(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fa2.sphotos.ak.fbcdn.net%2Fhphotos-ak-ash4%2Fs720x720%2F424302_430812446969894_2055128557_n.jpg&hash=96434404c8b93eae8870100460d0675e01346952)
Uskoro nas čeka i drugi deo...
Ima i odlomak na netu...
Uh kakva naslovnica :shock:
erection...
(mislim, naslov na engleskom; inače kladio bih se da je limp dick od knjige)
QuotePred vama se nalazi fantastičan roman koji pleni šarmom grčke mitologije! Autor romana na majstorski način oživljava svet fantastičnih sličnosti u kojima se tamne sile podzemlja bore protiv slavnih, grčkih junaka i bogova.
Umesto smaka sveta 21. decembra 2012. godine, iz podzemlja se uzdiže grčki Bog podzemlja Had, čiji je cilj da oslabi moć vladara Olimpa, Boga neba i grmljavine Zevsa.
Večna borba dobra i zla ovog puta je smeštena u dve ravni, među bogove grčke mitologije i među ljude, njihove predstavnike na zemlji. Apokaliptična 2012. godina je vremenski okvir u kome Cesnakovi junaci Kris, Džejms, i Keli, vode borbu za spas čovečanstva, borbu započetu hiljadama godina ranije, a koju su započeli još Zevs i Had. Davno izgubljeno proročanstvo kaže da će 2012. godina biti godina Hadovog uzdizanja iz podzemlja i da će u tome moći da ga spreči jedino Persejev naslednik na zemlji. Napeta borba potrajaće sve do samog kraja romana u kome se prepliću likovi iz grčke mitologije, Zevs, Had, kentauri i furije, sa likovima realne svakodnevnice jedne američke srednje škole. I po tome njegov roman na izvestan način pomalo podseća na čuveni serijal o Hariju Poteru Džoan Ketlin Rouling.
iz recenzije Mile Desnice
Kristijan Cesnak, rođen 1992 god. u Hajdučici, Vršac.
,,U avgustu 2010. godine odgledao sam film Persi Džekson i Olimpijci – Kradljivac Munje. Posle filma saznao sam da je rađen po istoimenoj knjizi. Pomislio sam: ,,Ovako nešto mogu i ja da napišem!" I tako je sve počelo. Pošto volim Grčku mitologiju, počeo sam da pišem roman u kome se ne pojavljuju ista čudovišta iz mitova, ona koja su već ubili polubogovi. Pokušao sam da stvorim nova čudovišta oslanjajući se na moć Bogova. U nekoliko navrata sam hteo da prekinem vodeći se mišlju da mi je priča loša, i da to niko neće hteti da objavi i pročita, ali me je nešto teralo da nastavim da pišem i završim priču koju sam započeo. I još sada znam da će ovaj roman imati svoj nastavak, odnosno drugi deo.,,
(https://fbcdn-sphotos-f-a.akamaihd.net/hphotos-ak-prn1/523092_371251239592682_527077543_n.jpg)
ako ništa drugo, makar nema 600 strana :)
Biće posle nastavka i kompletiranja serijala.
Крис, Џејмс и Кели са и против грчких богова. Па још на српском.
Е мој Чешњаче... :(
Vidiš, to sam počeo da zaboravljam kad komentarišem priče na Radionici. Smoždiše me sa stranim imenima svojih likova. Ima li to neke veze sa upotrebom engleskih komadića rečenica u postovima naših intelektualnijih postera?
Не знам, енглески је свуда око нас, па зато. И мени се догађало да пишем хибридним језиком, па сам на форуму прешао на ћирилицу. 8-)
U koji to NF kontekst smestiti srpska imena?
Ali jedno je svesno i žovijalno pozajmljivanje izraza u neformalnoj komunikaciji, a drugo... smeštanje svih priča u anglosaksonski ambijent.
Odmah sam zamislio skalopa koji pita koliko američkih pisaca smešta radnju u srpske gimnazije. :lol:
Oliver Jovanović se trudio, ali to je više ispalo kao fentezi nakalemljen na Vukovarsku operaciju.
Ima i onu priču koja se dešava na Kosovu za vreme rata s nekim neobjašnjivim tuđinskim elementom.
U kontekst osvajanja svemira ni pored najbolje volje ne možeš da izmisliš srpski svemirski brod koji kreće u istraživanje ili neku konkretnu akciju.
Oldisov Barefoot in the Head je smešten na jugoslovenskim prostorima. Mislim da ima još neke romane u kojima se radnja odvija na "našim" prostorima. Ali, mi smo i te "naše" prostore u međuvremenu pogubili.
Онај из "У брдима градови" је само под окупацијом.
Ima priča o ovim prostorima u NF kontekstu, ali uglavnom se radi o kraju istorije, istrebljenju, velikim geološkim pretumbacijama, itd. xuss
Ustvari, jedino Adrijan Sarajlija održava naša imena u NF kontekstu. U pričama Sve što raste, Berlin Bob, Manufaktura G, Wasserkrabe.
Ima i kod Ilije Bakića Srbalja, ali ko sme da se ugleda na njega?
