Serijali su mi po pravilu slaba tačka, imam blagu averziju (a periodično čak i fobiju) od nastavaka uopšte. Ne znam zašto, valjda ima neke veze sa faktom da sam odrasla na SFu sedamdesetih i osamdesetih, a taj kao da je zastupao stanovište da nema tog fantastičnog sveta koji ne može da se ponudi i obradi u poštenom smostalnom romanu, bez ceđenja zapleta i likova i bez digresivno praznog hoda kakvog je izrodila politika autorskih honorara za broj reči a ne suštinu koju te reči prenose. Otud se i danas zatičem da, kad biram vlastitu listu naj SFa, nikad ne uzimam u obzir serijale, ono malo njih što sam pročitala. S druge strane, otkrivam da imam pomalu i uvrnutu definiciju serijala, recimo Vulfov Urth privatno čak i ne smatram serijalom, nego prosto jednim velikim samostalnim romanom u 4 toma, što je čak i meni samoj ponekad, u najmanju ruku, malko... čudno. Al ajde sad.
Stupanjem na scenu magičnog fenomena poznatog kao elektronska knjiga, nalazim da su mi i ukus i prohtevi postali malko... fleksibilniji po tom pitanju. Možda sam fakt da sa ebookom izostaje taj opipljivi utisak glomazne knjižurine ima nekog udela, povrh i pored činjenice da ste sad u stanju da celu svoju biblioteku nosite sa sobom u džepu, da je ogromnim delom besplatna i da vam selekcija knjiga za čitanje najzad ne ovisi o skromnoj izdavačkoj informaciji. Znači, sve to zajedno, plus još nekoliko faktora koji mi sad izmiču, rezultuje faktom da sad i pročitam knjižurinu od hiljadu strana, i to ne bog zna kako kvalitetne proze, što mi sa papirnatom knjigom ni u bunilu ne bi palo na pamet. I kao da to nije dosta, sad se osećam i dovoljno hrabra da privirim u serijale.
Prvi od provereno odličnih serijala za koje mi je stvarno drago što sam ih čitala je svakako Rifters trilogija. Najlepše od svega, dostupna je besplato na wikilinku: Jump to Rifters trilogy (http://www.google.com/url?url=http://en.wikipedia.org/wiki/Peter_Watts_(author)%23Rifters_trilogy&rct=j&q=rifters+trilogy+peter+watts&usg=AFQjCNHkyqBlhWw2dQqQeUCeOYrXXswmpA&sa=X&ei=C_m6UNvNNOT80QX17oDoBg&ved=0CEYQygQwBA)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi43.tower.com%2Fimages%2Fmm107740271%2Fstarfish-peter-watts-hardcover-cover-art.jpg&hash=ee20f73e6a278ab0f99661b4cf3a6423c15789fa)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi43.tower.com%2Fimages%2Fmm112266980%2Fmaelstrom-peter-watts-paperback-cover-art.jpg&hash=757a1691dfc30f694dc63189718e7262ae54889f)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi43.tower.com%2Fimages%2Fmm108654852%2Fbehemoth-seppuku-peter-watts-hardcover-cover-art.jpg&hash=025eb3aed4fd5a58be55c96260077a333c4d5634)
Nek vas ne zbuni što je na papiru ovo zapravo kvardilogija, to je zato što je posledni deo, Behemoth, toliko glomazan da je objavljen u dva toma.
