dana današnjeg ne mogu recimo Kafku, sem onog što sam baš morala zbog faksa. Suština dečje i omladinske književnosti leži svakako u tome da knjiga mora biti zabavna, a nema šanse da se iz nje nešto i ne nauči kad se prisetimo toga koliko smo malo znali o svemu i svačemu (koliko malo znamo i sad, kad smo već kod toga :)). U stvari, meni je zabavnost obavezan uslov za svaku knjigu, samo što prosto u nekim godinama Pekić počne da vas zabavlja više od Karla Maja. I nije bitno da bude lagana, jer knjiga za petnaestogodišnjaka ne može biti njegova prva knjiga u životu pa da je treba krajnje uprostiti, kao što se radi u pojedinim savremenim romanima za mlade. Ljubitelji knjiga do petnaeste imaju već ozbiljan čitalački staž pa im tad više i ne treba cenzura, a kamoli potcenjivanje njihove inteligencije, zato valjda tako lepo kod njih i prolaze dela pisana za odrasle, osim pojedinih koja se guraju u lektiru a zahtevaju silno tumačenje, potragu za značenjem arhaizama ili mentalnim pretvaranjem šesnaesteraca u prozu kako bi se uopšte ukapiralo o čemu se tu radi. To već treba ostaviti za kasnije doba i studente književnosti, kad će takav pristup delu biti prava poslastica, a deci i mladima ipak u čitanke strpati prijemčivije štivo.
I još: nisam nimalo gadljiva na slabo napisane a ultrapopularne romane tipa Sumrak sage ili Harija Potera, a svakako ću pročitati i Igre gladi, jer koliko god se ljudi gnušali loših rečenica (,,Dadli glupo reče"), te knjige udaraju u neki nesvesni, arhetipski deo, a kad priča dotakne nešto u čoveku, začas se može zanemariti to kako je napisana. Recimo, prvog Harija Potera smo mama i ja uzele iz dečje biblioteke potpuno nesvesne popularnosti te knjige i obe smo zaključile da je vrlo simpatična, tačno ono što naš detinji deo voli, i rado smo je poklanjale raznim klincima i pre nego što je zbog filma postala najčitanija knjiga za decu kod nas. I da, pročitale smo ceo serijal, i ništa nam ne fali, hvala na pitanju. Problem je samo kad takve knjige povuku gomilu pisaca da imitiraju samo njihov loš stil a ne i suštinu, kad se štancuju bedne kopije. Autorke pomenutih knjiga dale su u njima svoj maksimum i da su umele da ih napišu bolje, to bi i uradile, za razliku od kopista koji svesno idu na potpuno uprošćavanje i podilaženje onome što zamišljaju da publika hoće, no toga je uvek bilo, recimo Mač od Šanare po uzoru na Gospodara, pa ništa nije falilo ni mladima koji su to čitali.
Uh, onima koji su stigli do kraja ovog posta izvinjavam se što sam bez bitnije veze sa temom nabacala sve što mi je palo na um dok sam čitala ostale postove.
Samo da dodam, kad je reč o uvaljivanju knjiga, kod mene to za sada više funkcioniše u obrnutom smeru, tj. u smislu držanja nekih knjiga podalje od deteta. Jer sam, kad je reč o bukvalnom uvaljivanju, za ovih pet godina doživela potpuni debakl. :lol:
Quote from: Jevtropijevićka on 05-07-2012, 14:36:18
Quote from: Irena Adler on 05-07-2012, 14:28:22
Eto materijala za razmišljanje. Na liniji ovog što kaže dejan, (a i jevrtropijevićkinog poslednjeg posta) ja imam neku intuiciju koja je možda poduprta nečim što sam nekad pročitala, a možda i nije, da klinci generalno strašne (i krvave) stvari doživljavaju manje...strašno (?) nego odrasli.
Ma to je suva istina. Kao klinka sam čitala Sjenkjeviča na kilo (Naajtflaaajeru, javi se) a kad sam mu se vratila kao student, zapanjila sam se od količine vađenja očiju, izvlačenja creva i nabijanja na kolac, što sve kao dete nisam registrovala u punoći grozote...
