(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fart-anima.com%2Fimages%2Fforum%2Fleila-samarrai-avanture-borisa-k-v.jpg&hash=03ab8284debcbdec32c2b0fb38185375ec0300b3)
Преносимо са ултражурне "Арт-Аниме" http://www.art-anima.com/index.php/23-vesti/knjige/2007-uskoro-stize-knjiga-fantazmagoricne-satire-avanture-borisa-k (http://www.art-anima.com/index.php/23-vesti/knjige/2007-uskoro-stize-knjiga-fantazmagoricne-satire-avanture-borisa-k)
QuoteИздавачка кућа "Еверест Медиа" би до краја ове недеље требало да објави књигу београдске ауторке Лејле Самараи "Авантуре Бориса К". Реч је о апсурдној сатири са фантазијским одмацима за коју рецензент Слободан Шкеровић каже да поседује једноставан и ефикасан метод, односно, брзо и прецизно кадрирање и изобиље неочекиваних панчлајна на које читалац не мора да превише чека.
Кроз сатиричне, гротескне и комичне епизоде о Борису К, књига рефлектује српску апсурдну и ишчашену стварност и свакодневницу. "Борис К. је свеприсутни аватар. Углавном је таксиста, али кад није, он је драматург у парламенту, кафе кувар, губавац-губитник, позната или непозната личност", истиче у поговору Шкеровић.
У изјави за сајт Арт-Анима, Лејла Самарај открива шта то очекује будуће читаоце њене књиге: "Верујем, да су 'Авантуре Бориса К.' много више од класичне понуде српском читаоцу. За читаоце хорора, а можда и за историчаре, ту је Некропола где се могу срести многи историјски, скоро па праисторијски ликови. Читаоци епске фантастике могу да очекују приче обојене елементима епске фантазије, а они, склони поп–арту, схватиће да многе приче представљају Бориса К. као минималистичког супер-хероја, књижевног Дилана Дога, што води ка општој поп култури примереној 21. веку."
"Пајтоновске бурлеске у спрези са кафкијанском атмосфером на шта прво сугерише име јунака, само су неке од референци које граде атмосферу у књизи 'Авантуре Бориса К'", истиче Самарај. "Борис К. је типични представник савременог тзв. 'малог човека', смрвљеног жрвњем транзиције ('феноменизације'). Борис К. је транзициони, али и социјалистички губитник, истовремено и добитник. Али, није вечити победник попут Таличног Тома, стога, лако је идентификовати се с њим. Али, он, усред свих мука кроз које пролази, није заборавио да се шали и да се игра", каже Лејла Самарај.
Лејла Самарај (36) до сада је објавила збирку поезије "Мрак ће разумети" (2002), након што је освојила награду на конкурсу "Првенац" крагујевачког Студентског културног центра. Књига је доживела електронско издање у оквиру "Пројекта Растко" 2012. године. Њене кратке приче, песме и афоризми објављивани су у разним зборницима, часописима "Квартал", "Монс Ауреус", "Носорог" и "Кораци", као и бројним електронским часописима и сајтовима.
Издавач каже да је књига данас објављена.
Молим модератора да пребаци ову књигу у виши ниво форума.
Аутор Самарај, Леила, 1976-
Наслов Авантуре Бориса К. / Леила Самарраи
Језик српски
Година 2013
Издање 1. изд.
Издавање и производња Београд : Everest media, 2013 (Београд : Скрипта интернационал)
Остали аутори Лујак, Тамара
Шкеровић, Слободан
Физички опис 169 стр. ; 20 cm
Збирка Библиотека Вртлог ; књ. 3
Напомене Тираж 300
Стр. 161-163: Реч уреднице / Тамара Лујак
Стр. 165-168: Борис К. - Кафкијански Гаша / Слободан Шкеровић
Белешка о списатељици: стр. 169.
ISBN 978-86-7756-028-7
УДК 821.163.41-31
COBISS.SR-ID 198326284
Борис К. није човек из народа, он јесте народ. Борис К. осликава нашу ишчашену, извитоперену, померену и силовану стварност. Како му онда било шта замерати кад живи у таквом, и још горем, свету? У сваком од нас крије се један Борис К. На нама самима је да одаберемо који. — Тамара Лујак
Метод је једноставан и ефикасан, састоји се из брзог и прецизног кадрирања и изобиља неочекиваних панчлајна на које читалац не мора превише да чека. Борис К. је свеприсутни аватар. Углавном је таксиста, али кад није, он је драматург у парламенту, кафе кувар, губавац–губитник, позната или непозната личност... Макростохастички приступ је можда најприближнија одредница овом композитном начину приповедања. — Слободан Шкеровић
БЕЛЕШКА О СПИСАТЕЉИЦИ
Лејла Самарај /Leila Samarrai Mehdi/ рођена је 1976. године у Крагујевцу. Живи у Београду. Студирала је шпански језик и хиспанске књижевности.
У штампаним издањима су јој објављене збирка поезије Мрак ће разумети (Студентски културни центар, Крагујевац, 2002), а приче у зборнику Најкраћа прича (,,Алма", 2010) и часописима Квартал, Mons Auerus, Носорог и Кораци.
У електронским издањима објављује драме, прозу, поезију и афоризме у оквиру више сајтова: ,,Пројекат Растко — Библиотека српске културе на Интернету", ,,Балкански књижевни гласник", ,,Мрежа креативних људи", ,,Белегбг", ,,Јово Николић", ,,Носорог", ,,Зетна", ,,Афирматор", ,,Helly Cherry" и другим.
Освојила је награду за прву збирку поезије у оквиру конкурса ,,Првенац", три награде на конкурсу ,,357 — Прича за трен", треће место за фантастични афоризам ,,Звезде и ми" и треће место у оквиру конкурса ,,Белега" за кратку фантастичну причу.
A da li možemo bez tog Mehdi u njenom imenu?
To je greška prilikom upisivanja podataka kada je službenica ime njenog dede upisala kao prezime.
Dakle, devojka se zove Leila Samarrai, izgovara se Laila Samarai ko baš hoće da piše kao što govori, a ovo Mehdi nema veze ni sa čim sem sa pogrešnim podacima u dokumentima tokom mladosti.
Ovaj Boris K. jedva da je fantastika, ali zato neke druge stvari razbijaju - i od žanra i od kvaliteta - ženska piše najbolji horor na ovim prostorima.
p.s. Izdavačka kuća koja je izdala knjigu zove se EVEREST MEDIA, kako je zavedeno u svim dokumentima, pa bih molio da se ne prave samoinicijativne dekonstrukcije.
Dekonstsrukcije? Počeli smo i s Deridom da se služimo... :)
Бобане, нећеш ме увући у расправу. Уместо тога враћамо се књизи - подаци из импресума.
Лејла Самарај
АВАНТУРЕ БОРИСА К.
© 2013 Лејла Самарај
Издавач
EVEREST MEDIA, 11070 Нови Београд
Народних хероја 32/16, Поштански фах 19
www.znaksagite.com (http://www.znaksagite.com)
Уредник едиције
Бобан Кнежевић
Уредник издања
Тамара Лујак
Рецензенти
Слободан Шкеровић
Зоран Стефановић
Лектура
Тамара Лујак
Слика на корицама
Никола Јовановић
Ликовно обликовање
Раде Товладијац
Слог и прелом
Бобан Кнежевић
Штампа и повез
,,Скрипта Интернационал"
Београд, 2013.
Тираж првог издања: 300 примерака
Тамара Лујак
РЕЧ УРЕДНИЦЕ
Борис К. није човек из народа, он јесте народ. Борис К. један је од најбољих представника српског рода у новијој домаћој литератури. Све су се одлике нашег човека слиле у Бориса К. Он је охол, самољубив, неустрашив, али је и брзоплет, неук, смотан, кукавица.
Како је могуће да је Борис К. постао такав? Где се родио, с ким је растао, на кога се угледао? Растао је у нашој земљи, одрастао на нашој груди, угледао се на нашег човека али се услед страшних и неумољивих феноменизација, које не трпе приговоре (ни поговоре, као што је овај наш), промена тако грозних и тако страхотних да о њима само Борис К. може да приповеда и сведочи, десило да наш јунак постане антијунак. Десило се да се у нашој земљи, на нашем тлу, отворе нове димензије, димензије мрака у које се (не)угодно сместио Борис К, човек из народа, који покушава да попут сваког другог човека на овом свету преживи промене и што је још важније прилагоди им се.
Када би природа била тако сурова (а сведоци смо да уме да буде) и када би одлучила да се нашали са српским родом и остави само једног од нас у животу, и ако би избор пао баш на Бориса К, оно што му се у причама које сте прочитали догодило сигурно би му се и у тој збиљи догодило, ако не и нешто три пута горе (што ће ауторка, верујем, и изнети у некој од наредних збирки посвећених Борису К, јер овај лик то свакако заслужује). Кад бисмо тад имали прилике да сагледамо Оног Који Ће Преживети не бисмо могли да га волимо, али ни да га мрзимо, као што га у крајњој линији не можемо волети, али ни мрзети ни у овој нашој димензији — јер Борис К. је један од нас. Он дише и живи наше животе, он прави и исправља наше грешке, он пада и спотиче се, али граби напред иако нема јасног циља шта би у и од живота, нити има нека посебна интересовања. Борис К. је сваштар. Он све воли и у све се разуме. Прави Србин.
Али, Борис К. није само негативан лик, није само негативна појава. Он жели и да помогне и да разуме и да схвати и прихвати се посла. И те како! Он дешифрује хијероглифе, убија змију Балканчицу, ослобађа Канализанце, спашава даме у невољи... Мајстор је за све. Он држи до свог изгледа и својих начела, одлучан је и неустрашив, гладан знања.
Ово својеврсно сатирично дело, заоденуто фантастиком, право је освежење у свету књижевности и област којом ауторка, Лејла Самарај, самоуверено влада. Танани осећаји за сатиру красе сваку страницу ове збирке; изругивање свему што је свето, хватање у коштац са сваком (табуисаном или не) темом главни су зачини овог занимљивог штива. Треба имати храбрости и треба умети изнети их на светлост дана. Лејла Самарај је у томе свакако успела.
Нов и свеж дах којим одишу њене кратке приче (које јој нису главна и једина преокупација), одмерена доза цинизма и нове, сасвим неукротиве идеје (какав јој је уосталом сам дух) основне су карактеристике стила Лејле Самарај. А то је управо све оно што је нашој савременој књижевности у овом тренутку потребно.
И за крај, као неко ко је ову збирку са особитим задовољством уређивао, и као неко ко, поред саме ауторке, можда најбоље познаје и разуме Бориса К, остаје још да кажем:
Последњи доживљај Бориса К
,,Борисе пробуди се. Дошао си најзад у Србију."
Борис К. се тргну из сна и кад схвати где се обрео унезверено викну:
,,Неее! Вратите ме у Феноменопублику! Све ћу учинити, само ме вратите!"
Борис К. осликава нашу ишчашену, извитоперену, померену и силовану стварност. Како му онда било шта замерати кад живи у таквом, и још горем, свету? У сваком од нас крије се један Борис К. На нама самима је да одаберемо који.
Слободан Шкеровић
БОРИС К. — КАФКИЈАНСКИ ГАША
Први утисак путника при укрцавању на ову нежну Лејлину бродицу свакако је блага стрепња: Хоће ли ова млада капетаница, с кафкијанским качкетом, умети да навига издајничким водама којима је свега неколицини вештих навигатора до сада успело да, неокрзнути оштрицама хриди и ледених санти, заплове и на далеке обале допреме свој драгоцени товар? Закорачивши већ на палубу, путник се сусреће с духовима млађаног чиновника Кафке, прегладнелог супрематисте Хармса, а уколико би се усудио да завири у сумрачно потпалубље, сачекала би га тамо менажерија надреалиста, спекулариста и чудовишта нушићевског или крлежијанског типа.