Elem, Watts je priča za sebe, čovek se bavi neverovatno delikatnim temama na koje je svako izuzetno osetljiv, ali ih plasira u okviru do te mere palpičnom da se zateknete temeljito zgromljeni i pre no što shvatite da vas je nešto i dotaklo. Onog momenta kad zgroženi bacite knjigu i pompezno dreknete "čekaj malo, stani malo, ja se sa time uopšte ne slažem", već je kasno, jer shvatite ne samo da ste se odavno složili, nego i temeljito uživali u tom slaganju. Malo koji pisac je tako temeljito izmanipulisao hipokritu u meni, tako da je ova proza jedna od onih zaista retkih koje ni u ludilu ne bih pipnula ponovnim čitanjem, jer je uspela da me temeljito intimidira sve u svojoj palpičnoj, skoro petparačkoj formi. Watts je blago rečeno opasan pisac kojega se treba najviše plašiti upravo kad barata žanrovskom scenografijom koju ste već otpisali kao infantilnu, makar na konto poodmaklih godina. Ne preporučujem ga feminstkinjama i preterano sujetnim hiperintelektualcima, što otprilike pokriva 99% muškog i ženskog poznatog mi življa, tako da...
E da, zaboravih detaljniju žanrovsku odrednicu: u pitanju je apokaliptični SF.
xtwak bad libe, bad! Taman sam odlucio da docitam Pekica i bacio pogled za ZS u pauzi. Posto si vec intrigantno opisala delo i jos bezobrazno postavila link onako bzvz sam skinuo sve to i bacio pogled da vidim bas o cemu se radi. Rezultat: Pekicevo Besnilo stoji do pola procitano, a ovu palpcinu sam zgulio 100 strana za tren oka, i jos mi se cita :) I iskreno receno uopste ne izgleda kao palpcina, vec kao lep primer kako SF arsenal u knjigama i treba da se koristi: nenametljivo, a ipak kao ocigledna okosnica dela, pravi primer onoga kako ja zamisljam SF novum (iju konacno sam upotrebio tu rec). Elem, tolko od mene zasad, vracam se citanju.
PS
Nadao sam da ce diference engine ovako da izgleda i bude ispunjen akcijom. A odustao sam posle 30ak strana u 3 dana citanja, uzasno smoren. Ovo je vec druga prica, nadam se da nece posustati u nastavcima serijala, ali sigurno cu baciti utiske ovde.
E pa, drago mi je što sam ti (privremeno, naravno) malko razbucala plan & program. :mrgreen:
A to za plapičnost... recimo da je generišu uglavnom elementi zapleta a nikako karakterizacije, tako da je Starfish toga skoro u potpunosti pošteđen. Isto tako, navela sam to kao dobrodošao aspekt, jer mi se činilo da se neke stvari koje Watts nudi nekako lakše probavljaju, da tako kažem, baš zbog toga. Mada, naravno, sasvim je moguće da je u pitanju moja skroz subjektivna procena, pa mi je baš drago što će biti prilike da uporedimo mišljenja po tom pitanju, i zato, dokle god da stigneš sa ovom trilogijom, baci ovde pokoje opažanje, pošto je Watts jedan od retkih pisaca o kojem se ovde skoro da i nije govorilo. (Isto tako, izbegavaj bilo kakve rivjue i ina detaljisanja, jer ovo je proza koja ima najviše efekta kad joj čovek priđe skroz nepripremljen, pa time i prijemčiv za nove ideje. )
Sledeća preporuka bi svakako bila Mars trilogija, Kim Stanley