Eve me! :)
Ja sam počeo sa istorijskim i pustolovnim romanima, uz tek poneki izlet u fantastiku. Do desete sam čitao pre svega Barouza, Verna, Dimu, Skota, Sjenkjeviča, Maja i razno šta je bilo u onoj staroj komunističkoj lektiri - uz potpuno idiotskoperverzni spoj sa ostalim što mi je bilo zanimljivo iz kućne biblioteke, koja je sadržala i mnogo "Reč i misao" naslova, pa su tu padali i Kazancakis, Kalvino, Stendal i ostali pisci koje sam naučio da veoma volim. Recimo, "Baron na drvetu" mi je i danas jedna od omiljenih knjiga. Usput mi je majka kupovala raznorazne knjige, tako da sam pročitao Herodota, Plutarha, Cezara, Aristofana i Eshila sve do desete godine (moram priznati da sam Herodota i Pseudo-Kalistena pre svega čitao kao fantastiku, sa kojom ću se tek godinu dana po dobijanju tog kompleta upoznati), a Seneku iz tog istog kompleta ni do danas nisam pročitao do kraja. To je bilo dodatno začinjeno istoriografskim i antropološkim delima, naročito Kosidovskim, Lingom i Kevendišom, Frejzerom, Rostovcevim, Srejovićem i Zečevićem. U desetoj sam otkrio "Gospodara" u biblioteci, a odmah potom Legvinovu ("Svet se kaže šuma" je bio prvo njeno delo koje sam pročitao). Hainski ciklus sam pročitao do dvanaeste, i moram priznati da mi je bio teško razumljiv. Zato mi je "Dina" bila otkrovenje neslućenih razmera i postala je jedna od najznačajnih knjiga u mom životu, te mi je - uz "Gospodara" - doslovce pomogla da preživim. U našoj biblioteci fantastike nije bilo nešto mnogo, ali je bio solidan izbor iz "Kentaura", tako da su istorijski romani i dalje bili moje glavno štivo. Pročitao sam ceo Nastasijevićev komplet o srednjovekovnoj Srbiji, celu Zagorku i još koješta. U međuvremenu su se pojavili putujući prodavci knjiga, pa smo mama i ja davali nenormalne pare za Lustbadera, između ostalog.
Srednja škola meni je bila obeležena "Polarisom" i "Znakom Sagite", pošto je požarevačka biblioteka bila odlično snabdevena, ali i D&D-om i romanima na engleskom. U Požarevcu je jedan ulični kiosk prodavao pejperbekove, pa sam tu kupio Gudkajnda, recimo, a Salvatorea smo naručivali iz Novog Sada. Mislim da su mi dve najznačajnija fantastike iz srednje škole bile "Govornik za mrtve" (čak ne "Enderova igra") i Zelaznijev Amber.
Quote from: Irena Adler on 05-07-2012, 17:26:33
Samo da dodam, kad je reč o uvaljivanju knjiga, kod mene to za sada više funkcioniše u obrnutom smeru, tj. u smislu držanja nekih knjiga podalje od deteta. Jer sam, kad je reč o bukvalnom uvaljivanju, za ovih pet godina doživela potpuni debakl. :lol:
A šta to držiš podalje od deteta? Zato što može da ošteti knjigu ili baš da ne bi pročitalo nešto što nije za njega?
Od mene su svojevremeno sklanjali samo De Sada, treba li da uopšte pominjem kako sam em pokušavala da ga čitam, em mogla da se ozbiljno polomim kad padnem sa stolice povrh fotelje na koju sam se pela da dohvatim te knjige iz trećeg reda najviše police.
No svejedno u životu ne pročitah ništa toliko gadno kao ono što će moje dete očas posla videti samo li pusti Foks krajm.
Quote from: Dacko on 05-07-2012, 17:01:03
Primetila sam da se u razgovoru o knjigama za decu i omladinu pomalo provlači ideja uvaljivanja knjiga, traženja naslova koji će ih zainteresovati i tako to, ali nešto i ne znam mnogo pravih knjigoljubaca kojima su drugi birali lektiru, već mi se čini da se češće dešava da u nečijem detinjstvu postoji neki pripovedač zbog kog dete zavoli priču kao takvu, a onda sámo traga za novim izvorima pa čita šta stigne. Svakako, preporuke mladom čitaocu jesu dobrodošle kao i nama danas, ali ne treba ga sve vreme voditi za ruku – naravno da će čitati i mnogo toga što nije za njegov uzrast a neke sjajne knjige možda će odbaciti zbog ružnih korica ili sitnih slova, ali šta ima veze. Svakako nekom u tinejdžerskom dobu vredi suptilno ostaviti nadohvat ruke recimo Jadnike ili Zločin i kaznu, jer su dušu dale da se čitaju baš u tim godinama. Druga su priča klinci koji i nisu stvoreni za gutanje knjiga, pa se mogu privoleti samo na nekoliko naslova godišnje, i tu ima smisla pomno im birati lektiru ako je roditeljima stalo da im prošire rečnik i vidike, davati prednost onom što se lakše čita, zadovoljiti se Poterom i Disksvetom (Gejman mi je drag, ali dosta precenjen, mada obožavam Dobra proročanstva), kasnije Martinom i sličnima, tek koliko da klinac stekne makar jednak fond reči srpskog i engleskog jezika, pošto se za potonji odlično postaraju filmovi, internet i igre.