Шалу настрану, стрепња се испоставља неоправданом, али остаје неопходна, темпом саме списатељице наметнутим, оштра позорност која узалуд тражи слаба места у овој деликатној чипкастој прози која као пахуљице — свака различита од сваке — ствара необичан, чаробни пејсаж... на чему се, хвала Богу и руку на срце, Лејла Самарај, не зауставља.
Овде се оштра позорност, логиком модерних манга стрипова, јер пејсаж јесте проточан, сивкаст и неоптерећен мрачним тоновима, претвара у самурајску сабљу која, добро увежбаном методиком, звизне и пресече сваку недоумицу. Метод је једноставан и ефикасан, састоји се из брзог и прецизног кадрирања и изобиља неочекиваних панчлајна на које читалац не мора превише да чека.
Осим главног јунака, Бориса К, јављају се и многобројни споредни, али не мање гротескни ликови. Описи и стилске фигуре своде се на сјајне, мале енергетске провокације. Рецимо, Лејла користи оксиморон да би описала: масивна чамова врата отменог ресторана. Понекад пред нама искрсну бронзани ликови Роденових грађана Калеа, мрачног израза лица као да рецитују поему са меланхоличним крајем. Структуру приче често гради гласно размишљање списатељице, која кроз инстант ликове или догађаје поставља питања и добија одговоре. Структура текста често се своди на нарочито наштимоване и завибриране струнске реченице. Борису К. светска литература служи као јеловник из којег поручује старозаветна вина и Сартрове цигле.
Борис К. је свеприсутни аватар. Углавном је таксиста, али кад није, он је драматург у парламенту, кафе кувар, губавац–губитник, позната или непозната личност... Оволика флексибилност главног лика онемогућава да се збирка кратких прича или епизода сагледа као роман, и највише подсећа на чувене компилације о Насрадину Хоџи или пак, сходније нашем времену, као збирка комичних стрипова од једне табле.
Водвиљска структура приповедања, на неким местима досеже до савршенства урнебесне комедије. Прича ,,Борис К. и серијске убице", по динамици и с рафалом неочекиваних обрта, највише подсећа на сличну сцену (у таксију) из Џармушовог филма Ноћ на земљи с таксистом (Бењинијем) који вози избезумљеног свештеника. ,,Борис К. и звер" — прича настала претумачивањем стварности, успешан је пример ове мало другачије технике приповедања. Разноврсност је главна одлика овог циклуса. У причи ,,Борис К. у коцкарници", читалац мора да се определи — да ли је залутао у свет Алисе у земљи иза огледала или у једну од прича барона Минхаузена.
Макро–стохастички приступ је можда најприближнија одредница овом композитном начину приповедања. Импровизација јесте последица виртуозне случајности, али је у доброј мери одређује и веома разноврсни референтни градивни материјал. Скупити на једном месту оволике утицаје из најбољих дела светске и српске књижевности и у тој соби с огледалима се кретати великом брзином, одаје да иза свега стоји широки план — али је тај план, неосвешћен, смело остављен да делује својим непредвидивим силама и производи чудо конзистентности.
И поред свега, чак и онај који не препозна сваку референцу с којом се Лејла поиграва, неће бити на мукама, пошто су приче у суштини једноставне, језик је чист и неоптерећен сувишним исказима, а хумор добро одмерен и непосредан.
Ruku na srce, impresum koji si preštampao ovde je
Quote from: zstefanovic on 17-05-2013, 22:57:05
Бобане, нећеш ме увући у расправу. Уместо тога враћамо се књизи - подаци из импресума.
Ne, ovo su podaci iz rukopisa, ne iz knjige.
Leila Samarai je veoma nepredvidljivo i histerično stvorenje. Njenu knjigu nisam čitao, ali mnogo njenih radova pažljivo i sa zadovoljstvom sam iščitao Mislio sam da se neću petljati u ovu raspravu (Leila je trenutno u fazi mržnje prema meni), ali s obzirom da su neki meni veoma dragi ljudi (Tamara Lujak i Slobodan Škerović. o Bobanu da i ne pričam) deo ove priče, evo i mog malenog priloga.
Leilu sam prvi put primetio kada me je do nogu potukla na nekim konkursima. Naravno, to me je nateralo da počnem da preturam internet u potrazi za njenim pisanijama (Oh, da, to ,,Mehdi", koje je Boban najzad razjasnio, me je pomalo zbunjivalo, ali snašao sam se nekako).
Za početak, šokiran sam Škerovićevom upotrebom pojma ,,Samurajska sablja". Bio sam duboko uveren da sam pojam ,,Katana" ja prvi vezao za njeno pisanje (i ponašanje).
Zašto baš pojam ,,Katana"(ili ti samurajska sablja"?
Leila se u većini svojih radova poigrava sa istorijom. Povezuje stvari koje nikako ne idu zajedno u glavi prosečnog čitaoca - i ne samo to. Malo - malo pa podmetne neku diverziju od koje se svako ko poseduje malo razuma češka i gde ga ne svrbi. Rezovi kod nje su poput udarca koji mi najviše deluju poput obračuna u starim dobrim karate - filmovima, dakle nešto poput ,,Samurajske sablje". Njeno pripovedanje je brzo, prepuno sitnih, gotovo neprimetnih mina, koje se vraćaju tek kada se delo odloži.
Ne znam gde je Boban video horor u njenom pisanju, izuzev ako je u ,,Borisu" zakrenula kurs za 180 stepeni. Leila je cinična, prodorna, brza i osećajna, ali ne i zastrašujuća,
Sa tim se nikako ne bih složio.
Da skratim (iako bih još mnogo toga mogao reći): sve što je ona napisala, od srca preporučujem.
Nećete zažaliti!
U Borisu nisam video, ali to i nije fantastika u žanrovskom smislu i nije objavljeno u ediciji fantastike.
Ja govorim o njenim drugim rukopisima, pre svega o romanu Uspavana Matilda.
Ona je pisac začudnog stila i metaforičnosti, kao nekad Fipa. I isto kao on, ne prerađuje svoje rukopise, što joj je ujedno i najveća mana.
U pisanju joj nedostaje disciplina, ali ima sve drugo neophodno za vrhunskog stvaraoca.
Evo jedne pričice iz života Borisa K:
Сврха живота
Једног дана, Борис К. дошао је до закључка да је урадио све што је могао на овоме свету. Рекао је глупом да је глуп, лицемеру да је лицемер, себичном да је себичан, будали да је будала. Те ноћи, у сну му се јавило необично биће са пачјим кљуном и перајима и рекло:
,,Ниси урадио све што си могао, Борисе... Ниси се покрио јорганом од коже бањипа, митског бића старих Абориџина. Кад устанеш, јорган ће ти бити на дохват руке, а након тога, срешћеш мудраца који ће ти помоћи да испуниш своју животну сврху."
Кад се пробудио, Борис К. установи да је уместо ћебетом прекривен јорганом од коже бањипа у који се умота, дрхтећи...
Погледавши се у огледало, установи да има лице пса, да су му зуби испали, а кљове изникле. Окренувши се, примети и то да му је израстао коњски реп. Немајући куд, Борис К. реши да сачека Мудраца. Уместо њега, дошао је комшија Васа, који га је одвео на печење.
Da. ovaj odlomak je veoma karakterističan za Leilino pisanje. Ali pogledaj koliko je tu skrivenih značenja!
Pogledaj koiko je to DRUGAČIJE od većine stvari koje se objavljuju!!!
A "Uspavana Matilda" nije horor! "Uspavana Matilda" je Leila i samo Leila! Katana do daske!!!
Lako je prepoznati svrhu života, ako dođe Vasa i odvede te na pečenje. Čik se izbori sa klot pasuljem i zadatkom da prevezeš kola čitavih 178 km za petnaest minuta. Tu pomaže samo pačiji kljun na širitu nasmešenog pandura.
Stipane, ti si beznadežan i kao pisac i kao kritičar i kao tumač, jednostavno i potpuno beznadežan.
Ma, jok. On samo voli da se umili ženskom svetu.
Bobane, ti si beznadežan i kao pisac i kao izdavač i kao sagovornik, jednostavno i potpuno beznadežan.
Ja ću sada da se izmaknem. xfoht
E, baš me briga ko će da se izmiče, a ko će da ostane...
Samo ti udri, ali ne po meni. Ionako se Truman žalio da mu je dosadno.
A kad sam ja to udarao po tebi, za ime božije?
Jesam li ti već X puta rekao da sam te čitao i obožavao i kao klinac?
Ma, nema veze. Obožavanje je OK. :lol: Daj malo po Bobanu. I to se računa.
Quote from: Stipan on 19-05-2013, 14:54:31
Bobane, ti si beznadežan i kao pisac i kao izdavač i kao sagovornik, jednostavno i potpuno beznadežan.
Stipane, svi su ovo sad procitali, znas...ovu bedastocu napisanu na nivou dureceg desetogodisnjaka...
Meni nije bedastoća. Čak mi se dopada. Uostalom, šta si ti, Saturnice čitala Bobanovo?
Quote from: scallop on 19-05-2013, 16:29:23
Meni nije bedastoća. Čak mi se dopada. Uostalom, šta si ti, Saturnice čitala Bobanovo?
Postovana skoljko, jeste li dobro rucali?
Ja jesam. A, ti?
Quote from: scallop on 19-05-2013, 16:42:18
Ja jesam. A, ti?
Kad ne bi bilo sumnje svi bi bilo u redu, ne?
E, kad bi samo ova Saturnica bar jedared propustila priliku da se brecne na mene...
Zbirka priča ,,Avanture Borisa K. Lejle Sammarai'' je nesvakidašnje delo. Avangarda. Atmosfera apsolutno po mom ukusu.
Moguće da je autorka ubola i horor notu, što ne mogu da tvrdim jer nisam ljubitelj ni poznavalac tog žanra, ali je jednostavno rasturila u pogledu:
- stila
- humora i satire
- originalnih metafora
- sjajnih poređenja
Glavni lik nije pozitivac ili negativac. Jednostavno je žrtva fenomenizacija, a biti pod uticajem fenomenizacija znači zakompolikovati ne samo svoju već i prirodu univerzuma u kome obitavaš.
U zavisnosti od čitalaca (da li priznaje postojanje multiverzuma ili ne), svaka priča ponaosob, može se posmatrati i kao kockica uzeta iz sasvim druge dimenzije stvarnosti u odnosu na onu iz priču ispred ili iza. Od storije do storije menja se sve.
Od Borisove profesije, njegove religije pa do statusa u društvu koji ima. Ostaju: njegova naivnost, lakovernost i levičarska orijentacija.
Pored gorenavedenog, autorka je i maherka za kreiranje mostova između aktuelne i izmaštane stvarnosti pa priče sadrže obilje referenci na poznata dela (Zločin i kazna), pisce (Meri Šeli), političare i javne ličnosti (Lik Jane Kozlić prepoznajem u jednoj pastirskoj psihološkinji iz skupštine Srbije) kao i na dramske stvaraoce koji su prešli u politiku pa se ne zna da li je skupštinska govornica to i dalje ili se pretvorila u dramsku scenu.
L. Sammarai uspeva da izvrši sjajnu dekonstrukciju realnosti tako što je pretvara u svoju suprotnost.
Šta su kanalizacije u našem svetu? Nužno zlo.