Kufer, sve to što mrviš nije tačno. Demantovao sam još pričom "Leteći tanjiri sleću u Lajkovac". Ja NF pišem u domaćem okruženju ili sa našim likovima, a sve na šta možeš da se pozoveš je pisano u periodu do1986. To što si kasnije čitao moj problem je samo delimično.
Sve što sam rekao nije tačno?
Олмост, da pokrijem i Japea i Harvestera odjednom.
Dobro, da se izrazim ko Stipan.
Quote from: Barbarin on 31-08-2012, 21:30:33
Uh kakva naslovnica :shock:
http://www.gamewallpapers.com/wallpapers.php?titel=Lineage%3A+The+Cross+Rancor+-+Episode+6+-+The+Lastavard+-+Inevitable+Destiny (http://www.gamewallpapers.com/wallpapers.php?titel=Lineage%3A+The+Cross+Rancor+-+Episode+6+-+The+Lastavard+-+Inevitable+Destiny)
Lineage: The Cross Rancor - Episodio 6 (http://www.youtube.com/watch?v=VOHM2wiQfI4#ws)
Quote from: Lord Kufer on 01-09-2012, 12:46:14
Dobro, da se izrazim ko Stipan.
Šta vam je sad opet Stipan kriv?
Ništa Stipane. Ti si car ;)
Nije nikakav problem pisati ni naučnu, ni epsku ni ma koju drugu fantastiku koristeći se našim etnosom ili pak tako što bi se radnja smestila u našu sredinu. Skalopovi "Rašani" su odličan primer, kao i moj omiljeni domaći SF roman, "Kaniga". Ako malo proširimo polje posmatranja, genijalno pisani i prevedeni "Vukodav" nameće se kao primer izvanredne epske fantastike pisane sa osloncem na slovenske motive. Naglasiću da trenutno u SAD vlada jagma za slovenskim fantastima, pa se prevodi sve više ruskih pisaca, a ima i onih koji pišu na engleskom, ali ubacujući u svoju fantastiku neke slovenske motive i prilagođavajući ih žanru u kojem pišu, i koji su stekli popriličnu popularnost.
Ako je neko svestan da je naš svet globalno selo, onda su to Ameri - i oni uvek traže nešto novo. Problem sa naslovom o kojem je ovde reč, kao i sa sličnim naslovima, krije se u tome što oni nisu odraz ni našeg jezika ni naše kulture, već jeftino podražavanje fantazijskih klišea, koji zapravo nisu utemeljeni ni u jednoj mitologiji, već u nekakvom geštaltu globalne malograđanske popularne kulture. Nasuprot tome su izrazito nacionalno obojeni romani, ili romani koji makar na neki način koketiraju sa otvorenim nacionalizmom, poput KR, DNiCZ, PS, ČKJT. Kosingas i tako dalje, koji su za mene neprihvatljivi na jedan potpuno drugi način. Mislim da je pravu meru u svemu tome našao ZStef sa stripom "Pod vučjim žigom", recimo. Ono je ne baš klasična epska fantastika, sa izraženim elementima nacionalnog mitosa, ali bez nacionalističkog mitosa, koju može da čita bilo ko i bilo gde. Veoma bih voleo da taj strip vidim pretočen u makar kratak roman (da ne kažem, novelu).
[/quote
Quote from: Lord Kufer on 01-09-2012, 12:24:03
U kontekst osvajanja svemira ni pored najbolje volje ne možeš da izmisliš srpski svemirski brod koji kreće u istraživanje ili neku konkretnu akciju.
Možda je u književnosti tako. Kratki film ZVEZDA TRI Nebojše Nenadića iz 2009. godine pobija tvoju tvrdnju. Čak i izgleda ozbiljno. Srpski brod, srpska tema, srpska posada. :lol:
Moram sledeće da kažem, a vi se ljutite.
Ilićeva drama "Posle milijon godina" je daleko naprednija u promišljanju prave NF tematike od većine kasnijih dela.
Da je barem uticaj nju vejva bio malo jači!
A i entuzijasti kao ABN su Klarka, Hejnlejna i još neke genijalne klasične SF pisce shvatili bukvalistički i metodistički :x
U nas može lako da se prati prelazak s NF tematike na fentezi, a fentezi je više o sadržaju i scenografiji a manje o promišljanju.
Ima izuzetaka, naravno, ali ja govorim o tome da nije ostvarena kritična masa i da ovdašnja NF stalno nešto kao umire, na izdisaju je, pa drž ne daj reanimacija, pa opet Jovo nanovo.
Samo, da me ne bi skroz pogrešno shvatili, ja smatram da je i u globalnim razmerama već izgubljena kritična masa kada je u pitanju kvalitetan SF, i to u poslednjih 25 godina. Što smatram, između ostalog, i namernom politikom prema kulturi uopšte, ne samo prema SF-u.
Meni je životno inspirativna misao Goce Delčeva: Vidim svet kao jedinstveno polje za kulturno nadmetanje među narodima. To znači da nema problema sa izborom ljudi i mesta gde se neka knjiga smešta, ali ima sa doslednim poznavanjem tih ljudi i tih mesta. Problem većine domaće fantastike je u tome što nam i likovi mirišu na strance, da o stranim imenima i ne govorimo. Moje uverenje je da je to posledica loše ili nedovoljne pripreme. Zbog čega bi inače naša "epska fantastika" bila pisana kao da je pripremana iz zbirke "Narodne junačke pesme"? Ja sam još pre pedeset godina bio angažovan da radim na pripremi istorijske baze za jedan takav roman. I, podataka ima, samo treba u njih ugaziti duboko. Da ne bismo po našim romanima imali elfove i cvelfove, umesto vila i vilenjaka, razbijali Turke na buljuke, umesto da pročitamo kako su izgledale srpske i turske formacije tih vremena.