Robinson:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fbks1.books.google.co.za%2Fbooks%3Fid%3DQtN5bjwhEroC%26amp%3Bprintsec%3Dfrontcover%26amp%3Bimg%3D1%26amp%3Bzoom%3D1%26amp%3Bimgtk%3DAFLRE71XAOET2Zadr7-O2_9QqvtZPT8WV4sx6_DiI2JOFP9uCUx80OvzpbH6iWfxBLtoIUoNFRScMzbao3bFxQsSOMU3ze1i3g23QWoRqvGDIhEVhjrDDRLb3SLj4HBch3pyGLJFP-Gj&hash=41838a2b7ec81fee1efd4f39fe41c862d407badd)(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fbks3.books.google.co.uk%2Fbooks%3Fid%3DGTX6YdPc954C%26amp%3Bprintsec%3Dfrontcover%26amp%3Bimg%3D1%26amp%3Bzoom%3D1%26amp%3Bimgtk%3DAFLRE72lG5MItuXy-_inP5yqGA0ukUjWgqS9lkfWokYVULmYUeAl2poeHhW-HUoW4F7JmZpOU4T8ALHWySbWwAgEX6nFQTCsLC3K58aSw41M-An_rGRJBU6STDch2l1ogwCzX4Mrcrj1&hash=134ea054ac93b4a4f7c99cbd4f6cc6943732610d)(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fbks1.books.google.co.uk%2Fbooks%3Fid%3DY0-3B8x7R1gC%26amp%3Bprintsec%3Dfrontcover%26amp%3Bimg%3D1%26amp%3Bzoom%3D1%26amp%3Bimgtk%3DAFLRE73e-zuI34kiLICHF5XLuC9dzlULaFkSCQbJLlVZ35Fd23gO7Kozj-gHOQ3dMk-3TWOinNOzKJ6oNmtGZyE4TfOO29fXPwb7ATzkbqG02V79Rx7olzeSXEwgx8rtzgWAIPyFxQVp&hash=7479e7c5af3e3becbf3e85307839aceb0cedd000)
E sad, Blue Mars tek ima da pročitam: kad je bilo volje nije bilo knjige, a sad kad ima knjige... nema se drugih potrepština. KSR je jedan od onih zahtevnijih pisaca koji očekuju da ih u stopu pratite i da lepotu pronalazite u svakom koraku u kom je i oni pronalaze, što ne mora nužno da bude skladan valcer. Uskladiti se sa KSR značilo je prihvatiti sva detaljisanja upravo onako sitnoseckano kako ih on nudi - i genetičkog mejkapa života na Marsu, i sofisticiranog mehanizma raznoraznog politikantstva – a to je, opet, podrazumevalo da proza zahteva ne samo određeno raspoloženje, nego i koncentraciju. Ali kako bilo, ovo je nezaobilazan žanrovski temeljac, tu nema zbora.
Detaljnija žanrovska odrednica bi bila ekspanzionistički SF.
A ovo je jedna meni vrlo draga i skroz džinksovana trilogija: Daybreak
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fecx.images-amazon.com%2Fimages%2FI%2F511ZasEx31L._BO2%2C204%2C203%2C200_PIsitb-sticker-arrow-click%2CTopRight%2C35%2C-76_AA300_SH20_OU01_.jpg&hash=7113ae884779a9943d1cea97686fec9d1bf876fb)(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fecx.images-amazon.com%2Fimages%2FI%2F51SY31YS2rL._BO2%2C204%2C203%2C200_PIsitb-sticker-arrow-click%2CTopRight%2C35%2C-76_AA300_SH20_OU01_.jpg&hash=dce5ac31683eb881414a00ff8119236c61594b53)
Ujedno je i razlog mojoj neopozivoj odluci da ubuduće ne čitam nezavršene serijale.
Daybreak je najavljen kao trilogija i treći deo trebalo je da izađe u maju ove godine a sad je pomeren za sredinu 2013.
Prve glasine su bile da je Barnes i u prva dva dela bio pod žestokim pritiskom od strane editora i izdavača, i da je kod trećeg dela taj pritisak prerastao u otvoreno neslaganje: Barnes je, naime, kako to već biva ponekad, u toku pisanja otkrio da Daybreak ima dovoljno "mesa" za rast van okvira trilogije, a izdavač ne želi da se u taj podvig upušta. Nekakav klimavi kompromis je najzad postignut: Ace će objaviti i treći deo, a Barnes će za nastavke morati da obija pragove drugih izdavača. Što nas čitaoce malko lovi u raskoraku: em je razmak između drugog i trećeg dela prevelik (2 godine je meni stvarno prevelik razmak za nastavke, pogotovo kad je reč o vrlo detaljisanoj postapokalipsi koja se više oslanja na karakterizaciju negoli na tempo i obilnost zapleta), em je neizvesno da li će nastavaka uopšte i biti, pošto se izdavači baš i ne satiru da kupe serijale koje je neko već odbacio ko vruć krompir. Osim ako se ludo ne prodaju, što u slučaju Daybreaka baš i nije očigledno, pošto se ovakva proza najviše obraća uglavnom ljubiteljima, a ne širem žanrovskom krugu. A pošto Barnes ne krije da su ga i u prva dva dela editori naterali na izvesne kompromise koje originalno nije imao u planu, to dovodi u pitanje i našu reakciju na Daybreak nastavke u kojima će Barnes najverovatnije imati neku vrst "director's cut" perspektive.