Pa to je to što se tiče tinejdžera, sve se slažem, ali uvek uz onu ogradu o individualnom razvoju, znam npr. čoveka koji je počeo da čita tek u adolescenciji, a onda kao nezdrav. Naravno da se ovo lagano pretvara u temu "šta smo mi čitali kao tinejdžeri" i "šta bismo voleli da naša deca vole kao tinejdžeri", ali šta sad. Mislim da je važno da se makar koliko-toliko usmeravaju deca koja čitaju malo, da ne bi i to malo bilo neki totalni treš. A važno je jer sam primetila na solidno velikom uzorku ljudi da sporadični čitaoci često mnogo više "izvuku" iz jedne knjige koju su pročitali nego oni koji vrlo mnogo čitaju, lakše im se dešava da im jedna jedina knjiga formira pogled na svet, i onda kuku i lele ako to bude Ajn Rend ili Koeljo.
@Najt: da, eto, do srednje škole idemo uporedo, a tu se onda malo razilazimo, ja sam nastavila sa odnosom 2:1 za nežanr i žanr... to se akumulira s godinama. :)
Quote from: Dacko on 05-07-2012, 17:37:23
Od mene su svojevremeno sklanjali samo De Sada, treba li da uopšte pominjem kako sam em pokušavala da ga čitam, em mogla da se ozbiljno polomim kad padnem sa stolice povrh fotelje na koju sam se pela da dohvatim te knjige iz trećeg reda najviše police.
Meni je ćale oduzeo samo i jedino Tomasa Mana (imala sam sedam godina), i to Izabranika koga je nedavno Angel overila, i bogami poštovala sam zabranu cele četiri godine, a onda sam zaključila da sam dovoljno velika da vidim šta se na kraju desilo sa nežnom ljubavlju brata i sestre. :lol: :lol: :lol: Ista priča, fotelja, četvrta ili peta polica. Nije bilo trauma. :lol:
Quote from: Dacko on 05-07-2012, 17:37:23
A šta to držiš podalje od deteta? Zato što može da ošteti knjigu ili baš da ne bi pročitalo nešto što nije za njega?
Od mene su svojevremeno sklanjali samo De Sada, treba li da uopšte pominjem kako sam em pokušavala da ga čitam, em mogla da se ozbiljno polomim kad padnem sa stolice povrh fotelje na koju sam se pela da dohvatim te knjige iz trećeg reda najviše police.
No svejedno u životu ne pročitah ništa toliko gadno kao ono što će moje dete očas posla videti samo li pusti Foks krajm.
Pesmu boginje Kali. :mrgreen:
Sve "njene" knjige ionako stoje kod nje u sobi. Plus ne ume još sama da čita, mada cenim da je pitanje trenutka. Mislim, u svakakvim sam ja tu dilemama, al' ugušiću topik koji nije tome namenjen. :)
Quote from: Jevtropijevićka on 05-07-2012, 17:39:48
Pa to je to što se tiče tinejdžera, sve se slažem, ali uvek uz onu ogradu o individualnom razvoju, znam npr. čoveka koji je počeo da čita tek u adolescenciji, a onda kao nezdrav. Naravno da se ovo lagano pretvara u temu "šta smo mi čitali kao tinejdžeri" i "šta bismo voleli da naša deca vole kao tinejdžeri", ali šta sad. Mislim da je važno da se makar koliko-toliko usmeravaju deca koja čitaju malo, da ne bi i to malo bilo neki totalni treš. A važno je jer sam primetila na solidno velikom uzorku ljudi da sporadični čitaoci često mnogo više "izvuku" iz jedne knjige koju su pročitali nego oni koji vrlo mnogo čitaju, lakše im se dešava da im jedna jedina knjiga formira pogled na svet, i onda kuku i lele ako to bude Ajn Rend ili Koeljo.