Kuferova tvrdnja o kritičnoj masi sasvim stoji, ali ja ne mislim da u trci za vodeće mesto u svetskoj fantastici treba da pobedimo, nego da svakako moramo da se trudimo da budemo priznati i prepoznati.
Kuferova tvrdnja zapravo ne stoji i on je u istoj zabludi kao i svi SF nostalgičari, koji valjda još samo u Srbiji i Hrvatskoj postoje. Dakle, epska fantastika nije pobedila naučnu. Izgubile su i jedna i druga.
Taj problem srpskih imena jeste problem, ali to je mali problem s obzirom na mnogo veći problem.
Najtflajeru, nisi u pravu. Evo zbog čega.
Ne radi se o nostalgiji. Zlatno doba NF je to samo zbog nostalgije. Ali, činjenica je da je nauka skoro u potpunosti izmakla pažnji svih, i pisaca i čitalaca. Ne u tom smislu da mi sada treba da se razumemo u nauku kao nekakvi specijalisti, već zbog toga što nauka ima sve veći uticaj na nas. I to takav da je na ivici katastrofe. Međutim, ona sfera, koju je nekada zahvatala SF više ne postoji.
Kada se moderna nauka, tipa one o kojoj je pisao Adrijan Sarajlija u priči Berlin Bob, predstavi na fentezi način, dakle kao zdravo za gotovo nekakav Spawn ili Hulk, gde od NF ima samo "kao doktora je ozračila neka mašina gama zracima", a zatim se insistira na klasičnoj priči (što čak ni za Hulka ne važi, samo ta priča o Hulku uopšte nije dešifrovana kako treba) - onda dolazi do kuknjave tipa "jao, ništa nisam razumeo!". Daj bre da gledamo Avengerse, tu je sve jasno. Ili Transformerse...
Prvo je ono što je Gibson radio, nazvano cyber-punkom - kakav bre punk? To je sajber SF. Nema tamo nikakvog panka. Pa onda steam punk. Ni tamo nema nikakvog panka. Tu je jednostavno zamenjeno ono SF izrazom pank, i čiča miča i gotova priča - jao kuku nema više naučne fantastike :x
A koji su se naši pisci, osim malobrojnih, zaista oduprli tome?
Ali, mi se danas suočavamo (mada je taj izraz u potpunosti netačan) s nano-tehnologijom, biohemijskim inženjeringom, genetskim inženjeringom, talasnom fizikom, kvantnom fizikom - dakle, nema tu ničeg vizuelnog pa da možemo da se "suočimo". Treba ponešto i da se zna o tome, a to je komplikovano, nema publikacija pisanih popularnim jezikom. Taj posao bi zapravo trebalo da rade pisci, a oni nemaju pojma. Zbog toga neću da se jalovo raspravljam o tome da li će glavni lik da mi se zove Radovan ili Martin. Baš me briga. Imena se biraju po zvučnosti, pre svega.
I u tom "suočenju" s novim tehnologijama, postaje jasno da nema ništa od svemirskih brodova i drugih igračaka kojima se leti po svemiru. Gotovo je to. To je fantastika za 19. vek.
Svemir je postao nešto drugo. Nije to više čak ni Amerika ili Rusija, a kamo li Srbija.
Pa, da. I za SF se treba pripremiti, a ko je to ovde u stanju da čita?
Quote from: scallop on 01-09-2012, 18:13:11
Pa, da. I za SF se treba pripremiti, a ko je to ovde u stanju da čita?
:D
Ali, kad su ukrali SF i stavili punk :roll:
Recimo, daću očigledan primer šta se radi pred našim očima. Naravno, ja nisam proučavao kritiku, recimo, Hulka, pa sam možda otkrio Ameriku.
Odgledao sam ona dva filma o Hulku.
U prvom filmu, tamo gde igra Nik Nolti oca Hulkovog, očigledna je namera da se žena, kao fenomen, uništi. Nije to slučajno, kao, otac je lud - isto kao što sad ne mogu onog Brejvika da proglase ludim. Neće ga proglasiti ni po koju cenu. U tom filmu, Nolti šalje mutirane pse da UBIJU onu žensku. Ne da on hoće da je odvoji od sina zbog njenog uticaja, ili da je zastraši, šta ti ja znam - on baš ima nameru da je UNIŠTI. Uostalom, ta žena je u oba filma prikazana kao totalni imbecil koji jedino ume da govori "It's okay, it's okay." Na to se svodi uloga žene u savremenoj drami. Ali, pričati o tome je - off topic. To je tabu. PC. Nije ideološki podobno.
I u drugom primeru nekakvog SF-a, u filmu Knowing - žena, koja se ponaša instinktivno, dakle potpuno nerazumno, bukvalno srlja u propast. Ako se sećate, u svojoj histeričnoj želji da spasi decu, ona podleće pod šleper u punoj brzini. Nije ni to slučajno, ako me pitate.