E izvin'te, al' u svetu obogaćenom fenomenizacijama, i one imaju slavnu prošlost.
Potiču ni od kog drugog već od boginje Kanalije koja je osmislila i uniju od dvadeset osam šahtovskih država.
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2F4.bp.blogspot.com%2F_kdRH_xdgBOI%2FTOUad6mlHkI%2FAAAAAAAAAEk%2FOQMACoBNXh8%2Fs1600%2FBee%2Bgoddess%2Bil_570xN_185438542.jpg&hash=7cfc787fb76a4c1eca12a7558a662b435b866fcc) A šta bi u tom realitetu i bio sam šaht ako ne slatka i memljiva rupa u koju mnogi muškarci pa i Boris K. redovno upadaju? Gde je bolji provod nego u šahtu. Tamo su izvesni plesači i igrači obasjani ružičastom svetlošću (na koji medij je to aluzija svako će zaključiti) kao što se tamo i kuju planovi za dolazak na vlast.
O pričama iz zbirke mogao bih satima. Ipak, bolje je uživati direktno. Zato ljubitelji fantastike i satire, knjige u šake!
Београд 202 / недеља, 26. мај 2013, 20:00
"Поглед из свемирског брода"
Лејла код Невидљивог. Није се дала збунити на националној фреквенцији, осим књиге изрекламирала још сто ствари уназад и унапред...
http://www.rts.rs/page/radio/ci/story/29/%D0%91%D0%B5%D0%BE%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4+202/1330846/%D0%9F%D0%BE%D0%B3%D0%BB%D0%B5%D0%B4+%D0%B8%D0%B7+%D1%81%D0%B2%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3+%D0%B1%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B0.html (http://www.rts.rs/page/radio/ci/story/29/%D0%91%D0%B5%D0%BE%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4+202/1330846/%D0%9F%D0%BE%D0%B3%D0%BB%D0%B5%D0%B4+%D0%B8%D0%B7+%D1%81%D0%B2%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3+%D0%B1%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B0.html)
(Ако будете имали осећај већ слушаног, напомињем и да је исти линк већ постављен код Шкеровића и Зелића.)
Nevena Tarlanović
Poštovani gospodine Šarčeviću,
Obraćam vam se u ime svog klijenta gospođice leile Samarrai, s namerom da vam skrenem pažnju na činjenicu da već neko vreme maltretirate mog klijenta i zloupotrebljavate njenu dobru volju i njen rad. Ja ću Vas ovim putem zamoliti da prekinete to da radite, u protivnom ću biti primorana da Vas prijavim za uynemiravanje.
S poštovanjem,
Nevena Tarlanović
13:56
Stevan Šarčević
Poštovana gospođo Tarlanović!
Izuzetno mi je zadovoljstvo što se upoznajemo, iako je povod našeg prvog kontakta veoma neprijatan.
Vaš Klijent mi je nekoliko puta upućivao zahteve za prijateljstvom i insistirao da svojim poznanicima preporučujem njen rad, što sam ja drage volje i učinio.
Ukoliko ona moju dobronamernost smatra maltretiranjem, ja ću istog ovog trenutka početi da se ponašam kao da ne postoji.
Dakle, uzmite to kao da sam prihvatio Vaš zahtev, jer mi ne pada na pamet da ikoga uznemiravam, a ponajmanje Vašeg Klijenta.
Srdačan pozdrav
Stevan Šarčević
14:27
Stevan Šarčević
Radi ilustracije, prilažem jedan isečak mojih zloupotreba dobre volje i rada Vašega Klijenta:
---
Leila Samarrai
jesam. hvala ti, Stevane. malo mi reklamiraj stranicu.
oprošteno ti je, Sine moj :))
09:43
Stevan Šarčević
Ha, ha, ha!!!
Misliš ovu fejsbuk stranicu? Kako? Da je šerujem?
09:45
Leila Samarrai
pa da. svuĐe! postavi je i sa strane tvog sajta, pa i na krstaricu uz tekst: konačno nešto što nije klasična ponuda srpskom čitaocu.
09:47
Stevan Šarčević
Problem je što tu imaju pristup samo aktivni na fejsu.
To ne mogu staviti na svoj blog, ali ću postaviti na krstaricu danas sutra. Videću gde još mogu...
09:47
Leila Samarrai
kakogod može i ti vidiš i gde vidiš mogućnosti.
09:48
Stevan Šarčević
Ha, ha! Hoćeš da stavim to na Sagitinu fejsbuk stranu?
09:49
Leila Samarrai
obavezno. bez njih ništa. ali, uz ovaj propratni tekst, obavezno
Leila Samarrai: konačno nešto što nije klasična ponuda srpskom čitaocu.
09:50
Stevan Šarčević
O.K.
Ideš na FB stranice Sagite, proza on line i poeziranje, ali malo kasnije. Javim ti se kad budem šrerovao...
09:51
Leila Samarrai
važi, Stevane. hvala!
10:23
Stevan Šarčević
https://www.facebook.com/groups/155503951096/ (https://www.facebook.com/groups/155503951096/)
https://www.facebook.com/groups/ArgusBooksMagazines/ (https://www.facebook.com/groups/ArgusBooksMagazines/)
https://www.facebook.com/groups/prozaonline/ (https://www.facebook.com/groups/prozaonline/)
https://www.facebook.com/groups/53930353302/ (https://www.facebook.com/groups/53930353302/)
14:39
Nevena Tarlanović
Takođe. Zanima me, kada je bila ova prepiska između Vas i gospođice Samarrai?
14:46
Stevan Šarčević
Pitajte Vašega Klijenta, siguran sam da će Vam ona to rado precizirati.
14:50
Nevena Tarlanović
U tom slucaju, moje je da se izvinim. Bila sam upucena u odredjene neprijatnosti ili su bar tako protumacene u tom momentu. Zao mi je zbog nesporazuma, ali posao svakog pi-ara je i ovaj deo, ukoliko do njega dodje. Pozdravljam vasu dobru nameru i zahvaljujem na saradnji. Ukoliko Vam bude potrebna bilo kakava pomoc s moje strane, slobodno mi se obratite.
14:54
Stevan Šarčević
Oh gospođo, nema potrebe da Vam bude neprijatno.
Sve je to deo posla i nikom to nije jasnije nego meni.
Pozdravljam Vas!
danas
16:39
Nevena Tarlanović
Stevane ono sto moram da vam skrenem paznju je da matilde i havanu ne objavljujete na svom blogu!
16:56
Stevan Šarčević
Ne razumem vas gospođo. Sve što je objavljeno na mom blogu objavljeno je na izričitu molbu autora, pa ni Vaš Klijent nije nikakav izuzetak. Ukoliko ima nešto da mi kaže neka mi se lično obrati i nek povuče ono što je govorila u prepisci. Nisam dobio od nje nijedan rad pod nazivima koje pominjete, niti mi pada na pamet da objavim išta što ne mogu prepiskom da dokažem da je od mene traženo.
17:00
Stevan Šarčević
Slobodno joj možete preneti da njena mržnja prema meni poprima patološke razmere. A vaša dezinformisanost počinje da me ozbiljno zabrinjava.
lejla, ne smaraj! 8)
Stipane, prestani da smaraš autore koje objavljujem...
Dogovoreno Bobane. Ovo je priložemo tek da bude jasno zašto je ćurka išutirana sa mog bloga.
Bez da sam čitao išta od svega ovoga, bez da sam uopšte upućen u problematiku, verujem da si preterao šta god da si radio...
Mora da je preterao i u onom šta nije radio. xfrog
Čekaj, neki pisac ima svog ličnog P(lati) R(eportera)-a???
Quote from: Nightflier on 01-06-2013, 23:31:49
Čekaj, neki pisac ima svog ličnog P(lati) R(eportera)-a???
to je sigurno boban obezbedio.
rešio je da razmazi svoje autore...
Moram da se umešam.
1) To da l neko nekom ostavlja utisak histerične osobe (a Stipan je to iskoristio da napiše već u svom prvom postu na ovoj temi) ne treba da nas interesuje!
Zato bih zamolio da se takve informacije javno ne dele.
Ovde je reč O DELU - ne o autoru i njegovim karakteristikama.
Kad autorka bude učestvovala u Velikom Bratu, Farmi ili Trenutku istine, onda ćemo raspravljati o njoj kao privanoj ličnosti i o tome koliko je ko histeričan, napadan, kontradiktoran itd.
S obzirom da je ovde reč o zbirci priča ja želim da podržim upravo to, zbirku priča i Lejlu Sammarai kao spisateljicu.
Pričajmo o Borisu K. Utiske o Lejli ostavite po strani.
Niti je lepo niti je kulturno.
2) Sadržaj privatnih poruka se ne objavljuje javno. To je ipak neko pravilo učtivosti.
3) Zamislimo sami sebe kao autora koji je godinama pisao priče i čekao izdavača. I konačno je dočekao da završi knjigu, njen izlazak i, pored ostalog i izlazak teme o knjizi na internetu. O šta se dešava? Neko to sve kvari i odmah se pojavljuju informacije o autorovim negativnim privatnim osobinama.
Imajmo malo empatije i pomislimo kako bismo se mi osećali tada.
Šta je sledeće? Slušaćemo detalje o tome kako je neko autorku startovao, pa dobio korpu s mašnicom, pa se dogovorili da budu prijatelji, pa je opet startovao, pa dosadio i dobio korpu bez mašnice... pa se možda i svetio... NEEEE.
Neću da slušam i čitam o Lejli ovde. Hoću o Borisu K.
Želim da podržim autorkin izvanredan dar za naraciju, za humor i satiru, za fantastiku...
Ako neko misli da priče imaju mane, nek iznese to, ali o prajvat lajfu stop!
Nemojmo trenutnim prepucavanjima (gde nismo ni čuli obe strane i gde se copy/pastuje selektivno) da kvarimo temu o sasvim solidnoj knjizi i o autorki koja zaslužuje da se u kontekstu spisateljice podrži.
Voleo bih da se svi postovi koji prelaze na privatno prebace na deponiju.
Gledajte, ljudi, nebo se ruši: podržavam Lonija potpuno!
Naslovnica je genijalna, a naslov intrigantan.
Ne seri, Loni.
Stipane, mislim da je vreme da nađeš neko drugo okruženje za trkeljisanje svojih frustracija...
Ovo što ću reći nevezano je za autorku.
Postoje mnogi talentovani umetnici: pisci, pesnici, muzičari, slikari, vajari itd. koji iz ugla posmatranja nekog običnog čoveka (zamišljenog komšija Paje) deluju kao čudaci.
U smislu da su recimo: nedruželjubivi, nekonkretni, kontradiktorni, nejasni (da li nešto misle bukvalno ili sarkastično), neuhvatljivi, preosetljivi...
Ukoliko se nekom od nas (ljubitelja umetnosti) učini da je neko od umetnika sa kojim se sretao, čudak na neki od ovih načina, moj savet je da treba biti iznad običnog ,,razumevanja na prvu loptu''.
Samim tim da stvara lepo delo, to govori o dubinskom kvalitetu ličnosti, a to što spoljna manifestacija možda ne deluje uvek uobičajeno ili nama dopadljivo, ne treba iskoristiti za pljuvanje i prozivanje jer mi ne znamo kakav je taj neko imao život, da li je bio mož da ostavljen kao mali, zaboravljen od roditelja, siromašan, omalovažavan, šikaniran po mnogim osnovama...
Uvek je bolje podržati (ako već ima talenta i osnova) jer samim tim činimo autoru život lepšim i vadimo ga iz eventualne depresije, nedruželjubivosti, razočarenja u život, ljude itd.
