Reč je o jednom našem hit piscutm, čije me knjige presreću čim otvorim vrata neke knjižare, što se dešava veoma retko, jer čitam samo kada me prisile, a i tada gledam da izbegnem. Slučajno naleteh na njega, i sramim se što je tako, što nisam nekog ko je prodao hiljade i hiljade primeraka, upoznao kako dolikuje, preko stranica nekog njegovog dela; dakle slučajno naleteh, tražeći informaciju o izvesnom filmu, kom prilikom nabasah na izvestan sajt, a tamo na potforum "književnost", i tamo, napokon, na njega, hit piscatm Dejana Stojiljkovića, koji je na tom potforumu postavio jedan svoj "ekskluzivni" odlomak. Ne znam da li je do odlomka, ili do ekskluzive, tek, ja sam ostao zabezeknut pročitanim. Zaključio sam da je neko u ovoj zemlji pri zdravoj pameti. I stoga, mrtav.
Dakle, ovde ću postaviti "ekskluzivni" odlomak našeg hit piscatm, sa nekim svojim opservacijama, tek toliko da se novodošavši radioničari malo razonode, i ako uzmognu, prepoznaju ono što sam i ja, naravno, uz ogradu da ne udaram na lik i delotm hit piscatm, sa kojima nisam, kao neredovan čitač, ni upoznat.
Prst na orozu.
I hladni dodir metala. (Jasno, metalni dodir hladnog, čista poetika)
Stežem svoju automatsku pušku poput ljubavnice. (Na stranu što je prisvojna zamenica "svoju" potpuno bespotrebna, ali ne mogu a da ne izrazim duboko saučešće sa bolom koje osećaju njegove ljubavnice. Ili puške, ko zna...)
Na početku obuke, nakon što smo potpisali zakletvu, rekli su nam da smo se tako venčali sa svojim puškama. (Opet puškofilija, puškofetišizam, puškoonanija, a sve na utuk činjenici da su meni vodnici govorili da je puška kurva) Baš kao i ženu, moramo da je mazimo i pazimo, i znamo sve o njoj... domet, vatrenu moć, imena delova... (I naravno, seksualna izopačenost nas je dovela do maženja sa puškama... )
Pokušavam da se setim lekcije iz priručnika za obuku. (On pokušava. Dozvolimo mu da se seti)
Automatska puška M-70, poznatija i kao Kalašnjikov, nadimak dobila po ruskom inženjeru koji ju je konstruisao. Kalibar 7.62. Brzina paljbe 600 metaka u minutu. Kapacitet okvira 30 metaka. Najveća nišanska daljina 800 metara. Smrtonosni domet 1800 metara. (Molim vas, kupite mu pušku! Uzgred, Kalašnjikov je u principu sistem punjenja i okidanja, konstrukcioni različit od svih ostalih, dokazan u ratnim uslovima, kao veoma pouzdan i otporan; i zašto bi, uostalom, bilo koga interesovao efektivni domet Kalašnjikova i koliko je ta činjenica uopšte u funkciji priče)
Moj klasić Pirke je znao da izdeklamuje sve tehničke karakteristike napamet kao bukvicu. (Pametan Pirke)Znao je i više od toga, (Pa on je genije!)umeo je da rasklopi i sklopi pušku najbrže u kasarni. (Eeee, sad...)To mu ovde, na maglovitim visinama Goča i nije bilo od velike pomoći. (Što?)Eno ga kako leži mrtav kod ulazne rampe i gleda u svoju utrobu rasutu po blatu. (Mrtav, a gleda? Je li to neki nadrealizam?)
Onog drugog mene, (A koji si prvi ti?) nesvršenog studenta prava iz Niša koji je zauvek ostao u podnožju ove planine, onog krivinara i alkosa, to bi uznemirilo i uplašilo. Ali ne više. I ne sada. I ne ovde. Dok stežem gospođu Kalašnjikov (Što bi rekao Kojo - užasi promiskuiteta. Mislim, ipak, stezati gospođu Kalašnjikov, to je već nešto...)i gledam u mrak pred sobom. Dok osluškujem ukletu tišinu šume. (A što je ukleta?) Dok čekam da zlo dođe, da se provuče između gorostasnih borova što sežu u ukleto noćno nebo. (A što je ukleto?)
Potpuno nesvestan svog glasa, (E, sad počinje psihološki, dosta je bilo erotike...)šapućem:
"AB-2... sa sklopivim kundakom... trideset metaka... trideset... metaka... šesto metara... šesto... metara... AB-2... AB-2..." (Tiha jeza, a?)
Drugi glas, odmah tu kraj mene, javlja se, zabrinut i obojen strahom. (Sada se stupa na teren psihodelije, gde su glasovi obojeni strahom i gde mi treba da poverujemo da su takvi samo zato što nam je rečeno da jesu)
"Ej, Niški... daj nemoj sad da mi odlepiš, molim te."
Okrećem se i gledam u Beterca. Usrao se. Dve godine na Kosovu nije dovoljno da te učini spremnim za sve ovo što nam se desilo noćas.