Hoću da kažem, na delu je neka ideologija koja se uvukla u SF i u druge žanrove, ali bitno je to da pisce više niko ništa ne pita, ili pisci jednostavno ni ne kapiraju u kakve su obrasce upali.
Ona serija, o kojoj smo pričali, Flash Forward, zakenjana je upravo tim ženskim pitanjem... Ali, to je imalo svrhu - da spreči dalje razmišljanje o nekim bitnim pitanjima koja je ta serija pokrenula. O pravim SF temama.
Nisam baš siguran da se nismo mimoišli. Ti si govorio o tome da je SF uzmakao pred EF. Ja hoću da kažem da je i jedan i drugi žanr uzmakao pred nekim novim kombinacijama žanrova - to kada je o književnosti reč, da se razumemo. I epska i naučna fantastika, u strogom smislu tih izraza, danas se čitaju mnogo manje od raznoraznih drugih fantastika.
Ali žanrovske odrednice zapravo više nisu bitne za komercijalni uspeh. Hunger Games su sjajan primer toga. To je roman pisan po svim pravilima urbane fantastike, smešten u antiutopijsko okruženje, koje ga čini SF-om, ali usmeren na UF publiku. Instant hit.
Ne, Najtflajere. Nismo se razumeli. Ja kažem da je SF kidnapovan pred našim očima.
Ne tvrdim da fentezi ne može da ima kvalitet. Produkcija je velika, ali je i SF imao veliku produkciju u jednom periodu.
Nego, kažem sledeće - SF je tendenciozno sklonjen iz vidnog polja. Insistiram na tome da je to tendenciozno, nije prosto tržišni mehanizam. Taj mehanizam je uvek postojao, ali sada se koristi samo kao dobar izgovor.
Neke teme su postale zabranjene, o tome se radi.
U Game of Thrones, razmislite, kakva je pozicija žene? Vidi samo onu debilku, zapravo više njih, koje vaspitavaju decu da postanu vladari - kakva čudovišta prave od svoje dece. Nije to uopšte naivno. A nije ni slučajno.
Nije, samo te je D navela na pogrešno razmišljanje.
Najtflajere, mi bismo se mnogo bolje razumeli kad u tvom fokusu ne bi neprestano bio komercijalni uspeh, čak i kad govoriš o književnosti. Komercijalni uspeh ne proizvodi kvalitet, što bi Kufer rekao, komercijalnom uspehu kvalitet nije ni potreban.
I, da, SF je znao da bude provokativan, pa i subverzivan i nekako je bolje bez njega. Ne meni, ali onima koji opredeljuju tržište. Mada bih i kod Kufera voleo malo manje zavere.
Između zavere i komercijalnog nekako pogubim iz vida literarno.
Zakk, ne pali vatru. Ja sam spoznajno zabezeknut ulogom žena u fantastici, a posebno u hororu. One služe samo da se penju na krov da bi pale sa njega ili da siđu u podrum gde ih čeka najcrnji mrak.
Ček, je l' to kuferova teza da SF nije sasvim SF ako se drugačije nazove?
A rose by any other name... :lol:
... увек ће исто мирисати.
Quote from: Lord Kufer on 01-09-2012, 18:27:59
U Game of Thrones, razmislite, kakva je pozicija žene? Vidi samo onu debilku, zapravo više njih, koje vaspitavaju decu da postanu vladari - kakva čudovišta prave od svoje dece. Nije to uopšte naivno. A nije ni slučajno.
Како се у ово што си написао уклапају ликови Бријане, Арје, Мелисандре и Денерис?
A slobodno dodaj i Igrit i Ašu.
Веруј, хтео сам, али ово су битнији ликови. Три од четири које сам навео су носиоци приче, а Мелисандра тешко да је споредан лик, штавише њен значај је највећој диспропорцији са досадашњим појављивањем.
Укратко, нисам хтео да неко одмахне - то су споредни ликови. Иначе, твој додатак и те како стоји.
E, a da premestimo ovu zanimljivu diskusiju u novi topik, da ne opterećujemo ovaj o knjizi. Zakče?
Ne trbaju nam žene u sf romanima i serijama da bismo videli kako ih tretiraju u sf-u. Dovoljan je i sf forum.
Quote from: Mica Milovanovic on 01-09-2012, 20:15:20
E, a da premestimo ovu zanimljivu diskusiju u novi topik, da ne opterećujemo ovaj o knjizi. Zakče?
Kako bi, inače, skupila toliko postova?
Quote from: Lord Kufer on 01-09-2012, 18:27:59
Ne, Najtflajere. Nismo se razumeli. Ja kažem da je SF kidnapovan pred našim očima.
Ne tvrdim da fentezi ne može da ima kvalitet. Produkcija je velika, ali je i SF imao veliku produkciju u jednom periodu.
Nego, kažem sledeće - SF je tendenciozno sklonjen iz vidnog polja. Insistiram na tome da je to tendenciozno, nije prosto tržišni mehanizam. Taj mehanizam je uvek postojao, ali sada se koristi samo kao dobar izgovor.
Neke teme su postale zabranjene, o tome se radi.