Priča mi liči na D. Harmsa. Naslovnica mi nije privlačna (pretreprano, neke boje koje odbijaju, deluje dečije, možda je to i bio cilj?) Zainteresovalo me.
Kupiću ako naletim na zbirku.
Veći kompliment autoru i ne treba.
Liči na Harmsa. Moram da priznam da me je naslov, zbog toga, pomalo i odbio. Jedan je Harms. A pomalo me je odbio i zbog sličnosti sa Kafkinim Jozefom K. Jedan je Kafka. Ali videćemo, pročitaćemo...
kome je do harmsa neka prati harvesterove tweetove!
korica je apsolutno odvratna, naslov banalan i nezanimljiv, okačeni odlomak je sasvim prozaičan, a ovo što je stipan okačio ukazuje na autorku krajnje sumnjivih intelektualnih i duhovnih kvaliteta: ako tome dodam škerovića kao recenzenta i glupaču i lunija kao željnu publiku i advokate, onda mi ovo definitivno deluje kao knjiga koju svakako vredi zaobići.
Sledeća naslovnica: Kompleksi Dejana O. :lol:
Quote from: Alexdelarge on 02-06-2013, 14:15:21
kome je do harmsa neka prati harvesterove tweetove!
pratimo, pratimo!
E, ček, če, da nema ovaj gulov utisak o knjizi koju nije čitao, ni primirisao, ni dotakao, veze sa činjenicom da je Boban Lejlu proglasio za najbolji spisateljicu horora na ovim prostorima? :D Pa, bože, Gule, koliko jadan možeš da budeš? 8-)
Hajde, malo dostojanstva. Uostalom, nije teško pisati horor bolji od tog tvog - horora za decu.
Jedva čekam da pročitam knjigu. :)
Quote from: D. on 02-06-2013, 13:05:24
A pomalo me je odbio i zbog sličnosti sa Kafkinim Jozefom K. Jedan je Kafka.
:roll:
Ово, иначе, написа ауторка приче "Унапређење (http://www.znaksagite.com/D/april_11.pdf)", у којој се извесни Грегор С. претвара у женско (претвара се у женско - унапређење - капирате? капирате?).
Руку не срце, мора се рећи да је "Унапређење" са свим својим манама и очекиваном мизандријом много боље од квазифилозофског трућања из "Сврхе живота".
Quotepročitaćemo...
xrofl xrofl
Quote from: D. on 02-06-2013, 14:34:29
Sledeća naslovnica: Kompleksi Dejana O. :lol:
xrofl
jadnice, tebi je baš slatko da uskačeš u svoj stomak?
Quote from: D. on 31-05-2013, 22:47:46
Dragana Matović prozivanje za komplekse je argument osobe koja ne može da se doseti drugog argumenta do klišea.
:!: xrofl
Kao što rekoh, neko stvarno ima komplekse. Kod Gula su tako tužno vildljivi. Začuđujuće za čoveka kojeg prati glas da je inteligentan. Trebalo bi da zna za bolje, nego da se ponaša kao zavidni jadnik.
"Unapređenje" je posveta Kafki, to je odmah rečeno.
:)
QuoteЈедног дана, Борис К. дошао је до закључка да је урадио све што је могао на овоме свету. Рекао је глупом да је глуп, лицемеру да је лицемер, себичном да је себичан, будали да је будала. Те ноћи, у сну му се јавило необично биће са пачјим кљуном и перајима и рекло:
,,Ниси урадио све што си могао, Борисе... Ниси се покрио јорганом од коже бањипа, митског бића старих Абориџина. Кад устанеш, јорган ће ти бити на дохват руке, а након тога, срешћеш мудраца који ће ти помоћи да испуниш своју животну сврху."
Кад се пробудио, Борис К. установи да је уместо ћебетом прекривен јорганом од коже бањипа у који се умота, дрхтећи...
Погледавши се у огледало, установи да има лице пса, да су му зуби испали, а кљове изникле. Окренувши се, примети и то да му је израстао коњски реп. Немајући куд, Борис К. реши да сачека Мудраца. Уместо њега, дошао је комшија Васа, који га је одвео на печење.
Нига, плиз.
A Harvi, pa i tvoji statusi i tvitovi zvuče ovako... Kao što je ADL već primetio. :lol:
Quote from: D. on 02-06-2013, 15:14:21
"Unapređenje" je posveta Kafki, to je odmah rečeno.
Па и ово Лејлино... штагод да је то... вероватно је "посвета" Кафки, али нисам нешто видео да те је "један је Кафка" став одбио од писања "Унапређења". Очекивано лицемерно.
Quote from: D. on 02-06-2013, 15:14:21
Kao što rekoh, neko stvarno ima komplekse.
to ipak nije razlog da tim tvojim paradiraš tako besramno! :!:
probaj da ih prikriješ barem toliko da se ne vide iz aviona.
i da usput NE troluješ topik o autorki koju, na rečima (ali, suprajz! ne i na delu), kao, podržavaš! :-x
:lol:
Ne znam, nisam otvorila knjigu. Možda posvete ima, možda nema. Bilo bi lepo da ima, onda opraštam sličnosti u imenu junaka.
U svakom slučaju, knjiga obećava odmah, na prvi pogled. Pravo osveženje u moru umišljenih pisaca horora. Zaista, odavno mi se nije desilo da nešto domaće baš ovoliko želim da pročitam. Bravo, Lejla.
Quote from: D. on 02-06-2013, 15:16:35
A Harvi, pa i tvoji statusi i tvitovi zvuče ovako... Kao što je ADL već primetio. :lol:
Чак и да је то истина, моји статуси и твитови се налазе на Фејсбуку и Твитеру, а не у објављеној књизи :-x
Pa to je tvoj propust, dragi moj. Napiši roman. Nemo da ljubomorišeš ovde što se neko toga dosetio pre tebe. xremyb
Quote from: D. on 02-06-2013, 15:32:43
Pa to je tvoj propust, dragi moj. Napiši roman. Nemo da ljubomorišeš ovde što se neko toga dosetio pre tebe. xremyb
Ако пажљивије погледаш тему на којој си се овако лепо ракокодакала, видећеш да се ради о збирци прича, а не роману. :roll:
Pa dobro, oprošteno mi je. U frkama sam. Kada dobijem knjigu, znaću o čemu se tačno radi. Ipak, Bobanova preporuka i ovaj odlomak zvuče odlično, kao i činjenica da je u pitanju žena koja piše najbolji horor na ovim prostorima. Meni dovoljno. :)
Quote from: D. on 02-06-2013, 15:26:41
U svakom slučaju, knjiga obećava odmah, na prvi pogled. Pravo osveženje u moru umišljenih pisaca horora. Zaista, odavno mi se nije desilo da nešto domaće baš ovoliko želim da pročitam. Bravo, Lejla.
И ја сам одушевљен! Свиђа ми се како биће са пачјим кљуном и перајима води рачуна о томе да његове поруке не буду превише криптичне, па одмах информише хероја да је бањип митско биће старих Абориџина, да се овај случајно не би нашао збуњен спомињањем неког тамо непознатог створења. И онда кад ауторка сљедећи пут спомене бањипа, више не објашњава да је то митско биће старих Абориџина, јер је створење са пачјим кљуном већ рекло да је то митско биће старих Абориџина, па нема потребе да се понавља да је бањип митско биће старих Абориџина (Вуче Дражићу, обрати пажњу!).
Супер ми је и ред ријечи у реченици. Нпр. кад херој открије да су му "зуби испали, а кљове изникле", јер иначе људи могу да имају или немају кљове, обоје је сасвим нормално, исто као са умњацима. Да је писало нпр. "а изникле кљове", то би већ непотребно сугерисало неку необичност.
А наравно, примијетио је да има кљове тек кад се погледао у огледало, јер оне су мање-више као нормални зуби, па се не примијети разлика.
Quote from: D. on 02-06-2013, 15:38:46
Pa dobro, oprošteno mi je.
autistična glupača samu sebe tapše po ramenu, samoj sebi čestita, samoj sebi uskače u stomak, samoj sebi oprašta... :roll: xrofl
Quote from: D. on 02-06-2013, 15:32:43
Pa to je tvoj propust, dragi moj. Napiši roman. Nemo da ljubomorišeš ovde što se neko toga dosetio pre tebe. xremyb
Тренутно припремам сензационалну новелу УЖАСНО ПРОКЛЕТСТВО, која ће бити још већи хорор од овог горе одломка.
Hahahahh! Kakva gomila ljubomornih muškića. Lejla, ti si moj idol! :lol:
QuotePa dobro, oprošteno mi je. U frkama sam.
Па да, ваља троловати на Фејсбуку, овде на форуму и још на ко зна колико других мјеста. Није лако све то стићи.
Quote from: D. on 02-06-2013, 15:54:14
Hahahahh! Kakva gomila ljubomornih muškića. Lejla, ti si moj idol! :lol:
cirkus bez pare, kažem ja!
samo pustite glupaču da pokaže svoju njušku, i eto zabave.
sreća što su njene reči savršeno bezvredne i što glupača ipak nema lepših mesta za druženje
Quote from: D. on 01-06-2013, 06:59:33
ništa, opet palim sa sagite, ima lepših mesta za druženje.
I loša reklama je reklama. Hvala :)
D., hvala, nadam se da ćeš uživati u knjizi.
Quote from: lara croft reborn on 02-06-2013, 17:22:16
I loša reklama je reklama. Hvala :)
D., hvala, nadam se da ćeš uživati u knjizi.
А ми остали?
Quote from: D. on 02-06-2013, 15:38:46
kao i činjenica da je u pitanju žena koja piše najbolji horor na ovim prostorima.
Боље него Скробоња?
Quote from: Джон Рейнольдс on 02-06-2013, 18:46:20
Quote from: D. on 02-06-2013, 15:38:46
kao i činjenica da je u pitanju žena koja piše najbolji horor na ovim prostorima.
Боље него Скробоња?
Па Скробоња није жена :-)
Quote from: Harvester on 02-06-2013, 18:48:17
Quote from: Джон Рейнольдс on 02-06-2013, 18:46:20
Quote from: D. on 02-06-2013, 15:38:46
kao i činjenica da je u pitanju žena koja piše najbolji horor na ovim prostorima.
Боље него Скробоња?
Па Скробоња није жена :-)
a i ne piše horor odavno...
Не пратите. Бобо је рекао: "ženska piše najbolji horor na ovim prostorima." Дакле, најбољи хорор, невезано за пол.
ama koji bobo?
onaj bobo što je tvrdio da "horor je zapravo nazadni pokret"?
ako je tako, onda ova lejla mora da je najnazadnija od svih! xrofl
Quote from: Ghoul on 02-06-2013, 14:22:58
korica je apsolutno odvratna, naslov banalan i nezanimljiv, okačeni odlomak je sasvim prozaičan, a ovo što je stipan okačio ukazuje na autorku krajnje sumnjivih intelektualnih i duhovnih kvaliteta: ako tome dodam škerovića kao recenzenta i glupaču i lunija kao željnu publiku i advokate, onda mi ovo definitivno deluje kao knjiga koju svakako vredi zaobići.
Бате, па што прећута све зликовце...? Сад ћемо се и уредница Тамара и ја (рецензент) осећати шугави и невољени.
Иначе, мислио сам да вас је Бобан опет истроловао са оним "Лејла као писац хорора" (да би се држао топик на врху), јер је Борис К. онако хармсовски, лаки апсурд... Али, данас испаде да је Црни Цвет читао (будући) Лејлин роман у рукопису и да је импресиониран неким ужасима.