Svakako da ima onih koji navale na knjige pod stare dane ili, kao moj muž, u naletima - godinu-dve guta sve što se nakupilo, pa godinu-dve apsolutno ništa, ali nikakve knjige svakako neće toliko uticati na njih kao na mlade. Potpuno se slažem s opaskom da iz knjiga više izvlače oni koji su ih pročitali malo, ali ne mislim da Koeljo može iskvariti bilo koga, taman to bila jedina knjiga koju neko pročita u životu i još se time naivno pohvali – može pokvariti samo našu sliku o tom poznaniku, rođaku ili prijatelju koga smo možda prethodno precenili, ali nam to valjda neće smetati da pijemo i dalje kafu s njim - o knjigama na forumu ili u društvu drugih moljaca, a s ljubiteljima Koelja o pohovanju tikvica, šta fali. :) Jasno, to sam ja postala blagonaklona pod stare dane, a u doba pomame za Koeljom bukvalno sam odbacila tamo neke pojedince, užas. xnerd
Quote from: Jevtropijevićka on 05-07-2012, 17:39:48i onda kuku i lele ako to bude Ajn Rend ili Koeljo.
Kad spomenu, da pitam, je l' neko od vas čitao ili uopšte čuo za Ajn kao tinejdžer/adolescent, ili možda poznavao nekoga ko je u tom periodu kod nas nju čitao?
EDIT:
Quoteili, kao moj muž, u naletima - godinu-dve guta sve što se nakupilo, pa godinu-dve apsolutno ništa
Ja sam manje-više primenjivao ovaj siste, a onda je ovaj prvi deo krenuo da zamire. :(
Donekle povezano s ovim o čemu se pričalo, šta mislite u kojoj meri postoji, i oko koje godine nastupa ta neka nazovimo je vododelnica, period do koga vam knjige mogu promeniti pogleda na život, svet, književnost, potresti vas temeljno, i postati vam omiljena dela svih vremena (!1!), a nakon koga postanete... prematori za tako nešto?
Kod mene je to evoluiralo na neki uvrnut način - dešava mi se još uvek, ali sad uglavnom sa stručnom literaturom. :(
Ma kakvi, Ajn je kod nas prevedena 2003. i to bez neke jake reklame, tako da mislim da je ovde srećom skoro nepoznata. Doduše, Vida Ognjenović je ishvali u Preljubnicima :roll: pa je moguće da je onda Vidina publika navalila da je čita. :mrgreen:
Re ovo drugo: dosta rano... ehm... mene su Fokner, Pekić i Dostojevski kolektivno silovali zaveli u osmom osnovne i posle toga ništa nije bilo isto... sa šesnaest Rilke kao moje drugo ja, '98. Prust i novo poimanje protoka vremena, hmm, Kortasar je furao na parče ("ovako bih ja pisala da sam genije!") kako sam šta njegovo nalazila tih kasnih devedesetih, dveiljaditih je bilo još ponečeg ali više lokalizovanog po značaju, npr. Borilački klub zbog kog sam dala otkaz 2001. i Bleda vatra 2003. Ali recimo da negde posle dvaesdve, tri više toga nije bilo u tim razmerama.
Postaneš premator, tj. prepun nekih drugih iskustava, mudriji, slobodniji (takve eufemizme hoću da čitam ubuduće od vas samo malo mlađih!), za to da te promene knjige onda kad postaneš premat... premudar i da te promeni ma šta drugo osim sopstvene potrebe za promenom ili života samog.
Da odgovorim precizno, poslednji put sam se nekoj knjizi divila onako potpuno, iz dubine duše, kad sam imala petnaest godina i sa drugaricom naglas čitala Zapise iz podzemlja. Daleko od toga da mi je i sad omiljena. Tad su nas, uostalom, i druge knjige, filmovi i sve drugo vodili do nekih neverovatnih razgovora i maltene čudesnih spoznaja o svemu i svačemu. Posle toga me je promenilo još samo rođenje deteta, i to bukvalno, fizički, hormonski i suštinski nisam više ona osoba koja sam bila pre toga.