"Dobro sam.", kažem.
"I on je...", drhti Beterac i pokazuje u mrtvog Pirketa kraj rampe. "...bio dobro."
Prilazi nam Profa, (Naravno, Profa, kad je svaka partizanska četica koja je držala do sebe imala Učutm, može i ova naša grupica da ima Profu)ćata u mojoj četi dole u kasarni, čovek koji je zajebao pisanje doktorata u Bazelu kako bi došao da oduži dug svojoj domovini. Da je znao da se taj dug plaća u mesu, crevima i krvi, ostao bi gore u Švajcarskoj, sa svojim knjigama i visokim standardom. I on je izbezumljen od straha, čak i ovom mraku, vidim da mu je lice bledo poput čaršava u krevetu device. (bledo poput čaršava u krevetu device!!!) Obraćam mu se sa nekom čudnom smirenošću, pritom nabacujući pušku na rame. (Prvo su svi izbezumljeni od straha, stežu svoje ljubavnice... ovaj, puške, a onda, odjednom, ovaj baja smireno nabacauje pušku na rame, kao da su rukom odnešeni, nestali ona ukleta šuma i ukleto nebo, ništa im više ne preti, ptice cvrkuću i vreme je za dubokoumni razgovor između dva vojnika):
"Reci, Profo... ti si pametan čovek... ova stvorenja napolju. Šta su oni?"
"Ja... ne bih znao..."
"Znaš, Profo, završio si sve te silne škole... reci... jesu li ono što mislimo da jesu?"
Profa skida naočare sa nosa i briše ih prljavom platnenom maramicom. Zatim ih vraća nazad i gleda u mene... kroz mene. (!)
"Da, Niški... jesu.", kaže tiho.
Onda baca pogled preko mog ramena gde konture prilika među borovima počinju da se belesaju u mraku, i dodaje:
"To su vampiri." (!) Ne znam, dragi radioničari, zar ne bi bilo interesantnije da je ovaj Profa neki montipajtonovski zajebant, neki Crni Guja Goča, crnohumorni Čarli Čaplin koji bi umesto suvoparnog "To su vampiri", rekao, recimo: "Ne, Niški, to su nepalski hrčci!" Time bi ova "ekskluziva" dobila svoj puni smisao. Uostalom, početak treba preformulisati, pa umesto "Prst na orozu", staviti "Prst u guzu" i početi sa sklekovima...
:!:
Dobar odrezak, krvav. Dopeći će ga oni, već.
"AB-2... sa sklopivim kundakom... trideset metaka... trideset... metaka... šesto metara... šesto... metara... AB-2... AB-2..."
"Reci, Profo... ti si pametan čovek... ova stvorenja napolju. Šta su oni?"
"Ja... ne bih znao..."
"Znaš, Profo, završio si sve te silne škole... reci... jesu li ono što mislimo da jesu?"
Stephen King, On Writing
Writers have different skill levels when it comes to dialogue. Your skills in this area can be improved, but, as a great man once said (actually it was Clint Eastwood), "A man's got to know his limitations." H. P. Lovecraft was a genius when it came to tales of the macabre, but a terrible dialogue writer. He seems to have known it, too, cause in the millions of words of fiction he wrote, fewer than five thousand are dialogue. The following passage from "The Colour Out of Space," in which a dying farmer describes the alien presence which has invaded his well, showcases Lovecraft's dialogue problems. Folks, people just don't talk like this, even on their deathbeds:
"Nothin' . . . nothin' . . . the colour . . . it burns . . . cold
an' wet . . . but it burns . . . it lived in the well . . . I seen
it . . . a kind o' smoke . . . jest like the flowers last spring
. . . the well shone at night . . . everything alive . . .
sucked the life out of everything . . . in the stone . . . it
must a'come in that stone . . . pizened the whole place
. . . dun't know what it wants . . . that round thing the
men from the college dug out'n the stone . . . it was that
same colour . . . jest the same, like the flowers an' plants
. . . seeds . . . I seen it the fust time this week . . . it beats
down your mind an' then gets ye . . . burns ye up . . . It
come from some place whar things ain't as they is here
. . . one o' them professors said so . . ."
And so on and so forth, in carefully constructed elliptical bursts of information. It's hard to say exactly what's wrong with Lovecraft's dialogue, other than the obvious: it's stilted and lifeless, brimming with country cornpone ("some place whar things ain't as they is here"). When dialogue is right, we know. When it's wrong we also know—it jags on the ear like a badly tuned musical instrument. Lovecraft was, by all accounts, both snobbish and painfully shy (a galloping racist as well, his stories full of sinister Africans and the sort of scheming Jews my Uncle Oren always worried about after four or five beers), the kind of writer who maintains a voluminous correspondence but gets along poorly with others in person—were he alive today, he'd likely exist most vibrantly in various Internet chat rooms. Dialogue is a skill best learned by people who enjoy talking and listening to others—particularly listening, picking up the accents, rhythms, dialect, and slang of various groups. Loners such as Lovecraft often write it badly, or with the care of someone who is composing in a language other than his or her native tongue.