Можда стварно добијемо краљицу хорора и Гулу буде све кошер. Чудни су путеви Господњи...
Quote from: zstefanovic on 06-06-2013, 23:05:20
Можда стварно добијемо краљицу хорора и Гулу буде све кошер. Чудни су путеви Господњи...
xrofl xcheers
Evo, večars u "Lovcu" autorka ove knjige pa ćete moći u lice da joj kažete šta mislite o čemu god...
Sutra u "Parobrodu", u 19.00, promocija ove knjige, i sve što ide uz to...
http://www.ukparobrod.rs/desavanja/drama-knjige/promocija-knjige-avanture-borisa-k-leile-samarrai (http://www.ukparobrod.rs/desavanja/drama-knjige/promocija-knjige-avanture-borisa-k-leile-samarrai)
Tekst: http://www.e-novine.com/entertainment/entertainment-dogadjaj/90205-Zid-Beogradu.html (http://www.e-novine.com/entertainment/entertainment-dogadjaj/90205-Zid-Beogradu.html) pa pogledajte INTERMECO otprilike na sredini.
http://www.e-novine.com/kultura/kultura-knjige/90447-Avanture-Borisa.html (http://www.e-novine.com/kultura/kultura-knjige/90447-Avanture-Borisa.html)
Knjiga "Avanture Borisa K." Leile Samarai je neobična - čak i izdavača, Boban Kneževića, koji je svoje impresije ovim delom podelio sa publikom na promociji, odakle preslušavamo snimke.http://www.rts.rs/page/radio/sr/story/25/Beograd+202/1391806/Pogled+iz+svemirskog+broda.html (http://www.rts.rs/page/radio/sr/story/25/Beograd+202/1391806/Pogled+iz+svemirskog+broda.html)
evo i slika, a uskoro i snimka na sajtu UK Parobrod.
http://www.ukparobrod.rs/desilo-se/promocija-knjige-avanture-borisa-k-leile-samarrai-2 (http://www.ukparobrod.rs/desilo-se/promocija-knjige-avanture-borisa-k-leile-samarrai-2)
S obzirom da sam čula da ženski glasovi zbog akustičkih problema, a možda i zbog fenomenizacija? nisu mogli da budu iskorišteni za emisiju na radiju zbog neobičnog eha koji ih je zaglušio, dok su muški glasovi opstajali, a s obzirom da sam kao autor prilično govorila na promociji, imala sam potrebu da preslušam lični video snimak lošeg kvaliteta, ali koji je u celosti nasnimio tonsku komponentu, s tu i tamo nerazumljivim rečima koje nisam uspela da odgonetnem. Na drugom, takođe amaterskom snimku, uočljiv je eho i nejasan ton. Sve su to razlozi mog zapisa u rečima celokupne promocije i onoga što niste mogli da čujete na postavljenim snimcima.
PROMOCIJA "AVANTURE BORISA K", UK PAROBROD, 1.deo
govore:
B.K – izdavač knjige Boban Knežević
L.S – autorka knjige Leila Samarrai
P.R – P.R menadžer autorke i moderator programa, Nevena Tarlanović
P.R: Ja želim svima vama da poželim dobrodošlicu i da vam se zahvalim što ste došli na promociju "Avanture Borisa K."i njegovog tvorca Leile. Ono što bih ja ukratko da ispričam jeste svoj deo učešća u ovoj priči. Ja sam PR menadžer gospođice Leile.... (akustički problem).... izdavačkoj kući Bobana Kneževića. Ja neću mnogo pričati o knjizi, to ću prepustiti njima, a vama još jednom hvala što ste došli.
B. K Ovo je bilo baš iscrpno. Da, mi smo sve ovde malo okupili da kažemo neku reč o sasvim neobičnoj knjizi, neobične autorice i sve vezano za ovo izdanje je vrlo neobično. Pre svega, moja izdavačka kuća se zove "Everest Media" i postoji jedno desetak godina. Ja sam kao izdavač u tom poslu od 1982ge godine (akustički problem) imao sam dosta raznih izdavačkih kuća, u principu to što radim pamćeno je po edicijama, almanasima, časopisima, a ne po imenima izdavačke kuće, jer je izdavačka kuća i menjala ime i način rada, tako da, u ovom trenutku, "Everest Media"nije mnogo poznata izdavačka kuća, ali mi imamo dosta izdanja i ja sam sâm imao dosta veliku tradiciju izdavanja raznoraznih stvari. Ali, nikad nisam izdao knjigu kao što je ova... verovatno zato što sam prvenstveno orijentisan na fantastiku i na sve vidove fantastike i na sve vidove stripa, a ovde imamo knjigu koja odudara od svih tih kanona. Inače, često sam imao i ponudu i potrebu da se izda nešto što nije strogo vezano za moj osnovni rad, pa sam napravio ediciju "Vrtlog" – ovo je treća knjiga u toj ediciji. Otprilike izlazi jedna knjiga godišnje. I to bi bilo nešto rečeno u vezi spoljašnjeg vezano za izdavačku kuću Everest Media. Što se tiče autorice i njene knjige, meni je preko nekih poznanika ponuđeno da se radi ta knjiga i ja sam tad, praktično, prvi put imao prilike da se susretnem s njenim radovima. Ova knjiga je duboko i široko satirična. U možda najboljem maniru... Srbija ima dobre satiričare i uvek ih je imala što je, verovatno, posledica smehotresne stvarnosti u kojoj živimo... Radoje Domanović, Nušić... Možda je Radoje Domanović najsličniji ovome što radi Leila. Ona meša nadrealizam, futurizam, prošlost, sadašnjost, ne libi se da gazi sve granice kako žanrovske tako i normativnog pisanja da bi ispričala svoju priču koju je zamislila. Sad bih prozvao autoricu Leilu Samarrai da kaže nešto o toj knjizi... a onda bih ja dodao neke stvari ako ona nešto propusti.
L.S (osmeh) Imam svoj mikrofon, hvala. Nadam se da me dobro čujete?
ANONIMNI GLAS IZ PUBLIKE: Super...
(ispostaviće se da su dobro čuli samo prisutni u prostoriji zbog čega i pišem ovaj zapis) Nadovezaću se na žanrovske odrednice, na sam žanr. Nisam opredeljena za neki konkretan žanr jer smatram da je robovanje žanru em prevaziđeno em sputavajuće. Knjiga "Avanture Borisa K." su u suštini apsurdna satira zaogrnuta fantastikom, ali tu ima elemenata horora, satirične fantastike, humoristične fantastike, nadrealističke odrednice su u gotovo svakoj priči, avangarda, simbolizam, mistika, neke priče podsećaju na san, iluziju. Mišljenja sam da, što se žanra tiče, sve treba pomalo mešati. I humor i fantastiku i horor. Verujte, humor u horor su isprepletani jer ih oba krasi preterivanje. Moderni horori itekako koketiraju s humorom i doprinose smehu kod publike. Ja sam fan starih horora (ali humor je svetski trend). I kod samog Šekspira je tako.Njegove tragedije obiluju komičnim elementima. To bi bilo nešto najuopštenije o žanru. Za šta sam još, eventualno, prozvana, da odgovorim?
P.R Ja bih da malo preciznije govorimo o tome ko je Boris K.
L.S Teško je precizno govoriti o bilo kome, pa makar bio fiktivni lik, jer je veoma teško utvrditi osnovnu konstantu koja nas čini ličnostima. A složena ličnost ima veliki broj tih osnovnih konstanti. Tako da je to jedna široka priča... Boris K. je od priče do priče drugačiji. Lično smatram i da kvalitet književnog dela počiva u tome da ne definišemo detaljno kakav je ko, jer time se mogu izgubiti različita tumačenja koja su dragocena za lik u određenoj knjizi. I dan danas se vode polemike da li je Hamlet, "ludi san neurotičnog školarca", kako bi rekao Nabokov, bio paranoik ili pravednik, pozitivac ili negativac i ako jeste, u kojoj meri, da li je bio osvetnik... iz čisto dramaturških razloga? Moguće. To bi bilo formalistično objašnjenje. Jer ako bi odmah bilo osvete, onda ne bi bilo radnje... Meni se, lično, dopada takav tip postavljenog karaktera i želela sam da i Boris na sličan način bude iznijansiran i ocrtan.
Ono što mogu da kažem jeste da je Boris K. hemingvejski karakter. Avanturista i idealista. Njegove reakcije su često automatske, bez promišljanja koje predhodi akciji. Za njega je izazov i samo učešće u avanturi cilj. Svaka priča je začudni odgovor i subverzivna replika na današnje društvo i vreme koje krase alogične situacije i bizarni događaji za koje se nude naivna, sasvim zdravorazumska objašnjenja kafkijanskog tipa )ako se uopšte i nude) koja nemaju veze sa zdravim razumom. Dakle, gerilske replike na današnju stvarnost. A same priče su takve da, pošto Republika funkcioniše u više dimenzija i na više paralelnih nivoa, se radnja odigrava u paralelnoj dimenziji. Donekle slično, a opet dovoljno različito u odnosu na prethodnu priču. Stoga se Boris K. kao ličnost ne razvija, nema hronologiju duše. Poput karaktera u video igrici, jer realitet, usled dejstva takozvanih "fenomenizacija" koje sam ja uvela, je ta koja se menja, ne toliko sam Boris K. koji, svakako, poseduje izvesne karakterne crte o kojima se može govoriti, ako nam vreme dopusti. U širem smislu fenomenizacija je drugo ime za srpsku tranziciju...
P.R To je sledeće što sam htela da te pitam, da nam bolje objasniš "fenomenizaciju" i.....
L.S Samo još ovo... Boris K. je kameleon. U svakom od nas čuči kameleon., jer ljudsko biće je prilagodljivo... Imala sam problem s tim, u formalnom smislu, problem s Borisovom fleksibilnošću, jer fleksibilni ljudi su oni koji se lako izvlače i pregrupišu, a Boris K. je isuviše moralan za tako nešto. Ali, kameleoni su moralni jer se prilagođavaju kako bi preživeli, a ne da bi gazili preko leševa. Nema to nikakve veze s oportunizmom, makijavelizmom...
PROMOCIJA "AVANTURE BORISA K.", UK PAROBROD, 2.DEO
GOVORE:
BOBAN KNEŽEVIĆ, IZDAVAČ KNJIGE
LEILA SAMARRAI, AUTORKA KNJIGE
NEVENA TARLANOVIĆ, MODERATOR PROMOCIJE I PR MENADŽER LEILE SAMARRAI
B.K Boris K. je u suštini običan građanin Srbije koji se snalazi i raspada u tranziciji koja nastupa sa svih strana uz satiričnu crtu koja je karakteristična za Srbe, ali meni je to, u suštini, najveći problem ove knjige. Realno, znate li da u Indiji ne snimaju filmove s tužnim krajevima. Njihovi bioskopi sa slamnatim krovovima prime oko 5000 ljudi i ako se emituje tužan film, oni sruše bioskop i zapale ga i kažu: "Život nam je tužan, a vi nam dajete tužan film". Naoko smešne situacije u kojima se Boris K. zatiče i koje rešava na čudne načine, zapravo, kad se baš udubimo.... to smo mi, to je naša stvarnost, naša nevolja, naša propast. Tranzicija gazi i uništava sitne ljude, manje važne ljude, uvodi nam predatorski kapitalizam koji eliminiše sve ono na šta smo navikli, ono u čemu smo svi manje ili više odrasli. Boris K. je neko ko pokušava u svemu tome da se snađe, ali u mnogo situacija se on, zapravo, ne snađe. On propada. To toliko liči na nas, na našu savremenost, da mi se čini da je to, naprosto, mana knjige. Jer, ljudi kad pročitaju, kažu: "Pa, to smo mi". Jeste, na jedan način jeste to to. Na drugi način, ko želi da čita o problemima koje inače ima i koji ga okružuju. Ko želi da čita?