Što se knjiga, igara i svega drugog tiče, i sad ukazujem okolini na dobre stvari koje čitam, gledam, saznam, ali bez prevelike strasti i potrebe da ih uverim da i sami moraju voleti to što mene dotiče, i svakako bez osećaja da me nove doze hrane za mozak bogzna kako oplemenjuju ili uzdižu - uglavnom mi služe da prekratim vreme, zabavim se, a da, i zaradim, pošto mene plaćaju da čitam. :lol: Doduše, ima onoliko ljudi koji se i pod stare dane jednako oduševljavaju ovim ili onim kao u pubertetu, pa to valjda i nema veze s godinama niti sa sazrevanjem, nego s karakterom.
Quote from: Jevtropijevićka on 05-07-2012, 18:33:33
dveiljaditih je bilo još ponečeg ali više lokalizovanog po značaju, npr. Borilački klub zbog kog sam dala otkaz 2001.
:? :|
Ja još nisam siguran šta mislim o tome, ali se setih da je Zoran Paunović, poznat kao Gulov mentor, šef moje katedre, i prevodilac Uliksa, rekao:
QuoteNisam posle dvadeset pete pročitao nijednu knjigu koja je značajno uticala na mene, ako izuzmemo ponovno čitanje onih koje su na mene uticale pre dvadeset pete. Njih uvek iznova čitam i danas. To su, na primer, Bulgakovljev "Majstor i Margarita", najpesničkiji roman o ljubavi i smrti; "Kvaka 22″ Džozefa Helera, najduhovitija knjiga o ludilu pojedinca kao jedinom razboritom odgovoru na ludilo sveta kojim je okružen; "Lolita" Vladimira Nabokova, kao najstrastvenije napisana knjiga o strasti; "Zločin i kazna" kao najbolja knjiga o zločinu i kazni. Dobro, i "Uliks", kao ... ne znam ni sam – kao "Uliks".
:lol:
@Dacko: Fiksira ti se identitet ili makar ukus kad sazriš. :wink:
Hm, neke stvari koje sam mnogo volela kao mlada i dalje volim, samo se potrošio taj neverovatni intenzitet ljubavi. Sećam se kad sam prvi put čitala album Korta Maltezea "Kelti" kako me najbukvalnije, fizički, bolelo koliko je Korto lep. Ili kako sa drugaricom pričam o Levoj ruci tame i ushićeno prekidamo jedna drugu jer ne stižemo da iskažemo sve svoje oduševljenje tom knjigom. Red Sonja ali usmeno: Aaa Estraven aaaa a znaš kad idu preko leda aaaa a sećaš se kad shvatiš zašto baš legende o incestu aaaa zar nije uzvišeno što nije spavao sa Dženlijem aaaa ali žao mi je što nijeee.
...
Dobro je što tad nije bilo interneta pa ta adolescentska loženja nisu zabeležena, i mogu da se pravim da nisu ni postojala. :mrgreen:
Uh, ja bih pak silno volela da mogu opet tako, ali ne ide, evo moj sin tako govori o svojim pronalascima i idejama, a ja stvarno želim da ga slušam i dam ozbiljniji doprinos razgovoru od klimanja glavom, ali za dva-tri minuta misli mi odbegnu do nekih trivijalnih tema.
I ja sam nakon petnaeste još svašta volela, eto s Pekićem sam se prosto pronašla, ali nije me time promenio, tako da mi identitet možda i jeste fiksiran zato što sam, je li, sazrela. Ukus mi se već jeste menjao, i još se menja, ali nisam shvatila da se Japeovo pitanje odnosi na to.
Nakon petnaeste, ili od petnaeste do dvadeset pete, čovek svašta nešto voli, ali teško da je knjiga u stanju da mu promeni život. Mislim da jednostavno ne oseća istu strast i ushićenje. Pet meni najdražih knjiga ("Gospodar prstenova", "Majstor i Margarita", "Fukoovo klatno", "Grof Monte Kristo" i "Dina") promenile su mi život u smislu da sam doslovno promenio shvatanja i način razmišljanja nakon što sam ih pročitao, pa je sve nakon toga zapravo samo nadgradnja moje ličnosti. Sada mogu da pročitam ne znam šta, ali bih bio suviše lenj da se iz korena menjam. Moguće su tek blage korekcije onoga što je već u tintari.
