Evo u čemu se sastoji IGRA NADOVEZIVANJA (Game prolongation)
Neko (u ovom slučaju ja) započinje priču a svako sledeći nastaljva ali samo jednom rečenicom (prostom, proširenom, složenom)
A sledeći nastavlja gde je stao predhodni i tako.
Ajde da zapocnem prvi. Recimo ovako...
Ne sećajući se napomene da je poklon pokojnog dede, mađioničara, ''začudan'' Imanuel je žućkasti cilinder srebrnog sjaja iskoristio k'o gnezdo palog vrabčića.
Ne sećajući se napomene da je poklon pokojnog dede, mađioničara, ''začudan'' Imanuel je žućkasti cilinder srebrnog sjaja iskoristio k'o gnezdo palog vrapčića. Ono sto je napravio, neverovatno mu se dopalo, stavio ga je na najnizu policu, fotografisao i bacio u zaborav.
... ne znajući da se s tim šeširom sme sve, ali fotografisati nikad, ali nikad ne, :evil: jer ...
...jer je taj šešir, posjedovao neslućene moći, koje ni njegov djed iako sposoban i priznat mađioničar nikada nije dokučio, a kojima ga je obdario njegov pravi vlasnik...a i ko bi mogao pomisliti da će bljesak fotoaparata imati tako neslućene poslijedice po svih uokolo....prvi će to spoznati siroti vrapčić, koji neće imati šanse da to izbjegne, i njegov privremeni dom će postati i njegov usud jer....
zlo koje je izbauljalo iz sesira, za sobom je ostavilo samo fleku mrkog perja.
...zlo, zlo koje nikada ne spava
8)
Ne sećajući se napomene da je poklon pokojnog dede, mađioničara, ''začudan'' Imanuel je žućkasti cilinder srebrnog sjaja iskoristio k'o gnezdo palog vrabčića. Ono sto je napravio, neverovatno mu se dopalo, stavio ga je na najnizu policu, fotografisao i bacio u zaborav ... ne znajući da se s tim šeširom sme sve, ali fotografisati nikad, ali nikad ne, jer ...
...jer je taj šešir, posjedovao neslućene moći, koje ni njegov djed iako sposoban i priznat mađioničar nikada nije dokučio, a kojima ga je obdario njegov pravi vlasnik...a i ko bi mogao pomisliti da će bljesak fotoaparata imati tako neslućene poslijedice po svih uokolo....prvi će to spoznati siroti vrapčić, koji neće imati šanse da to izbjegne, i njegov privremeni dom će postati i njegov usud jer.... zlo koje je izbauljalo iz sesira, za sobom je ostavilo samo fleku mrkog perja.
...zlo, zlo koje nikada ne spava. Iz dubina najdubljeg mraka shto povlachi sa sobom najtamnije seni, najdublje strahove i najjezivije strahove, proguralo se na svetlost dana i zaposelo vrapchevo telo, chinetji Imanuelov usud josh strashnijim.
Ne sećajući se napomene da je poklon pokojnog dede, mađioničara, ''začudan'' Imanuel je žućkasti cilinder srebrnog sjaja iskoristio k'o gnezdo palog vrabčića. Ono sto je napravio, neverovatno mu se dopalo, stavio ga je na najnizu policu, fotografisao i bacio u zaborav ... ne znajući da se s tim šeširom sme sve, ali fotografisati nikad, ali nikad ne, jer ...
...jer je taj šešir, posjedovao neslućene moći, koje ni njegov djed iako sposoban i priznat mađioničar nikada nije dokučio, a kojima ga je obdario njegov pravi vlasnik...a i ko bi mogao pomisliti da će bljesak fotoaparata imati tako neslućene poslijedice po svih uokolo....prvi će to spoznati siroti vrapčić, koji neće imati šanse da to izbjegne, i njegov privremeni dom će postati i njegov usud jer.... zlo koje je izbauljalo iz sesira, za sobom je ostavilo samo fleku mrkog perja.
...zlo, zlo koje nikada ne spava. Iz dubina najdubljeg mraka shto povlachi sa sobom najtamnije seni, najdublje strahove i najjezivije strahove, proguralo se na svetlost dana i zaposelo vrapchevo telo, chinetji Imanuelov usud josh strashnijim.
Sam Imanuel se upravo uputio prema sobici držeči u rukama zdjelicu s vodom i komadić kruha koji je nosio svom novom ljubimcu. Uvjek je volio životinje, a prema vrapčiću je osjećao posebnu sklonost jer je znao da je ozlijeđen i da mu je on, Imanuel, osim prijatelja i zaštitnik. Bio je strahovito ponosan na taj osjećaj i nije bilo ničega što bi ga moglo spriječiti da se ponovno ne vrati u sobicu. Nažalost...
