Nekada davno, kada nisam imao para za knjige pa sam ih uzimao iz biblioteke, nije bilo naslova koji bih započeo a da ga ne dovršim, ma koliko mi bio dosadan, ili me nervirao iz drugog razloga. Kada sam kao student otkrio IRC, besomučno sam čitao sve što bi mi dopalo šaka, valjda se trudeći da nadoknadim sve ono što sam propustio. Kao urednik, čitao sam sve što su Prava i prevodi slali, trudeći se da ispratim dešavanja na tržištu. Kasnije, kao bloger, čitao sam sve što su mi slali Tor i Pyr (i neki drugi), da bih zadržao privilegiju da dobijam knjige na prikazivanje. Međutim, danas - kao oženjeni prezauzeti zaposlen čovek - knjige sve više čitam samo radi zadovoljstva, a izbor mi nikada nije bio veći. Doslovce sve što se objavi biva dostupno da se istog trena skine sa neta, a meni je sve napornije da se zadržavam na knjigama koje me nisu kupile već u prvih nekoliko poglavlja.
Trenutno se nosim mišlju da batalim čitanje jedne knjige, koju sam pročitao do prve petine. Da li se još nekome ovo dešava? Da li neko odustaje ako mu se knjiga ne dopadne? Kako to rešavate?
Prisutan jedan takav.
Pročitam kraj. Ako je dosadno, a krimić, iščitam zadnjih deset strana i tešim se da tako reših problem.
Ako je nešto drugo, sf ili ef, pa okrenem kraj i vidim gde se nastavlja, onda se ne kajem. Ukoliko je neko čudo trećeg tipa i nije me kupilo odmah, batalim čim mi postane dodadno i ne kajem se.
Prosto.
Mada, trudim se da proičitam prvo poglavlje ako imam nameru da kupim knjigu. Nisam baš takav sladuokusac istančanog ukusa koji može procenti knjigu na osnovu dve prve rečenice ili pasusa.
Redovno.
Volim da počnem po tri knjige u isto vreme.
Ponedljkom i četvrtkom jednu,
utorkom i petkom drugu,
a sredom i subotom treću.
Oko vikenda preispitam jesu li sve vredne daljeg čitanja,
i neretko odbacim po jednu.
Mada, kad imaš iskustva, unapred znaš, na osnovu odlomka i prepričanog
sa poslednje strane, znaš da li ti paše ili ne.
Inače čitam nekoliko knjiga paralelno - recimo dve iz užitka, pa potom zavisi koliko prevodilačkih poslova trenutno radim. Ne znam koliko to utiče na odluke o odustajanju. Zapravo, problem mi je što se nekako osećam obaveznim da ako već uložim neko vreme u čitanje, to dovedem do kraja. Relativno sam skoro shvatio da je besmisleno da čitanje posmatram na taj način, ali i dalje ne mogu da se otrgnem od tog utiska.
Nema to veze sa sadržajem, koliko sa načinom pripovedanja. Može prepričani sadržaj biti mozak da ti stane zanimljiv, ali ako je pripovedač klecav, mutav, nesposoban da razvije priču, džabe ti.
Uzmi Bukovskog: matori alkos sreće ribe alkoholičarke po barovima i kreše ih. To ti je sadržaj. I to vrti trista strana: pije, sere, spava, kara, pije, piše, spava i sluša ozbiljnu muziku. Nema gotovo ništa drugo, ali je čitljivo.
I uzmi krimić, šta ja znam, "Pokrijte joj lice". Zaplet ala Agata, ali ne možeš se probiti kroz prvih pet strana. Ili Kingovo palamuđenje u "Mobilnom telefonu" (to sam batalio, eno je na radnom stolu, čeka povratak u biblioteku)Na početku, maltene, dvadeset strana opisuje scenu koja u realnosti traje nekih minut. Udavi.
moj izbor knjiga je toliko istančan da ih ne ostavljam skoro nikad - odnosno, na tu akciju me najčešće navedu neke DOMAĆE koje iz osećaja dužnosti ponekad uzmem u ruke. sa strancima to retko biva - a naročito po pitanju romana (koje ređe čitam).
sad, desi se u antologijama da vidim da neka priča ne samo što neće da deliveruje nego i da je teži smor, i onda, naročito ako je poduža (više desetina strana), ostavim je nedovršenu. ali retko kad u stranim ant. sa 20-ak priča bude više od jedne takve.