L.S Ovde dolazimo do jednog bitnog pitanja, barem za mene, šta je zadatak literature. Jedan od njenih zadataka je i da uznemirava ljude i da ih podseća da postavljaju pitanja o onome što ih uznemirava. Lako je probleme gurnuti pod tepih. Treba ih izneti na površinu, ali na jedan literarno autentičan način. Ne tvrdim da sam izmislila "toplu vodu". Mnogi su govorili i pisali o ljudima koji su gubitnici ili dobitnici tranzicije (ako postoji nešto što bi bio realni dobitnik i gubitnik tranzicije, onda je Boris K. i jedno i drugo), ali smatram da moju knjigu izdvaja način na koji sam iznela celu tu "priču" jer ja spadam u autore kojima nije toliko bitno šta će se dogoditi već kako će se nešto dogoditi. To je jedno od osnovnih pravila dramaturgije. Krajevi romana i priča su prilično slični. Bitan je način na koji se radnja vodi. Takođe je izdvaja i osobena vrsta humora koja je pomalo zapostavljena na ovim prostorima.
B.K Koliko ima autobiografskog u ovoj knjizi?
L.S Svakako da u delu ima autobiografskog. Na svojoj koži sam osetila dejstvo tranzicije, najpre kao deo generacije X koja je satrvena najpre miloševićevskim režimom, potom ,,tranzicijom" na čitave 23 godine života i smatram da sam na tu temu, itekako, pozvana da odgovorim – na autentičan način da iznesem svoje mišljenje o fenomenu... Kad kažem ,,autentično", mislim na to da nisam robovala dnevnim političkim aktuelnostima, jer mene ne zanimaju trenutnu zaključci, niti trenutnost moje knjige. Ovo vreme će jednog dana proći. Ali, ono što ostaje za njim je večni zaključak. Večni trag. Od antike pa do danas, svet se nije promenio. To važi i za Inkviziciju, to važi i za Kafkin ,,Proces" i ,,Inkviziciju savremenog doba". Tek se kulise smenjuju. A svet, ne menja se – prljav, besmislen, apsurdan, otuđen svet. Država je oduvek bila oružje psihološkog uništenja koja diktira samouništenje pojedinca. Jedino što su današnji mehanizmi uništenja mnogo sofisticiraniji i zlokobniji. Dokaz su događaji u Siriji, zar ne?
(autorki (koja, inače, svima upada u reč, upada u reč njen PR Nevena Tarlanović. Njoj niko ne može upasti u reč. Jer ne može. Zato je ona autorkin PR)
P.R: Predlažem da skrenemo s teških tema i da se vratimo onome što je pozitiva, a to je Boris K.
(autorka se ne da prekinuti! uz osmeh harizmata i ,,izvin'te na prekidu" stajl, podiže dlan leve ruke nežno u pravcu suprotnom od većine kazaljki na svetu i uz blagorodni osmeh nastavlja:
L.S Ja sam pomalo digresičan autor i u pisanju svojim digresijama skrećem s glavnog toka radnje. To mi mnogi iskusni pisci i kolege zameraju, pa se trudim da trasiram stazu u pisanju koje ću se držati. Na taj način sam ispoljila istu onu nedisciplinovanost koju je imao Boris K. u priči ,,Boris K. i budista". U toj priči, Boris se ne pridržava trase koju mu zadaje Dalaj Lama (osmehuje se nestašno), beži iz hrama Budini Konci (nasmeje se). Dešava se šta se dešava, ne bih da otkrivam priču, poentiraću na zaključku da je u ovoj priči realističnost istkana kroz simbole i poveze sa paralelama u savremenom srpskom društvu. Iako se i Dalaj Lama i sveti majmuni i hram Budini Konci (slatko se smeje) geografski nalaze van Srbije, ova priča ima svoju paralelu u jednom delu srpskog monaštva koga će uvideti i onaj koji nema dar vidovitosti koga se odrekao Boris K. u pomenutoj priči.
P.R (praktično) Pošto smo u najavi rekli da Boris K. zna rezultat sutrašnje utakmice Srbija – Hrvatska, mene živo zanima koji će biti rezultat?
L.S Otkud Vi da ste pasionirani ljubitelj fudbala? To je za mene nešto novo. (nasmeje se) Ja sam nekada bila.. Kao klinka. Navijala sam za Partizan. Uvek grobari. Pomalo sam mračan tip. (pauza) (neizvesno je ko će od sagovornika uzeti reč...)
L.S: Da sam pisala priču o Borisu koja se dešava na današnji dan, a znamo da je Boris uvek u žiži, on bi tačno znao ko pobeđuje u večerašnjoj utakmici. Radio bi direktno na finansijskoj transakciji, prenosio lovu od ovih koji potplaćuju onima kojima novac ide. Ovo je moje skromno mišljenje bazirano na iskustvu od pre trideset godina (smeh) Da odgovorim na pitanje: Boris zna rezultat. Ukoliko miris dođe iz šahta, pobediće tim koji inače gubi. Ukoliko vetar duva u cik cak brzinom od oko 100 km na čas, rezultat će biti tesan. Ukoliko mu se brijač zatupi to jutro, rezultat će biti standardan.
P.R Verujem da je rezultat i dalje neizvestan?
L.S U redu. 2:1 za Srbiju.
P.R Tako već može.
B.K Nakon što sam pročitao ovu knjigu, imao sam priliku da čitam i druge radove ove autorice koje je pisala pre i koje je napisala posle i spreman sam da stanem iza toga da je ona izvanredan horor pisac i to na jedan neverovatno brutalan način. Horor pisac atmosfere. Izvanredan, dobar pisac i ako bude nastavila da piše, biće pamćena kao horor pisac, a ne kao satiričar. Zanima me kako je došlo do toga da neko ko je u duši horor pisac, neko kome horor leži kao pisanje uradi iskorak u nešto drugo jer satira, realno, da bi postojala u ovoj zemlji, da bi neko bio satiričar, morao bi 10 godina da piše za ,,Politiku", ,,Novosti", satirične kolumne, aforizme, da naprosto njeno autora uđe čitaocima u svest i možda bi poželeli da tu knjigu uzmu u ruke da je pročitaju, od nekog ko je opštepoznat, jer satira tako funkcioniše. Satira ne može da funkcioniše na ovaj način na koji smo mi to pokušali, autorica nema taj javni nastup svoje satire, nije opštepoznata kao satiričarka i to se odražava na tu knjigu. Zašto je autorica pišući horor, živeći horor, živeći za horor pomislila da treba da se prezentuje javnosti kroz jedan vrlo specifičan žanr kao što je satira?
L.S Bobane, Vi verovatno znate da je Edgar Alan Po, otac horora, bio i vrsni satiričar, samo što je, iz nekih razloga, neko odlučio da prevede i promoviše isključivo njegove horor priče. To je prvo. Drugo – Meril Strip, glumica, glumi u komediji ,,Đavo nosi Pradu", ali glumi i u nekim veoma teškim dramama. Pisac je isto što i glumac. Ako piše samo jedan žanr, svrstaće ga u fioku. Umetnost je sama po sebi transformacija. Ako smo dobri pisci, onda smo i dobri glumci i možemo da se transformišemo u različite uloge. Ako igramo samo jednu vrstu uloge, bićemo vrlo brzo zaboravljeni kao umetnici.
B.K To jeste tako, ali satira je vrlo težak oblik za probijanje ,,odozdo". Satira nastupa ,,odozgo". Neko ko ima svoju emisiju na radiju, ko ima neku kolumnu po novinama, ko piše aforizme godinama, stvori ime, napiše knjigu satire i to ima smisla. Satira se mnogo manje može prodati u Srbiji nego horor od nepoznatog pisca. Horor se može prodati i od nepoznatog pisca jer horor žanr ima svoje fanove, a satira nema fanove. Mi svi živimo u satiri i naprosto satira treba da dođe negde ,,odozgo".
L.S Imam nelogičan odgovor na ovo... Ja kad pišem, ja u krajnjoj liniji ne razmišljam da li ću biti humoristična ili ne. Pišem pa kako ispadne. To je prirođeno ljudskim bićima. Ponekad smo raspoloženi da budemo humoristični, potom zapadnemo u mračno raspoloženje. Život ima svoju komičnu i svoju mračnu stranu. Ja sam neko ko će u ponedeljak da započne da piše horor, u utorak pesmu, a sredu ću preskočiti da bih pisala komediju u petak kad ću biti inspirativnija. Što se satire tiče, to je, jednostavno, bio veseli deo moje psihe koji je želeo van, stvorila se takva klima u meni i situacija da sam želela da se na taj način izrazim i progovorim o vremenu iz satiričnog ugla bez promišljanja ili sračunavanja da li mi je to isplativo ili rizično što je za mene definicija hrabrosti jer čovek je hrabar ili kukavica u odnosu na to kako se odnosi i kako dela u bilo kojoj situaciji procenivši da li mu je rizična i isplativa. To je, možda, za mene bio izazov i avantura. Baš kao što bi bila i za Borisa K. Kao i on, kao da ispred sebe postavljam nemoguće zadatke.
PROMOCIJA "AVANTURE BORISA K.", UK PAROBROD, 3.DEO
GOVORE:
BOBAN KNEŽEVIĆ, IZDAVAČ KNJIGE
LEILA SAMARRAI, AUTORKA KNJIGE
NEVENA TARLANOVIĆ, MODERATOR PROMOCIJE I PR MENADŽER LEILE SAMARRAI
P.R Kakav je jedan dan u životu Borisa K? Šta on radi? Čime se on bavi?
L.S Kakav je dan u životu Lare Kroft? Boris K. može da se, postavkom fenomenizacija koje priče odvajaju u paralelne dimenzije i kroz koje se kao karakter u video igrici kroz promenjenu okolinu kreće, da se zadesi u Starome Rimu. Boris je putnik kroz vreme i prostor. Može da se posmatra i u ključu art junaka za inteligentne, odrasle ljude ili minimalističkih superheroja naše narodne epike, poput Ere, Svetog Save u narodnim predanjima ili Kraljevića Marka koji je u realnosti bio pokorni turski vazal, a u mašti narodnog pevača bio je otelotvorenje otpora srpskog naroda pod viševekovnom turskom vlašću, više izmaštanog negoli stvarnog. Tako sam ja, autorskom rukom, u nekim pričama dodelila Borisu super moći, mišice superheroja koje su mu u borbama potrebne. Pošto je hemingvejski karakter, i ne mora da se bori protiv danskih zmija ako to ne želi, ali to je (avantura) u njegovoj prirodi, kao i urođeni instinkt za pravdu koga Boris možda nije potpuno osvestio, ali ga sledi. Hiperbolisane moći su kompenzacija za realnu nemoć pojedinca i pojedinaca u realnom životu čiji je univerzalni junak Boris K, u realitetu gde se osećamo bespomoćno, u vremenu u kojem vlada apsurd kafkijanskog tipa. Kad kažem ,,kafkijanski" nekako imam potrebu da podvučem da je termin ,,kafkijanski" prevazišao književnu odrednicu, koga je vreme pretočilo u nešto opšte. Često čujem da se kaže: ,,Osećam se kao Kafkin lik". To je situacija toliko alogična, toliko nakaradna i izvitoperena da sama jedinka ne vidi izlaz niti zna kako bi uopšte trebalo da se ponaša u jednoj takvoj situaciji kao što je srpska tranzicija. Makar, inteligentan čovek.