U Game of Thrones, razmislite, kakva je pozicija žene? Vidi samo onu debilku, zapravo više njih, koje vaspitavaju decu da postanu vladari - kakva čudovišta prave od svoje dece. Nije to uopšte naivno. A nije ni slučajno.
Dobro, ja kažem da nije ni tako. Koji je najmlađi SF koji si pročitao? Ili fantasy? Čime potkrepljuješ tu tvrdnju, odnosno tvrdnje? Ako govorimo o savremenim tokovima u naučnoj i epskoj fantastici - ostale vrste i rodove ostavimo po strani - ne bi bilo loše da govorimo o tačno određenim piscima i naslovima, a i o godinama kada su naslovi objavljeni. Mislim, pored Elizabet Ber, Kej Kenjon, Lorin Bjukus, Kameron Harli i Lois Bižol (koja se vratila SFu), potpuno je besmisleno pričati o manjku velikih i nezgodnih tema u savremenom SFu, ili skrajnutosti žene - bilo kao junakinje, bilo kao autora. Pri čemu su prve tri autorka postale velika imena u poslednjih pet godina, recimo. Između sebe su pokrile rasizam, homofobiju, rodna prava, šovinizam, nacionalizam, otuđenost, ekološku propast, islamofobiju i fundamentalizam... Dalje me mrzi da nabrajam. A Bižolova je u poslednjih 25 godina dobila sve nagrade koje mogu da se dobiju i sama je pokrila gotovo sve što sam naveo. Dakle, kada si pročitao poslednji SF roman i koji je to bio, if you please?
Ljudi su instrirani da od malih nogu misle na određeni način. Dokazano je da muškarci ne vide kako su to žene tlačene i skrajnute jer im, u muškim umovima, takva uloga ili pripada po nekom prirodnom poretku univerzuma ili su je zaslužile jer su "zle i podle kučke koje manipulišu seksom".
Teško je sa muškarcima raspravljati o položaju žena. Oni u feminizmu vide pretnju, jer razmišljaju isključivo iz kurca. Ne svi, naravno. Samo većina.
Čitao sam, na primer, R C Wilsona, Spin, dobitnik nagrade Hugo 2006.
Mislim, ako je to vrh SF, onda SF zaista ima problem. Ja takve knjige neću da čitam jer iz njih ne mogu da naučim ništa novo.
Pokrivenost tema u nečijem opusu ne znači ništa. Može li pisac da ponudi razumevanje pojava rasizma, mizoginije, homofobije itd, a da to ne bude samo još jedna priča o tome?
Sad je negde neko tražio da se prizna zajednica (porodica) od tri člana. Ima o tome na ZS na jednom topiku.
Ali to je staro pitanje, Dilejni je napisao Triton baš na tu temu još davne 1976. I pored najbolje volje, tu knjigu nisam uspeo da pročitam ni posle više pokušaja, iako sam u to vreme bio poprilično njegov fan. Jednostavno, razglabanje o nekim pitanjima ne doprinosi njihovom razumevanju.
Neke stvari su u startu osuđene na propast. Problem rasizma nije u različitoj boji kože. Problem heteroseksualizma nije u jednakosti ili nejednakosti polova, niti je biološki, nego je to tačka na koju se, zbog slabosti grupe, lako može projektovati nešto sasvim drugo - borba za vlast drugih grupa, kojima odgovara da se prava suština na ovaj način zamaskira.
Quote from: Джон Рейнольдс on 01-09-2012, 19:06:50
Quote from: Lord Kufer on 01-09-2012, 18:27:59
U Game of Thrones, razmislite, kakva je pozicija žene? Vidi samo onu debilku, zapravo više njih, koje vaspitavaju decu da postanu vladari - kakva čudovišta prave od svoje dece. Nije to uopšte naivno. A nije ni slučajno.
Како се у ово што си написао уклапају ликови Бријане, Арје, Мелисандре и Денерис?
Svi likovi u Game of Thrones su spremni na teške žrtve zarad nekakvih ciljeva. Nema tu nikakvih odstupanja. Samo sam izdvojio one dve žene, kraljicu majku Džofrijevu i onu, sestru Kejtlininu koje je sin totalni imbecil, programiran da bude takav. Seriju sam gledao negde do polovine druge sezone i izgubio sam dalje zanimanje pošto se već tu videlo fraktalno raspadanje na proizvoljnosti. Posle sam pročitao o raspadanju likova kao što je, po meni najbolji lik, Tirion, i nisam više imao volje da dalje gledam.
Što se tiče male Ajre, pisac je uveo deus ex machina koji će da rešava probleme kao nekakav neuhvatljivi asasin, a šta je dalje bilo s njom, ne znam.
Serija je rađena kao kopija srednjeg veka, samo bez hrišćanstva i drugih dominantnih religija, znači bez zamagljivanja lažnim moralom, jasno i do kraja protežira jedan nemoralan tip ponašanja - evil alignment, kod najvećeg broja likova.
Zasitio se.