Ovo i mene od skoro pritiska,
krivo mi je sto sam poceo da bataljujem zapocete knjige.
A razlog je jednostavan - nedostatak vremena!
Ili barem misljenje da vremena nema.
Jer, ako sam vremenski ogranicen (recimo, jedna knjiga u 20 dana),
sto bih se "mucio" sa necim sto mi se od starta ne svidja!?
Samo zato sto (me) je sramota da prekinem citanje posle 20ak stranica?
Svakako je bolje da tih 20 dana iskoristim da procitam nesto sto ce mi odgovarati.
A otkud mogu znam sta mi se moze dopasti, sta ne?
Da li ce posle tih 20ak stranica, knjiga krenuti ka necem sto ce mi se svideti?
Eto, tu su razni forumi i blogovi, pa se informisem i procenjujem,
da bih smanjio mogucnost da mi u ruke uleti knjiga koja nije za mene.
I cini mi se da je pokretac teme u pravu - kad je veci (za njega verovatno i neogranicen) izbor knjiga,
manja je skolonost ka pravljenju kompromisa. Jednostavno, ima mnogo toga drugog da se cita...
S fantastikom mi se nikad nije desilo, a do pre recimo 5 godina ni sa bilo kojim drugim žanrom. Od tada, bar dve knjige godišnje dožive tu tužnu sudbinu.
Nekoliko puta mi se desilo da ne mogu da se probijem kroz prvih stotinak stranica nekog romana, pa da mu se kasnije vratim i da mi to postane draga knjiga. Recimo da me je (do skora) takvo iskustvo sprečavalo da ostavljam knjige na pola čitanja. Sada ću verovatno jedan od naslova koji čitam bataliti i uzeti nešto novo.
Ja sam neke ostavio izsključivo zbog lošeg prevoda.
Predodioci sa španskog su mi problem.
Bilaj e neka knjiga (poluhoror), argentinska.
Neki tip u budućnosti je odlučio da zameni glavu za glavu nekog pokojnika. To medicina budućnosti može da uradi.
Toliko je bilo nečitljivo da sam batalio ostavivši opciju da će nejo taj roman ponovo prevesti.
A kad u prevodu sa ruskog uočim ono NU... koje uopšte nije srpska uzrečica, dođe mi da bacim.
Quote from: Nightflier on 11-04-2013, 14:10:28
Trenutno se nosim mišlju da batalim čitanje jedne knjige, koju sam pročitao do prve petine. Da li se još nekome ovo dešava? Da li neko odustaje ako mu se knjiga ne dopadne? Kako to rešavate?
Desava se. Ono sto je interesantno je da su neke od najdrazih mi knjiga bile upravo one sa kojima sam se mucila na pocetku, uzimala ih i ostavljala po par puta dok se ne bi " primile" :).
Ja sam se do skoro mučio da čitam do kraja, po princimu 'možda će se nešto desiti', i tako doguram do pola, a onda mi glupo da batalim pa se nateram da završim.
To iskustvo je pokazalo da ako autor smara od početka teško da može da ispravi posle...
Sad već bataljujem, pogotovo obimnije naslove gde se u prvih 50-100 strana apsolutno ništa nije desilo, a ovaj razvlači i smara u nedogled...
Kraće knjige i izguram ponekad.
Mislim da nije toliko problem u autorima koliko u nama samima i raspolozenju u kojem smo. Nekada jednostavno nisi "in the zone" da procesujes ono sto citas.
meni se to poslednji put umalo desilo sa Mjevilovim Grad i grad, u kojem me pripovedanje (dal' je autorov izraz takav ili je prevodilac dodavao zacina ne bih znao) smaralo sve u 16. Sreca, pa nisam batalio, roman je dobar, a samo me svest da sam platio knjigu u ful ceni terala da nastavim. Posle, nisam mogao da odvojim oci sa dela.
Meni je nakon "Grada i grada" bilo žao što nisam pročitao "Stanicu Perdido".