P.R Da li Boris K. ima nastavak?
L.S (smeši se) Ja već pišem drugi serijal.
P.R Sjajno!
B.K Nadam se da ne!
L.S Sad već dolazimo do filosofije estetike Milana Uzelca. Da li se o ukusima raspravlja ili ne?
B.K Ti, kao pisac, ako se povedeš za još jednom satiričnom knjigom, bićeš zauvek ožigosana kao pisac satire i time ćeš izgubiti mogućnost da se nametneš u onome u čemu si najbolja, a to je horor.
L.S Upravo sam o tome govorila kad sam načinila paralelu sa glumcima. Kao pisac želim da pokažem da mogu da pišem satiru, da mogu da pišem horor i da mogu da pišem bajke za decu.
B.K To bismo voleli svi da vidimo. Tvoje bajke za decu.
L.S Ja jako volim decu i kad smo kod toga, želela bih da svoj procenat od prodaje knjige dam u humanitarne svrhe, deci oboleloj od cerebralne paralize.
P.R Ja moram da se zahvalim autorki na tako darežljivom daru, s obzirom da stojim iza jedne organizacije koja je u procesu nastajanja, a posvećena je.... (akustički problem)... i osobama sa fizičkim invaliditetom.
L.S Stohastičkim pristupom, slučajnim odabirom i kreativnom improvizacijom – čitam priču. Neka bude desna strana... (otvara knjigu) Zeznula sam se. (Smeh) Duža je priča. (pregleda sadržaj knjige)
Pročitaću priču Boris K. i zver.
B.K Čisto da publika stekne utisak....
L.S (čita) Boris K. i zver
Boris K. pao je u mrak, u neku metalnu kutiju prepunu stvari koje su strašno zaudarale. Baš u tom momentu primetio je kako se silueta nekog nepoznatog čudovišta sa krvoločnim očima, kakvo čak ni u starim pričama nisu opisivali, uz zlokobno režanje ustremila ka kutiji do njegove. Neman je bila ogromna, ali i nekako nezgrapna, što je bilo u suprotnosti sa predstavama o ovim strašnim bićima koje je Boris K. imao.
Pravim, čvrstim kracima neman je dograbila kutiju i snažno je zavitlala u vis, proždirući njen sadržaj ustima koja su joj se nalazila na leđima. Strah je po prvi put potekao venama Borisa K, još od onog vremena kad se kao petogodišnjak, neoprezno upavši u kanalizaciju rodnog sela, zamalo nije ugušio zatrpan izmetom.
U trenutku kad se zver okrenula ka njemu, proradio je instinkt za preživljavanjem razvijan kroz brojne otkaze i šikaniranja gazdarica i mnoge javne, polutajne i tajne podstanarske sukobe: Boris K. je, elegantno i gipko poput leoparda, iskočio iz metalne zamke pre nego što je monstrum stigao da ga ščepa, brzo se okrenuo i dao u beg.
Vozač kamiona gradske čistoće, već prilično umoran od rada u noćnoj smeni, ispustio je neispražnjeni kontejner, okrenuo vozilo i krenuo ka garaži. Bilo mu je dosta ludaka za tu noć.
(APLAUZ)
B.K Leilino pisanje je čudno u ovom satiričnom delu, jer jednim delom jeste satira, a jednim sve drugo. Ima tu i nadrealizma i postrealizma, liče te rečenice na neke na koje smo navikli, na primer na Pavićeve i tako dalje, ali u poetici nema nikakve sličnosti, jer njoj to služi kao prelazni deo između priča da svaka od njih vodi na jednu stranu i očekuje nas vrlo neobičan završetak priče. Cenim pisce koji umeju da me iznenade, ne volim pisce koje čitam i na 10toj strani znam šta će da bude na kraju ili da čitam pisca kome je bitno da opiše to što će opisati, a ne zanima ga ugođaj čitaoca, da li će se iznenaditi ili ne. Ovde, ogroman broj priča ima potpuno neočekivani apsurdni kraj, apsurdno rešenje i apsurdnu poentu. Počnem da čitam priču do pola i vrlo retko sam imao mogućnosti da shvatim šta će se dalje dogoditi. Meni je to poseban kvalitet, ja volim takve pisce i radujem se budućim horor delima koja će biti na takav način iznenađujuća.
L.S Ja sam ti dala materijal horor priča i očekujem tvoj sud i tvoje mišljenje. Samo da dodam, jako volim da se poigravam paradoksima i obrtima, da iznenadim čitaoce onim što ne očekuju. Volim uzvišen humor. Na primer, humor o muško – ženskim odnosima, gde je naglašena seksualnost i uloga žene kao seks mašine me manje zanima jer je isuviše rabljen i to na način koji ne nosi ništa plemenito. Humor gradim na forsiranju nesvakidašnjih situacija, na paradoksu, ima tu i crnog humora i iščašenog pajtonovskog humora koji je u svojoj srži subverzivan, a meni se jako dopada ideja subverzivnosti.
P.R Ukoliko niko od vas nema nešto da doda...
L.S Mogu li nešto reći?
P.R Izvolite.
L.S Pisac uvek ima nešto da doda, nešto divlje, neukomponovano i samim tim je neprekidno nezadovo...
P.R Ali, to je začin umetnosti?
L.S Ja bih odista mogla da celu noć sedim ovde i pričam o pričama iz svoje knjige, ali sumnjam da publika ima baš toliko vremena, a bogami nemam ni ja! (smeh)
P.R Mogla bih i ja da pričam satima o tome da li je marketing umetnost ili ne, ali to je neka druga tema.
L.S Sad ja imam pitanje za Vas.
P.R Izvolite.
L.S Vaša omiljena priča u ,,Avanturama Borisa K."
P.R ,,Votka"
L.S (prasnu u smeh. razlog nepoznat)
Nakon ovog praska, snimak se prekida. Autorica je ukratko pojasnila neke generalne poente u nadrealističkoj priči ,,Votka", nakon čega je ustala žena iz publike i govorila nešto što nije nasnimljeno, ali će uskoro biti dodato u ovaj ili kao poseban zapis.
Odlično je prošla promocija.
Nemam šta da dodam o knjizi što već nisam rekao.
Najviše me je zanimalo kako će se uklopiti Lejla i Boban,
a kad sam video da funkcionišu kao da se znaju sto godina, bilo mi je lakše.
Lepo je kad početnici u izdavanju dobiju takvu podršku afirmisanih kolega.
Ostaje dilema da li će Lejla poslušati Bobana i ipak pisati horor,
a malo se udaljiti od satire ili ne.
Nadam se da će ga poslušati, ali ipak kroz horor delo provući humoristične elemente.
Bio bi to pravi potez.
УТИСЦИ С ПРОМОЦИЈЕ "Авантуре Бориса К.", Leila Samarrai
Након читања Авантура Бориса К. мој први утисак је био – појавио се роман у складу са својим временом, у мору нових цењених дела, потпуно анахроних, која опонашају најчешће романтичарске форме и израз. Роман који је пронашао нешто ново на потпуно природан начин, без усиљеног и механицистичког експериментисања, у доба када ,,нико више не верује у девичанске књижевности", једноставно је истекао из духа 21. века.
Поред алузије на Кафку у самом наслову, Авантуре Бориса К. могу подсетити и на Е. Т.А. Хофмана, немачког романтичара који је својим делом макар два века испред свог времена, елементима фантастике и бизарности, или на Густава Мајнрика посебном врстом страве. У ширем тематском контексту роман је смештен на подручје где је њижевност најраније престала да буде аркадијска услед начичканости историјом и такође најраније и у највећем опсегу почела да се бави односом појединца и друштва – у средњу Европу.
Предмет романа је Србија у доба транзиције, без помињања ових одредница, али може схватити много шире. Изразито сатирично дело, уз избегавање замке у којој се нашла сатира данас – институционализована, разводњена, превише присутна, а цинично и осионо је користе и они против којих по својој дефиницији треба да буде усмерена, јер њима ништа не може, а ствара илузију демократије.
Борис К. је приказан најсличније лику из игрице – без истанчаније карактеризације одлази у различите ,,мисије". Својом безличношћу, час претераним и опијеним, час млаким залагањем и бизраношћу мисија описује све нас данас – принуђене да се прилагођавамо најразличитијим улогама у сврху остваривања егзистенције, извесно губећи оријентацију и прихватајући и бескорисне улоге из навике, губимо своје есенцијално.
Наташа Мачукат, професор немачког језика и књижевности
Sticajem neobičnih okolnosti, došao sam u posed dve knjige: Avanture Borisa K. i Poslednji Srbin... Čitajući naporedo obe, sinula mi je jedna ideja, koje se ne mogu otresti... Odlučio sam da se nepovratno oprostim od deset miliona... Sad, da li te knjige vrede baš po pet miliona, ne znam, ali to je mislim, najveća vrednost koje će one postići na tržištu... Baj, baj milioni, dobar dan K...u... a na poslednje Srbe sam ionako omekšao!
Čini se da uspešno opravdavaš svoj potpis.
Moja žrtva je nemerljiva... deset miliona je sića. Ako ima još koji klipan da mi se pridruži ispod šljive, dobrodošao je...
Quote from: Layanich on 12-11-2013, 04:41:07
Moja šteta je nemerljiva... deset miliona je sića.
Istina.
Kao prvo, fantastično je kako svaki krpelj na kerećoj guzici iz odmah umišlja da je time što joj je, jednom, štipao pozadinu istim postao i džukela. Ta titula se zaslužuje predanim radom, promišljanjem, i neizostavno barem zrnom pameti.
Kao drugo, i opet je fantastično, spopadaju se dve strane potpuno iste đubre literature. Sad, ovo pišem gde sam se zatekao, ali je moglo biti i na bilo kom izdanju Nove Poetike, Patetike, patike, šta već, ili Lejlinih proseravanja. Ugnjaviste forum načisto. Sva vaša pisanja su grozna, shvatite. Nisu za objavljivanje, niti za hvaljenje njima.
Kao treće, idete mi na živce jer sam morao da se dignem i nakucam nešta. Slepci.
Stevo, sta si cekao do sad? :)
A nemoj ga i ti sad rajcati. Dosad je i bio fin, mog'o bi stvarno da se razgoropadi...
A sta mislis da ja cekam sve vreme...? Da se popravi forum? Smislenu pricu? Platu vecu od 300eur? Da se Gul i D. smuvaju? Ne budi smesan....
Gul i D.? Vidi, vidi... Šta sve ovde čovek neće čuti...
Imam insajdersku informaciju da Stevo Lazin Ljuštikin u tajnosti piše epohalno delo, delo koje će prevazići izgubljene Aristofanove komedije, Šekspirove tragedije, stihove ukletih pesnika Vijona, Remboa, Malarmea, Bodlera; delo koje je toliko bolje od svega što se danas piše, da će, zbog izuzetne velelepnosti, unutrašnje lepote, i bogobojažljive produhovljenosti ostati skriveno za života svih autorovih savremenika, pa i njega samog! Neee, bože sačuvaj, nisu te reči ni blizu proseravanja koje autor, da bi prikrio svoj talenat, redovno skidajući gaće po Sagitinim topicima, izbacuje iz sebe! Jednog dana, kad to epohalno delo ugleda svetlost dana, svet će biti odjednom drukčiji... svi koji pišu, postideće se svojih jadnih knjiga, svetom će zavladati mir, a Nova Biblija svedočiće o genijalnosti novog Boga, Boga književnosti!