China's Answer to The Hunger Games: Luoling's Magic
Quote
Just like in the United States, young-adult and middle-grade novels about magic and strange worlds are selling like baozi in China. Among the most popular, according to a new article in China Daily: Luoling's Magic, an eight-book series about "a 13-year-old alien girl who's brought up on Earth." These books have sold 1.5 million copies already.
http://io9.com/luoling.s-magic/ (http://io9.com/luoling.s-magic/)
Justine Larbalestier o temi - YA Novelists Are In It For The Money
http://justinelarbalestier.com/blog/2012/07/27/ya-novelists-are-in-it-for-the-money/ (http://justinelarbalestier.com/blog/2012/07/27/ya-novelists-are-in-it-for-the-money/)
Justine Larbalestier o odgovornosti i uticaju YA autora na omladinke i omladince:
http://justinelarbalestier.com/blog/2012/08/01/duty-of-care/ (http://justinelarbalestier.com/blog/2012/08/01/duty-of-care/)
http://www.anthroserbia.org/Journals/Article/1309 (http://www.anthroserbia.org/Journals/Article/1309)
Omladinske distopije: Bildungsroman za 21. vek
Ljiljana Gavrilović (http://www.anthroserbia.org/Authors/Author/26)
Etnoantropološki problemi (http://www.anthroserbia.org/Journals/Details/1), y. 2012, no. 2 (7), pp. 343-358
Apstrakt: U radu se razmatraju omladinski distopijski romani nastali u prvoj deceniji 21. veka, kao naslednici tradicije Bildungsroman-a i velikih distopija. Težište se, u ovoj novoj formi žanra, premestilo s održanja "najboljeg od svih svetova", odnosno prilagođavanja i uklapanja mlade jedinke u postojeći svet, na oblikovanje herojevog kritičkog duha koji bi trebalo da rezultira kako njegovim/njenim odrastanjem, tako i promenom sveta u kome odrasta. Druge dve važne karakteristike ovih romana su kritički odnos prema precima i tradiciji s jedne strane i pozitivna ocena ne-racionalnih odluka, onih koje se donose impulsivno i na osnovu emocija s druge, što ukazuje na napuštanje različitih aspekata nasleđa modernog doba (tradicija racionalizma i romantizma). Tako oni postavljaju okvir za neko novo, drugačije viđenje sveta i uloge koju pojedinac treba da usvoji odrastajući iz deteta u odraslu osobu.
Ključne reči: Bildungsroman, distopija, kritičko mišljenje, tradicija
Preuzmite članak (http://www.anthroserbia.org/Content/PDF/Articles/a0cbd16705674bb99215e945ff8636f5.pdf)
Nabrzaka sam pregledao: Hobit, Zemljomorje, Bafi? kao uvod u Uglies (Westerfield), Hunger games (Collins), Matched (Condie)
Baš si se potrudio sinoć! Okačio si linkove na koliko, deset topika? Fala, fala :)
Samo da prijavim da je nekakav IP Jovan izdao:
(https://fbcdn-sphotos-e-a.akamaihd.net/hphotos-ak-ash3/527816_10150820445017015_532497779_n.jpg)
sto je, navodno, najbolja britanska omladinska knjiga (trilogija) ovog veka. Angel je prelistala knjige pa ce se valjda i ona javiti sa prvim visokoobdarenim utiscima.
Mek povez, reljefne korice, na prelistavanje ok, lepo leži u rukama, ne izgleda kao da će se raspasti. Prevod ne mogu da ocenim samo nakon prelistavanja. 1500 za komplet.
Ako nekog zanima da pogleda na Sajmu, štand im je na galeriji Hale 1, gleda direktno na Alnarijev, pa ih je lako naći.
http://www.yalsa.ala.org/thehub/2012/12/10/it-matters-if-youre-black-or-white-the-racism-of-ya-book-covers/ (http://www.yalsa.ala.org/thehub/2012/12/10/it-matters-if-youre-black-or-white-the-racism-of-ya-book-covers/)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.yalsa.ala.org%2Fthehub%2Fwp-content%2Fuploads%2F2012%2F12%2Fwhitewash-liar.jpg&hash=a2974cafb29a83e2e0f706f69b0a047831c51a93)
Q: What genre novels would benefit from a re-branding as Young Adult? Which YA novels should not be branded as such? This is what they had to say... (http://www.sfsignal.com/archives/2013/01/mind-meld-rebranding-fiction-as-young-adult/#more-70678)