U stvari, još mi je žao.
ma to ti je što si se oženio :evil: :evil: :evil:
rijetko bataljujem...zato što imam masterplan za kupovinu knjiga i stavljanja istih na spiskove za čitanje
veliki problem je dostupnost svega i sve manje vremena... također nekad treba napraviti odmak... odmorit se
poželjeti neki naslov... zato meni knjige stoje mjesecima na spisku...a godinama na polici
evo čitam anu karenjinu a sljedeći je lemov eden
čitam jednu knjigu čekam drugu stvara se želja za trećom... razmišljam o Gozbi za vrane, tu je negdje i Tigana oko 5. mjesta
i jedna bitna stavka koju svak mora sam sa sobom da riješi
ne možemo pročitati sve što želimo i sve što je ikada napisano... treba negdje podvući crtu i reći ne... xyxy
Quote from: Džek svih zanata on 11-04-2013, 17:25:03
meni se to poslednji put umalo desilo sa Mjevilovim Grad i grad, u kojem me pripovedanje (dal' je autorov izraz takav ili je prevodilac dodavao zacina ne bih znao) smaralo sve u 16. Sreca, pa nisam batalio, roman je dobar, a samo me svest da sam platio knjigu u ful ceni terala da nastavim. Posle, nisam mogao da odvojim oci sa dela.
meni je Grad i grad prvi roman nakon kojeg sam pomislio da možda moj dojam kvari prijevod
prije toga nisam nikad razmišljao o prijevodu :idea: ne znam zašto...
Moguće je da je Mjevilovo pripovedanje takvo, dodatno zakukuljeno prevodom. Sem Grada nisam njegovo ništa čitao pa ne bih znao da kažem je l' Mjevil naopak ili je prevodilac.
Kao srednjoskolac/student ponosio sam se cinjenicom da nijednu knjigu ne ostavljam nedocitanu. Cak i one lose zavrsavam da bih ih kasnije posteno popljuvao ako me neko pita. Od pre nekoliko godina, poceo sam da bataljujem knjige koje mi ne uhvate paznju. Ako me knjiga uhvati, jedva cekam trenutak kada mogu da joj se posvetim. Nekada mi je bilo normalno citanje u jednom dahu, osvanjivanje sa knjigom u ruci i zakrvavljenim ocima. Danas nema sanse za tako nesto, ali makar imao svaki dan samo pola sata slobodno, znam da cu svih pola sata posvetiti knjizi koja me zanima. Desi se da neke knjige pocnem da citam tako, a vidim da mi interesovanje slabi, dan za danom, i posle nekoliko dana prosto prestanem da ih citam. Poneka me toliko iznervira da je odmah ostavljam (secam se da sam Peto dete Doris Lesing bacio posle 2 minuta citanja, iznerviran neverovatnom kolicinom stamparskih gresaka i ociglednim koriscenjem Google translatea za prevodjenje knjige).
Razlozi za bataljivanje?
1. manje vremena, ili vece postovanje svog slobodnog vremena
2.veci izbor literature, te odsustvo grize savesti zbog ostavljanja neke knjige (novi rezon: uvek ima nesto drugo ako ovo ne valja)
3. sveopsti pad kvaliteta knjiga otkad su pisci placeni po reci umesto po delu, skribomanija i maksimalna komercijalizacija kao sveprisutni fenomen. Sa druge strane, imam osecaj da je urednicki posao u slucaju ZS, Kentaura i dobrim delom Polarisa kao meni najznacajnijih SF biblioteka ikada u nas ranije obavljan znatno odgovornije nego danas, sto je rezultiralo boljim kvalitetom objavljenih dela. Danas prolazi svakakav sund, te je na citaocu da sam filtrira informacije. A to zahteva radikalnije zahvate tipa bacanja djubreta u djubre.
Ovo kao da sam ja pisao. Samo što je mnogo pametnije i pismenije.