... Do tada, čitaćemo ove i ovakve kočijaške upadice, jer smo takve i zaslužili, nesvesni uloge koju je sam sebi ovaj nadahnuti autor namenio za svetlu budućnost...
Postoje ljudi koje ne vredi ni pljunuti, insajder u lobanjskom prostoru im je toliko metastazirao da se vraćaju po još.
Postoje ljudi koje ne vredi ni pljunuti, insajder u lobanjskom prostoru im je toliko metastazirao da se vraćaju po još.
Ovo je toliko genijalna rečenica, da nikome, osim Stevi Lazinom, ne bi uspelo da napravi takav sklop sasvim običnih reči, sa toliko podteksta, skrivenih poruka, i apsolutne istine! Jer, čovek je genijalac! On se potpiše sa "pokojni Steva"i svi počnu da ga kopiraju! On kaže "džukela" i svi počnu da laju! A tek "lobanjski prostor"... Kod ovog čoveka sive moždane ćelije nisu sive, nego nekako... plavkaste. Toliko je genijalan, da se to graniči sa autizmom! Usud je biti toliko genijalan, a toliko neshvaćen... Usud! Nije pravedno...
Kakav intelektualni doprinos forumu.
Jedini intelekt koji priznajem je onaj povezan sa humanošću.
Sama tehnika, bilo da je reč o sportu, muziciranju ili o usavršavanju sklapanja reči
bez vođenja civilizacije ka humanijoj i boljoj je zaludan posao.
Zalaganje za bogaćenjem literature bez težnje za usavršavanjem društva nema svrhu.
Dela koja su postala velika uglavnom su preispitivala postojeće društvene modele i moralne obrazce,
ukazivala na surovost i poentalno zagovarala prevazilaženje anomalija.
A ako je umetnik suroviji od proseka, rugalica, sklon korišćenju svog talenta u svrhe omalovažavanja i pljuvanja,
omašio je kompletnu svrhu postojanja.
Ukoliko mislimo da je neko nedovoljno kvalitetan, umesto guranja u blato, bolje je ukazati mu na greške koje treba da otkloni i
tehnike koje bi morao da usavršava.
Quote from: Loni on 14-11-2013, 12:19:37
Zalaganje za bogaćenjem literature bez težnje za usavršavanjem društva nema svrhu.
Lepo si to napisao, Loni. Ali, zar se "surovost" nije dogodila upravo zbog trpanja brojnih knjiga i neargumentovanog hajpovanja? Iako je ukazano na propuste, nekima i po par godina uzastopno.
Lejla je samo pogrešiča što je prvi na uvid stavila ovu prvu verziju ,,Anakonde''.
Ona zaista nije pitka i treba se provlačiti kroz to.
Međutim ,,Hvana'' je super. Priča koje me je veoma zabavila i nasmejala.
Lejla je, ne znajući za surovost forumaša, trebalo da postavi nešto starije što je dovela do savršnstva.
Bio bi to strateški potez za novajliju na forumu.
Međutim njen izazov bio je da šibne početak dela koje trenutno piše u nadi da vidi sugestije za ispravke i smernice za dalje.
To je trebala tek kad je čitaoci prihvate sa već perfektnim radovima.
Moj savet je da što više forsira priče nalik ,,Havani''. Pitkost i jednostavnost formule su savremenog doba.
Sa izbegavanjem digresija u toj količini jer one vode ka strnputici i udaljavaju od tačke razrešenja.
Prvo cela fabula sa scenosledom na jednom papiru, pa tek onda prijanjanje na rad.
U suprotnom poneće nas digresija ko zna dokle.
Loni, ti opet o scenosledu? Taj model sa dramaturgije i nije neki. Nikada nisam imao scenosled, pa mi je nekako išlo. Šematizovanje i šablonizam vezuju tintaru u čvor.
Quote from: scallop on 14-11-2013, 13:35:05
Nikada nisam imao scenosled, pa mi je nekako išlo. Šematizovanje i šablonizam vezuju tintaru u čvor.
Nisam sigurna zašto, ali mi je iznenađenje da zastupate spontanost u tolikoj meri.
''Rašani'' mi, na primer, deluju kao nešto što je rađeno ''po planu'', od prve do poslednje reči.
Nadam se da Laru nisu deprimirale reakcije na priče koje je postavila. Ne bi trebalo.
Svi komentatori, i dobronamerni i oni koji to nisu, saglasni su u jednome : priču ''Anakonda'' valja doterati. To je, po mom skoromnom mišljenju, jedino što se mora uzeti u obzir.
Meni je ''Anakonda'', onakva kakva je, ostavila jači utisak. ''Havanu'' sam već zaboravila.
Toliko o Lonijevoj pitkoj i jednostavnoj formuli. :lol:
Quote from: kimura on 14-11-2013, 14:29:42
Quote from: scallop on 14-11-2013, 13:35:05
Nikada nisam imao scenosled, pa mi je nekako išlo. Šematizovanje i šablonizam vezuju tintaru u čvor.
Nisam sigurna zašto, ali mi je iznenađenje da zastupate spontanost u tolikoj meri.
''Rašani'' mi, na primer, deluju kao nešto što je rađeno ''po planu'', od prve do poslednje reči.
Mislim da nije isto pričamo li o pisanju romana ili kratke priče, što se tiče scenosljeda. Također mi se čini da stavljanje na papir unaprijed i precizno sve ono što kanimo u priču uključiti, ubija u startu samu priču.
Ne kažem da treba sjest za prazan papir ko bukva, i da se ne treba imati predodžba o čemu se misli pričati, ali mašta proradi najbolje (makar je tako kod mene) pri spontanom pisanju.
Quote from: saturnica on 14-11-2013, 14:52:26
Ne kažem da treba sjest za prazan papir ko bukva
Često upravo to radim, pa sam savršeno svesna slabosti pristupa.
Svako pravi scenosled.
Razlika je samo u tome što su neki sposobni da ga naprave u glavi. Bez papira.
Drugi to ne umeju.
Zapravo većina ne ume.
Važno je i odmeriti dužinu svakog poglavlja.
Postoje dela koja su pisana u šemi kao kad bi Crvenkapina mama i Crvenkapa pričale 2 sata (10 kucanih strana) o vremenskoj prognozi,
sportskim rezultatima, političkim izborima, novim vicevima, istoriji bolesti, malim platama i penzijama, odnosima roditelja i adolescenata... da bi glavnu radnju smestili na vrlo mali prostor.
Njih ponesu digresije, slobodne asocijacije i ono što dobiju jeste duhovito, često i literarno bogato, ali nema svrhu jer ne doprinosi radnji, poenti...
Sve što nije povezano s radnjom mora nemolosrdno da se reže.
Retorička bravura nije dovoljna sama po sebi.
Kostur priče je kao mapa puta potrebna vozaču da bi došao od tačke A do tačke B.
Velika je razlika, Loni, kad ti imaš stav koji ne funkcioniše, a ja stav koji itekako funkcioniše. Ja se samo malo zabrinem kad stignem negde oko polovine, kao zec kad trči u šumu, jer treba i izaći iz šume.
Quote from: Loni on 14-11-2013, 15:25:44
Svako pravi scenosled.
Loni, okani se generalizovanja i drži se onoga što bolje radiš, odnosno, sagledavanje dometa Lejlinog veličanstvenog pisanja.
Quote from: Loni on 14-11-2013, 15:25:44
Sve što nije povezano s radnjom mora nemolosrdno da se reže.
Retorička bravura nije dovoljna sama po sebi.
Nije dovoljna.
Ipak, meni su najslabije i najneprivlačnije knjige, dakle knjige koje sigurno neću otvoriti više no jednom, upravo one koje se uglavnom svode na određenu radnju, bez humora, psihologije, filozofije, lepe rečenice, jednom rečju : ukrasa.
Hteo sam reći "kurac krasni" a onda sam odlučio... ovo nije moj rat! Poštujem Leilu taman onoliko koliko ona poštuje mene, i sve ostale istim aršinom merim.. Mislim da smo i ja i Leila pioniri u osvajanju Divljeg Zapada, metaforično, niti smo mi pioniri, niti je Sagita zapad divlji! Ali, za odbranu, u najmanju ruku, trebamo jednog Dok Holideja. U nedostatku njega, u tajnosti ćemo učiti pucanje u flaše, ćorcima, i spremaćemo se za obračun kod OK korala... Mnogo će vode Misisipijem protići, dok ne budemo spremni, ali će i mnogo vode istog Misisipija trebati i kaubojima... Ko je tu u pravu? Republikanci ili demokrate? Šerifi ili kradljivci stoke? Pisci ili kritičari? Ne znam, ali daću istoriji priliku da proceni...
ah, kakav obrt... dajte, ljudi, pomozite da autorica bude spasena diskriminacije kojoj je izložena u Srbiji... https://www.change.org/p/leila-samarrai-s-readers-let-s-expand-and-translate-into-english-leila-samarrai-s-article-on-wikipedia?recruiter=965626800&utm_source=petitions_dashboard&utm_medium=abi_gmail&utm_campaign=address_book&utm_term=share_petition&recruited_by_id= (https://www.change.org/p/leila-samarrai-s-readers-let-s-expand-and-translate-into-english-leila-samarrai-s-article-on-wikipedia?recruiter=965626800&utm_source=petitions_dashboard&utm_medium=abi_gmail&utm_campaign=address_book&utm_term=share_petition&recruited_by_id=)
Sirota proganjana duša.
Šta bi se desilo kad bi neko prosto editovao članak na Vikipediji? Je li neko to uopšte probao? Lepo piše na dnu strane, "Овај биографски чланак је клица. Можете допринети Википедији тако што ћете га проширити."
EDIT, a ne, problem je što ga nema članak na engleskoj Vikipediji. Pa to je, što bi rekli Englezi, potpuno druga činija supe.
EDIT2: na engleskoj Vikipediji imaju smernice kojih moraju da se drže, da ne bi došlo do haosa. Specifično pisce i druge kreativne uloge smernice su date ovde: https://en.wikipedia.org/wiki/WP:AUTHOR , i tačno pitaju se i "peerovi", i to mu je što mu je. Ako engleski pisci ne znaju za Lejlu Samaraj, niti za i jedno njeno delo, niti je ona osvojila neku bitnu nagradu, onda nema mesta za nju na engleskoj Vikipediji, kao i odokativno za još 100000 drugih stvaralaca širom sveta koji su u istoj situaciji kao i ona.
Ah, kakav obrt - od bezrezervne podrške do ruganja!
Ne ppoznajem lično Leilu, ali po onome koliko net dopušta (ili nas tera) da zavirimo u tuđ život, izlazi da ćirilična slova nisu njen jedini problem. Nemojte.
okačio sam ono što je javno... ne njene privatne poruke, mejlove i pretnje. Samo ono što je javno dostupno.
Па и ја говорим о ономе што је јавно. Не волим кад бију обореног.
Lejla je pisac izuzetnog talenta i uvrnutog osećaja za metaforu, ali zbog raznih životnih okolnosti i problema nema koncentraciju u radu na svojim delima i rezultati ispadaju osetno potprosečni.
Bilo je nemoguće raditi na njenom napretku jer je ona, kao i svaka nesigurna osoba, više verovala površnim pohvalama nego konstruktivnim kritikama. Brzala je da što pre i što više ponudi javnosti i onda se na kraju zakucala u zid šaljući okolo verzeje u sred popravke.
Твоја је процена слична мојој, управо зато ме и чуди ругање.
pa ti nemaš pojma kakvi mejlovi stižu od nje ovih dana...
Baš si uspešan sa svojim talentima.