( Osim toga ne kršite pravilo da svako ima pravo najviše na jednu recenicu, Romele, Romele)
Nažalost pre ulaska, cuo je jako kucanje vrata s unutrašnje strane svoje sobe, koje je bilo nalik kljunu 3 pelikana, 5 nojeva u najmanju ruku ali nikako ...
sorry, nisam znao za pravilo i necu ga krsiti vise...moje isprike svim ucesnicima ....
(normalno ovo ne ide u text :lol: :lol: :lol: )
Ne sećajući se napomene da je poklon pokojnog dede, mađioničara, ''začudan'' Imanuel je žućkasti cilinder srebrnog sjaja iskoristio k'o gnezdo palog vrabčića. Ono sto je napravio, neverovatno mu se dopalo, stavio ga je na najnizu policu, fotografisao i bacio u zaborav ... ne znajući da se s tim šeširom sme sve, ali fotografisati nikad, ali nikad ne, jer ...
...jer je taj šešir, posjedovao neslućene moći, koje ni njegov djed iako sposoban i priznat mađioničar nikada nije dokučio, a kojima ga je obdario njegov pravi vlasnik...a i ko bi mogao pomisliti da će bljesak fotoaparata imati tako neslućene poslijedice po svih uokolo....prvi će to spoznati siroti vrapčić, koji neće imati šanse da to izbjegne, i njegov privremeni dom će postati i njegov usud jer.... zlo koje je izbauljalo iz sesira, za sobom je ostavilo samo fleku mrkog perja.
...zlo, zlo koje nikada ne spava. Iz dubina najdubljeg mraka shto povlachi sa sobom najtamnije seni, najdublje strahove i najjezivije strahove, proguralo se na svetlost dana i zaposelo vrapchevo telo, chinetji Imanuelov usud josh strashnijim.
Sam Imanuel se upravo uputio prema sobici držeči u rukama zdjelicu s vodom i komadić kruha koji je nosio svom novom ljubimcu. Uvjek je volio životinje, a prema vrapčiću je osjećao posebnu sklonost jer je znao da je ozlijeđen i da mu je on, Imanuel, osim prijatelja i zaštitnik. Bio je strahovito ponosan na taj osjećaj i nije bilo ničega što bi ga moglo spriječiti da se ponovno ne vrati u sobicu. Nažalost pre ulaska, cuo je jako kucanje vrata s unutrašnje strane svoje sobe, koje je bilo nalik kljunu 3 pelikana, 5 nojeva u najmanju ruku ali nikako mu nije bilo sve jedno kad je tu zatekao umesto malog vrapcica, vranu, koja ga je gledala svojim dubokim, mracim ocima: "Zdravo Sam, ne bi trebalo da budes tako iznenadjen ..."
Ne sećajući se napomene da je poklon pokojnog dede, mađioničara, ''začudan'' Imanuel je žućkasti cilinder srebrnog sjaja iskoristio k'o gnezdo palog vrabčića. Ono sto je napravio, neverovatno mu se dopalo, stavio ga je na najnizu policu, fotografisao i bacio u zaborav ... ne znajući da se s tim šeširom sme sve, ali fotografisati nikad, ali nikad ne, jer ...
...jer je taj šešir, posjedovao neslućene moći, koje ni njegov djed iako sposoban i priznat mađioničar nikada nije dokučio, a kojima ga je obdario njegov pravi vlasnik...a i ko bi mogao pomisliti da će bljesak fotoaparata imati tako neslućene poslijedice po svih uokolo....prvi će to spoznati siroti vrapčić, koji neće imati šanse da to izbjegne, i njegov privremeni dom će postati i njegov usud jer.... zlo koje je izbauljalo iz sesira, za sobom je ostavilo samo fleku mrkog perja.
...zlo, zlo koje nikada ne spava. Iz dubina najdubljeg mraka shto povlachi sa sobom najtamnije seni, najdublje strahove i najjezivije strahove, proguralo se na svetlost dana i zaposelo vrapchevo telo, chinetji Imanuelov usud josh strashnijim.
Sam Imanuel se upravo uputio prema sobici držeči u rukama zdjelicu s vodom i komadić kruha koji je nosio svom novom ljubimcu. Uvjek je volio životinje, a prema vrapčiću je osjećao posebnu sklonost jer je znao da je ozlijeđen i da mu je on, Imanuel, osim prijatelja i zaštitnik. Bio je strahovito ponosan na taj osjećaj i nije bilo ničega što bi ga moglo spriječiti da se ponovno ne vrati u sobicu. Nažalost pre ulaska, cuo je jako kucanje vrata s unutrašnje strane svoje sobe, koje je bilo nalik kljunu 3 pelikana, 5 nojeva u najmanju ruku ali nikako mu nije bilo sve jedno kad je tu zatekao umesto malog vrapcica, vranu, koja ga je gledala svojim dubokim, mracim ocima: "Zdravo Sam, ne bi trebalo da budes tako iznenadjen ..."