Quote from: ALEKSIJE D. on 11-04-2013, 19:33:00
Ovo kao da sam ja pisao. Samo što je mnogo pametnije i pismenije.
xrofl
U načelu, meni pisci koje poznajem nisu problem. Ima pisaca koje volim da čitam, bez obzira na to što su u suštini loši. Tipičan primer je Adrijan Čajkovski. Čovek je u najboljem slučaju osrednji pisac, mada ne ni to, ali svaki njegov roman dočitam do kraja, jer mu je svet zanimljiv. Problem su mi pisci sa kojima se tek upoznajem. Konkretno, sad čitam Vengeance by Ian Irvine i knjiga me smara toliko da sam se jedva nakanio da doguram do 20%. Irvin je očigledno bolji pisac od nekih čija sam dela pročitao, ali tamo me je makar vuklo da vidim šta će biti na kraju, pa makar roman sam po sebi bio gori treš od prosečnog D&D romana o dark elfovima. U slučaju Irvinovog romana, veličanstveno mi puca prsluče za to šta će biti na kraju.
Tako da, zanimljivo, ispade da ni kvalitet jezika ili piščevo zanatsko umeće nisu ono što je isključivo potrebno da bih nešto pročitao. :) Površniji sam nego što sam mislio.
Ne bataljujem gotovo nikad, pisac/prevodilac mora dati sve od sebe da bi me oterao.
Za razliku od Nightfliera, osvajaja me piščevo umeće, originalnost i ideje su mi na drugom mestu, malo mi je stalo do toga ''šta će biti na kraju''. Omiljene knjige volim iznova da čitam, mada imam sve manje vremena za to.
poslednjeg sam batalio Iliju Bakića - LED. prvu novelu sam uz neverovatan bol jedva dočitao, i rekao neka hvala.
inače retko bataljujem, morao bih češće.
Quote from: kimura on 11-04-2013, 23:24:07
Ne bataljujem gotovo nikad, pisac/prevodilac mora dati sve od sebe da bi me oterao.
Za razliku od Nightfliera, osvajaja me piščevo umeće, originalnost i ideje su mi na drugom mestu, malo mi je stalo do toga ''šta će biti na kraju''. Omiljene knjige volim iznova da čitam, mada imam sve manje vremena za to.
Moram priznati da se ja sve više vraćam ranije pročitanim knjigama. Problem je što sam vremenom naučio da očekujem izvesnu meru pismenosti i zanatskog umeća. Međutim, ako mi pisac pruža samo to - tu dolazimo do problema. Ili makar ja dolazim do problema. Valjano sročene rečenice ne bude čitalačku strast, a voljan sam da progledam kroz prste svakakvim propustima ako će ono što čitam na ma koji način zagolicati moju maštu. To je valjda problem sa kojim se narkomani sreću - vremenom tražiš sve teže droge, pošto na lakše ne reaguješ.
I evo, prva knjiga koju sam zabatalio - Vengeance by Ian Irvine. :)
Znači da je tema poslužila svrsi. :mrgreen:
Valjda jeste. Ako ništa drugo, evo zgodnog mesta da pišemo o knjigama koje smo počelii batalili - i zašto smo ih batalili. :)
Dekameron... star stil i variranje u pričama od odličnih do bezveznih
Batalio sam da čitam London Falling, Paul Cornell. Roman je pisan savremenim engleskim žargonom, koji mi je veoma mučan i za slušanje a kamoli za čitanje. Šteta, pošto sam mnogo toga dobrog očekivao od ovog naslova.
Sve češće :D
umal ne batalih Barajara
umal
zato sam uključio opciju brzog prelistavanja ;)
Trebalo je da preskočiš i da počneš sa "Plaćenikom". Ti prikveli su mnogima upropastili serijal.
Čisto da zabeležim, po drugi put sam batalio da čitam Under the Dome.
umal ne batalih neke priče iz siriusa 42
dome je jedina knjiga od kinga koja me privlači da je pročitam :idea:
Privlači i mene - nego ja kandal više nemam živaca za Kingove duge ekspozicije i panoramska uvođenja u radnju.
svakodnevno.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fd202m5krfqbpi5.cloudfront.net%2Fmisc%2F1373380267-1373380267_goodreads_misc.png&hash=fdcbdd4074b0d283367085da22a76b176f29ce1d)
U kojoj si ti grupi?
Veoma retko ne zavrsavam zapocete knjige, filmove ili predstave. Kada se to dogodi, a dugo vec nije (sto mislim da ima veze sa dobrom pripremom :)) razlozi su dovoljno raznoliki da izbegnem svrstavanje u neku grupu. :?:
po svemu sudeci ja sam u poslednjoj. Sigurno ima 10 knjiga na policama sa markerima za slucaj, sta ako nastavim dalje
Ako batalim, bataljujem nakon 100. stranice.