Pa, kad provališ da iza nekog lika postoji takva i takva logika, a znaš da pisac nije sposoban da načini kvantni skok, onda sledi - zna se - raspad sistema, ubacivanje novih likova, takorekuć jedno zajebavanje tipa Lost 8-)
Lord mora da misli da je i feminizam borba za vlast? :lol:
Quote from: D. on 02-09-2012, 00:41:15
Lord mora da misli da je i feminizam borba za vlast? :lol:
Ne 8-)
Feminizam je samo način da se dođe do zgodne a jeftinije radne snage.
:?:
xrofl
Pa to za one žene koje rade. :?:
Dobro, ja nisam čitao Spin, pa ne mogu da dam sud o njemu. Ove žene koje sam naveo mogu da dam kao primer vrsnog obrađivanja najrazličitijih motiva u SF književnosti (za razliku od većine, Bjuksovu doživljavam kao SF a ne kao fantazi). Ali ono što si rekao o Vilsonu delimično stoji - odnosno, za nagradu Hugo. Hoću da kažem da su nagrade izgubile svaku relevantnost, pošto ih dodeljuje ekstremno mali broj ljudi. U slučaju Huga, to je negde oko hiljadu, ili čak manje. Skandalozno je - po meni, naravno - što je žanrovska kritika zaobišla veličanstvenog Darila Gregorija.koji je godinu za godinom izbacio tri veličanstvena romana, koji su potpuni povratak dikovskoj fantastici. U tom smislu, nagrade su prestale da budu bitne kao merilo bilo čega. Možda bi bilo zgodno utvrditi kada je to počelo da se dešava, doduše. Verovatno u trenutku kada je književnost sama po sebi prestala da bude bilo šta sem nosioca ideja za ekranizacije.
Okej, koja su ta tri romana Gregorija, to bih voleo da pročitam?
http://nightfliersbookspace.blogspot.com/2011/12/nightfliers-best-ov-d-best-2011-deo_29.html (http://nightfliersbookspace.blogspot.com/2011/12/nightfliers-best-ov-d-best-2011-deo_29.html)
Reč je o romanima Pandemonium, The Devil's Alphabet i Raising Stony Mayhall. Na gornjem linku imaš moj kratak utisak o njima. Ako ti nešto znači, Libeat ne deli moje mišljenje o tim knjigama. A ako ne možeš da ih nađeš u sopstvenoj radinosti, drage volje ću ti ih poslati na mejl.
Baš si ga nahvalio.
Našao sam Alfabet.
Verovatno bih prvo hteo da čitam Pandemonium, tako da...
Quote from: Nightflier on 01-09-2012, 17:27:22
Nije nikakav problem pisati ni naučnu, ni epsku ni ma koju drugu fantastiku koristeći se našim etnosom ili pak tako što bi se radnja smestila u našu sredinu. Skalopovi "Rašani" su odličan primer, kao i moj omiljeni domaći SF roman, "Kaniga". Ako malo proširimo polje posmatranja, genijalno pisani i prevedeni "Vukodav" nameće se kao primer izvanredne epske fantastike pisane sa osloncem na slovenske motive. Naglasiću da trenutno u SAD vlada jagma za slovenskim fantastima, pa se prevodi sve više ruskih pisaca, a ima i onih koji pišu na engleskom, ali ubacujući u svoju fantastiku neke slovenske motive i prilagođavajući ih žanru u kojem pišu, i koji su stekli popriličnu popularnost.
Ako je neko svestan da je naš svet globalno selo, onda su to Ameri - i oni uvek traže nešto novo. Problem sa naslovom o kojem je ovde reč, kao i sa sličnim naslovima, krije se u tome što oni nisu odraz ni našeg jezika ni naše kulture, već jeftino podražavanje fantazijskih klišea, koji zapravo nisu utemeljeni ni u jednoj mitologiji, već u nekakvom geštaltu globalne malograđanske popularne kulture. Nasuprot tome su izrazito nacionalno obojeni romani, ili romani koji makar na neki način koketiraju sa otvorenim nacionalizmom, poput KR, DNiCZ, PS, ČKJT. Kosingas i tako dalje, koji su za mene neprihvatljivi na jedan potpuno drugi način. Mislim da je pravu meru u svemu tome našao ZStef sa stripom "Pod vučjim žigom", recimo. Ono je ne baš klasična epska fantastika, sa izraženim elementima nacionalnog mitosa, ali bez nacionalističkog mitosa, koju može da čita bilo ko i bilo gde. Veoma bih voleo da taj strip vidim pretočen u makar kratak roman (da ne kažem, novelu).
Bojim se da te nisam sasvim razumeo. Na koji način su pomenuti romani neprihvatljivi za tebe, šta je tačno ono što ti tu smeta ? Zanima me, pošto znam da si dosta toga pročitao, i cenim tvoje sudove ( što ne znači da se uvek slažem sa njima ). Na koji to način Kosingas koketira sa otvorenim nacionalizmom ? U romanu je akcenat na odnosu paganstva i ranog hrišćanstva, a sad da je Otomansko carstvo bila osvajačka sila na ovim prostorima, to je valjda istorijska činjenica, a ne nacionalizam. Nacionalizam, barem u onom lošem smislu, bi bio da se drugi narodi ponižavaju i prikazuju crno. Ako ima nacionalizma u Kosingasu, on je po meni od one pozitivne vrste, da pobuđuje zanimanje za vlastitu prošlost, istoriju i kulturu.