- Ali ja sam Imanuel..., kratko je odgvorio Sam
"To sam ja"
ovo je trebalo da bude prije JB-ovog :mrgreen: posta
Ne sećajući se napomene da je poklon pokojnog dede, mađioničara, ''začudan'' Imanuel je žućkasti cilinder srebrnog sjaja iskoristio k'o gnezdo palog vrabčića. Ono sto je napravio, neverovatno mu se dopalo, stavio ga je na najnizu policu, fotografisao i bacio u zaborav ... ne znajući da se s tim šeširom sme sve, ali fotografisati nikad, ali nikad ne, jer ...
...jer je taj šešir, posjedovao neslućene moći, koje ni njegov djed iako sposoban i priznat mađioničar nikada nije dokučio, a kojima ga je obdario njegov pravi vlasnik...a i ko bi mogao pomisliti da će bljesak fotoaparata imati tako neslućene poslijedice po svih uokolo....prvi će to spoznati siroti vrapčić, koji neće imati šanse da to izbjegne, i njegov privremeni dom će postati i njegov usud jer.... zlo koje je izbauljalo iz sesira, za sobom je ostavilo samo fleku mrkog perja.
...zlo, zlo koje nikada ne spava. Iz dubina najdubljeg mraka shto povlachi sa sobom najtamnije seni, najdublje strahove i najjezivije strahove, proguralo se na svetlost dana i zaposelo vrapchevo telo, chinetji Imanuelov usud josh strashnijim.
Sam Imanuel se upravo uputio prema sobici držeči u rukama zdjelicu s vodom i komadić kruha koji je nosio svom novom ljubimcu. Uvjek je volio životinje, a prema vrapčiću je osjećao posebnu sklonost jer je znao da je ozlijeđen i da mu je on, Imanuel, osim prijatelja i zaštitnik. Bio je strahovito ponosan na taj osjećaj i nije bilo ničega što bi ga moglo spriječiti da se ponovno ne vrati u sobicu. Nažalost pre ulaska, cuo je jako kucanje vrata s unutrašnje strane svoje sobe, koje je bilo nalik kljunu 3 pelikana, 5 nojeva u najmanju ruku ali nikako mu nije bilo sve jedno kad je tu zatekao umesto malog vrapcica, vranu, koja ga je gledala svojim dubokim, mracim ocima: "Zdravo Sam, ne bi trebalo da budes tako iznenadjen ..."
- Ali ja sam Imanuel..., kratko je odgovorio Sam
-"To sam ja"
- Znam da si ti, rece Semjuel ptici koja je uvek govorila pod navodnicima i iskoraci iz zacudjene ljusture svog unuka, protezuci se, jer bio je starovremski covek, mnogo krupniji od Imanuela, koji se lagano slivao na parket, praznih ociju.
Quote from: "Freja"ovo je trebalo da bude prije JB-ovog :mrgreen: posta
nisi dovoljno brz(a) - BAM!
(Aman, nema potrebe da prepisujete ceo tekst, svako nek doda pola il jednu recenicu und das ist das)
Nisi dovoljno brz, BAM, rece duh pretka, useljenog u telo polu ptice polu choveka i uze kolacic sa stola, nalik onim koje je tamanio za života i rece:
- Da vidimo kako cu da se izvucem iz ovoga?
Imanuel u početku nije shvatao zašto ga džinovska ptica dedinog glasa zove - Sam ili BAM, sve dok nije vratilo mu se sećanje da je kao mali imao, kasnije kidnapovanoig blizanca Samuela, čiji ga je nestanak toliko traumirao da je pomešao svoje i njegovo ime.
Sve to ga je navelo da pomisli kako mora da pobegne odavde, jer ovo je mozhda bitje koje je otelo njegovog Sema (I am-a;] ovo ne ide u txt;) i sada hotje oteti i njega...
- Ne boj se - rekla mu je džinovska ptica - Tu sam da ti pomognem da rešiš misteriju.
Zabacila je glavu u nazad, zanjihala se kao flamingo u ljubavnom plesu i najfinijim drhtajima stresla mesecevu prasinu s pera; na podu od ispucalom podu od belog bora shcukale su se iskrice i zivot oboji raspad opsti.
Probudio ga je zvuk s nokie u šest.
Krkljava je bila ta pesma, ali je nagnala iskrice da zvuk puste, da se oglase; od muke preznojne, slabo prolazne, sve zapeva: i ptica, ruzna, golema - glasom utve govnokrile, i vrapcev dim sa dva pishicna perca -glasom macka neomascenog brka, i voajer Prozorilo - laptanjem gastarbajtera/glumca u schvapskom pornicu, pa Imanuel, stresavsi se, rece:
-Play it again, Sam...