U poslednje vreme, knjige batalim nakon nekoliko poglavlja. Ako mi se:
1) stil pisanja ne sviđa
2) priča je pomalo dosadnjikava u tih nekoliko poglavlja
onda ostavim knjigu za neke bolje dane, ili samo poklonim.
Knjige koje najčešće ne čitamo do kraja (http://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=272&yyyy=2013&mm=07&dd=12&nav_id=731738)
na granici sam da batalim TIGANA :shock: :? :o
ete ti ga na...
(ko razume niški shvatiće)
I je Keja više ne volim nego što volim. :)
čini mi se da mi ne idu kanadski pisci... i onaj čajna mjevil je kanađanin ako se ne varam
nešto tu ne štima
Uh, teško pitanje. Varira od slučaja do slučaja. Sve što počnem - završim, bar je tako bilo ranije. U poslednje vreme sam počeo da gubim živce. Desi se da ponešto i batalim.
Quote from: Black swan on 16-08-2013, 16:28:51
čini mi se da mi ne idu kanadski pisci... i onaj čajna mjevil je kanađanin ako se ne varam
nešto tu ne štima
Jesi li citao Life of Pi od Yan Martela?
Handmaid's Tale od Margaret Atwood?
nisam čitao ali sam gledao istoimeni film taj drugi :D
ja sam kupio knjigu da je čitam
a ne da me ona muči
stavim je na oglas ako je niko neće ide na pijacu za 2-3 marke
Batalio Utkani svijet
jbg druga zaredom knjiga bataljenja
obje imaju 1000 stranica zajedno
premaštovita
tipfeleri i totalno sam se pogubio
jbg žao mi je i to nakon 300 stranica fakat ne znam ko pije ko plaća
saću uvesti novo pravilo da ne mogu dvije zaredom debele knjige i definitivno nekad preskačem sirius između da se odmorim
Zapamti gde si stao pa nastavi za koju nedelju, ili opet ispočetka.
nemam živaca... ovu knjigu sam kupio mislim prošle godine
a nisam pročitao neke iz 1998 :roll: :roll: :roll:
stavio sam je odmah na prodaju
ako me nekad privuče onda ću naći kakvu digitalnu verziju
Quote from: Black swan on 11-09-2013, 21:41:02
Batalio Utkani svijet
xcheers
Koja je to budalastina. Jedna pod dve knjige koje nikad nisam zavrsio, bez truncice zelje da im se vratim u ovom zivotu.
podsjetila me na jednu drugu knjigu od majstora LEMa... eden... s tim da eden ima smisla i da se nadzire nešto lijepo... i da radnja ide u tom pravcu da se osjećaš kao astronauti na planeti... zbunjeni... nešto kao glavni lik u filmu memento
Utkani svijet je jednostavno premaštovit sa suviše lejera za mene..."nastabilniji" dio mi je bio sa policajcem i njegovom istragom
Bah. Meni su ti lejeri delovali kao da je kokain te godine bio dostupniji nego inace, a kasnilo se sa rokovima kod izdavaca. :roll:
jes vala... ima i ta...
ja psihički i fizički budem loše nakon neke knjige koja me smori
a tako sretan budem kad čitam nešto što mi se svidja
onda trčim kući da je dovršim
ranije ustajem da prije posla malo čitam
a vako je odugovlačim tjednima dok baš ne puknem i kažem dosta
da je tanja možda bi bilo podnošljivije
Batalio sam Tigrovu ženu Tee Obreht (Barjaktarević) iz Scallopovih razloga: teče to ok, i dok se drži teme kojom vlada - dobro je, ali čim počne da popunjava realne situacije i prilike sa kojima (pretpostavljam) nije upoznata svojim nekim razmišljanjima kako to ide, maša na način koji me opasno nervira. Ne znam koliko često je to nameran odmak, al...
Prevod na srpski je razigran, ali do granice nehajnosti prema značenju reči.
Zanimljivo. Moja draga isto ili slično kaže za prevod na engleski. Zar autorka nije naše gore list?
'85. godište, iselila se '92... pisao Kunac (http://www.popboks.com/article/8432)za o tome rahmetli Popboks. Na engleskom je pisano, prevođeno na srpski.