Ma da je problem samo sa dijalogom, ali ovo je potpuno infantilno. Kompletna postavka ovog "eksluzivnog odlomka". Bukvalno svaka rečenica koju je čovek napisao može da se ismeje, odbaci kao primer "kako ne treba pisati". Ovaj isečak sam i postavio kao komparacaju sa radioničarskim radovima i, ako bih bio zlurad, rekao bih - evo, radioničari, šta vas vodi ka hiljadama i hiljadama prodatih knjiga i slavi.
"Reci, Profo... ti si pametan čovek... ova stvorenja napolju. Šta su oni?"
"Ja... ne bih znao..."
"Znaš, Profo, završio si sve te silne škole... reci... jesu li ono što mislimo da jesu?"
Profa skida naočare sa nosa i briše ih prljavom platnenom maramicom. Zatim ih vraća nazad i gleda u mene... kroz mene.
"Da, Niški... jesu.", kaže tiho.
Onda baca pogled preko mog ramena gde konture prilika među borovima počinju da se belesaju u mraku, i dodaje:
"To su vampiri."
Dakle, on pita "pametnog" Profu o poreklu nekih bića koja im prete, a koja su svima nepoznata, i samim tim, Profa odgovara da ne zna, jer i ne može da zna, i pored svojih "silnih škola", međutim, već u sledećem "aktu", Profa "profesorski" skida, briše i ponovo stavlja naočare, i "profesorski", "Sad Ću Ja Vama Dunsterima Da Kažem", odgovara: To su vampiri. BUUHHHUUUHHUUUU!
Iz cele ove "eksluzive", može da se zaključi da su svi likovi ovde stoprocentni idioti, uključujući i Pirketa "koji zna tehničke karakteristike puške kao bukvicu i čak i više od toga - da je rasklopi brže od svih u kasarni". Da li potpuno poznavanje par činjenica o pušci čini Pirketa genijem kasarne, ili nepotpuno poznavanje istih, čini druge vojnike imbecilima? Pazite, ovo je krucijalno za priču, da čovek zna sa kakvim se likovima sreće u priči. Govorimo o PAR REČENICA O PUŠCI! Zanimljivo je da u celoj ovoj postavci ne postoji kontrapunkt - svi protagonisti su se, redom, usrali od straha (navodno, jer taj strah nije dočaran), i lik Profe je bio idealan za tako nešto, za nekog ko bi bio nasuprot ostalima, hladnokrvan, ili bar podsmešljiv prema svemu što im preti, a za Profu pisac kaže "i on je izbezumljen od straha". Kako da ne, izbezumljen, a ima vremena i živaca da briše naočare... maramicom!
Slatko ti je to, ali roman koji će da nam ispovrte, a ti čitao parčence, samo malo viri iz vode. Sedam osmina je među turskim barjacima i na kojekakvim raskršćima sa kojima smo raskrstili. Zato cimamo one koji se još nisu proslavili, e da ne bismo morali da brišemo naočari maramicom, mada ja u tu svrhu izvučem kraj majice iz pantalona. To je nekako ekskluzivnije.
Stvar je u tome što ja njegove romane nisam čitao, niti sam o njegovom pisanju imao ikakvo predubeđenje ili predznanje, ali ako je ovo presek umeća kojima raspolaže, onda ti romani nisu vredni mog vremena.
Ma, nemoj tako, to je samo Lagunin marketing koji oni prodaju pod imenom spomenutog pisca 8-)
Ne znaš ti kako funkcioniše slobodno tržište.
Ne, ne, ne i ne! Čitati samo dobre knjige je tako obeshrabrujuće. Evo, na primer, ovaj Kufer je stalno na ivici fraktorijuma, ali vrca umesto da puca. Biti s njim na radionici meni je čast. Ovog meseca ćemo da vidimo koliko je inspirativna njegova tema koju je uvezao ko Stipan štranjku.
A tek da vidiš sledeću 8-)
Quote from: Lord Kufer on 01-02-2013, 23:16:43
A tek da vidiš sledeću 8-)
Drugi put je uvijek lakse...:)
Bre, Kufer, ubijaš mi magiju! xjestera
Ništa ja dok Boban ne odobri.
Ali prava sabotaža će biti izvan tokova sagitaških. Eto ti magije :evil:
Quote from: scallop on 01-02-2013, 23:13:16
Ne, ne, ne i ne! Čitati samo dobre knjige je tako obeshrabrujuće. Evo, na primer, ovaj Kufer je stalno na ivici fraktorijuma, ali vrca umesto da puca. Biti s njim na radionici meni je čast. Ovog meseca ćemo da vidimo koliko je inspirativna njegova tema koju je uvezao ko Stipan štranjku.
Meni je ova tema bila apsolutno neinspirativna i upravo zato nisam htela da odustanem, naročito posle onog vašeg ''i ja bih da dobijem na lutriji''. Lično mislim da je mnogo uzbudljivije kockati se nego igrati šah, ali može biti da i u šahu ima nešto.