Doduse, decko nikad nije video crnca u zivotu, a ni njegov oteti burazer, podjednako tupave face.
Ni muzika mu nije pomogla da odagna tugu za nestalim bratom, a ni za time shto mu se chinilo da tje se ta sudbina njemu ponoviti...
a onda je secanje sutnulo tugu kao kloshar limenku i niz corsokak memorije dotandrkao je sinocni dogadjaj sa sesirom.
Cilindar, fotoaparat, ptichica i sve ostale slike u setjanju su se nakupile, i on je zapravo znao da ga ovako neshto nikada nije plashilo niti uzbudjivalo i pitao se zashto sada chini neshto veliko od svega ovoga; pa je seo na fotelju u tjoshku sobe i mirno upitao svog novog posetioca:
-Odakle si ti po zanimanju?
-ja sam dusa mrtvrodjena u donjoj meziji, za grehe roditeljske odlezala kao najstarije vino etrursko, sanjana u morama sto francusko ime nose, skrivana pod ponjave, docekivana sa medom na jeziku i jedom na srcu, poslednja, konacna, i krajnja; ONAJ me je postavio za DJ-a na vratima raja, da skrecujem na prstenu Saturnovom, a mrtvozov ptice zgnjeckane me dovede da s tobom divanim i dedukcijom pronadjemo tvog brata istolikog, a tupavog - i pusim 'Drinu' bez filtera, daj kafu pa da radimo!
Imanuel pogleda upitno pticu i promrmlja neshto kako ne zna kakvo je etrursko vino jer ga naime nikada nije probao dok je ishao da pristavi na kafu.
radili su letnji dan do podne, u neđelju bijelu, rešavali su dijagrame, kriptograme i skandinavke; pali na niske grane porodičnog stabla, sjahivali s konja na magarca; obigravali kao kiša oko kragujevca, pričali masne viceve, trudili se da se ne trude da budu duhoviti; sanjali otvorenih očiju, bavili se idiosinkretskim pristupom, mimetikom, uzeli sliku Alana Čumaka; čitali su bibliju, kuran, talmud i bleka stenu paralelno, šmrkali kokain i jeli amfetamine; krali su: fazone, replike, plesne pokrete, cure, deci iz usta bonbonu, išli su iza sedam gora i sedam mora; tapkali su u mestu; borali su čela, jeli su med sa orasima, primalna terapija, hipnoza, nostradamus, tarabići, baba vanga, agencija ramović; slušali su šta samrtnici buncaju, jeli govna, presipali iz šupljeg u prazno, nadali se; gledali su film sa svadbe, dokumenta, fotografije iz detinjstva; intervjuisali su celo selo, bivše ribe, kafe kuvaricu, unajmili detektiva; molili se bogu; orgijali; postili; pravili aviončiće od knjiga starostavnih, digli ruke i sve četiri u vis - rešenje je bilo tamo gde niko nije očekivao.
Ali to tje se retji u daljem nastavku, jer ono shto je usledilo poshto su digli sve chetiri u vis je bilo to da na njihovo veliko chudjenje, a moram dodati i iznenadjenje, a zapravo pomalo i nevericu - na vrata kutje u kojoj su tada odsedali u nekom malom graditju chije ime tje se uskoro zaboraviti, pokucala je stara bakica i pitala da li imaju stare novine; no zapravo to je bila shifra za koju nisu znali i pogodili su pravi odgovor(!) :
-Samo stare brojeve 'Zabavnika', a to se, bako, ne daje!
-U, dobro je sto znate odgovor! Vec sam se uplasila da cu otici odavde sa
ogromnom hrpom prasnjavih novincina!, rece baka sa olaksanjem.
- ajde udži, izvini što je nered.
Mislis da je kod mene bolje, sinko. Samo dva dana sam bila na putu, a vec mi se pojavili gnuovi * po stanu. Nesto sam poklala, ali jos ih ima - kriju se iza fotelja i kredenaca... Vragolani rogati!
*Gnu (eng. Gnoo, franc. gnou) govedo, lici na vola ili bivola, izuzetno velike populacije. Zivi u Africi, u velikim krdima i hrani se neopreznim
krokodilima i ostalim manjim prezivarima, poput gorile. (prim.prev.)
ne znajuci da li je u pitanju jos jedna sifra ili test opste kulture, pogledavsi u sliku svog pradede ibeovca, Imanuel joj dade kafu, i overi je mauserom.
Oseti potom snazan poriv - nekrofilija, koja cuci u svakom od njegove loze, tresla mu je telo i poigravala se tananim strunama njegovih nacela.
"Da znas da sam bila ziva, sve vreme!", rece baka, kada je on zavrsio svoj bolesni pir.