Maja je počela da čita na engleskom i kaže da joj izgleda kao doslovan prevod sa srpskog. :)
Retko, ali mi se dešava. Kao što mi se desi da na kurtoazno - drago mi je što smo se upoznali, samo zanemim. Neke ljude nemam želju bolje da upoznam, neke knjige - isto tako. Samo knjigama dajem više šanse - nekih stotinak strana, sem ako su previše iscrpljujuće. Neko reče da je umalo ostavio "Peto dete". I ja sam imala isti poriv, upravo zbog jezivog prevoda, ali sam dovršila i nije mi žao. Mnogo mi je žalije kad izgubim vreme na neke stvarno prazne knjige.
znači ova me tema navodi kada ukucam čajkovski znak sagite ali ne vidim da ga iko spominje
adrijana čajkovskog mislim
Djeca vremena je fenomenalna knjiga...nakon 4 5 odustajanja mislio sam da ću i ovo baciti ali želim nastavke
Djeca propasti
samo dvaput u životu
jednom neka manje poznata knjiga od Salmana Ruždija, drugi put Blago cara Radovana.
Non stop jer sam nagomilao stotine losih knjiga
ja bataljujem i dobre knjige
Retko, jer planiram mnogo unapred, bar za romane. Ako sam pre tri meseca znao da ću sad da čitam, na primer, Lampeduzinog Geparda, teško ću da odustanem naknadno.
Ali može da se desi da batalim konkretno izdanje, npr. ako je prevod loš, ili (kao da) nema lektora, ili je font teško čitljiv, ili šta već.
Teoretski, moglo bi da se desi i ako pisac konstantno istupa sa mišljenjima koje smatram očiglednim nerazumevanjem nekih aspekata života - drugim rečima, ako je pisac suvereno i nedvosmisleno glup - ali u praksi na to dugo nisam naleteo. Osim u stripovima. :lol:
Pa i ja imam 10 knjiga u koloni koje zelum procitati
Npr dvostruka zvijezda...hajnlajn...podvala naslov...glumac je u pitanju ne nebesko tijelo
Stranac u stranoj zemlji...zastarjela intergalna verzija...king...svi moguci naslovi su dosadni.. salemovo... pod kupolom...
To sto bih volio nesto procitati ne znaci da se moram muciti
Ali ja ni ne stavljam knjigu na listu za čitanje ako nisam prilično uveren - koliko je to moguće bez samog čitanja - da će mi se dopasti. Meni nije dovoljno da čujem da je nešto novo, ili popularno, ili kul, ili da ima dobru osnovnu ideju. Takvih knjiga ima kolko hoćeš, a ja nemam vremena za to. Ali da imam, i da radim tako, verovatno bih često bataljivao započeto.
Quote from: Black swan on 28-05-2023, 11:37:14
Npr dvostruka zvijezda...hajnlajn...podvala naslov...glumac je u pitanju ne nebesko tijelo
nas-rofl
koji ste amateri, pa ja nisam završio ni Braću Karamazove, ni Doktora Fausta, ni Čarobni brijeg, ni Igru staklenih perli...
Vrlo retko bataljujem knjige, jer uglavnom biram pisce koje mi je interesantno da čitam. Ko će ti biti dosadan, to se vidi još u knjižari, na čitanje random pasusa na random strani. Knjiga bira tebe, a ne ti knjigu.
Bukovski je odlično objasnio zašto je većina pisaca dosadno i kako čitanje izgleda kada ti je zanimljivo da čitaš:
Charles Bukowski: Why most Writers are Boring. (https://www.youtube.com/watch?v=fo9CQT3hXu8)
Quote from: Nightflier on 11-04-2013, 21:34:59
Tipičan primer je Adrijan Čajkovski. Čovek je u najboljem slučaju osrednji pisac, mada ne ni to, ali svaki njegov roman dočitam do kraja, jer mu je svet zanimljiv.
jašta
nek su svoji fantastičari s po 14 knjiga nastavaka-govana dobri
Cajkovski druga knjiga...sranje
Sto je zivot blizi kraju...to cesce odustem
Krimic Dzngla na asfaltu...stao na 150 str nema razloga...nema razloga za odustati ni nastaviti