Da se razumemo, Kosingas, i Zmaj i ždral , su daleko od savršenog, ima tu mana i stvari koje nisu ispale najbolje, ali meni pretežu pozitivne stvari. Te knjige su doživile za naše prilike, solidnu popularnost. Prevedeno je na na poljski jezik. U značajnoj meri su obnovile interesovanje za domaću epsku fantastiku. Tačno je da u ovom momentu prolazi domaća EF zasnovana na pretežno nacionalno-istorijskim motivima, ali ona otvara vrata i za druge forme iste. Kad sve to saberem, mislim da je pozitivnih strana puno više od negativnih.
Quote from: Anomander Rejk on 02-09-2012, 11:45:20
Da se razumemo, Kosingas, i Zmaj i ždral , su daleko od savršenog, ima tu mana i stvari koje nisu ispale najbolje...
Sad mi je lakšije, ne moram da pročitam (https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fcosgan.de%2Fimages%2Fmidi%2Ffroehlich%2Fb020.gif&hash=9cdc108cdd5edb6451249b509ec2524b0bed1714) (http://www.cosgan.de/smilie.php)
Vidiš, sa izuzetkom "Poslednjeg Srbina", ja te romane zapravo i nisam čitao - upravo zbog te predrasude - a najverovatnije ni neću.
Najpre, ma šta političari pričali i ma šta narod mislio, mi živimo u zajedničkom kulturno-jezičkom prostoru sa Hrvatskom, BiH i Crnom Gorom. Prvi sledeći put kada se budemo našli u sastavu iste države (ili nadnacionalne konfederacije), kao što ćemo se neumitno naći, proces razmene ideja i popularne kulture ponovo će otpočeti. Taj proces i danas postoji u smanjenom obimu, doduše.
E sad, taj zajednički prostor je proteklih decenija poprilično namučen i napaćen ratovima i koječim nečim. Umetnici, a naročito književnici, dali su svoj doprinos svemu tome i to je ostavilo traga u narodu. Zato je danas mnogo lakše prodati bilo šta u vezi sa "slavnom ..... (h)istorijom našeg naroda" nego bilo šta drugo. Mislim da nije moguće da jedan ozbiljan autor napiše jednu knjigu koja se bavi Kosovskom bitkom ili kraljem Tomislavom ili Kosačama, a da nije svestan da će velika većina njegovih čitalaca biti iz jednog makar umereno nacionalističkog korpusa. Dakle, sve i da autor ne propagira šovinističke ideja - kao što sam siguran da ih Goran Skrobonja nije propagirao u svom "Tesli" i kao što znam da ih Boban nije propagirao u svom "Srbinu" - sem prema Srbima - on ili ona doprinose održavanju u životu jedne nacionalističko-šovinističke ideje, koja sve i da je dobra i pametna, kod nas nikada nije bila realizovana na dobar i pametan način. Indikativno je da romani koji se bave tim nečim našim, na primer sukobom paganstva i hrišćanstva, ali u vreme kada se to zaista dešavalo, bivaju neprimećeni. Eno ti "Pod slobodnim suncem" kao primer. Neka me izvinu svi od reda koje sam pomenuo, ali ono će dugo vremena biti najbolji roman napisan o "slovenskoj stvari". Međutim, roman je smešten u šesti vek, pre podela na Srbe i Hrvate, pa je junak generički plavokosi i plavooki Sloven, koji sam izlazi na crtu najvećoj svetskoj sili - ali prosečan čitalac ne može da se identifikuje sa njim, zato što je rođen davno pre nastanka srpske države, niti ga zabole za Hune, koji su glavni neprijatelji, poglavito zbog toga što nisu Turci ili Hrvati. I zato taj roman niko ne čita.
Dakle, naši fantasti su u književnom zapećku uvek bili. Ali dosetili su se genijalne reklame za svoj proizvod - nacionalnog predznaka. Od Skalopovog smeštanja letećih tanjira u na Kopaonik, vampira na Homolje, a zombifikovanog Tesle u lagume ispod Dunava nije ostalo ništa. U fantastiku se prelila politika, ovakva ili onakva - i meni se to ne dopada i ne želim da u tome učestvujem kao čitalac.
Opet, ovo je moj stav na koji drugi nisu obavezni. Možda će mi sada neko zameritii na manjku nacionalnog kredibiliteta, ali ja bih radije da slegnem ramenima nego da izlistavam ko mi je zaginuo u kojoj bici.
Ima li romana koji se bavio progonom bogumila na ovim prostorima tokom srednjeg veka?
Verovatno ima u Bosni. Svako se bavi svojom patnjom, onakvom kakvu je zamišlja.
Nisam sigurna da te razumem - da li hoćeš da kažeš da ti je neprihvatljivo da neki lik bude Srbin, Hrvat, Turčin...?
Ne, ali mi jeste neprihvatljivo da to bude najznačajnija njegova odlika.
Quote from: Lord Kufer on 02-09-2012, 00:09:48
Pa, kad provališ da iza nekog lika postoji takva i takva logika, a znaš da pisac nije sposoban da načini kvantni skok, onda sledi - zna se - raspad sistema, ubacivanje novih likova, takorekuć jedno zajebavanje tipa Lost 8)
Ljudi pogrešno koriste termin kvantni skok (http://en.wikipedia.org/wiki/Quantum_leap). Voleo bih da se isprave oni koji su u stanju.