Ali dobro, šta bude biće, a do sada je Daybreak zaista vredan preporuke: uverljiva i impresivna apokaliptična jednočinka prerasla je u jednako uverljiv i impresivan postapokaliptični društveni grč u kom preživeli pokušavaju da gubitak tehnološke civilizacije nadomeste očajničkim spasavanjem bar one društvene. Proza je primarno caracter driven (mada, daleko bilo da joj fali akcionog naboja i mahinacija zapleta), pa možda nije toliko privlačna čitaocima koji preferišu radikalniji tempo postapokaliptičnog pejzaža, ali meni je legla upravo zbog te svoje uverljivosti, jer verujem da se većina ljudi ne bi mogla brzo i temeljito snaći u drastično izmenjenom svetu, uvek bi postojao taj neki grč kod preživelih da zadrže što je moguće više aspekata dotadašnjeg života. Recimo da je, po atmosferi i svetonazoru, Daybreaku najbliži upravo The Road, Cormac McCarthy.
E da, u pitanju je postapokaliptični SF. A naslovnice su također odlično rešenje, po njima se lako vidi da ih nisam postavila po redu, Direktiva 51 je prvi deo a Daybreak Zero drugi.
A sad nešto što upravo čitam:
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.pyrsf.com%2Fcovers%2FQuietWar.jpg&hash=ea14f5823f99d158a500d90241e6868bca2493a8)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.pyrsf.com%2Fcovers%2Fgardens.jpg&hash=4ed9ba1304698ca8e36c3150fc582096832fccfa)
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.gollancz.co.uk%2Fwp-content%2Fuploads%2F2012%2F01%2Fin-the-mouth-of-the-whale1.jpg&hash=dec4db5b2eca3b7157462f18d362385522619ca9)
malko Pyr, malko Gollancz, nikako da uskladim naslovnice. Ali! ko mari za naslovnice kad je u pitanju ovakvo štivo! Ovo je KSR na spidu! (ne da KSRu treba spid, odličan je on, ali ipak, poređenje je na mestu. :lol: )
U trilogiji Tihi rat McAuley deli sa KSRom ne samo relativno prepoznatljiv futurizam nego i posthumanistički homo-celestius svetonazor u kom McAuley kao da odnosi premoć samo zato što se radikalnije, a time valjda i hrabrije, bavi daljim futurizmom, recimo, par vekova nakon KSRovog sveta Mars trilogije. A pošto sam tek pri kraju prve knjige, ne moram da odviše brinem o spojlerima, pa evo:
Najpre je napravljena kolonija na Mesecu, u vreme u kom je Zemlja ulazila u poslednju fazu globalnog zagrevanja, pojačanu iscrpljivanjem fosilnih goriva, i ta fazu će Tihi rat okrstiti kao Prevrat. Onda je usledila odluka da Zemlja proširi svoju hegemoniju na nesrećne koloniste na Mesecu, na šta su oni reagovali napuštanjem baze na Mesecu i osnivanjem kolonija na Marsu i podesnijim Jupiterovim mesecima. Za to vreme, Prevrat na Zemlji je iznedrio nove svetske sile: Evropsku uniju, Kinu i Veliki Brazil. Kina se u tom metežu najbolje snašla i postavila ultimatum marsovskoj koloniji, koji su kolonisti odbili, naravno. Kina je na to, naravno, marsovsku koloniju sravnila i bombama utabala u marsovsku prašinu. Preživeli kolonisti - i prva generacija, rođena na Zemlji i genetskom manipulacijom ojačana po pitanju dugovečnosti, procesom vrlo bliskim onome koga i KSR