:D
Quote from: Nightflier on 02-09-2012, 19:26:43
Ne, ali mi jeste neprihvatljivo da to bude najznačajnija njegova odlika.
Na žalost, ovo je veoma česta pojava kod prepotentnih nacija u koje svakako spada bilo koja sa prostora bivše sfrj. Pera je veliki Srbin/Hrvat/Bošnjak/Crnogorac... i pošeo je otkriva veliku svetsku zaberu protiv.... Isti stav je veoma prisutan i u npr. Izraelu i jako lepo je parodiran u "You don't mess with Zohan".
You don't mess with the zohan (http://www.youtube.com/watch?v=PpdE0xw3G-0#)
Ne bih rekao "prepotentnih". Mislim da je bolji izraz "ugroženih". Svi mi smo nacije u nestanku a ne u nastanku. Naš doprinos svetskoj kulturi je zanemarljiv. Idealan primer je Tesla, oko kojeg se i Srbi i Hrvati otimaju, a čovek je bio Amerikanac, kad se sve sabere i oduzme. Mene počinje da izrazito nervira sve što podilazi tom osećaju ugroženosti.
Quote from: Nightflier on 02-09-2012, 19:26:43
Ne, ali mi jeste neprihvatljivo da to bude najznačajnija njegova odlika.
Ne znam koliko je onda ta tvoja primedba primenljiva na dela koja si naveo.
Recimo, kosingas je pre svega kosingas, predvodnik viteškog reda zaduženog za odbranu ljudi od demona.
Nightflieru, sam si naveo, sem PS, zapravo govoriš o romanima koje nisi ni pročitao... prilično sam upoznat sa Kosingasom a i ljubiteljima istog i topicima posvećenim mu po forumima... gro zanimanja za roman i većinu fanova upravo zanima staroslovenski mitos, drevni bogovi, vile, običaji i sl. u romanu, a ne nekakav nacionalizam...
Pffft. Da li se u romanu pojavljuju Marko Kraljević i Miloš Obilić? Da li se uopšte pojavljuje ikakav srpski viteški red? Ako se javljaju, onda taj roman za mene nije dovoljno udaljen/izmešten od sadašnjosti da bih ga čitao. Ne teram druge da ga ne čitaju, već samo objašnjavam zašto ga ja neću čitati. Ma kakva asocijacija na slavna vremena srpske države, Dušanovo carstvo ili koji već antrak dovoljna je da me odbije - pa makar toga bilo samo u naznakama. Nesrećni "Kosingas" je ovde samo primer i može biti da je reč o potpuno neprimerenom primeru, ali takav je moj stav.
Quote from: Lord Kufer on 01-09-2012, 23:57:35
Quote from: Джон Рейнольдс on 01-09-2012, 19:06:50
Quote from: Lord Kufer on 01-09-2012, 18:27:59
U Game of Thrones, razmislite, kakva je pozicija žene? Vidi samo onu debilku, zapravo više njih, koje vaspitavaju decu da postanu vladari - kakva čudovišta prave od svoje dece. Nije to uopšte naivno. A nije ni slučajno.
Како се у ово што си написао уклапају ликови Бријане, Арје, Мелисандре и Денерис?
Svi likovi u Game of Thrones su spremni na teške žrtve zarad nekakvih ciljeva. Nema tu nikakvih odstupanja. Samo sam izdvojio one dve žene, kraljicu majku Džofrijevu i onu, sestru Kejtlininu koje je sin totalni imbecil, programiran da bude takav. Seriju sam gledao negde do polovine druge sezone i izgubio sam dalje zanimanje pošto se već tu videlo fraktalno raspadanje na proizvoljnosti. Posle sam pročitao o raspadanju likova kao što je, po meni najbolji lik, Tirion, i nisam više imao volje da dalje gledam.
Što se tiče male Ajre, pisac je uveo deus ex machina koji će da rešava probleme kao nekakav neuhvatljivi asasin, a šta je dalje bilo s njom, ne znam.
Serija je rađena kao kopija srednjeg veka, samo bez hrišćanstva i drugih dominantnih religija, znači bez zamagljivanja lažnim moralom, jasno i do kraja protežira jedan nemoralan tip ponašanja - evil alignment, kod najvećeg broja likova.
Другим речима, ја говорим о књигама, ти причаш о серији. Јеси ли уопште читао Мартинове књиге? Или је на делу оно старо: "Нисам читао књигу, али сам зато гледао филм."
Ja o seriji. Rekao sam to.
Tsk tsk tsk. Neozbiljno.
Quote from: Nightflier on 02-09-2012, 19:26:43
Ne, ali mi jeste neprihvatljivo da to bude najznačajnija njegova odlika.
Ne navodim ponuku ovog posta jerbo fino i kratko izražava najbitnije. Nekad davno, naučili su me kako se šah igra. Do dana današnjeg nisam skontao koja je uloga raspoređivanja figurica na tabli, ono u dva tabora.
http://www.youtube.com/embed/ZLLe3XHX1-I?start=3243&end=3678 (http://www.youtube.com/embed/ZLLe3XHX1-I?start=3243&end=3678)