koristi, dakle striktno naučno ekstrapoliranim... oh, kako volim tu vrst SFa :lol: :lol: 8) - su se rasuli po svim raspoloživim nebeskim tlima na rubu sistema, ovaj put svoje kolonije daleko bolje kamuflirajući. Druga i treća generacija tih kolonista - dakle homo-celestius, u ovom slučaju prekršten u "Outers" - je zbog sile tih (ne)prilika razvila posthumanističke tehnologije o kojima zemljani nisu imali vremena ni da sanjaju. Ali, kad su se zemljani pribrali, nekih stotinjak godina nakon prvog napada na koloniju na Mescu, stvari su se vratile u kolotečinu. Naravno, ta civilizacijska kolotečina je - rat. Rat za sirovine, rat za informaciju, rat za tehnološka dostignuća, a ponekad i rat iz čiste mržnje za Outerse koji, po zemaljskim merilima, više nisu imali prava da se smatraju ljudskom rasom.
Hu! :)
McAulez je furiozno ingeniozan i to ne krije. Kao i KSR, posthumanističke dileme secira krajnje ozbiljno, i predano, i argumentovano, i sa pozicije svetonazora koji je spremniji da nepoznate neminovnosti što potpunije razume, makar da ne bi u protivnom morao da ih samo bespomoćno mrzi.
Žanrovska odrednica je ekspanzionistički SF, predočen kroz vrlo, vrlo fokusiranu posthumanističku vizuru.
:-D Life is good. :!:
sjajne preporuke.
slobodno nastavi. :lol:
Libeat, moram da kažem da ti zavidim. Pa ti ćeš uskoro i našeg najbržeg čitača na forumu nadmašiti... Kad stižeš???
[/size]
[/size]Pola Mekolija se sećam po pričama iz Asimovsa sa početka devedestih. Neke smo i objavili u Emitoru i Znaku sagite (17, Gene Wars, The Temptation of Dr. Stein, Residuals), a [/size]posle sam, kada smo prikupljali priče za bibliografiju video da je bio dosta objavljivan u Futuri.
[/size]
[/size]Nažalost, ništa nisam čitao od romana.
[/size]
[/size]
Uh, ne baš, ja sam ti već godinama u solidnom 'knjiga nedeljno' tempu. Pre će biti da u zadnje vreme sve češće glasno negodujem nad onim sirotim knjigama koje nedočitane batalim, pa otud i privid o mnogo naslova za pojasom. :oops: A što se ovih trilogija tiče, to mi je skoro učinak u zadnjih 4-5 godina, alas. :oops: :oops: :cry:
Nego, kad smo kod Mekolija: otkako mi se žanrovski ukus ustalio na transhumanističkom futurizmu, priznajem da mi je Mekoli najsjajnija zvezda u Mekoli – Egan – Watts - KSR kvartetu, makar samo zato što su mi utisci o Mekoliju trenutno najsvežiji. Ali pošto je to tema koju se slabo može obrađivati u kratkoj formi, manje sam oduševljena njihovim pričama negoli njihovim trilogijama, i pored toga što imam blagu averziju prema serijalima uopšte. Znaš kako je, instinktivno stremimo ka zelenijoj travi. Što ne znači da su im priče slabije per se, daleko bilo, ali pošto im se mogu diviti samo zbog virtuoznosti pera ali ne i teme, nisam im ni izbliza toliki fan kad o kratkoj formi govorimo.
može neka dobra duša da baci preporuke za modernu visoku fantaziju? dakle u stilu eriksona i martina pre svega?
valja li šta od ovoga što je objavljivala laguna u poslednje vreme? i slobodno serijale/autore koji još nisu prevedeni. :)